Kockavica

utorak, 08.03.2022.

Za cure...

...iliti o krvi.

Ovo je post za cure, prema tome dečki ako ste iole gadljivi, smatrajte se upozorenim i moja vam je preporuka da dalje ne čitate, sve nakon ovog je na vlastitu odgovornost.


Neki dan je moju top krvavu situaciju iz 2010.g. zamijenila nova.

Prva top situacija koje se sjećam je bila 2008.g., na brodiću dva sa dva, ja i jedno 12 ljudi na njemu, zatvorena u potpalublju, prozorčići skroz okolo naokolo, zagušljivo i sparno, dečko na straži da nitko ne uđe, a ja pokušavam na stojećki promijeniti uložak i ne izgubiti ravnotežu dok se brodica ljulja na valovima. Jednom se planinari na otok Jabuku, s mengom ili bez nje.

A onda je došla 2010.g. i planinarenje na Sveto brdo, noć u skloništu Vlaški grad, sklonište dva sa dva opet, 19 ljudi i pas. Izvlačenje iz vreće za spavanje, uzimanje torbice sa potrebnom opremom, silaženje niz ljestve, pokušaj ne gaženja po ljudskim usnulim spodobama, i psa također, otvaranje škripavih vrata i odlazak u noć bez mjesečine, prohladna velebitska noć liže mi rit, a ja se nadam da nema medvjeda u blizini dok mi kroz glavu prolaze scene iz filma sa Anthony Hopkins - Na rubu divljine.

Prošli vikend, nova situacija preuzima prvo mjesto.

Menga je trebala doć dva dana ranije pa bih za vikend bila "slobodna", al prohtjelo se njoj doć tako da u subotu bude baš onaj dan kad krvarim ko zaklana ovca.

Mjesto radnje Krk, bura dere sve u šesnaest.

Prvo mijenjanje nakon tri sata vožnje i dolaska na mjesto polaska odrađeno je uz samo more između oštrih hridi dok gojzericom pritišćem iskorišteni uložak da ga bura ne odnese, a tampon je natopljen dovoljno da ga niš nemre otpuhat. Pokupim sve dokaze ali ostaju krvave kapljice, računam do ljeta i gostiju oprat će ih kiše i valovi. Perem ruke u hladnom moru.

Ali to nije sve, dobila sam i set noževa.

Planinarenje nas vodi u kanjon, širok metar, zidovi pet do šest metara visoki, grupa se sastoji od 40 ljudi, spora je, usko je pa se ide jedan po jedan, negdje sam na početku skupine, cijelo vrijeme nosim vestu oko struka da mi pokrije rit i crne tajice da se eventualne fleke ne vide. Ali vrijeme je za mijenjanje pelena, osijećam kako se izljev širi među nogama. Došli smo do prepreke koja zahtjeva četveronožno veranje, to će grupu usporiti dodatno, proguram se naprijed, izverem prepreku i trčim ko sumanuta ispred svih da ulovim dovoljno razmaka između sebe i ostalih 40 ljudi. Zađem iza okuke, čučnem, naslonim leđa na stijenu, izvadim opremu za prvu pomoć, odljepljujem uložak pun od ruba do ruba, čupam tampon, bar mi ovdje bura niš ne otpuhuje, vlažnim wc papirom brišem ugruške koji ispadaju, lijepim novi uložak, umećem novi tampon, čujem glasove skupine kako se približava, navlačim gaće i tajice, sve dokaze ubacujem u malu unaprijed predviđenu vrećicu, a onda trpam kamenje na zakrvavljenu stazu pod sobom i nadam se da će se krv brzo osušiti i poprimiti boju crvene zemlje.

I tak, izlet je bio super.

A koja je vaša top krvava situacija u kojoj ste morale mijenjati uloške odnosno tampone?

08.03.2022. u 18:00 • 6 KomentaraPrint#

petak, 04.03.2022.

Razvod

Nakon dva sata saslušanja vještaka koji su proveli kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje roditelja i mlt. djece, sutkinja me pita:

- Ima li Centar što reći?

Gledam roditelje i njihove morske pse od odvjetnika.

- Nema ovdje Centar više ništa za reći. - odgovaram, a onda to formuliram prikladno zapisniku, - Centar nema primjedbe na iskaze vještaka te je i nadalje suglasan sa njihovim zaključkom iz Nalaza i mišljenja od ....

Nakon dvije godine visokokonfliktni razvod primiče se kraju.

Odvjetnica tužiteljice izrešetala je vještake (jer platili su vještačenje, dođe oko 15 tisuća, neće valjda sad ne iskoristiti i zadnju kunu koja je uložena u to), da bi na kraju odustali od traženog i bili spremni na sporazumni razvod u skladu sa statusom quo, a što je ionako i znala i planirala prije početka rešetanja.

Prestajem slušati jer uloga Centra u tom trenutku doista postaje bespredmetna.

Crtam.

I pitam ih svakim potezom, je li vrijedilo vremena, živaca, suza, novaca?
Dvije godine dječjeg život u limbu roditeljskog konflikta, je li vrijedilo?

Bogati i inteligentni, najgora kombinacija.






04.03.2022. u 16:47 • 22 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< ožujak, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (3)
Listopad 2023 (2)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (4)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (17)
Veljača 2023 (13)
Siječanj 2023 (8)
Prosinac 2022 (24)
Studeni 2022 (16)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (8)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (13)
Lipanj 2022 (13)
Travanj 2022 (10)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (12)
Siječanj 2022 (16)
Prosinac 2021 (28)
Studeni 2021 (6)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (30)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (21)
Travanj 2021 (26)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (21)
Studeni 2020 (19)
Listopad 2020 (50)
Rujan 2020 (32)
Kolovoz 2020 (30)
Srpanj 2020 (26)
Lipanj 2020 (13)
Svibanj 2020 (7)
Travanj 2020 (48)
Ožujak 2020 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.

:)

Linkovi

Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))