stvari u koje vjerujemo

Kad bi pokušao pozvati 50 prijatelja na pivo, možda bi ih došli pola, ali vjerojatni i manje.
Neki ti baš i nisu pravi prijatelji, neko ne piju pivo, neki nemaju vremena, neki imaju važnijeg posla, Mati je dijete bolesno, Juri ne da žena i sve tako..

Ako im ipak, za dolazak, obećaš zaradu ili profitabilni poslić, doći će ih puno, možda čak i svih pedeset, odnosno upravo onoliko koliko ih se skupilo u Splitu na predstavljanju srpske kulture. Kad se pak tih pedeset pojave simbolično i uniformirano obučeni, s fantomkama i kapuljačama kako bi se spriječilo prepoznavanje, onda je to kao da je neka tajna služba ostavila svoju vizitku.

Koja tajna služba? Definitivno neka naša, ali ne Hrvatska u tijelu i duši (takva ne postoji), a možda čak niti po diktatu naših političara (mada čisto sumnjam) već po diktatu onih koji diktiraju svim tajnim službama u rejonu, kako bi rekli naši srpski kulturnjaci.

Ako staviš crne i crvene mrave u staklenku, ama baš ništa se neće događati, ali ako tu staklenku potreseš, nastaje rat te se crni i crveni počnu klati.

Onaj tko stalno trese balkansku staklenku je MI6, koji u VB ne odgovara nikome, obzirom da su, u suradnji sa Bank of England, njegova duboka država.
Zašto sad? Pa kad padne ukrajinska fronta, sljedeća će biti na Balkanu (plus zemlje bivšeg Varšavskog pakta), a u ime okultne bankarske oligarhije ratovati će mravi u balkanskoj staklenki, jer oni su ipak najgluplji.