Poslala sam doktorici mail,
na telefon se nitko ne javlja,
čini se da će ova boljka ipak zahtjevati strpljenje dužeg raspona.
Čudim se sama sebi koliko mi treba odreći se planova.
Koliko sam vezana za vlastiti ucrtani kalendar
obveza,
događaja,
druženja,
želja...
Prvo poricanje,
onda nadobudno planiranje,
i na kraju prihvaćanje.
Ne smijem kukati,
na to se ne gleda blagonaklono.
Bar neki.
I dobro.
Možda konačno ulovim malo vremena za crtanje,
možda konačno Wagnera pročitam do kraja,
700-ta stranica je iza mene
i stalno jedno te isto,
nema para i svi ga potkopavaju,
luta svijetom,
ne voli svoju ženu
i lumpa s ekipom.
Stigao mi je Solženjicin iz knjiga.hr neki dan.
U odličnom stanju sve tri knjige,
i čak jeftino,
600 kn za Arhipelag gulag.
Lijepo izgleda na polici.
Kolega lovac mi prigovara da sam propustila već dva lova,
kaže da sam bezobrazna,
sad sam evo i treći propustila,
šta ću tek sad bit?
što je gore od bezobrazan?
Lijen?
Nedoslijedan?
Izdajnik?
Noći su malo teške...
ali na tu temu kuka već netko drugi,
nećem krasti svjetla pozornice.
Ljubavni jadi ipak imaju višu cijenu
od začepljenog nosa.
Prema tome,
udri brigu na veselje.
I da,
imam super novu kremu,
ruke mi mirišu na Božić.
Post je objavljen 14.11.2022. u 08:52 sati.