Upravo kada sam počela sa speckom iz psy , tada sam se zatekla u jednoj mizernoj, ledenoj, maglovitoj i smrdljivoj pustopoljini bivše DDR čija je bolnica bila najveća ustanova u cjelokupnoj regiji. Budući da su tu zimske temperature padale i do -25 C, ja sam morala pronaći rješenje što se kupovanja tople odjeće tiče. Dakle radilo se o oštroj klimi , skoro poput one u Kanadi. Ali evo ja sam imala tada Kanadu u malom izdanju i morala sam se promptno pobrinuti za ovaj problem, jer izlazak na polje bio je noćna mora u mojoj južnjačkoj robici. I tako lijepo ja pronađoh sebi odličan kaput u punk stilu koji je bio poput vojnog šinjela- taman za takvo podneblje. I da, kaput je uistinu godinama služio svrsi, uvijek mi je bilo toplo u njemu a tako sam bila u svom stilu. Kada sam se prvi put nakon duže vremena pojavila u mojoj domovini i kada su me roditelji vidjeli u tom kaputu, moja majka je procijedila - kako vrijeme odmiče, sve više ličiš na one SS-ovce! Tada sam imala i moje predivne crne martensice do koljena koje jedne od rijetkih koje imaju crvene ruže na sebi. Da , inkarnacija prave DDR psihijatrijske nade. I godinama sam ja gazila tu istu robu, martensice su se izlizale po psihijatriji i postale su skoro muzejskim eksponatom. Kaput je preživio sve moguće nedaće. No, on je još tu. Kada je došla faza planiranja selidbe u njemačku regiju tamo na jugu, morala sam promisliti o strategiji prezentacije. I ono mislim se što ću ja sada obući na taj grande intervju u jednoj od najvećih ludara na jugu Dojčlanda.....i mislim se....i dođem na ideju o kombinaciji boja crne i ciklame. No kaput je još uvijek mainstream i ne pronalazim si nešto u mom stilu da bih to sebi kupila....Na taj dan grande intervjua uputila sam se ranije u bolnicu, prošetala cijelim zemljištem i dobro odahnula. Ulazila sam u glavnu zgradu gdje će biti taj intervju. Prošlo mi je instantno kroz um kako dolazak u kaputu ne bi bila pametna stvar, jer bi u južnoj Dojčland vrlo lako moglo stvoriti predrasude. Prije ulaska u dvoranu za intervju ja sam smotala kaput na obrnuto i brzinski ga složila na stolicu iza mojih leđa da ga se ne vidi. Bila sam u toj kombinaciji crna-ciklama koja je bila toliko magnetična te se jedna prilično ugodna komunikacija otvorila, unatoč tome što me intervjuiralo 18 liječnika. Pouka ovoga je upravo da u većini slučajeva odijelo čini čovjeka, skreće pozornost i uklanjanjem dijela onoga što je potencijalna prijetnja za intervjuiranje može bit prilično lakši put u ostvarenju ciljeva. Nitko nije skužio moj DDR kaput, tek sam ga obukla tada kada sam odmakla 200 m od zgrade. Čarobni mentalitetni oponenti ex DDR i Bavarska. Ludilo!
Možete li zamisliti kako je društvo unatoč svemu ipak prilično konzervativno?
Post je objavljen 04.12.2024. u 16:33 sati.