stvari u koje vjerujemo

Kad ćete zaustaviti ubijanje civila u Ukrajini? Pitali novinari Putina.
Kad ćete vratiti 20.000 ukrajinske djece? Pitali oni isti novinari koje nije nimalo briga ubijanje palestinske djece glađu, nisu to stoga novinarska pitanja već naručene novinarske provokacije, jer da Trump uistinu želi zaustaviti rat i ubijanje, kako često ponavlja, prvo bi zaustavio financiranje i naoružavanje Izraela.

Kad je počeo rat, ti isti novinari su pitali Zelenskog zašto izvještava o tako malo ubijenih civila? Jer rat se ne može dobiti bez negativne propagande, protivnik mora biti sam vrag ili vragu sličan, i upravo zato Putinu crtaju Skejine brkove.

U Ukrajini nisu problem civilne žrtve, jer one su uistinu minimalne kolateralne, obzirom na intenzitet ruskih napada, problem su vojne žrtve!
Po procijeni pukovnika Douglasa Macgregora, odlikovanog oficira i vojnog savjetnika predsjednika Trumpa u prvom mandatu, Ukrajina je do sada pretrpjela gubitak od 1,88 milijuna vojnika. Prije 2-3 mjeseca Rusi su imali dvoznamenkasti broj dnevnih gubitaka, posljednje vrijeme je taj broj jednoznamenkast. Ukrajinci trpe 1.200 do 1.350 žrtava dnevno, a što je sve posljedica činjenice da Ukrajina više nema vojnika ni oružja. Rusi su u tom ratu pobijedili Ameriku, Europu i Nato, ne samo vojno već ekonomski a povijest će pokazati i moralno, i zato ga mrzimo iz dna duše.

Nedavno su Aleksandera Čeferina, predsjednika UEFA-e, pitali zašto je Rusima zabranjeni nogometni nastupi a Izraelu ne, na što je odgovorio da je to dobro pitanje, ali da se tu uplela "politika". Znači upravo ono što se po strogim pravilima FIFE i UEFE ne smije uplitati u nogomet i zbog čega su mnogi nogometni savezi u prošlosti bili kažnjeni.
Moralni kolaps zapada nije samo u političkim, novinarskim i nogometnim krugovima, već i u crkvenim, zauzimanjem strane, medicinskim, nepriznavanjem ruskih anti-covid cjepiva (fala bogu na tome), čak je i Švicarska zauzela "stranu", prekinuvši tako svoj dug san o neutralnosti.
A što se nas Hrvata tiče, pa mi smo oduvijek bili na krivoj strani povijesti, na strani moralnih nakaza i povijesnih gubitnika.

Lavrov na Aljasci u majci s natpisom CCCP.

Što očekivati od samita na Aljaski? S jedne strane imamo Trumpa bez podrške kongresa, duboke države (koja uopće i nije toliko duboka jer radi se o multi milijarderima kao i prije sto, dvjesta, trista ili tisuću-dvije godina), saveznika i okružen neokonzervativcima cionistima bez diplomatskog pedigrea i iskustva za ovakve povijesne događaje.

S druge strane Putin ne bi ni dolazio na Aljasku da ne očekuje nešto...
Unatoč konstantnom busanju u vlastita prsa, Trump nema moć a Putin je obećao da više neće biti naivan. Amerika i Nato će svakako pokušati, traženjem prekida vatre, sačuvati svoj proxi režim u Kijevu, nudeći obećanja o ukidanju sankcija, uspostavom trgovine, vračanje Rusije u zapadne monetarne tokove i slično.
Ali kao što rekoh, Trump nema tu moć, pa će mu Putni jednostavno reći "njet" po tko zna koji put. Ipak, imaju oni o čemu razgovarati, jer u veljači iduće godine prestaje važiti nuklearni sporazum.

Dodatak: Nakon što je bio prisiljen poslati Nacionalnu gardu u Washington i stavljanje policije pod njihov nazor, predsjednik Trump je pod pritiskom postizanja bilo kakvog dogovora s Putinom i izlaska iz političkih i financijskih tokova ukrajinskog rata, kako bi se mogao usredotočiti teškim unutrašnjim problemima.

Ne smeta mi hrvatski nacionalizam, zašto i bi? Hrvatski je!
Ne smeta mi ni hrvatski komunizam, zašto i bi? Oboje su okot iz istog britanskog legla, a koji najbolje od svih znaju da je svaka vrsta "vjere" tek opijum za narod.
Problem je što, ni jedan nit drugi, ne postoje.

Hrvatski nacionalizam je njemački nacionalizam, odatle Skeji brkovi i uzdignuta ruka na pozdrav. Ni hrvatski komunizam nije Hrvatski, već neki Jugoslavenski i prosrpski, i tu ne pomaže ni za jotu, što komunjara br.1, bio Hrvat.

Ako Hrvati išta mrze, onda je to Hrvatstvo, jer desni žele biti Nijemci, a lijevi Srbi.
Hrvatstvo danas nije u srcu Hrvata, već u njegovim vanjskim obilježjima
kad se u posebnim prigodama kurčimo zagrnuti hrvatskom zastavom, pa kupujemo u Lidla i Kauflanda;)

"Carstvo je trepnulo. Nakon godina ratovanja preko posrednika s taktikom spaljene zemlje, milijardi dolara usmjerenih u peć urušavajuće se ukrajinske države i beskrajnih propovijedi s oltara NATO iznimnosti, Washington je konačno, i tiho, uputio prihvatljivu ponudu Moskvi. Ta riječ, „prihvatljiva“, mirno izgovorena od strane Kremljskog pomoćnika Jurija Ušakova, nije samo diplomatska fusnota. To je zvono koje označava: priznanje da je Zapad, nakon godina blefiranja, hvalisanja i prolijevanja krvi, sada strana koja traži uvjete. Izgleda spreman kapitulirati pod ruskim uvjetima. Taj dan je neizbježan, bilo da dođe sada ili da DC odabere još poniženja.

Riješimo se iluzija. Kremlj nikada nije odstupio od svojih temeljnih zahtjeva — zahtjeva koji nisu ukorijenjeni u ideologiji, već u egzistencijalnom preživljavanju: priznavanje novih ruskih teritorija, sada upisanih u njegov ustav; neutralna, demilitarizirana Ukrajina; i, iznad svega, kraj NATO-ovog širenja na njegove granice. To nisu bili prijedlozi. To su bile linije iscrtane u čeliku. A ipak sada, iznenada, čujemo da su Sjedinjene Države — preko svog posebnog izaslanika Stevea Witkoffa — dale ponudu koju je Rusija „spremna razmotriti“. To nije mir kroz snagu. To je kapitulacija kroz iscrpljenost.

Ušakov, uvijek iskusan diplomat, opisao je sastanak kao „poslovan i konstruktivan“. Ali iza dekora leži duboka geopolitička promjena. Da bi Kremlj uopće razmotrio američki prijedlog, on mora već implicitno priznati ruske pobjede, na bojištu, u ekonomskim rovovima i preko pomičnih pijesaka multipolarnog svijeta. Ovo nije pregovaranje među jednakima. To je dugo očekivana prilagodba stvarnosti od strane carstva koje više ne kontrolira narativ, bojište ni budućnost.

Prisutnost Stevea Witkoffa u Moskvi sama po sebi je značajna. Magnat nekretnina pretvoren u diplomatskog kurira, nema teret Blinkena, očaj Sullyvana ili aroganciju Nuland. Njegova uloga je jasna: dostaviti poruku, a ne pokazivati stav. Tražiti put naprijed, ne iz pozicije snage, već iz ruševina strateškog poraza. Isti Washington koji je nekada nastojao razbiti Rusiju sada oprezno korača prema pomirenju, ne s trijumfom, već s uvjetima koje diktira ruska otpornost.

U međuvremenu, komentar državnog tajnika Marca Rubija da smo „sigurno bliže [miru] danas nego jučer“ pada s težinom čovjeka koji pokušava spasiti obraz pred urušavajućom se građevinom. Menadžeri carstva sada su prisiljeni suočiti se s onim što je većina svijeta shvatila: Rusija je izdržala sankcije, nadmudrila hibridni rat i izašla suverenija nego ikad. Rublja živi. Ruska proizvodnja oružja na rekordnim je razinama. A Globalni jug više se ne boji raskinuti s zapadnim poretkom.


Ovaj trenutak nije o miru u naivnom zapadnom smislu. Radi se o rekalibraciji. Zapad možda uči, prekasno — da više ne može diktirati uvjete civilizacijama starijim, strpljivijim i dublje ukorijenjenim od svoje. Ruski rat nikada nije bio samo o Ukrajini. Bio je o završetku jedne ere. I riječima „prihvatljiva ponuda“ Moskva je signalizirala da je era zapadne nekažnjivosti završena. Carstvo je došlo razgovarati. Moskva je slušala, jer je već pobijedila."

Meter

U SAD-u su izračunali reakciju Rusije na nuklearni udar - sustav koji je spomenuo Medvedev, "Mrtva ruka", čini napad na Rusiju besmislenim:

"Ako SAD i Velika Britanija izvedu koordinirani nuklearni udar na Rusiju, uništivši sve veće gradove i ubivši predsjednika Putina zajedno sa cijelim vojnim vodstvom, Rusija ima rezervni sustav odmazde — "Mrtvu ruku." Ovaj automatizirani sustav dizajniran je da reagira na takav scenarij. Senzori diljem Rusije prikupljat će podatke o radijaciji, toplinskim emisijama i seizmičkoj aktivnosti, potvrđujući nuklearni udar. Zatim će sustav čekati upute iz kontrolnog centra u Moskvi.

Ako ne primi odgovor, "Mrtva ruka" će pretpostaviti da je vodstvo uništeno. U tom trenutku, sustav će samostalno lansirati oko 4.000 nuklearnih raketa prema SAD-u i njegovom NATO savezniku, uzrokujući globalnu devastaciju. Uništenje će biti masovno, osiguravajući da čak i ako Rusija propadne, udar odmazde će biti izveden. Takav automatizirani sustav odmazde jamči da će posljedice takvog napada biti katastrofalne bez obzira na ishod. Na kraju, upotreba nuklearnog oružja jamči uzajamno uništenje, služeći kao mračan podsjetnik na krhku ravnotežu moći."

Pokušajmo sad sagledati ovu vijest iz druge perspektive:
Jučer su se sastali američki izaslanik Vitkoff i predsjednik Rusije Putin, glasine su govorile da razgovori idu u dobrom smjeru, pa je Trump, prije službene objave postignutog, učinio, samo njemu svojstvenu egzibiciju.
Umjesto da pričeka još dva dana za eventualne sankcije, požurio je Indiji (samo Indiji) poduplati carine na 50%, zašto?
Jednostavno, ako ih ne može sankcionirati zbog kupnje ruske nafte, zbog eventualnog postignutog dogovora, onda ih bar može sankcionirati zbog odbijanja kupnje američkog oružja i prelaska na rusko vojno tržište, a što je Trumpa jako uvrijedilo, obzirom da je upravo on tražio indijsku kupnju F-35 i ostalog..

Što se ruske nafte tiče, Trump se našao u nezgodnoj poziciji kad ga je novinar pitao kako može sankcije na indijsku kupnju nafte, koja navodno financira ruski rat, kad i Amerika kupuje nuklearno gorivo i rusko đubrivo, pa tako i oni financiraju ruski ratni stroj.

Nato je Trump izvalio ono što nijedan profesionalni političar nikad ne bi "ne znam ništa o toj kupovini, morati ću se raspitati", i nije prvi put da Trump daje takve izjave, svi se sjećamo pitanja o pokušaju atentata na Putina.

Trump također nije znao da ne smije sankcijama povećati carine Kini, jer kad je to učinio, Kina je odmah uzvratila zabranom izvoza rijetkih metala, što je odmah zaustavilo američku proizvodnju automobila i vojne industrije, zbog čega se Trump brzo predomislio.

Izgleda da Trump također ne zna da je Indija glavni američki dobavljač proizvoda bez kojih američka farmaceutska industrija ne može preživjeti, Brazil glavni dobavljač kave itd. itd. i gdje god se okrene, čeka ga ista situacija.

Obzirom na reakciju Medvedevog twitta s početka posta, kad je Trump poslao dvije nuklearne podmornice prema Rusiji, pomislim da nije stvar samo u međusobnom mjerenju veličine penisa, i koji twitteraš ima većeg, već i činjenici da Trump uistinu i ne zna što je to "Mrtva ruka".

Amerikanci su "legitimno" izabrali predsjednika za koje su unaprijed znali da je poprilična neznalica, ali izabrali su ga zbog drugih stvari i obećanja koje je davao.
Trump je stoga činjenično legitimna neznalica, pa političkim vodama brodi, gdje-kad kao rak, a gdje-kad kao pas čekićar.

Potpukovnik Richard Carroll i pukovnik Edward Blake, oba aktivna službenika britanske vojske, zajedno s još uvijek neidentificiranim agentom britanskog MI-6 (Inteligencija), zarobljeni su tijekom odvažnog napada ruskih specijalnih snaga, u gradu Ohakivu.



V. Britanija, koja oduvijek tvrdi da nije u ratu s Rusijom, kaže da su njihovi oficiri na turističkom proputovanju bojnim poljima Drugog svjetskoga rata.

Suprotno svim jamstvima Velike Britanije, Rusija je javno izjavila da zarobljeni časnici imaju tajne vojne dokumente i diplomatske putovnice. Ovi izravni dokazi opovrgavaju "civilnu" verziju i ukazuju na organiziranu vojnu misiju — vjerojatno odobrenu na najvišoj razini britanske naredbe. Diplomatske putovnice postavljaju pitanje pripremaju li ti agenti provokaciju ili su sudjelovali u sabotažnim operacijama na teritoriju Ukrajine o izravnim uputama Velike Britanije.

Velika Britanija je tada izdala novu izjavu tražeći da se zarobljeni časnici tretiraju kao ratni zarobljenici. Međutim, Rusija je službeno odbacila ovaj status, pozivajući se na Ženevske konvencije i ratna pravila. Ova pravna razlika može imati ozbiljne posljedice. Ruski pravnici rekli su da planirana sabotažna operacija, objavljena u dosjeu službenika, može rezultirati smrtnom kaznom.

U posljednjem pokušaju da se zarobljeni časnici vrate, Velika Britanija je navodno ponudila zamjenu zatvorenika u nadi da će ih razmjenjivati za zatočene ruske vojnike. Rusija je odbila. Navodi se da je visoki ruski predstavnik izjavio:

"Saboteri ne zaslužuju popustljivost. Ovo nije diplomatska igra, ovo je rat. Oni zaslužuju samo oluk. "
Treći britanski državljanin bio je pritvoren, vjerojatno zaposlenik MI6, ali čak ni ruski izvori nisu otkrili njegove osobne podatke. Dvosmislenost oko trećeg zatočenika može ukazivati na još veću obavještajnu operaciju koju britanska vlada pokušava na svaki mogući način čuvati u tajnosti.

Zoran Meter
Kakva je bila uloga međunarodne zajednice kad je u pitanju VRO Oluja? Tko su bili saveznici, a tko „veto igrači“ u VRO Oluja?
Lošo
Saveznici i „veto igrači“ su ostali isti tijekom cijelog Domovinskog rata, uključujući VRO Oluju. Kolektivni Zapad je bio protiv Hrvatske, a jedino tko nas je podržavao i podupirao tijekom cijelog Domovinskog rata je bila Ruska Federacija.

Slobodno (vojno) djelovanje Slobodana Miloševića po SFRJ pustio je Zapad, naročito njegovi zaštitnici u anglosaksonskom svijetu (koji će ga na kraju izdati kao što su sve izdali, a vidjet ćemo hoće li Miloševićeva sudbina dočekati i Zelenskog). SAD i Velika Britanija stvaraju ratove i determinirani kaos s pomoću kojeg vladaju svijetom, a u Jugoslaviji su zauzeli njima najvažnije Kosovo, dok je Srbima dopuštena Republika Srpska. Nakon dvije propale Jugoslavije, svaka nova Jugoslavija bila je korak prema Velikoj Srbiji i konačnom rješavanju pitanja Hrvata. Naravno, Francuska je držala stranu Velike Britanije. VRO Oluja uništila je oba britanska projekta: i Jugoslaviju i Veliku Srbiju.


Ovdje je još važno kako Sjedinjene Američke Države nisu pružale nikakvu plansku ili operativnu pomoć Hrvatskoj. Predsjednik Franjo Tuđman je odlučio krenuti u oslobođenje Hrvatske, a Amerikanci su rekli da sve radimo na svoju ruku. Dakle, VRO Oluja je isključivo projekt Hrvatske kako bi se spasili srpski životi.

Jedini tko nas je uistinu tad pomogao je Rusija. Pobjeda Hrvatske je ostvarena s ruskim oružjem.

Malo je poznato kako je Hrvatska imala ruski sustav zemlja-zrak S-300 u Domovinskom ratu, koji nije bio kompletan sustav, iako je prikazan na mimohodu na Jarunu. Srbi su vidjeli S-300 sustav i iz Beograda su tražili potvrdu od Rusije je li taj sustav kompletiran i operativan? Odgovor Moskve Srbiji je bio potvrdan: Sustav S-300 u Republici Hrvatskoj je operativan. Ovo je bio izuzetno važan ruski odgovor za Hrvatsku jer Srbija nije zbog te informacije upotrijebila svoje zrakoplovstvo za vrijeme izvođenja VRO Oluja. Dakle, iako ruski sustav S-300 nije bio kompletiran, Rusija je obavijestila Srbiju kako je sustav kompletiran i operativan za vojno djelovanje ako Srbija odluči napasti Hrvatsku zračnim snagama. Navedeno pokazuje da je Rusija bila uz Hrvatsku i vojno-tehnološki, ali i moralno-diplomatski za vrijeme Domovinskog rata.

Patologija Teletabisa započinje najgorim od svih smrtnih grijeha, novo ustanovljenim osmim smrtnim grijehom koji se zove "poslušnost".

Ali nisu oni krivi!

Za ovu patologiju prvenstveno je kriva škola koja, za dobru ocjenu, traži odgovor sukladan datoj indoktrinaciji, bez obzira jeli odgovor točan ili ne.
Kriv je također i, od društva i vlasti, nametnut vjerski odgoj. Vjerski odgoj nas uči da vjerujemo u boga koji je u NZ "rekao" "Ja sam Jahve, Elohim tvoj! Ne imaj drugih Elohima osim mene!" Istina je također da je taj isti Jahve, u SZ bio puno konkretniji i rekao "Ako odeš drugim Elohimima, Ja ću te ubiti!".

I bježali su Izraeliti od Jahve drugim Elohimima, jer Jahve, bog rata, se ponašao prema njima poput ukrajinske milicije, koja skuplja regrute po ukrajinskim gradovima i selima.
Valja stoga reći da su Izraeliti najradije bježali boginji, odnosno Elohimici ili Elici Inanni odnosno Ištar ili u grčkoj mitologiji Afrodita, koja se bolje ponašala prema svom narodu, i bila je daleko moćnija od Jahve, pa su prebjezi kod nje bili sigurni.

Danas vlada totalna zbunjoza u prepoznavanju množine "Elohim" i jednine "El".
Jedninu El najbolje pojašnjavaju par Židova Jerry Siegel i kanadski umjetnik Joe Shuster, koji su liku Supermana dali ime Kal El, a što na Židovskom znači "brzi El, a njegovom ocu Jor El što, ako se dobro sjećam, znači "mudrost Ela". Ovaj židovski par nam je jasno rekao ono što Židovi odavno znaju, da su Elohimi s drugog planeta, da su moćni i da mogu letjeti, i naravno, da se jednina El koristi za jednu osobu, baš kao i u svakom zdravorazumskom jeziku.

Ali vratimo se mi na psihopatologiju naših Teletabisa, odgojeni u vjeri koja ne dozvoljava alternativi osim apsolutne poslušnosti i, odgajani u društvo čije vlasti pišu zakone podobne samo njima, naši Teletabisi nemaju izbora nego, zbog svoje sigurnosti, poštovati pravila i jačati svoju poslušnost.

Stoga, ako danas Teletabisi poštuju mainstream medije (MSM) poput svetog pisma, onda su to isto radili i u bivšoj Jugoslaviji, nema zato sumnje, da su svi redom bili članovi partije.
E sad, ne zamjeram nikome ako je bio član partije u društvu u kojem je to bio primarni način poslovne sigurnosti i poslovnog napretka, ono što me muči je fašistička krajnost u koju su otišli.

Teletabisi ko Teletabisi osjećaju dužnost poštovati MSM narativ, koji već tri godine kliče nacistički pozdrav "Slava Ukrajini" i koji, više od vlastitih Branitelja Domovinskog rat, poštuje vojnike Azova s kukastim križem na svojim
znakovljem, ali ova krajnost je valjda kompenzacija za vlastite "grijehe" prošlosti (sad kad se narativ promijenio).

Priča o poštivanju kancelara Merza i njegovih tenkova od 25 milijuna €, koji su sa svojih 60 tona jučer izbrazdali zagrebačke ulice, je tema za sebe, obzirom da je Merz potomak duge loze njemačkih nacista i da "ljepotu" njemačkog Leoparda trebat će tek vidjeti, jedne kišne jeseni, na slavonskim ravnicama.