Tales of Dr.Diva
O jednom boemu.....koji je kriv za skoro sve!
....Koji je kriv za par mojih životnih izbora koji su mi popločali put i katapultirali me u sfere o kojima su mnogi mogli samo sanjati.....
Ovaj put otvaram priču o mom učitelju razredne nastave koji mi je predavao od 2. do 4. osnovne škole i kojemu sam do neba zahvalna na ljubavi, strpljenju i pažnji prema unutarnjem djetetu - umjetniku. Taj divni učitelj se u mom 2.osnovne vrati iz Švabije i preuzeo moj kaotično-socijalno ugroženi-delikventni razred. Očito ga sami dragi Bog pozvao za upotpunjenje zadatka. I da, razred je stvarno bio ajme, ne samo ta jadna djeca koja su živjela u teškim obiteljskim situacijama, nego su bile i žrtve ratnih katastrofa i ni manje ni više , ono o čemu se šuti- žrtve obiteljskog nasilja. Učitelj je imao želju ne to promijeniti, ali duboko djelovati na sve to, na njemu svojstven način. Ono što je bilo fascinantno, taj čovjek nikakve spone nije imao sa sustavnim načinom podučavanja. Onako nonšalantan, kreativan i muzikalan u svima nama je budio kreativnost i ekspresiju. Trebam li reći da se nije baš dopao svojim kolegama? No on je to ignorirao i udarao je u svoj bubanj na čiji je ritam istovremeno plesao, a tko je to htjeo, imao je prilike za to da mu se pridruži. Naučio nas je da smo svi mi kreativni na svoj način i da nema konkurencije jer smo različiti. No....ono malo čudo koje se dogodilo je upravo bila ta iskra koja je u sebi skrivala požar...Kada sam prvi put otvorila usta pred mikrofonom, tada se u meni nešto probudilo. Da, Učitelj je to vrlo dobro znao, baš me je za to doveo pred mikrofon. Tada nisu postojale matrice kao niti playback, samo je bila pratnja klavijatura uživo. E pa osoba koja je sjedila za klavijaturom bila je upravo taj dežurni krivac - moj Učitelj! Od tada sam imala brojne nastupe, a glazba i Učiteljeve riječi motivacije bile su "Modus operandi" mog životnog puta. Iz mog delikventnog i traumatiziranog razreda mnogi mladi ljudi su stasali u uspješne nastavnike, zanatlije, znanstvenike, umjetnike , ali od svega najbitnije - poštene i marljive ljude. Da, da, niknula je i jedna uvrnuta individualistička persona poput mene...Bum, tras i svašta na putu...Kriv je i taj mikrofon, hahaha, samo što smo malo ojačali pa smo mikrofon zatvorili u škatulu do "open air" manifestacija....Nadiru ta sjećanja...za njih sam zahvalna jer moja sadašnjost je uzročno-posljedičnoj vezi s njima. Dragi Učitelju, ako ovo budeš ikada čitao, želim Ti samo reći koliko Ti od srca zahvaljujem što si me naučio tome da prigrlim vlastitu autentičnost! Ti, krivcu dežurni, Tvoje je maslo što sam otišla na akademiju! Želim Ti sretan i dug život, lijepu starost i da nikada ne prestaneš sa svojom misijom! Tvoja misija je ostavština svima nama koje si podučavao. Mi smo Tvoja zahvalna djeca!
Hvala na nesebičnosti, ljubavi, podršci, suosjećanju i ljudskosti!
Hvala Ti što si bio i ostao važnim dijelom naših života :)
Oznake: osnovna škola, ucitelj, razred, razvoj djeteta, ucenje, kreativnost, životna energija, životna filozofija
24.06.2025. u 22:06 | 1 Komentara | Print | # | ^