Da ne bi bilo da trudnica neće na dobro uzvratiti dobrim. :)
Oukej.
Nisam bila kod doktora zbog oka,
prema mojem stručnom mišljenju,
oko prolazi,
ide na bolje,
što znači da izgleda gore nego prije,
kako to već i jest za zacjeljivanjem,
počnu se pojavljivati druge boje,
žuta recimo,
i sva ta krv se premješta po cijelom oku,
uključjući donji kapak gdje sad imam masnicu.
Neću stavljat fotku,
imam i ja malo taštine u sebi.
Šusaju me hormoni za popi...!
Ridala sam već toliko puta
da me sram priznat,
očaj nije "maj kap of ti"
al upadam u tu kaljužu kao traljava glupača.
Nikako se dokopat blaženog stanja drugog tromjesečja,
iako sam formalno ušla u 4. mjesec,
al to je ko i ovo proljeće vani,
glumi jesen i želi nas potopiti,
utopiti,
pretopiti.
Viče negdje iza glasa:
Nek se smrznu,
nek su im noge mokre,
nek ima računi za grijanje pojedu plaće,
nek se veš suši sto godina,
nek ima vlaga uđe u mozgove,
nek im temelji strunu!
Al zna proljeće da je Bog dao obećanje Noi,
zna i Zemlja,
znamo i mi,
prema tome proći će i ovo vrijeme.
Jer sve prolazi,
i samo mijena stalna jest.
Iako ljudi neće niš naučiti,
bilo je tako i 2014.g.,
pa smo zaboravili,
eh da je svake godine,
al koja je vjerojatnost da bude i iduće?
Samo će Indijanci spremati svake godine sve više drva.
Počinje me sve žuljati,
i da je vani normalno vrijeme,
nosila bih haljine,
široke,
visoko rezane,
udobne,
a ovako ću trudničku odjeću morat iskopat prije nego sam mislila.
Noću kad me trulež u utrobi osobito prošireno zgnječi,
ponavljam u sebi
Da mi je dolinom smrti proći,
zla se ne bojim...
Ne sjećam se da sam ikada prije u toj molitvi tražila spas i utjehu.
Kažu kad hodaš kroz pakao treba nastaviti hodati,
jer zašto bi ostao u paklu.
I zato hodam dalje.
Nema utjehe u tome da je nekome bilo gore,
ili da mu je sad gore,
ili da je suludo trudnoću uspoređivati s paklom,
suludo je.
Al sloboda da baš to učinim,
utješna je koliko i svijest da ću se jednog dana s osmjehom sprdati i prepričavati zgode iz pakla.
Aha! Bahata V.!
Tvoj žulj od gumba je niš!
Ja imam hematom na oku od povraćanja!
Danas sam konačno vadila krv.
Uputnice vrijede 25 dana,
ovo je bilo taman u roku.
Bilo mi je bed jer su me prozvali u roku 10 minuta,
dok vani čeka 30 ljudi,
malo sam i rekla koliko,
od tko zna koliko rano,
iako se zna da djeca, invalidi, trudnice... imaju prednost.
Ipak mi je bilo bed,
eto mekana sam,
kako to lijepo Anči kaže,
a Dvitririči ju je upozorila da bi danas raspoloženje moglo ići gori doli.
Počela sam novu knjigu
nakon autobiografije Erica Claptona i romana Povratak kući o ropstvu u Gani,
sad čitam Portret jedne dame, Henry James.
Moram smisliti što pojesti,
time nisam voljela ni prije razbijati glavu,
a kamoli sad kad je to jednadžba s pet nepoznanica.
V se razbahatila,
vadi se na moju trudnoću,
al vidjet ćemo još kak će vjetar puhat,
nije gotovo dok nije gotovo,
a sezona je tek počela.
Aha, počet ću vježbat!
I biti korisna,
i kreativna,
i ... i...
Neću više bit mekana!
Od ponedjeljka.
Nisam na infuziji,
štoviše ide na bolje.
Kako i zašto dalo bi se raspravljat,
naime mala mi je bila bolesna,
pa sad je li to ono majčinsko zaboravljanje na sebe,
gašenje vlastitih potreba i boli,
kako bi brinula o djetetu,
ili mi je fakat općenito krenulo na bolje?
Vjerojatno oboje.
Pedijatrica me pitala da li mi treba bolovanje,
reko ne treba,
pa je komentirala kako smatra da trudnoća nije bolest
i da bi žena trebala raditi dok god može.
Ja sam rekla da se slažem s njom.
Nismo nastavile razgovor.
I doista se slažem,
na kraju krajeva,
svaka kućanica/domaćica
bila trudna ili ne,
radi dok god može.
A nema tog što bi me natjeralo da trudna ulazim ljudima u kuću i uzimam im djecu,
ili se u sudnici svađam sa odvjetnicima koji nemaju veze s vezom o obiteljskom pravu.
Sve u tom poslu postaje osobno i privatno,
koliko god glumili profesionalnost i odmak.
Pročitala sam u tri tjedna jedno 6 knjiga.
To se nije dogodilo već jako dugo.
Al imam još jedno 6 koje sam kupila a nisam pročitala,
pa kad njih rješim onda ću u knjižnicu.
Kolegica s posla mi je nedavno pričala o piscu
o kojem je i Vjetar napisao post,
stoga mi je on iduća stanica na popisu.
I potiho se nadam da ću u nedjelju na čeku,
al tome sam se nadala i prošli vikend i onaj prije,
stoga nema očekivanja
niti je realno,
al što me košta nadati se?
Morat ću samo nabaviti neke mekanije hlaće,
da u njima mogu udobnije sjediti.
A ko da me netko vidi,
mogu i u tajicama i haljini na čeku!
Eto, sve sam rješila.
Sa svih strana mi nude opremu za bebu.
Kolica, jaje, kinderbed...
Nisam sklona hrpi toga,
sve se to koristi tako kratko,
a zauzima puno prostora.
Možda neš ne štima sa mnom,
al meni su stalno u glavi crnkinje koje dijete imaju u marami na sebi,
a kad prohoda,
nek hoda!
Ili naši stari koji su svi u jednoj sobi spavali,
pa zar ću nejače trpat samo u drugu sobu,
pa ni ja ne spavam sama u krevetu!
Dodir, otkucaji srca, disanje druge osobe,
pa to je lijek, sigurnost, prihvaćenost,
to je plodna zemlja za rast.
Nema boljih sastojaka.
No, bumo vidli.
Nikad nisam bila za previše discipline,
za previše krutosti,
previše granica
ili reda.
Bar kad je odgoj djece u pitanju.
Čudno,
jer moja vlastita životna maksima je
red, rad i disciplina.
Zaključila sam da ima veze sa nečime što mi je otac rekao.
"I divlji otjeraše pitome."
Bilo je to u sklopu priče o kaubojima i Indijancima.
Ali opseg primjenjivosti lako se širi.
Manjine otjeraše većinu... recimo,
ili sve do one...
Glupi su glasni,
a pametni sumnjaju u sebe pa šute.
Moje dijete je prljavo i boso,
divlje i glasno.
Jučer na testiranju školske medicine za upis u školu,
bilo je vruće,
jutarnja hladnoća narasla je popodne do ljetne topline.
Čekale smo red,
s još četiri mame sa sinovima i kćerima.
Oni su sjedili mirno u tišini,
moje dijete je trčalo van pa unutra,
bosa, jer sam joj skinula štrample,
i potkošulju i tenisice,
jer je neugodno imati tenisice na bosu nogu.
Vješala se po ogradi rampe,
postavila hrpu pitanja.
Brbljale smo o sto tema,
ne zamarajući se tko nas sluša i što misle,
komentirale stvari,
pogotovo vrućinu.
Rekla sam joj:
- Da mogu skinula bih kožu sa sebe!
Zamisli da možemo skinuti kožu i objesiti ju na vješalicu u ormar?
Ona se na to nasmijala.
- Ali znaš zašto to ne bi bilo dobro?
- Zašto?
- Jer nas koža hladi, preko nje se znojimo, znoj hlapi, isparava, i tom razmjenom energije mi se hladimo. Zato je bolje da imamo kožu.
I opet se nasmijala.
Ne znam koliko je razumjela,
ali uvijek koristim riječi i objašnjavam kao da je odrasla,
jer da bi se pomakli naprijed u duhu i znanju
cilj mora biti malo izvan dosega.
Čekali smo dugo,
doktorica je kasnila više od pola sata.
I čudim se kako su ostala djeca,
pogotovo dječaci! ostali mirno sjediti,
jedan se malo igrao na ogradi rampe,
al to je to.
Da, želim da je moje dijete divlje,
želim da pokupi najbolji dio divljine i pitomosti,
želim da kad ima pitanje ili mišljenje,
da ga iznese,
da ono prsne ko balon pun šljokica po ljudima,
neka im ruje po mozgu
kao što šljokice još mjesecima nalaziš među guzovima.
Želim da bude divljija od divljih
i pitomija od pitomih.
Želim da kad zauzme neki prostor da ga i brani,
da bude dovoljno pitoma da zna kada svoju divljinu pustiti s lanca.
Update s Brda:
Sjedim na klupi u svojem gradu.
U polu sjeni.
Kupila sam jagode.
Odnijela sam preporuku za bolovanje na posao.
Naslušala se novih priča o Zavodu.
Nećemo dobiti nove ljude.
Ne možemo ni GO dobiti bez odobrenja njih gore.
Ni zamjene, ni nove ljude kad netko ode u mirovinu.
Računovodstvo je sad direktno pod njima.
Sve više otkaza,
daju se, ne primaju,
novih ljudi ni za lijek.
Doduše sistemtizacija predviđa nova mjesta tamo "gore".
Bijeli štrajk nam ni ne treba,
ljudi će se samo osut,
postepeno otići iz sustava.
Al ništa od toga nije više moja briga.
Tražila sam da me razriješe voditeljske dužnosti,
jer nije u redu da primam novce za nešto što ne radim,
međutim, ne mogu,
jer mi ugovore nemamo,
a nema ni upravnog vijeća koje me imenovalo,
a vjerojatno neće biti ni voditeljske pozicije kad konačno provedu reformu do kraja,
pa će to valjda prestat kad potpišem novi ugovor,
al zapravo nitko ništa ne zna.
Koja farsa.
Imam dugačke nokte,
nakon sto godina,
ne jer ih želim ili puštam,
već njihovo rezanje nije prioritet,
kad prijepodne biram hoću li oprat veš,
usisat ili oprati kosu...
prije nego me smota na kauču.
Jučer sam povratila jabuku.
Al zapravo mi je dobro,
puno bolje nego što sam toga svjesna.
Svadba je prošla začuđujuće dobro,
čak sam i otplesala jedan set,
nisam povratila,
iako je noć po povratku bila rastrgana,
bez odmora.
Ionako već mjesec dana dočekujem zoru kao spas,
prve zrake sunca,
početak dobrog dijela dana.
Jučer sam otišla na upucavanje puške,
još uvijek nemam optiku,
al pogodila sam u centar od prve,
doduše drugi i treći metak nisu,
al to i ne čudi,
jer bez optike ionako ne vidim gdje mi je referntna prva točka.
Nebitno, to je ionako moje zadnje pucanje za ovu sezonu,
niti jedan srnjak neće past od moje ruke ove godine.
Fotka haljine za Y . :)
< | svibanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))