Tales of Dr.Diva
Priča o DDR kaputu
Upravo kada sam počela sa speckom iz psy , tada sam se zatekla u jednoj mizernoj, ledenoj, maglovitoj i smrdljivoj pustopoljini bivše DDR čija je bolnica bila najveća ustanova u cjelokupnoj regiji. Budući da su tu zimske temperature padale i do -25 C, ja sam morala pronaći rješenje što se kupovanja tople odjeće tiče. Dakle radilo se o oštroj klimi , skoro poput one u Kanadi. Ali evo ja sam imala tada Kanadu u malom izdanju i morala sam se promptno pobrinuti za ovaj problem, jer izlazak na polje bio je noćna mora u mojoj južnjačkoj robici. I tako lijepo ja pronađoh sebi odličan kaput u punk stilu koji je bio poput vojnog šinjela- taman za takvo podneblje. I da, kaput je uistinu godinama služio svrsi, uvijek mi je bilo toplo u njemu a tako sam bila u svom stilu. Kada sam se prvi put nakon duže vremena pojavila u mojoj domovini i kada su me roditelji vidjeli u tom kaputu, moja majka je procijedila - kako vrijeme odmiče, sve više ličiš na one SS-ovce! Tada sam imala i moje predivne crne martensice do koljena koje jedne od rijetkih koje imaju crvene ruže na sebi. Da , inkarnacija prave DDR psihijatrijske nade. I godinama sam ja gazila tu istu robu, martensice su se izlizale po psihijatriji i postale su skoro muzejskim eksponatom. Kaput je preživio sve moguće nedaće. No, on je još tu. Kada je došla faza planiranja selidbe u njemačku regiju tamo na jugu, morala sam promisliti o strategiji prezentacije. I ono mislim se što ću ja sada obući na taj grande intervju u jednoj od najvećih ludara na jugu Dojčlanda.....i mislim se....i dođem na ideju o kombinaciji boja crne i ciklame. No kaput je još uvijek mainstream i ne pronalazim si nešto u mom stilu da bih to sebi kupila....Na taj dan grande intervjua uputila sam se ranije u bolnicu, prošetala cijelim zemljištem i dobro odahnula. Ulazila sam u glavnu zgradu gdje će biti taj intervju. Prošlo mi je instantno kroz um kako dolazak u kaputu ne bi bila pametna stvar, jer bi u južnoj Dojčland vrlo lako moglo stvoriti predrasude. Prije ulaska u dvoranu za intervju ja sam smotala kaput na obrnuto i brzinski ga složila na stolicu iza mojih leđa da ga se ne vidi. Bila sam u toj kombinaciji crna-ciklama koja je bila toliko magnetična te se jedna prilično ugodna komunikacija otvorila, unatoč tome što me intervjuiralo 18 liječnika. Pouka ovoga je upravo da u većini slučajeva odijelo čini čovjeka, skreće pozornost i uklanjanjem dijela onoga što je potencijalna prijetnja za intervjuiranje može bit prilično lakši put u ostvarenju ciljeva. Nitko nije skužio moj DDR kaput, tek sam ga obukla tada kada sam odmakla 200 m od zgrade. Čarobni mentalitetni oponenti ex DDR i Bavarska. Ludilo!
Možete li zamisliti kako je društvo unatoč svemu ipak prilično konzervativno?
Oznake: DDR, Bavarska, lifestyle, život, njemacka
04.12.2024. u 16:33 | 6 Komentara | Print | # | ^Kako savladati njemački jezik?
Budući da uopće nisam bila ljubiteljica njemačkog jezika, došla do zaključka da jedino procjeđivanjem kroz zube odvratnih slavenskih crnohumornih poštapalica bi moglo biti od pomoći u savladavanju novog jezika. Došlo je do toga da sam bivšem šefu na elokventnom njemačkom rekla da mu je facijalna ekspresija poput časne sestre kada ugleda golotinju. Nije čovjek to očekivao pored svih ono mamlaza i nebuloza, i onako kaže- pa dobro kakav je to osjećaj udati se za hrvaticu? A ja njemu na to- pa ovakav, ne trebate kupovati kazališnu pretplatu jer ženidbom za hrvaticu dobivate dramu u domu 0-24 sata, 7 dana tjedno! Koje trošenje novaca na kazališnu pretplatu, pa je li se vama um pomutio? Ni šefovima nije lako kada se ja tu negdje nađem, a što ću im ja!
Oznake: njemacki jezik, c1, psihijatrija, ucenje
02.12.2024. u 12:37 | 5 Komentara | Print | # | ^Ples sa ranjenim djetetom VI. – Ranjena istina
Nietzsche tvrdi da sve istine koje prešućujemo s vremenom postaju otrovne.
Koje su to istine?
Koji dio istine postaje otrovnim i u kojem trenutku?
Kako nas to oblikuje?
Što je istina na kraju?
Vrijedi li uopće živjeti istinu?
Koji je smisao življenja istine?
Dugo priželjkivana tema koja je konačno našla svoj prostor na mom blogu konačno je tu. O ranjenoj istini izgleda da nismo previše čuli, ali kada obratimo pozornost na to što bi to moglo biti, tada postavljamo brojna pitanja samima sebi. Zbog čega nastaje bolesno društvo u kojemu su patološka lažljivost i licemjerstvo glavne odrednice? Moram vas ražalostiti, no to ne nastaje kao posljedica kratkotrajnog procesa, nastaje kao posljedica dugoročnog prešućivanja ono što je u svima nama ljudski i sasvim normalno-nenormalno, jer nitko od nas nije savršenstvo univerzuma. Upravo zbog težnje prema savršenstvu nastaje prekrivanje onoga što je ključno za razvoj osobnosti. Okolina, institucije, roditelji u velikoj većini slučajeva žele vidjeti samo briljantne strane pojedinca. Ubrzo se shvati da jedino takva igra prolazi, te da sve ono što je društveno neprihvatljivo treba potisnuti ali bez znanja drugih da je to uopće imalo priliku biti potisnutim. Koliko samo tih sitnih detalja u vidu impulsa/nagona, istinske slike o nama samima, sklonostima, mislima, strahova, slike o samima sebi i drugih brojnih elemenata naše duše o kojima pojedinci tek progovaraju kada se dogodi krah duše ili počinjenje kaznenog djela, ili čak oboje!
Jesmo li razumjeli što se podrazumijeva pod sklonostima? Da slučajno ne bi bilo nerazumijevanja, kada govorimo o sklonostima, isključivo se misli na ovisnosti (alkohol, droga, lijekovi), seksualno devijantno ponašanje, kleptomanija, piromanija, nanošenje tjelesnih povreda.
U trenucima prvih spoznaja o postojanju tih naših sklonosti, postajemo bezazleno radoznali. bez obzira na to koliko godina imali te o čemu se točno radi, to je mala istina naše ljudskosti. Ubrzo bivamo upozorenima od strane naših “nadređenih” kako je ta istina o osobi nešto vrlo sramno, neprihvatljivo, užasavajuće i nakaradno te da bi se to moralo odmah odagnati i izbaciti iz svakodnevnice osobe. Budući da je bilo kakve elemente naše ljudskosti vrlo teško eliminirati i da to ne ide tako kako velika većina misli, te sklonosti ipak na nesreću mnogih a najviše samoga pojedinca prežive začahurene poput virusa. Krivo se razmišlja kada se živi od pretpostavke da je nešto površnim djelovanjem uklonjeno. O koje li pseudonaivnosti, ali istovremeno i licemjerja! S kojim pravom se ulazi u nešto o čemu se nema nikakvog pojma? S kojim pravom se ulazi u intimu psihe djeteta kako bi se uništila istina o njemu? U ovom leži ključ svih problema! Društvo koje teži fiktivnom perfekcionizmu dirigira ophođenje roditelja prema djetetu i njegovim osjećajima!? Koja kaskada užasa!
Kada se ta istina o duši pojedinca prekori, natjera na šutnju umjesto da joj se pomogne isplivati na površinu i pomoći na pravi način. Ovo je vrijeme inicijacije propasti osobe. Da bi se dogodilo spašavanje, potrebna su dva faktora – “Prkosna snaga duha” (Dr.Viktor Frankl) ili pronaći osobu koja bi mogla omogućiti stručnu pomoć/ ili oboje. Otkrivanje vlastite istine, tj. ranjivosti vrlo je težak korak, ali taj korak je neophodan za iscjeljenje. Gotovo sve neuroze, depresije i određene sklonosti datiraju od ranijih dana. Ne znači da se tipični simptomi razvijaju u djetinjstvu, ali počinju neke vrlo sitne naznake koje razlikuju ponašanje tog djeteta od njegovih vršnjaka. Upravo ta mala odstupanja koja se javljaju u ranijoj dobi, trebala bi biti poticaj za obraćanje pozornosti, praćenje razvoja i intervencija u vidu savjetovanja roditelja i djeteta. Voljnost za primanje pomoći te želja za kvalitetnijim i radosnijim životom su cilj!
Zanemarivanjem odstupanja u ponašanju koja su vidljiva te zaobilaženje važnosti razgovora sa djetetom/adolescentom dovodi da ukorijenjenog shvaćanja vlastitih sklonosti/ponašanja. Nekada ta odstupanja koja su bila uzrokom stida roditelja i okoline, a u toj fazi nisu bila opasna, nažalost u ovoj fazi postaju opasnima upravo zbog hormonalnih oscilacija koje se javljaju kod adolescenata, te koje direktno imaju utjecaj na raspoloženje. U vrijeme srednjeg i kasnog perioda adolescencije rezultati zanemarivanja su više no vidljivi, te upravo tada osoba počinje ozbiljno razvijati znakove duševnih bolesti ili sklonosti koje onemogućuje skladno funkcioniranje u školi/obitelji/sa prijateljima.
Istina je na kraju ono što sebi priznamo da smo osjetili i vidjeli, te na kraju vrlo strpljivo preslušali ono što nam to dijete/adolescent ima potrebu ispričati. Da bi do takvog otvaranja došlo, trebamo biti neposredni, hladne glave i bez trunke osuđivanja. Ne zaboravite da ste i vi u nekom dijelu života imali potrebu nešto reći naglas! Tako je i s ovom situacijom. Ne dozvolimo kao društvo da bilokakve sklonosti ili odstupanja u duševnom zdravlju mladih budu prepreka u komuniciranju o ovim teškoćama, jer ako se rano počne otvarati tema, manje su prilike da će ta mlada osoba doživjeti ozbiljnije probleme mentalnog zdravlja ili odabir neprikladnog životnog puta.
Vrijednost življenja istine je vrlo težak put koji često podnosi raznorazne prepreke, osuđivanja, odbacivanja, isključenje iz društva što može biti jedan kontra učinak za pojedinca. Jedno se treba shvatiti- življenje istine čuva pojedinca od svega onog što sam navela, te pojedincu daje sposobnost da sa egzistencijalne razine gotovo pa nikada ne prebacuje na psihijatrijsku razinu.
Smisao življenja istine nas približava istinskom životnom smislu koji je upravo savršeno skrojen po mjerama naše duše, no naš zadatak je u tome da smislom življenja istine prigrlimo taj savršeno skrojeni smisao po mjerama naše duše te tim primjerom budemo svijetlo na kraju tunela cjelokupnom društvo.
Oznake: mentalno zdravlje, mentalno stanje, ISTINA, zabluda, ovisnost, kriminal, odgoj
02.12.2024. u 11:11 | 3 Komentara | Print | # | ^#399
Spokojni postaju pokojni.
H.M
Oznake: aforizam, aforizmi, MINIMALIZAM
25.11.2024. u 04:48 | 4 Komentara | Print | # | ^#398
Žrtve se žrtvuju da budu požrtvovane.
Oznake: aforizam, MINIMALIZAM, kreativnost
21.11.2024. u 07:52 | 4 Komentara | Print | # | ^#397
Majka
Otac
Novac.
Oznake: MINIMALIZAM, aforizam, poezija
13.11.2024. u 16:47 | 5 Komentara | Print | # | ^O tajnovitoj forenzici
Meni je iznimno zabavno kada me ljudi zamišljaju kao neku malu o' CSI, Miami, USA, labos....ono kad skraćeno kažem forenzika. Ali objasniti ljudima što je to u stvari već je polako znanstvena fantastika. U stvari, radi se o smjeru psihijatrije koja se bavi duševnim bolesnicima koji su počinitelji kaznenih djela. Moja majka je de facto mene pitala, pa kako ti sada nisi na psihijatriji?! - Ma jesam majko na psihijatriji, ali to je malo drugačija psihijatrija.....-Pa dobro reci reci mi kakva je to psihijatrija? - Pa to to je kao naughty psychiatry. Prošlo je oko par tjedana , zove me majka na telefon i odlomi - Ti si skroz zglajzala! Tamo si? -Ae. E znaš šta ćeri moja, ja idem platiti svetu misu da ti tamo dobiješ otkaz! Nisam se stala smijati. Mnogim ljudima to djeluje vrlo interesantno kada im se objasni o čemu se u biti radi, ali sve govore....aaaaaaaaajjjjj.....fuuuujjjjjjj.......kako moooooožeššššš.....ali opet vrlo slatko slušaju te stvarčice i toliki tenacitet još u životu nisam vidjela nego kada se otvori tema baš o tome, ma slađe od one ranojutarnje kavice na splitskoj rivi! I tako moja majka nastavila plaćati svete mise, moliti sve moguće krunice, zazivati svetoga Josipa, ali još uvijek nema lijeka. - Idi ćeri moja na onu "normalnu psihijatriju"!
Tako je to kada se elektive više vole od konvencionalnih stvari ;)
Oznake: forenzika, psihijatrija
12.11.2024. u 22:11 | 10 Komentara | Print | # | ^Oh, zar već?
Vrijeme leti da to uopće nije normalno, ali zato ova energija studenog je nevjerojatna. Kada svi u depru, ja u hipomaniju. Šalu na stranu, ali baš se tako odvija! Upravo sam doplutala iz toplijeg i svjetlucavijeg grada u ovo moje bavarsko sivilo koje postaje laganini frižiderom, ali ni to nije loše, bar oni koji imaju loše higijenske navike neće toliko vonjati u s-bahnu. Što da kažem, sredila me leđa, sada sam na poštedi, ali zato dolaze do izražaja i kreativni potencijali.....kao npr. ruminacija misli o nekim dugo priželjkivanim projektima koje sam željela realizirati. I sada lijepo imam vremena za dobro promisliti o svemu i nešto plasirati lijepoga za mogu dragu publiku. Prije neka dva tjedna ja sam shvatila da imam hrpu minimalizama u rukopisu što se akumuliralo od izdavanja moje prve zbirke poezije. Ja jednostavno nisam mogla vjerovati da je toliko tog materijala, a da se niti najmanje nisam osvrnula na to već skoro pune tri godine. Sama trka, kao na kardio traci, kao da će nešto uteći...ma moš si misliti. 1001 misao u sek 15 sekundi. Ovo je neizdrživo, moram ove rukopise konkretizirati i početi čistiti ovaj kupus koji se već niz vremena kupusa.
Oznake: život
11.11.2024. u 17:36 | 6 Komentara | Print | # | ^#396
Oni su arteficijelni,
a nikada artistični....
Oznake: drustvo, Promatranje, zapažanja
11.11.2024. u 11:37 | 3 Komentara | Print | # | ^#396
potok žubori
oživljene latice
zen se prostire
Oznake: haiku poezija, priroda, inspiracija, MINIMALIZAM
06.11.2024. u 23:56 | 1 Komentara | Print | # | ^Odbijaš biti dijelom stada kada....
...Ne toleriraš....
...društvene lubrikante, korupciju, lažne moraliste.....
....mlake mediokritete, prefarbane milosrdnike....
....plitke manipulativne osobe koje šećare mrvice kruha za svoju mizernu korist uništavajući nedužne duše....
....uredno začešljane usijane tikve...
Oznake: drustvo, hipokrizija
06.11.2024. u 13:07 | 5 Komentara | Print | # | ^Ples sa ranjenim djetetom V. – Odrastanje s narcisoidnim osobama
Ova tema se rodila vrlo spontano, te ju vrlo rado otvaram radi mnogih koji su na žalost bili primorani prolaziti kroz vrlo težak put odrastanja. Ovo nije niti najmanje bezazlen put odrastanja, ali izvana izgleda poput sasvim uobičajenog načina koji je iznimno politički/vjerski/školski korektan. Zbog čega naglašavam “uobičajen način”? Brojni mladi odrasli koji su na pragu zasnivanja prijateljstava, radnog odnosa, veze, braka ili bilo kakvih drugih odnosa, osjete s jedne strane da imaju sve uvjete kako bi situacija sjela na svoje mjesto, ali s druge strane osjećaj gubljenja tla pod nogama, te da nešto itekako nedostaje, ali nikako ne mogu definirati otkuda taj osjećaj dolazi. Izvana gledano, dijete je odrastalo sa roditeljima koji su mu omogućili krov nad glavom, hranu, školovanje te poneke male luksuze. Ti roditelji potječu iz obitelji koje su također naizgled sasvim poštene, radne, odgovorne i po potrebi bogobojazne osobe, do bola odane domovini te su im obiteljske vrijednosti na prvom mjestu. Zar to ne djeluje kao nešto sasvim dobro i da bi to bio jedan uobičajen način ophođenja prema mlađem naraštaju? Nitko se u stvari ne smije usuditi prepustiti propitkivanju svetosti stavova, jer naravno to je ipak generacijama ukorijenjeno. No što je navelo osobe na to da uživaju u vanjštini ovih svih spomenutih atributa? Iznutra postoji gotovo sve u obrnutoj proporciji. Želja za prezentiranjem sebe kao savršeno uklopljenog člana društva nadilazi gotovo sve. Narcizam, površnost, kondicioniranost, bešćutnost, lažno milosrđe te kontradiktornost samome sebi glavne su odrednice takvih pojedinaca. Kontradikcija samome sebi je ipak jedna od najneprijatnijih odrednica, jer s tim sve pada u vodu te se na najgori način reflektira na mlade.
Što se u stvari zbiva iza kazališnog zastora?
Roditelji da bi zadržali dobar privid o sebi uglavnom su i sami žrtve roditelja koji su živjeli kontradiktorno samima sebi. Tradicija se nastavlja provođenjem mjera kroz djecu, te najčešće ni roditelji nisu svjesni koliko su sebi samima kontradiktorni te zbog čega uopće ta ideja postoji. Mnogi nisu svjesni da svojom kontradikcijom održavaju lažni status quo te da je to samo sebi svrha. Roditelji ne znajući ništa dalje a niti bolje od toga, svim silama potapaju vlastitu djecu u labirint falsifikata uništavajući djetetovu autentičnost.
Postoji nekoliko elemenata u ponašanju roditelja:
-Potreba da im se drugi ljudi konstantno dive
-Žele da njihova djeca budu savršena kopija njihovog ponašanja i poimanja života
-Emotivne ucjene su dio svakodnevnice
-Površni su u iskazivanju osjećaja, češće su samo prazni
-Patološka želja samodokazivanja religioznosti
-Kompletan nedostatak empatije
-Puni lažnog milosrđa u vidu stvaraja slike o sebi poput velikih dobrotvora koji na oči svih pokazuju kojoj osobi i koliko novaca daju
-Najčešće izbjegavaju bližnje koji su potrebiti, no preko njih ne mogu stvoriti javnu reputaciju
-Misle da isključivo materijalna dobra, utjecajnost i vanjština garantiraju sretan život
-Nikada ne misle na ispunjenje obzirom na vrlo površne emocije ili gotovo prazninu koja vlada
Kako se oteti fenomenu “utamničene duše”?
Ovo spada u jedan od najbolnijih i najtežih procesa. Budući da se radi o relativno dugoročnoj izloženosti takvom obrascu ponašanja, ono se na žalost ukorjenjuje. Bilo kakve krivo naučene stvari nisu rezultat kratkoročnog procesa. Moramo shvatiti da se ne radi o djelovanju od par mjeseci, ipak ovo je vrlo dugoročan i složen proces u kojemu dijete upija svaku česticu ponašanja te u tom procesu nastaje pojam akcija – reakcija. Bolni podražaji kao i ne baš ugodne reakcije su obrasci koji se ponavljaju dok ih se osvijesti, da im se na ozbiljnosti te se polako počinju kroz rad sa stručnom osobom prerađivati. Početak prerađivanja situacija za ozbiljno nastaje tek konfrontacijama sa situacijama koje su dijete (tada dijete!) izbacile iz ravnoteže. No, jedna ohrabrujuća činjenica je ta- kako se slične situacije budu ponavljale, biti će se jednostavnije nositi sa situacijom jer prerađivanjem okidača bolnog doživljaja osoba koja djelomično savlada tehniku vladanja situacijom svakim danom je bolja u tome. To je taj put početka izlaženja duše iz tamnice. Svi koji su u procesu, neka imaju na umu da je svačiji način života i nošenje sa traumama u potpunosti individualno, stoga svakoj osobi potreban je različit vremenski period za razvijanje zdravih obrambenih mehanizama. Nikada sebe izlagati samokritikama, jer svačiji put k ozdravljenju je puno različit i svemu treba dati vremena. Samo sa ljubavlju i strpljenjem ka zvijezdama!
Koja je poanta svega ovoga?
Važno je bilo osvijestiti koliko naime u društvu ima visoko funkcionalnih pojedinaca a koliko iza takvih osoba postoji kućno kazalište sazdano od trans generacijskih trauma.
Ako to u pojedincu izazove divljenje ili umanjenje vlastitih vrijednosti te uspoređivanje, uvijek se treba podsjetiti na to što smo te koja je naša životna svrha.
U slučaju da i dalje postoji razlog za zapomaganjem, osvijestiti što je točno bio okidač za uspoređivanje i/ili umanjenje vlastitih vrijednosti.
Ne tražiti potvrdu vlastite vrijednosti od vanjskog svijeta, jakost se razvija upravo tada kada radimo ono što uzdiže našu dušu iznad svega.
Svi koji ste u terapijskom postupku ili planirate ići na terapiju, imajte na umu da je ovo putovanje koje traži posvećenost, izdržljivost i veliko strpljenje. Svi ste jedinka za sebe i gledajte isključivo u svoj domaći rad kada ste u procesu! Sretno! B
Zapamtite jednu vrlo jednostavnu rečenicu: Treba zagrebati ispod površine!
Hvala na čitanju i do sljedećeg posta!
Vaša,
Dr.Diva B
Oznake: mentalno zdravlje, mentalno čišćenje, mentalno stanje, narcisoidnost, odrastanje, djetinjstvo, terapija, psihoterapija, Savjetovanje, COACHING, mindset, psihijatrija
06.11.2024. u 12:23 | 5 Komentara | Print | # | ^#395
Tmurna nebesa
bacaju sivilo po
zapuštenom tlu
Oznake: haiku poezija, MINIMALIZAM, avangarda
03.11.2024. u 10:36 | 1 Komentara | Print | # | ^#394
Iščekujući
Utjerivača pravde
Krpamo retro
Oznake: MINIMALIZAM, haiku poezija, avangarda
02.11.2024. u 23:04 | 1 Komentara | Print | # | ^#393
Ekstatična,
nikada statična.
Oznake: MINIMALIZAM, aforizam
02.11.2024. u 17:41 | 3 Komentara | Print | # | ^#392
U zraci sunca
Posljednja nada tinja
Miluje lice
Oznake: Haiku, haiku poezija, MINIMALIZAM
28.10.2024. u 19:41 | 3 Komentara | Print | # | ^#391
tihi navjesnik
divnog preobraženja
miluje obraz
Oznake: haiku pjesme, Haiku
02.04.2024. u 22:17 | 2 Komentara | Print | # | ^#390
tirkizno nebo
carstvo cvrkuta ptica
uho na srcu
Oznake: haiku poezija, haiku 5-7-5, poezija, avangarda
26.03.2024. u 19:50 | 2 Komentara | Print | # | ^#389
đerdan u kosi
budi se nostalgija
posljednje jutro
Oznake: haiku poezija, haiku 5-7-5, avangarda
26.03.2024. u 19:48 | 1 Komentara | Print | # | ^#388
mrtvi oblak
ledeni povjetarac
zima se smije
Oznake: haiku pjesme
11.02.2024. u 16:28 | 3 Komentara | Print | # | ^5.rođendan :)
Sjetim se samo kako su počeli prvi stihovi te uopće kako je došlo do ideje da se bacim u minimalističke vode. E, pa ova priča je počela davne 2019. još kada sam živjela u Berlinu. Kreativna petlja se raspetljavala dobre tri godine do mog prvijenca "Stara duša u ruhu avangarde" (2022), potom nastaje malo zatišje, preusmjeravam kreativnost i nastaju drugi oblici minimalizma koji nisu isključivo haiku. Ponosim se na to što sam ipak poslušala svoje srce i bez obzira na sve teškoće kroz koje sam prolazila, ipak ostala vjerna svemu onome što mene istinski zanima. Nadam se da će u nekoj bližoj budućnosti biti i nekih novih zbirki poezije te neki novi koncepti. Ništa to ne iznenađuje obzirom na sve što mi se vrzma po umu ;) Uglavnom, što sada reći, nego zahvaliti svima vama koji ste mi vjerna podrška te pomno pratite moj umjetnički rad. Hvala od srca i nadam se da se vidimo na nekoj od promocija :)
Od srca :)
#387
sebično sunce
mazilo je obraze
jedne princeze
Oznake: haiku poezija, haiku pjesme, haiku 5-7-5, Haiku, poezija
23.01.2024. u 21:03 | 2 Komentara | Print | # | ^#386
već kraj godine....u šoku sam!
Sve najbolje od srca svima vama koji pratite moj blog, hvala vam svima na podršci :)
#385
Živi se za trenutak u kojemu bi se osjećao živim.
Dr.Diva
Oznake: epigram, MINIMALIZAM, aforizam
16.12.2023. u 19:02 | 5 Komentara | Print | # | ^#384
Žensko sedlo ženi
Selo seljančici
Bolovanje bolesnom
Ludnica ludom
#383
Sjetimo se vrlo često prikazanog scenarija u crtanim filmovima kako netko tko navodno želi sačuvati tajnu, taj proguta ključ. Lako je dok se ključ zadrži u probavnom sustavu, no kakve se komplikacije mogu javiti?
Razmislite o tajnama koje nisu vidjele svijetlo dana, te isplati li se tako ponašati?
Ta tajna - ključ je upravo ključ razdora.
Zaklela se zemlja raju, da se sve istine saznaju.
Oznake: mudrost, mentalno zdravlje, tajne, duša
07.12.2023. u 19:54 | 3 Komentara | Print | # | ^#380
lažljive usne
prošaptale su tajnu
poljubile dno
Oznake: haiku poezija, MINIMALIZAM, poezija
27.11.2023. u 21:25 | 3 Komentara | Print | # | ^#379
Eh....blago vama....koji imate bake, djedove, stričeve, strine......a Jozefina K. isključivo kurvine sinove.
Oznake: život
26.11.2023. u 09:07 | 1 Komentara | Print | # | ^#378 - Reminiscencija bez rezignacije
Da nisam bila brutalno izazvana prije godinu i tri mjeseca, sigurno ne bih bila u stanju uvidjeti ne samo vlastitu svrhu nego i moje potencijale koji su se doslovno nalazili u kripti iz straha od reakcija onih koji mi u biti ništa u mom životu nisu značili. Kada sam to spoznala da sam prevladala samu sebe u tim kritičnim momentima, odjednom je počela poput egzotermne kemijske reakcije izlaziti šok i nevjerica kao znak ogromne zahvalnosti. Još nisam bila svjesna što sam u tada izrekla i kako sam se nosila sa cjelokupnom situacijom, ali svjedokinja sam sljedećeg - da bi se ustrojio, treba te rastrojiti. Tada mi više ništa nije bilo važno niti sam od tada dopuštala da me se poistovjećuje s ičim. Dok me se poistovjećivalo, do tada se imala korist od mene i samo ta niša je funkcionirala kada su pojedinci trebali nešto od mene ili preko mene realizirati bilo što. Sada kada se ne poistovjećujem sa ičim, iste te individue bjesne jer ne mogu propinjati vlastite nerealne ambicije i želje preko mene. Ovo je ključno, jer kada je čovjek neovisan o željama, mislima, statusu, tuđim poimanjima tvojih shvaćanja i favoriziranja, tada baš nastupa bijes i nemoć tih individua jer nastupa stanje nevezanosti koja je glavni postulat slobode. Upravo to usijane i prazne tikve ne razumiju, jer u toj vlastitoj kreiranoj konfuziji istovremeno čeznu za nečim ali istovremeno po tom na najprimitivniji način pljuju i izruguju. Ovo se zove ambivalencija, ona je uistinu jedan vrlo čest slučaj ljudi koji dolaze kod mene, ljudi koji nemaju onu klasičnu depresiju koja je sama po sebi brutalna, nego depresija zbog nevođenja svojega života na onaj način koji bi takvima odgovarao. U prethodnoj rečenici samo stoji jedan poticaj, promjene su samoinicijativa, veliki rad na sebi, socijalizacija sa osobama koje okrepljuju, posvećenost onom što uistinu volite, pa će to i na kraju voljeti vas. Neće biti mjesta za ambivalenciju. Lijep početak novog tjedna od srca želim!
Berlin, 22.10.2022
Oznake: živa istina, život, sloboda, sloboda govora i izražavanja
22.10.2023. u 09:41 | 5 Komentara | Print | # | ^#377
poljubac duge
izbrisao sivilo
glupog biroa
Oznake: haiku poezija, MINIMALIZAM
01.10.2023. u 18:38 | 3 Komentara | Print | # | ^#376
Žrtve se žrtvuju
da bi bile požrtvovane.
by Dr.Diva
#382
Ne ljuljaj brod!
Ma nemoj, u prirodi mi je da ga okrenem naopačke.
Oznake: MINIMALIZAM, aforizam
20.08.2023. u 20:06 | 1 Komentara | Print | # | ^#375
radosno sunce
obasjalo obraze
Trnoružice
Oznake: haiku poezija, MINIMALIZAM, umjetnost
18.08.2023. u 23:29 | 2 Komentara | Print | # | ^Misao za večeras
Skakanje u plićak uzrokuje kobne fizičke posljedice. Tako je i u međuljudskim odnosima!
by Dr.Diva
ong>
#374
granulo jutro
šamarajući tebe
bezosjećajno
Oznake: poezija, MINIMALIZAM
15.08.2023. u 22:31 | 2 Komentara | Print | # | ^Zvuci mediterana :)
01.07.2023. u 09:50 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
#373
na satu povijesti
proziv očekujući
kratak pogled
stisak ruke
umirio je
potpuno
sve
Dulcis memoria 1999.
Oznake: MINIMALIZAM, poezija, pria
02.05.2023. u 19:46 | 3 Komentara | Print | # | ^Priča o zelenoj salati
Čudna je ta ljudska duša. Točno 5-6 dana prije no što sam dobila vijest da je taj čovjek preminuo, odjednom ničim izazvanim, prošao mi je scenarij iz djetinjstva koji mi tada nimalo ugodan bio. Sjedilo se jedno zimsko jutro za stolom, čista dječja razbibriga, smijuljenje, koje se vrlo uskoro pretvorilo u sukob između brata i sestre koji su tada imali oko 7-8 godina. Brat je većinski izazivao sestru, dobacivao joj je vrlo neukusne rečenice za tu ranu dob, sestra je na to šutjela sve dok nije procijedila kroz zube: *ebi se......Vrlo ubrzo je intervenirao otac i odmah je opravdao sinovo ponašanje, dok je kćer napao , svašta izgovorio i doslovno 20 minuta u komadu vrlo teško verbalno maltretirao, prijetio joj slanjem u dječji dom i tim da će prositi na ulici. Riječi su ostale ugravirane poput pamćenja na film Freddy Kruger-a. Nakon toga se obrušio na svoju ženu koju je okrivio za loš odgoj kćeri koja nervira njegovog sina, te se na nju derao 10 minuta, potom otvorio kantu za smeće, spazio bačenu preostalu glavicu salate, te ju pred svima izvadio iz smeća i počeo urlati poput lunatika te opet sve obrušio na njegovu ženu koja je gledala prestravljeno.
Taj čovjek je imao gorkih problema sa kontrolom vlastitih impulsa, bio je iznimno težak te su cjelokupna njegova obitelj uživala čisti pakao samim njegovim postojanjem. Nije bilo lako , u svakom slučaju. No , jedno promrzlo siječanjsko jutro, dobila sam telefonski poziv koji mi je saopćio vijest da se on preselio u život vječni. Naglo. Bez prethodne diskusije ili pozdrava. Sve se odvilo u treptaj oka te siječanjske noći.
Je li to neka koincidencija?
Oznake: obitelj dijete roditelj odgoj, razvoj, cudno, price, istinite price
31.03.2023. u 16:05 | 0 Komentara | Print | # | ^#371
Mističnosti bezdana
Predala se jedna
Beživotna sjena
Gubeći polako
Blag osmijeh
Pozdravlja
Nebesa
Poviše
Vode
Oznake: poezija
20.03.2023. u 21:19 | 3 Komentara | Print | # | ^#370
neuskrsnuće
bolno razočarenje
zameteni put
put
Oznake: epigram, haiku poezija, dark ambient
11.03.2023. u 21:27 | 2 Komentara | Print | # | ^Mini priča o eliti
Toga dana smo se našle moja majka, ja i ugledna gospođa Profesorica u popularnom kafiću koji se nalazi u jednoj poznatoj ulici, žili kucavici grada Berlina. U tom kafiću, naravno, okuplja se ekipa malo dubljega džepa imajući na umu da je kava tu prije 5 godina koštala 8 eura. No što je, tu je, sjeli smo u taj fascinantno ušminkani kafić. Uslijedila su brojna dobronamjerna pitanja koja su se odnosila na planiranje budućnosti koja bi isključivo bila politički korektna prema šabloni gospođe Profesorice. Drugačiji postupci smatrali su se manje vrijednima ili nikako vrijedni spomena, a kamoli prava na život. No, pažljivo sam slušala te iznimno konstruktivne opaske na račun ne samo mog načina života nego i od nekih apsolutno meni nepoznatih osoba čiji životi gotovo da nisu mogli povući nikakvu paralelu sa mojim uvjerenjima. Pažljivo sam slušala taj njen monolog koji je prilično s visoka razlagao situaciju na prilično neizgradben način. Očekivala sam od osobe koja se slovi za iznimno obrazovanu osobu daleko više. Unatoč svemu, čekala sam dok nije završila sa svojim dijelom jer me zanimalo hoće li biti nikakve nade za obrat situacije u kojemu će se dozvati pameti. Ipak, dotična nije imala uvida u ozbiljnost vlastitog problema, te se nastavila dalje obrušavati na sve što je stigla. Tek kada je dehidrirala od pričanja, konačno je otpila prvi gutalj vode. Pojela je kolač, obrisala salvetom usta, potom svoje ruke. Kratko nakon toga uzela je tu istu salvetu kako bi obrisala svoje lakirane brendirane cipele od tadašnjih 5-6 tisuća kuna. Pomno ih je obrisala te ih sa ponosom gledala. Divila se tim brendiranim cipelama, kao da je cijena tih cipela progovorila o njenoj vlastitoj vrijednosti. Usput se pohvalila kako joj ministarstvo financiralo studijsko putovanje na kojemu se trenutno nalazi , te boravak u hotelu s ni manje a niti više nego 5 zvjezdica. Nakon cijele balade, salvetu s kojom je obrisala cipele smotala je u kuglicu te stavila u pepeljaru koja se nalazila na stolu za kojim smo sve tri sjedile. Moja majka je samo šutjela i gledala, jedva da je prozborila dvije rečenice od početka susreta. Imala sam osjećaj da me je htjela pogledati kako bi mi dala na znanje da je konačno vrijeme za razlaz. Osjetila sam i to sam sama predložila. Razišle smo se, a ja sam ostala u mislima, borbama i sivilu velegrada Berlina.
Jesen, 2018.
Oznake: ponašanje, komunikacija bez smjeha, komunikacija, život, kolač, život u inozemstvu, borba
11.03.2023. u 20:50 | 2 Komentara | Print | # | ^