Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Kockavica

    Theodora Markovich

    avatar

    05.01.2023. (10:13)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Dora Mar--žena, ljubavnica, muza i mučenica njegova

    avatar

    05.01.2023. (11:05)    -   -   -   -  

  • V

    Svašta se pod ljubav podmeće... i na to mnogi nasjedaju, a mnogi iskorištavaju.
    Dosta često se uloge i mijenjaju... no teško bi se moglo reći da tu ima nekakve pravde...

    I dalje tvrdim kako svijetu najveću štetu, ipak, ne radi zli, nego glupi.

    avatar

    05.01.2023. (11:11)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    umjetnici?! za njihovu nedokučivost sigurno postoji neko latinsko tumačenje

    avatar

    05.01.2023. (12:46)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Budaletine

    avatar

    05.01.2023. (14:46)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    odustati od sebe je (pre)velika žrtva, ponekad je nužan ustupak ali s(a)vjesno doziran, balansiran, može olakšati kohabitaciju s okružjem

    avatar

    05.01.2023. (14:54)    -   -   -   -  

  • golden age

    kompromis je bolje rješenje od asketizma, u nekim situacijama, no emocije znaju izbaciti ratio iz procesa odabira/odluke;

    avatar

    05.01.2023. (15:01)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Preživjela, preboljela.

    Meni se čini u njenom slučaju da je jednostavno proizvod svog doba, teženje žene da se oslobodi pa se oslobodila upavši u klasičnu zamku. Nju je Picasso ozbiljno sjebo, al da nije on, bio bi neki drugi, čini mi se da je općenito bila prenesigurna u sebe, kontinuirano, i sklona ovisničkom životu.
    Naravno da to nije bila ljubav, ni s njegove ni s njene strane.Al očito je bila lekcija koju je ona morala svladati.

    Budalatus? Ako prevedemo Patnikovo. ;)

    Budaletuše?

    avatar

    05.01.2023. (16:26)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Ah nije ona birala, nije odlučila, za to treba stat na loptu kad racio zaglibi, odmaknut se, procjeniti. Pitam se kako je moguće biti toliko opsjednut nekime? Razumjem početničku zaljubljenost, razumijem glumu slobodne žene kroz ulogu seksualne emancipiramosti, pomak u razmišljanju zbog kojeg su tada žene umjetnice eh da bi bile ravnopravne prihvatile ponašanje koje ih baš suprotno željenom baca u ponižavajuću ulogu, al da netko tako dugo, skoro desetljeće bude nekim toliko opsjednut, i onda još godinama nakon prekida veze, duboko trajno obilježen utapajući se u sjećanjima, ne znam, taj dio mi nije jasan.

    Nakon Sodome i Gomore malo asketizma dođe ko melem.

    avatar

    05.01.2023. (17:16)    -   -   -   -  

  • j.

    Vidim, primilo te se to, još kako; hajde da i ja nešto probam, onako kako – vele dobri ljudi - najbolje znam: o ničemu.
    Čovjek bi rekao da su umjetnici eksploatatori, njihove muze im služe za inspiraciju, ali kada malo bolje pogledamo - svima nama netko služi za nešto, i svi smo mi jedni sa drugima iz koristi, a tek jednim malim dijelom, ili uopće nikako - zato da bismo nekome nešto davali (a i ako dajemo, činimo to opet dobrim dijelom iz osjećaja korisnosti itd itd). No, prije svega, naravno da u tome mora postojati mjera - ali onda bi trebalo sagledavati i stranu outputa, pa bi sigurno mnogi rekli da što se prenemaže ova ili onaj, ako je posljedica toga svega bilo nekoliko remek djela; uostalom - uvijek ga je mogla ostaviti ako je ćup bio prepun.
    Zapravo ja to sve niti ne znam točno, ali mislim da je on nju ostavio kao staru krpu, možda čak i radi neke druge – ne znam sad više, neke su otišle na kvasinu, neke su se navodno i ubile, a Dora Maar koliko mi je poznato, još je nešto na polju svog djelovanja uspjela i napraviti nakon njega, nešto svakako vrijedno pažnje.
    Gledao sam davno onaj film o Turneru; taj je isto bio jedan samoživ i okrutan genijalac; ili recimo Beethoven itd itd. Nisu zapravo ni oni bili daleko, ako ćemo već o tome da je Picasso nerazumljiv jednom velikom dijelu publike; njih dvojicu recimo da svakako ne bismo smjeli okrstiti budalama, to su vjerojatno bili ljudi sa kvocijentom inteligencije preko stosedamdeset, a talentom za stvaranje kakav se nađe jednom u tisućljeću, ali to u pravilu znači da su za neki socijalni kontakt i umjeren život – nepodobni.
    To mi je otprilike kao kada su se ljudi snebivali kako je Janica ovakva ili onakva: pa zar bi uz pet olimpijskim medalja još trebala biti i doktor znanosti? je li to uopće moguće?
    Na koncu, potpuno sam nekompetentan govoriti išta o gubicima; nemam zapravo u životu iskustvo ostavljanja (ostavili su me od najbližih oni koji bi to po redu morali tako i tako učiniti); ljudi koji su me izabrali nisu me ostavljali (pa da bih onda ja suvereno i odrešito rekao: mogla ga je ostaviti). No siguran sam da to uopće ili u lavovskome dijelu nikako ne treba pripisati nekim mojim navodnim vrlinama, već tome što sam i ja birao ljude koji su uravnoteženi i koji mi odgovaraju. Hajde, za onu iskru, znaš već koju – to nitko od nas ne može jamčiti, jelda.
    ....

    avatar

    05.01.2023. (17:55)    -   -   -   -  

  • j.

    Eto, baš sam vezano uz ovu nesretnicu kojoj je neki silnik noćas ubio dijete a nju iskasapio, sa Dragom netom vodio razgovor na vječnu temu što žene vide u grubim muškarcima (vrlo slična tema ovoj, ako ne i različiti rukavci istog meandra); umjesto da krene sa palamuđenjem o tome da opravdavam ubojicu – jer zna da to ne činim i da je to sa mnom gubljenje vremena, Ona dobro razumije o čemu pričam (njene riječi kćeri kada je imala petnaest bile su „najbolje frajerice iz moje generacije danas su čistačice“, i kako to već sa odgojem kćeri, je li, ide); Draga mi otvoreno priznaje da je to tako – i da je to instinkt, da su grublji muškarci jamci da će kada zagusti biti dobro (a ja dodam da sam ja onda jamac da neće biti dobro - pa se oboje nasmijemo, ne bez gorčine), ali srećom - cijepljena je protiv svakog patroniziranja u svome životu otkad zna za sebe; odrasla je u zapravo maloj sredini gdje svaki muškarac mora biti zaštitnik i gdje ne možeš proći bosa po trgu a da to stari ne sazna prije nego si došla doma - i pobjegla je od toga glavom bez obzira kada je prvi puta mogla; kako sam samo znao osjećati te trzaje i muku u njenim snovima godinama; zapravo, ja sam toliko promućuran (sada to tek vidim) da sam je prepustio njenoj vlastitoj slobodi, hajde da ne solimo pamet – u poslu ponajviše – jer ja sam zapravo u duši jedna melankolična domaćica sa skribomanskim poremećajem (to mi čak i sama nekako veli – da je srećom uvijek imala pred sobom to da se nekuda mora vratiti, i da odlasci nemaju baš nikakvu slast bez povrataka).
    Sve to nekako čini mi se da proizlazi iz činjenice da ljudi prvo moraju odrasti i shvatiti da druge ljude ne mogu imati; da su na ovaj svijet stigli sami samcati i da će takvi sa njega i otići, a sve ostalo može biti ili dodatak, dobitak – ili ne mora biti.
    E vidiš to ti genijalci nemaju, i to ih i čini genijalcima – po tome se razlikuju od nas običnih; oni odlaze u te svoje svjetove jer tako moraju, i o povratcima uopće ne razmišljaju. Ako ne odu tamo gdje ih nosi, oni se niti nemaju kamo vratiti, svijet iza njihovih stopa nestaje u praporcima kao da je od pijeska.
    Picasso je, da se ne lažemo, vjerojatno u ono doba kada su žene još bile ovisne o muškarcima, ili puno ovisnije nego li danas – bio izvanredan ljubavnik, pravi pijetao, pa još (zašto ne reći) čovjek koji je u par dana mogao stvoriti imetak – i tako je obilovao bogatstvom u svakom pogledu, a ipak u prvom redu, imajući u vidu žene koje su se za njega primale – duhovnim. Pristajale su na sve samo da budu blizu tog svjetla, makar ih sažgalo. Vjerojatno su mislile, bolje mi je tri mjeseca sa njime nego trideset godina sa činovnikom. Morali bismo staviti ruku na srce pa iskreno priznati, a mi ne bi tako? Mislim, barem bi razmislili.
    Evo recimo, što je ljubav u odnosu na nogomet – znaš već, vidjela si sad, od toga ljudi isto lako polude, samo na drugi način, ali sve je to ludilo; kada negdje na forumu komentiramo kako je NK Zagreb bio prvak 2002. i otada propadao ne vraćajući dugove, sve je to išlo poput lavine; počevši kao grudica - sa Matterhorna do Zermatta dva desetljeća - i sada su u četvrtoj ili petoj ligi, ali što je bila alternativa?
    Zagreb je isto tako imao trenutak u kojemu je gledao istodobno u snce nad ponorom, bilo mu je baš kao i Dori Maar: biraj, ili trideset godina biti osmi u ligi, ili jednom prvak, pa makar se i propalo; onda ja na forumu velim da je to vječno pitanje je li bolje živjeti pedeset godina sa Beppom Joseph ili provesti jednu noć sa Monicom Belluci, a ljudi polude – da zato postoje ekonomisti, da se krade, vara, laže, da Medić i medići ovo ili ono i tako dalje i tako dalje.
    Ali nije, do nas je. Uvijek je tako u našim malim tmurnim životima sa prozorčićem u vrt punim sunca – ne mogu nam drugi biti krivi za naše odluke, ako se ne radi o tome da smo rođeni u paklu, a nismo – većinom nismo, još kako.
    Samo je do nas.
    Jer, uvijek imaš početak, i imaš svoju odluku u tom početku: tako ću ili ovako; recimo kao u onome sada već davnom filmu Frances sa Jessicom Lange i Samom Shepardom (koje face, a?), to mi je stvarno jedna od najljepših ljubavnih priča svih vremena. Sve znaš i vidiš u svome srcu u tom početku – i onda odabereš. Mnogi ljudi se sa tim odabirom ne mogu pomiriti, ali mora se tako – ili nikako.
    Zlobnici bi rekli: svaki Marčinković ima svoga Olića; pardon – svaka Dora ima svoga Pabla :)).

    avatar

    05.01.2023. (17:55)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Mislim da je kolegica Julka odgovorila na sva pitanja vrlo jezgroviti, kroz svoju opservaciju o zlima i glupima, ja znam da je to teško povjerovati ali 95 posto ljudi je u dijapazonu od glupih do ekstremno glupih, i u toj činjenici se kriju odgovori na gotovo sva pitanja, to što uspiju razviti neke druge talente i savladati neke vještine, ne mijenja činjenicu da su glupi.

    avatar

    05.01.2023. (19:45)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Nisam do sad pretjerano proučavala Picassa, a i sad mi se upliće više kao nusproizvod, ili priljepak njenog života o kojem trenutno čitam, tj. danas sam završila knjigu, i čudim se toj vječnoj temi opsesivne ljubavi koja kao da se non stop ponavlja i nikako iz nje išta naučiti. Nisam stekla dojam da je on bio tako dobar ljubavnik u seksualnom smislu, a definitivno ne u nekom partnerskom smislu (djelio je šamare, gasio čik na obrazu) koliko je bio dobar brand, razvikan i nesputan što na prvo svakako ostavlja dojam.
    Nije ni Dora na mene ostavila neki velebni dojam, i pogrešno bi bilo zaključiti to iz mojeg posvećivanja istoj vremena i prostora, meni je samo lakše pamtiti prepisivanjem i kopiranjem, a kako sam na bolovanju imam čak i malo više tog prostora za iskoristiti.
    Usporedba mi se nije baš svidjela, jer doista ženu prikazuje u bijednom drugopozicioniranom duhu, kao da nije mogla svoj maksimum postići bez njega, i općenito biranje uspjeha samo kroz bivanjem u sjeni nekoga ... ne vjerujem ... a možda sam samo naivna, ne bi mi bilo prvi put. Doista, to neki ljudi rade, meni to nije ni pod razno tema a kamoli modus operandi. Zapravo, mene iritira svaki oblik ovisnosti. Sve što me preokuplja i ograničava mi slobodu volje, čim primijetim takvo što, nastojim provesti detoksikaciju, vježbanjem svoje volje da nešto radim ili ne radim, nekog vidim ili ne vidim i sl.
    Ali imala je neka zanimljiva razmišljanja u knjizi vezano za sliku Podrijetlo svijeta i razliku muško ženskog pogleda na tu sliku, kao i zašto ona možda više uznemiruje muškarce. Tome ću se još možda vratiti.
    Naručila sam si knjigu Zdravka Malića , doći će mi ovih dana. :)

    avatar

    05.01.2023. (22:00)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Reci nešto svoje, čemu kopirati njen pametni komentar. :)
    Ima dana kad mi se ne raspravlja niti ne gradi kule od riječi, i onda je lako baš tako reć ... glupa je. Ali ovih dana uz ovu čudom mi darovanu slobodu vremena meni se vidiš razglaba.

    avatar

    05.01.2023. (22:05)    -   -   -   -  

  • V

    U analize nečijih nelogičnih postupaka ne treba ulaziti jako duboko; svi odgovori se obično nalaze već na samom ulazu... da, kako je Dora i rekla, stvarno se i radi o egu, taštini. Naravno da nije uvijek riječ samo o tome, ali tu sve počinje... sve ostalo su komplikacije zbog izostale ili zakašnjele prevencije.

    Imala sam susjedu koja je godinama trpjela...pardon, obožavala, nevjernog manipulatora. Znala je da je vara sa svakom dostupnom suknjom, dok se istodobno prema njoj ophodio kao prema sluškinji, ali... on je NJU odlučio oženiti, i njoj se uvijek vraćao nakon ovih drugih, i ona je u tome pronalazila svoju vrijednost (a i njegovu), pijedestal na kojeg ju je uzdignuo iznad svih drugih žena.
    Pad je bio jako, jako težak a oporavak je strašno dugo trajao...

    Taština nas tjera da budemo posebni, odabrani, oni kojima uspijeva nemoguće... pa će tako mnoge žene posegnuti za 'slomljenim', 'strganim', 'pokvarenim' muškarcima, u nadi kako će baš njima uspjeti 'popraviti' ih i time steći njihovo vječno obožavanje. Nekima 'popravak' i uspije, ali često izostane željeni rezultat jer, jebiga, malo koja pročita 'manual', tj. ne informiraju se o načinu rada i funkcijama svoje igračke kad je u pogonu. Bude već malo prekasno za izvlačenje kad shvate kako su zapravo popravile svoj daljinski upravljač.

    Biti odabrana od prvog u selu, prvog u bandi, prvog među najboljima/najgorima... nebitno je, samo neka su odabrane od 'prvog' jer se tako podiže i njihova vrijednost, i plaća se svaka cijena iz straha od srozavanja među zadnje.

    Veze u kojima se jedan partner od normalne osobe pretvara u strašnog zlostavljača, posebno su zanimljive... pogotovo ako zlostavljanu osobu, bez obzira na sve, nitko ne sprječava da tu vezu napusti.
    Jer, iako tako ne izgleda, pravi zlostavljač je zapravo ta druga osoba... čijem egu strašno imponira što je baš ona ta zbog koje netko gubi kontrolu nad sobom.
    Od ignoriranja i ništavila je sve bolje, a ovo je jackpot!
    Naravno, i to će se nazvati ljubav, ili velika strast... a taština je tek.

    Tak' je nekako slično i s blogom... sa svim obim brisanjima i onda ponovnim registriranjima ... :))

    avatar

    06.01.2023. (00:45)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Aaa kojeg slikara/slikaricu baš, baš voliš? :))

    avatar

    06.01.2023. (02:34)    -   -   -   -  

  • j.

    V, kada napiše duži komentar, to je uvijek pravi užitak :)

    Sad me malo strah; Noći bez sna sam preporučio jednoj malo starijoj prof. književnosti i oduševila se, pa sam lak na obaraču, ali to je ipak pismo muškarca pri koncu puta, u ratu i oko njega, no još kada sam bio puno mlađi oduševio me recimo J. Horvat sa Živjeti u Hrvatskoj 41-45, tako da volim tu vrstu literature. Nadam se da će ti se dopasti, ma prilično sam siguran, pripremi gugl i papiriće za bilješke :))). I ja sve češće koristim taj Opac Kgz katalog, baš lijepa stvar :)).

    I sjajno si to primijetila, generalizacija je u pravilu oportunizam u našim glavama... :)

    avatar

    06.01.2023. (07:31)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Pa ja to stalno govorim, od stoljeća sedmog govorim da se radi o ljudskoj gluposti, Čak se kolegica ipsilonka obrušila na mene jer sam jednog blogera koji se predstavlja kao psihički bolesnik uvjeravao da on nije lud, nego ekstremno glup, znaš ljudska glupost je nevjerojatno konstantna osobina, i ništa ne može djelovati na nju, zli ljudi ne mogu baš uvijek biti zli, i oni se mogu promijeniti, glupani ne tu nema pomoći,zabluda je da obrazovanje pomaže, ne pomaže ništa i glupani su glupi u svakom trenutku svog života, a ovi koje ti proučavaš su malo žešći glupani.

    avatar

    06.01.2023. (07:37)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Da, do tog sam zaključka i ja jutros došla, doduše nije bilo teško jer ona sama dovoljno često spominje svoju taštinu i oholost. Al prošlo mi je kroz glavu i da su žene takvom obrascu (traženje božanstva u muškarcu) sklonije jer nam je u naravi služenje, skrb, briga o drugome, pa za te osobine oživotvoriti potreban je i subjekt prema kojem će ta potreba služenja biti usmjerena, a to je često upravo muškarac.
    A ovo drugo je poput onog eksperimenta gdje je dio studenata bio zatvorenici , a dio stražari pa su zbog okrutnosti morali prekinuti eksperiment. Da, ima nešto okrutno u ljudima, ćemu ako damo prostora neće čekati drugi poziv.
    Blog je predivan psihološki eksperiment. ;)

    Evo zatekla si me pitanjem. :) Mislim da ne mogu navesti jednog. Volim Renoira, Rothka, Pollocka... Ali i mnoge druge, i tek sam na početku izučavanja. ;)

    avatar

    06.01.2023. (10:02)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Naručujem iz antikvarijata preko knjiga.hr, imali su onu drugu, ali kad su knjige u pitanju spremna sam na maratone svakakvih vrsta pa i traženja knjige koja me zanima godinama, i sklona sam kupovati knjige više nego posuđivati, a osobiti kupiti nakon što sam posuđenu pročitala. :)

    Ponavljaš se. Svodiš život na glupost. To je još Krleža divno puno ljepše od tebe razradio. Ipak meni nije dovoljno.

    avatar

    06.01.2023. (10:09)    -   -   -   -  

  • V

    Je, pa to sam i rekla - služenjem 'božanstvu' i sebi se podiže vrijednost. U zamjenu za sigurnost, tj. status one bez koje se ne može, služba je zagarantirana doživotno... tj. dok 'božanstvo' vrijedi kao takvo :))
    Imaju i muškarci svoju verziju... bitno je jedino da je svatko 'pošteno plaćen za svoje usluge' :)

    avatar

    06.01.2023. (10:37)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Upravo suprotno, život svodim na rijetke bljeskove suvislosti, tvoj problem je što ti još uvijek misliš da tu ima nešto više od toga osim mora glupana i tek ponekog bljeska suvislog postojanja, inače Krleža je bio loš čovjek i glupan od one najgore vrste, koji je donekle bio svjestan da je glupa kukavica, i tu činjenicu nikako nije mogao oprostiti svima drugima.

    Inače mislim da pojednostavnjuje žene, ne mislim da one odabiru one s greškom jer im takovi imponiraju, nego zato što su uvjerene da ih one mogu popraviti, a to što odabiru predvodnike čopora to je zato jer imaju ugrađen instinkt za preživljavanje vrste i s takvima žele imati djecu, a to što često brkaju ta dva pojma, pa ih na koncu oduševljavaju oni koji su našli ženu u sebi, pa im mogu biti najbolje prijateljice, je čisti obrambeni mehanizam.

    avatar

    06.01.2023. (10:47)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Oh to svakako, neizbježno.Tu nitko ne radi račun bez krčmara. :)

    Primljeno na znanje. Ne znam što ću s tobom.

    avatar

    06.01.2023. (18:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...