Vraćam se u gluho doba noći.
Provlačim se ko tat.
Potpetice lupkaju o pločice,
iako hodam na prstima.
U kući toplo.
Mrak je,
samo se kroz vrata peći sjaji žar.
- Ima li tko živ ovdje?
viče djed s postelje.
- Ima. Ja sam.
- Trebam vode.
Odlažem torbicu i kaput na stepenice
Palim svjetlo u kuhinji,
točim vodu u njegovu bočicu,
i stavljam na stolić kraj njegovog kreveta.
Možda je jedini smisao mog izlaska bio upravo taj.
Naići u gluho doba da bih Žednom dala vode.
Post je objavljen 03.12.2022. u 12:37 sati.