Kockavica

subota, 28.12.2024.

Spomenik sisama

Majke mi,
onog dana,
kad mi sudbina,
dobra volja,
ili zvijezde,
omoguće neprekinuti 12-satni san bez snova,
podignut ću spomenik svojim sisama.

O njima smo već puno pričali,
i svi stari prijatelji znaju
da one uopće ne postoje,
ali spašavaju živote.

Al ajmo ispočetka.

Vesela beba je krenula u vrtić,
prilagodba,
taman dva tjedna prije praznika.

Petak - šmrkava, kašljuca.
Subota - zaštopana.
Noć - povraća,
mjenjaj posteljinu,
peri sebe, nju.
Nedjelja, to je bilo od šlajma, mislim si.
Noć - proljev.
Ponedjeljak - ja povraćam,
na drugi kraj voda,
temperatura,
groznica,
zovem muža da dođe s posla,
mala mi visi sa sise,
ne mogu si ni po vodu otići,
do navečer i muž riga...

Jedino Veliko Šareno dijete zdravo,
i dakako,
nada se Božiću,
svom maštom i željama 8-godišnjeg djeteta.

Iskreno,
ne znam na kojim nepostojećim zalihama energije
sam pekla kekse na Badnjak,
skuhala juhu,
čitala Snježnu sestru na glas,
i kitila bor.

Ne spavam već 6 noći,
(realno ne spavam već godinu i pol,
al tko broji tako daleko)
mala je sad ok,
danas konačno nema temperaturu,
i pokazuje interes za stvari i ljude,
iako cendrava,
i sve što sam postepeno uvela,
kako bi ju pripremila za vrtić,
od obroka,
do uspavljivanja bez sise,
sada je palo u vodu.

Pitam se kako bi sve ovo izgledalo da sam ranije prestala dojiti.
Nije htjela ni jesti ni piti.
Ali zato je bar non stop bila na sisi,
danju i noću,
dobila tekućinu,
hranjive tvari,
i antitijela.
U protivnom bismo vjerojatno bili na zaraznoj na infuziji.

Tako sam umorna...
s obzirom je ovaj tekst također pisan na nepostojećim zalihama energije,
nema smiješne završne rečenice.

28.12.2024. u 16:09 • 7 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kockavica

subota, 28.12.2024.

Spomenik sisama

Opis bloga

Linkovi