Kao u pjesmi...
Proljeće, ljeto, rana jesen ljepota sutona
izazov za šetnju do kafića pod brezama.
Vjetar u njihovim krošnjama romori
prču o našem vjenčanju na obali
Neretve, u gradu njegove mladosti.
Tamo za sreću posadismo bijelu brezu.
Tridesetišest godina njenog rasta i
duplo naših života, ona blista pod suncem,
romori vjetrom u krošnji, pričinja mi se
raduje se svakom našem dolasku.
zaustavljeni bolestima dugo nismo
bili na obali zelene rijeke.
Zato rado sjedimo u najljepšem kutku
našeg kvarta i slušamo njen
dijalog s vjetrom.
Kao u pjesnikovoj pjesmi!
Dijana Jelčić
|
