Danas smo bile u šetnji.
Naučile smo da je mahovina zelena,
i da mahovina voli vodu.
Vidjele smo pašku patka
koji je vidio bolja vremena.
Načile smo što je kip,
i da se naš kip u parku zove Jadranko.
Preskočile smo veliku lokvu!
Mama je maramicama obrisala ljuljačku,
pa smo se ljuljale dok je kiša padala.
Hodale smo po viskom rubu boćališta,
skroz u krug.
Preskočile smo preko klupe,
šest puta.
Na povratku smo ostavljale blatne tragove,
i gackale kroz sve lokvice.
Mahale smo stričeku koji je vozio veliki kamion.
Ruke su bile mokre i blatne,
čizme su bile mokre i blatne,
čarape su bile mokre i blatne,
jakna je bila mokra i blatna,
rukavice su bile mokre i blatne...
Mama je rekla da se to zove skandinavska šetnja.
Doma smo popile mlijeko
i jele čvarke.

Nastavimo...
Nakon što je Brgljez svladao osnove,
i nakon što je detaljnim proučavanjem utvrđeno
da može izvesti špagu,
(pogledati slikovni prikaz u prilogu),
molimo da gledateljstvo utvrdi i sljedeće.
Brgljezi redovito mijenjaju gaće,
(iliti mudante,
kako bi nas razumjelo većinsko blogo stanovništvo)
što ukazuje na njegove vikinške korijene.
Međutim,
zbog plahosti,
teško je dobiti dubinski uvid,
svakako ćemo subjekt proučavati i dalje.

Kako naučiti Brgljeza plesanju?
Važne su jednostavne upute.
Također, slikovne upute.
I nemati velika očekivanja.
Krenimo.
Stav uspravan,
ruke opuštene,
bokove
(to je ono što muškarci nemaju
a vole kod žena)
pomakni u jednu stranu,
a onda u drugu.
Ponoviti par puta.
A onda pustiti neku glazbu,
s naglašenim ritmom.
Ovo je težak dio.
Pokušati u ritmu mrdati bokovima lijevo pa desno.
Slijedi slikovni prikaz.

A s obzirom se majcica V.
neš uzvrpoljila,
imam slikovni prikaz
i za nju.

Dolazim na posao lagana,
odlazim s posla lagana.
Još uvijek se čudim,
još uvijek čekam ratni poklič,
još ne vjerujem,
ovakva radna mjesta postoje,
di je kvaka?
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Odmaram,
psihički,
fizički,
moje tegobe,
uzorkovane perimenopauzom
(ne idem više doktorima,
žena sam,
samo sam zaboravila na to),
su se ublažile.
Moje srce ne preskakuje više,
i puno rjeđe bez razloga lupa.
Prošla sam hrpu doktora i pretraga,
da bi mi na kraju Instagram,
i žene koje su posvetile svoje profile perimenopauzi,
objasnile sve moje simptome.
Neracionalan pristup,
slažem se,
ali izgubili smo pleme,
više ne mogu pitati plemensku vračaru što mi je?
Moram pitati internetsku vračaru,
provjeriti s vlastitom intuicijom,
i onda razumu reći laku noć,
ovo nije tvoja bitka,
ovdje su neke druge sile u pitanju.
Prozori su oprani,
lampice postavljene,
bijelom kreda-pisaljkom
cure su nacrtale selo i grad,
jaslice i crkvu,
objesili smo vjenčiće
što sam ih prije par godina radila od brezinih grana,
adventski kalendari se uredno njupaju,
čokoladica po čokoladica.
A prije spavanja čitamo Snježnu sestru,
priču o Hedvigi i Kristianu,
o gubitku,
i tuzi koja može biti paralizirajuća,
i govorenju koje može biti oslobađajuće.
Čitamo ju samo u adventu
jer se radnja odvija pred Božić.
Divno je vidjeti Božić kroz oči mlađe,
koja ga s dvije godine sada prvu put svjesno doživljava.
Kad želiš nešto što si prošao,
ponovno doživjeti,
ponovno prvi put gledati neki film
koji već znaš napamet,
ili opet prvi put pročitati knjigu,
ili obići neko mjesto,
ili ponovno prvi put upoznati neku osobu,
samo moraš povesti sa sobom osobu kojoj je to zaista prvi put,
i onda kroz njene oči,
njeno biće,
njen duh,
doživljaj doživjeti
drugi put po prvi put.
Na putu do škole
prolazim kraj jednog dvorišta,
stražnji dio,
pokošena travica,
sve po špagici,
i jedno stablo,
a krug lišća ispod stabla
savršen.
To ne može biti prirodno,
lišće ne pada savršeno,
nošeno strujanjem zraka,
sva sila nepravilnih oblika
i zakona aerodinamike,
stvara kaos,
ljepotu nesavršenosti.
A ovdje niti jedan list po travnjaku,
samo u savršenom krugu ispod stabla.
Jutros obukla suknju,
i jedne druge čizme na petu.
Čim sam stupila na asfalt požalila sam.
Lupkaju.
Jbt, sad ću cijeli dan lupkati,
živcira me to,
ali nema natrag.
Prolazim kraj onog dvorišta,
još je uvijek noć,
nema rasvjete na tom dijelu,
magla gusto nagurana oko mene.
Vidim starački lik,
pogrbljen u zimskom kaputu,
kako nogom pomalo gura lišće u krug.
Pomislim,
"Znala sam da to nije prirodna pojava,
evo tko to radi."
Prođem kraj njega.
Kad čujem...
Zafićukao je za mnom!
Ko bauštelac!
"Za dobro jutro,
hvala Vam!"
Viknem ja iza sebe u maglu.
Nije on fućkao meni,
u tom mraku i magli
nije me mogao ni vidjeti,
on je fućkao lupkanju potpetica,
i svojoj slici u glavi koju je zvuk probudio.
A ta je slika zasigurno bila savršena,
poput kruga ispod stabla.

Draga djeco,
danas nećemo ništa učiti.
Ovaj tjedan ćemo biti kreativni,
rad rukama oslobađa,
meditativan je,
i zabavan.
Ali prije svega
pogledati ćemo crtić.
Danas imamo roditeljski sastanak.
Učenici neka pričekaju vani,
kad završimo možete ih odvesti doma.
Proći ćemo neka opća pravila,
uspjeh učenika,
bez navođenja imena učenika,
individualne informacije mogu se dogovoriti po potrebi.
Također,
čeka nas božićni sajam,
za koji će djeci biti potrebna vaša pomoć,
više zato da se družite,
nego što im zaista treba pomoć.
Htjela bih naglasiti u kojoj mjeri
djeca vape za vašom prisutnošću,
vašim vremenom,
osmjehom,
glupiranjem,
pogledom oči u oči.
Ako već i gledate u ekrane,
gledajte skupa isti ekran,
komentirajte,
smijte se,
analizirajte.
Djeca uče na primjeru,
možete govoriti što god želite,
oni će činiti kako vi činite.
Nadalje,
što se tiče dolaznosti,
moram istaknuti
neki učenici ne shvaćaju tu obvezu ozbiljno.
Ponašaju se nonšalantno,
čak i kad dođu,
nisu prisutni duhom na nastavi,
misli im lutaju,
ne drže se teme,
a ponekad i provociraju.
Kako sve polazi iz obitelji,
takav stav ukazuje da se vi doma s njima ne bavite.
Pravila pristojnog ponašanja kreću od kuće,
a na meni je da ih učim nastavne predmete.
Znam da naš ravnatelj
ponekad u javnom prostoru nastupa neozbiljno,
i da je slika naše škole blago naherena,
međutim, na svima nama je da ju izravnamo,
i podignemo ljestvicu.
Drugi problem koji se pojavio
je ne pisanje zadaće.
Još uvažavam djelomično napisanu,
ili ako se jednom zadatku posveti punom parom,
pa ne ostane za druge,
međutim, potpuno ignoriranje zadataka je neprihvatljivo.
Cilj domaće zadaće je
razviti istraživački duh,
analitično i kritično razmišljanje,
moralnost
i ljubav prema bližnjem,
koje ovom svijetu masovno nedostaje.
Nadam se da ćete shvatiti važnost ovog što govorim,
i svojim primjerom djecu potaknuti na rad,
za njihovo dobro,
jer meni od toga ne ide ništa,
osim osjećaja zadovoljstva
kad vidim kako neko dijete napreduje,
i ostvaruje svoje snove.
Ostaje nam još pitanje božićnog sajma.
Plan je ovakav,
podijelite se u skupine,
recimo po tri na svaku temu,
tako da jedna izrađuje ukrase za bor,
jedna mirisne svijeće,
jedna treba posijati pšenicu,
jedna neka se pobrine za lampice,
i naravno, bez kolača ništa,
tako da jedna skupina neka se primi keksića,
a može i kremastih kolača.
Svaki dan idući tjedan trebale bi biti
bar tri objave fotografija,
ako bude materijala
može i više,
a možemo to protegnuti i na tjedan iza.
Nećemo postaviti cijene,
imali smo prošle godine prigovor
jednog roditelja da nije dobio račun,
pa da bismo izbjegli takve neugodnosti,
daju se samo donacije u visini po želji.
Ovo je projekt
kojem se djeca jako vesele,
tu mogu biti kreativni,
a neće dobiti druge zadaće,
zato ih podržite
i sudjelujte.
Hvala na pozornosti.
| < | prosinac, 2025 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))