.... što ga je natjeralo na sjećanja koje je htio zaboravit,
na one dane kada se umoran vraćao iz noćne smjene,
koju je odrađivao honorarno,
kako bi njima mogao priuštiti skijanje.
Bili su to dani zanesenosti,
opijenost srećom umjesto alkoholom.
Ponovno je natočio čašu i primaknuo je usnicama,
zamišljeno gledajući u mrak,
koji se polako navlačio paleći svjetla velegrada,
nagnuo je čašu i zabacio glavu jednim dugim trzajem.
Izgledalo je kao da provjerava hoće li krov opet prokišnjavati,
ali ne,
tekućina je samo kliznula niz njegovo grlo.
Natočio je novu,
dno se nije naziralo,
no znao je da će ga jednog dana ugledati.
Post je objavljen 11.02.2021. u 10:47 sati.