Oukej.
Nisam bila kod doktora zbog oka,
prema mojem stručnom mišljenju,
oko prolazi,
ide na bolje,
što znači da izgleda gore nego prije,
kako to već i jest za zacjeljivanjem,
počnu se pojavljivati druge boje,
žuta recimo,
i sva ta krv se premješta po cijelom oku,
uključjući donji kapak gdje sad imam masnicu.
Neću stavljat fotku,
imam i ja malo taštine u sebi.
Šusaju me hormoni za popi...!
Ridala sam već toliko puta
da me sram priznat,
očaj nije "maj kap of ti"
al upadam u tu kaljužu kao traljava glupača.
Nikako se dokopat blaženog stanja drugog tromjesečja,
iako sam formalno ušla u 4. mjesec,
al to je ko i ovo proljeće vani,
glumi jesen i želi nas potopiti,
utopiti,
pretopiti.
Viče negdje iza glasa:
Nek se smrznu,
nek su im noge mokre,
nek ima računi za grijanje pojedu plaće,
nek se veš suši sto godina,
nek ima vlaga uđe u mozgove,
nek im temelji strunu!
Al zna proljeće da je Bog dao obećanje Noi,
zna i Zemlja,
znamo i mi,
prema tome proći će i ovo vrijeme.
Jer sve prolazi,
i samo mijena stalna jest.
Iako ljudi neće niš naučiti,
bilo je tako i 2014.g.,
pa smo zaboravili,
eh da je svake godine,
al koja je vjerojatnost da bude i iduće?
Samo će Indijanci spremati svake godine sve više drva.
Počinje me sve žuljati,
i da je vani normalno vrijeme,
nosila bih haljine,
široke,
visoko rezane,
udobne,
a ovako ću trudničku odjeću morat iskopat prije nego sam mislila.
Noću kad me trulež u utrobi osobito prošireno zgnječi,
ponavljam u sebi
Da mi je dolinom smrti proći,
zla se ne bojim...
Ne sjećam se da sam ikada prije u toj molitvi tražila spas i utjehu.
Kažu kad hodaš kroz pakao treba nastaviti hodati,
jer zašto bi ostao u paklu.
I zato hodam dalje.
Nema utjehe u tome da je nekome bilo gore,
ili da mu je sad gore,
ili da je suludo trudnoću uspoređivati s paklom,
suludo je.
Al sloboda da baš to učinim,
utješna je koliko i svijest da ću se jednog dana s osmjehom sprdati i prepričavati zgode iz pakla.
Post je objavljen 18.05.2023. u 09:40 sati.