Sjedi na kauču,
povlači jedno te istu srebrnu nit na prljavim, sivim rukavicama.
Šest godina.
Ušli smo im u kući,
mi, vlast.
Seljačko domaćinstvo,
siromašno seljačko domaćinstvo,
baka i djed, unuka,
invalidska vojna mirovina,
i bicikl,
tri kokoši.
Majka je otišla,
s trećim likom.
Stojim na vratima,
dok kolegice rade zapisnik.
Ionako nas je previše u maloj zagrijanoj kuhinji.
Šutim,
promatram.
Sjedi mirno,
okrenuta leđima,
u jakni,
sa ružičastom kapom,
i povlači jedno te istu srebrnu nit na prljavim, sivim rukavicama.
Socijalna radnica je mlada,
da ju vidite na cesti rekli bi sponzoruša,
krznati ovratnik na kaputu,
dugi crveni nokti,
našmikana do savršenstva.
Ulazi,
sjeda za stol,
u maloj zagrijanoj kuhinji,
prepunoj mrvica,
prašine,
i paučine.
Kasnije,
dok ih vozim natrag komentira:
- Oh pa dobro je,
čisto, ne smrdi,
gdje sam sve bila,
ovo je odlično!
Šutim,
promatram.
I divim se.
Pitaju me dok izlazimo iz auta:
- Je li ti problem?
- Što? Voziti auto?
Smiju se :
- Ma ne, nego ići na teren?
- Nije, volim imati uvid u cijeli postupak.
I onda se pogledam njihovim očima,
u tu pravnu pojavu,
elegantnu i dotjeranu.
Promatrač je promatran, i procijenjen.
Ne objašnjavam
kako sam dobro jela u tim siromašnim,
seljačkim domaćinstvima,
koliko takvih baka i djedova živi u mojoj prošlosti,
kako je vrhnje bilo gusto,
a juha masna,
pod drven,
a štala nagnuta.
Čučnem i pitam djevojčicu:
- Hoćeš li mi pokazati svoje slike?
Oči zaiskriše,
nebesko plave,
žive djetinje oči!
Mamac
Ja sam danas motala kosu za komad torte.
A koliko nisko ste vi pali?
Osim Freša, on je pao doslovno i boli ga dupe.
" - Da, znate,..., moj sin je mrtav i ja se u nekim trenutcima ne mogu nositi s tom činjenicom. "
"... sad je cvijet, sad je kamen, sad je...., sad miruje, sad traži, sad je na travi, sad je pod travom, uglavnom, gadan je to posao, to pjesništvo, i sam je Esteban pokušao ne jednom, ali izdavale su ga njegove ozbiljne namjere prema samome tekstu, ozbiljnost u gradnji stihova, upravo ih je pred njegovim očima rušila. "
" Poslije toga, nekako je izmucao jedva pronađenu rečenicu:
- A gdje ste vi bili u listopadu 1995.g.?
- Među vukovima. "
"Krenuli su prema vratima, a ona je, zagledavši se u strop jer je svako malo nosom parala priručni oblak, zapela nogom za kantu punu smeća i šute. Zasula je svoju lijepu tenisicu prašinom i siknula na Elvisa da to pospremi i da malo pazi s tim kantama. On ju je samo pogledao. Uzeo u ruku onaj tranzistor. I nasmiješio se. "
"Rušite, mladići limunići, samo rušite, ovo je to vrijeme, za ovo sam po svim svojim ožiljcima i brazdama, lomovima i bolima, dugo i mukotrpno skupljao hrabrost i zato rušite bezobzirno, s veseljem barbara, s radosnim osmjehom kojim pobjeđujete učmalost i cerite se smrti. "
"- Šta bi ti mislio, nije tvoje da misliš, u tvojim godinama misle samo kreteni, tvoje je da živiš i da sanjaš, a ne da misliš. Starci misle, a i oni su , naravno, kreteni. Žene misle. Mo'š mislit. Djeca misle, to je tužno, to boli, zato: šta imaš misliti. Eno ti tamo, jedi i pij, lezi i spavaj, uzmi neku knjigu i čitaj, šta bi ti, pobogu, mislio kad od toga nema nikakve koristi, niti ima bilo kakvog smisla, dok ja sjedim u kadi, a ti se prestrašen vrzmaš tu po kupaonici. Misliti, o čemu misliti, kažem ti, mišljenja su za kretene i impotentna strašila."
Već mjesec dana se buraz, nećak i šogorica kupaju u mojoj kupaoni. Radovi na njihovoj su se odužili, prvo corona pa Božić pa Nova.
Dok se nećak tušira kaže buraz:
- Ja taj Rat više ne mogu slušat. - trlja dlanovima lice.
- Koji? Drugi svjetski? - stari je još tu, i jutarnje seanse njega i njegovog starog su mjerilo normale.
- Ne. Ovaj koji traje.
- Nadolazeći? "Bit će rata"? - možda je u pitanju litanija koju slušamo već 25 godina.
- Ne ne! To traje, to sad traje.
- Aha. Latentni Rat. - šira geostrateško politička slika.
- Da. Mogo bi biti taj. - kimne procjenjujući da li je naziv adekvatan.
- Ma gle meni je jedino što da je sve što on priča potpuna istina, sve redom potpuna istina...
- Mi ne možemo tu niš napraviti. - zvrši moju rečenicu.
- Točno to. Ako ne mogu ništa napraviti neću misliti o tome.
- Kakva si ti onda Hrvatica? - podjebava me.
Pogledam ga djelić sekunde duže.
- Naoružana.
Osmijeh od uha do uha.
- Ok ok, dobra.
< | siječanj, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))