Sve kategorije po listama
18
uto
11/25
Prva postaja
dusakojaluta.blog.hr
Prvi postaja u mojoj avanturi “radim više stvari koje me vesele, jer valjda negdje duboko u sebi još imam hobije” bio je: rastavljanje, sastavljanje i popravljanje svega što izgleda kao da bi moglo umrijeti pod mojim odvijačem.
Krenula sam skromno, autić na daljinsko. Sitnica. Rebrasta plastika (letva volana) je pala s mjesta, kotač ispao, a onaj dio koji izgleda kao opruga iz jeftine štipaljke isto je izletio van. Navodno to služi za okretanje kotača lijevo–desno, ali meni izgleda kao dio koji bi najradije dao otkaz. Uglavnom, vratila sam sve na mjesto i autić je opet prodisao. Dobar osjećaj, kao da sam mu dala drugu šansu, a on se pravio da mu nije neugodno.
Onda sam prešla na veliki projekt: stari, pregorjeli DVD. Nema mu spasa, ali ima mu se što gledati iznutra. Prvi put u životu sam vidjela unutrašnjost i otkrila: bonbone na žicama, male bombice, velike bombice (kondenzatori? Diode? Tko će ga znati), i jedna velika “krofna” — već sam zaboravila kako se to zove, ali znam da mi je izgledala ukusno. Malo sam se igrala s mehanizmom gdje ide CD, središnji dio se spušta i diže, zupčanici rade svoje, sve skupa jedno vrlo simpatično malo kazalište.
A onda… vrh vrhova. Vratila sam sve na hrpu (ne kažem “na mjesto”, da se ne lažemo), odnijela DVD u podrum, stavila ga na panj i pretvorila ga u moderan konceptualni komad koji bih mogla nazvati “Radost i tuga elektroničkog otpada”. Ili kraće: razbila sam ga do neprepoznatljivosti.
Djeca su bila šokirana na početku pa se pridružili razbijanjem smeća koje smo čuvali za "Možda zatreba jednog dana". Muž je gledao sa sigurne udaljenosti i na moja pitanja "Treba li nam ovo?" vikao "Ma razbijaj, bolje to nego mene." :D
Iskreno? Fenomenalan osjećaj. Terapija kakvu self-care blogovi nikad neće preporučiti jer se ne uklapa u estetiku matcha latteja.
I što sad? Nemam odgovor. Ali nakon ove faze “popravi–rastavi–uništi”, mislim da je potpuno sve moguće.
Vjesnik jeseni
dvitririchi.blog.hr
Vjesnik jeseni nije glad, kako bijah nedavno ustvrdila, vjesnik jeseni je očito vatra.
Koja potpomognuta zrakom guta sve pred sobom.
Vox populi predskazuje da će se na još neugašenom zgarištu Vjesnika dići nova, najnovija zgrada sa stanovima za invesTITOre, i to je lijepo.
Vjerojatno će se zvati po ptici - Fenix.
Jer, rečeno je: u svakom grmu čuči lijepa vijest,
Ili barem promrzla ptica koja sanja svoj vlastiti s(t)an.
Nešto južnije bura lupa dvorišnim ruzinavim vratima. Davno ih je napravio sada već stari i bolestan suprug Mersudinove majke tetke i ta buka staroga, truloga željeza ne da spavati mačorima. ..i pokojoj ljudskoj duši što igrom slučaja zatekla se u ishodištu svemirskog Nemira.
Ima li duše uopće, pita se Neron dok prede pokraj tople peći.
I što to ja imam s tim?
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA
potok.blog.hr
Sjećam se toga dana u progonstvu kad smo iz sata u sat pratili preko radija situaciju u gradu na Dunavu.
Izvještaji su bili potresni i zastrašujući, naše nade u skori povratak kući bile su temeljito poljuljane...
Proći će još četiri godine do Oluje, dana oslobođenja većeg dijela okupiranih krajeva Hrvatske.
Početkom 1996., kad su se stekli uvjeti za to, vratili smo se svom domu.
Dobili smo državu koja ima svojih mana i vrlina, kao, uostalom, i svaki od nas.
Što bude više ljudi kojima nije životni moto zgrtanje materijalnog pod svaku cijenu nego se vode ljubavlju prema
svemu stvorenom, posebno prema bližnjemu, bit će bolja i Hrvatska i svaka zemlja pod kapom nebeskom.
Gdje nema pohlepe nema ni korupcije.
Gdje se u djecu usađuju prave vrijednosti smanjuje se baza iz koje se regrutiraju loši političari i uopće loši ljudi,
Gdje se živi u skladu s prirodom ljudi su sretniji...
Život je slap a svatko u njemu kap, kako kaže Cesarićeva pjesma.
Eto, s ovim mislima želim odati poštovanje žrtvama Vukovara te svim poginulima i ranjenima (duševno i tjelesno) u Domovinskom ratu.
"Sećam se..."
moody.blog.hr
Sećam se: Vukovar - Novembar 1991. godine
"Ovako je izgledao Vukovar kada ga je JNA, kako je objavila Miloševićeva vlast u Beogradu, “oslobodila”.
U jednoj ulici sreo sam ovu kucu.
Stajala je na sredini puta razrogačenih očiju i drhtala...."
#DragoljubZamurovićPhotography
Danas V u k o v a r ...
agava505.blog.hr
*** Danas...
u sjećanje
dostojanstveno
s ponosom
da se ne zaboravi
V u k o v a r !
***
Oštrica krika
kroz maglu siječe
pokraj vode
krvave rijeke...
Truplo jedno leži,
zapelo za granje
tu je završilo
bolno putovanje...
Oči otvorene,
kao da dno traže
izgubljene šanse
u nepovrat,
nezaborav....
Nasilje, modrice,
kontuzije, klanje
sigurno silovanje
polomljen vrat....
Kako bolan,
grozan kraj
za
m l a d o s t
jednu
koji se to monstrum trudio
zadobiti ljubav njenu??????
Zasigurno zvijer
za njom zaplakala
n
i
j
e
a pravda šuti...
šuti...
š u u u u u u t i i i i i i
progovoriti -
z
a
b
o
r
a
v
i
l
a
je
ilustracija: slika s interneta
Iz intervjua s Ivanom Sajko
nachtfresser.blog.hr
Ivana Sajko je suvremena hrvatska književnica, koja živi i radi već dugo u Berlinu. Poznata je po dramama i romanima, koji su zahvaljujući izvrsnim prijevodima ponajbolje hrvatske prevoditeljice na njemački jezik, rodom Splićanke, Alide Bremer, postigli veliki uspjeh i u Njemačkoj, a drame joj se već tamo izvode češće nego u domovini. Sajko ipak i dalje piše isključivo na hrvatskom jeziku, njen roman "Ljubavni roman" je vjerojatno najznačajniji roman o tranziciji, pretvorbi i privatizaciji, te posljedicama rata na sudbine malih ljudi kod nas. Na društvenim mrežama je oglas o prodaji jako lijepog dvosobnog pulskog stana, jer se u Hrvatsku ne misli vratiti, nego eventualno jednog dana doseliti. Berlin je odabrala kao najbolje mjesto za odrastanje još uvijek malog sina. Doživljavljala je situacije kad je sinu, dok on još nije znao čitati, a ona nije znala baš dobro njemački, čitala na njemačkom, on je sve razumio i komentirao, ona baš i ne. U svom berlinskom domu živi sa sinom, partnerom Nizozemcem i psom. Sa sinom razgovara na hrvatskom jeziku, s partnerom na engleskom, s psom univerzalnom, sin je prošao jaslice i vrtić i tečno govori njemački, a nema problema ni s hrvatskim i engleskim.
Likovi romana "šetaju" između nade i beznađa. Zanimljiv je karakter kojeg ste uveli, lik ratnog branitelja s kojim se On suprostavlja, dostojanstven lik koji čuva stražu nekog tamo ulaza u garažu protiv koje se bori cijela "urbana" grupa izvjesnog grada. Scena podsjeća na borbu Prava na grad. On pak, kao takav, uvijek je na krivoj strani. Imam osjećaj da nas je previše takvih, neovisno o ideologiji koju "kao" zastupamo...
Pozicije branitelja ipak su specifične pozicije i u psihološkom, i u političkom smislu, mada i lijeva intelektualna i desna konzervativna struja imaju tendenciju da ih pojednostave, no branitelji utjelovljuju tešku misao o ratu kojoj treba prilaziti iz drugačijih perspektiva, jer niti jedna od onih u opticaju nije konstruktivna budući da ih tretira simbolički, umjesto kao ljude.
Likovi branitelja javljaju se u svim mojim romanima. "Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon" završava poglavljem u kojemu se osakaćeni otac vraća kući iz rata te pripovjeda kako je, bacajući granatu na kuću prepunu ljudi, izgubio ruku. Ili ju je zapravo bacio sam?, pita se. Pitanje vezano uz taj događaj zapravo upozorava na monstruoznost naredbe koja kadkad traži da čovjek zaniječe čovječnost u sebi, da čini ono što mu ruka radije ne bi. Branitelji, ili sudionici rata uopće, bili su dovedeni pred čin ubojstva, vlastitog ili tuđeg, a to je neizbrisiva trauma začeta u vjeri prema jednoj državi i prema cilju kojeg su ta država i njezina vlada uzdigli ponad pojedinca, uzimajući si za pravo da raspolažu sa životima i smrtima, da bi se nakon što su uzeli svoj krvavi danak povukli u puko politikanstvo, a zatim i mitologiziranje tog bespotrebnog rata, koji zapravo, jedino kao mit i može opravdati razaranje koje je uzrokovao, kao i njihov politički neuspjeh da civiliziranim načinima arbitraže postignu dogovor.
No lik bivšeg branitelja u ovom romanu, koji u poznim godinama radi kao zaštitar jednog gradilišta, i nije toliko vezan uz rat, koliko za kratak povijesni presjek jednog sistema. Na njegovom sam primjeru htjela sažeti sudbinu jedne generacije koja se bezuspješno pokušala izboriti za bolji život; s dvadeset odlazeći na privremeni rad u Njemačku, s trideset se vraćajući da uloži krvavo zarađenu ušteđevinu, s četrdeset gubeći sve što je privredila u već spomenutom ratu, s pedesetak shvaćajući da je za sobom ostavila tek grobove i dugove, te sa šezdeset radeći potplaćene poslove kako bi se dovukla do prava za kakvu takvu penziju.
p.s.
Moj bivši stan se nalazi u kvartu supermarketa, jedno od potkrovlja u sjeni dolje desno (moja jučerašnja snimka):
NEPOVRAT
sewen.blog.hr
Nepovrat, u tome izgara moj kraj,
Dok blješte svjetla dozivajući zoru.
Pucaju brane jer diže se vodostaj,
I sav će mulj otići prema moru!
Nepovrat, nema tu izbora da te zakoči,
Sve napravljeno ne možeš povući više.
Oprosti starijima, da duša mirnije kroči
I ostavi djeci slatkiše...
Nepovrat, malo je tvrda ta riječ, kao kula,
Kao štit, al štit zna i pući!
Na kraju si opet samo jedna nula...
Što proživi život - život darujući...
VUKOVARSKI SUZIVOT
kenguur.blog.hr
Uzasavam se rijeci suzivot. Od zavrsetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998 godine, gradjani Vukovara, svih vjera i nacija zive kako se kaze neki suzivot. Zasto ne zivot, nego suzivot? Jos uvijek postoje oni koji koji ne pokazuju zaljenje radi svega sto se dogodilo, pa je logicno da druga strana ne moze dati oprost.
Kako ce moj susjed koji 34. godine trazi brata, dati oprost i kako moze zaboraviti?
Kako da zaborave i daju oprost obitelji jos 328 osoba koje se vode kao nestali na podrucju grada Vukovara?
Dok jedni sute i kriju tajne, druga strana tuguje i jos trazi nestale, koje u posljednje vrijeme iskopavaju na gradskom smetlistu petrovacka dola.
Na Petrovačkoj doli kod Vukovara je, prema najnovijim podacima, najmanje 35 žrtva identificiranih ili ekshumiranih.
Na lokaciji Ovcara ekshumirano je 200 osoba od cega su dvije zene, a jedna je bila trudnica.
Prema nekim podatcima u Vukovaru je 1991 godine stradalo 2717 osoba, gradjana Vukovara i branitelja.
- Boris Tadić (bivši predsjednik Srbije) — Tijekom posjete Vukovaru 4./studenog/2010. položio je vijenac na Ovčari i rekao da je došao “da se pokloni žrtvama … izrazi žaljenje i izvini se”.
- Boris Milošević (hrvatski političar) — na Dan sjećanja u Vukovaru (18./studenog/ 2020. je izrazio sućut i “izražava žaljenje” obiteljima stradalih.
- Zasto to ne ucine i lokalni politicari javno?
Oni imaju veliku odgovornost i obavezu, ne samo za sadasnjost, nego i za buducnost.
Kako ocekivati oprost bez kajanja i iskrenog zaljenja? Katarza je jako bitna da bi se umjesto suzivota zivio zivot.
Nije moj grad samo rat. Moj grad ima toliko toga o cemu se puno ne pise i sto ne vidimo u medijima. Moj grad ima dobre ljude, lijepe obicaje i nalazi se na prekrasnom mjestu. Dijelom Slavonija, dijelom Srijem, okruzen Dunavom i Vukom. U mom gradu je zivio Lavoslav Ruzicka, dobitnik nobelove nagrade. Tu su i pisci i knjizevnici. Grad velike povijesti, izmjesan sa oko 30 razlicitih nacionalnosti. Na zalost jako malo se spominje Borovo Naselje. Naselje koje je svojim novcima izgradio Tomas I Jan Bata, a kasnije se prosirivao novcima kombinata Borovo, na koji smo mi svi ponosni. Jos sezdesetih godina, Borovo je imalo svoj bazen, , a otvorio ga je Veljko Rogosic. Borovo je imalo aerodrom jos od tridesetih godina, nekoliko osnovnih skola, zanatsku skolu, brojne trgovine. Borovo je imalo i gigant Borovo u kome je bilo zaposleno oko 22.000 radnika. Grad pun zelenila u koji su svi rado dolazili i uvijek bili dobro docekani.
Vukovar je uvijek bio grad velikog srca i takav ce i ostati.
Key West
stella.blog.hr
Ljera je boravila na Floridi u svom omiljenom Key West.
Za ovu fotografiju mi piše: "Specijalan pozdrav za tebe:
živa latino muzika levo, ples rumba, samba, u sredini,
kubanski restoran desno. Odmah sam pomislila na tebe
i kako bi im se pridružila." Kako li je pogodila :) ?
Pred muzejom Tennessee Williamsa,ona piše:
"Ja na pravom mestu. Muzej je otvoren pre par godina
više kao memorijal, ali sam morala da vidim.
Sećanje na velikog pisca i neobične teme."
Jedna od pisaćih mašina na kojima je Tennessee
Williams pisao u Key West.
Detalji iz muzeja.
Za kraj šlag na tortu, čuveni zalazak sunca.
Kažu da je ovdje najljepši na svetu.
Većina nas nikad neće doći ovdje pa sam morala
ovu ljepotu podijeliti s vama.
VUKOVAR..
eurosmijeh.blog.hr
Kao i svake godine na danasnji dan sjetimo se hrabrih branitelja Vukovara..
Kao voda za čokoladu
luki2.blog.hr
U ponedjeljak, 17. studenog u 18.30 sati u Surogatkinu KIC (Preradovićeva 5) održala se sedma večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma "Kao voda za čokoladu" redatelja Alfonsa Aráua.
Film "Kao voda za čokoladu" ekranizacija je romana meksičke spisateljice, ujedno i scenaristice filma Laure Esquivel. I knjiga i film primjeri su magičnog realizma, pa se tako osjećaji glavne junakinje Tite prenose na ostale likove preko hrane koju ona priprema. Komično-tragični zaplet otvara univerzalna pitanja: je li moguće ispriječiti se ljubavi, kontrolirati ju ili pak uništiti? Može li ljubav uvijek naći svoj put te što se događa ako se pokušava napola realizirati, ignorirati ili pak ubiti? To su samo neka od pitanja..
Film je osvojio 27 nagrada i 14 nominacija, između ostaloga nominiran je za BAFT-u te Golden Globe nagradu, a među najvažnijim osvojenim nagradama ističu se nagrada publike i nagrada za najbolji scenarij na Chicago IFF-u te nagrada glumici Lumi Cavazos za ulogu Tite na Tokyo IFF-u.
Program FILMBOOK posvećen je filmovima nastalima prema književnim djelima i nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko. Izabranih osam naslova za prvu godinu programa birani su po stilskoj, tematskoj i žanrovskoj raznovrsnosti te pokrivaju raspon od 20 godina u filmskom i više od 70 godina u književnom stvaralaštvu.
Nakon svake projekcije slijedi tribina na kojoj sudjeluju prof. Korana Svilar, spisateljica i gimnazijska profesorica, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj, psihoanalitičkoj i procesnoj psihoterapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska autorica i sveučilišna profesorica, voditeljica programa FILMBOOK.
Sinopsis filma:
Djevojka Tita za vrijeme revolucije živi u zabačenom meksičkom selu sa tradicionalnom i strogom majkom te dvije sestre. Njezina je ljubav prema Pedru zabranjena zbog krute obiteljske tradicije prema kojoj najmlađa kći mora njegovati majku. Do ušiju zaljubljeni Pedro, kako bi živio s Titom pod istim krovom, radi kardinalnu grešku i ženi njezinu sestru.Tita tako dobiva priliku svoju ljubav, ali i druge osjećaje izražavati kroz svoj talent za kuhanjem. Njezina hrana utječe na one koji je jedu stvarajući niz tragikomičnih zapleta koji Titinu ljubav, ali i sudbine svih ostalih likova, kaotično i poetično, nosi ka raspletu u stilu magičnog realizma.
(1992., Meksiko,123')
Režija: Alfonso Aráua
Scenarij: Laura Esquivel
Po romanu Kao voda za čokoladu Laure Esquivel iz 1989.
ULOGE:
Lumi Cavazos (Tita),
Marco Leonardi (Pedro Muzquiz),
Regina Torne (Mama Elena),
Mario Iván Mártinez (Dr. John Brown)
Meni je diskusija o odgledanom uvijek najbolja. Ono što nam daje knjiga, ne može dati film i obrnuto.
Kraj filma - tu je najbolje "vidljiv" magijski realizam. I sad - nikome se nije svidio kraj. Da, ali....."Sve prave ljubavi su tužne." Kao da nešto pukne u nama, kada nešto ili nekoga jako dugo čekamo - pa jednostavno nam je previše kada se nekoga dočepamo..Srce prepukne- od sreće. Ljubav prema obitelji - da, ali bezuvjetno? Čak i ako Te gaze i ne vole?!
Tako, odeš sa ljubljenim u jednu novu dimenziju....
Slijeva na desno: Zrinka Matijević, Korana Svilar, te dr. Sandra Ferenčić Ćuk....
A ovo je hrana, poslastice i igračka koja pišti......Za moju Miju.
Ljub!
17
pon
11/25
Dan 1363.
ap-placenici.blog.hr
Karta: https://t.me/Slavyangrad/148065
Toliko se stvari dogodilo u zadnja tri dana da nije bilo druge nego napisat novi pregled zbivanja. U noći pisanja prethodnog posta 13./14. studenog Ukrajinske ciljeve je zasulo 449 DOS-ova, od čega 430 bespilotnih letjelica, devet balističkih, šest krstarećih projektila, tri hiperzvučna Kindžala i jedan Cirkon. Koji dan kasnije doznajemo da su Kindžali pogodili aerodrom Starokonstantinov, nakon čega je googlemaps zamutio dijelove aerodroma na svom prikazu. Cijena tri Kindžala je 11,7 milijuna €UR, dok za pretpostavljena tri F-16C/D treba dati oko 100 milijuna €UR. Ozbiljan nedostatak lovaca natjerao je Zelenskog na nedavno potpisivanje ugovora za kupovinu 150 Gripena i 100 Rafala. Iako osobno sumnjam da će navedeni ugovori ikada biti realizirani, nastavlja se igra sve dubljeg uvlačenja Ukrajine u dužničko ropstvo zapada. Jer Zeko zna, dokle god igra tu igru da ga njegovi zapadni hendleri neće odraditi. Istodobno Ruska vojska nastavlja nezaustavljiv napredak na bojišnicama. U samo tri dana oslobodili su Rih kod Pokrovska, Orestopol, Jablukovo, Novopavlivku, Malu Tokmačku i Gaj na povezanoj bojišnici između Zaporožja i Dnjepropetrovska. Oslobodili su Platonovku u DNR, dok još čiste Šahovo kod Dobropolja sa ciljem stvaranja još jednog mini-kotla.
Karta: https://t.me/Slavyangrad/148069
Zauzeli su još Dvurečanskoj u Harkovskoj regiji, te odbili ne znam koji po redu napad na Kupjansk. Uz to polagano čiste Mirnograd od UAF-a. Ukrajinske bespilotne također iz noći u noć rade štetu po Ruskim regijama najčešće po rafinerijama i skladištima. Naravno takvi duboki udari u Ruski teritorij ne bi bili mogući bez potpore navigacijskih satelita Zapada. Ipak u toj igri iscrpljivanja lošije prolazi Ukrajinska strana. U moru bezbrojnih snimaka uništenja Ukrajinske tehnike s dronovima pojavio se snimak uništenja prvog oklopnog transportera M-80A ex-Yu proizvodnje. Za pretpostavit je kako se radi o jednom od 30 tih oklopnjaka, koje smo predali Amerima pod račun za donirane Bradlye. Stroj koji je preživio DR i služio nam godine iza toga, sada rđa negdje kod Konstantinovke. Za to vrijeme SAD je potopio 21-i gliser u vodama Kariba po onoj - Kadija te tuži, kadija te sudi. Bez ikakvog dokaza što su prevozii, dobili su smrtnu presudu i potapanje u međunarodnim vodama. Ako to nije piratstvo onda ne znam što jest. Srećom napad na Venecuelu još nisu započeli, ali sve je moguće u danima koji slijede. Kao i izbijanje nove ekonomske krize povezane s pucanjem balona na burzama povezanim s UI.
Slika: https://bsks.hr/terenska-vjezba-potrage-u-koritu-rijeke-save/
Mi smo za to vrijeme na planu osobne obuke odradili vježbu traganja s dronovima udruge "Bespilotni sustavi u kriznim situacijama". Po scenariju vježbe tragalo se za nestalom osobom u koritu rijeke Save. Naglasak je bio na uigravanju timova u sastavu pilot i osmatrač, te komunikaciju između timova i voditelja potrage. Iskustva iz vježbe će nadam se biti implementirana u budućem osposobljavanju posada i smjernicama za buduće nabave dronova. Unatoč brojnim propalim pokušajima provedbe airsoft treninga, jučer smo odlučili odradit trening jedan na jedan. Teren je katastrofalno loš, ali nije imalo smisla voziti se negdje dalje. Dvije borbe su bile dovoljnje za podsjetiti se i ujedno podučiti Mališu kako se odrađuje taj posao. Dok smo vježbu privodili kraju čujemo uzvik "Hit!". Dok izlazimo s vozilom s terena vidimo trojicu mladića u civilkama s kutijama od replika pod rukama. Popričali smo, našli se u razmišljanjima i nadam se da će nam se javit. Imamo ih čemu naučiti, dok će nam oni donijeti svježu krv u ekipu. Dok se proxy-WW3 nastavlja...
Slika: Manga
ja i škola
trustjesus.blog.hr
Škola mi ne ide dobro.
Slaba mi je koncentracija. Slabo pamćenje
Jako mi dugo treba da naučim neko gradivo i vječito nemam vremena.
Pred ispite je najgore tada kao da ne živim. Ne dozvoljavam si ni predahnuti i opustiti se.
Drugi nekako ležernije pistupaju školi i ispitima. Ja to ne mogu strah me razapinje.
Jako sporo čitam i treba mi puno više da pročitam lektiru. To ne znači da ne volim čitati ali ne pod pritiskom.
Često ne razumijem što sam pročitala kad moram pročitati neki tekst na nastavi.
Hvala Bogu ima na youtube nekih audio lektira.
Kad čitam na glas pred razredom mi je najgore. Mnogo griješim. Jako me sram radi toga.
Kad moramo na satu čitati u sebi a oko mene brbljaju, ja mogu deset puta počitati isti odlomak a d ne znam što sam pročitala.
Pobrkani planovi
bez-obzira-109.blog.hr
Neću podastirat medicinsku dokumentaciju
previše je to papirušine
izmakao mi Split zbog akutnog ukočenja
vrata što okreće "glavu kuće"
a bez vrata smo bezvratni
a nema manipulacija
miruj, medikamentiraj se i gledaj
uljeza u kuhinji s voljom ali sumnjive spretnosti
šuti i čekaj mirno i umiljato
radovi prekinuti
stigla dostava kompletnog ručka
jedna moja potomica dobra kuharica
ublažila boljke ukusnim obrokom
Otvorio mi se prostor djelovanja
medikamenti čuda čine
kao i dvodnevno mirovanje
blago sam se isklizala iz pasivnosti
posegnula za doniranim voćem
dušu dalo za marmeladu
akcija
nastala je gulijada
laganini pripremam sredstva za proizvodnju
a svesrdna pomoć je tu
osjećala sam se kao predradnik u proizvodnom pogonu
gledam
vrebam slučajne propuste koje gutam
nije fer neplaćenim pomagačima zagorčat
Pasiranje
miješanje bez zastoja
ne smije zagoriti ni slučajno
nitko ne voli zagoretinu mazati na kruh
dugačak je to proces
mandarine su vodenaste
potreban im je pektin nadoknađen jabukama
sve je na kraju bilo kompaktno
sjaji se površina
hvata se korica
svojom rukom radim na završnoj fazi
sretna zbog sudjelovanja (gledanja)
prožeta zadovoljstvom što se još nađe oslonaca
koji ne zanovijetaju
samo preuzimaju
zajednički rad
za zajedničku konzumaciju
Planovi su se malo pobrkali
'ko te pita
za Split ima vremena
a marmeladnu avanturu bih opet ponovila
s više udjela sebe
provjerila sam teglice
okretanjem se uvjerila da ide po "propisu"
nije ni čudo kad muška ruka miješa
a kažu da su žene za miješanje i "miješanje"
sve se pobrkalo
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr