Sada.
Baš sada.
Sada ću pisati pjesme.
Pjesmu za dobro jutro,
i za dobro veče.
Za dobar dan!
Pjesmu za mentalno zdravlje,
za smirenje,
i tišinu duše.
Zbog hladnoće u prsima,
zbog strepnje,
neizvijesnosti,
i majmuna što mi skače u glavi.
Baš zato što nemam vremena,
baš zato što se svijet oko mene raspada,
što se planovi mijenjaju iz dana u dan,
što slušam odvratne zvukove,
što smrt kuca na vrata,
i misli da ima neku šansu.
I nema obrazloženja,
samo osmjeh koji štiti djecu od svijeta odraslih,
koji im ne znaju osigurati budućnost.
I baš zato pisat ću pjesme,
ugrijati ruke na stihovima bez melodije,
bez ritma,
sklepanim onako,
uz radijator,
u polumraku prosinca kojeg ću dočekat budna,
s umorom među vjeđama,
neoprane kose
i, ako Bog da, malo boje na prstima.
< | studeni, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))