Kockavica

srijeda, 04.02.2026.

Četvrti kakac

Tuta.

Postoji doba u ljudskome životu kad je tuta važna.

Odnosno mami je važna,
a djetetu je igra,
djetetu i i treba biti igra.

Mami je novi zadatak,
nova loptica u zraku,
obveza,
cijeli plan i program,
drž' ne daj,
tuta na gotovs,
inventar dnevnog boravka.

Nda.

Hoda moje blaženo dijete gole riti po stanu.

Sve češće,
jer nema druge.

- Mama moram pititi.

Mama briše ruke,
ostavlja suđe,
trči odmah,
namješta tutu,
hvata maramicu...

Ništa.

Dobro.
Nema veze.
Ide ide
ne ide ne ide.

- Mama moram pititi.

Mama trči,
ostavlja veš,
hvata mamicu...

Ništa.

Nema veze.

- Mama moram pititi.

Mama trči...

Mislite da izmišljam!
Mislite da se ponavljam!
Mislite da majka ne reagira svaki
ali baš svaki put!
Jer ako ne od reagira,
đabe si krečio.

Kakac!!!

Sad se svi divimo malim kakcima.

Bravo!

Hvata majka malo gologuzo po stanu,
treba obrisati malu slatku rit,
ajd neka smo i to preživjeli.

- Mama moram pititi.

Mama trči...

Skratiti ću.

Od četiri kakca,
tri su završila u tuti.
Četvrti na tepihu.

Taj zbilja više nisam očekivala.

04.02.2026. u 08:08 • 8 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.02.2026.

Zeleni zidovi

Pakiram djecu za misu.

Upada nećak,
u boksericama
s hrpom odjeće u rukama.

- Mogu se otuširati kod tebe?

- Naravno, sad ću ti speć i par palačinki,
mi smo na odlasku,
vidimo se poslije mise.

Kasnije mi dolazi na ručak,
kojeg još nisam skuhala.

Pojede ostatke od jučerašnjeg ručka.

Priča kako je došao u 1 u noći,
prespavao je dole u bakinoj sobi.
Nikad se ne najavi,
baka mu dala ključ.

Ima uvijek di prespavati,
zna da će tetka osigurati nešto toplo za pojesti.

- Zadnji put kad sam te nazvala na video call,
vidla sam na šta ti soba liči,
to ne izgleda kao soba teenagera..
Sve bijelo,
zidovi prazni.
Kao da živiš u zatvorskoj ćeliji,
ili ludnici.

Smijemo se.

- Ma znam,
nisam ništa uredio,
ne znam koliko ću dugo tamo biti.

Novi stan,
novu sobu,
i novu ženu svog oca,
ne doživljava kao dom.

Tamo su već bar dvije godine,
a njegova soba gola.

Stol,
ormar,
krevet,
siva posteljina.

- Tvoja majka je u prvom stanu
zidove obojala u zeleno,
narančasto,
žuto.
Treba ti boje u životu!

- Ma ja tamo ionako samo dođem prespavati.

- Čak i ako provodiš samo 20 minuta prije spavanja u toj sobi,
mora biti opuštajuća,
topla,
da možeš ugodno zaspati,
odmoriti.
Čak i kad bi u njoj proveo samo još tri mjeseca,
a provest ćeš puno više,
treba ti biti lijepo.

Pojeo je sve što sam napravila,
krumpir salatu,
kuhana jaja,
buđola,
umak,
peciva,
čvarke...

Ostao je duže nego je planirao,
jer moji su zidovi zeleni,
deke žute i crvene,
zidovi krcati knjigama,
a moje cure cijuču i skaču po njemu.

Držimo cure svak jednu na koljenima.

"Ovako jaše dama,
dama,
dama...

Ovako jaše gospodin,
gospodin,
gospodin...

Ovako jaše kauboj,
kauboj,
kauboj..."

Svaki put je "jahanje" sve divljije.

- Znaš Vanjuška,
tako je njegova mama pjeva.

- Je li ona to izmislila?

- Ne znam,
ali ja sam to prvi put od nje čula.

- Ali meni je započinjala sa Gospodin. -
dodaje Karlo.

Ove godine će navršiti 18.
Sjećam se kad sam ga kroz staklena vrata gledala,
umotanog u bolničke krpe,
na Svetom Duhu.

- Bar sad više ne moram misliti što ću ti kupiti
za rođendan,
ili Božić.
Dobit ćeš zelenu deku,
teglicu s cvijećem,
plišanca!

Smijemo se.

02.02.2026. u 09:01 • 11 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2026
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Kockavica

srijeda, 04.02.2026.

Četvrti kakac

ponedjeljak, 02.02.2026.

Zeleni zidovi

Opis bloga

Linkovi