Sve kategorije po listama
25
čet
12/25
DIJETE NAM SE RODILO
potok.blog.hr
Zaharijin hvalospjev
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.
Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj, naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja, ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine" pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje, kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene. Istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!
Božić je...
agava505.blog.hr
Na dobro nam došao
B o ž i ć u !
Svim na Zemlji mir veselje
slika: net planeta
Cabaret
nachtfresser.blog.hr
Moram priznati da mi se nešto ne sviđa u propovijedi našeg najboljeg i jedinog riječkog nadbiskupa, vjerojatno je to do mene, a i do činjenice da sam vjerojatno više vremena proveo na ulici te bolje poznajem mentalitet rulje i razumijem Schillera koji je pisao da je narod trebalo najprije odgojiti pa osloboditi, nego Držića kojeg je nadbiskup izvukao iz naftalina. Ipak ne može mu se poreći genijalnost revitalizacijom karakterizacije ljudi nahvao. Kod Držića ide to ovako, pa tko što i kako razumije, ako mu se čitati da:
»I za dosvršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj«. Ljudi nahvao smisle konjuru – protjerati ljude nazbilj iz njihove zemlje, tj. iz gospoctva, što ovi ne dopuste nego ih prognaju, nakon čega se ljudi nahvao nasele »u ovi naš svijet«, gdje ih ima više nego ljudi nazbilj. Iako i dalje vode bitku, može se prepoznati koji su jedni, a koji drugi, jer »i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda«.
Ovo je nenormalno dobro i aktualno, moćne su i slike egipatskog progonstva, te aktualiziranje odnosa prema slabijima, te drugima i drukčijima, sporna ostaje ta potreba za zajedništvom i nacionalnim jedinstvom, no radi se ipak o božjem pastiru i teško možemo naći drugog takvog za dijalog.
U daljini grme wagnerijanske fanfare, aktualiziraju se kabarei tridesetih godina prošlog stoljeća, muzika je fantastična, a život, mjesta za bjegove još ima mada se prostor sužava.
Djetešce nam se rodilo
supatnikll.blog.hr
Legenda kaže da se Božić oduvijek mogao slaviti, pa ipak mnogi ga nisu slavili, ko zna zašto, s mogli su.
U to doba ni djecu nisu krstili, imena djedova im nisu davali jer su bila previše znakovita.
Ako ih ponovo pitate, zaklet će se da se Božić mogao slobodno slaviti i prečuti pitanje zašto ga nisu slavili.
Evo i ovdje na blogu nitko nikada nije napisao zašto nije slavio Božić, ili zašto nisu njega ili on nije krstio djecu, a moglo se.
Da se Božić mogao slaviti posvjedočiti ćemo i mi koji smo ga oduvijek slavili, mi koji smo kršteni i koji smo krstili djecu.
Danas kada potomci onih koji nisu slavili Božić iako se uvijek moglo, pokušavaju iz Božića prognati Isusa, kako poput svojih predaka ne bi slavili Božić, iako se moglo, nego nešto drugo, Božić će se kao i proteklih 20 stoljeća vratiti tamo gdje i pripada, onima koji krste djecu i koji ga slave bez obzira može li se.
Svima vama koji ste dočekali rođenje djeteta, vašim obiteljima i svima do kojih vam je stalo, želim blagoslovljen i sretan Božić, mir, zdravlje i blagostanje vašim domovima.
TESTAMENT
sewen.blog.hr
U škatuli od murve iz dvora,
Čuvan za vas papire da znate.
Šta je vaše, da ne otimate!
Ferata već kreće s kolodvora,
Morali smo i ovo odradit
Da se nebi tribale posvadit.
Čist je račun kažu jubav duga!
Nebi tija da vas sve ugnjavin,
Nebi tija da nemir ostavin.
Najgore je kad zavlada tuga,
I bis svoje provali pa dili,
Jer drukčije nismo zaslužili.
Evo sad je sve crno na bilo,
Po propisu, sve se dobro znade,
Samo složni svoju kuću grade.
Skuvano je čim je uzvrilo,
Skloni s vatre da se ne opariš.
I u miru proživiš i stariš...
BOŽIĆ JE...
komentatoricamicaa.blog.hr
......neka bude sretan svima
...noć s balkona
... noć stanu
......i svečana Amazing Grace
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see..
**************************************************
***************************************************
DIJANI i ZDENKU JELČIĆ 
ma gdje bili
zbogom godino
anchee24.blog.hr
zašto si uopće došla, neželjena, loša
uobičajeno ništa dobro nisi donijela
sada na odlasku, prijetvorno se smiješiš
nova će biti bolja
a naivna masa se i dalje nada
ali nikada
...
da pojednostavnim situaciju, ovo nije ništa osobno
jedino je žalosno gledati lijepu našu kako tone
...
btv, uspjela sam odvojiti nekoliko dana
bila sa svojim starim na obali, opet, ne slučajno
ispraćaj na Monte Giru je odlučio
uostalom, i teški trenutci ponekad donesu trak svjetla
tako sam, neplanirano, za kraj godine udahnula
kako stari kaže, miris vječnog mora
za godinu ovu, onako...sivu, ni dobru ni lošu
to bi bilo to
svima Vam želim bolju novu
:)
24
sri
12/25
Božić iz Zamunde
kojotica.blog.hr
Slušala sam ovih dana Božićni radio i krene Do they know it’s X-mas? I mislim kako su zapadnjaci veselo pjevali o tome znaju li Afrikanci šta je Božić a sad kad su konačno došli slaviti sa njima, e sad bi ih uglavnom slali nazad otkuda su došli.
Ne znam kako drugi narodi ali nema naroda koji više sere o toleranciji i borbi protiv rasizma od Nijemaca a koji je manje spreman pozvati nekog stranca da slavi sa njima. Ne mora biti crn, evo s Poljacima ili Bugarima bi se dalo početi. Onda se čude da se stranci ne integriraju a šta za njih znači ta famozna integracija, kako je oni zamišljaju?
Nekako ovako: Stranac bi trebao doma govoriti njemački, kititi drvo za Božić i kupovati poklone. Poželjno je da njima donese nešto da požderu, tu su odmah spremni za integraciju sa slasticama ali onda nek se lijepo vrati nazad u svoj stan, zatvori vrata na kojima visi neki božićni visuljak i dalje se jebe kako zna i umije. Na njemačkom, kako bi dokazao da je integriran, naravno.
Po firmama to pak izgleda ovako: Na božićnoj zabavi okupe se domaći (ja ih zovem “gukomoli” jer ne kažu “kuck mal” nego “guck a mol”) i onda na gukomolskom (lokalni dijalekt, kako ga ja zovem) komentiraju neku lokalni pojavu ili osobu, tako da stranci ne razumiju što govore niti o kome. No dobro, evo baš neki dan pročitah (ne sjećam se više gdje točno) šta je Isus mislio o zabavama za kraj godine sa firmom, naime: Čuvajte se tih posljednjih večera, imam loša iskustva!
***
Nego, ispekla ja prekjučer šubare. Preljev je malo nesimetričan no to nikoga ne jebe, sve će se to pojest.
Od ostataka biskvita zamijesila sam dvije vrste pralina.
Isprobala sam i recept za nutella kuglice koje je neki dan @Modrina neba stavila na svoj blog. Malo sam eksperimentirala sa kojekakvim kremama koje mi se motaju po kuhinji a nikako da se iskoriste, pa su od jednog recepta ispale tri vrste - jedni od nutelle, jedni od pistacije i jedni od kikirikija.
Uglavnom, nema ih više.
***
Nikako ne mogu prestati gledati onu američku seriju o vatrogascima.
Evo mene na primjer. Pala usred dnevnog i ostala invalid.
Otišla frizeru i evo već peti tjedam izgledam ko križanac stare lezbe i Crne guje iz prve sezone.
A vatrogasci?
Chimneyu prošla metalna šipka kroz čelo - ostao mu manji ožiljak na glavi nego moja rupica na čelu, koju imam od infuzije kad sam kao beba preživjela meningitis.
Istog lika bivši muž nove cure priklao u dvorištu, ležao tri epizode sav u krvi i preživio.
Klinički mrtvi su kad tad bili skoro pa svi likovi, neki i više puta.
Nitko nema posljedice.
Povremeno netko dobije simptome PTSP-a ali sve se riješi u tri epizode s dva odlaska psihijatru i tri zagrljaja od kolega.
Sad su eto svi skupa s kamionom pali s mosta i šta da kažem - sve ih pospašavalo, frizure su, osim nešto malo prašine postojane.
Meni je opasnije rezati krastavce za francusku nego njima kad ih strefi tsunsmi ili pogodi grom.
U drugom životu obavezno ću biti vatrogasac u L.A. , nema više labavo.
***
Cijeli svijet za Božić gleda božićne filmove od Divan život preko Griswolda do Kevin sam u kući ili Actually Love.
Moj je omiljeni ovaj stari sa James Stewartom a rado bi pogledala još jednom Pisma Svetom Nikolaju, poljsko slovensku verziju Actually love, kad bi na nekom streamu bila dostupna.
Može i Kolo sreće ili Umri muški, bitno da se odvija u vrijeme Božića.
Nijemci za Božić gledaju maškare tipa 3 oraha za glupu Pepeljugu, malog iritantnog lorda u tajicama i najgore od sveg - princezu ili što je već bila Sisi (moj muž ju zove Siši). O tome da na badnje veče jedu hrenovke i krompirovu salatu da ni ne govorim.
***
Malo sam se igrala danas. Za prvi put sam zadovoljna rezultatom, baš sam se zabavila mažući kekse i sve oko sebe ali ne smijem staviti na stranice na kojima sam gledala kako se to radi jer bi me popljuvale savršene domaćice.
***
A sad dolazi najbolji dio Božića. Gnjiljenje na kauču uz neki božićni kič od filma. Nekako nam je ove godine gušt na Brucea i Umri muški. Jes da u biti nije božićni film a opet nekako je. Yippee Ki Yay, motherfucker.
Bolja polovica sve kao neće dat šubare nikome a onda ga uhvati neka patetika i sad ih dijeli susjedima. Uvjet je da nisu Švabe, evo ga nazdravlja dolje sa Kameruncima.
Btw, totalno opičena obitelj. Stari radi u jednoj firmi koja proizvodi neke djelove za rakete. Ja ga zovem Astronaut.
Kad smo došli iz dežele poklonio im je bocu terana, otvorili ga večeras i sad traže gdje se može nabaviti. Kome smo god ovdje poklonili nešto od slovenskih vina ili pjenušaca traži još :) Kad odemo u penziju bavit ćemo se distribucijom slovenskih vina i pjenušaca po Njemačkoj.
***
Evo ga, vratio se pjevajući.
Kamerunci pojeli šubare na eks, pasalo im nakon terana :)))
Smije se, kaže pozvani smo na proslavu Astronautovog 50.rodjendana u Stuttgartu skupa sa 400 Kamerunaca.
Ako je barem četvrtina njih kao šarena ekipa koja je prije par tjedana bila kod njih u posjeti, bit će slično vjenčanju princa iz Zamunde.
U svakom slučaju bolje nego kod Dietera i Helge uz hrenovke i karfolelsalat.
***
Sretan B(l)ožić!
https://www.youtube.com/watch?v=j9jbdgZidu8
You're a bum, you're a punk
You're an old slut on junk
Lying there almost dead on a drip in that bed
You scumbag, you maggot
You're cheap and you're haggard
Happy Christmas your arse
I pray God it's our last
The boys of the NYPD choir, still singing "Galway Bay"
And the bells are ringing out for Christmas Day
(The Pogues: The Fairytale od New York)
Ispovijed
y-complicated.blog.hr
Nisam se dugo ispovijedala, a @Lilianke je napokon otvorila ispovijedaonicu.
Ne znam da li da pišem post ili da idem njoj u komentare?
Zar ste očekivali kako ćete završiti ovu godinu, dočekati Božić bez moje ispovijedi?
Tradicija je tradicija. :D
Teško je i tužno kada se obitelji raspadnu, a moja se je raspala na mnoge načine.
Smrt, izgubljenost, razvod, hladno srce.
Teško je iz ove pozicije reći što je uzrokovalo što i zašto se nešto dogodilo?
Ne znam je li taj b(l)og čekao trenutak da svog čovjeka čvrsto sazida pa kad mu je djelo bilo završeno odlučio mu je testirati izdržljivost? Jesu li ga zanimali rezultati: debljinja zidova, točka taljenja, mjesto pucanja ili mu je samo bilo dosadno?
Iako potpuno promijenjena ni slična sebi jaka sam, ozbiljno jaka.
Sama, bez štake ili potpornja. Divan je osjećaj kad je izgledno da te se ne može slomiti tek tako.
I dalje se smijem glasno, unatoč svemu, volim snažno, snażno.
Neka mjesta za stolom će ovog Božića biti prazna, ali nek vam je srce puno i za njih. Nek vas uspomene pomiluju za Božićnim objedom, suzu pustite u samoći.
Mene je spasilo što sam nastavila hodati kada je bilo crno kao u rogu. Nisam stajala bez obzira što nisam znala kamo idem. Nikada nemojte odustati, ni kad nema svjetla, ni nade ni želje, ni ljubavi, ni milosti, ni boga, nastavite hodati.
Ateistica sam, ali sam opaka vjernica, veća od svih vas. :)
Vjerujem u život i unatoč svemu mu se ne prestajem radovati. Život treba cijeniti, njegovati, treba ga voljeti.
Nije važno u što vjerujete, važno je da ono u što vjerujete vodi dobru.
Svim vjernicima, dakle svima nama nek je sretan, radostan i ispunjen Božić.
@Lilianke, čekam pokoru. Cmok.
Božić dolazi - a mene stižu sjećanja
luki2.blog.hr
Božić je meni kao maloj značio puno. Nema škole, ja u Bratislavi ili u Tatrama ...Baka je obavezno radi mene kupila bor, jer je to meni tada kao maloj bilo wow.....Pa knjige, Jules Verne sa svojim divnim knjigama nađenim ispod bora....Joj, radosti!:)))
Pa šaran koji pliva u kadi....Majko moja! Odbijala sam jesti šarana, jer zaboga - vidjela sam ga živog u kadi!!!!Plivao je!!!! Pa sam na kraju jela krumpir salatu ili grah salatu, već prema prilici....Piletinu sam jela - jer nisam vidjela da se pile šeće živo po stanu.....
Pa odlazak u okićeni grad, u kavanu u koju se išlo za blagdane - fina kava ili toplo kakao i najbolji kolači u gradu....kao u Beču, mislila sam dok nisam upoznala zagrebačke slastičarnice....:))))))
Helenka i kazalište....Pa baka koja ne može zaspati dok nisam došla kući....Pa viče na Helenku: "Jel se sad mala dovodi doma?"
Ajme, koje uspomene....
Ova 2025. za mene je bila godina za pamćenje. Pomaknula sam neke svoje granice, mama je tu, sestra umorna, ali bez obzira zadovoljna, relativno zdrava sam - dok me šećerko ne zavrti...Mia sretna i zadovoljna, smije mi se i pokušava se dokopati mojih limuna iz Metkovića, a ja bih radije limunadu....Pijem zadnje pivo iz Bruxellesa.
Pokloni su dostavljeni za moje, i mogu reći da su usrećili sve....
Sretan Badnjak i Božić neka vam svima donese zdravlje, sreću i ljubav. Za sve ostalo - pobrinite se sami.:)))))
Volim vas jakoooo!
Mama i mala Luki u blagdanskom raspoloženju....Iza se vidi bor, okićen meni najdražom čokoladom tzv.salonky.....
Ljubim vas i grlim!!!!
Radost svijetu svom ...
delicatus.blog.hr
Radost svijetu svom jer Krist je tu!
Nek' zemlja primi njeg'
nek' svako srce zapjeva
i kralja svoga dočeka,
nek' anđela čuje se pjev
i nek' zemlja sva slavi njeg'
Neka Isus nam daruje veselje i mir.
Radost svijetu svom jer vlada kralj!
Nek' pjesmom ori svijet.
Sve šume, polja, livade,
sve stijene, brda, planine
ponavljaju radosni zvuk.
Jer je spašen kršćanski puk,
jer je vjera i ljubav sad u srcima svim.
Na Badnjak
brgljezniblog.blog.hr
Zapisano prije petnaestak godina, aktualno jednako i danas:
Ipak dolje ispod pripovjetke stavio sam i dodatak (addendum) iz sadašnjosti (prosinac 2025.)
Pripovjetku „Na Badnjak“ već tradicionalno čitam, ako ne na Badnjak onda u vremenu prije Božića. Mislim da je to zato jer ova pripovijetka sumira sve ono što sam i ja ikada poistovjećivao s Badnjakom i Božićem sa aspekta klimatskih uvjeta, znači priča počinje sa hladnim jutrom i onda kako odmiče dan (koji likovi provode u vanjskoj aktivnosti, konkretno u lovu) počinje padati snijeg. Opisi prirode u tim uvjetima koje nam je dao Đalski upravo su fantastični.
Naravno tu je i povijesni element, opis života u plemićkim krugovima, u kurijama Hrvatskog zagorja, na kraju 19. st. u vremenu poslije ukidanja kmetstva, na kraju jedne epohe koja je ostavila naslijeđe u razmjerima koji nam niti dan danas nisu do kraja sagledivi. Ključan je idealizirani lik illustrissimusa Batorića kao poštenjaka, intelektualca, posljednjega od svoje loze plemića, čovjeka koji je svašta prošao, koji je druželjubiv i tradicionalist ali opet istovremeno i osamljeni ekscentrik, prijateljski nastrojen prema onima koji to zaslužuju no može biti i tvrdoglav i strog. Lik je to kojega u pripovijetkama ostali ne mogu do kraja shvatiti ali ga beskrajno poštuju zbog njegova iskustva i karizme. Pisac se kroz seriju pripovijetki stavlja u položaj Batorićeva bliskog prijatelja i biografa i polako gradi fascinantnu priču. Utjelovljenje povijesnosti, živa opipljiva povijest, konkretni ljudi u konkretnim vremenima ali isto tako i transcedentne svevremenske moralne pouke koje treba shvatiti i razumjeti…
…
Bio je to posljednji Božić što ga s njim provedoh, zato ga i spominjem premda nemam da pričam nikakvih čudesnih zgoda ni zanimljivih zapletaja. No taj je Badnjak još sjećao na stara vremena kad je taj dan svojim običajima i obredima u jedan čas i veličao slavu božju i izrazio skrušenu hvalu vjernika, a opet znao tako nedužno jednostavno i ujedno tako sigurno razveseliti i utješiti smirena ljudska srca.
Nad čitavim su krajem visili od prvoga jutra gusti, više bijeli nego sivi oblaci. Od zemlje pršila mliječna magla dižući se u trepetljivim pahuljicama i zastirući daleko naokolo svaki dol, svaki krov, svaki grm; tek visove bregova i vrške drveća nije zahvaćala. A bijaše ciča, griska zima; svaki korak po otvrdnuloj smrzloj zemlji čuo se gore u sobu uz tutanj i jeku. Na staklima prozora složio se smrznuti uzduh u najdivnije slike cvijeća, a ogromna stara peć, ma se gotovo i žarila, jedva je mogla nadjačati studen polutamne sobe.
- Danas je Badnjak- šapnem, gledajući na prozor u prekrasni zimski kraj i sjetim se da moj susjed illustrissimus Batorić, vjeran „običajima otaca“, na taj dan uvijek lovi lov, te ga već požalih u duši što ovaj put neće moći da lovi. Ta, tko bi zaboga mislio danas na to, kod te magle i sumrzlice! Nisam u misli ni dovršio izreke kad začujem dolje lovački rog, lavež pasa i glas svoga Batorića.
Kaj gospodin još spiju- kaj su pozabili kaj je danas? –Ej, dečko, skoči gore i kaži da smo ovde i da ga u lov zovemo- čuo sam kako glasno govori mome momku.
Otvorim hitro prozor i turim glavu kroz okno. Batorić je stajao pred dvorom u svom sivom lovačkom odijelu i u visokim ogromnim čizmama. O boku mu visila draga njegova „duplonka“, ruke složio preko trbuha i turio ih u mošnju od lisičje kože, koja je visila ne zelenoj uzici, prebačenoj oko vrata; imao je također uza se ogromnu lovačku torbu kao da se nada bogzna kakvu plijenu. Uz Batorića stajala je četa lugara i momaka, svi snabdjeveni starinskim nevaljalim jednocjevkama, iz kojih ipak naši seljaci gađaju sa tako nepojmljivom sigurnošću. Od grdne su se studeni branili svojim kratkim surinama.
Rulja pasa, sve dva po dva zakorlaćena, nestrpljivo je poskakivala, repovima mahala i gledajući lovce radosno lajala.
Dobro jutro, illustrissime!- javim se s prozora- zar zbilja, ta po tako nezgodnu vremenu?
- Oho, a ti lenčina nećeš- prekine me u šali starac; - ne, tak ne sme biti. Još, još, kad su mi se zmekli Štefica, Lacica, Tomica, ali ti , ajde ti z menom. Danas je Badnjak, svaki dobar krščenik ide u lov; ne bi, re vera, znal da je zutra Božić kad bi danas ostal doma.
-Ali tko će po toj magli, mrazu; ta psi ne mogu baš ništa za takva dana, a neće mi se uzalud po bregovima hodati.
-Gle ti njega, dijete, mogao bih ti ne ocem već djedom biti, pa tebi se neće, a ja starac idem!- odrješito odluči starac govoreći taj put njemački.
Ne bijaše dakle druge: moradoh se prometnuti lovcem i poći s Batorićem.
Kako rekoh, tako i bješe. Lov se nikako ne mogaše razviti. Psima otupio njuh od studeni; po tvrdoj smrznutoj zemlji nije se također mogao ostaviti trag, pa ako bi goniči i naišli slučajno na zvijer, ne mogasmo opet mi lovci ništa od magle. Tako prođosmo najbolje mete. I nikako ne htjede da najbolje krene. Magle su se doista počele dizati i miješati s oblacima, ali je počeo padati snijeg, najprije u sitnim tvrdim zrnima, zatim u velikim krpama, koje su zrakom ovamo-onamo letjele, dok se nije gusto spustio i za kratak čas sve prikrio svojim čistim bijelim plaštem.
-Ecce, juri Božić na bijelcu!- usklikne veselo Batorić. – Drugda bi kao pravi lovac očajavao s takvoga snijega, ali je danas Badnji dan, pa na Božić želi vidjeti snijega.- Baš mi je milo, makar i ne dobili pečenke. Barem ćemo se k polnoćki sanjkati. Pa da, re vera, tužan je Božić bez snijega!
Snijeg uistinu padaše tako gusto, ustrajno i neprekidno da je bilo potpuno opravdano nadati se saoniku. Crne grude na polju sve su više iščezavale, već se nijedan jarak među slogovima ne raspoznavaše. Po gustim se brežuljcima niski grmovi borovice svojim crnim granjem oštro lučili od jasnog bijelog plašta snježnoga i pričinjali se kao pjege na runu starih, kraljevskih mantija. Golo granje drveća, po kojem su se hvatale fine igle inja, sad se sve više sagibalo pod trhom snijega. Zrak, oblaci, sva visina: sve se gubilo u sipanju snijega, niotkuda se ne čuje ništa, tek se tužno koji put nezgrapnim graktom javljaju vrane i svrake, polijećući niskim, kratkim letom od jednoga polja do drugoga, ili časomice zamnije dolje iz ravnine, od potoka i crnih voda, čeznutljiv krik divlje patke da se onda odmah raspline u dalekom ovom miru. Inače sve tiho, ukočeno, gluho: gotovo nedohitna tišina, u kojoj i naši koraci odjekuju, te glasno pod nama škripi i cvili mladi snijeg. Nešto svečano, veličanstveno naleglo na sav kraj, baš kao da se pripravlja da dostojno dočeka mladoga kralja nebeskoga!
Oko bližnje šume što se bez svakoga gibanja pred nama širila zgustio se zrak u finu prozirnu koprenu. Na kraju šume, a na kosi brijega dizale se k nebu vite jele i tanki borovi, okićeni po tamnozelenim hvojama rubovima netom zapala snijega, koji su se pričinjali kao da su sačinjeni od milijuna i milijuna zvjezdica najčistijega srebra i bisera, a pobuđivali su u gledaoca spomen na one minule sretne dane jad je tako nestrpljivo, tako bogobojazno očekivao Božić, njegovo drvce i njegove darove!
I ja ne mogah odoljeti želji da ne pođem u šumu. Ostavim svoje mjesto i lovce, požurim se naprijed te zađem unutra. Kao da sam stupio u vilinske dvore ili u koju prekrasnu gotsku crkvu. Ravna stabla grabrova, bukva i mladih hrastova nizahu se u duge redove tankih visokih stupova, hlepteći k nebeskim visinama i u gornjim granama svijajući se u velebni svod. Svaka grančica, svaka svrž okićena je bijelim snijegom i čini se kao da je od mramora, te priliči onim divnim uresima starih gotskih hramova. Sve je to u pridušenu svijetlu zimskoga dana tonulo u polutamnim sjenama, a ipak svjetlucalo nježnim blijeskom koji je strujio iz bijeloga snijega, baš kao u crkvi u predvečerje kad na tamnim zidovima dršće trak vječne luči. Padajući snijeg jedva prodiraše ovdje do tla kojem se prosulo suho pocrnjelo lišće, tvoreći tako debeo, gust sag.
Najednom se prekine mir šume te začujem zvonak štropot od udarca sjekirom. Okrenem se onamo odakle je zvuk dopirao i spazim mladu seljačku djevojku kako siječe granu ogromne divne jele. Ljutito poskočih do nje, zaviknuvši na nju:- „Što radiš, neboga!“
Znao sam naime da je ova šuma Batoriću najmilija od sviju, osobito pak onaj nasad jela. Sam za svoju potrebu ne bi nikad dao ništa odavde dobaviti.
Djevojka se prestraši tako da joj je pala sjekira iz ruku, a zatim uze plakati i moliti za oprost. Saznao sam od nje da je željela za Badnjak načiniti kod kuće lug, a za to joj je trebalo zelena granja, pa budući da nije imala nikoga da joj otiđe u goru, nakanila se sama ovamo. Mene prođe odmah srdžba jer je bilo uistinu premilo lijepo djevojče, ali bojao sam se: što će Batorić kad je nađe. Lovci se uto sve više primicali: već se čuo glas Batorićev, a nikako nije bilo zgode da se ugneš. Eto ga!- U prvi je čas bio razjaren i rastužen, no kad mu se djevojka molila i spomenula da je htjela slaviti Božić, razvedri mu se lice, oprosti joj, dade joj odsječenu granu, te obrativ se k meni, reče njemački:- „Baš mi je žao za ovu lijepu jelu, da je barem koje drugo drvo; ali šta ću, danas je Badnji dan, čemu da se srdim- pa jer želi praviti lug po starom običaju, neka joj bude. Gledaj mladi amice, zato je Božić tako drag svetac što imade radosti i za bogataša i za siromaha. Dakako, treba imati vjere, držati se starih predaja, pa će barem jedanput u godini biti veselja!“
Iziđemo iz šume da nastavimo lov. Batorić nikako ne htjede da prestane.
-Danas ionako nema o podne ručka; što bismo kod kuće? Pa moramo naći za svece pečenke. Kakav bi to Božić bio bez divljačine! I još nešto: stari Adam Hržinić svake godine čeka na me u svojoj klijeti na taj dan. Znade da sam na Badnjak uvijek u lovu. I on me tom prilikom ponudi čašicom vina želeći da sretno božićujem, a ja mu čestitam godovno. Tako je već nebrojeno mnogo godina među nama. Bio je on nekad moj najbolji slobodnjak. Mogao sam ga usred noći s najznatnijim pismima svakud poslati bez ikakve bojazni
-reče Batorić opet njemački jer je jedan lugar bio blizu.
Bilo nam je prijeći do dva brijega dok se ne nađosmo pred Hržinićevom klijeti, sitnom zgurenom zgradicom bez okna i tek surovo sabijenom od crnih prastarih balvana.
Suhonjavi sićušni starčić, odjeven trošnom katanskom surkom i obuven u visoke i na sve strane okrpane čizme, stupi pred nas. Raskrite glave, pokloni se pokorno i nagne se čitavim gornjim tijelom, uvukavši uza to nekako trbuh u se. Batorića poljubi u ruku. Na isušenu mu licu nije se doista opažala bogzna kakva radost, no ova seljačka lica preko kojih je toliko jada, toliko bijede prohujilo takva su da s njih ne čita isto tkogod tako lako. Batorić, koji je poznavao svoga čovjeka, bio je do suza ganut. On je razumio smetenost staroga seljaka, njegovo nesigurno stupanje, više tapanje nogu, njegove suzne oči!
-Hvala budi božjoj diki da je itak nihovo gospodstvo došlo! Ovo zlo vreme plašilo me več da ih nikak ne bu. No sad je dobro, samo da su dostojali pohoditi me. Naj dostoju nutra!- I starac pođe prvi do klijeti, napinjući se drhtavom rukom da odriješi drvenu ključanicu.
-Dakle, stari moj Adame, jesi li mi kaj živ? – počne Batorić.
-Hvala budi bogu jedinomu i svetoj majki božjoj bistričkoj, jesem! Kaj da se tužim? Star sem, dosta da je ovak kak je. Em – nihovo gospodstvo znaju sami kak je vu starosti- od dana do dana- svaki je čas za nas starce božja milost.
-Zato baš daj sim „svrabljivca“ da pijemo vu zdravlje, em danas si godovnjak! – Reče mu Batorić potreptavši ga po ramenu, pa sjedne na tronogi niski stolčić.
- Evo, evo sve sam već pripravil, dala mi baba da zemem sobom sira, luka i jaja. – E, kaj čemo, kad je denes toliki post, pa ne morem gospodu nuditi z mesom.
-Gdo bi danas mesa, moj Adame!
Adam međutim smjesti na prevaljenu praznu bačvu kruha, soli i sira, a vina povuče iz lagva na cijev iz tikvice, pa onda saspe u vrčić, takozvani „svrabljivec“ i najprije ponudi Batorića. Poslije njega dođem ja na red, a tada svi ostali lovci. Sebi napuni najposlije, te naklonivši se pred Batorićem priklonom koljena prinese vrčić k ustima, pri tom se naslađujući tako da je poslije neprekidno usnice jezikom oblizivao.
Na slici: moj primjerak zbirke pripovjedaka „Pod starim krovovima“. Vanjski omot knjige se već zbog starosti i upotrebe počeo dezintegrirati pa sam ga baš neki dan oblijepio selotejpom.
Batorić međutim pošalje lovce u obližnje grmovlje, jer je Adam rekao da je tamo zec veliki kao vuk; mi pak ostasmo još neko vrijeme u klijeti. Stari se Adam za to vrijeme tako razveselio da je nazdravio i sveto Trojstvo i mladoga kralja i božansku „mamicu“.
Kad se iz dola javila puška, te začas dojurio momak uistinu sa zecom u ruci, ostavismo klijet i pođosmo prema domu.
Kratki se zimski dan sve više svraćao za bregove, i u mračni zrak sve jače prodirala siva večer. Snijeg je prestao padati, no zato zaduhao oštar vjetar, brijući grisko i bolno sa bregova u puste tamne dolove. Sa drveća i krovova sipao nam se u lice snijeg koji je bio na njima naslagan. Po nebeskom se svodu tjerali i komešali oblaci i magle, čas se trgajući, čas na krilima žurnog vjetra hitro brodeći onamo za gore. Iz oblačnih visina čuo se šum letećeg jata divljih gusaka, kao da prolazi bujica žestoke vode, a zatim se još nekoliko časaka pronosilo zrakom brbljavo im gakanje. Na istoku nad gorama žutjeli se oblaci mjedenom bojom, kao da se natapaju u ražarenoj kakvoj salitoj kovi, a gore u sredini neba trgali se. Kroz usku pukotinu zakrijesila sitna zvijezda i dopirući do nas svojim treptavim zlatnim trakom kao da nagoviješta blizinu svetoga časa!
-Bit će mjesečine, čuješ li- počne Batorić nakon dulje šutnje.- Veselim se već sada kako ćemo se lijepo sanjkati k polnoćki.
-Zar ideš i ti illustrissime!?
-Kako ne, zaboga, em tomu se najviše veselim kad bu moj Ivica kod orgulja zapeval prvi put: „Narodi se kralj nebeski.“
-Ako ti ideš ići ću i ja.
-No- to se razme- morali budu i ti i on i drugi.
-Koji?
-Štefica, Lacko, Đuka, Škender: svi su danas kod mene. Lenčine, v lov im se nije račilo. Pozval sem ih: oni sami bez obitelji, ja sam; najbolje je dakle da smo na takovu večer skupa.
Napokon se po dosta visoku snijegu dokopasmo umorni i gladni do brezovičkog vrta. Stara se kurija u sivoj tami svojim visokim kosim krovom i crnim zidovima usred nepregledna snijega pričinjala još čudesnijom, još sablasnijom.
Iz malih prozora sipahu rasvijetljene sobe kroz smrznuta stakla crvenosjajnu svjetlost, koja je u trokutnim repovima padala u vanjsku tminu, titrajući u hladnoj obasjanoj pari i praveći na bijelom snijegu duge sjajne plohe iz kojih se caklili i krijesili ledci snijega kao po bijeloj svili razasuti alemi i smaragdi. Ne znam i ovaj obični zimski prizor imao je za mene neki osobit, svečan božićni biljeg!
Sjevernjak sve jače hujio i brijao; iz dimnjaka stare kurije upravo sukljao gust, crn dim i svjedočio da su peći tople. Kako smo željno čeznuli za toplim kutićem koji nas je ondje čekao!
U staroj je kući sve odisalo mirisom pečenih kolača, gibanica i kuhanih šunka. Iz kuhinje se čuo zapovjednički glas staroga sukača Petra i žurna poslenost sluškinja. Štropot ribeža, mužara, noževa zvonkom se jekom razlijegao po svim kutovima drvenoga dvora, te miješajući se s veselim glasovima poslenika tako je jasno odavao radost koju donosi u kuću Božić.
(…)
Addendum iz sadašnjosti:
Kako bilo ova pripovjetka "Na Badnjak" ustvari mi je najbolja pripovjetka koju sam ikada pročitao. Kad to čitam ja sam tamo s njima. U dobrim starim (zdravim) vremenima.
Nakon nje jedino Čehovljeva "Sličica (Jedan dan na selu)", dolazi u obzir.
Ima audioknjiga na youtubeu:
https://youtu.be/LQlUpJvvHgY?feature=shared
A to je važno da poslušate jer nota bene ovo tu gore je samo polovica pripovjetke ili malo manje od polovice. Drugi dio je nešto drugačiji, radnja se nastavlja u kuriji Brezovica za večerom. Ima filozofije, mističnih priča, religijskoga tradicionalizma, svega što čini neku pripovjetku vrijednom čitanja. Nakon večere idu zaprežnim saonicama na polnoćku. Tamo se s pozicije pripovjedača događa i klimaks radnje, vrhunac romantiziranog pogleda na jedan svijet koji je na zalasku (sitno broji, kako bi se poetski to reklo) Ali u toj Badnjoj noći ništa drugo nije važno osim egzaltiranoga iskustva, koje kulminira, prema mojem mišljenju, kada pripovjedač kaže (točnije on to u priči vodi unutarnji monolog): Pro Deo et Patria (Razumjet ćete ako poslušate ili pročitate, volio bi čuti vaše mišljenje)
Sam kraj pak donosi nagli i neočekivani obrat i svojevrsno otriježnjenje od svih romantičnih i romantiziranih snatrenja, koliko god ona utješno djelovala dok su trajala... Uglavnom meni se čini da je sve to super značajno i znakovito na mnogo razina smisla. Možda u naše današnje vrijeme baš posebno. Ako investirate oko pola sata i poslušate audioknjigu siguran sam da vam neće biti žao.
Miške (fritule) za Božič
modrinaneba.blog.hr
1 navaden jogurt, 2 jogurtova lončka moke, 2 jajca,
malo sode bikarbone, vanilij sladkor, rum po želji
Vse sestavine zmiksamo v posodi i dajemo z žlico v vroče olje
Foto: moja osebno
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr