Šumarci okićeni biserima.
Maglena kiša natapa krajolik.
Sve je potencirano.
Boje se žare,
ruke su mi mokre,
lišće se lijepi za hače,
za kundak,
suha trava natopljena,
otežala,
cijedi se.
Nebo se spustilo na zemlju.
Bijelo platno,
kontrasti.
A mahovina se zeleni.
Intenzivno.
Uvlači u bajku,
o skrivenom svijetu,
nevidljivim bićima,
i tajnama dugovječnosti.
Svaka brazda,
svaki jarak,
pukotina,
pretvorena u potok,
žubori i klokoće,
klikće,
grglja,
slijeva se niz brjegove,
k matici,
glavnome potoku,
pretvorenog u rječicu.
Mutnu,
brzu,
bređu,
noseću.
Krenuli smo livadama,
zasijanim poljima,
završili u blatu,
s čizmama u glibovima,
proklizavajući,
promočeni,
s oživjelom zemljom pod nogama.