Sve kategorije po listama

Ima li smisla truditi se kad su razlike tako velike?

quattrostagioni.blog.hr

Kad se govori o održivosti, često se pojavi osjećaj frustracije. Trudimo se oko sitnica, nosimo svoju bocu, pazimo koliko bacamo hrane, popravljamo stvari, a onda vidimo vijesti o industrijama koje zagađuju na razini cijelih država. U tom trenutku lako je pomisliti da naš trud zapravo ne znači puno. No upravo tu vrijedi zastati i pokušati drugačije razmišljati o tome kako promjena uopće nastaje.

Na osobnoj razini održivost izgleda vrlo jednostavno i često pomalo „skromno“. To su odluke poput toga hoćemo li kupiti još jedan komad odjeće, hoćemo li baciti nešto što se još može koristiti ili hoćemo li odabrati praktičnije, a ne najbrže rješenje. Te odluke same po sebi ne mijenjaju svijet, ali mijenjaju način na koji mi sudjelujemo u njemu. One stvaraju naviku da se prije kupnje ili bacanja barem na trenutak zapitamo treba li nam to zaista.

S druge strane, postoje primjeri koji pokazuju što se događa kada se ista logika primijeni na puno većoj razini. Patagonia je dobar primjer kompanije koja je odlučila igrati po drugačijim pravilima. Umjesto da vlasništvo i dobit zadrži unutar obitelji, profit je usmjeren u borbu protiv klimatskih promjena. Takva odluka ima ogroman doseg, ali ne nastaje u praznom prostoru ona je odgovor na vrijednosti koje društvo sve više očekuje od velikih igrača.

Zato održivost nije pitanje tko ima veći utjecaj, nego kako se različite razine povezuju. Mali izbori oblikuju način razmišljanja, a velike odluke imaju snagu promijeniti sustave. Kada se te dvije stvari poklope, promjena prestaje biti teorija i počinje imati stvaran učinak. Možda ne možemo svi voditi kompanije, ali možemo sudjelovati u stvaranju svijeta u kojem će se od takvih kompanija očekivati da djeluju odgovorno.

Osmijeh povrh svega

nachtfresser.blog.hr

Nakon noći lošeg spavanja, nisu godine u pitanju, ja kad spavam spavam, jučer sam se prejedao, preobilan ručak, a nema bacanja, poslije degustacije dviju torti, jedne naše (kao što sam majstor pečenja i prženja, usavršavam se i s mikserom od kad jedem slatko :P) i jedne susjedine (oni s troje male djece češće slave rođendane ;)), što drugo nego pronaći prigodan video za početak dana, ni video snimke, kao ni umjetnost, kao ni povijest, kao ni dobra hrana, ne doživljavaju stalna poboljšanja i razvoj kako su nas uglavnom učili po školama, teško je naći bolji video od ovog iz 1967. kao ni tortu po izvorno starom receptu, koji se ne da napisati, jer se mijenja trenucima inspiracije starih majstora i improvizacijom:



E ovo do sad je bio tekst od jutros, napisao sam ja i cijeli prosvjetiteljski post, čak i objavio, stigao i jedan komentar od AnnaBonni1 istovremeno kad sam ga odjavljivao, uz izraz žaljenja što je u paketu izbrisan, poručujem i da je u torti nestala i stopostotna tamna čokolada, mousse krema bolja nego ikad.

Prolazi treća adventska nedjelja, druga za redom, kako blogerica Dinaja uopće ne piše, inače i ona je po onoj "Kud svi Turci tu i mali Perica" dvadesetak godina umjesto svakodnevne poezije objavljivala prigodne blagdanske postove, nadam se da je kao kod zadnjeg izbivanja u pitanju problem s računalom, za jednu naslovnicu bloga manje više.

Budući da mi je bloger Euro jučer pohvalio fotografiju prilažem još jednu fotografiju iz ciklusa "Obzori berlinskog Hauptbahnhofa i Alexa", na praznik radosti svakome što ga veseli.

Oprosti...

agava505.blog.hr

...pred tišinom na koljena sam pala, po svim šavovima pukla
obgrlila me šutnja, ona sve zna
grudi su kamen, krivnja, hladna, teška, bezimena,

ruke prazne, drhte, svaka linija pamti grijeh
izgovaram ime koje boli, kao da time prizivam bijeg....

ti oproštaj moliš... ne glasno, već duboko, iz dna kostiju,
tamo su sve laži korijenje pustile
dok istina strpljivo čeka svoju sudbinu...

znaš da te ne razumiju, ti i ne tražiš to
ne mogu se tek tako lako tragovi sna izbrisati
srce neka ti oprosti, jer si slaba bila kad si jaka trebala biti....

ako ti je suza pala pusti je, neka ti umiva lice
ona ispire ono što boli, ne optužujući te
želim ti pokazati put bez tame
samo neka započne riječima "oprosti, žao mi je..."

znaj,
oproštaj nije
z
a
b
o
r
a
v,
već je hrabrost da živjeti možeš dalje......




slika: net planeta

Zašto je to tako?

dusakojaluta.blog.hr

U mojoj kući živi dijete koje nije krenulo još u školu, ali već vodi ozbiljne parnice.
Zna kad podnijeti žalbu, kome se obratiti i kako emocionalno pritisnuti protivničku stranu.

„Tata, ti slušaš samo mamu.“
„Uvijek mora biti onako kako ona kaže.“
„Nikad nije moj dan, uvijek je samo mamin.“
„Ti samo nju voliš.“
"Opće nisi fer, uvijek mama mora biti glavna."

Tata stoji zbunjen, ja sam automatski glavna krivica, a dijete iznosi dokaze kao da se bori za skrbništvo nad vlastitim životom.

I onda dolazi završna prijetnja, izgovorena s dramom odrasle osobe koja je već mentalno otišla iz kuće: "Bit će vama žao kad ja narastem i odem ća.“

Kako se izboriti s malom verzijom odvjetnika?
Ne možeš.
Možeš samo klimati glavom i smijati se da ne vidi.

Ali tješim se jednom mišlju:
ako već sada ovako jasno vidi "nepravdu", postavlja pitanja i ne pristaje šutjeti…
postoji dobra šansa da će se boriti za sebe u životu.

I iskreno,
to mi je zasad sasvim dovoljno.

Pjesma

dvitririchi.blog.hr

slučajno sam nabasala na ovu pjesmu negdje,
pjevala ju je prelijepa mlada majka s malenom kćerkicom i toliko nježnosti je bilo u tom videu da sam ostala ... paf...
bilo je teško razabrati riječi jer su pjevale njih dvije u duetu, i pjesma je išla u podlozi (karaoke) da mi je trebalo pola jutra da točno razaberem riječi bar dva stiha i ponudim ih Googlu na pretragu. Umjetnička ineligencija je u svakom smislu zakazala kod ove ljepote, a nudila sam joj riječi, nudila joj melodiju na slušalice.
onda sam išla probuditi dijete, i potrudilo se slušati, i ništa (iza sna) ali onda nekako, nemam pojma kako, etogac.

Band je australski, ova pjesma je australsko-španjolska suradnja, umjetnička i jezična, a pjesma je na(s)tala u vrijeme covida, 2021. kada su Španjolci izlazili na krovove zgrada i pjevali, bodreći jedni druge.
Da nisam pročitala opis videa, ne bi je ni vezala uz taj "co vee" period, jer toliko je lijepa (meni) i univerzalno poticajna.
Šteta što ne smijem s vama podijeliti izvedbu na koju sam prvu nabasala (koju pjevaju mlada majka i malena kćer) jer tamo dobija još jednu dimenziju - dimenziju čiste ljubavi i nježnosti. A to je za mene valjda božić. pardon, Božić...

Treća adventska svijeća – svijeća radosti

filiparumenovic.blog.hr

Treća adventska svijeća naziva se Pastirska svijeća i njezina poruka je radost. Kad se pali ta svijeća, mnogi kažu da se u zraku osjeti nešto posebno, kao da se cijelo vrijeme došašća otvori i postane toplije. To je trenutak kada se shvaća da je Božić sve bliže i da se radost više ne može sakriti. Upravo zato je ova svijeća često ružičaste boje, jer predstavlja svjetliji i vedriji ton usred vremena iščekivanja.

Pastiri koji su prvi primili radosnu vijest o Isusovom rođenju bili su obični ljudi. Nisu imali bogatstvo ni položaj, nisu bili poznati ili važni. Živjeli su jednostavno, radeći u tišini i daleko od velikih gradova. Ipak, baš njima se prvi put objavila najveća vijest koju je svijet ikad čuo. Ta činjenica nosi snažnu poruku: radost Božića nije namijenjena samo onima na vrhu društva, nego svima, pa i onima koji misle da nisu dovoljno vrijedni ili primijećeni. Pastiri su primjer da Bog uvijek dolazi onima koji su otvorena srca, pa makar bili i potpuno nepoznati.

Treća adventska svijeća tako nas potiče da u vlastitim životima pronađemo taj duh radosti. To ne znači da moramo biti savršeni ili stalno sretni, nego da pokušamo prepoznati male znakove dobra oko sebe. U došašću se mnogi ljudi vraćaju jednostavnijim stvarima, kao što su mir u obitelji, druženje s prijateljima, pomaganje onima koji su sami ili u potrebi, te unutarnja zahvalnost za ono što imaju. Radost treće svijeće poziv je da se usred svakodnevnih briga zaustavimo i primijetimo da uvijek postoji barem nešto što nas može ispuniti mirom.

Ima još jedna važna poruka koju nosi Pastirska svijeća. Ona nas podsjeća da radost nije uvijek glasna ili sjajna. Ponekad je tiha, skrivena u malim trenucima, baš kao što su pastiri na mirnim poljima primili vijest o nečemu što će promijeniti svijet. Radost treće nedjelje došašća poziva nas da budemo spremni na jednostavna čuda, na one trenutke kada osjetimo toplinu, blizinu i nadu, iako to možda nismo očekivali.

Kad se treća adventska svijeća zapali, domovi postaju još malo svjetliji. Njeno svjetlo govori o radosti koja se približava, ali i o radosti koja postoji već sada, u trenucima koje često uzimamo zdravo za gotovo. Ona nas potiče da se otvorimo i dopustimo da nas Božić iznutra promijeni, baš kao što je promijenio živote pastira.

Zbog svega toga treća adventska svijeća ima posebno mjesto u srcima mnogih ljudi. To je svijeća koja ne govori samo o radosti Kristovog dolaska, nego i o radosti koja se može roditi u svakome od nas kada se približimo jednostavnosti, zahvalnosti i vjeri.


Radujmo se jer nismo zaboravljeni. Radost došašća podsjeća nas da Bog dolazi svakome, bez iznimke.

Neka se drugi raduju

supatnikll.blog.hr

Hoćete li se radovati svakom novom danu, uspjesima svojih najmilijih, činjenici da živite u jednom od najljepših kutaka svijeta, Božiću, novim ljubavima, djeci koja se igraju u parku, pobjedama Hajduka, slobodi koja je skupo plaćena, do vas je, niko drugi s tim nema veze.

Radost je nesebično stanje, radost se dijeli i množi istovremeno, kao i ljubav radost ne može biti pogrešna.

Zato braćo i sestre radujte se, okanite se šupljih priča, i nesuvislih izgovora, nikad nije bio bolji trenutak za radost, nego baš sada.

GAUDETE, 3.svijeća

komentatoricamicaa.blog.hr

Treća adventska svijeća naziva se Gaudete svijeća i ima posebno značenje u došašću.

Značenje treće adventske svijeće Gaudete - Radost znači radovanje Božiću koji se približava

Nakon prve dvije .Nada i Mir , treća pokazuje kako se iščekivanje pretvara u radost pouzdanja




*****************
Sinoć, na dan sv. Lucije upaljene svjećice prema gradu





Volimo se, ljudi

STOL

sewen.blog.hr

Imam stol za samca, stol za ilegalca,
Ne volim one za šest.
Jer za njim nema tko sjest!
I da je od srebra i zlata,
Da ima milion karata...
I da je od najboljeg hrasta,
Ne treba mi i basta!
Jer za njim sjedit ću sam
Kao da nikome ne trebam.

Imam stol za maksimum dvoje, bez boje,
Dajte mi pod hitno pilu,
Da bude sve u stilu...
A imat ću i više slobode.
Znam ja gdje veliki vode...
Vode u druženje i gozbu i slavlje
Vode u ralje lavlje...
A ja neću dijeliti sa svima
Mjesto gdje je zima!

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine o humoru

Miris cimeta

modrinaneba.blog.hr

Miris cimeta, svjetla koja omekšavaju večeri, želje,
trenutak koji me zaustavlja i dodiruje tamo gdje je toplo,
osjećaj koji ostaje i smiruje

Foto: moja osebno

cimetasto

ehsaznala.blog.hr

https://voca.ro/13Cl2Qf1naxD

Poklon dan

luki2.blog.hr

Od jutra živo, živo i radno....:))))) Sve im oprošteno zbog Bruxellesa!:))))))

Danas su bili izbori za koordinatore stranke ipredstavnike vijeća....

Neka moje fotografije govore:







I u Bruxellesu i u Zagrebu prijatelji ostaju prijatelji.....

Tek u četiri popodne stižem kući (bez brige, imali smo ručak i pauzu i sve), ali zvoni telefon.....

Zovu moji iz Metkovića. Da su poslali jedan paket autobusom. Majko moja, pa kad stiže paket?! Pa u 17.30.

Nisam se stigla ni presvući, jurim na autobusni....Stigla. Bus dolazi. Paketušinu jedva mogu podignuti. E, nećeš. Preumorna sam, idem na taxi. Jedan mladi gospodin pomaže mi i dovući ga na katove....:((((

U paketu dvije ogromne vreće mandarina, limun, jabuke, šipak ili nar i još svašta nešto....
.. .

El Condor Pasa

modrinaneba.blog.hr

Militarizam

brgljezniblog.blog.hr

Polako smo u ovoj hodnji stigli i do kraja tjedna fotobloga. Moglo se sigurno više objaviti sadržaja, intrigantnijega... ali čemu? Vjerujem da sam obavezu prema Uredništvu i junačkome Adminu osobno u najvećoj mjeri izvršio. Uostalom kako rekoh na početku, forsirati se? Ne- nisam pod starost više za to.


Na koordinatama: 47.996715N 106.943698E
Nalazi se memorijal japanskim zarobljenicima iz WWII.



Lokacija se nalazi desetak km sjeverno od Ulaanbaatara. Niti turisti niti ostali ne mogu doći ovdje jer ne znaju ništa o tome. Ja znam slučajno jer cca 2km dalje je povijesno strahovito važan jedan samostanski kompleks, (Dambadardžaa Hiid), a koji je korišten kao logor za japanske zarobljenike.

Okvirno SSSR je transferirao 12-14 tisuća japanskih zarobljenika u Mongoliju na prisilni rad. Od kojih je cca 1700 tamo umrlo.
U periodu '45.-'47. osobito. Posljednji zarobljenici su otpušteni sredinom '50ih. Nastalo je tu japansko vojno groblje. Jednostavni ograđeni plac tijekom komunističkoga perioda. Čini se da je, sada već jako davne, 2001. japanska vlada financirala uređenje ovoga memorijala.




Tu ima i nevelika muzejska sobica.

Ono što je mene najviše fasciniralo je kako su Japanci ekshumirali ostatke s tog nekadašnjeg groblja i onda su ih ceremonijalno kremirali in situ... To je valjda takva njihova tradicija.

evo na slici lijevo vidimo kako je izgledalo to groblje u periodu '45.--'99., prije izgradnje memorijala.

Taj čitav proces kremacije je fotodokumentiran i može se vidjeti kao eksponat ovdje.
Ja sam to poslikao isprva, ali kasnije dok sam pregledavao galeriju sam odlučio izbrisati tih par slika, jer mi je djelovalo nekako previše morbidno. Ti nizovi malih lomača, oko metra u visinu, od uredno složenih drva, na svakoj lubanja i nešto kostiju i u plamenu. Tako da to nećete vidjeti.





Plastični vijenac od carske obitelji je relativno "friški". Bili su tu ovoga ljeta povodom 80.godišnjice završetka WWII.




To su izgleda neka imena identificiranih pokojnika i datumi smrti.




Ne znam što predstavlja vitrina sa šljunkom i pijeskom.














Sniježne padine u pozadini djeluju vrlo moćno. To je Čingeltej, sjeverna sveta planina Ulaanbaatara. (Na svakoj strani grada ima jedna- na jugu najveća i najvažnija planina Bogd-kan, na istoku Bajanzurh i na zapadu Songino)