Burek s mesom.
10 kn.
Gladna ko vuk.
Kasni gablec.
Blog.
Treći zalogaj.
Štok.
Držanje za zid.
Kolegica mi gnječi rebra.
Pogledi preko hodnika.
Parking.
Na glas.
Ostao mi burek na stolu.
U sebi.
Gdje mi je dijete?
Doma.
Otac bos hoda dvorištem.
Djed se sunča kraj loze.
Panetone.
Svi na broju.
Mrak.
Svijeće.
Fenjer.
Čips i pivo.
Kante s vodom.
Struja.
Vijesti.
Priča mi šogorica...
- Mutimire! Što ti je stari đed rekao!
- Mogu ja to sam s njim... - buni se stari đed.
- Dobro. - šogorica se odmiče i pušta ih da sami riješe spor.
- Da znaš da ću te! - viče đed s kreveta.
Mutimir ga ne posluša, nastavi sa svojom igrom.
Ustaje se djed, hvata hodalicu i kreće u akciju.
Mutimir se u međuvremenu zagleda u crtić.
Nakon pet minuta, prijeđe đed udaljenost od dva metra do njega i klepi ga po glavi svojom kvrgavom reumatičnom šakom.
A Mutimir se okrene i gleda ga u čudu, već zaboravivši čime je to zaslužio.
Imam bundu.
Od ovčje kože.
Bijela ko snijeg,
mekana ko pliš.
Iznutra dakako,
izvana je maslinasta.
Nosila sam ju preko trideset sati u komadu.
Spavala sam u njoj.
Smrzla se u njoj.
Umorna ko pas.
Gladna ko vuk.
Žedna ko graba.
Neispavana ko novopečena majka.
Prljava ko svinja.
Smrdljiva... isto ko svinja, divlja.
Boli me svaka kost.
Bio jednom jedan snježni leopard... glumio lakrdijaša...
Stari i ja za šankom.
On žlicom tamani teglicu slatkog od dunja.
Ja pokušavam ignorirati dreku iza leđa.
Pričamo,
o kem trejlsima,
o haarpu,
o mikrovalovima,
o biološkom ratu...
Buraz si sprema večeru.
Kao da promatram vrhunskog virtuoza.
Užitak je gledati s koliko užitka kuha.
Odjednom me peku pluća,
kašljem,
ne mogu udahnuti,
stari se davi,
prekirva usta rukom,
zrak gori ...
Otvaraj prozore!
Vrata!
- Šta si stavio u taj wok!!!!!
- Pržim feferone...
I tako smo mi,
skup s virusima,
spakirali kofere i preselili u šupu.
Češem koljeno,
istežem se do stropa,
tri metra visokogaaaaaa.
Nitko me ne vidi,
nitko me ne čuje,
sama sobu čuvaaaaaam.
Krvi mi se napio,
kroz najlonku me ugrizo,
životom to je platioooooo.
Jednim udarcem sedam,
sudbu svoju krojim,
komarce ubijaaaaaam.
Češem koljeno,
kavu svoju pijem,
žive duše ne vidiiiiiiiiim.
Svi rade od doma,
i ja ću sada za njima,
i ja ću za njimaaaaaa....
Pohano i salata.
Rakija s kaduljom.
Kava i giotto kuglice.
Ubijanje lješnjaka.
Rakija s kaduljom.
Metenje poda.
Meksiko.
44
Lažeš.
Rakija s kaduljom.
64
Rakija s kaduljom.
12
Život redovnice.
- Ha!
- Kaj je?
- Onaj od jučer, stranka koju sam imala na zapisniku, lajkao mi je fotku na instagramu.
- Onaj od jučer?
- Ime i prezime odgovara, nema svoje fotke.
- To je on tebe sinoć istraživao po internetu. To je ta tvoja vanserijska ljepota.
- Aha. Svašta.
- A kaj bi ti? Pa i ja kad nekog upoznam izguglam ga.
E sad već blejim ko tele u nju.
- Zašto bih guglala nekoga?
- Pa znatiželja, sjediš navečer i malo guglaš ljude koje si sreo taj dan.
- Znaš kaj ja radim navečer? Sjedim uz peć i gledam kako se Vanja i Mutimir svađaju.
- Moram te razočarati, ali to ljudi tako rade. No kaj?
- Niš, ok, znam, evo sad se preispitujem. Pronašla sam jednu slikaricu, nju sam zguglala i zapratila, jer mi se sviđaju njeni akvareli, vjerujem da mogu nešto od nje naučiti.
Izgubljen slučaj.
Crni čizmaki na pete.
Prekrižim noge pod stolom,
a koljeno se uglavi
kao crveni metalni stup za šalovanje deke.
Nove.
Treći par istih,
no dobro,
ne skroz istih.
Prva dva para su za dame noći,
u ovom mogu na posao,
presudna razlika.
Al u suštini iste.
Valjda je to moj stil,
moj obrazac.
Obrasci nam govore što nam se sviđa.
Od sebe ne možeš pobjeći.
- Možda sam i ja s vama bila u Parizu?
Irkinja priča o predstavi.
Sedam prijatelja na cugi.
Mobiteli na stolu.
Svi smiju vidjeti sve.
- U čemu je zaplet, problem?- pitam.
Gledaju me kao da sam gola ušetala u crkvu.
Ubrzo zaključujem - u meni.
Dječak bez majke.
Stariji brat koji se svega sjeća.
Čija sjećanja su jasna, svjesna.
Bol u prsima.
Kontrole srca.
Napadaji panike, tjeskobe, histerije.
Odlasci kod psihologa.
- Evo ovo su igre.
Brat mi pušta demo igrica.
- Ova mi je upitna. Ima 17+ zbog nasilja.
- A koliko će mali sad navršiti.
- 13.
- Kaj, zbog krvi do koljena, i što se makljaju na sto načina?
- Da.
- Ma što danas djeca sve vide u filmovima, ovo je niš. Ta može.
- Ok. I ovo je zadnja. Limbo.
- Ovo je mračno... sviđa mi se, ali je mračno. Ne. Možda za dvije tri godine, sada ne.
Nemam argumente, ali kad sve u meni kaže Ne, ja slušam.
I moj brat isto sluša.
Miče igricu sa šoping liste.
K2Lokar, there is a new gamer in town, or very soon will be.
< | prosinac, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))