Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • Kockavica

    ...

    avatar

    27.12.2022. (10:40)    -   -   -   -  

  • jelen

    Zlo koliko vi ljudi krvi prolijete... tijekom života mislim.
    A iz čega pucate, StG 44 ili ste nešto novo izmislili?

    avatar

    27.12.2022. (11:08)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    ne svidja m se ništa osim slike i tvoje menstruacije na kraju koja kazuje, da si ipak žensko biće
    koje se igra pucanja u životinje

    avatar

    27.12.2022. (11:36)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Puno, i kako uopće nekom takvome vjerovati išta, zar ne? ;)
    Zar nisi sretan što tebe više ne držim na nišanu?

    Tvoje pravo.
    Igru sa smrtnim posljedicama, nije baš točno zvati igrom.

    avatar

    27.12.2022. (11:45)    -   -   -   -  

  • V

    O, cura... nekad se (i) ne može znati tko je (zapravo) ranjen :)

    avatar

    27.12.2022. (11:51)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Istina, a kolege lovci o tome neće ništa saznati.
    Kako ide ono nešto o ženama i luku?

    avatar

    27.12.2022. (12:30)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Koje olakšanje na kraju. U vidu menstruacije :).

    avatar

    27.12.2022. (12:33)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Mislim kako trebaš označiti na postu :
    *ubijanje divljih slobodnih životinja
    ili slično......

    - da preskočim čitati!!!

    I bez vepra mi je dosta! :(((

    avatar

    27.12.2022. (12:55)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    a šta ja znam, ja sam i u ljude pucao, tako da se koliko god se trudio ne mogu snebivati nad veprovima

    avatar

    27.12.2022. (13:13)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Pa i ne baš, radije bih bila trudna. Ali ni to tak jednostavno. I u to treba uložiti poseban trud. :)

    Oh, ne skrivam da sam lovac, i to je poznata činjenica na blogu, nemam potrebu dodavati dodatna upozorenja.
    Jednom sam napisala upozorenje prije posta, ali tada sam pisala o zbilja teškoj temi, i iz mene je izašlo puno crnila, i bilo je to moje crnilo, i nisam bila dužna staviti upozorenje, ali ipak jesam. Mislim da više nikada neću upozorenja pisati. Ipak su ovo moje mokasine. :)

    avatar

    27.12.2022. (13:33)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Viš, ostat ću i bez ovo malo ljudi što se oće sa mnom razgovarati. Imaš neku uputu kako se nositi s time?

    avatar

    27.12.2022. (13:38)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    sjećaš se kad si imala skupinu obožavatelja koja je slinila oko tebe, e pa kad su oni otišli došli su neki bolji ljudi, zato ne brini, tko zna tko čeka svojih pet minuta da ti se iskreno divi

    avatar

    27.12.2022. (14:27)    -   -   -   -  

  • marival11

    Znam dosta lovaca. I uvijek se molim bogu da budu oprezni. Draga osoba mi je podlegla ranama nakon mjesec dana kome. Upucan od najboljeg prijatelja u lovu na veprove. Jedan mrtav, drugi nikad više normalna osoba: (((. Uživaj, ali čuvaj se. I računam na tebe ako bude trebalo branit moju Hrvatsku....

    avatar

    27.12.2022. (14:28)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    zato su čizme do koljena

    avatar

    27.12.2022. (14:36)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    :)) hvala ti, mislim nije da me išta pretjerano tangira, a pogotovo da li netko slini oko mene ili ne, ali ipak hvala. :)

    Tko me duže čita zna da je jedan od razloga što sam među lovcima taj što je moj stari govorio "... oni su bili kompletno opremljena vojska, a mi smo bili s lovačkim puškama ...". :)

    avatar

    27.12.2022. (14:37)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    E al kako su čizme dobra stvar, hodaš kroz močvaru ko po suhom, mene očarava ta sloboda kretanja zbog dobre opreme. :))

    avatar

    27.12.2022. (14:41)    -   -   -   -  

  • j.

    Nije stvar u tome da ti se netko divi ili da te osuđuje; tko sam ja da te osuđujem ili čak i da ti se divim - i što bi na koncu imala od toga. Mogu razumjeti ovo što supatnik piše; ja hvala Bogu nisam nikoga morao ubiti, a u ono vrijeme ubijalo se ljude kao veprove – i više od toga. Nemam pojma što bi od mene bilo da sam morao, pa da sam još to vidio svojim očima - a nisam bio baš toliko daleko od toga. Na to me podsjetio ovaj tvoj opis: na jednu isto ovako toplu zimsku noć pored jedne nedaleke rijeke gdje sam bio pratnja nekom vozaču buldozera i gdje su nas poslali da kopamo rovove za tenkove; na uzvike "idu, idu"; na nišan papovke koji je poskakivao pod lupanjem moga preplašenog, još gotovo djetinjeg srca; na vlagu koja mi je prodirala kroz tkaninu negdje na koljenima i laktovima kojima sam gotovo ležao na tlu. Na minute dugačke kao čitav život - i olakšanje koje je došlo kroz nekoliko minuta kada se ustanovilo da ne idu. Sve moje ostalo ratovanje sastojalo se u tome da nađeš odgovarajući zaklon kada preko tebe prelijeću granate i lupaju negdje daleko u šumi – dok ti radiš neki drugi posao, koji pomaže drugima da prežive i rade svoj.
    Ja hvala Bogu nemam pojma o tome kako se ubijaju životinje, čak niti zašto (iako rado ponekad jedem meso) - ali sam sasvim svjestan da čovjek niti je živio, niti će živjeti tako da ne ubija životinje. Pojeo sam u životu u ovih preko pola stoljeća valjda vagon životinjskog mesa - i kada se sada doma jede, prebacujem gotovo sve sa tanjura sinu; meni su već sasvim dovoljne hrpe celera, mahuna, mrkvi, riže, svega ostaloga – ne radi neke moje velike svijesti, nego iz osjećaja lakoće koji me nakon toga osvaja (i posljedično – osjećaja neke nadutosti, težine, začepljenosti kada se najedem mesa). Nisam imun na špek i luk negdje na nekom panju u šumi, to je ipak posebna poslastica.
    No, želim vjerovati da vi znate što radite i da u tome ima koristi – ili svih onih razloga koje si već iznesla ili ćeš iznesti pred nas. Zapravo, kada hodam kroz šumu, osjećam svake godine sve više da je ta šuma jednostavno nadodana; da ona nije više prirodno stanje – nego da je civilizacija osvojila i okupirala toliko toga da je malo koja još šuma sama i svoja. To je, naravno, zločin, ali i u tom zločinu ima ljudi koji ga pokušavaju popraviti i ublažiti. Dakle, želim vjerovati da ste i vi jedni od tih.
    Tradicionalno svakog prvog dana u godini ustanem rano, u svitanje – pa odem u šumu, što dalje mogu – i slušam tišinu. Tako valjda zvuči svijet bez čovjeka. Prvog dana ove godine na izmaku - doživio sam nešto strašno; ako budeš ikada imala volje i vremena molim te da to preletiš ili pročitaš – ti ćeš to sigurno raspoznati bolje od mnogih drugih, pa mi možda možeš izreći nekoliko utješnih riječi – ili čak objašnjenje.
    Hvala i pozdrav, nisam mogao kraće – niti to umijem, niti sam mislio da bih išta od ovoga baš morao izbaciti, dok sam kopirao iz Worda u editor.

    avatar

    27.12.2022. (17:33)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    jel ti sad šta lakše vratit se na posal

    avatar

    27.12.2022. (19:11)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Pročitala sam. Srneća divljač se ne lovi prigonom odnosno hajkom. Al kad ide hajka sve bježi pred njom, ali na srne se tada ne puca, hajkom se lovi divlja svinja, vuk i lisica. Jučer sam i ja vidjela srne kako bježe, u sivom ruhu, velikim skokovima, ali nitko na njih nije obratio pozornost, a kamoli da bi se na njih pucalo.
    Ali to ne mijenja ništa, jer zašto bi srna zbog ljepote i elegancije bila vrjednija od svinje, dakle hajka je hajka, strah je strah i smrt je smrt. A krv je i svinjska i srneća jednako crvena.
    Meso će se pojesti, neki mlađi vepar preuzet će poziciju starog, a svaka krmača rodi deset malih, a seljak sije kukuruze, a svinje ruju po poljima, i ruše stabljike, i tako ukrug. I nije svaki lovac lovac, ima tu "mesara", ali ako lovac nije u lovištu onda će u lovištu biti krivolovac, a njega ne vežu nikakva pravila, a kamoli lovački ektički kodeks.
    Nisam feministkinja, ali tamo sam jedina žena, jer u mojem odgoju pitanje spola uopće nije bilo tema, iako je svako znao svoje mjesto, i žene su sjedile prema kuhinji a muški uza zid, unatoč tome nikad mi nije palo na pamet da zato nešto ne mogu ili ne smijem. Ali isto tako ne pokušavam tamo biti ravna muškima, jer mi nismo isti, niti ja to želim biti, i zato iako vrše pritisak da me moraju "krstiti", lupanjem po guzici, ja neću na to pristati, jer ja jesam žena, i ne pristajem na nedostojanstveno postupanje prema meni pa makar u ime običaja tradicije ili koje god druge gluposti.
    U tebi osijećam odustajanje od vjere u dobro, jedan suptilni tužni prizvuk negativnosti, i žao mi je zbog toga. Žene au po mojem iskustvu praktičnije od muškaraca, i manjak optimizma si ne mogu dozvoliti. Previše ljudi ovisi o mojem osmjehu i mojem "sve će biti u redu". Pa to isto nudim i tebi. :)

    avatar

    27.12.2022. (19:18)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Ae Kupuse, je. :))

    avatar

    27.12.2022. (19:34)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Moj sin je lovac! Lupanje po riti će pamtiti cijeli život! I mazanje krvi po obrazima.....

    avatar

    27.12.2022. (19:36)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ja to zaista ne bi mogla. Prije bi mene vepar skašio nego li bi se ja u bezuspješni trk dala. Al da dođe do stani pani opstanka na zemlji, ti bi preživila, ja ne bi. I to je ok. Možda smo svi ljudi slični ko jaje jajetu, al nismo isti. I to je dobro. Jako dobro:-)

    avatar

    27.12.2022. (19:45)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Inače ja mislim da bi bilo dobro da ima više lovkinja, puno više, ne sviđaju mi se istospolne zabave, šta ćeš kad sam zatucan

    avatar

    27.12.2022. (20:03)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    Iako završava smrću vepra tvoj je opis lova zapravo pun života.

    avatar

    27.12.2022. (22:31)    -   -   -   -  

  • j.

    Eto, znao sam ja - zato sam i inzistirao na tom starom tekstu - bit će - ne samo objašnjenje, nego i utješne riječi, nego što. Znaš već, ili zapravo - hvala Bogu nemaš pojma o tome, sve je to još pred tobom; ali tako je to, kad dovršiš svoje, ili se približiš dovršetku, onda još samo moraš imati nekoga tko će usput, za ugođaj, reći taj čarobni "sve će biti dobro". A svi znate, ma hoće vraga - ali, kao da je to više bitno, jer moraš razumjeti: nisi više bitan, napravio si svoje. Ja sam tako sretan, imam toga "sve će biti dobro" oko sebe i za sebe na tone, osigurao sam se na vrijeme kao hrčak :). Možemo mi sad tu pričati o muškima i ženskima, ali naravno da malo prvih to umije. To s dobrim. Možda je praktičnost, ali ima tu nešto više: o tome ovisi opstanak. Previše je to bitna stvar da bi bila ostavljena... recimo nama, a ne vama.

    Tako da - kako bi drukčije bilo nego dobro. Jer, unatoč onome što oči gledaju, samo srce vidi. Dok je čovjeku stalo i dok je važan.

    Poslije se malo zabrine za budućnost-kao da ga se ona uopće više tiče; nekako sve postane slijepa cesta, prevladaju pohlepa, bijes, naglost, površnost; ali kao da samo on to vidi. Pa opet bude dobro.

    Hvala. :)

    avatar

    27.12.2022. (23:09)    -   -   -   -  

učitavam...