Tales of Dr.Diva
Priča o DDR kaputu
Upravo kada sam počela sa speckom iz psy , tada sam se zatekla u jednoj mizernoj, ledenoj, maglovitoj i smrdljivoj pustopoljini bivše DDR čija je bolnica bila najveća ustanova u cjelokupnoj regiji. Budući da su tu zimske temperature padale i do -25 C, ja sam morala pronaći rješenje što se kupovanja tople odjeće tiče. Dakle radilo se o oštroj klimi , skoro poput one u Kanadi. Ali evo ja sam imala tada Kanadu u malom izdanju i morala sam se promptno pobrinuti za ovaj problem, jer izlazak na polje bio je noćna mora u mojoj južnjačkoj robici. I tako lijepo ja pronađoh sebi odličan kaput u punk stilu koji je bio poput vojnog šinjela- taman za takvo podneblje. I da, kaput je uistinu godinama služio svrsi, uvijek mi je bilo toplo u njemu a tako sam bila u svom stilu. Kada sam se prvi put nakon duže vremena pojavila u mojoj domovini i kada su me roditelji vidjeli u tom kaputu, moja majka je procijedila - kako vrijeme odmiče, sve više ličiš na one SS-ovce! Tada sam imala i moje predivne crne martensice do koljena koje jedne od rijetkih koje imaju crvene ruže na sebi. Da , inkarnacija prave DDR psihijatrijske nade. I godinama sam ja gazila tu istu robu, martensice su se izlizale po psihijatriji i postale su skoro muzejskim eksponatom. Kaput je preživio sve moguće nedaće. No, on je još tu. Kada je došla faza planiranja selidbe u njemačku regiju tamo na jugu, morala sam promisliti o strategiji prezentacije. I ono mislim se što ću ja sada obući na taj grande intervju u jednoj od najvećih ludara na jugu Dojčlanda.....i mislim se....i dođem na ideju o kombinaciji boja crne i ciklame. No kaput je još uvijek mainstream i ne pronalazim si nešto u mom stilu da bih to sebi kupila....Na taj dan grande intervjua uputila sam se ranije u bolnicu, prošetala cijelim zemljištem i dobro odahnula. Ulazila sam u glavnu zgradu gdje će biti taj intervju. Prošlo mi je instantno kroz um kako dolazak u kaputu ne bi bila pametna stvar, jer bi u južnoj Dojčland vrlo lako moglo stvoriti predrasude. Prije ulaska u dvoranu za intervju ja sam smotala kaput na obrnuto i brzinski ga složila na stolicu iza mojih leđa da ga se ne vidi. Bila sam u toj kombinaciji crna-ciklama koja je bila toliko magnetična te se jedna prilično ugodna komunikacija otvorila, unatoč tome što me intervjuiralo 18 liječnika. Pouka ovoga je upravo da u većini slučajeva odijelo čini čovjeka, skreće pozornost i uklanjanjem dijela onoga što je potencijalna prijetnja za intervjuiranje može bit prilično lakši put u ostvarenju ciljeva. Nitko nije skužio moj DDR kaput, tek sam ga obukla tada kada sam odmakla 200 m od zgrade. Čarobni mentalitetni oponenti ex DDR i Bavarska. Ludilo!
Možete li zamisliti kako je društvo unatoč svemu ipak prilično konzervativno?
Oznake: DDR, Bavarska, lifestyle, život, njemacka
04.12.2024. u 16:33 | 2 Komentara | Print | # | ^Kako savladati njemački jezik?
Budući da uopće nisam bila ljubiteljica njemačkog jezika, došla do zaključka da jedino procjeđivanjem kroz zube odvratnih slavenskih crnohumornih poštapalica bi moglo biti od pomoći u savladavanju novog jezika. Došlo je do toga da sam bivšem šefu na elokventnom njemačkom rekla da mu je facijalna ekspresija poput časne sestre kada ugleda golotinju. Nije čovjek to očekivao pored svih ono mamlaza i nebuloza, i onako kaže- pa dobro kakav je to osjećaj udati se za hrvaticu? A ja njemu na to- pa ovakav, ne trebate kupovati kazališnu pretplatu jer ženidbom za hrvaticu dobivate dramu u domu 0-24 sata, 7 dana tjedno! Koje trošenje novaca na kazališnu pretplatu, pa je li se vama um pomutio? Ni šefovima nije lako kada se ja tu negdje nađem, a što ću im ja!
Oznake: njemacki jezik, c1, psihijatrija, ucenje
02.12.2024. u 12:37 | 5 Komentara | Print | # | ^Ples sa ranjenim djetetom VI. – Ranjena istina
Nietzsche tvrdi da sve istine koje prešućujemo s vremenom postaju otrovne.
Koje su to istine?
Koji dio istine postaje otrovnim i u kojem trenutku?
Kako nas to oblikuje?
Što je istina na kraju?
Vrijedi li uopće živjeti istinu?
Koji je smisao življenja istine?
Dugo priželjkivana tema koja je konačno našla svoj prostor na mom blogu konačno je tu. O ranjenoj istini izgleda da nismo previše čuli, ali kada obratimo pozornost na to što bi to moglo biti, tada postavljamo brojna pitanja samima sebi. Zbog čega nastaje bolesno društvo u kojemu su patološka lažljivost i licemjerstvo glavne odrednice? Moram vas ražalostiti, no to ne nastaje kao posljedica kratkotrajnog procesa, nastaje kao posljedica dugoročnog prešućivanja ono što je u svima nama ljudski i sasvim normalno-nenormalno, jer nitko od nas nije savršenstvo univerzuma. Upravo zbog težnje prema savršenstvu nastaje prekrivanje onoga što je ključno za razvoj osobnosti. Okolina, institucije, roditelji u velikoj većini slučajeva žele vidjeti samo briljantne strane pojedinca. Ubrzo se shvati da jedino takva igra prolazi, te da sve ono što je društveno neprihvatljivo treba potisnuti ali bez znanja drugih da je to uopće imalo priliku biti potisnutim. Koliko samo tih sitnih detalja u vidu impulsa/nagona, istinske slike o nama samima, sklonostima, mislima, strahova, slike o samima sebi i drugih brojnih elemenata naše duše o kojima pojedinci tek progovaraju kada se dogodi krah duše ili počinjenje kaznenog djela, ili čak oboje!
Jesmo li razumjeli što se podrazumijeva pod sklonostima? Da slučajno ne bi bilo nerazumijevanja, kada govorimo o sklonostima, isključivo se misli na ovisnosti (alkohol, droga, lijekovi), seksualno devijantno ponašanje, kleptomanija, piromanija, nanošenje tjelesnih povreda.
U trenucima prvih spoznaja o postojanju tih naših sklonosti, postajemo bezazleno radoznali. bez obzira na to koliko godina imali te o čemu se točno radi, to je mala istina naše ljudskosti. Ubrzo bivamo upozorenima od strane naših “nadređenih” kako je ta istina o osobi nešto vrlo sramno, neprihvatljivo, užasavajuće i nakaradno te da bi se to moralo odmah odagnati i izbaciti iz svakodnevnice osobe. Budući da je bilo kakve elemente naše ljudskosti vrlo teško eliminirati i da to ne ide tako kako velika većina misli, te sklonosti ipak na nesreću mnogih a najviše samoga pojedinca prežive začahurene poput virusa. Krivo se razmišlja kada se živi od pretpostavke da je nešto površnim djelovanjem uklonjeno. O koje li pseudonaivnosti, ali istovremeno i licemjerja! S kojim pravom se ulazi u nešto o čemu se nema nikakvog pojma? S kojim pravom se ulazi u intimu psihe djeteta kako bi se uništila istina o njemu? U ovom leži ključ svih problema! Društvo koje teži fiktivnom perfekcionizmu dirigira ophođenje roditelja prema djetetu i njegovim osjećajima!? Koja kaskada užasa!
Kada se ta istina o duši pojedinca prekori, natjera na šutnju umjesto da joj se pomogne isplivati na površinu i pomoći na pravi način. Ovo je vrijeme inicijacije propasti osobe. Da bi se dogodilo spašavanje, potrebna su dva faktora – “Prkosna snaga duha” (Dr.Viktor Frankl) ili pronaći osobu koja bi mogla omogućiti stručnu pomoć/ ili oboje. Otkrivanje vlastite istine, tj. ranjivosti vrlo je težak korak, ali taj korak je neophodan za iscjeljenje. Gotovo sve neuroze, depresije i određene sklonosti datiraju od ranijih dana. Ne znači da se tipični simptomi razvijaju u djetinjstvu, ali počinju neke vrlo sitne naznake koje razlikuju ponašanje tog djeteta od njegovih vršnjaka. Upravo ta mala odstupanja koja se javljaju u ranijoj dobi, trebala bi biti poticaj za obraćanje pozornosti, praćenje razvoja i intervencija u vidu savjetovanja roditelja i djeteta. Voljnost za primanje pomoći te želja za kvalitetnijim i radosnijim životom su cilj!
Zanemarivanjem odstupanja u ponašanju koja su vidljiva te zaobilaženje važnosti razgovora sa djetetom/adolescentom dovodi da ukorijenjenog shvaćanja vlastitih sklonosti/ponašanja. Nekada ta odstupanja koja su bila uzrokom stida roditelja i okoline, a u toj fazi nisu bila opasna, nažalost u ovoj fazi postaju opasnima upravo zbog hormonalnih oscilacija koje se javljaju kod adolescenata, te koje direktno imaju utjecaj na raspoloženje. U vrijeme srednjeg i kasnog perioda adolescencije rezultati zanemarivanja su više no vidljivi, te upravo tada osoba počinje ozbiljno razvijati znakove duševnih bolesti ili sklonosti koje onemogućuje skladno funkcioniranje u školi/obitelji/sa prijateljima.
Istina je na kraju ono što sebi priznamo da smo osjetili i vidjeli, te na kraju vrlo strpljivo preslušali ono što nam to dijete/adolescent ima potrebu ispričati. Da bi do takvog otvaranja došlo, trebamo biti neposredni, hladne glave i bez trunke osuđivanja. Ne zaboravite da ste i vi u nekom dijelu života imali potrebu nešto reći naglas! Tako je i s ovom situacijom. Ne dozvolimo kao društvo da bilokakve sklonosti ili odstupanja u duševnom zdravlju mladih budu prepreka u komuniciranju o ovim teškoćama, jer ako se rano počne otvarati tema, manje su prilike da će ta mlada osoba doživjeti ozbiljnije probleme mentalnog zdravlja ili odabir neprikladnog životnog puta.
Vrijednost življenja istine je vrlo težak put koji često podnosi raznorazne prepreke, osuđivanja, odbacivanja, isključenje iz društva što može biti jedan kontra učinak za pojedinca. Jedno se treba shvatiti- življenje istine čuva pojedinca od svega onog što sam navela, te pojedincu daje sposobnost da sa egzistencijalne razine gotovo pa nikada ne prebacuje na psihijatrijsku razinu.
Smisao življenja istine nas približava istinskom životnom smislu koji je upravo savršeno skrojen po mjerama naše duše, no naš zadatak je u tome da smislom življenja istine prigrlimo taj savršeno skrojeni smisao po mjerama naše duše te tim primjerom budemo svijetlo na kraju tunela cjelokupnom društvo.
Oznake: mentalno zdravlje, mentalno stanje, ISTINA, zabluda, ovisnost, kriminal, odgoj
02.12.2024. u 11:11 | 3 Komentara | Print | # | ^