stvari u koje vjerujemo

"Perfidan" znači podmukao, lukav, nepošten, lažljiv i zlonamjeran. Osoba koja je perfidna prikriva svoje prave namjere ili osjećaje i iskorištava povjerenje drugih za postizanje cilja."

Na našim blogerskim stranicama smo nažalost "prisiljeni" gostiti perfidnog pal-a, tipa koji ime Rusija, čak i u pisanom obliku, izgovara s škrgutom zubi, izražavajući beskrajnu i bolesnu mržnju, atipičnu kršćanskoj duši.

U svom posljednjem izljevu mržnje, perfidni pal, na podli način, roni suze za ukrajinskom djecom i zločinom koji se možda dogodio a možda i nije, jer perfidni pal obmanjuje čak i ako govori istinu.

Roniti suze za gorkom sudbinom djece je najčišći ljudski osjećaj, jer djeca su nevina u svakom kontekstu. Ali ne i za pal-u koji taj osjećaj koristi kako bi obmanuo iskrene osjećaje onih koji ne poznaju njegovu zlobu.
Da je pal-u stalo do djece, ronio bi suze i za ruskom djecom, ronio bi suze nad sudbinom djece Donbasa, njih 254 stradalih u namjernom granatiranju škola od 2014 do 2022. Ronio bi suze nad sudbinom 149 ubijena civila (609 ozlijeđenih, pretežno mladih koji su išli na koncert) u terorističkom napadu na velikom tržnom centru Crocus City Hall u Moskvi, među kojim i 11 djece za kojim pal nikad suzu nije pustio, možda samo zato što su Rusi, ili zato što su ubojice unajmili njemu dragi Ukrajinci.

Pal-u u biti i nije stalo do Ukrajinaca a još manje do njihove djece, kao ni cijeloj Europi niti SAD-u, koji su rat organizirali, pripremili i sproveli, i koji ne žele da rat stane ni nakon 2 milijuna mrtvih Ukrajinaca.
Rat koji je započeo iz jednostavnog razloga što je perfidni zapad pomislio da bi bilo dobro posjedovati 80 bilijuna vrijedni ruski energetski potencijal, a da o rijetkim mineralima i ne govorimo, ali kako bi pal, bez intelektualnog potencijala i zaslijepljen mržnjom sve to mogao znati.
Ali tu je, oduvijek prisutna, bolesna mržnja spram Rusije, koja se može opravdati samo perfidnošću, tim ubojitim oružjem svih lažova na svijetu.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je, u službenom posjetu Budimpešti govoreći o ratu u Ukrajini i neostvarenom samitu u Budimpešti, poručio da je dijalog nezamjenjiv.
Samit se pak nije dogodio jer su Trump i Putin skužili jedan drugoga, te je svak krenuo svojim putem.

Zbunjeni Tonči Tadić je kazao da Milanovićeve izjave treba promatrati i sklopu europskih i "američkih" napora da Rusiju privede za pregovarački stol i da se Rusija primora za bezuvjetni prekid vatre.

Naravno, nikakvi napori da se Rusija privede za pregovarački stol nisu učinjen u doba kad su naivci još vjerovali da Ukrajina može dobiti rat. Dapače, svi se sjećamo napora Boris Johnson (čitaj EU i US-a) da se rat nastavi i ne pristaje ni na kakav pregovor, u trenutku kad je prekid vatre već bio dogovoren. Prekid vatre poželjan je sad, kad ukrajinska vojska treba "spasonosni" predah, pogotovo taj "bezuvjetni" s kojim bi se dobilo puno za ništa.

Zbunjenom Tončiju smeta i što Rusija inzistira na denacifikaciji Ukrajine, smatrajući valjda da je nacifikacija europski trend, a sve što je europsko...
Smeta mu i što Rusija inzistira na neutralnosti, jer zbunjeno Tonči ne zna (a i kako bi znao, onako zbunjen?) da je ukrajinska neutralnost bila preduvjet i sastavni dio ugovora kojim se razvrgava odnos sa SSSR-om.

Poput svih zbunjenih, i Tonči se poziva na tjeralicu Međunarodnog kaznenog suda protiv Putina, za koju svi zbunjeni, pa čak i Tonči Tadić, znaju da politička, za razliku od one ispisane krvlju Benjamina Netanyahua.

Zanimljivo da je Tonči zbunjen čak i u vlastitom resoru (fizici) kad je nedavno nazvao BUREVESNIK malim Černobilom, bez da je proučio gradivo i saznao da su Norvežani pratili probni let i da nisu zabilježili nikakvu radijaciju.

Unatoč koncentraciji američkog oružja u Karibima, ako se pita Trumpa, rata u Venezueli neće biti.
Za objasniti zavrzlamu oko mogućeg rata Venezuele i SAD-a, treba najprije reći da se ne radi ni o kakvom povodu sprječavanja šverca venecuelske droge u SAD-e, jer je priliv te droge tek 4% od ukupnog šverca, i za opravdati taj povod trebalo bi prvenstveno napasti Mexico i Columbiju.



Povod eventualnog vojnog angažmana SAD-a u Venezueli je promjena režima, a koji bi na vlast doveo, zbog američkih sankcija osiromašenom narodu, omraženu nobelovku i bogatašicu Machado, koja je ovih dana javno pozvala Trupma da bombardira njenu vlastitu zemlju. A sve kako bi Američke i Britanske bankarske institucije profitirali na ulaganja u njegovu proizvodnju, te tako zadobili hipoteku koja im omogućuje daljnja kreditiranja. Upravo je to glavna sumnja da će Trump započeti rat.
Trump je, u predizborno doba, imao sastanak sa užom grupom ljudi, gdje je doslovno rekao "treba stati na kraj međunarodnoj bankarskoj oligarhiji". Stoga, bez ulaženja u njegove osobne povode, sumnjam da bi započeo rat koji bi tu oligarhiju dodatno osnažio.

S druge strane ipak! Venecuelske naftne rezerve procjenjuju se na 304 milijardi barela (s rezervom, jer nitko ne zna tko i kako procjenjuje vrijednost bilo kojeg nalazišta), s tim bogatstvom bi Wall Street i američke banke mogle dati novu kreditnu injekciju Americi koji bi ovu državu vratio na stare staze slave.
Zaključak: da se pita Trumpa, rat neće započeti, ali se Trumpa jako malo pita, pobijediti će oni s više utjecaja, dubljim džepom i dužim štapom.

Kad bi pokušao pozvati 50 prijatelja na pivo, možda bi ih došli pola, ali vjerojatni i manje.
Neki ti baš i nisu pravi prijatelji, neko ne piju pivo, neki nemaju vremena, neki imaju važnijeg posla, Mati je dijete bolesno, Juri ne da žena i sve tako..

Ako im ipak, za dolazak, obećaš zaradu ili profitabilni poslić, doći će ih puno, možda čak i svih pedeset, odnosno upravo onoliko koliko ih se skupilo u Splitu na predstavljanju srpske kulture. Kad se pak tih pedeset pojave simbolično i uniformirano obučeni, s fantomkama i kapuljačama kako bi se spriječilo prepoznavanje, onda je to kao da je neka tajna služba ostavila svoju vizitku.

Koja tajna služba? Definitivno neka naša, ali ne Hrvatska u tijelu i duši (takva ne postoji), a možda čak niti po diktatu naših političara (mada čisto sumnjam) već po diktatu onih koji diktiraju svim tajnim službama u rejonu, kako bi rekli naši srpski kulturnjaci.

Ako staviš crne i crvene mrave u staklenku, ama baš ništa se neće događati, ali ako tu staklenku potreseš, nastaje rat te se crni i crveni počnu klati.

Onaj tko stalno trese balkansku staklenku je MI6, koji u VB ne odgovara nikome, obzirom da su, u suradnji sa Bank of England, njegova duboka država.
Zašto sad? Pa kad padne ukrajinska fronta, sljedeća će biti na Balkanu (plus zemlje bivšeg Varšavskog pakta), a u ime okultne bankarske oligarhije ratovati će mravi u balkanskoj staklenki, jer oni su ipak najgluplji.

Čuvajte se vojne industrije, rekao je Eisenhower i otišao u legendu. Danas, kad se pitamo čemu toliki američki ratovi, moramo se sjetiti Eisenhowera i te rečenice, jer sve je u novcu! Da bi vojna industrija bila profitabilna, treba ratove, treba potrošnju oružja kako bi producirala i prodavala novo, stoga; Američka vojna industrija i američka vojska su jedno tijelo i jedna glava s jednim te istim ciljem, zaradom!

Pokušati ću potvrditi jednom smiješnom pričom.
Dok je Wehrmacht smišljao strategiju bliz krieg, dok je Crvena armija proizvodila tisuće tenkova, Amerika je imala 14 konjičkih pukovnija koje su, iako službeno raspuštene 1944 godine, postojale i kasnije jer svi se sjećamo da je novi zapovjednik poljske bolnice u seriji MASH došao na konju kao konjički pukovnik (iako to nije dokaz he-he). Razlog je bio jednostavan, deseci tisuća konja su proizvodili puno konjskog gnojiva, kojeg je američka vojska uredno pakirala i prodavala poljoprivrednicima srednjeg zapada.

Kamo sreće da su na govnarskom/gnojskom poslu i ostali. Ipak prioriteti su se promijenili, apetiti su narasli a vojna industrija upregnuta u WW2 dobila je zamašnjak i nije hitjela više stati. Što-šta se odonda promijenilo ali su gnojsko/govnarski likovi ostali isti.
mašala...

Ukrajinska glavna obavještajna uprava (GUR) provela je dvije visoko rizične operacije zračnih napada pomoću američkih helikoptera Black Hawk u Pokrovskom sektoru Donjetske oblasti uslijed intenzivnog ruskog napretka. Pokrovsk, ključno logističko središte, bio je pod opsadom više od godinu dana, pri čemu su ruske snage kontrolirale ~ 80% grada do kraja listopada 2025. i sada opkolile ukrajinske snage koje ostaju na tom području. Misije, koje je nadgledao šef GUR-a Kyrylo Budanov, pokušale su i nisu uspjele umetnuti elitne specijalne snage u sporna ili ruska područja. Ključno je pitanje zašto?

Ukrajinski izvori tvrde da je bezobzirna operacija bila poremetiti neprijateljske položaje, očistiti snažne točke i vratiti linije opskrbe, ali to je besmisleno. Prva misija, koja je pokrenuta u noći 28. listopada, bacila je 11 GUR komandosa na otvoreno polje sjeverozapadno od Pokrovskog industrijskog područja. Video je pokazao da se trupe brzo iskrcaju i raspršuju. Upad je bilo noću / niska vidljivost kako bi se minimiziralo otkrivanje, ali ruski izviđački bespilotni bespilotni letjelice uočili su nisko leteći helikopter i uništili 11 komandosa.

Naknadna misija, koja je pokrenuta u noći 30. listopada pomoću dva helikoptera Blackhawk, umetnula je dvije skupine (ukupno 20 – 24 komandosa) u istom općem području i pretrpjele su istu sudbinu kao i prva skupina.

Iako izvješća zapadnih medija tvrde da je ovu operaciju podržao NATO, mislim da je vjerojatnije objašnjenje da je to bila zajednička operacija CIA-GUR za izvlačenje paravojnih službenika CIA-e koji su djelovali s ukrajinskim snagama u Pokrovsku i oko njega. Mislim da ne govorimo o juniorskom osoblju CIA-e ... Mislim da postoji barem par, ako ne i više, viši paravojnih časnika CIA-e koji su sada zarobljeni u Pokrovsku. S obzirom na to da zapadnjačka izvješća naglašavaju da su ove dvije neuspjele misije provedene po nalogu Budanova, šefa GUR-a i da Budanov surađuje s CIA-om, a ne američkom vojskom ili NATO-om.

Pokušaj ekstrakcije dva puta u tri dana je samo još jedan pokazatelj očajne situacije s kojom se suočavaju ukrajinske snage i njihovi zapadni savjetnici u Pokrovsku.

Slična akcija, uz veliki gubitak helikoptera i vojnika, je izvedena u pokušaju izvlačenja viših zapovjednika Azova iz Mariupolja