Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Kockavica

    Nisam joj rekla niti od nje tražila.
    Ali dijete raste s vodotornjem.
    Jer vodotoranj je oko nje.
    Želi da idemo u Vukovar.
    Sad treba osmisliti dvodnevni izlet.
    Uvrstiti ga u planove.
    I neka.
    I mene je moj otac vodio.
    I nju će njezin.

    avatar

    19.11.2022. (15:39)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    šareni svijet

    avatar

    19.11.2022. (15:46)    -   -   -   -  

  • V

    Bome, jako sigurna ruka

    avatar

    19.11.2022. (15:58)    -   -   -   -  

  • golden age

    voditi, treba...

    avatar

    19.11.2022. (16:18)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Moram i želim ;)) :
    Upotrijebila je vedre boje, nigdje nema crne bez obzira na temu slike. Grafomotorika joj je za dob/ vrtičku dobro razvijena. Crtež bogat, puno detalja. Naj mi se usnice sviđaju :)).
    Živi u šarenom svijetu, okružena je ljubavlju - rad joj je pun simbola ljubavi. Srca, puse!

    Meni je tak žalosno što ovakva djeca moraju u sirovi školski sustav otići.
    On ne njeguje te male dušice pune pozitive i ne razumije svijet srca, usnica i ljubičastih ponija. :(

    Dobar provod maloj i tati.

    avatar

    19.11.2022. (17:25)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Kako ide ono o jabukama i stablima

    avatar

    19.11.2022. (22:26)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    baš lipo. moja je crtala srca sa očima i leptiriće pa bi bia zahvalan ipsilonki da mi da jedu profesionalnu analizu

    avatar

    19.11.2022. (23:25)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    a mrvica mala. :3

    avatar

    20.11.2022. (00:28)    -   -   -   -  

  • j.

    Sad ću ja možda malo neumjesno, ali sjetio sam se jednog predivnog češkog filma Kolja, u kojemu jedan ajmo reći praški "galeb" dobiva na brigu svoga sina od neke bivše dragane i još k tome, da bude zanimljivije - Ruskinje, a on je inače muzičar - i kako je zapravo disident u ondašnjoj Čehoslovačkoj, nema drugog posla nego svira okolo po sprovodima, u crkvama i tako to. A nema niti kuda sa malim, nije naviknut na brigu o djeci - pa ga onda voda sa sobom na sprovode i ostavlja negdje u zakutku da čeka.
    I tako, jednoga dana, zove tog našeg muzičara policija na informativni razgovor, a on odlazi s malim - kud će s njim - nema kud nego i mali u policiju; to u pročetku izaziva nevjericu i šok kod policajaca; nisu na to pripremljeni; ono - fenomenalna scena, oni bi svog pacijenta uvjeravali onako bratski, kako već treba, možda malo i pogladili po glavi - a ne mogu, dijete je tu, pa im sve to vidiš u pogledima, skanjuju se :). I čak ne samo to - odjednom, pogledaju što dijete radi (jer naravno, dijete sjedi u kutu za stolom i dali su mu olovku i papira da se igra), a mali crta sprovode; lijesove, i svoga oca kako svira. Fenomenalno. :)
    Naravno, glavnoga lika (kako to već po filmovima - koje prave dobri i valjani ljudi - barem s vremena na vrijeme bude) to sve tranformira iz površnog konzumenta ljudskih duša u odgovornog i osjećajnog oca (dapače, pojavljuje se i rješava i problem da uopće nije važno čiji je on biološki otac).
    Eto, toga me to sve sjetilo, znaš već da ja imam malo iščašeni sustav asocijacija - a uvijek kada se takvih stvari sjetim, sjetim se i toga kako nije sve izgubljeno dok ljudi jedni brinu o drugima, i hvala ti na tome :).

    avatar

    20.11.2022. (13:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...