stvari u koje vjerujemo
10.08.2025., nedjelja
VELIKA KAPITULACIJA
"Carstvo je trepnulo. Nakon godina ratovanja preko posrednika s taktikom spaljene zemlje, milijardi dolara usmjerenih u peć urušavajuće se ukrajinske države i beskrajnih propovijedi s oltara NATO iznimnosti, Washington je konačno, i tiho, uputio prihvatljivu ponudu Moskvi. Ta riječ, „prihvatljiva“, mirno izgovorena od strane Kremljskog pomoćnika Jurija Ušakova, nije samo diplomatska fusnota. To je zvono koje označava: priznanje da je Zapad, nakon godina blefiranja, hvalisanja i prolijevanja krvi, sada strana koja traži uvjete. Izgleda spreman kapitulirati pod ruskim uvjetima. Taj dan je neizbježan, bilo da dođe sada ili da DC odabere još poniženja. Riješimo se iluzija. Kremlj nikada nije odstupio od svojih temeljnih zahtjeva — zahtjeva koji nisu ukorijenjeni u ideologiji, već u egzistencijalnom preživljavanju: priznavanje novih ruskih teritorija, sada upisanih u njegov ustav; neutralna, demilitarizirana Ukrajina; i, iznad svega, kraj NATO-ovog širenja na njegove granice. To nisu bili prijedlozi. To su bile linije iscrtane u čeliku. A ipak sada, iznenada, čujemo da su Sjedinjene Države — preko svog posebnog izaslanika Stevea Witkoffa — dale ponudu koju je Rusija „spremna razmotriti“. To nije mir kroz snagu. To je kapitulacija kroz iscrpljenost. Ušakov, uvijek iskusan diplomat, opisao je sastanak kao „poslovan i konstruktivan“. Ali iza dekora leži duboka geopolitička promjena. Da bi Kremlj uopće razmotrio američki prijedlog, on mora već implicitno priznati ruske pobjede, na bojištu, u ekonomskim rovovima i preko pomičnih pijesaka multipolarnog svijeta. Ovo nije pregovaranje među jednakima. To je dugo očekivana prilagodba stvarnosti od strane carstva koje više ne kontrolira narativ, bojište ni budućnost. Prisutnost Stevea Witkoffa u Moskvi sama po sebi je značajna. Magnat nekretnina pretvoren u diplomatskog kurira, nema teret Blinkena, očaj Sullyvana ili aroganciju Nuland. Njegova uloga je jasna: dostaviti poruku, a ne pokazivati stav. Tražiti put naprijed, ne iz pozicije snage, već iz ruševina strateškog poraza. Isti Washington koji je nekada nastojao razbiti Rusiju sada oprezno korača prema pomirenju, ne s trijumfom, već s uvjetima koje diktira ruska otpornost. U međuvremenu, komentar državnog tajnika Marca Rubija da smo „sigurno bliže [miru] danas nego jučer“ pada s težinom čovjeka koji pokušava spasiti obraz pred urušavajućom se građevinom. Menadžeri carstva sada su prisiljeni suočiti se s onim što je većina svijeta shvatila: Rusija je izdržala sankcije, nadmudrila hibridni rat i izašla suverenija nego ikad. Rublja živi. Ruska proizvodnja oružja na rekordnim je razinama. A Globalni jug više se ne boji raskinuti s zapadnim poretkom. Ovaj trenutak nije o miru u naivnom zapadnom smislu. Radi se o rekalibraciji. Zapad možda uči, prekasno — da više ne može diktirati uvjete civilizacijama starijim, strpljivijim i dublje ukorijenjenim od svoje. Ruski rat nikada nije bio samo o Ukrajini. Bio je o završetku jedne ere. I riječima „prihvatljiva ponuda“ Moskva je signalizirala da je era zapadne nekažnjivosti završena. Carstvo je došlo razgovarati. Moskva je slušala, jer je već pobijedila." Meter |
