Blog.hr

sri

01/26

Uska uličica mi se još nije probudila
čini mi se sporija je od mene
zajedno smo rasle
ona puna života i ja ,
spremna da se životom napojim

kamen je hladan, mokar
kao da sjetnu pjesmu pjeva
svim prošlim burama koje su puhale
u svakom kutiću starog grada

iako hladan i mokar je, osjećam ga
svakim atomom svog postojanja
toplina se u njemu budi
osjeća da mu dolazim s nježnošću

jedan po jedan, otvaraju se prozori
kao kad snene oči bude se na cvrkut ptica
zaškripe škure davno ispisanih priča
miris svježeg kruha mami uzdah
sve miriše da poznato, na samo moje

jutros mačke nema, a uvijek je tu,
protegnuta na pragu čeka
u svojoj eleganciji
hrabro je pobjegla svojim putem
ona je čuvarica kamenih vena...

Ni me sram

modrinaneba.blog.hr

Ni me sram, da sem jokala
a ne bom priznala,
da zate se še vedno zbujam

Foto: moja osebno

Slike

penetenziagite.blog.hr

Samo slike... nekoliko slika koje mi znače mnogo, a i promatračima bi možda nešto mogle, ukoliko se potrudite zamisliti jako, jako i stići tako na mjesta na kojima su snimljene. Utihla, polumračna stubišta; pogledi na more i obalu s vrhova malih brda; uzdizanja glave prema nebu u malenoj zimi; sićušne kaplje ljepote pred očima.

Ili, možda ne morate ići sve do tamo, nego vam se učini kako ste - gledajući ovo - doživjeli ono što i snimatelj, samo kada je maknuo oko s objektiva (pa će ga takva vaša misao učiniti radosnim).

Jer, ono što od nekog mjesta u nama ostane, u najvećem dijelu prilično teško da se objektivom uslikati može. Ako nisi u tom poslu nekakav majstor - i ako su ti namjere dobre.

Kud plovi ovaj brod

stella.blog.hr

Od svoje 11.godine moj mlađi brat je pravio makete
jedrenjaka. Sa 12 je "Golden hind" poklonio mami.
Od 13,5 -15.godine radio je brod "Bounty" koji je
meni poklonio za vjenčanje. Zatim je uradio još 4 broda,
"starom morskom vuku" mom ujaku ovaj

pa drugom moreplovcu još jedan i djevojci jedan.
Brod na slici druži se sa fotografijom moje bake,
majke istog ujaka.
Vrijednost ove uspomene je neprocjenjiva.

Selo malo naše hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Bili Mujo i Haso u krađi kukuruza kada
odjednom naiđe policajac i pita Hasa"Haso šta ti to radis?"
i kaze Haso "Izmišljam pjesmu."
kaže on. "Ajde da je onda čujem!"kaže policajac.
Počne on pjevati"Zeleni se kukuruz,zeleni se trava ajde
Mujo sakrij se vidi ti se glava!"

Kukuruz i mekinje nekad bili hrana za svinje,
sad koštaju u zdravoj hrani kao da kupujem kokain.

Idu Mujo i Haso u disko klub, i na ulazu vadi Mujo klip
kukuruza iz jakne i stavlja u pantalone...
- "Sta ce ti to??"
- "Znas kad budem digao Fatu na ples, pa kad je prislonim
na desnu stranu, ona ce od klipa pomisliti da je ona stvar i
naknut ce se na lijevu... E tu cu je ja docekati."

Vade seljanke repu na njivi, kad jedna
zastade zagledana u tek izvađeni koren:
Iju, kak'i je, k'o u mog Milisava!?
A, jel' tak'i veliki? - druga dobacuje.
Ma jok, more, tak'i blatnjav.

Orao Crnogorac njivu, pa se od oranja umorio i prilegao
pod jedno drvo da se odmori. Tuda prolazio neki tip i kako je
bio bos vidi ovog sto spava da ima dobre cizme, pridje on
njemu i skine mu cizme i ode. Kada se ovaj probudi vidi da
nema cizama zaputi se u selo, udje on u kafanu i vide jednog
tipa sa njegovim cizmama. Pridje mu Crnogorac i upita
ga gde je nabavio cizme. Ovaj mu rece:
- Ma prolazio sam preko neke njive i video sam jednog
kako spava ja ga izjebem i skinem mu cizme.
A da mozda nisu tvoje?
- A jok jadan nebio samo pitam bas su dobre.

LAF:
- "Ajmo se jebat."
PLAVUSA:
- "Necu."
LAF:
- "Aj ba, samo se seljanke ne jebu."
PLAVUSA:
- "Ok, onda."

Ivica je proveo vikend na selu kod bake.
Prvog sljedećeg dana učiteljica ga upita kako
mu je bilo na selu i što je tamo vidio.
- "Vidio sam mnogo gusaka, pataka i kokoši.
I jednog teško bolesnog pijetla."
- "Po čemu znaš da je bio bolestan?", pita ga učiteljica.
- "Pa stalno ga je neka kokoš nosila na leđima."

Besmrtnice danas

luki2.blog.hr

U utorak, 27. siječnja 2026., u 18:30 sati u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, predstavljena je nova zbirku poezije Sanje Lovrenčić pod naslovom "Besmrtnice danas".

Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka i pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman te urednik knjige Ivan Herceg.
Sanja piše o antičkim junakinjama (kao okosnice su uzete Penelopa, Arijadna, Tetida i Euridika), i preispituje kakva je situacija sa ženama danas i ima li i danas takvih besmrtnica, koje će odtaviti trag za buduće generacije. Osobito se aktualnim i važnim čini pjesničko otvaranje problematike ženskih uloga i pozicija u ovisnosti od onih muških, tradicionalno dominantnijih, moćnijih i sudbonosnijih.

Sanja Lovrenčić počela se baviti književnošću objavljujući u časopisima poeziju i prijevode poezije s francuskog i engleskog jezika. Prvu samostalnu zbirku pjesama, Insula dulcamara, objavila je 1987. Otad je objavila još deset pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, engleski, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik.

Za knjigu Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu “Kiklop” 2007. Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Također, autorica je knjige "U potrazi za Ivanom", koja je pretvorena i u predstavu o Ivani Brlić Mažuranić. Za ovu je knjigu kolegica- prevoditeljica 2007. godine dobila nagradu "Gjalski".....

Evo malo fotki s promocije:

S lijeva na desno: Andrijana Kos Lajtman, Sanja Lovrenčić (inače vlasnica "Malih zvona", književni je nakladnik) u sredini u bijelom i na kraju urednik knjige, Ivan Herceg. Izdavač: Hdp.

Andrijanu obožavam, razmjenjujemo informacije o svojim ljubimcima....Prekrasna je i erudita.

Ivan Herceg, očito, dobro radi svoj posao.

Moj potpisan primjerak.....Predivna naslovnica....Tako mi je drago da su autori konačno počeli obraćati pažnju i na samu estetiku na koricama.

Vrlo brzo sam se prebacila u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", jer se tamo održala promocija knjige Nebojše Lujanovića "Dnevnik prakse".
Roman koji otvara pitanja o vrijednosti truda, solidarnosti i građanskog otpora, a pritom ne zaboravlja nježnost i humor medietranske svakodnevice.

O knjizi su govorili:
Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović - autor i Nives Tomašić.

Malo opuštenija promocija nego prethodna; iako se čini na prvi pogled da je humoristična - postavlja ozbiljna pitanja o radu, životu i otporu.

Fotke:

Redoslijed s lijeva na desno je kako sam gore napisala: Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović i Nives Tomašić.

I autor i moja malenkost.....

Knjiga br.2 za večeras- i opet raduje potpis autora.....

Ljubim!

Inger Munch

toco1980foto.blog.hr

Inger Munch (1868.-1952.), sestra poznatog slikara Edvarda Muncha, bavila se fotografijom...

uto

01/26

Vrh - kaštel bez vidljivih tragova

viatrix.blog.hr

Vrh je naselje u sastavu Grada Buzeta i prema popisu stanovništva iz 2021. godine imao je 109 stanovnika. Smjestio se na nadmorskoj visini od 396 metara, na izduženoj visoravni sjeverno od akumulacijskog jezera Butoniga, koje sam opisao u objavi Jezero Butoniga – vodeno srce Istre. Kroz Vrh prolazi cesta L50055 koja povezuje cestu D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) i, preko ceste L50032, cestu Ž5013 (Cerovlje – Buzet). Kaštel Vrh, od kojeg danas nema vidljivih tragova, prvi se put spominje 1195. godine kada je bio dio feudalnog posjeda sa središtem u Sovinjaku i zajedno su pripadali je akvilejskim patrijarsima. Bio je pomoćna tvrđava većem sovinjanskom kaštelu, a izgrađen je na ostacima prapovijesne gradine koju je navodno naseljavalo keltsko pleme Subokrina. Poslije su ga držali Rimljani, a ime Vrh dali su mu novodoseljeni Hrvati, što je za romansko stanovništvo bilo teško izgovoriti, pa su ga Mlečani, primjerice, nazvali Verch. Vrh je nakon 1350. godine pripao Pazinskoj grofoviji, a od 1370. godine postaje dijelom austrijskog teritorija. U urbaru iz 1498. godine se spominje pod nazivom Perg, a od 1508. godine dolazi pod vlast Mletačke Republike. Naselje je imalo dvoja vrata koja su srušena, a to su bila Mala vrata na južnom dijelu i Vela vrata na sjevernom dijelu naselja.

384

Priča se nastavlja... Kliknite!

Kad sunce ljubi san

Halapljivo gutajući sunce

nachtfresser.blog.hr

Još uvijek sam pod dojmom prilaza u polumraku i uskih hodnika i mostova na onkologiji, prema tajništvu, koje mi je orijentir, jer trebam se javiti u prostor do tajništva. Jedina svijetla točka, itekako svijetla, su zidni uokvireni portreti uglavnom mlađih redom simpatičnih nasmijanih žena, medicinskih sestara, koje rade na tom zahtjevnom odjelu. To nema nigdje.
Nužno mi se nameće usporedba sa svijetlim, izuzetno širokim prozirnim, u staklo uokvirenim mostovima najveće berlinske bolnice Charite, visoko iznad širokih berlinskih prometnica, punih automobila koji jure svojim poslom i rijetkih pješaka poput mene, koji zbunjeno gledaju u visinu i pokušavaju dokučiti, kakve se drame u tom stalnom užurbanom muvingu gore odvijaju. Čudaci naravno primjećuju da bolnica koja ima raspršene odjele po cijelom gradu ima i prozore koji gledaju na veliki suvremeni berlinski Hauptbahnhof (glavni kolodvor), koji je ovaj bloger toliko puta fotografirao, kao i putnice iz različitih kuteva.
Jednom sam tako primijetio siluetu dugokose osobe priljubljene uz staklo bolničkog prozora, kako promatra vlakove koji neprestano ulaze u i izlaze s kolodvora. Ako se trajno opraštao s berlinskim tlom, možda mu je utjeha bila koliko ljudi istovremeno s njim napuštaju grad, doduše ne za isto vremensko razdoblje, no vrijeme je ionako samo ljudska pomoćna igračka za snalaženje u prostoru (tako nekako lud je bio slijed misli)...
Vremenska prognoza najavljuje mrske pljuskove od sutra, zato smo se namještali prema suncu, kako u šetnji, tako i u vrtu. Tu gdje Jin leži je prošle godine odlično uspjevala rajčica...

Refleksija

fragmenti2.blog.hr

(Još uvijek) nesposobna za nekakav ozbiljniji posao, vratila/ posvetila sam se još jednoj svojoj ljubavi - izoliranju predmeta na bijeloj podlozi.
Ovi moji oko mene i nisu baš nešto impresionirani, uglavnom ne vide razlog zašto bi se netko uzbuđivao oko tolike 'sterilnosti', kako kažu... ali ja volim. Vjerojatno zato što do nekakvog zadovoljavajućeg rezultata i nije baš tako lako doći.
Često to zna biti tako s naoko jednostavnim stvarima.
Ako ne vjerujete - pokušajte.

Posebno je teže s prozirnim, staklenim stvarima (ovo je moja nova 'kristalna kugla' :O, jedna od dvije... pa sam se i s njom malo zezala), ili bijelim predmetima, s njima se slabo može računati na pomoć kontrasta.

Ovo je tek jedan mali djelić predmeta s kojima sam se ove zime igrala. Odabrala sam ove neke urednije (ili su samo manje zamazani :O); obzirom da sam uzimala sve što mi se našlo na stolu ili u blizini, nisam obraćala pažnju na svoje otiske... jedino što nije za objavljivanje. To ne bi imalo smisla :I
Pa ni kao kontrast onoj spomenutoj 'sterilnosti' :O

Nu... da se primijetiti i da božićna dekoracija još uvijek nije pospremljena (a ka'će, ne zna se...), ali obzirom da se na grani ponad moje glave još uvijek može naći i pokoje uskrsno jaje, onda se ni oko ovih kuglica ne treba uzbuđivati.

S kamenjem u džepovima...

komentatoricamicaa.blog.hr

25.1.1882. rođena V. Woolf

Kažu da je Virginia, po uzoru na svoju sestru, slikaricu Vanessu Bell, pisala stojeći. Ima u tome neke čudne simbolike.
Riječ je o ženi koja je kroz život koračala s mukom i jedva uspijevala ostati na nogama, često se psihički potpuno slamala i posrtala, da bi na kraju odlučila zaista potonuti.
A ipak, iako duševno krhka, pisala je stoički, u položaju sasvim neprirodnom i neudobnom za takvu radnju. Osim toga se je Virginia koristila olovkama različitih boja za različite tekstove – najviše je voljela ljubičastu, kojom je pisala dnevnik i pisma, uključujući i ona ljubavna Viti Sackville-West. ( dio : čitaj knjigu )

cijelog života živjela je u košmaru s promjenljivim psihičkim epizodama, danas bismo rekli u bipolarnom poremećaju s dugim razdobljima depresije, ali potpuno svjesna svog stanja u trenucima nemoći.
1941. u početku rata ,a nakon oproštajnog pisma suprugu oduzela je život sebi : ušla u rijeku Ouse džepovima napunjenih kamenjem, laganim korakom, vrlo svjesna svoje osobne boli i hladne, mračne rijeke

teatralno o teatralnom ;)

baton.blog.hr

Kaže teatralni da ja i AP podržavamo "atomskog fašistu Putina" he-he

da teatralni ima bar dva klikera u glavi, pa da uspije kontrolirati prste na tipkovnici, uh koliko bi se blamaže poštedio

nemojmo stoga od njega (i takvih) tražiti pojašnjenja izrečenih gluposti poput "atomskih fašist" jer taj pojam nema nikakvog smisla osim, eventualno, ako se ne odnosi na Harry S. Trumana koji je donio odluku o bacanju dvije atomske bombe na Japan

ali kako će umni siromah to shvatiti i znati?

Da nije bilo Putina u početku ovog 21 stoljeću, svijet bi odavno bio u nuklearnom srazu, a to ujedno znači da mi više ne bi pisali o tome

ali kako da jadni kazalištarac to shvati?

Povijest fašizma u 21 stoliću je počeo dizanje desnice i mahanje kukastim križevima u Ukrajini, njihovo ubijanje civila u Donbasu, paljenje ruskih knjiga i zabranjivanjem vjere i jezika i slično
zatim genocid u Gazi, gdje cionistički fašisti imaju poseban pik na ubijanje djece
zatim policijska država u Britaniji gdje se danas završava u zatvoru zbog izrečenog stava i mišljenja
te naposljetku Minneapolis u SAD-u gdje ICE, bez srama i straha, vrši javne egzekucije na ulicama grada (to na ulicama ruskih gradova nikad nitko nije vidio!)

ali jadni teatralni... hebiga ;/

Valja ovdje spomenuti i onaj dvojac teletabisa, dvojac koji bi rado bio trojac ali nikako da nađe trećeg.
Evo im ja preporučam teatralnog, jer iako se definira kao antifašist, mora shvati da u tom nazivu krije i "-fašist", pa nek zajedno raspredaju o 80 godina staroj povijesti SSSR-a. ;)

Anđeo bez krila

filiparumenovic.blog.hr

Postoje ljuid koje upoznaš,
i postoje ljudi koje osjetiš.
Ti si drugo.

Ne znam kako se ovo dogodilo.
Ne znam kad si psotala važna.
Znam samo da jesi.

Ne znam zašto te osjećam tako blizu,
ali znam da bez tebe nešto nedostaje.

Ti si moj anđeo bez krila.
Ne iz bajke.
Ne iz slika.
Nego iz stvarnog života.

Iz onog dijela svijeta,
gdje ljudi griješe,
gdje se boje,
gdje vole.

Nekad me iznenadi,
koliko te osjećam blizu,
kao da si ušla u moje misli,
i ostala

Kao da postoji nevidljiva nit,
koja veže tvoje ime,
za moje srce.

I ne steže.
Ne boli.
Samo drži.