Marketing
Najgori lov ikad
Zatvaranje sezone.
Pušteno 100 fazana iz uzgoja tog jutra.
Gostiju preko četrdeset.
Ukupno preko sedamdeset lovaca.
Smrzla se uzduž i poprijeko,
par puta tijekom dana,
jer sve je usporeno s tolikom masom ljudi.
Doručak,
kuhane kobase od divljači.
"Mi domaći" ostajemo vani,
da bi svi gosti mogli sjest,
za stolove,
na toplom.
Kasnije,
prije početka lova,
nakon što su gosti izašli,
nekolicina nas stoji u krugu kraj peći,
hvatamo što je ostalo na stolu.
Kolege uzimaju kobase i jedu ih iz ruku,
nutkaju i mene.
Ja uzimam samo šnitu kruha.
Mlađi kolega koji zna da sam gladna pita što ne uzmem kobasu,
odgovaram mu:
- Pa ne mogu ja pred vama jesti kobasu iz ruke.
Kad mu je sinulo,
umro je od smijeha:
- Na šta vi žene sve morate misliti!
Kasnije,
dok hodamo nepokošenim poljem,
priča mi kako se i dan danas sjeća studenske menze
i studentice koja je pred njim i kolegom jela bananu.
Glupi uzgojeni fazani trče ko kokoši po polju.
Odbijam pucati po tome.
Doslovce,
odbijam vičući na kolegu da neću pucat po tome
iako se on ljuti što ne pucam.
Počast divljači.
Stojim u vrsti u drugom redu,
izbjegavam fotografiranje,
lovnik upućuje sve prisutne na ručak u domu
i da poslije imamo krštenje mladih lovaca.
Promatram,
u kojem li će smjeru cirkus krenuti?
Kaže da je pet mladih lovaca,
i počne prozivati imena.
Čekam kad će moje izgovoriti.
Međutim, nisam spomenuta.
Opa.
Ispred doma,
jedan od onih koji odlučuje o tome me pita:
- Što se smiješ?
- Niste me prozvali, očito ste odlučili ne dirati me, poštujem vas zbog toga.
Što je bilo prvo,
kokoš ili jaje,
jesam li prvo ja poštovala njih,
pa oni mene,
ili oni mene
pa ja njih?
Ručak jedem sama,
vani,
kobasa između dvije šnite kruha.
Crvena mast mi se cijedi niz prste.
Najbolja kobasa ikad.
Unutra se atmosfera zahuktava.
Prije kraja ručka,
prije početka krštenja,
odlazim.
Mene neće krstiti.
Neću ni ja gledati kako krste druge.
Neka je muškima njihovo veselje.
Fer plej.
Post je objavljen 30.01.2023. u 15:04 sati.