Naslov: Karlina priča
Autor: Gđica Blogerica
Izdavač: Vlastita naklada
2025. godina
187 stranica
Teško je opisati ovu knjigu, jer nije samo priča – ona je osjećaj. Od prvih stranica imala sam dojam da čitam nečiji život, stvaran i neuljepšan. „Karlina priča“ me zaboljela, ali me i nekako smirila. Kao da me netko razumio, bez da sam išta morala reći.
Karla je žena koja se prepoznaje u mnogima od nas – umorna od sumnje u sebe, nesigurna u vlastitu vrijednost, ali ipak dovoljno hrabra da traži promjenu.
Kad odlazi iz rodnog grada, ne bježi od drugih, nego od onog osjećaja praznine koji već dugo nosi u sebi.
U novom gradu i novom poslu susreće Filipa – čovjeka koji joj pruži pažnju i toplinu, ali i onaj poznati osjećaj da će opet biti ona koja više daje nego prima. Nije to ljubavna priča iz snova. To je priča o zaljubljivanju u pogrešno vrijeme, o srcu koje ne zna stati i razumu koji prekasno progovori.
Kroz Karline emocije vidimo koliko zna biti teško voljeti nekog, a pri tom ne izgubiti sebe.
I koliko je lako povjerovati da nas netko vidi, a zapravo samo gledamo kroz različite oči.
Paralelno s time dolazi i Marta, njezina sestra – tiha, umorna, zarobljena u braku koji guši.
Dok čitaš o njoj, osjetiš težinu života koji nije onakav kakav si sanjao, ali u kojem i dalje pokušavaš naći smisao.
Dvije sestre, dvije žene, dva puta – i obje pokušavaju izdržati.
Ono što ovu knjigu čini posebnom je iskrenost. Ništa nije prenapuhano, ništa nije izmišljeno da bi zvučalo lijepo. Sve je onako kako stvarni život izgleda – s pogrešnim odlukama, krivnjom, nadom i onim sitnim trenucima u kojima se vidi svjetlo.
Preporučujem je svima koji su ikada sumnjali u sebe. Svima koji su voljeli, izgubili i mislili da više ne mogu. Ovo nije knjiga koja nudi bijeg od stvarnosti – ona te suoči s njom, ali na način koji liječi. Jer „Karlina priča“ nije priča o savršenoj ljubavi, nego o stvarnom životu. O tome da nas bol ne definira, nego oblikuje, da nakon svega i dalje možemo naučiti voljeti sebe.
Post je objavljen 18.10.2025. u 19:16 sati.