zašto uopće ikada komparirati ljubav prema djeci, s bilo kojom drugom, mislim ono ljubav prema muškarcima i prema djeci su dva potpuno odvojena sporta, evo recimo ja muškarce ne volim nikako
15.11.2022. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako sam dobro razumjela hoćeš reći da pravo muško ne ostavlja svoje dijete samo zato jer će dijete onda imati ludu majku? Zar je to razlog za ostanak za ženom koja ionako već luda? Kupuse, pa kakve sad to veze ima?
Vidiš, zanimljivo mi je kako se većina komentara hvata na usporedbu ljubavi prema muškarcu i djetetu, i njihovoj neusporedivosti, kad post zapravo uopće o tome ne govori. Govori o prioritetu, o tome da kolika i kakva god ljubav bila prema muškarcu da u situaciji da bivanje s tim muškarcem škodi ili je dobro (nevažno), za dijete, da će pri donošenju odluke prevagnuti djetetova dobrobit. Naime, na svojem poslu nagledala sam se jako mnogo situacija gdje žene ostavljaju svoju djecu i trče čas za ovim čas za onim muškarcem, često brigu o toj djeci preuzmu očevi, kojima se u tim slučajevima iskreno divim.
15.11.2022. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
paa... evo si sama poentirala na ono što sam mislio. dakle, u večini slučajeva sud dodjeljune djecu materama ne ulazeči pritom u psihičku stabilnost iste jer, jednostavnije je očevima odredit alimentaciju nego materama oduzet dite i u stvarnosti mora doč do krajnjeg ekstemizma da se to dogodi. večina muškaraca će se pomirit sa tom činjenicom i plačat alimentaciju kao svojevrstan porez na vlastitu slobodu, dignit ruke od svega i nač neku novu 'utjehu'. oni o kojima ja govorim su oni koji ne nalaze nove 'utjehe' nego su svoj život posvetili dobrobiti djece jer je i razdvajanje za tu djecu bila bolja opcija od svakodnevnog 'nasilja' suprotne strane prouzrokovanog najčešće neostvarenim težnjama narcisoidnih matera
15.11.2022. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morat ću ti protuslovit... na temelju jednogodišnjeg iskustva, a koliko sam upoznata i statistika o tome slično govori, ne dobivaju djecu uvijek majke, i štoviše procjenjuju se roditeljske kompetencije, kako kroz ruke "običnih" psihologa tako sve do vještačenja u težim slučajevima. Doduše, to je obično onda kad se otac bori za djecu, jer ako on automatski pristane na sve i oni se dogovore, onda tu više ni sud ni centar nemaju što. Al ruku na srce, nagledala sam i naslušala sranja i s jedne i s druge strane spolnih organa tak da svaki slučaj je za sebe, i ne bih se usudila sjekirom presuđivati.
15.11.2022. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto. opet si potvrdila ono na što sam poentirao: 'Doduše, to je obično onda kad se otac bori za djecu,....' pravo muško svoju dicu ne napušta! ende i ništa mi ne protusloviš, tebi je to svakodnevnica a meni tek natruhe onoga što vidim i čujem :)*
15.11.2022. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Te tvoje tako teške i barem meni razumljive - tuga i bol - prerastaju u radost prema tom jednome, pa će to jedno dobiti što bi inače bilo normalno da dobije desetoro njih :). Zapravo, strašno je da netko kao ti nema još i još, ali život je gadan igrač, i nije baš pravedan (i u moje Drage i mene drugi put je bilo tek nakon osam godina i dva, da tako velim - promašaja; tako nam je Bog dao); gledaj to ovako - lakše je ipak sa ovom jednom - tebi koja nemaš još, nego onim zečićima negdje po nazorovima, kukuljevićevima i tko zna gdje, koji nemaju nikoga i ničega, a bez toga izrasti ne da je teško, nego gotovo nemoguće... Muškarac koji ne umije prihvatiti to što si ti ovdje sada tako zamamno i zaneseno ispisala - nije baš normalan jer otac je djeci neophodan, ali bez majke priča pada; uvijek sam svojoj Dragoj govorio da ako se odluči ostaviti me (jer ja nikada nisam osjetio da bih ja želio ostaviti nju), ne mogu zamisliti niti jedan drugi ishod nego da djeca budu s njom. Radi djece, a ne radi nas. Ako je majka majka, onda djeci ne može biti mjesto nigdje drugdje nego uz nju; to što daje majka očevi mogu nadomještati, ali ne mogu dati - i to je ono što puno muškaraca danas ne umije prihvatiti; oni zapravo više vole sebe od svoje djece. Ja to prije svega pričam iz perspektive oca koji je desetak godina, radi posla – takve su bile prilike – nadomještao majku, koje nije bilo doma ne navečer, nego često niti vikendima (ili se radilo tako, ili nikako – je li, privatno; a ja sam onda i učio, i kuhao, i prao, i šetao, i ljubio, i krpao – i hvala Bogu nisam imao vremena za nikakve gluposti koje obično u životu čine muškarci najboljih godina – i dovozio mamu u deset uvečer sa kolodvora da ih poljubi kada su već zalegli – jer bez toga šlaga čita bi ta torta otišla vrit). Možda ja to pričam čak i iz perspektive djeteta koje nikada nije živjelo s oba roditelja; moji su starci bili sluđeni, teški, naporni, razdvojeni - ali ja sam uvijek imao osjećaj da sam im prvi i da mi daju najviše što umiju i mogu - a to je ono najvažnije, zar ne? (Evo, piskarao sam o tome kod sebe pod onim "Ljušturama", pa navrati ako možeš i stigneš). Postoje bolesti, nevolje raznih fela, mrakovi i strahote; ali ljubav majke prema djetetu je nešto najjače što može postojati između dvoje živih bića, i tko to ne umije prihvatiti, taj ima veliki problem, pogotovo ako je muškarac.
Na koncu, sada kada su već veliki; kada bi nas srušili da nam se zalete sa raširenim nogama u zagrljaj, i kada nije niti normalno ništa drugo do li da odu svojim putevima a nas ostave u neko predvečerje same, naporne i spore (smiju nam se na nedjeljnom ručku: ja krenem o zimskim gumama, Draga o špajzi, nađemo se na popisu za Plodine ili Hofer, jer jedno drugome dovršavamo rečenice – a nitko nas dvoje sa strane niti milimetar ne razumije) – Ona meni potiho kad ostanemo sami veli da sam joj sidro, a ja Njoj da mi je svjetlo. Ima pred tobom još godina, očito, hvala Bogu; doći će vrlo brzo, ne bi vjrovala - okreneš se - i dan kada ćeš poželjeti da Princeza ode i traži sama, jer ništa ti više drugo neće biti prihvatljivo; ali budi uvjerena, tada će tek na red doći večer u kojoj će ti još više prijati ona neobrijana brada; stvar je samo u tome da svaka stvar u životu mora imati svoje mjesto i vrijeme – i ako to prija ranije, a ne baš tada kada treba prijati, neće biti dobro; ljudi se moraju raspasti i rastepsti dok podignu tu čeljad na noge i otpuste ih u svijet sa strepnjom i skrivenim suzama; često takvo što i zdravljem platiti – ali drugačije ne ide. To je u načelu posao za dva čovjeka; ja ne velim da pod ovim nebom nema ljudi koji ne vrijede za dvoje – ima ih jako puno; ljudske sudbine i povijesti to najbolje pokazuju – pa ih je odgojila samo majka ili samo otac; ali ovaj posao kojeg ste si uzeli – to je vraški težak posao sa šansama za uspjeh od kojih se čovjek, kada negdje pri koncu to sve promatra – pomalo i smrzne.
Zato, kada bi to sve bilo tako da ne osjećaš tu ljubav kao najjači osjećaj koji ti je dan i kojeg daješ – moje je skromno mišljenje – ne bi valjalo :).
15.11.2022. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo, jako lijepo. Htjela sam odmah izdvojiti prvu ulomak, a onda s nastavkom čitanja ništa ne mogu izdvojiti.
Tako je kako kažeš, ipak s odrastanjem djece majka se sve više vraća osobi koju je htjela ne htjela morala malo zapostaviti u vrijeme kada je dijete bilo malo i tražilo svo vrijeme i jako puno pažnje.
Dolaze onda nova otkrića. Ona o ženi, muškarcu i djetetu. ...
Još je ljepote ispred tebe koju treba otkriti od žene, muškarca i djeteta.
15.11.2022. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Ljubav je bol... :)
15.11.2022. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
delicatus
....a bol je na braču ;)
15.11.2022. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Moju mamu je baka rodila s 45
15.11.2022. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
tko zna, za deset godina...
15.11.2022. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
zašto uopće ikada komparirati ljubav prema djeci, s bilo kojom drugom, mislim ono ljubav prema muškarcima i prema djeci su dva potpuno odvojena sporta, evo recimo ja muškarce ne volim nikako
15.11.2022. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pal MOOD
neusporedivi intenziteti, nebo i zemlja
15.11.2022. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Tako nekako. :)
Radije bih dok sam još u tridesetima, nisam ni ja mlađa, a trčkaranje za tim derištima/štetočinama je poprilično iscrpljujuće.
Ae. ;)
To je samo muškarcima odvojen sport, i ženama koje ne mogu držati noge skupa.
Ah čini se da sam piknula u nešto zanimljivo. :)
Dakako, ali međuzavisnost je velika, igra se isprepliće.
15.11.2022. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
ja sam mislio da pričamo o ljubavi, pa se pitam kakve veze imaju rastavljene noge s time
15.11.2022. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Eto baš o tome pišem kad kažem
"ima neke čistoće u njima,"
:)))
15.11.2022. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
hm, predmejavam da oš reč kako danas nema 'pravih' miški. pravo muško nikad svoje dite neće napustit, jer alternativa je luda mater
15.11.2022. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Neusporediva mi je ljubav prema djetetu i partneru. :)
Ovdje se osjeća ta nemjerljiva ljubav. :*
15.11.2022. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Ako sam dobro razumjela hoćeš reći da pravo muško ne ostavlja svoje dijete samo zato jer će dijete onda imati ludu majku? Zar je to razlog za ostanak za ženom koja ionako već luda? Kupuse, pa kakve sad to veze ima?
Vidiš, zanimljivo mi je kako se većina komentara hvata na usporedbu ljubavi prema muškarcu i djetetu, i njihovoj neusporedivosti, kad post zapravo uopće o tome ne govori. Govori o prioritetu, o tome da kolika i kakva god ljubav bila prema muškarcu da u situaciji da bivanje s tim muškarcem škodi ili je dobro (nevažno), za dijete, da će pri donošenju odluke prevagnuti djetetova dobrobit.
Naime, na svojem poslu nagledala sam se jako mnogo situacija gdje žene ostavljaju svoju djecu i trče čas za ovim čas za onim muškarcem, često brigu o toj djeci preuzmu očevi, kojima se u tim slučajevima iskreno divim.
15.11.2022. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
paa... evo si sama poentirala na ono što sam mislio. dakle, u večini slučajeva sud dodjeljune djecu materama ne ulazeči pritom u psihičku stabilnost iste jer, jednostavnije je očevima odredit alimentaciju nego materama oduzet dite i u stvarnosti mora doč do krajnjeg ekstemizma da se to dogodi. večina muškaraca će se pomirit sa tom činjenicom i plačat alimentaciju kao svojevrstan porez na vlastitu slobodu, dignit ruke od svega i nač neku novu 'utjehu'. oni o kojima ja govorim su oni koji ne nalaze nove 'utjehe' nego su svoj život posvetili dobrobiti djece jer je i razdvajanje za tu djecu bila bolja opcija od svakodnevnog 'nasilja' suprotne strane prouzrokovanog najčešće neostvarenim težnjama narcisoidnih matera
15.11.2022. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Morat ću ti protuslovit... na temelju jednogodišnjeg iskustva, a koliko sam upoznata i statistika o tome slično govori, ne dobivaju djecu uvijek majke, i štoviše procjenjuju se roditeljske kompetencije, kako kroz ruke "običnih" psihologa tako sve do vještačenja u težim slučajevima. Doduše, to je obično onda kad se otac bori za djecu, jer ako on automatski pristane na sve i oni se dogovore, onda tu više ni sud ni centar nemaju što.
Al ruku na srce, nagledala sam i naslušala sranja i s jedne i s druge strane spolnih organa tak da svaki slučaj je za sebe, i ne bih se usudila sjekirom presuđivati.
15.11.2022. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
eto. opet si potvrdila ono na što sam poentirao: 'Doduše, to je obično onda kad se otac bori za djecu,....' pravo muško svoju dicu ne napušta! ende
i ništa mi ne protusloviš, tebi je to svakodnevnica a meni tek natruhe onoga što vidim i čujem :)*
15.11.2022. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Točno, najsretnija sam kada ih sve četiri gleda zajedno. Pozdrav tebi
15.11.2022. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Dobro onda. :))
Uf, dobro je, već sam se zabrinula da neš sa mnom ne štima kak su krenuli muški komentari, sad mi je ipak lakše. :))
15.11.2022. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Nisam ja ni komentirala o čemu post govori. Ti si svoje rekla "unutra". :))) I ja znam slučajeve...
15.11.2022. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Ma da bih riječ rekla, slobodno ti komentiraš što želiš. :))
15.11.2022. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Te tvoje tako teške i barem meni razumljive - tuga i bol - prerastaju u radost prema tom jednome, pa će to jedno dobiti što bi inače bilo normalno da dobije desetoro njih :). Zapravo, strašno je da netko kao ti nema još i još, ali život je gadan igrač, i nije baš pravedan (i u moje Drage i mene drugi put je bilo tek nakon osam godina i dva, da tako velim - promašaja; tako nam je Bog dao); gledaj to ovako - lakše je ipak sa ovom jednom - tebi koja nemaš još, nego onim zečićima negdje po nazorovima, kukuljevićevima i tko zna gdje, koji nemaju nikoga i ničega, a bez toga izrasti ne da je teško, nego gotovo nemoguće...
Muškarac koji ne umije prihvatiti to što si ti ovdje sada tako zamamno i zaneseno ispisala - nije baš normalan jer otac je djeci neophodan, ali bez majke priča pada; uvijek sam svojoj Dragoj govorio da ako se odluči ostaviti me (jer ja nikada nisam osjetio da bih ja želio ostaviti nju), ne mogu zamisliti niti jedan drugi ishod nego da djeca budu s njom. Radi djece, a ne radi nas. Ako je majka majka, onda djeci ne može biti mjesto nigdje drugdje nego uz nju; to što daje majka očevi mogu nadomještati, ali ne mogu dati - i to je ono što puno muškaraca danas ne umije prihvatiti; oni zapravo više vole sebe od svoje djece. Ja to prije svega pričam iz perspektive oca koji je desetak godina, radi posla – takve su bile prilike – nadomještao majku, koje nije bilo doma ne navečer, nego često niti vikendima (ili se radilo tako, ili nikako – je li, privatno; a ja sam onda i učio, i kuhao, i prao, i šetao, i ljubio, i krpao – i hvala Bogu nisam imao vremena za nikakve gluposti koje obično u životu čine muškarci najboljih godina – i dovozio mamu u deset uvečer sa kolodvora da ih poljubi kada su već zalegli – jer bez toga šlaga čita bi ta torta otišla vrit). Možda ja to pričam čak i iz perspektive djeteta koje nikada nije živjelo s oba roditelja; moji su starci bili sluđeni, teški, naporni, razdvojeni - ali ja sam uvijek imao osjećaj da sam im prvi i da mi daju najviše što umiju i mogu - a to je ono najvažnije, zar ne? (Evo, piskarao sam o tome kod sebe pod onim "Ljušturama", pa navrati ako možeš i stigneš). Postoje bolesti, nevolje raznih fela, mrakovi i strahote; ali ljubav majke prema djetetu je nešto najjače što može postojati između dvoje živih bića, i tko to ne umije prihvatiti, taj ima veliki problem, pogotovo ako je muškarac.
Na koncu, sada kada su već veliki; kada bi nas srušili da nam se zalete sa raširenim nogama u zagrljaj, i kada nije niti normalno ništa drugo do li da odu svojim putevima a nas ostave u neko predvečerje same, naporne i spore (smiju nam se na nedjeljnom ručku: ja krenem o zimskim gumama, Draga o špajzi, nađemo se na popisu za Plodine ili Hofer, jer jedno drugome dovršavamo rečenice – a nitko nas dvoje sa strane niti milimetar ne razumije) – Ona meni potiho kad ostanemo sami veli da sam joj sidro, a ja Njoj da mi je svjetlo. Ima pred tobom još godina, očito, hvala Bogu; doći će vrlo brzo, ne bi vjrovala - okreneš se - i dan kada ćeš poželjeti da Princeza ode i traži sama, jer ništa ti više drugo neće biti prihvatljivo; ali budi uvjerena, tada će tek na red doći večer u kojoj će ti još više prijati ona neobrijana brada; stvar je samo u tome da svaka stvar u životu mora imati svoje mjesto i vrijeme – i ako to prija ranije, a ne baš tada kada treba prijati, neće biti dobro; ljudi se moraju raspasti i rastepsti dok podignu tu čeljad na noge i otpuste ih u svijet sa strepnjom i skrivenim suzama; često takvo što i zdravljem platiti – ali drugačije ne ide. To je u načelu posao za dva čovjeka; ja ne velim da pod ovim nebom nema ljudi koji ne vrijede za dvoje – ima ih jako puno; ljudske sudbine i povijesti to najbolje pokazuju – pa ih je odgojila samo majka ili samo otac; ali ovaj posao kojeg ste si uzeli – to je vraški težak posao sa šansama za uspjeh od kojih se čovjek, kada negdje pri koncu to sve promatra – pomalo i smrzne.
Zato, kada bi to sve bilo tako da ne osjećaš tu ljubav kao najjači osjećaj koji ti je dan i kojeg daješ – moje je skromno mišljenje – ne bi valjalo :).
15.11.2022. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Lijepo, jako lijepo. Htjela sam odmah izdvojiti prvu ulomak, a onda s nastavkom čitanja ništa ne mogu izdvojiti.
Tako je kako kažeš, ipak s odrastanjem djece majka se sve više vraća osobi koju je htjela ne htjela morala malo zapostaviti u vrijeme kada je dijete bilo malo i tražilo svo vrijeme i jako puno pažnje.
Dolaze onda nova otkrića. Ona o ženi, muškarcu i djetetu.
...
Još je ljepote ispred tebe koju treba otkriti od žene, muškarca i djeteta.
15.11.2022. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Lijepo ipsilonka kaže, problem ljudskog roda je što misli da uvijek mora donositi konačne zaključke, a noć je još tako mlada
15.11.2022. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijemudro
J. je bas sve lijepo objasnio.
16.11.2022. (01:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Svaka moja na ovo tvoje bila bi suvišna. :)) hvala.
Ne sumnjam, nije baš da mi se da još toga otkrivati, ali ne sumnjam. ;)
Kakva noć! Noći su za spavanje, a rana jutra za crnu kavu... ma gdje li sam to nedavno pročitala... :))
Jest. :))
16.11.2022. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...