ponedjeljak, 08.12.2025.
Advent u riječima
Naslov: Advent u riječima
Autor: Skupina autora
Izdavač: Morana
Listopad 2025. godina
156 stranica
Advent u riječima je knjiga zamišljena tako da se čita polako, dan po dan, baš kao mali knjiški adventski kalendar u kojem iza svakog prozorčića čeka nova priča umjesto čokoladice. Ali, poznavajući sebe i svoje nestrpljenje, nisam mogla izdržati. Umjesto da svaki dan otvorim jedan “prozorić”, ja sam sve otvorila odjednom i u par dana pročitala cijelu knjigu.
Najviše mi se svidjelo to što se knjiga ne čita na brzinu, čak ni kad je pročitaš odjednom. Svaka priča kao da traži da se na trenutak zastane. Da se sjedne uz čaj, da se pogleda kroz prozor, da se udahne dublje. I koliko god su tekstovi kratki, svaki nosi neku misao koja ostane s tobom još neko vrijeme.
Neki autori donose toplinu doma i obitelji, neki uspomene iz djetinjstva, neki progovaraju o tišini i samoći koja se zna pojaviti u blagdansko vrijeme, ali ni tada ne zvuče teško. Sve ima neku nježnost, neku tihu utjehu. Najljepše mi je to što nikad ne znaš kakav će te osjećaj dočekati na idućoj stranici — hoće li to biti nostalgija, iskrena radost, mala tuga koja ugrije ili jednostavna misao koja te zaustavi na sekundu.
Ova knjiga ne otkriva velike zaplete ni dramatične događaje, ali zato otkriva ono što nam u prosincu najviše treba — toplinu, prisjećanje, mir, nježnost i onu sitnu iskru radosti koja se pojavi niotkuda.
Ako volite knjige koje te umire, zagrle te u tihoj večeri i vrate onaj osjećaj da je sve dobro, makar na trenutak, “Advent u riječima” je mala blagdanska poslastica. Meni je donijela baš ono što sam trebala i zato je od srca preporučujem.
"Ako imaš više nego što ti treba, ne podiži ogradu - produži stol."
- 12:30 -
četvrtak, 13.11.2025.
Tvorac suza
Naslov: Tvorac suza
Originalan naslov: Fabbricante di lacrime
Autor: Erin Doom
Preveli: Marko Maras i Maja Adžija
Izdavač: Lumen
Rujan 2024. godine
560 stranica
"Možda je naš najveći strah
prihvatiti da nas netko iskreno
može voljeti takve kakvi jesmo."
Dok sam čitala ovu knjigu, često sam se uhvatila kako zastajem. Ne zbog radnje, nego zbog osjećaja. U nekim trenucima me pogodila tuga, ona tiha, koja te stisne ispod rebara. Onda bi se iz te iste tuge pojavio trenutak razumijevanja — kao da shvaćam zašto likovi osjećaju baš to što osjećaju i zašto bježe ili ostaju.
Nica mi se činila jako bliska. Njena nesigurnost, ti mali strahovi da neće biti dovoljno voljena, sve mi je to bilo poznato. Rigel me u početku živcirao svojom hladnoćom, ali onda sam polako počela vidjeti pukotine kroz koje se na trenutke provuče njegova ranjivost. Bilo je teško ostati ravnodušan na to. Mislim da me baš to najviše dirnulo — činjenica da iza grubosti uvijek nešto stoji, samo treba vremena da se vidi.
Knjiga me podsjetila koliko smo svi ponekad krhki. Kako je lako povući se iza zidova i kako je teško nekome dopustiti da ti priđe bliže. Isto tako da se i nakon boli može pronaći malo topline, malo zraka, malo svjetla.
Ne mogu reći da me ova knjiga promijenila, više kao podsjetnik da su emocije često složene, da se tuga i razumijevanje mogu pojaviti u istoj rečenici, u istom dahu, u istoj osobi.
"Pred sam svršetak shvatila sam: ako u ovoj bajci postoji pouka, ta pouka...smo mi."
- 17:58 -
utorak, 28.10.2025.
Žena koju je vezao
Naslov: Žena koju je vezao
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
236 stranica
Ovu knjigu sam doslovno progutala u jednom danu. Od prvih stranica me osvojila – onim tihim nemirom, napetošću i emocijama koje osjetiš u trbuhu dok čitaš.
Priča o Zoji, ženi koja sjedi nasuprot inspektoru i govori o svom tajnom odnosu s Vukom – muškarcem u bijegu – odmah mi je ušla pod kožu. Svaka njihova scena nosi toliko strasti, povjerenja i boli.
Njezin odnos s Vukom nije samo priča o ljubavi i želji – to je borba između razuma i osjećaja, između tame i svjetla, između onoga što zna da ne smije i onoga što cijelim bićem želi. Kako priča napreduje, iza svake njihove strasti otkriva se njezina ranjivost, prošlost i borba sa sobom.
Ono što me posebno dirnulo je koliko je ova knjiga iskrena. Nije uljepšana, nije „nježna“ u klasičnom smislu, ali ima dušu. Likovi su sirovi, stvarni, puni kontrasta kao i stvaran život. Spicy dijelovi nisu samo erotika, oni nose emociju i značenje, prikazuju njezinu potrebu da osjeti, da živi, da se preda.
Žena koju je vezao me natjerala da razmislim o granicama ljubavi, o slobodi i o tome koliko smo spremni riskirati da bismo bili istinski živi.
To nije samo ljubavna priča – to je priča o ženi koja prkosi, koja se ne boji osjećati i koja na kraju shvaća da snaga ne znači uvijek kontrolu, nego ponekad i prepuštanje.
Ako volite romane puni emocija, tame, strasti i dubine – ovu knjigu jednostavno morate pročitati. Mene je dirnula, uzdrmala i ostavila s onim poznatim osjećajem praznine kad shvatiš da si upravo pročitao nešto što će te još dugo pratiti.
- 19:43 -
subota, 25.10.2025.
Neparni broj
Naslov: Neparni broj
Autor: Leonarda Kokorić
Izdavač: Vlastita naklada
2024. godina
110 stranica
Priznajem, na samom početku trebalo mi je vremena da “uhvatim konce” priče. Nisam se odmah snašla među likovima. Čim se ufurala u radnju, bilo je bolje da shvatim tekstove.
Knjiga govori o ljudima, njihovim odlukama, slabostima i pogreškama. O trenucima kad život promijeni smjer i o onim tihim borbama koje svatko vodi u sebi. Autorica nas uvodi u svijet u kojem ništa nije crno-bijelo, u kojem se emocije prelamaju između ljubavi, boli i nade.
Posebno mi se svidjelo što su likovi stvarni – nisu savršeni, baš kao ni mi sami. Njihove misli i osjećaji djeluju iskreno, gotovo opipljivo.
Ako volite priče koje te podsjećaju koliko su emocije složene, koliko je život krhak, ali i koliko u svemu ima ljepote – Neparni broj je knjiga koju bi svakako trebali pročitati.
- 16:58 -
četvrtak, 23.10.2025.
Haglovi
Naslov: Haglovi
Autor: Jelena Živić
Izdavač: Morana
Rujan 2025. godina
242 stranice
Iskreno, ispočetka mi je bilo teško ući u samu priču. Nije mi bilo lako pratiti događaje ni povezati sve likove, ali kako sam listala stranice, sve me više vuklo da čitam još i još. Ono što je u početku bila zbunjenost, s vremenom se pretvorilo u znatiželju, a onda u pravo divljenje.
„Haglovi“ donose priču o ženi koja se povlači u osamu, u kuću pokraj rijeke, tražeći mir i novi početak. No taj mir ubrzo zamjenjuje tjeskoba i sumnja, a u toj šumskoj tišini počinju se otvarati slojevi njezine prošlosti i istine koje nisu nimalo lagane. Svaki novi susret, svaka misao i osjećaj postaju sve dublji i mračniji, dok se granica između stvarnosti i iluzije polako briše.
Dina mi je na trenutke bila bliska, a na trenutke strana, kao da sam i sama s njom prolazila kroz nemir, strah i sumnje. Njezina potreba za mirom i bijegom od svega poznatog dotaknula me, jer u svima nama postoji taj dio koji ponekad samo želi pobjeći negdje daleko. Nikola me zbunjivao, ali i intrigirao - tajnovit, nepredvidiv, s onom tihom napetošću koja te tjera da prelistaš još samo jednu stranicu.
Kako su se stranice nizale, sve sam dublje tonula u priču, osjećajući neizvjesnost i laganu jezu koja se provlačila kroz svaku rečenicu. Mjesto radnje postalo mi je blisko, gotovo stvarno — mogla sam ga zamisliti, osjetiti njegovu tišinu i nemir. Kad je došao kraj, ostao je osjećaj praznine i nevjerice, onaj trenutak kad ti treba malo vremena da se vratiš u stvarnost.
„Haglovi“ su knjiga koja ne dopušta ravnodušnost. Dirne te, uzdrma i natjera da preispitaš što je stvarno, a što ne. Ako voliš priče koje bude emocije i ruše očekivanja, ovo je roman koji vrijedi pročitati i doživjeti.
- 11:00 -
ponedjeljak, 20.10.2025.
Tarin put
Naslov: Tarin put
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
168 stranica
Kada sam završila knjigu, u meni je ostao osjećaj mira. Onaj tihi, lijepi mir koji osjetiš kad znaš da je netko pronašao svoj put pa makar prošao kroz bol da bi do njega stigao. Tara me osvojila svojom snagom i jednostavnošću. Nije savršena, ali je stvarna. U mnogim njenim razmišljanjima i odlukama prepoznala sam dio sebe, pogotovo u trenucima kad mora stati, disati i odlučiti što zapravo želi.
Njezin brak s Filipom i sve što se dogodilo nakon raspada, prikazano je iskreno i životno. Taj trenutak kad shvatiš da se nešto što si gradio raspada pred tobom, autorica je prenijela s puno osjećaja i razumijevanja. Iako su njih dvoje imali svoje trenutke, bilo mi je drago što je Tara odabrala sebe, što nije ostala tamo gdje se više ne može rasti.
Odlazak na otok bio je pravi trenutak za nju – odmak od svega, ali i povratak sebi. Upoznavanje Edija, kapetana taksi brodića, donijelo je u priču svježinu, ali i podsjetnik da novi počeci dolaze kad im dopustimo.
Posebno me dirnulo prijateljstvo s Reom. Njihov odnos je iskren, topao, onakav kakav svaka žena zaslužuje imati uz sebe – netko tko te ne osuđuje, nego te razumije, tko zna kada treba šutjeti, a kada te natjerati da prodišeš.
Autorica piše jednostavno, ali srcem. Bez previše riječi uspije prenijeti emocije koje te dirnu. Osjetila sam toplinu, razumijevanje i tiho ohrabrenje kroz svaku stranicu.
"Tarin put" nije samo priča o raspadu braka ili novoj ljubavi. To je priča o hrabrosti, o pronalaženju sebe i o ženi koja he naučila staviti sebe na prvo mjesto.
Ako voliš tople, iskrene i životne priče o ženama koje se ne predaju, nego ponovno pronalaze svoj mir, ovu knjigu svakako trebaš pročitati.
- 16:58 -
subota, 18.10.2025.
Karlina priča
Naslov: Karlina priča
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
187 stranica
Teško je opisati ovu knjigu, jer nije samo priča – ona je osjećaj. Od prvih stranica imala sam dojam da čitam nečiji život, stvaran i neuljepšan. „Karlina priča“ me zaboljela, ali me i nekako smirila. Kao da me netko razumio, bez da sam išta morala reći.
Karla je žena koja se prepoznaje u mnogima od nas – umorna od sumnje u sebe, nesigurna u vlastitu vrijednost, ali ipak dovoljno hrabra da traži promjenu.
Kad odlazi iz rodnog grada, ne bježi od drugih, nego od onog osjećaja praznine koji već dugo nosi u sebi.
U novom gradu i novom poslu susreće Filipa – čovjeka koji joj pruži pažnju i toplinu, ali i onaj poznati osjećaj da će opet biti ona koja više daje nego prima. Nije to ljubavna priča iz snova. To je priča o zaljubljivanju u pogrešno vrijeme, o srcu koje ne zna stati i razumu koji prekasno progovori.
Kroz Karline emocije vidimo koliko zna biti teško voljeti nekog, a pri tom ne izgubiti sebe.
I koliko je lako povjerovati da nas netko vidi, a zapravo samo gledamo kroz različite oči.
Paralelno s time dolazi i Marta, njezina sestra – tiha, umorna, zarobljena u braku koji guši.
Dok čitaš o njoj, osjetiš težinu života koji nije onakav kakav si sanjao, ali u kojem i dalje pokušavaš naći smisao.
Dvije sestre, dvije žene, dva puta – i obje pokušavaju izdržati.
Ono što ovu knjigu čini posebnom je iskrenost. Ništa nije prenapuhano, ništa nije izmišljeno da bi zvučalo lijepo. Sve je onako kako stvarni život izgleda – s pogrešnim odlukama, krivnjom, nadom i onim sitnim trenucima u kojima se vidi svjetlo.
Preporučujem je svima koji su ikada sumnjali u sebe. Svima koji su voljeli, izgubili i mislili da više ne mogu. Ovo nije knjiga koja nudi bijeg od stvarnosti – ona te suoči s njom, ali na način koji liječi. Jer „Karlina priča“ nije priča o savršenoj ljubavi, nego o stvarnom životu. O tome da nas bol ne definira, nego oblikuje, da nakon svega i dalje možemo naučiti voljeti sebe.
- 19:16 -
četvrtak, 16.10.2025.
Pogrešna
Naslov: Pogrešna
Autori: Inna Moore, Kiki Knox
Izdavač: Vlastita naklada
2020. godina
300 stranica
Inna Moore me još jednom podsjetila zašto volim njezine knjige – jer su stvarne, emotivne i pune likova koji griješe, ali vole svim srcem. "Pogrešna" je priča koja počinje kao pogreška, a pretvori se u nešto puno dublje.
Damir Maraš je muškarac koji zna što želi – ljubav, brak, obitelj, miran život. No planovi mu se sruše u trenutku kad otkrije partneričinu nevjeru i gotovo slučajno, upozna Stelu – mladu studenticu koja mu se uvuče pod kožu više nego što bi smio priznati. Jedna pijana noć promijeni sve. Kad sazna da će postati otac, sve se u njemu slama i gradi ispočetka.
Stela, s druge strane, ima svoj savršeno isplaniran život – fakultet, karijeru, brigu za obitelj. Ljubav nije dio njezina plana, a pogotovo ne s muškarcem koji nosi prtljagu iza sebe. No sudbina ima druge namjere. Njih dvoje ulaze u dogovor koji bi trebao biti samo privremen, ali emocije ne poštuju dogovore.
Najviše me dirnulo to što je Inna kroz njihove pogreške pokazala koliko je tanka linija između „krivo“ i „pravo“. Kako jedan trenutak može promijeniti sve što si mislio da znaš o sebi i o ljubavi. Damir i Stela su likovi koji te natjeraju da im oprostiš sve, jer ih razumiješ – njihovu ranjivost, strah i želju da pronađu sreću, makar na pogrešan način.
Knjiga me držala od prve do posljednje stranice. U nekim dijelovima sam se smijala, u drugima me stezalo u grlu. Inna je i ovaj put spojila nježnost i strast, nesigurnost i hrabrost, i sve to zapakirala u priču koja se ne zaboravlja.
"Pogrešna" je podsjetnik da ljubav ne dolazi uvijek onako kako je planiramo. Ponekad dođe kao kaos, kao pogreška, ali u njoj pronađeš ono što si cijeli život tražio.
- 13:44 -
ponedjeljak, 06.10.2025.
Sedam mjeseci Maalija Almeide
Naslov: Sedam mjeseci Maalija Almeide
Originalan naslov: The Seven Moons of Maali Almeida
Autor: Shehan Karunatilaka
Prevela: Ana Josić
Izdavač: Lumen
Studeni 2024. godina
413 stranica
Moram priznati da mi ova knjiga nije bila najlakše štivo. Radnja kreće odmah naglo – Maali je mrtav i pokušava dokučiti tko ga je ubio, a ja sam se u prvim poglavljima često pitala jesam li dobro pohvatala sve niti. Trebalo mi je vremena da uđem u taj svijet između života i smrti i da se priviknem na stil pripovijedanja.
Unatoč toj početnoj borbi, knjiga mi je na kraju ostala zanimljiva jer kroz Maalijevu priču proviruje puno dublja slika – o zemlji obilježenoj ratom, o ljudima koji nestaju, o tome kako se istina često skriva. Najviše mi se svidjelo što, iako je tema teška, autor ubacuje dozu ironije i crnog humora, pa priča dobije drugačiji ton i ne djeluje potpuno sumorno.
Za mene je to bio susret s knjigom koja nije jednostavna ni lagana, ali nosi težinu i poruku. Nije ona od koje se ne možeš odvojiti, ali drago mi je što sam joj dala priliku jer me podsjetila koliko književnost može biti i ogledalo stvarnosti, a ne samo bijeg od nje.
"Struja je jedini Bog kojeg vrijedi upoznati."
- 15:24 -
utorak, 23.09.2025.
Jednadžba srodnih duša
Naslov: Jednadžba srodnih duša
Originalan naslov: The Soulmate Equation
Autor: Christina Lauren
Prevela: Tea Tosenberger Lubar
Izdavač: Stilus
Lipanj 2022. godine
346 stranica
Knjiga mi je bila pravo iznenađenje – ona vrsta u koju uđeš iz znatiželje, a završiš je u jednom dahu. Čitanje mi je išlo tako lako da nisam ni primijetila koliko brzo okrećem stranice. Radnja te jednostavno povuče, a likovi djeluju živo i blisko, kao da bi ih mogla sresti u susjedstvu.
Najviše sam uživala u Jessinom pogledu na svijet. Sviđa mi se što je pametna, oprezna i istodobno puna skrivenih emocija koje polako izlaze na površinu. River je savršena suprotnost – naizgled hladan, ali s toplinom koja se otkriva tek kad mu daš vremena. Njih dvoje su me podsjetili kako prava povezanost dolazi onda kad je najmanje planiraš.
Ono što mi se posebno svidjelo jest osjećaj optimizma koji knjiga ostavlja. Iako je ideja DNK testiranja i „znanstvene ljubavi“ zabavna, meni je najviše značilo to što me priča podsjetila da srce uvijek ima posljednju riječ. Humor i nježnost su savršeno izbalansirani.
Za mene je „Jednadžba srodnih duša“ savršena knjiga kad želim opuštanje i dobru romantičnu priču koja ne bježi od osjećaja. Lako se čita, drži pažnju i ostavlja onaj ugodan dojam da je ljubav, unatoč svemu, uvijek malo čudo.
- 15:24 -
četvrtak, 11.09.2025.
Kako naručiti dečka preko interneta?
Naslov: Kako naručiti dečka preko interneta?
Autor: Stella Zavišić
Izdavač: Vlastita naklada
2024. godina
208 stranica
Knjiga me osvojila svojom iskrenošću i lepršavim stilom. Krenula sam ju čitati na moru, ali priznajem – sunce i more su me više vukli, pa sam ju završila tek nakon povratka kući. Baš mi je drago da je tako ispalo jer sam ju mogla čitati polako i u miru.
Knjiga je zabavna, slatka i lagana za čitanje. Autorica kroz svoje i tuđe doživljaje iz svijeta online dejtanja pokazuje sve – i smiješne trenutke, neugodna iznenađenja i situacije koje te natjeraju da se zapitaš “što mi je ovo trebalo?”. Upravo ta iskrenost i humor čine ju posebnom.
Ono što meni ostaje kao najvažnije iz knjige je pouka da nije bitno koliko ćeš puta pogriješiti ili doživjeti neuspjeli spoj, nego da iz svega izađeš sa smiješkom i s vjerom u sebe. Knjiga je podsjetnik da ljubav uvijek počinje od nas samih – od toga koliko volimo i poštujemo sebe.
Dok sam ju čitala, više puta sam se iskreno nasmijala, a neke priče su me podsjetile na razgovore s prijateljicama, kad prepričavamo vlastite dogodovštine i zajedno se smijemo. To je osjećaj koji mi je ostao i nakon što sam ju završila – kao da sam se ispričala s nekim bliskim tko zna kroz što sve prolazimo u potrazi za ljubavlju.
Preporučila bih ju svima koji žele lagano, iskreno i životno štivo koje će vas zabaviti, ali i ostaviti toplinu i mali podsjetnik da u svemu prvo trebamo biti dobri sami sebi.
- 15:40 -
petak, 05.09.2025.
Prokleta
Naslov: Prokleta
Autor: Inna Moore
Izdavač: Innamorata
2022. godina
230 stranica
"Čovjek koji nema ništa, ne može ništa onda ni izgubiti. Misao je to kojom sam se godinama vodio, dok sam išao glavom kroz zid, živio od danas do sutra."
Knjiga koja me obuzela od prvih stranica i nije mi dala mira sve dok nisam stigla do kraja. Odmah sam znala da ovo nije jedna od onih laganih, romantičnih priča koje se zaborave čim se zatvori korice. Ovdje se radi o nečem dubljem, bolnijem i mnogo stvarnijem.
Radnja prati dvoje ljudi koje povezuje snažna, gotovo opasna privlačnost. Njihova prošlost, strahovi i tajne ne dopuštaju im da jednostavno budu zajedno, a opet ne mogu jedno bez drugoga. Njihova veza je istovremeno i spas i prokletstvo – i upravo ta napetost drži čitatelja prikovanog za svaku stranicu.
Ono što najviše volim kod Inne Moore je njezina sposobnost da stvori likove koje osjetiš kao prave ljude. Oni nisu idealizirani, nego ranjivi, tvrdoglavi, često tvrdokorni i puni mana – baš kao i svi mi. Upravo to ih čini toliko uvjerljivima. Dok sam čitala, imala sam osjećaj da se borim zajedno s njima – da me njihova bol boli, da me njihova strast pogađa i da sam dio njihovog vrtloga.
Najviše me dirnula poruka priče – da ljubav nije uvijek bajka, nego često borba. Ponekad nas spašava, ponekad nas uništava, ali nas uvijek mijenja. Uhvatila sam se kako se pitam bih li i ja imala snage ostati kad je teško ili bih pobjegla. Knjiga me natjerala da se zapitam gdje su moje granice, koliko bih se borila i što zapravo znači voljeti bezuvjetno.
Za mene je knjiga bila emotivno putovanje kroz koje sam osjećala i ljutnju i bol i nadu, ali i onaj osjećaj nemoći kada bi najradije vikala na likove da prestanu griješiti. I upravo to pokazuje koliko je knjiga snažna – jer izaziva reakciju, tjera na razmišljanje i ostaje u srcu i nakon što se zadnja stranica zatvori.
"Prokleta" je roman koji bih preporučila svima koji vole priče pune intenzivnih emocija, složenih odnosa i životnih pouka. Meni je ostavila osjećaj da se ljubav ne može staviti u kalup i da, koliko god bila teška, vrijedi je proživjeti jer nas upravo ona oblikuje.
"Čovjek koji nije imao ništa, sada ima sve."
- 08:47 -
petak, 29.08.2025.
Zelenooka
Naslov: Zelenooka
Autor: Inna Moore
Izdavač: Innamorata
2021. godina
296 stranica
Znaš onaj osjećaj kad u knjizi pronađeš lik u kojem se vidiš?! E pa, meni je Kat bila upravo to. Žena britkog jezika, tvrdoglava i svoja, ali iza te maske skriva i svoje rane. Dok sam je čitala, stalno sam mislila: „Pa to sam ja u nekim trenucima!“ – ona koja ne da nikome da je slomi, a zapravo samo želi biti voljena i prihvaćena takva kakva jest.
Miller… uh, njega ili voliš ili bi ga zadavila. 
Ispočetka me nervirao svojom hladnoćom i svojim fetišima, ali što sam ga bolje upoznavala, to sam shvatila da je i on samo čovjek s vlastitim strahovima. Njih dvoje skupa su kaos – svađe, strast, prepucavanja, a opet, baš taj kaos ima smisla jer jedno drugome pomiču granice.
Ono što mi se najviše svidjelo jest to što knjiga nije samo vruća priča, nego nosi i poruku. Kat mi je pokazala da žena ne mora birati između toga da bude „dobra“ ili „grešna“. Može biti oboje i opet ostati svoja. Da snaga nije u tome da nikad ne padneš, nego u tome da se uvijek digneš i nastaviš dalje, bez obzira što drugi mislili.
Kad sam završila čitnje, ostao mi je onaj osjećaj da me knjiga nečemu naučila, da je u redu biti svoja, da ne moraš igrati po tuđim pravilima i da hrabrost nije uvijek glasna, ponekad je samo tiho „ne“ svemu što ti ne paše.
Toplo je preporučujem, ali ne samo zbog strasti i erotskih scena (kojih definitivno ima 
), nego zbog te unutarnje snage koju osjetiš dok čitaš.
- 15:18 -
četvrtak, 21.08.2025.
Seksi stranac
Naslov: Seksi stranac
Originalan naslov: Sexy Stranger
Autor: Kendall Ryan
Prevela: Vlasta Lončarić
Izdavač: 24 sata
Travanj 2018. godine
197 stranica
Knjiga mi je baš sjela u pravom trenutku – kad sam poželjela nešto lagano, romantično i zabavno, a opet s dovoljno kemije da mi ne bude dosadno. Od prvih stranica bilo mi je jasno da će Luke i Charlotte izazivati jedno drugo do kraja i upravo to mi je bilo najzanimljivije. On onako tvrdoglav, grub i previše ponosan, a ona prkosna, pametna i s onim neodoljivim inatom. Njihovi dijalozi i prepucavanja često su me nasmijali, a u isto vrijeme sam osjećala da ispod svega toga tinja nešto puno jače.
Charlotte mi se posebno svidjela jer je stvarna; ima svoju prošlost, svoje strahove i mane. Nisam je doživjela kao tipičnu savršenu junakinju, nego kao ženu koja pokušava pobjeći od onoga što je boli i baš zbog toga sam je lakše razumjela.
Luke… moram priznati da me osvojio polako. Na prvu je bio grub i nepristupačan, ali kad sam kroz priču otkrivala njegovu topliju stranu, kad je pokazivao da zna biti nježan i pažljiv, bilo mi je jasno zašto ga Charlotte ne može ignorirati.
Posebno su mi ostale u sjećanju scene u destileriji viskija – atmosfera je bila tako opuštena i intimna, kao da i sama ulazim u taj prostor s njima. Tamo se najbolje osjeti kako njihova privlačnost prerasta u nešto više od obične kemije.
Knjiga je lagana za čitanje, brzo te uvuče i teško ju je ispustiti. Nije previše dramatična, nema velikih komplikacija, ali zato pruža ono što najviše volim u romantičnim pričama – emociju, humor, napetost i one trenutke zbog kojih se uloviš da se smješkaš dok čitaš.
Preporučujem je svima koji vole romane puni kemije, simpatičnih prepucavanja i neodoljivih likova, a pogotovo ako tražite knjigu koja će vam izmamiti osmijeh i pružiti par sati čistog uživanja.
- 17:45 -
utorak, 05.08.2025.
Naslikani ožiljci
Naslov: Naslikani ožiljci
Originalan naslov: Painted scars
Autor: Neva Altaj
Prevela: Sabina Hadžić
Izdavač: Innamorata
Rujan 2024. godina
250 stranica
Moram priznati – obožavam mafijaške romane, čim sam vidjela da se u ovoj priči radi o braku iz interesa s opasnim šefom ruske mafije, znala sam da je to to i nisam pogriješila.
Nina i Roman su mi se odmah uvukli pod kožu. Njihov odnos je pun tenzije, prepucavanja i tihih pogleda u kojima je skriveno sto emocija. Ima nešto u tom osjećaju kad ne znaš je li lik stvarno opasan ili samo duboko ranjen…a Roman je upravo takav. Zastrašujuć, ali na neki čudan način i ranjiv, kad ti Neva dopusti da zaviriš ispod površine.
Nina mi je posebno prirasla srcu jer se ne predaje lako, iako ju je život bacio u lavlju jazbinu. U nekim trenucima sam baš osjetila njezin strah, zbunjenost, ali i inat koji tinja ispod svega. Koliko god bila prisiljena na brak, vidi se da polako i nevoljko razvija osjećaje, a to me potpuno osvojilo. Ima nešto slatko, ali i bolno u tom procesu kad se počneš zaljubljivati u nekog koga si trebao mrziti.
Iskreno? Fali mi malo više vrućih scena. Osjeća se ta seksualna napetost cijelo vrijeme, samo sam čekala kad će sve eksplodirati… a onda ipak ostaneš pomalo gladan. No to je više stvar osobnog ukusa – meni baš pašu one burne, sirove scene strasti koje te zalijepe za stranice.
Unatoč tome, knjiga mi je bila vrh. Čitala sam ju u dahu i jedva sam čekala trenutke mira da se vratim Nini i Romanu. Onaj osjećaj kad si na poslu ili u autobusu, a razmišljaš što će se sljedeće dogoditi – e pa to mi je “Naslikani ožiljci” priuštila.
Ako volite mafijašku tematiku, dogovorene brakove, hladne muškarce s mračnom prošlošću i žene koje se ne daju slomiti – svakako čitajte. Ja jedva čekam nastaviti dalje s ovim serijalom.
"Vođa ruske mafije.
Diler.
Ubojica.
I uspijem se zaljubiti u njega.
Molim Vas, neka me netko zatvori u mentalnu instituciju jer očito tamo i pripadam."
- 13:07 -
ponedjeljak, 28.07.2025.
Nevjesta
Naslov: Nevjesta
Originalan naslov: Bride
Autor: Ali Hazelwood
Prevela: Nevena Erak Camaj
Izdavač: Sonatina
Srpanj 2025. godine
395 stranica
Iako sam s veseljem krenula čitati Nevjestu, vrlo brzo sam shvatila da to nije knjiga za mene. Već nakon prvih nekoliko poglavlja ulovila sam se kako razmišljam da odustanem, a takvih trenutaka bilo je još nekoliko tijekom čitanja. Ne zato što je loše napisana, nije, nego zato što me jednostavno nije uspjela emocionalno uključiti.
Volim kada me knjiga uvuče u svijet likova, kada osjetim njihove dileme, borbe i emocije kao da su moje. Ovdje se to, nažalost, nije dogodilo. Misery je imala zanimljivu pozadinu i skrivene motive, ali meni je kao lik ostala pomalo hladna. Znala sam što proživljava, ali to nisam osjećala s njom. Bila mi je daleka, kao netko koga promatram sa strane, a ne netko uz koga prolazim kroz priču.
Sličan osjećaj sam imala i s Loweom. Imao je potencijal – nije tipični grubi alfa, već vođa s pravdom i samokontrolom, ali njihova međusobna povezanost nikako mi nije zaživjela. Nije mi bilo jasno ni zašto bi jedno drugo privukli, a kamoli da se u to uvjerim. Njihovi razgovori i trenuci zajedno nisu mi izazvali ništa, ni leptiriće ni znatiželju.
Osim toga, nadnaravni elementi – vampiri, vukodlaci, politički brakovi, vijeća i dogovori, jednostavno mi nisu bliski. Sve mi je to djelovalo jako daleko od mene i nisam se mogla uživjeti. Više sam čitala iz navike nego iz stvarne želje da saznam što će biti dalje.
No, moram priznati da je bilo i nekoliko simpatičnih trenutaka – Miseryin sarkazam, poneki dijalog, sitne iskrice u dinamici. Hazelwood zna pisati tako da tekst „klizi“, da nije težak za čitanje, ali iskreno, taj stil nije bio dovoljan da me veže uz ovu priču.
Za nekog tko voli fantasy romanse i nadnaravne svjetove, ovo će biti pun pogodak, ali meni, koja više tražim emocionalnu dubinu, uvjerljive odnose i realističnije okruženje – ova knjiga jednostavno nije pružila ono što sam tražila.
Završila sam ju s osjećajem da je prošla kraj mene, a ne kroz mene.
- 17:08 -
petak, 18.07.2025.
Sebe sam čekala
Naslov: Sebe sam čekala
Autor: Katarina Šarić
Izdavač: Asia
Listopad 2024. godina
135 stranica
"Ali znaš, baka i dalje drži tvoju fotografiju među najvrijednijim stvarima,
Onu koju si joj ostavio za uspomenu."
Čitajući knjigu, imala sam osjećaj kao da čitam nečiji dnevnik, ali ne onaj skriveni, stidljivi, nego onaj hrabro ogoljeni. Pjesme su prožete stvarnim emocijama – ljubavlju, boli, gubitkom, nadom – i kroz njih sam se u mnogim trenucima prepoznala.
"Postoje tako oni neki trenutci
za koje znaš,
još dok se događaju,
da već postaju uspomena,
koju nježno pospremaš u džep svog srca."
Zbirka je posvećena Djevojčici i Dječaku i ta nit koja ih povezuje proteže se kroz sve pjesme. Posebno mi je ostao u mislima detalj iz prve pjesme – stihovi su složeni tako da početna slova tvore riječ Dječak. Nježna i osobna gesta, baš kao što je i cijela zbirka.
"Vidiš li još u meni onu koje više nema?
Od nje ostala je samo ljetna sjena i morska pjena."
Podijeljena je u četiri dijela, ali meni je djelovala kao jedno putovanje – kroz uspomene, kroz čežnje, ali i kroz rast. More se često pojavljuje u stihovima, i ne kao kulisa, nego kao podsjetnik na sve ono što nas oblikuje. I to more sam i ja osjetila – u slikama, u riječima, u tišini između redova.
"Raspali smo se
jer nikad nismo ni bili
dijelovi koji si pripadaju."
Ono što mi je posebno važno – stihovi nisu nakićeni, nema teških riječi ni nepotrebnih fraza. Sve je iskreno, jednostavno i jako – baš zato što dolazi iz srca. Čitajući, osjetiš da je svaka pjesma proživljena, ne napisana "reda radi", nego iz potrebe da se nešto pusti van, da se zaliječi.
"Da sjedim s tobom uz more
i starimo polako."
Zbirka se zove Sebe sam čekala i dok sam je čitala, shvatila sam da možda svi mi, na neki način, čekamo sebe. Možda ne znamo točno što tražimo, možda se godinama zaobilazimo…ali ovakvi stihovi natjeraju te da zastaneš, pogledaš u sebe i priznaš si sve ono što si šutke nosila. I baš zato – ova zbirka ostaje s tobom i kad je zaklopiš.
"Nisam sigurna kamo idem,
ali znam da je put bitniji od destinacije.
Pa idem glavom kroz zid.
Nekad sa smijehom.
Nekad sa suzama.
Nekad hrabra.
Nekad ustrašena.
Ali uvijek svoja."
- 19:05 -
srijeda, 16.07.2025.
Dvojnica
Naslov: Dvojnica
Autor: Inna Moore
Izdavač: Vlastita naklada
2019. godina
226. stranica
Dok sam čitala knjigu, uhvatila sam samu sebe kako u glavi vrtim jedno pitanje: "Bi li pristala?"
Jedna noć. Njegovi uvjeti. I nešto u njegovim očima što tjera sve u meni da kaže “da”, dok razum viče “bježi”.
Ova knjiga me iznenadila više nego što sam očekivala. Naravno da sam znala da će biti strasti – to je ipak Inna Moore – ali nisam bila spremna na količinu unutarnje borbe kroz koju prolazi glavna junakinja. Nije to bila samo požuda. Bila je to borba između moralnih granica, samopoštovanja i žudnje koja ne pita za dopuštenje.
Beckforda nisam mogla izbaciti iz glave. Taj njegov pogled, samouvjerenost, obećanje da neće biti “prljav” seks nego vođenje ljubavi… On je znao točno što radi. A ona – slomljena, zbunjena, gladna da je netko napokon vidi – nije imala puno šanse.
Erotske scene? Brutalno dobre. Nisu hladne i mehanične, nego nabijene emocijama. Sve je opisano tako da ti se stvori knedla u grlu od žudnje i neke tihe tuge. Nema vulgarnosti, ali sve pršti od napetosti i sirove privlačnosti. Osjetiš i dodire i dah i ono neizgovoreno između.
Ono što me najviše pogodilo je osjećaj da sam, dok sam čitala, bila na njezinom mjestu. Da sam se pitala isto što i ona. Da sam preispitivala svoje granice. To nije samo još jedna erotska priča – to je priča o slabostima, čežnji, iskušenju i onoj tankoj liniji između boli i užitka.
Ako voliš knjige koje te ne ostave ravnodušnom, koje uzbude tijelo, ali i zakopaju prst u najskrivenije dijelove tvoje psihe – onda ovu moraš pročitati.
- 17:01 -
petak, 11.07.2025.
Snovi iz Afrike
Naslov: Snovi iz Afrike
Autor: Domagoj Karačić, Jelena Kastaneti
Izdavač: Alegria
Studeni 2022. godine
350 stranica
Ponekad ti knjiga ne treba dati odgovore. Dovoljno je da te prodrma, da ti zadrhti nešto iznutra. Snovi iz Afrike nije samo zbirka fotografija i priča – to je iskustvo koje ti uđe pod kožu, a ostane negdje duboko unutra.
Fotografije Domagoja Karačića nisu samo lijepe – one su stvarne, moćne, sirove. Uhvaćeni trenuci lica koja nemaju mnogo, a zrače više nego što bi itko očekivao. Svaka slika djeluje kao da je tu s razlogom – da te natjera da zastaneš, da vidiš, ne samo pogledaš.
A onda dođe riječ. Jelena svojim pričama ne dramatizira, ne moralizira. Samo priča i upravo u toj jednostavnosti leži najveća snaga. Glasovi iz Afrike – njihova stvarnost, njihovi gubici, nade, snovi – ispričani su s toliko poštovanja i topline da sam se više puta uhvatila kako čitam polako, da ne propustim nijednu emociju.
Preporučila bih je svakome tko želi osjetiti – iskreno, duboko, bez filtera. Jer Afrika iz ove knjige nije samo kontinent. Ona je podsjetnik na sve ono bitno, što često zaboravimo.
Mene je ova knjiga podsjetila koliko malo treba da bismo činili dobro i koliko toga vrijednog u životu prođe nezapaženo – sve dok ne pogledaš tuđe oči i prepoznaš u njima ono što ti zoveš "sitnicom", a nekome je sve.
- 17:15 -
petak, 04.07.2025.
Sedam godina do tebe
Naslov: Sedam godina do tebe
Originalan naslov: The Seven Year Slip
Autor: Ashley Poston
Prevela: Jelena Živić
Izdavač: Znanje
Travanj 2025. godine
313 stranica
Na početku sam bila dosta zbunjena. Radnja mi nije sjela odmah, sve mi je djelovalo usporeno i trebalo mi je vremena da pohvatam tko je tko, što se događa s tim stanom i kakve sad to veze ima s ljubavnom pričom.
Ali što sam dalje čitala, polako sam počela osjećati taj neki poseban ugođaj priče. Clementine je ona tipična tvrdoglava cura koja se pravi jaka, a zapravo joj je srce izranjavano više nego što bi htjela priznati. Iwan s druge strane… ajme, kakvu kemiju njih dvoje imaju! Nije to ona prenaglašena, filmska kemija gdje padaju s nogu na prvi pogled, nego baš onaj lagani, prirodni klik koji se polako gradi. Pogledi, sitne geste, njihovi razgovori — sve to skupa stvara neki fini naboj zbog kojeg ti dođe da ih guraš jedno prema drugome i vičeš: 'Hajde više!'
Posebno mi se svidjela ta ideja da ih razdvaja sedam godina, ali unatoč tome, kemija među njima je toliko opipljiva da te totalno uvuče u priču. Iwan nije klasični savršeni frajer iz romantičnih romana, ali ima onaj šarm, toplinu i onu neku tihu upornost koja ti ostane u glavi. I naravno, limun pita je bonus.
Ima knjiga svojih sporijih trenutaka, neću lagati, ali čak su i oni dobro sjeli jer ti daju vremena da upiješ atmosferu. Priča nije prenapuhana, a opet ima ono nešto posebno, pogotovo kad kreneš shvaćati koliko su njih dvoje povezani, čak i kroz vrijeme koje ih razdvaja.
Na kraju, ova knjiga me uspjela osvojiti. Nije knjiga koja te udari odmah na prvu, ali kad joj daš šansu, ostavi ti osmijeh i taj poznati osjećaj da je ljubav uvijek malo komplicirana — i baš zato lijepa.
"Tetovirao si je cvijet limuna preko srca. 'Što kažeš ljudima kada pitaju za njezino značenje?' Ispričam im o djevojci u koju sam se zaljubio na pravom mjestu, ali u pogrešno vrijeme".
- 22:07 -
petak, 27.06.2025.
Vrijedna pažnje
Naslov: Vrijedna pažnje
Autor: Inna Moore
Izdavač: Innamorata
Svibanj 2025. godine
278 stranica
Znaš onaj osjećaj kad ti netko totalno poremeti planove? Kad si fino isplaniraš mir, sigurnost i distancu od problema… a onda ti u život upadne on — visok, zgodan, previše samouvjeren i još više tvrdoglav. E pa to ti je ukratko priča Nine i Zacka, a priznajem, uživala sam prateći njihovo natezanje.
Zack Blake ima sve što mu ide u prilog — šarm, karijeru, dobar izgled, ali Nina Tomas nije jedna od onih koje će pasti na prvu. Ona je cura koja zna što želi, i još bolje zna što NE želi — a to su upravo tipovi poput Zacka. I baš zato mu je zanimljiva.
Ono što me najviše kupilo kod ove knjige su ti mali, stvarni trenuci — tvrdoglavi pogledi, inat, sitne provokacije, ali i ona napetost koja se polako, ali sigurno uvlači među redove. I sve to začinjeno dozom misterije — stalker koji joj remeti mir, Viktor o kojem ne želi pričati i Zack koji ne zna odustati.
Knjiga te vodi s jednog kraja svijeta na drugi — od Toronta do Budve — i nekako cijelo vrijeme imaš osjećaj da si uz njih dvoje, da pratiš svaku njihovu sitnu borbu, svaki osmijeh i svaku nespretnu emociju koja se potkrade.
Sviđa mi se što ništa ne ide glatko, što su likovi tvrdoglavi, nesavršeni i pomalo izgubljeni. Baš zbog toga djeluju stvarno. I to je ono što ovu priču čini posebnom — nije sve samo „klik“ i sretno do kraja. Ima borbe, ima neizgovorenih riječi, ima onih trenutaka kad se pitaš hoće li jedno drugom napokon priznati što osjećaju.
Na kraju, Vrijedna pažnje nije samo obična romansa — to je podsjetnik da ljubav ne dolazi uvijek kad i kako mi to zamislimo… ali baš zato bude najzanimljivija.
I upozorenje:
Ako si i ti uvjerena da si imuna na šarm tipova poput Zacka Blakea… pazi, ova knjiga bi te mogla razuvjeriti.
- 16:35 -
subota, 21.06.2025.
Slatki okusi ljeta
Naslov: Slatki okusi ljeta
Autor: Skupina autora
Izdavač: Innamorata
Svibanj 2025. godine
224 stranice
Ova knjiga mi je došla kao ljetni desert koji ne deblja – slatka, lagana i taman da se opustiš, uživaš i pobjegneš od svakodnevice. 'Slatki okusi ljeta' nudi točno ono što naslov obećava – spoj ljubavi, avanture, smijeha i onih sitnih trenutaka koji ti poprave dan.
Zbirka sadrži više kratkih priča, svaka sa svojim stilom, ugođajem i likovima. Baš to mi se svidjelo – nema ponavljanja, sve je šaroliko, ali nekako prirodno povezano tom lepršavom, ljetnom atmosferom. S jednog kraja svijeta na drugi, iz ozbiljnijih tonova u zabavne preokrete – čita se kao savršeni ljetni playlist koji stalno drži pažnju.
Najviše su me osvojile dvije priče – "Okusi ljeta" od Calle Negre, koja me uvukla u priču već nakon prve stranice i ostavila onaj topli osjećaj u trbuhu, kao kad ti se dogodi nešto lijepo, a nisi to ni planirala. I "Slatki psiho" Inne Moore, koja me potpuno razveselila. Malo ludosti, malo romantike, i sve to tako zabavno napisano da sam na glas komentirala likove.
Volim kad knjiga ne glumi nešto što nije. Ova zbirka zna što je – opušteno, toplo, zabavno štivo za duge dane, kratke noći i one trenutke kad ti treba nešto što će ti podići raspoloženje. Ne izigrava veliku filozofiju, ne pravi se pametna – samo želi biti ugodno društvo i u tome uspijeva.
Ako volite čitati, a ne želite ništa preteško ni zahtjevno, ovo je pravi pogodak. Iskreno, bilo mi je žao kad sam došla do zadnje priče. Znaš onaj osjećaj kad si se taman udobno smjestila, a netko kaže: „Ajde, vrijeme je za ići“? E, baš to.
Pročitala sam, uživala i iskreno – nadam se da će biti još ovakvih „okusa“.
- 18:18 -
četvrtak, 19.06.2025.
Pravila za ljubav
Naslov: Pravila za ljubav
Originalan naslov: The Rules of Dating
Autor: Penelope Ward & Vi Keeland
Prevela: Ivona Vasiljević
Izdavač: Znanje
Travanj 2025. godine
403 stranice
Znaš ono kad ti jednostavno treba nešto lagano, slatko i pomalo kaotično da te makne od stvarnosti?! E pa ova knjiga mi je došla točno u tom trenutku. Nisam ni znala što očekivati – samo sam htjela nešto uz što ću se opustiti, a na kraju sam se i smijala, i malo pustila suzu, i na kraju ostala s onim glupavim osmijehom kad zatvoriš zadnju stranicu.
Billie mi je od prve bila genijalna. Ima taj stav “ne dam na sebe”, a zapravo ispod svega skriva ranjivost koju jako dobro razumijem. Kad je otkrila da je dečko vara i odlučila mu prirediti onaj party iz pakla, iskreno sam navijala za nju kao da mi je frendica. Ta scena mi je bila vrhunac – kaos, drama, smijeh, a onda BAM – ulazi Colby. I tu kreće ta njihova tiha kemija koja te polako vuče u priču.
Colby je... eh, da mi je takav jedan u životu. Miran, strpljiv, ali zna što hoće. I tu je njegova kći Saylor – preslatka i neopisivo simpatična, unosi neku toplinu i nježnost u cijelu priču. Sve mi je to bilo kao neki cozy film koji ti ne izlazi iz glave. Bilo je i nekoliko obrata koji su im promijenili tijek, unijeli nemir i privremeno ih udaljili, ali su sve to zajedno uspjeli prebroditi – i to mi je bilo baš lijepo vidjeti.
Nešto u toj njihovoj priči mi se svidjelo jer nije savršena, ali je stvarna. On se trudi, ona ne zna kud bi sa sobom, a sve to tako simpatično ispadne.
Ova knjiga me baš opustila i emotivno ispunila, točno ono što mi je trebalo. Nježna, zabavna i iskrena priča o drugoj šansi za ljubav.
I da, iako nema puno spicy scena – knjiga je i dalje super. Priča sve nosi sama. Topla preporuka.
- 19:00 -
nedjelja, 15.06.2025.
Oblaci su moja jedra
Naslov: Oblaci su moja jedra
Autor: Dunja Šaran
Izdavač: Asia
Travanj 2025. godina
158 stranica
"Učini mi se da osjetim miris tvoje vrele pite od jabuka u one hladne, jesenje večeri."
Kada sam posegnula za ovom knjigom, nisam imala velika očekivanja. Nisam znala puno o samoj knjizi, ali naslov me odmah privukao. 'Oblaci su moja jedra' zvučalo je kao nešto nježno, a snažno i bila sam u pravu.
"Život krade, more vrati "
Od prvih stranica, osjetila sam da ulazim u nečiji svijet, ali ne onaj izmišljen ili dalek, već vrlo stvaran i blizak. Kao da ti netko prvi put dopušta da zaviriš iza zatvorenih vrata, bez pretvaranja, bez uljepšavanja. Dunja piše s nevjerojatnom iskrenošću, ali i s dozom suzdržanosti koja tjera na poštovanje. Ne nudi sve odmah. Njeni tekstovi traže da zastaneš, da slušaš, da osjetiš.
"Sjeti se tko si i ustraj, jer baš takva trebaš biti."
'Prvi val' me najviše pogodio. Ne zato što je tužan, već zato što je duboko ljudski. U tim proznim zapisima osjetila sam borbu koju svi u nekom trenutku vodimo – između onoga što jesmo i onoga što mislimo da bismo trebali biti. Dok sam čitala, prepoznavala sam vlastite misli u njezinim riječima. Strahove koje ne izgovaramo naglas. Želje koje potiskujemo i tišine u kojima često ostajemo sami sa sobom.
"Daj, pusti više i pametni i obični sat. Prestani život gledati kroz brojeve. Nije bitan broj koraka, nego gdje i s kim si ih napravio."
More, brodovi, traganja, povratci… sve te slike Dunja koristi kao simbole, ali bez težine. Nema tu velikih metafora koje se nameću. Sve dolazi prirodno, nenametljivo. Uvlači te polako, ali duboko. Dok čitaš, kao da i sam krećeš na put. Ne znaš kamo točno ideš, ali osjećaš da si na pravom putu.
Drugi val' je poetski, mekši, ali ništa manje iskren. U tim stihovima nisam uvijek odmah razumjela što autorica želi reći, ali sam svejedno osjećala. Mislim da je to ono najvrijednije, kada riječi ne traže razum, nego dodiruju srce. U tim pjesmama ima puno nježnosti, puno prisutnosti. Kao da govori: „Evo me, tu sam, i ja osjećam slično.“
Knjiga nije ona koja se čita na brzinu. To je knjiga koju treba osjetiti. Nema u njoj velikih preokreta, ni dramatičnih obrata, ali ima istine, ima srca i kad jednom uploviš u njezin svijet, nešto u tebi ostane malo mekše, malo mirnije.
Za mene, ovo nije bila samo knjiga, nego iskustvo i vjerujem da će za svakoga tko joj pristupi otvoreno, to iskustvo biti drugačije, ali jednako važno.
"Pazi,
možda ću kao mala zaigrana vještica
baciti na tebe svoje čini."
- 19:47 -
petak, 06.06.2025.
Kubanska afera
Naslov: Kubanska afera
Originalan naslov: Island Affair
Autor: Priscilla Oliveras
Prevela: Dragana Grozdanić
Izdavač: Stilus
Svibanj 2021. godina
354 stranica
Na početku mi knjiga nije djelovala previše posebno – još jedna romantična priča, ali kako su se stranice nizale, tako sam se i ja sve više vezala za likove i njihovu priču. Brzo sam shvatila da je zapravo idealna knjiga kad ti treba nešto nježno, simpatično i vedro.
Radnja kreće od klasične "lažne veze" i svi znamo kako to obično završi, jer budimo realni, u knjigama lažne veze nikad ne ostanu samo lažne, a i dobro da je tako. Sara i Luis glume da su par, ali kemija između njih je sve samo ne izmišljena. Njihova dinamika je prirodna, zabavna i s vremenom sve emotivnija.
Sviđa mi se kako su likovi stvarni – imaju mane, svoje nesigurnosti, ali i dovoljno topline da ti postanu dragi. Sara je borbena i ranjiva u isto vrijeme, a Luis je lik kojeg bi bez problema poželjela sresti i u stvarnom životu – miran, drag i uzemljen, s velikom obitelji u paketu.
Ne pokušava ova knjiga biti duboka ili dramatična i baš zato joj to dobro ide. Ima neku posebnu lakoću, kao dan kad ti sve ide po planu: sunca taman, obaveza nigdje, a raspoloženje tiho raste. Čitaš, uživaš i nisi ni svjestan da ti se priča uvukla pod kožu.
Preporučujem ako tražiš nešto slatko i nenaporno, uz što ćeš se opustiti, nasmiješiti i možda malo zaljubiti.
- 17:23 -
subota, 31.05.2025.
Nadaj se
Naslov: Nadaj se
Originalan naslov: Spera
Autor: Papa Franjo sa Carlom Mussom
Prevela: Snježana Husić
Izdavač: Znanje
Veljača 2025. godine
307 stranica
Ne morate biti vjernik da biste se pronašli u ovoj knjizi. "Nadaj se" nije propovijed, nego život ispričan bez filtera – topla, iskrena i duboko ljudska autobiografija Pape Franje.
Na svakoj stranici osjeti se da ovo nije priča o “svetom čovjeku”, već o običnom dečku iz Buenos Airesa – koji se zaljubljivao, griješio, učio, sumnjao, smijao se i žalio. Da, Papa piše i o ljubavi – priznaje da se kao mladić zaljubljivao, bez drame, bez opravdavanja. I upravo takvi trenuci čine ovu knjigu bliskom.
Ono što posebno osvaja je njegov odnos prema pogreškama. Piše o njima bez patetike, s dozom tuge, ali i razumijevanja. Ne kao da se ispovijeda, nego kao da sjedi preko puta vas i kaže: “I ja sam ful’o, ali ideš dalje.”
Priča i o djetinjstvu, o susjedima, o useljenicima, o mirisima i ulicama koje su ga oblikovale. O oduševljenju za svećenički poziv, ali i o onome što mu je teško padalo kao crkvenom čovjeku. Kritičan je – i prema sebi, i prema Crkvi – što rijetko viđamo iz takvog pera.
Najviše ostaje u glavi rečenica:
“Autobiografija nije naše privatno pismo, nego putna torba. A sjećanje ne govori samo o onome što je bilo, nego i o onome što nas okružuje. Ne govori samo o onome što je bilo, nego o onome što će biti."
Točno tako i ova knjiga funkcionira – nije samo pogled unatrag, nego stalno pita: “A što sad?”
Pisano jednostavno, toplo, bez teških riječi. Čita se kao duga poruka nekoga tko vam želi prenijeti nešto važno, a ne vas uvjeriti ni u što.
Ako tražite knjigu koja ne moralizira, ali vas natjera da zastanete, promislite i možda pronađete dio sebe u nečijem tuđem životu – ovo je to. I možda, u ovom kaosu oko nas, malo nade baš dobro dođe.
- 18:55 -
Kako uspješno zakopati muža
Naslov: Kako uspješno zakopati muža
Originalan naslov: The Best Way to Bury Your Husband
Autor: Alexia Casale
Prevela: Iva Ušćumlić
Izdavač: Fokus
Travanj 2025. godina
307 stranica
Ova knjiga me potpuno uvukla već nakon par stranica. Nije to samo priča o jednoj ženi koja pukne – to je priča o mnogima. O ženama koje su godinama trpile, prilagođavale se, gurale stvari pod tepih jer „tako treba“ i jer „nije baš toliko strašno“. Ali svaka ima svoju granicu. I kad jednom pukneš, teško se praviš da nije ništa bilo.
Sally mi je bila baš ono – realna. Nije superjunakinja, nije hladnokrvna, ne zna što točno radi, ali zna da mora nešto napraviti. I u cijelom tom kaosu, najviše me dirnulo to što nije ostala sama. Upozna druge žene koje su, svaka na svoj način, prošle isto ili čak gore. I ne trebaju im velike riječi – dovoljan je pogled, tišina i ono prešutno „znam kako ti je“. Iz toga se rađa neko čudno, ali jako iskreno prijateljstvo koje mi je bilo srce cijele knjige.
Njihovo druženje je puno sarkazma, dosjetki, panike i povremenih trenutaka potpune zbunjenosti – ali sve to je tako stvarno. Nisu to savršene žene, nisu čak ni „pozitivni“ likovi u klasičnom smislu, ali su žene koje su uzele stvari u svoje ruke jer više nisu mogle drugačije. I koliko god njihove odluke bile upitne, svidjelo mi se što ih autorica ne osuđuje – nego ih prikazuje kao kompleksne, ranjive, ali i jake.
Tu je i susjeda, onaj tip osobe koju svi znamo – uvijek prisutna, previše znatiželjna, uvijek na krivom mjestu u pravo vrijeme. Moram priznati da mi je često išla na živce, ali baš je ona dodavala tenziju i ono stalno pitanje: „Hoće li sve puknuti?“
Muževima se ne pridaje previše pažnje, ali dovoljno da shvatiš zašto su ove žene došle do ruba. Nema tu velikih drama ni karikatura, nego tiha svakodnevna razočaranja, nepravde i ignoriranje koje se godinama nakuplja. I kad se zbroji – ne treba puno da sve eksplodira.
Knjiga je puna crnog humora, bizarnosti i ludih trenutaka, ali iza svega stoji snažna poruka o tome koliko je važno ne ostati sam, koliko znače žene koje te razumiju i koliko daleko ideš kad više nemaš što izgubiti.
Nije lagana tema, ali je napisana s dozom ludosti i topline koja ju čini baš posebnom. Meni je sjela kao knjiga koju ne čitaš samo zbog radnje, nego i zbog osjećaja koji ostaje kad je zatvoriš. I da, nakon ovoga – stvarno drugačije gledam na međuljudske odnose… i na susjede.
- 13:21 -
utorak, 20.05.2025.
Voajer
Naslov: Voajer
Autor: Inna Moore
Izdavač: Fokus
Siječanj 2025. godina
200 stranica
"Voajer" je jedna od onih knjiga koje se jednostavno ne puštaju. Počneš je čitati misleći "samo još jedno poglavlje", a onda shvatiš da si već na kraju. Pratimo Ryana, bivšeg gitaristu koji se povukao od svijeta, i Lucy, kustošicu koja se pokušava oporaviti od ljubavnih razočaranja. Oboje zatvoreni u svojim kućama, sa svojim ožiljcima, a onda se dogodi susret preko balkona. I sve krene...
Njihova priča krene kao igra – pogledi, sitne provokacije, napetost koja se osjeti kroz stranice, ali onda se među njima počne događati nešto više. Nešto što ne stane samo u požudu, nego prelazi granice i ulazi tamo gdje se rađa prava povezanost. Naravno da stvarni život pokuca na vrata, jer uvijek nekako mora, a onda dolazi pitanje: što sada?
Knjiga me doslovno provozala kroz emocije – od smijeha do suza, od frustracije do onog osjećaja topline kad ti srce omekša. Inna stvarno zna kako pisati priče koje te uvuku i ostanu s tobom još dugo nakon što ih pročitaš.
Ovo mi je drugi put da sam čitala Voajer i opet me oduševila, kao prvi put, možda čak i više. Znaš onaj osjećaj kad ponovno pogledaš film koji voliš, ali sada primijetiš stvari koje ti prije nisu upale u oko? E pa neki dijelovi su mi još jače sjeli, neki dijalozi su me drugačije pogodili. Neke knjige jednostavno ne izgube čar, čak ni kad znaš kraj.
Ono što mi je posebno ostalo nakon čitanja je osjećaj da ova knjiga nije samo o strasti – nego o hrabrosti. Da otvoriš prozor, doslovno i figurativno. Da pogledaš prema nekome, da pustiš nekog unutra, čak i kad si ranije bio povrijeđen.
Nekad stvarno samo trebaš skupiti malo hrabrosti i proviriti iz svog sigurnog kutka. Nikad ne znaš što ili tko te čeka s druge strane. Možda nešto lijepo. Možda netko tko će te natjerati da ponovno vjeruješ.
Iako na početku djeluje kao klasična erotska priča, Voajer zapravo ide puno dublje. Nije sve u zavođenju, nego u onim tihim trenucima između. U prepoznavanju, u tome da te netko vidi baš onakvim kakav jesi i ne bježi.
Toplo preporučujem ovu knjigu svima koji vole ljubavne priče koje se čitaju u dahu, ali i ostave trag. Ako tražiš nešto što će te protresti, raznježiti i podsjetiti da ljubav stvarno može doći kad je najmanje očekuješ – Voajer je prava knjiga za tebe.
- 22:49 -
ponedjeljak, 19.05.2025.
U početku bijaše pivo
Naslov: U početku bijaše pivo: Gomila zanimljivosti o tvom omiljenom piću
Autor: Dalibor Antunović
Ilustracije: Dalibor Antunović
Izdavač: Dabionica
Studeni 2022. godine
150 stranica
"Nema dokaza da pijenje na slamku pojačava utjecaj alkohola."
Ajmo iskreno – kad netko kaže “povijest piva”, već vidim debele knjige, prašnjave knjižnice i predavanja od kojih ti glava pada na stol. Ali ova knjiga, e to je neka sasvim druga priča. Ili bolje rečeno – puno malih, zanimljivih, smiješnih i totalno neobičnih priča koje se listaju kao grickalice uz hladnu pivicu.
"Inkama je kukuruz bio sveta biljka, pa tako i chicha bila sveto piće."
Dalibor Antunović tu ne glumi profesora. Više je kao onaj frend iz društva koji zna sve moguće čudne fun factove i uvijek nekako uspije skrenut razgovor na pivo, ali na način da ti nije ni najmanje dosadno. Znaš ono kad ti netko usput baci da su ljudi nekad radili pivo od kukuruza i pljuvačke? Ili da su Ameri testirali atome s bocom pive u ruci?
"Skoro 100 različitih lijekova u svom sastavu imalo je pivo."
Knjiga je krcata kratkim zgodama koje zvuče kao da ih je netko prepričao uz šank – imaš Washingtona koji pije pivo, pivo i vještice, Island koji je 74 godine bio na suhom, pa čak i priču o utapanju u bačvi piva – da, to je stvarna stvar, ne vic.
"Pivo je bilo najvažnija namirnica na prekooceanskim putovanjima."
Ono što je super – ovu knjigu ne moraš čitati redom. Možeš je otvoriti bilo gdje, pročitati jednu pričicu dok kuhaš kavu ili čekaš frendicu da se spremi. I taman ti digne raspoloženje. Onda je ostaviš na stolu i svi koji dođu, uzmu je u ruke “samo na minutu”… i za deset minuta još sjede i čitaju.
"Pijenje posebnih vrsta piva bilo je dio religijskih rituala i štovanja božanstva."
Ilustracije? Genijalne. Crno-bijele, jednostavne, ali točno ono što treba – kao da gledaš strip koji se udružio s enciklopedijom, ali je netko pobacao dosadne dijelove. Crteži su često zezancija sami po sebi i taman podignu svaku priču još za nijansu.
"Ako se pivo uopće ne pjeni prilikom točenja, provjerite mu rok trajanja."
Nećeš nakon ove knjige znati razlikovat IPA od APA kao sommelier s natprosječnim brkovima, ali ćeš zato biti kralj (ili kraljica) pivskih fora na sljedećem okupljanju.
"Pivo se kvari pod utjecajem UV zraka, a boce od smeđeg stakla ga najbolje štite."
Na kraju, knjiga je kao da te netko pozvao na pub-kviz o pivu, ali ti je dao šalabahter i još ti platio rundu. Čitaš, smiješ se, klimaš glavom i misliš: “A da i ja skuham svoje pivo?” jer da, ima i toga unutra.
"22.06. obilježava se Dan radlera kroz promociju radlera i biciklizma"
Ako voliš pivo, smijeh, fun factove i knjige koje nisu naporne – evo ti naslov koji ćeš s guštom listati i kad ti nije dan. A kada je – još i bolje.
"01.03. se na Islandu obilježava kao Bjordagur (Dan piva)"
- 15:56 -
subota, 26.04.2025.
Rastava
Naslov: Rastava
Originalan naslov: Skilsmässan
Autor: Moa Herngren
Prevela: Magdalena Vračarić
Izdavač: Znanje
Ožujak 2025. godine
325 stranica
"Rastava" je roman o braku koji dolazi do točke pucanja nakon više od trideset godina. Glavni likovi, Bea i Niklas, na početku djeluju kao stabilan par, ali jedna svađa pokrene niz događaja koji mijenjaju sve. Niklas iznenada odlazi, a njihova svakodnevica se počinje raspadati.
Priča je ispričana iz oba kuta – i muževog i ženina – što pomaže da bolje razumijemo njihove misli i osjećaje. Iako to daje dodatnu dubinu, likovi mi ipak nisu ostavili jači dojam. Emocije su mi djelovale prigušeno, a radnja ide sporo, bez većih iznenađenja.
Knjiga postavlja dobra pitanja o odnosima i razlozima zašto veze pucaju, ali nema snažnu napetost ili veliki zaplet. Spominju se neki trilerski elementi, ali su vrlo blagi.
Sve u svemu, solidno štivo za one koji vole mirnije priče o svakodnevnim problemima u vezama. Meni nije bila dosadna, ali ni nešto što bih dugo pamtila ili posebno preporučila.
- 13:15 -