...iliti o krvi.
Ovo je post za cure, prema tome dečki ako ste iole gadljivi, smatrajte se upozorenim i moja vam je preporuka da dalje ne čitate, sve nakon ovog je na vlastitu odgovornost.
Neki dan je moju top krvavu situaciju iz 2010.g. zamijenila nova.
Prva top situacija koje se sjećam je bila 2008.g., na brodiću dva sa dva, ja i jedno 12 ljudi na njemu, zatvorena u potpalublju, prozorčići skroz okolo naokolo, zagušljivo i sparno, dečko na straži da nitko ne uđe, a ja pokušavam na stojećki promijeniti uložak i ne izgubiti ravnotežu dok se brodica ljulja na valovima. Jednom se planinari na otok Jabuku, s mengom ili bez nje.
A onda je došla 2010.g. i planinarenje na Sveto brdo, noć u skloništu Vlaški grad, sklonište dva sa dva opet, 19 ljudi i pas. Izvlačenje iz vreće za spavanje, uzimanje torbice sa potrebnom opremom, silaženje niz ljestve, pokušaj ne gaženja po ljudskim usnulim spodobama, i psa također, otvaranje škripavih vrata i odlazak u noć bez mjesečine, prohladna velebitska noć liže mi rit, a ja se nadam da nema medvjeda u blizini dok mi kroz glavu prolaze scene iz filma sa Anthony Hopkins - Na rubu divljine.
Prošli vikend, nova situacija preuzima prvo mjesto.
Menga je trebala doć dva dana ranije pa bih za vikend bila "slobodna", al prohtjelo se njoj doć tako da u subotu bude baš onaj dan kad krvarim ko zaklana ovca.
Mjesto radnje Krk, bura dere sve u šesnaest.
Prvo mijenjanje nakon tri sata vožnje i dolaska na mjesto polaska odrađeno je uz samo more između oštrih hridi dok gojzericom pritišćem iskorišteni uložak da ga bura ne odnese, a tampon je natopljen dovoljno da ga niš nemre otpuhat. Pokupim sve dokaze ali ostaju krvave kapljice, računam do ljeta i gostiju oprat će ih kiše i valovi. Perem ruke u hladnom moru.
Ali to nije sve, dobila sam i set noževa.
Planinarenje nas vodi u kanjon, širok metar, zidovi pet do šest metara visoki, grupa se sastoji od 40 ljudi, spora je, usko je pa se ide jedan po jedan, negdje sam na početku skupine, cijelo vrijeme nosim vestu oko struka da mi pokrije rit i crne tajice da se eventualne fleke ne vide. Ali vrijeme je za mijenjanje pelena, osijećam kako se izljev širi među nogama. Došli smo do prepreke koja zahtjeva četveronožno veranje, to će grupu usporiti dodatno, proguram se naprijed, izverem prepreku i trčim ko sumanuta ispred svih da ulovim dovoljno razmaka između sebe i ostalih 40 ljudi. Zađem iza okuke, čučnem, naslonim leđa na stijenu, izvadim opremu za prvu pomoć, odljepljujem uložak pun od ruba do ruba, čupam tampon, bar mi ovdje bura niš ne otpuhuje, vlažnim wc papirom brišem ugruške koji ispadaju, lijepim novi uložak, umećem novi tampon, čujem glasove skupine kako se približava, navlačim gaće i tajice, sve dokaze ubacujem u malu unaprijed predviđenu vrećicu, a onda trpam kamenje na zakrvavljenu stazu pod sobom i nadam se da će se krv brzo osušiti i poprimiti boju crvene zemlje.
I tak, izlet je bio super.
A koja je vaša top krvava situacija u kojoj ste morale mijenjati uloške odnosno tampone?
Post je objavljen 08.03.2022. u 18:00 sati.