Zatvaranje sezone.
Pušteno 100 fazana iz uzgoja tog jutra.
Gostiju preko četrdeset.
Ukupno preko sedamdeset lovaca.
Smrzla se uzduž i poprijeko,
par puta tijekom dana,
jer sve je usporeno s tolikom masom ljudi.
Doručak,
kuhane kobase od divljači.
"Mi domaći" ostajemo vani,
da bi svi gosti mogli sjest,
za stolove,
na toplom.
Kasnije,
prije početka lova,
nakon što su gosti izašli,
nekolicina nas stoji u krugu kraj peći,
hvatamo što je ostalo na stolu.
Kolege uzimaju kobase i jedu ih iz ruku,
nutkaju i mene.
Ja uzimam samo šnitu kruha.
Mlađi kolega koji zna da sam gladna pita što ne uzmem kobasu,
odgovaram mu:
- Pa ne mogu ja pred vama jesti kobasu iz ruke.
Kad mu je sinulo,
umro je od smijeha:
- Na šta vi žene sve morate misliti!
Kasnije,
dok hodamo nepokošenim poljem,
priča mi kako se i dan danas sjeća studenske menze
i studentice koja je pred njim i kolegom jela bananu.
Glupi uzgojeni fazani trče ko kokoši po polju.
Odbijam pucati po tome.
Doslovce,
odbijam vičući na kolegu da neću pucat po tome
iako se on ljuti što ne pucam.
Počast divljači.
Stojim u vrsti u drugom redu,
izbjegavam fotografiranje,
lovnik upućuje sve prisutne na ručak u domu
i da poslije imamo krštenje mladih lovaca.
Promatram,
u kojem li će smjeru cirkus krenuti?
Kaže da je pet mladih lovaca,
i počne prozivati imena.
Čekam kad će moje izgovoriti.
Međutim, nisam spomenuta.
Opa.
Ispred doma,
jedan od onih koji odlučuje o tome me pita:
- Što se smiješ?
- Niste me prozvali, očito ste odlučili ne dirati me, poštujem vas zbog toga.
Što je bilo prvo,
kokoš ili jaje,
jesam li prvo ja poštovala njih,
pa oni mene,
ili oni mene
pa ja njih?
Ručak jedem sama,
vani,
kobasa između dvije šnite kruha.
Crvena mast mi se cijedi niz prste.
Najbolja kobasa ikad.
Unutra se atmosfera zahuktava.
Prije kraja ručka,
prije početka krštenja,
odlazim.
Mene neće krstiti.
Neću ni ja gledati kako krste druge.
Neka je muškima njihovo veselje.
Fer plej.
Usporiti.
Piši slovo po slovo.
Izlij.
Opusti ramena.
Kiša,
i boja kojom ju bojam.
Žeđ.
Budi blag prema sebi.
Trnje u prstima.
Beskorisno.
Hladne glave.
Ruksak mi je na leđima,
prsluk i čizme u jednoj ruci,
puška u drugoj,
spremna sam.
Samo treba izaći iz kuće.
kroz petera vrata,
niz stepenice,
i ne probuditi ukućane.
Kad konačno škljocnu vanjska ulazna vrata iza mojih leđa,
preplavljuje me osjećaj tihog dubinskog zadovoljstva.
Piše u jednom članku :
"202 djece koja imaju ispunjene pretpostavke za posvojenje i za koju nadležni CZSS-i procjenjuju da je posvojenje u interesu djeteta, dok se krajem prosinca u Registru potencijalnih posvojitelja nalazilo njih 1134. "
Gdje se skriva laž?
Statistika je divno pogodna za manipulaciju
ko kiša za gljive.
Volim kad ju Marival koristi,
jer ju ona ne koristi parcijalno,
a parcijalna statistika je laž.
Daklem,
da bi imali cjelovitu sliku potrebno je staviti brojeve koji odgovaraju na pitanja:
- Koliko djece je starije od 12 godina?
- Koliko djece se izjasnilo da ne želi biti posvojeno?
- Koliko djece je teško posvojivo zbog psihofizičkih razloga?
- Koliko potencijalnih posvojitelja je već posvojilo 1 dijete?
- Koliko potencijalnih posvojitelja je posvojilo već 2 djece?
- Koliko dugo su u registru posv. koji nisu do sada posvojili po godinama jednu dvije tri....?
...
I zašto sad mene to ljuti?
Zato što su nam dali rok od dva tjedna za nešto za što je potrebno 6 mjeseci.
A sve zbog Konga,
jer ažuriranjem registara u dva tjedna i ogromnim pritiskom na stručne radnike će se ... što?
Što će to pomoć ovima u Africi, bilo djeci, bilo posvojiteljima?
Kad cijela priča nema nikakve veze za Centrom, točnije Područnim uredima Zavoda, jer Centri više ne postoje.
Ne kažem da ne bi trebala imati veze, ali trenutno nema.
To se sve povampirilo.
Sa tri kune na 50 centi.
U svašta se smije dirat,
al u cijenu kave na automatu za kavu?!
Ne.
Tu podvlačim crtu.
" Bila sam žena koja je, da bi mogla sudjelovati na karnevalu, u javnom životu - oduzela sebi glas. " (morette mute)
" Žene su mu bile zanimljive dok ih je mogao idealizirati u svojoj literaturi. Stvarne žene, pa i njegova, plašile su ga i živcirale. A Jacqueline s malom Aube na grudima bila je i te kako stvarna. Vidjeti u njoj umjetnicu, a ne "samo" svoju ženu i majku-dojilju, značilo bi priznati joj ravnopravnost."
"Kreativna je osoba opasna za druge jer je bezobzirna, ona uzima, prisvaja, krade, jede, razara sve oko sebe. Od ljudi koji je okružuju uzima energiju, pa i život. Jede ih poput ljudoždera a da pritom često nije svjesna kako im nanosi bol. Ne traži nego bezobzirno uzima. U tome nema morala. Nije li odsutnost empatije osobina psihopata? Da, ali zašto umjetnik ne bi mogao biti psihopat? Razlika je samo u tome što umjetniku sve to služi kao materijal koji pretvara u unjetničko djelo. "
< | siječanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))