Kockavica

srijeda, 30.11.2022.

Cura po Jelenu

30.11.2022. u 07:43 • 16 Komentara • Print • #

utorak, 29.11.2022.

Edukacija po Jelenu

Božikovina (lat. Ilex aquifolium) najpoznatija je vrsta roda Ilex, a isto tako je jedina predstavnica roda koja raste u Hrvatskoj. Poznata je još po nazivima zelenika, bodika, božje drvce, zelenika.

Božikovinu svrstavamo u vazdazeleno grmlje ili nisko stablo koje može doseći visinu od 5 – 10 m. Što se tiče samog rasta, to je iznimno spor i dugotrajan proces, pa visinu od jednog metra dosegne u periodu od tri godine.

Božikovina može rasti pojedinačno ili u manjim skupinama, a lišće joj je debelo, tamnozeleno, sjajno i kožasto. Na mlađem grmlju možemo primijetiti kako je lišće bodljikavo, cvjetovi su blijedožućkaste boje, a plod je koštunica, veličine zrna graška, sadrži 4 – 5 sjemenki te stoji na peteljci dužine 1 cm.

Cvjetovi božikovine su bijeli i jednospolni, a važno je napomenuti kako je ova biljka diecijska, što znači da biljka ima isključivo ženske, ili isključivo muške plodove. Spol možemo odrediti i prije nego biljka počne cvjetati, između 4. i 12. godine starosti. Cvjetove ženskih biljaka možemo prepoznati po sljedećim karakteristikama: oni su često izolirani, ili u malim grupicama od tri, mogu biti bijeli ili blago ružičasti, a krase ih četiri latice.

Cvatnja se događa krajem ožujka i početkom travnja kada ju krase cvjetovi bijele, žute ili ružičaste boje. Primamljive bobice, odnosno plodovi, nastaju prilikom oprašivanja od strane pčela ili drugih takvih insekata. Bobice mogu biti crvene, bijele, crne, narančaste ili žute boje. Njima se najčešće hrane ptice i neke divlje životinje, dok se ljudima ni u kojem slučaju ne preporučaju. Plod je veličine graška (s 4 do 5 sjemenki).

Ukoliko to dopuste ptice, plodovi sazrijevaju u studenom te ostaju na granama sve do proljeća.

Vremenski uvjeti sadnje: sunčana i (polu)sjenovita područja
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj
Vrijeme sadnje: rano proljeće i kasna jesen
Visina stabla: od 10 do 15 m
Zaštićena biljna vrsta

Ostale informacije potražite na Vrtlarica .

29.11.2022. u 10:56 • 18 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 28.11.2022.

Y - Po zapovijedi - Sir, yes, sir!

28.11.2022. u 10:32 • 7 Komentara • Print • #

nedjelja, 27.11.2022.

Praćenje tragova

27.11.2022. u 16:39 • 9 Komentara • Print • #

subota, 26.11.2022.

Obrstila brezu

Prije

Poslije

26.11.2022. u 19:10 • 21 Komentara • Print • #

petak, 25.11.2022.

Nominacija - V

Za početak ona uvijek odgovori na komentar.
Mislim da to ukazuje na visok stupanj kućnog odgoja i osjećaja za pristojno. Ističem to jer osobno ne odgovaram uvijek na komentare, a ne samo onda kad je to post onog ranga za koji ionako znamo da neće biti razgovora.

Zatim, iskrena je i ne očekuje ništa. Ne treba ništa. Takva je bila i moja baka. Pitala bi me kako sam, uvalila bi mi novaca, a kad bi morala na pregled doktoru platila bi taksi i nitko ne bi ni znao da je bila.

Ima specifičan način pisanja u kojem se isprepliče priča sa tokom misli i hrpom uzrečica, poskočica, mudrih izreka, narodnih doskočica, fraza i kojekavih asocijacija. To me podsjeća na školske dane i dopisivanje pod satom. Zadržala je tu mladolikost duha i uma koji buja kao gljiva poslije kiše, poput tinejđerice, mlade alternativke. Ali sa patinom mudrosti koju daje samo život pun boli, koja čovjeka duboko promijeni, u korijenu. Zbog koje uobičajene napasti poput zamjeranja, osvećivanja, ogorčenosti samo skliznu s njega i ne ostave trag.

Poštujem ju. Ne vrijeđa se. Ne gura se. Ponekad ju malo zanese, ponese, i jednom me je krivo shvatila ali mi je to i velikodušno oprostila, ipak je samo čovjek, da je drugačije ne bi valjalo.

Već vidim kako će opovrgnuti pol ovog što sam napisala, ali ja pišem svoj dojam, a poklonjenom dojmu se ne gleda u zube.

A ostalo svi znaju, vrhunske fotografije, vrhunska hrana, jest da je tu malo previše perfekcionist i šminkerski pristupa tim jadnim namirnicama dok od njih napravi fotomodele, te ih utegni, te ih napirlitaj, sve suprotno od onog kak sama hoda po svijetu... a ne ček... rekli smo pohvale...pardon.

Pa da, svakako je najplodniji bloger, pa tako kao što nitko ne zna na čemu visi mantija fra Nisam mu upamtila ime u Travničkoj kronici, tako nitko ne zna ni koliko ona ima blogova.

Nema lažnog osmjeha. Nema kapitalizma. Malo je kontroverzna, i jaaaaako ju pogađa bilo koji oblik zla usmjeren protiv žena i djece, pa je spremna oštriti one šurikene i krenuti u napad, tu se nazire u njoj natruha radikalizma, ali inače pacifist, dokle god ju se ostavlja na miru, naravno. Mislim neš dat da te neko gazi i skače po tvojem.

Bije svoje bitke sama sa sobom, mnogo njih. U pravilu izlazi kao pobjednik iz njih, krvava ali uzdignute glave. Treba imati muda staviti samog sebe na lanac i brinuti o starcu. Stari ljudi su sebični i bez ikakvog uvida na kakve kušnje stavljaju svoje bližnje. Dođe mi to kao kad bivši ovisnik svaki dan mora donijeti odluku da se neće ušlagirat tak i sa starcima svaki dan moraš donijeti odluku brinuti o njima.

Na početku sam se bojala početi komentirat njene postove. Bilo mi je ko djetetu s ulice koji promatra kung fu majstora i ne zna kako prići. A niš, onda se baciš glavom naprijed s litice, slomiš par kostiju u procesu, liježeš natučen svaku veče u krevet, ali upornost i vježba se na kraju isplati. Prestanu letjeti šurikeni u tvom smjeru i povremeno ti se čini kao da si prihvaćen, ako već ne kao ravnopravna osoba a onda bar kao netko tko ju ne živcira pretjerano.

Nešto poput mačke. Moraš biti autentičan, prisutan, i ignorirat ju, onda ona dođe do tebe i legne ti u krilo, a na tebi je da se čudiš ko pura dreku kak ti je to uspijelo.

Ok, dosta. Neću provjeravat što sam nadrobila, sitna su slova na mobitelu, a klinci su već rasturili pol kuće.

Idem sad pokušat to s linkovima, stavio je Blogi negdje šalabahter...

25.11.2022. u 18:22 • 23 Komentara • Print • #

Mitologija

Ajmo, primam mito!

Valute razno razne,
u naturi,
u stihovima,
u mlincima za kavu,
kanuima,
kiši
i cvijeću,
...

Javite se u komentarima,
tko nudi bolje što god to bolje bilo,
(prema mojoj subjektivnoj procjeni),
ja ću ga nominirati. :)

25.11.2022. u 09:06 • 15 Komentara • Print • #

srijeda, 23.11.2022.

Moraš

Odbacujem mokru jaknu u auto.
Zadnje sjedište prepuno je mokre odjeće.
Fluorescentni prsluk.
Nepromočive zaštitne hlače.
Kapa.

Kroz kišu prošetam do doma.

A unutra toplo.
Peć naložena.
Crvene mokre prste pružam ponad peći.
I cijučem od veselja.
Veselja koje rađa prijelaz.
Prijelaz sa hladnog i mokrog u toplo i suho.

Samo nas je troje išlo u lov.
Nema lošeg vremena za lovca.
Ni grde žene.
Tako bar kažu.
Tako su mi rekli to jutro za kavom.
Ali oni koji su izvikivali tu parolu nisu išli.
Ostali su na toplom.
Kad smo se vratili njih više nije bilo u domu.

Nakon gableca kaže mi kolega lovac:
- Moramo razgovarati o nečem važnom.
- Što je?
- Moramo odraditi krštenje. Sad je već puno novih članova.
Znam da ti mrak pada na oči kad se to spomene, ali to je običaj.
- Ne pada meni mrak na oči, ali ja u tome neću sudjelovati.
- Smislit ćemo nešto da ti bude ok.
- Pozovi Petru, nas dvije ćemo to same odraditi.
Kad bude krštenje muških članova,
ja ću se diskretno povuć,
ja u tome neću sudjelovati.

Petra je jedini drugi ženski član,
koju nikad nisam uživo vidjela,
jer lovi u drugom društvu,
kojeg je također član.

- Šta ne bi sudjelovala, to mora biti, ali ajd smislit ćemo nešto.

A mene boli briga.
Već odavno "moraš" nije nešto što me miče s mjesta.
Već odavno običaji nisu moji alfa i omega.
Već odavno plešem na melodiju koju samo ja čujem.

Poslije sam se odvezla do hranilice.
Nasula pajdaša i zobi.
Nek im je u slast.

23.11.2022. u 09:12 • 23 Komentara • Print • #

utorak, 22.11.2022.

8 - za Goldena

22.11.2022. u 09:24 • 10 Komentara • Print • #

subota, 19.11.2022.

Kultura

19.11.2022. u 15:30 • 9 Komentara • Print • #

petak, 18.11.2022.

Dom

Što je dom?
Kako ga vi definirate?
Da li je to mjesto ili ljudi?

Sve zajedno.
Tamo gdje su djeca odrasla,
tamo gdje kad dođu znaju da su sigurni.

Znači li to da kod majke nisu sigurni?

Odvjetnica je dobro poentirala setom pitanja.

U brakorazvodnim parnicama
teško je definirati dom.

Povrijeđen muškarac
lako može zagorčati život
ženi koja ga je prevarila.

Vrijedi i obratno.

U obveznom savjetovanju govorim rečenice kao

Dijete može imati samo jednu adresu prebivališta,
u tom smislu trebate se dogovoriti
s kojim roditeljem će dijete živjeti.

Ali onaj drugi je na gubitku,
zar ne?
On će imati osobne odnose
i uzdržavanje.

Mogu li ta djeca imati dva doma?
Jedan kod majke,
drugi kod oca?

Prodajem li tim ljudima floskule?
Skrivam se iza pravnih pojmova.
Toj djeci dom je razoren,
da li će biti stvoren novi
neizvijesno je.

Što je dom odraslom čovjeku?
Roditeljska kuća?
Roditelji?
Zar to ne prerastemo,
zar ne stvorimo novi?
Zar ne postanemo mi taj dom našoj djeci?

Je li onda dom nešto promjenjivo?
Nešto što mijenja oblik,
raste i smanjuje se,
umire i rađa se?

Uvijek mi prvo prođe kroz glavu
Ljudi!
Dom su ljudi.
Ali problem s ljudima je
što su samo ljudi.
I nerijetko mjesto na kojem smo sigurni
postaje nesigurno baš zbog njih.

Ne znam odgovor.
Ne znam ni da li imam dom.
Samo pokušavam biti.
Biti dom nekome drugome.

18.11.2022. u 10:15 • 20 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.11.2022.

Nadoknada

Zaostajem.
Požuriti ću.
Naime rješila sam zagonetku.
Kako povezati :

Izum i
Konobara
Krvarenje i
Viagru
(koju nitko ne treba al se spominje)

?

17.11.2022. u 10:24 • 8 Komentara • Print • #

srijeda, 16.11.2022.

U sjećanju

16.11.2022. u 09:01 • 13 Komentara • Print • #

utorak, 15.11.2022.

Tuga i bol

Volim muškarce,
onak baš baš,
cijeli se unose, bez zadrške, u ljubav,
ima neke čistoće u njima,
jednostavnost i predanost postojanja.
Volim i žene,
ljepše su od muškaraca,
čak i kad su obične,
baš kad su potpuno obične,
ali zeru više volim muškarce.

A onda sam jednoga dana u naručje primila dijete.
I nema više te sile,
ni ljubavne
ni strastvene,
ni tjelesne,
ni intelektualne,
koja bi me pomakla protivno dobrobiti mojeg djeteta.

Nema tog muškarca koji će mi razvuć osmjeh na lice
kao što ga razvuče ona kad ju vidim nakon posla.

Nema toga što mi jedan muškarac može reći,
što će mi razliti toplinu u grudima kao kad ona kaže:
Mama, znaš kaj?
Ponovi to deset puta i onda kaže:
...zaboravila sam.

Nema tog zagljaja muškarca za koji bih mijenjala
stisak njenih nogu oko moga struka.

I nema tog muškarca u kojeg bih zaljubljeno zurila,
kao što zaljubljeno zurim u nju dok jede špagete sa soya umakom.

Ah,
volim muškarce,
volim dodir velikih teških ruku,
pritisak tijela većeg od mojeg,
volim bradu koja me grebe,
i kad me nahrani,
i riješi probleme koje ja ne znam rješiti.
Lijepo je imati tu slobodu povremeno biti malena i slaba.
Biti zaštićena.
Biti predmetom nečije žudnje.

Ali nikada
ništa od toga neće zamutiti procjenu
Što je najbolje za moje dijete?

Jedina mi je istinska tuga i bol
što nemam još bar jedno.

15.11.2022. u 09:21 • 24 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.11.2022.

Noći su...

Poslala sam doktorici mail,
na telefon se nitko ne javlja,
čini se da će ova boljka ipak zahtjevati strpljenje dužeg raspona.
Čudim se sama sebi koliko mi treba odreći se planova.
Koliko sam vezana za vlastiti ucrtani kalendar
obveza,
događaja,
druženja,
želja...

Prvo poricanje,
onda nadobudno planiranje,
i na kraju prihvaćanje.

Ne smijem kukati,
na to se ne gleda blagonaklono.
Bar neki.

I dobro.
Možda konačno ulovim malo vremena za crtanje,
možda konačno Wagnera pročitam do kraja,
700-ta stranica je iza mene
i stalno jedno te isto,
nema para i svi ga potkopavaju,
luta svijetom,
ne voli svoju ženu
i lumpa s ekipom.

Stigao mi je Solženjicin iz knjiga.hr neki dan.
U odličnom stanju sve tri knjige,
i čak jeftino,
600 kn za Arhipelag gulag.
Lijepo izgleda na polici.

Kolega lovac mi prigovara da sam propustila već dva lova,
kaže da sam bezobrazna,
sad sam evo i treći propustila,
šta ću tek sad bit?
što je gore od bezobrazan?
Lijen?
Nedoslijedan?
Izdajnik?

Noći su malo teške...
ali na tu temu kuka već netko drugi,
nećem krasti svjetla pozornice.
Ljubavni jadi ipak imaju višu cijenu
od začepljenog nosa.

Prema tome,
udri brigu na veselje.

I da,
imam super novu kremu,
ruke mi mirišu na Božić.

14.11.2022. u 08:52 • 28 Komentara • Print • #

srijeda, 09.11.2022.

Živili

Ukratko,

narodno kazalište je dobro prošlo,
pojavili su se susjedi koji nemaju veze sa postupkom,
jer eto sud je izašao na teren pa nek čuje žalopojke na sustav od stoljeća sedmog,
a oni koji imaju veze nisu došli,
osim mog svjedoka,
koji iskazuje sudu da je vlasnik već 500 godina,
a sud to uljepšava "on i njegova obitelj vlasnici su 500 godina",
da ne ispadne da mi je svjedok lud.

Prigovora nikakvih nije bilo,
čini se da sud jednostavno voli ići na teren
i pobirati pristojbe iz mog džepa za izlazak na teren,
a ja ih sretna plaćam samo nek se to konačno završi.

Do sada sam na nekakvih 6-7 tisuća ukupnog troška postupka.

Pita jedan od nepozvanih susjeda da li bih kupila njegovo,
reko načelno bih,
ali sad znam koliko me to košta pa proporcionalno skidaj cijenu u bezvrijeđe...

Poslije smo se družili,
kratko,
popili rakiju po turopoljski,
bez kucanja,
samo se lupi čašom o stol i kaže "živili".

Franjo i ja smo se ovjekovječili fotografijom,
hoda on sa štapom koji ima četiri nogice,
pita me jesam li se već preselila,
kažem nisam,
to ću u mirovini.

- Ovo je centar svijeta! znaš... - kaže dok mu pogled čeznutljivo luta zemljom.
- Raj na zemlji - dodajem.
- I ak buš ikada prodavala meni prvom ponudu! - kaže strogo.
- Naravno!

09.11.2022. u 14:33 • 19 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>