Kockavica

petak, 30.12.2022.

Noćni bijes

30.12.2022. u 20:27 • 17 Komentara • Print • #

srijeda, 28.12.2022.

Nešto...

28.12.2022. u 07:51 • 18 Komentara • Print • #

utorak, 27.12.2022.

Prolivena krv

Stojim kraj omanjeg graba.
Iza mene korito šumskog potoka,
bez vode,
blatno,
i s druge strane šikara,
gusta,
neprohodna.
Preda mnom šuma,
ravna,
prozračna,
i sunce,
diže se među deblima,
zabljeskuje mi lice kad se pomaknem.

Vidim kolege i desno i lijevo,
kako prebacujem težinu s jedne noge na drugu,
njihovi prsluci narančasto provire
pa nestanu.

U daljini
čuju se prvi pucnjevi,
nabrojala sam ih 6 ili 7.

Pseći lavež se približava,
izbacujem sve misli,
osluškujem.
Jedan pas laje u šikari iza mene,
napet kao puška poprima doslovna značenja.

Tu je.
Pitanje hoće li se ukopati u trnju
ili će pokušati proboj.

A onda lom.

Crna masa izbija iz korita.
Kolega prvi puca,
ja druga,
zabljesne me sunce,
i kasno je za drugi pucanj,
ali čujem još jedan kolegin.

Nije otišao daleko,
psi se još dugo motaju ,
laju,
ali mi se ne mičemo sa svojih mjesta,
dok lovnik ne obznani kraj,
takva su pravila.

Vepar, trofejni.
Ali ne moj,
prvi pucanj se broji.

I bolje,
ne moram ga guliti,
ne moram častiti,
ne moram biti u centru pažnje.

A svi znaju da je i moj metak u njemu,
da sam čestitala kolegi,
da curi puška nije ostala zakočena,
da je cura svoj dio odradila.

Poslije u domu vidim da sam dobila menstruaciju.

27.12.2022. u 09:15 • 27 Komentara • Print • #

nedjelja, 25.12.2022.

Sretan Božić :))

25.12.2022. u 09:25 • 13 Komentara • Print • #

subota, 24.12.2022.

Za Jelena

24.12.2022. u 09:04 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.12.2022.

Ljubav po Jelenu

Ovo prosljeđujem jer je meni bilo učinkovito:

Na TV-u je neki liječnik rekao da bismo uvijek trebali završiti započete stvari, kako bismo stekli unutarnji mir; svima bi nam dobro došlo više smirenosti u životu.

OK, rekoh, pa pogledam po kući da pronađem stvari koje sam započela, a nisam ih dovršila. Tako sam dovršila bocu merlota i bocu chardonnaya, pa bošu Baileysa, bofu dobve vakije, oštatke Novmablea ot 5 mligiri...mliligarma i pol kuu..ktuutije Ksaksanasa... i koplemtu bonbomnjevru dajabera.

Nemte pjama klokiko se boljije osiječkam jeboooteee..

Pprsljedniite ovu prorukku svim koji trebjau unutrutr...untrtinu.. untrunašnji mir.
Volam vas.

22.12.2022. u 14:44 • 18 Komentara • Print • #

utorak, 20.12.2022.

Bomba po Jelenu

Nisam od prenošenja vijesti,
koga zanimaju čitaju novine, portale i ostalo.

Ali nakon što sam stavila zadnji zalogaj svojeg bureka u usta,
kaže kolegica, da je bačena bomba na centar Ivanec.
Nitko nije ozlijeđen,
veća materijalna šteta,
vatrogasci gase požar.

Cure se pitaju hoće li konačno naše ministarstvo nešto poduzeti,
kofol se nešto nabrijavaju.

Gledam ih i kažem:

- Ja sam za akciju,
ali vas socijalne radnike uvijek srce prehiti.

Bune se, nije tako, vamo tamo.

Ali je.

Pucalo se po njima,
napadalo noževima,
bacaju se bombe na njih,
ali nisu se u stanju organizirati u štrajk.

Kažem ima:

- Minimalno dva mjeseca,
pa da se dogode ozbiljne posljedice kad nas nema.
Ali ko i učitelji,
vama srce diktira,
oni bi trebali cijelu jednu godinu sjebat da se nešto dogodi,
da posljedice budu dovoljno ozbiljne,
pa da netko reagira.
Ovako ništa.
Ak se odlučite na dva mjeseca u komadu,
ja sam s vama.

Neće od toga biti ništa.
Samo se srcem dobro vidi.

20.12.2022. u 15:21 • 19 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.12.2022.

Bez poslanice po Jelenu

19.12.2022. u 15:28 • 9 Komentara • Print • #

subota, 17.12.2022.

Ponosni! po Jelenu

17.12.2022. u 19:37 • 8 Komentara • Print • #

petak, 16.12.2022.

Je...da po Jelenu

Što je meni falilo na prošlom odjelu?
Što?!
Što me natjeralo da idem u nove bitke,
neistražena područja,
stjecati nova znanja i iskustva,
rasti,
napredovati?

Mogla sam u miru čubiti dole,
štancati rješenja,
glupa i dosadna,
ali bez pameti i brige,
bez odgovornosti
osim točnog copipejstanja OIB-a.

Mogla sam,
i što me onda tjeralo u močvaru ljudskih usranih života?

Šalimo se da smo i mi sami poremećeni,
a pogotovo su poremećeni oni koji sami biraju doći na taj odjel.

Dakle, poremećaj.
Tektonski pomak u funkcioniranju.

I sad nema nazad.
Za još godinu dana bit ću tatamata.
Poružnjela od stresa.
Početi ću se tješiti hranom,
da izbjegnem čir na želudcu,
kosa će mi ispast,
i bit ću jedna od onih groznih baba kojih se svi boje,
ali ih bespogovorno slušaju
jer bez njezinog amenovanja niš neće proć.

Realno,
tim ljudima nema pomoći,
ko što ni meni nema pomoći,
ako si sama ne pomognem,
sama ne shvatim,
sama ne odlučim,
ne progledam,
nema tu pomoći izvana.

Znate da RH nema ustanovu za maloljetne ovisnike?
Zatvorenog tipa.
Koja svrha ovisniku bilo koja ustanova otvorenog tipa.
A Jankomir neće maloljetnika,
bolnice neće maloljetnog ovisnika.
Kuksa ga primi ako ga hitna doveze,
zadrže dva tjedna,
sedativi odrade svoje,
a kad izađe?
Haha!
Izlazi da terapijom tri puta manjom nego unutra,
nagli pad kemije u krvi
I?
Što mislite što bude onda?
A maloljetnička prostitucija povezana s drogom?
Kako ćemo ih zaštititi u ustanovama otvorenog tipa?

Da imam neke super moći za rješavanje novaca i birokracije,
stvorila bih na Velebitu vojni kamp za male ovisnike i delikvente,
radni logor,
Arbeit macht frei,
ma šta god tko rekao o tome,
logor duboko u šumetini,
bez puta i staze,
pa ak žele pobjeći,
evo ti...
nek te medvjed i vuk otprati do civilizacije.
U roku šest mjeseci svi bi bili čisti,
radno osposobljeni,
sa dobrim navikama.

Eto kako nastaju autokrati!
Nagledaš se dovoljno govana,
i pukne ti film,
pa odlučiš počistiti,
pošto poto.

Svejedno mislim da mi je ideja o velebitskom logoru dobra,
doduše,
poslije gableca ću provjeriti da li ju još uvijek smatram dobrom,
zlu ne trebalo.

16.12.2022. u 09:59 • 41 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.12.2022.

Zajedno po Jelenu

15.12.2022. u 09:44 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 13.12.2022.

Hrvatska po Jelenu

13.12.2022. u 07:41 • 13 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 12.12.2022.

Darivanje po Jelenu

Za Marivall.

Za V.

Za Pale.

12.12.2022. u 14:11 • 20 Komentara • Print • #

nedjelja, 11.12.2022.

Hranjenje

11.12.2022. u 09:23 • 21 Komentara • Print • #

subota, 10.12.2022.

U iščekivanju Jelena

Što su Čuki?
Gdje naći Ledenjaču?
Mirisne žlijezde?
Prokrvljenost?
Jaki živci?
Zaprimljene zapovijedi?
Zimska dlaka?
Bajka?
Nisam lud?
Kovčeg?
Mlada prasetina?
Jura?
Vila Vijana?
Žabac?
...

10.12.2022. u 16:47 • 9 Komentara • Print • #

petak, 09.12.2022.

Ples po Jelenu

09.12.2022. u 09:54 • 13 Komentara • Print • #

Pauza 2

09.12.2022. u 06:40 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 08.12.2022.

Pauza

08.12.2022. u 07:56 • 8 Komentara • Print • #

utorak, 06.12.2022.

Čizma po Jelenu

Čekam zeleno,
na križanju kod Zarazne.
Kad mi netko pokuca na prozor.

- Prednja guma Vam je potpuno prazna.

Nagnem se kroz otvorena vrata i vidim čovjek govori istinu.

- Gle stvarno, hvala Vam.

Prođem križanje i parkiram se na ulazu u gradilište.
Prvo proširenje u jednosmjernoj ulici sa stupićima.
Vježbenica i ja izlazimo iz auta.
Zovem šeficu da ju izvijestim o gumi na službenom autu i pitam što sad?

- Nikad nisam mijenjala gumu.

Nakon nekoliko brzinskih neprovedivih ideja
kaže ona meni:

- Pa pogledaj oko sebe možda ima netko tko ti ju može zamijeniti, i javi mi ak nađeš.

Vidim dva stričeka preko puta i već krenem prema njima kad krajičkom oka vidim građevinske radnike u reflektirajućim prslucima.

Momentalno se okrenem na peti odlučna šarmirati ih,
krenem prema njima s osmjehom i
čim sam se približila na zvukohvat počnem rafalno:

- Dobar dan, guma mi je prazna, ne znam ju promijeniti, je li može netko od vas pomoći...

- Du ju spik ingliš? - odgovara meni lik.

- No. - blebnem ja, jer mislim da me zafrkava, al čim sam mu vidla izraz lica skužim da on to ozbiljno i odmah se prešaltam na engleski.

Sad ih je već četiri pet i neki više ili manje govore naš jezik. Ali tek kad je došao bradati kuruzni, očito njihov šef, jednom koji donekle govori hrvatski odobreno je da mi pomogne.

Javljam svojoj šefici da obustavi ostale ideje spašavanja, i pitam kako da se odužim čovjeku koji mi upravo mijenja kotač, ima li kakav savjet, samo se nasmijala, i rekla Bog plati.

Dok dečko vadi rezervnu gumu iz gepeka,
diže autu, šarafi... čučnem kraj njega,
ovo nije trenutak za biti ledena kraljica...
on je s Kosova,
radi tu već četiri godine,
živi u Dubravi,
još uvijek ne zna dobro hrvatski...

Kad je bio pri kraju
dođe njegov šef provjeriti kako ide,
rukujem se s njegovim zglobom,
skriva prljavu ruku,
ne zna da ja za to ne marim,
nisam mu upamtila ime,
ali rekla sam mu svoje,
i di radimo.
Zna on grad,
radili su tamo šoping centar nedavno.
- Znači vi ste krivi što sad imamo gdje trošiti novce!
Ako se ikad zateknete u mom gradu
svratite u Centar za socijalnu skrb,
dugujem vam kavu.

Pozdravili smo se s osmjesima.

Vježbenica mi je u jednom trenutku rekla da ima 40 kn u džepu,
i ne zna je li to dovoljno za platiti tu uslugu,
samo sam ju ušutkala,
jer iako sam ju stavila u drugi plan,
ona je u svojem planu ipak rješavala isti problem kao i ja,
samo ne u aktivnoj ulozi.
Kasnije u autu sam joj objasnila,
platiti tu uslugu bila bi uvreda za čovjeka,
ponižavajuće,
i da se to ne radi.

Objasnila sam joj da je taj muškarac sad velik kao kuća,
spasio je dame u nevolji,
a to nema cijene.

Pomoć stranca,
neprocjenjivo.

06.12.2022. u 19:35 • 14 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.12.2022.

Po uzoru na Jelena

Šumarci okićeni biserima.
Maglena kiša natapa krajolik.
Sve je potencirano.
Boje se žare,
ruke su mi mokre,
lišće se lijepi za hače,
za kundak,
suha trava natopljena,
otežala,
cijedi se.

Trule jabuke po voćnjacima,
trulo lišće,
crno,
sjajno,
metalnog odsjaja,
pošpricano
žutim zlatnicima.

Nebo se spustilo na zemlju.
Bijelo platno,
kontrasti.

A mahovina se zeleni.
Intenzivno.
Uvlači u bajku,
o skrivenom svijetu,
nevidljivim bićima,
i tajnama dugovječnosti.

Svaka brazda,
svaki jarak,
pukotina,
pretvorena u potok,
žubori i klokoće,
klikće,
grglja,
slijeva se niz brjegove,
k matici,
glavnome potoku,
pretvorenog u rječicu.
Mutnu,
brzu,
bređu,
noseću.

Krenuli smo livadama,
zasijanim poljima,
završili u blatu,
s čizmama u glibovima,
proklizavajući,
promočeni,
s oživjelom zemljom pod nogama.

05.12.2022. u 08:24 • 21 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.12.2022.

Jelenov torzo

04.12.2022. u 18:39 • 14 Komentara • Print • #

subota, 03.12.2022.

Živa

Vraćam se u gluho doba noći.
Provlačim se ko tat.
Potpetice lupkaju o pločice,
iako hodam na prstima.

U kući toplo.
Mrak je,
samo se kroz vrata peći sjaji žar.

- Ima li tko živ ovdje?
viče djed s postelje.

- Ima. Ja sam.

- Trebam vode.

Odlažem torbicu i kaput na stepenice

Palim svjetlo u kuhinji,
točim vodu u njegovu bočicu,
i stavljam na stolić kraj njegovog kreveta.

Možda je jedini smisao mog izlaska bio upravo taj.
Naići u gluho doba da bih Žednom dala vode.

03.12.2022. u 12:37 • 12 Komentara • Print • #

petak, 02.12.2022.

Žene po Jelenu

02.12.2022. u 07:58 • 34 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.12.2022.

Jelen po Juditi

01.12.2022. u 08:06 • 9 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	prosinac, 2022					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31