A onda se presavila nad wc-školjkom.
Primio joj je kosu i pričekao da grčevi popuste.
Pomogao joj je umiti se,
dok su oboje bezuspješno prtljali oko ručnika
koji je uporno bježao i klizio s nje.
Smjestio ju je na kauč,
i otišao po čašu vode.
Kad se vratio ona je već spavala.
Pokrio ju je,
pustio glazbu,
natočio si,
i vratio se u svoj najdraži naslonjač.
Ovo zasigurno neće biti još jedan sumoran dan.
Čim ga je ugledala vrisnula je.
Zgrabila je gel za tuširanje i bacila na njega.
- Mir, ženo!
Podignuo je ruke kako bi se obranio,
pa shvatio da u jednoj drži sjekiru.
Brzo ju je odložio i odgurnuo nogom u stranu.
Dotle je ona zgrabila ručnik i omotala se.
- Što radiš u mom stanu?!
- Što ti radiš u mom stanu!
Pogledala je oko sebe,
dok joj je neprepoznavanje preplavilo lice.
Nije bila u svom stanu.
Ulazi kolegica,
nudi me sa Toffifee.
- Hvala!
- Uzim još jedan.
- Ne, hvala.
- Ti smiješ još, ti si mršava.
- Nisam ja mršava zato što smijem još jedan,
nego zato što uzmem samo jedan.
Kolegica već na vratima.
- Baš, pa ću ih ja onda sve pojesti.
- Ne moraš.
- Ti misliš samo na sebe.
.... što ga je natjeralo na sjećanja koje je htio zaboravit,
na one dane kada se umoran vraćao iz noćne smjene,
koju je odrađivao honorarno,
kako bi njima mogao priuštiti skijanje.
Bili su to dani zanesenosti,
opijenost srećom umjesto alkoholom.
Ponovno je natočio čašu i primaknuo je usnicama,
zamišljeno gledajući u mrak,
koji se polako navlačio paleći svjetla velegrada,
nagnuo je čašu i zabacio glavu jednim dugim trzajem.
Izgledalo je kao da provjerava hoće li krov opet prokišnjavati,
ali ne,
tekućina je samo kliznula niz njegovo grlo.
Natočio je novu,
dno se nije naziralo,
no znao je da će ga jednog dana ugledati.
Gurnuo je ključ u bravu,
otvorena vrata su pustila svjetlo u hodnik,
a mračna jazbina stana ga je gledala.
Automatskim radnjama dovukao se do police i pustio jazz,
natočio si čašu zlatne tekućine,
i uvalio se u svoj najdraži naslonjač.
Čaša se ljuljala među njegovim prstima,
dok se negdje na obzoru začeo dan.
- Ne želim te više gnjaviti. - kaže otac preko mobitela.
- Ne moj mi to govoriti. Dovodiš me u situaciju da kažem da me ne gnjaviš iz pristojnosti, ili da ti kažem direktno da me gnjaviš. To nije ugodno.
- Onda mi reci direktno.
- Male nema doma, i možemo razgovarati koliko hoćemo. Meni je trenutno super.
- Morat ćeš voditi familiju. A ja te moram financijski ojačati. Znam da te opterećujem. I da imaš svoje probleme.
Držim mobitel na uhu, gledam strop...
Je... život, u tri.... i zemlja i imovina i ljudi...
- Dobro tata.
- A kad ti brat doraste, za deset godina bit će on drugi čovjek...
- Znam, onda ću prebaciti na njega...
< | veljača, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))