Kockavica

utorak, 30.11.2021.

Kaže

Kaže,

Budi Luda,
budi početnik,
zahvalan i ponizan,
tolerantan,
budi ranjiv.

- Će netko zadnji kroasan?
- Ne, meni ih je dosta.
- Gleda me.
- Je li ti namignuo?
- Aha.

Kaže,

Nije stvar u tome hoćeš li pobijediti ili izgubiti.
Stvar je u tome kako igraš!
Pobjednik je onaj koji sudjeluje u najvećem broju igara.

- Je li ti zima? Daj da te pipnem...
- Nije, vruće mi je.
I otrči dalje, dok mene pere zimica.

Kaže,

Budi čudovište!
A onda nauči kako ga kontrolirati!

30.11.2021. u 18:46 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 29.11.2021.

Sada

Sada.

Baš sada.

Sada ću pisati pjesme.

Pjesmu za dobro jutro,
i za dobro veče.

Za dobar dan!

Pjesmu za mentalno zdravlje,
za smirenje,
i tišinu duše.

Zbog hladnoće u prsima,
zbog strepnje,
neizvijesnosti,
i majmuna što mi skače u glavi.

Baš zato što nemam vremena,
baš zato što se svijet oko mene raspada,
što se planovi mijenjaju iz dana u dan,
što slušam odvratne zvukove,
što smrt kuca na vrata,
i misli da ima neku šansu.

I nema obrazloženja,
samo osmjeh koji štiti djecu od svijeta odraslih,
koji im ne znaju osigurati budućnost.

I baš zato pisat ću pjesme,
ugrijati ruke na stihovima bez melodije,
bez ritma,
sklepanim onako,
uz radijator,
u polumraku prosinca kojeg ću dočekat budna,
s umorom među vjeđama,
neoprane kose
i, ako Bog da, malo boje na prstima.

29.11.2021. u 19:35 • 1 Komentara • Print • #

Grašak

Bila sam kod zubara.

Između ostalog kaže ona meni kako na osmici, gornjoj, imam karijes, ali kao što ja ne mogu do njega četkicom, ne može niti ona do njega.

Preporuča kirurško vađenje.

Pita me hoću li uputnicu koja vrijedi tri mjeseca ili malo razmisliti.

Meni je samo kroz glavu prošlo - ko živ ko mrtav za tri mjeseca, nek čeka.

Razmislit ću, odgovaram njoj.

Kod doktorice opće prakse pokazujem kvrgu na srednjem prstu, kvrga je s gornje strane, veličine graška, i boje graška i mogu je pomicati poput graška pod kožom.

Kažem doktorici, prije mjesec dana dok sam radila u vinogradu nešto me upiklo, ne znam što, boljelo je jako, tu noć sam povraćala, i nakon toga ništa osim te kvrge.

Kaže ona meni, tijelo je stvorilo zaštitnu membranu oko otrova, to se može odstraniti jedino kirurški.

Pitam ja nju, ako me ne smeta i ne raste, moram li vaditi. Ne morate.

Za trn u bedru ju nisam ni pitala, i to bi me valjda na kirurgiju poslala.

Eto ga nakon tri tjedna nit se ugnojio nit izašao, više pa ni ne boli, iglom ne mogu do njega, a znam da nije ni malen, jer sam granu na kojoj je bio otrgnula s lovačkih hlača.

Kako to moj djed kaže, poput starog stabla, počinju po meni rasti gube, kvrge, trule grane, lišajevi...

A mene ne smeta, volim tijela koja pričaju priče.

Skupljam promjene poput suvenira.

29.11.2021. u 07:13 • 18 Komentara • Print • #

subota, 27.11.2021.

Frizura

27.11.2021. u 15:06 • 5 Komentara • Print • #

petak, 26.11.2021.

Četka

26.11.2021. u 07:06 • 8 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.11.2021.

Jel me netko tražio?

Je*o me kolovoz, pa rujan, ni listopad mi nije ostao dužan, a studeni se natječe za prvo mjesto....

Eto, ako se netko pitao kako mi je i što radim ( a naravno da je, jer bez kvalitetnog egotripa se ne može bit kvalitetan bloger), tako mi je.

Da mi je prespavat jedno tjedan dana u komadu i sakrit se u neku mišju rupu da me prosinac ne nađe, bila bih zahvalna.

25.11.2021. u 08:45 • 9 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>