Marketing
Živili
Ukratko,
narodno kazalište je dobro prošlo,
pojavili su se susjedi koji nemaju veze sa postupkom,
jer eto sud je izašao na teren pa nek čuje žalopojke na sustav od stoljeća sedmog,
a oni koji imaju veze nisu došli,
osim mog svjedoka,
koji iskazuje sudu da je vlasnik već 500 godina,
a sud to uljepšava "on i njegova obitelj vlasnici su 500 godina",
da ne ispadne da mi je svjedok lud.
Prigovora nikakvih nije bilo,
čini se da sud jednostavno voli ići na teren
i pobirati pristojbe iz mog džepa za izlazak na teren,
a ja ih sretna plaćam samo nek se to konačno završi.
Do sada sam na nekakvih 6-7 tisuća ukupnog troška postupka.
Pita jedan od nepozvanih susjeda da li bih kupila njegovo,
reko načelno bih,
ali sad znam koliko me to košta pa proporcionalno skidaj cijenu u bezvrijeđe...
Poslije smo se družili,
kratko,
popili rakiju po turopoljski,
bez kucanja,
samo se lupi čašom o stol i kaže "živili".
Franjo i ja smo se ovjekovječili fotografijom,
hoda on sa štapom koji ima četiri nogice,
pita me jesam li se već preselila,
kažem nisam,
to ću u mirovini.
- Ovo je centar svijeta! znaš... - kaže dok mu pogled čeznutljivo luta zemljom.
- Raj na zemlji - dodajem.
- I ak buš ikada prodavala meni prvom ponudu! - kaže strogo.
- Naravno!
Post je objavljen 09.11.2022. u 14:33 sati.