Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Kockavica

    E kak parazitiram na Elwi, da nije učinkovito bila bi grehota. :)

    avatar

    18.11.2022. (10:20)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    da, nije baš jednostavno odgovoriti,
    meni je nakon svih godina selidbi - ovo odakle više ne želim otići

    avatar

    18.11.2022. (10:47)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    I djetetu i odraslom dom su ljudi.

    To što su neki domovi nesigurni i opet ne mijenja činjenicu kako su dom ljudi. Možda bi ta činjenica trebala biti poticaj ili opomena?

    avatar

    18.11.2022. (10:51)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Dom je tamo gdje je onaj kojem si važniji od njega samoga, sve ostalo su prebivališta.

    avatar

    18.11.2022. (10:56)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    Dom je tamo gdje ti je dobro.

    avatar

    18.11.2022. (10:59)    -   -   -   -  

  • golden age

    kažu - tamo gdje srce vuče

    avatar

    18.11.2022. (11:01)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Zapela sam na jednoj tako svakodnevnoj riječi... a čini se da ni drugima nije skroz jasna. :)

    A kad ostaneš bez ljudi? Npr na kraju filma Prohujalo s vihorom, je li onda gruda zemlje početna točka na kojoj gradimo novi?

    Kako egoistično, tražiti tko će tebi biti dom, kad možeš biti dom drugome?

    Znači mjesto? Definiraj dobro?

    Aaaa ... srce... to nelogično, munjeno, nerzumno krvavo biće što treperi u grudima. :)

    avatar

    18.11.2022. (12:04)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Cijenjena kolegice dom možeš biti samo onome tko je spreman biti dom i tebi, sve ostalo je suživot, mi sami nismo dovoljni da budemo nekome dom ma koliko se trudili, i nema ničeg egoističnog u tome, naime koliko god se činilo drugačije ja vrlo rijetko mislim o sebi, samo kažem da je prepoznavanje onog drugog preduvjet za bilo što.

    avatar

    18.11.2022. (12:21)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    vrlo jednostavno. dom je mjesto gdje se osjećaš sigurno i voljeno i čine ga ljudi koji to pružaju, ako si samac onda je to mjesto gdje nalaziš svoj mir. dvorci i vile nisu dom jer se u njima ljudi 'gube'

    avatar

    18.11.2022. (12:29)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Gruda zemlje ne vrijedi, ni četverokatnica na njoj. Kada ostanemo bez ljudi onda postanemo siročad i "beskućnici".

    avatar

    18.11.2022. (13:02)    -   -   -   -  

  • V

    Odraslom čovjeku dom su njegovi korijeni, pripadanje, a djetetu sigurnost... ali zapravo, nema pravila.
    Postoje ljudi kojima je sve pruženo, a ispali su pravi nezahvalnici... kao što ima i onih kojima je puno toga uskraćeno... no to im je dalo motivaciju i volju za uspjehom i dokazivanjem... i želju da svojoj djeci jednom priušte sve što oni nisu imali.

    Znala sam dečka koji je govorio da je postao najsretnije dijete kada su mu se roditelji rastali, jer su se poslije oboje strašno trudili udovoljiti mu... e da ne bi onaj drugi više, je li.
    Ali, ispao je O.K., svjestan da je bio sebično derište koje se okoristilo na račun svojih roditelja, ali ipak spreman svojoj djeci pružiti sve što može.

    Ne postoji pravilo ni kad su životne lekcije u pitanju... neki (nešto) nauče, drugi jednostavno ne.

    avatar

    18.11.2022. (15:50)    -   -   -   -  

  • j.

    Doma ni ne razmišljaš o nekom drugom mjestu, ni ne sjetiš ga se. Dom je mjesto, tu si u pravu; ljudi su obitelj, prijatelji, zajednica - ako ga i oni čine, tim bolje. Da nije tako, samci nikada ne bi mogli imati dom.

    avatar

    18.11.2022. (16:28)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Cijenjena? :))) sad sam se zacrvenila i mozak mi je stao.

    Upravo si mi uništio san da budem princeza u dvorcu. :(

    Razumijem što želiš reći, ali mislim da to nije cijela priča.

    V. drago mi je da si otvorena za "nema pravila" za razilku od muških prepotentnih izjava koji su već odavno riješili sve i sve znaju. :)

    Samo si mi zakomplicirao razmišljanje. :I

    avatar

    18.11.2022. (18:07)    -   -   -   -  

  • j.

    Još ću malo. :) I ja sam odrastao sa rastavljenim roditeljima; u moje doba nije se razvodilo po sudovima, nego se samo živjelo odvojeno. Imao sam svoj dom - mjesto gdje sam živio sa mamom, bakom, djedom, i imao sam vikende sa ocem. Zapravo, ovo što piše V, mogu nekako i ja potvrditi: sjećam se strašnih sukoba i svađa kada su roditleji bili zajedno, i vremena sklada, brige, ispunjenosti, radosti - kada su bili sa mnom na tim rijetkim druženjima, ili kada sam bio sa svakim od njih ponaosob. Nisu se nikada natjecali oko mene, dapače - jasno se sjećam kako je moja majka čak i svojim prijateljicama pričala da se Stari lavovski brine za mene, da provodi vrijeme sa mnom lijepo i smisleno. važi i obrnuto. U njegovom stanu vikendima sam nalazio sve ono što nisam preko tjedna u tom "domu"; posvećenog oca, nova jela, širenje područja slobode, drugačije igre i zanimacije.
    Roditeljstvo je posao, i to vraški težak posao - iz mojeg osobnog iskustva čini ti se da je pretežak čak i za dvoje ljudi, a kamo li jednoga. Ono što dijete na koncu mora dobiti jest osjećaj da su mu dali najviše što su mogli, i da je on to isto - ništa manje od toga - dužan dati svojoj djeci.
    Sve ovisi o ljudima; među onima koji sebe vole na prvom mjestu, jao djeci - bili oni u domu zajedno ili ne.
    Zato sam neku večer onako i pisao o ljubavi majke prema djetetu koju si tako lijepo opisala.
    I zaista, razmislimo li malo bolje, sjetit ćemo se jako, jako puno samaca koji imaju svoj dom: puno ljepši i smisleniji od mnogih domova napučenih do stropa.
    Dom ne trpi pustoš; ona ne ovisi o tome koliko u kvadratima ima srdaca, nego koliko u srcu ima kvadrata :).

    avatar

    18.11.2022. (18:45)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Naravno da nije cijela priča, cijelu priču nije moguće napisati, pogotovo kad nemaš sve spoznaje, recimo kako je to kad djeca odrastu i odu :)

    avatar

    18.11.2022. (19:46)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Moram se složiti s V. "Nema pravila."

    avatar

    18.11.2022. (21:50)    -   -   -   -  

  • marival11

    Meni je dom bio tamo gdje mi je bila moja Kate. Ništa mi nije značilo što sam se udala i otišla živjeti kod muža, ni to što smo odselili poslije nekoliko godina u svoj stan, Dom mi je bio gdje mi je bila majka. Mužu nikad nije bilo jasno da sam odlazeći kod mame uvijek govorila da idem doma. Tek kad je moja Kate umrla ( još uvijek ni nakon više od dvije godine nisam uspjela nogom kročiti u mjesto koje mi je bilo dom, a imam ključ ) taj dom prestao mi je biti dom......

    avatar

    19.11.2022. (07:37)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Vjetre drago mi je da je tvoja priča imala smislen tok i topli kraj, ja ih se nažalost nagledam sasvim drugačijeg tona, baš zato što one priče u kojima sudjeluju dobri ljudi ni ne dolaze k meni. To je bar ono što se posla tiče, što se mojeg vlastitog iskustva tiče, o njemu ne bih još. O olujama svojeg života možemo pričati tek kad ih preživimo. :)

    Kak me fascinira koliko me s visoko još uvijek patroniziraš. :)
    Nikako to išćerat iz tebe. ;)
    Uglavnom, da, nije cijela priča, ali i nisam ta koja tvrdi da zna cijelu priču, niti da zna sve odgovore. I znam da mi želiš dobro pa me zato podučavaš, ali malo mi to ide na keks. :p

    Ae, V. je razumna žena. :)

    Da, čini mi se da je to taj dio koji je meni izmakao iako su mi još živi.

    avatar

    19.11.2022. (15:29)    -   -   -   -  

  • elwa hr

    Rekao bih ... spremni, ali ne želim politiku u moju butigu, da se za rijec ne uhvate razni dušebržnici, klevetnici, napinjala i slicno....
    Inaće moj odgovor je ...
    Dom je tamo gdje si ti

    avatar

    21.11.2022. (14:54)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Ne treba se uopće zamarati s definiranjem što je dom. Najvažnije se usmjeriti da se čovjek u samom sebi osjeća kao doma.

    avatar

    22.11.2022. (15:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...