A bilo je tako dobro počelo…

Fanita English
Izdavač: Kršćanska sadašnjost 1996.

Osobe presigurne u sebe znaju druge ganjati ili prekomjerno kritizirati zato što možda nisu nešto 'ispravno' učinili, na što se pak ovi napokon osjete odbačenima i sputanima umjesto da sami dođu do riječi.

Nesigurne osobe često troše više energije na to da dobiju od drugih pomoć i potporu nego da djelotvorno ulažu vlastite sile i sposobnosti.

Obrambeni stav nastaje u trećoj godini života, točnije, između druge i četvrte godine. On ne odgovara temeljnom stavu s kojim smo rođeni, no razvija se tako rano da postaje našom 'drugom naravi'. Vjerojatno smo svi rođeni s pozitivnim sklonostima, sa sposobnošću za povjerenje, ljubav i ljubaznost. I kao odrasli možemo, ako prevladamo svoju egzistencijalnu tjeskobu, postići u odnosu prema sebi i prema drugima sličan uravnotežen temeljni stav. Mnogi sveci ili istaknute ličnosti, kao npr. Majka Terezija, pokazuju nam takav temeljni egzistencijalni stav. No većini od nas ne uspijeva uvijek živjeti tako, bilo zato što nismo odrasli u idealnim prilikama, bilo zato što nam nedostaje izvanredan talent za tu svetost. U stvarnosti smo podložni jednom ili drugom obrambenom stavu. Ali ipak možemo si do neke mjere pomoći odraslim JA ako poznajemo vlastiti obrambeni stav i tako znamo na što moramo paziti u nekoj napetoj situaciji.
No – zašto je zapravo riječ o obrani. Od čega smo se trebali zaštiti već u ranom djetinjstvu, osobito ako smo imali brižne roditelje? Odgovor, vjerojatno, već znate: osjećamo se ugroženi od temeljne egzistencijalne tjeskobe. Ona se pojavljuje s prvim opažanjem sama sebe, čak i ako dijete toj tjeskobi još ne zna imena.
U majčinu tijelu i kao dojenče živjeli smo, tako reći u raju. Sve su nam se želje ispunjavale. Ništa nismo morali činiti. Dobivali smo hranu, toplinu i nježnost. Dojenčad koja je morala biti bez toga, umrla je. Pa ako smo morali i drečati da nas nahrane i previju, osjetili smo da oslobođenje od nestašice ili boli ipak stiže kao nekom 'magijom'. Katkada, ako pomoć ne bi odmah stigla, mogli smo je naknadno naći u snu, u mašti dojenčeta (Promatrajte jednom dojenče kako zna u snu s užitkom sisati, kao da je na majčinim prsima.)
No s razvitkom svijesti došao je i izgon iz raja: najprije iz ugodne topline majčina tijela, onda s voljenih majčinih prsiju i naposljetku od njezine strpljivosti, koja se u razdoblju dok smo još bili dojenče činila beskrajnom. Pojavili su se osjećaji boli: izbijanje zubi, teškoće s probavom i svakojaka razočaranja, od kojih nas nije mogla izbaviti ni najbolja majka. Naprotiv, katkad se činilo kao da nam namjerno zadaje bol. Silila nas je npr. piti gorak lijek ili bi nas vodila liječniku, gdje su nas boli iglama za injekciju. Najednom se beba ne osjeća više u rukama nježne madone, već izručena vještici.

Mnoge priče pričaju nam tu zgodu iz raja, priče u kojima dobra majka rano umire, a umjesto nje se pojavljuje zla maćeha ili vještica. Nikakvo čudo da djeca prihvaćaju i najjezovitije priče. Zločesta vještica, iz npr. Ivice i Marice, u podsvijesti im je poznata. Kad slušaju tu priču, vesele se što su toj vještici možda i nekim čudesnim načinom, izmakli. Ili se pak još uvijek doživljavaju u moći te vještice, a priča im daje nade da neće vještici samo izmaći već joj se i osvetiti i spaliti je u peći. Na žalost, takva dječja iskustva kao i strahovi i želja za osvetom, koji od djetinjstva i dalje djeluju, imaju nespoznatu posljedicu da se žena (umjesto majke) okrivljava za sve zlo u ljudskoj povijesti. U ženi se gleda razlog dječjim frustracijama. Ta otac je obično bio – kao i Bog Otac – negdje u pozadini. Majka je naprotiv bila tu, ona nije mogla riješiti sve teškoće.
Tako je Eva proglašena krivom što nam je zatvoren Raj zemaljski. Ona se dovodi u vezu s buđenjem ljudske svijesti, a ne možda razvojna faza u kojoj istodobno rastu svijest i zubi. Posljedica je toga da ugriz u jabuku majčinih prsiju izaziva odbijanje i doživljava se kao početak izgona iz raja.
Tako se događa da žene podsvjesno smatraju krivcima ne samo muškarci već i njihov vlastiti rod. Stoljećima im je bilo vrlo teško braniti se zbog svojih 'grijeha'- pa one su u sebi i same vjerovale u to, i još uvijek ih oba roda gledaju potajno kao vještice ako ne sliče madoni.

Druga godina života obično se naziva 'prkosnim razdobljem'. Zapravo nije uopće toliko riječ o prkosu. Dijete iskušava svijet i vlastitu moć. Na roditelje to djeluje kao prkos, pa se kod nekih roditelja dijete zaista navikava reagirati više iz prkosa nego slijediti istinsku znatiželju ili težnju da nečim ovlada. Pri takvim sukobima roditeljima je često potrebna upravo salomonska mudrost da se primjereno ophode s djetetom u razvitku.

Tko ima previše nadomjesnih osjećaja, ne može nikada zbiljski uočiti sama sebe. Kao dijete su, sigurno, svakom od nas potrebni dodiri maženja kako bismo razvili dobar osjećaj o samom sebi. No odraslima neće, ne znam koliko maženja, podati svijest da su potpuno živi. Za pravo življenje potrebna je vlastita kreativnost a ona se može razviti samo ako se vlastiti osjećaji, pa bili i neugodni, ne moraju skrivati pred samim sobom.

Izrabljivači osjećaja trećega stupnja postupaju kao da imaju samo jednu od dvije nesretne mogućnosti kad se boje da će izgubiti partnera: borbu ili bijeg, i to u brzoj izmjeni. Pri tom u oba slučaja prijete da se svom silinom pretvore u pogibeljno ponašanje baš oni osjećaji koje su prije toga suzbijali vlastitim nadomjesnim osjećajima i pomoću tuđeg maženja.
Otelov primjer pokazuje nam kako se taj proces drastično odvija kod tipa 2. Ali i krajnji izrabljivač osjećaja tipa 1, redovito više pasivan i ovisan, može biti kandidat za pokušaj samoubojstva – ili kao Dezdemona, dragovoljna žrtva (zato što je ustrajala u svojem temeljnom stavu izrabljivanja osjećaja). Čovjek tipa 1 pri pomisli da će izgubiti partnera prelazi u opreku dotadašnjem stavu prilagođenog djetinjeg ja (mogućnost koju Dezdemona nije zapazila jer uopće nije mogla zamisliti gubitak voljene osobe). Oboružan naduvenim, uobraženim roditeljskim ja, takav bi čovjek mogao reagirati poput crva koji se propinje: iznenada se agresivno okreće protiv partnera ili onoga koji je baš na putu. No već nekoliko minuta kasnije ta bi se osoba opet vratila uobičajenom temeljnom stavu i kao prilagođeno djetinje ja molila oproštenje i kaznu.

Liječiti sama sebe, to je kao da čovjek želi sam sebi podrezati kosu. Bez sumnje je teško dohvatiti svugdje gdje je potrebno. No smatram da je to moguće ako koristimo valjano zrcalo i imamo nešto strpljenja sami sa sobom.

Načelno je većina naših problema povezana s činjenicom što su nam prvotno zrcalo bile reakcije najbliskijih osoba u djetinjstvu. No kao odrasli još uvijek nismo svjesni da bismo sada mogli koristiti druga zrcala te tako vidjeti sami sebe. Pri tom bi nam možda sinulo da smo sposobni za više samostalnosti nego što mislimo. Svoju sadašnju realnost možemo promatrati takvu kakva jest umjesto da se neprestano osvrćemo, u nadi da bismo možda svoju glavu mogli gledati odostraga. Stvari zaista nisu baš jednostavne: često dopuštamo sablastima prošlosti da otmu zrcalo iz ruku našega odraslog ja.

Nikada se ne može biti autonoman, tj. uistinu slobodan, dok se god živi sa sablastima djetinjstva.

Naša se ličnost ne sastoji od jednoslojne cjeline, već od različitih stanja našega ja, koje se u TA nazivaju roditeljsko ja, odraslo ja i djetinje ja.

Uz svako stanje našega ja vezan je vlastiti misaoni i osjećajni sustav, kojemu pripadaju i određena sjećanja i očekivanja. Možemo se prenijeti u stanje roditeljskog ja, njime dobivamo pomoć i potporu ili vršimo kritiku. Možemo se prebaciti i u stanje odraslog ja, ono preuzima i prerađuje obavijesti te pokušava realistički rješavati teškoće. Najzad, možemo prijeći i u stanje djetinjeg ja, tada reagiramo spontano, dajemo maha mašti, djelujemo kreativno, doživljavamo čudesa, ali se također tjeskobno i strašljivo prilagođujemo ili prkosno bunimo.

Življenju u roditeljskom domu je svojstveno da se djeca i roditelji dodiruju, najprije tjelesno a zatim simbolički, poljupcima i batinama, smiješkom i vikom, pitanjima i odgovorima, na znatiželjan ili uvredljiv način. Dodirivanje je elementarna potreba. Tkao učimo jedni druge 'maziti' i tu metodu prenosimo na odnose s drugim ljudima u našoj okolini. Stvarno učenje odvija se usput iskustvom, kao što djeca kao sama od sebe nauče govoriti i hodati.
Komunikacija se dakle sastoji od 'transakcija' nekog 'ja-stanja' jedne osobe s nekim 'ja-stanjem' druge osobe. ''Transakcija' je pojam iz gospodarskog života i znači 'trgovina razmjenom'. Ovdje se upotrebljava u prenesenom smislu: razmjena 'jedinica maženja'.

Oznake: Osobno

11.08.2017. u 13:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Krivnja

Kalu Singh
Izdavač: Jesenski i Turk 2003.

U kršćanskom otkrivenju moralno zrela osoba od rođenja je ukaljana istočnim grijehom.
Trebao bi postojati nekakav zastarni rok... zašto nas i dalje gnjavite tim zločinom.


Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Rak na duši

Dr. Nela Sršen
Izdavač: Geromar biblioteka Cetrum 2012.

Vidjeti sretnima i izliječenima one koji su u jednom trenutku svojeg postojanja izgubili životnu energiju ugušenu u boli i očajanju, pomoći im da ponovo otkriju strast prema životu, to je moja životna misija, to je i moja strast.

Nadam se da ćeš čitajući ove stranice otkriti sve bogatstvo koje nosiš u sebi. Doista je jednostavno: ono malo što moraš učiniti za sebe je vidjeti Boga koji je u Tebi i oko Tebe, nastojati da se prihvatiš i zavoliš kakva jesi. Ostalo potom dolazi samo: Tvoji strahovi i Tvoji destruktivni osjećaji nestaju, oslobađaš se bolesti i popravljaš afektivne odnose. Otkrivaš unutarnjeg Boga kojega imaš u sebi, voleći sebe i voleći druge. Tvoje unutarnje svjetlo pojačat će se i osvijetliti Tebe i sve oko tebe.
Ovo nije priručnik za vjeronauk niti nagovor na religiju. Bog o kojem piše pripada vjernicima i nevjernicima, svakoj religiji i kulturi. Jer Bog je ono istinsko i izvorno u nama, on je dio našega duha koji je povezan s višom univerzalnom moći, onaj dio našeg duha koji čovjeka čini uzvišenim nad svim živim bićima.

Čula sam samo tri doktorove riječi: Bolest. Hitno. Smrt.
Ostalo mi je snage tek toliko da uzmognem dići pogled prema njegovim očima. A u njima ugledah nešto predivno – dragog Boga koji je tog trenutka bio odjeven u kirurga, s toplim, uvjerljivim pogledom, stišćući nježno moju ruku, skidajući zeleno-plavu masku s lica i poklanjajući mi osmijeh uz ohrabrujuće riječi: Bit će sve ok!

Sama sam proživjela tu patnju tijela kada je duša uhvaćena u zamku u materijaliziranoj nosivoj strukturi, podvrgnuta neočekivanim i tragičnim procesima samouništenja koji naše biće odvlače u labirint bitaka.
Ako ne nađeš pravi izlaz, tijelo ti ostaje uhvaćeno u tu zamku i rastače se. Duša bez ovoja ostaje samo uspomena. A dovoljna je već i samo dijagnoza da svom silinom izazove golem osjećaj panike, sloma, nemoći pred neumoljivom sudbinom, dok sve dostupne informacije dodatno pojačavaju taj mentalni teror.

Zapravo sam počela otkrivati kako u meni postoji Bog, da nisam nikad bila napuštena, i da sve oko mene možda ima značenje i smisao.

Te sam emocije iz djetinjstva ponovo počela proživljavati uz patnje mojih pacijenata. Mnoštvo naših osjećajnih stanja ispliva na površinu u dodiru s bilo kim tko se s nama nađe u jakom emotivnom kontaktu. Ponekad, dapače, ostvarujemo najsnažniju kemiju upravo s nekim tko pritišće te osjećajne tipke.
To je ono što Sigmund Freud definira prisilnim ponavljanjem zbog kojeg ljudi nastoje u odrasloj dobi u odnosima obnavljati mehanizme iz djetinjstva koji su izvorno oblikovali stanje emotivne traume. Sa svakim ponavljanjem slične životne situacije nadaju se da će im ipak toga puta uspjeti promijeniti završetak.

Oni, bolesnici, su postajali moj lijek.

Nelagoda življenja bol je duše, a patnja nas navoda da odbacimo život, da ga poželimo izbjeći ili uništiti. U uskoj je vezi s nedostatkom osjećaja i obiteljskim traumama proživljenima u djetinjstvu, ali može proizaći iz nagomilanih frustrirajućih životnih razdoblja u kojima ne uspijevamo naći niti dati smisao našem postojanju pa nas to onda navodi na pomisao da kažemo kako je 'život patnja'.

Svatko od nas mora otkriti i ostvariti neki egzistencijalni projekt: to je točka u kojoj će se usredotočiti naša najbolja energija.

Naučila sam shvaćati i prepoznavati koje su moje vlastite destruktivne emocije i kako da se s njima nosim prije nego što uzrokuju pojavu bolesti, nastojeći stvoriti konstruktivne emocije koje će ojačati ravnotežu između mojeg tijela, mog uma i moje duše. Otkrivajući samu sebe, bolje sam shvaćala druge. Bilo mi je dovoljno slušati ih kako govore o sebi da shvatim jesu li stvarno odlučili ozdraviti. U nekim se slučajevima događalo da je bolest koja se pojavila bila njihova unutarnja vodilja, pa sam mogla predvidjeti, ako se zaista žele izliječiti, kako će sve dalje proteći. Za neke je pacijente bolest sredstvo komunikacije s bližnjima, sa svijetom. U tim slučajevima, bez obzira na to koje lijekove ili kirurške metode liječnik poduzima, ozdravljenje je nemoguće.

Tijelo je refleks naše psihe: ako je naša duša (spoznaja o sebi) cjelovita, bogata zdravim i ozdravljujućim simbolima, zdravlje duše će se projicirati na tijelo.
Svaka bolest predstavlja mentalni ili spiritualni aspekt s kojim je povezana. Duša, naime, sadržava sve: tijelo, um, simptome, strah, ljubav, rane, očekivanja, snove, fantazije. Bolest nastaje kada taj sadržaj duše nije u harmoniji. Ozdraviti znači vratiti tu harmoniju duši.
Živjeti svoju sudbinu izvor je apsolutne sreće i, iako je mnogima teško prihvatiti ovu ideju i ovu odgovornost, svevišnja moć je s nama.

Rak je forma samokažnjavanja, samoubojstvo jednog dijela tijela. Nakon dugog, neprekidnog razdoblja stresa i šoka, samouništenje tijela iskazat će se u obliku raka, 6-7 mjeseci pošto je pokrenut nekim od okidača. A to mogu biti bol, stres, patnja, smrt roditelja, razočarenje, izvanredni šok. Samokažnjavanje se somatizira u nekom organu koji tako utjelovi autodestrukciju.

Uzroci raka – tretman i prevencija, 1985, Michel Moirot

Kako bi spriječili nastanak bolesti raka, ljudi bi trebali manje ozbiljno gledati na život, ili biti sasvim ludi, preporuka je do koje je nakon svih svojih istraživanja došao dr. Moirot.

Opće je pravilo da koliko je jača i veća svjesna kontrola pojedine osobe u upravljanju konfliktima, toliko će manje biti aktivirani tzv. Biološki programi u njenome tijelu. U situaciji neočekivanog i dramatičnog događaja ako odluku ne donese naša svijest, umjesto nje učinit će to naslijeđeni biološki mehanizmi, programirani u DNA. U tim biološkim procesima postoji i granica konflikta. Kad ju prijeđemo, ulazimo u biološki program smrti koji moramo prihvatiti, kao i druge biološke programe.

Jedna je od pretpostavki psihoneuroimunologije da sustav osjetila pobuđujući neuroendokrini sustav NES štiti organizam od vidljivih opasnosti, dok ga imunosni sustav IS štiti od onih nevidljivih. Ta dva sustava povezuju neurotransmiteri, molekule koje prenose podražaje unutar živčanog sustava. Negativno djelovanje stresa na imunosni sustav dijelom je posljedica izlučivanja kortikosteroida iz nadbubrežne žlijezde, a dijelom citokina, koji su među glavnim nositeljima poruka koje koristi imunosni sustav za direktnu komunikaciju sa središnjim živčanim sustavom.

Tumori su bolesti koje nastaju kroz duže vremensko razdoblje kao posljedica raznih procesa u više etapa u kojima se gomilaju mnoge genetske promjene, a svaka od njih je uzrokovana ili uvjetovana kombiniranom akcijom unutarnjih i vanjskih čimbenika (životne navike, ishrana…)

Liječnici moraju pacijenta osloboditi osjećaja tjeskobe, straha od skore smrti, uključiti ga aktivno u liječenje, dati mu glavnu ulogu u izboru terapije.
Sve je to važno kako bi pacijent s punim povjerenjem u sebe ovladao tijekom tijekom liječenja.

Što mi poručuje bolest? Što me to izjeda? Što trebam promijeniti u životu? Što trebam učiniti, ovaj put za sebe?

Nastanak tumora počinje na molekularnoj razini, poremećaji kontrolnih bjelančevina proizlaze iz oštećenja gena, a ono može nastati na dva načina: kao posljedica vanjskih kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehanički, virusni agensi) i kao posljedica spontanih mutacija u organizmu.
Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena – nevidljivih, na razini genotipa, i vidljivih,
na tjelesnoj razini.

Tumor veličine 1 cm sadrži oko milijardu kancerogenih stanica. Ako nakon operacije ostane eventualno posto rezidualnog tumora, to znači da još uvijek u tijelu postoji oko milijun stanica koje bi mogle progredirati u tumor.

One stanice tumora koje prežive kemo terapiju postaju otpornije na tretman i ujedno agresivnije.

Svaki pacijent koji ima veoma lošu prognozu treba imati pravo izbrati kao će se liječiti. Posebno kada je u tako teškom stanju da izbor kako se liječiti ujedno znači izabrati kako umrijeti.
Za terminalnog i teškog bolesnika nema ništa važnije od nade. Nada, pa makar bila i minimalna, jedna je mogućnost da se prebrodi put bolesti i mučna, bolna svakidašnjica. Bolesnik bez nade je već mrtav.

Djelovanje nekih proteolitičkih enzima koji razgrađuju bjelančevine, kao što je bromelain (nalazi se u ananasu) ili papain (enzim koji nalazimo u papaji), su enzimi koji su u stanju razgraditi proteinske oklope tumorske stanice, pa ih imunosne stanice mogu prepoznati i napasti.

Na žalost, konvencionalna medicina dugo se vremena bavila farmakološkim uništenjem bolesti, bez rekonstrukcije organa u njegovoj cjelini.

Kalijev askorbat preko pumpe Na-K na staničnoj membrani ulazi u stanicu ne samo donoseći kalij, koji tijekom degeneracije stanice biva izbačen, nego i restrukturirajući lance genetskih poruka. Stanica tada više ne može biti napadnuta od tumora. Ovaj je proizvod bez ikakve toksičnosti…

U Južnoj Koreji objavljena je studija da ekstrakt GRAVIOLE (annonna muricata) biljke ima citotoksično djelovanje na tumore debelog crijeva i dojke, što se može usporediti sa djelovanjem kemoterapije adriamycinom. S jednom prednošću, da ekstrakt biljke ne uništava i zdrave stanice.

Danas se u cijelome svijetu kao posebna vrsta čaja protiv raka prodaje mješavina: Rumex acetosella, Arctium lappa, Ulmus rubra, Rheum palmatu. Uz ove su dodane odavno znane antitumorske mješavine trava: Plantago mayor i Trifolium pratense.

U hrskavici postoje tri proteina koji su u stanju inhibirati angiogenezu, odnosno vaskularizaciju tumora. Blokiraju rast novih krvnih kapilara, tako da se tumor ne može razvijati, a metastatska difuzija može biti usporena ili čak blokirana, tako da tumor odumire.

Promatrala sam iscjelitelje. Oni pacijenti koji su im došli s iskrenom nadom da sebi i za sebe učine nešto dobro, imali su pozitivniji ishod ozdravljenja i tijekom bolesti od onih bolesnika koji više nisu vjerovali u ništa.

Redom izričito naglašavaju silan osjećaj ljubavi koju imaju prema samom pacijentu. Često govore kako nisu oni ti koji liječe, već da su samo kanal božanske moći koja djeluje na ozdravljenje.
Također, svjedočili su mi korištenje tehnike vizualizacije kojom projiciraju slike ozdravljenja, ali ne i sam postupak koji vodi ozdravljenju. Na taj način aktiviraju i osjećaj sigurnosti u samom pacijentu da će se ozdravljenje koje im je najavljeno doista i dogoditi zahvaljujući izvoru moći i energije kojom pomažu liječiti.
Vjera u ozdravljenje uvjetuje sam način ophođenja prema sebi i bolesti, postiže se osjećaj sigurnosti, podiže samopouzdanje, vraćajući nas izgubljenoj unutarnjoj ravnoteži duha i tijela, što je i dovelo do bolesti.

Bez sumnje, ono što jesmo pridonosi mnogo više našoj sreći od onoga što imamo.

Među svim dobrima, ono koje nas odmah usrećuje jest spokoj duše.

Pojavljivanje bolesti vezano je za osobnost.
Osoba ima sklonost uspjehu ili neuspjehu. One osobe koje su sklone uspjehu su i sretne. Osobe sklone neuspjehu su nesretne. Kao takve, sklone su i obolijevanju. Pritom, definiram uspjeha kao osjećaj unutarnjeg blaženstva i spokoja, osjećaj apsolutne harmonije unutar svog bića.
Malo njih je imalo bezbrižno, idealni, savršeno sretno djetinjstvo. No, bez obzira na to kakav je početak života, može se željeti, sanjati i stvarati bolja i sretnija budućnost. U tome pred nama stoji samo jedna prepreka: ogorčeni smo i patimo, jer smo uskraćeni u prošlosti, a zbog nje strahujemo od onoga što nas čeka u budućnosti.
Upitajmo se gdje smo sada. Jesmo li ikada aktivno i istinski živjeli u sada? Koliko smo se potrudili riješiti tereta prošlosti, koja nam je zadavala samo bol i rane, a mi smo ih, podsvjesno, čuvali i nosili u nama dalje kroz život, pa je tako prošlost prevladala budućnost. Kulminacija naše neriješene prošlosti sastoji se u obolijevanju, jer nismo u stanju održati zdravu ravnotežu duha i tijela.

Sve ono na što se fiksiramo u našim mislima, bilo pozitivno ili negativno, naći će načina da se ostvari. To je neizbježno, jer naša podsvijest, koja od svijesti prima informacije, ne razlikuje realne situacije od imaginacije. Shvatit će obje jednako važnima i stvarnima.

Ono što možemo i trebamo jest pretvoriti patnju u ljubav.
Dragi prijatelju, Tvoje se teške patnje pretvaraju u bolest. U tumor. I što si time dobio? Tjelesnu potvrdu da s toliko proživljenih nesreća, s toliko patnje, nepravde, ne priznanja, na koncu i bolesti, ne možeš više živjeti.
Opet uzrok svemu tražiš izvan sebe, ne shvaćajući da su Tvoje depresivno, ogorčeno, ljuto stanje i taj prokleti osjećaj krivnje doveli do bolesti.

Većina pacijenata stanje blizu smrti opisala je ovako: drastično im se smanjio strah od smrti te razvio intimni religiozni osjećaj, konceptualno daleko više spiritualan od vjerske propovijedi.

Ugodna harmonija osjećaja koju tada doživljavam je takva da mi ne dopušta prijemčljivost na bilo kakve negativne reakcije iz okoline. Naprotiv, uspijevam ih interpretirati s meni nejasnom toplinom i smirenošću, ulazeći u misli i patnje onih koji su oko mene. Svijest mi funkcionira na drugačiji način: nema straha niti terora, samo blaženost, jedna posebna sinergija i neobjašnjiva doza energije i pozitivnosti.

Hipokrat savjetuje: Ako si bolestan, prvo otkrij što si učinio da to postaneš.

Tek kada alkohol počinje gubiti prioritet, tek tada alkoholičar možda shvati da je bio u zdravom tijelu ranjenog duha, a da je postao zarobljeni duh u bolesnom tijelu.

Bolest je kristalizacija jednog mentalnog stanja.

Kao liječnica zaštitnički privijam k sebi male ljude, kojima i sada pripadam, jer ono što me čini ostvarenom i sretnom osobom – moj najdragocjeniji dar jest da prenosim radost i ljubav, privilegiju postojanja.

Bolje zamišljaj, vizualiziraj da svaka molekula kemoterapeutika ubija stotinu tumorskih stanica, a kad sretne one tvoje zdrave samo ih pozdravlja i pušta da žive jer one mu nisu meta. A kad sretne one poluzdrave? Prvo ih pusti, ali ako se okrenu pa postanu zloćudne, odmah ih nesmiljeno uništava.

Da je pacijent bio pozitivniji ne bi se niti našao u situaciji u kojoj jest – bolestan.

Znaš što? Zatvori Google! Otvori svoj duh!
Otvori svoje srce. Otkrij Boga kojega imaš u sebi. Osjeti u potpunosti sreću. Jer, potrebno je tako malo. Stani, razmisli, pojmi, prihvati.

Odiši ljubavlju. Bit će ti dana.
Otkrij strasti i proživljavaj ih, kao slobodan čovjek, jer ćeš samo tako u potpunosti moći ostvariti svoj smisao postojanja.
Ako si došao na ovaj svijet, znači da si bio izabran. Očuvaj dugo taj dragocjeni dar kako bi svjedočio ljubav. A kad nudiš ljubav, ljubav ti se vraća, tvoje tjeskobe i tvoji strahovi transformiraju se i postaješ svjetlo pa ćeš tako pridonijeti očuvanju ljudske vrste. Budi potaknut ljubavlju!
Ne želi zlo drugima.
Ne gubi se u zavisti, ljubomori i mržnji.
Svaka negativna i loša želja i namjera prema drugima samo u Tebi stvara negativno magnetsko polje. U tvom mozgu stvaraju se modificirane percepcije koje djeluju na neuroimunološke procese. Što to znači? Da svaka usmjerena negativnost prema drugim kulminira u tvom duhu, u tvom tijelu izazivajući negativne reakcije prema sebi. Ne zaboravi!
Što se tiče boli, svaka je osoba u biti slobodna da promijeni neku osobnu tragediju u ljudski trijumf. I to je pouka unutarnjeg Boga u tebi!
Imaj povjerenja! Poslušaj ga!





Oznake: Osobno

11.08.2017. u 13:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sve tajne harmoničnog vođenja

Velimir Srića
Izdavač: Algoritam 2015.

Planiraj ono što je komplicirano dok je još jednostavno. Čini ono što je veliko dok je još malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su lake, najveće stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su male. Sun-Tzu

Samo u SAD-u na avionskim letovima svakih šest sati upotrijebi se milijun plastičnih čaša, u kantama za smeće svakih pet minuta završi dva milijuna plastičnih boca, svakog se sata u trgovinama koristi milijun papirnatih vrećica, a svake dvije minute spali 28.000 kanistara goriva. Ne dokrajči li nas kriza, kažu pesimisti, to će učiniti revolucije zbog nepodnošljivog jaza između siromašnih i bogatih, ili efekt staklenika, ozonske rupe i globalno zatopljenje, ili teroristička zloupotreba oružja masovnog uništenja, ili ćemo se naprosto utopiti u oceanima plastičnog smeća.

Danas su političari uglavnom sofisticirani lažljivci, produhovljeni prodavači magle, komunikološki uvježbani zavodnici masa i više ili manje beskrupulozni lobisti interesnih skupina čija ih je financijska moć lansirala u orbitu vlasti.

Da bismo promijenili nečije ponašanje, moramo prvo promijeniti njegova uvjerenja, stavove i vrijednosti. Ideje nas pokreću jače od motora.

Nitko nije slučajno postao dobar, vrlinu treba učiti! Seneka
Nevolja je ljudske prirode što smo, u načelu, pokvarljiva roba. Lošiji postajemo spontano, a bolji samo uz napor.

Političar misli na to kako dobiti sljedeće izbore, a državnik kako unaprijediti državu. Aktualni svjetski politički prostor pun je političara, a državnika nema ni za lijek. Zato se kriza gospodarstva, politike, poduzetništva, stvaralaštva, inoviranja i uspjeha stalno produbljuje. Čelnici stanaka ne razmišljaju kao državnici, njihovi ciljevi su ostati na vlasti, ako su već tamo, ili doći na vlast, ako još nisu tamo.

Ne tako davno, obrazovanje je nalikovalo na butik, danas sve više sliči konfekciji. Svaki butik pokušava biti jedinstven, dok je konfekcija jedna drugoj nalik. Obrazovanje gubi kreativnu jedinstvenost, a dobiva birokratsku bezličnost. To se događa postepeno jer se sadržaj većine obrazovnih aktivnosti svodi na stroge administrativne procedure, krute organizacijske obrasce ponašanja i pravila koja je lako ponavljati i standardizirati. Stoga je prirodno da se sustava pretvar u 'proizvodnju' nekreativnih administratora, pedantnih sljedbenika i poslušnih izvršitelja, a ne majstora promjena, lidera i inovatora.

Lideri stvaraju vizije i potiču ljude da ih slijede dok administratori naređuju, organiziraju, planiraju i nadgledaju članove svog tima. Administratori su skloni pravilima, redu i iskustvenom pristupu rješavanju problema. Oni nastoje razviti stabilne procedure i izgraditi krute organizacijske strukture. Za razliku od toga, lideri vole istraživati, inovirati, mijenjati i improvizirati. Dobri vođe pozdravljaju inicijativu i potiču suradnike da se bore za ostvarenje vizije dok administratori raspoređuju zadatke i inzistiraju na poslušnosti pri njihovom izvršavanju. Nametnuta kontrola ključ je uspjeha za administratora, dok lider vjeruje da je samokontrola najbolji način kontroliranja, a samomotivacija najbolji način motiviranja. Vođe inspiriraju suradnike da sudjeluju u iskustvu ostvarenja snova dok administratori svoj posao prvenstveno vide kao borbu s problemima.
Administratori se trude izbjegavati rizik i rijetko ulaze u sukobe. S druge strane, lideri su skloni riskirati i ulaziti u konstruktivne konflikte. Administratori su često prinuđeni upotrijebiti silu i moć da bi postigli ono što žele, dok lideri doživljavaju aktivnu podršku svojeg tima i kad ju ne traže. To se događa prije svega zato što vođu slijedimo jer ga cijenimo i volimo, jer s njim dijelimo vizije i vrijednosti, a to jače utječe na naše ponašanje od nametnutih pravila i naredbi.
Administrator je idealna osoba za izazove stabilnog sustava koji nije izložen problemima niti krizama. Za razliku od toga, lider dobiva na važnosti u vremenima koja traže promjene, sklonost riziku i inovacije. Administratori održavaju sustav na životu dok mu lideri traže nove izazove u vremenima promjena. Vođe su istraživači dok administratori preferiraju utabane staze, iskustvo i tradiciju. Zato u složenim vremenima današnjice raste potreba za vođama, promotorima novih vrijednosti, a ne za administratorima, borcima za očuvanje postojećeg stanja. U takvim okolnostima cilj obrazovnog sustava treba biti rastuća 'proizvodnja' drugačijih ljudi od onih kakve stvara danas.

U čemu obrazovni sustav najviše griješi? Prije svega studentima i učenicima nudi tješenje, pristupe i teorije koje valja memorirati, a ne potiče ih na kritičko propitivanje, mentalni izazov i slobodno mišljenje. Kreativnost je tijesno povezana sa stupnjem duhovne i intelektualne slobode, a ne kreativnost je posljedica manjka takve slobode. Kruta birokratska kultura obrazovnog sustava ne stvara povoljnu klimu za ohrabrivanje iznimki, kršenje pravila, slobodu izbora, otvorenost duha i ima. Umjesto istraživanja, igre, izazova i slobode, takav sustav nudi disciplinu, red, pravila i procedure.

Učenici i studenti osposobljavaju se za stjecanje kvalifikacija u čijem je fokusu ovladavanje stručnim znanjima i vještinama. U realnom životu, međutim, uspjeh i rezultati nisu toliko korelirani sa stupnjem stručnosti koliko s kvalitetom osobnosti, razinom socijalnih vještina i emotivne inteligencije. Danas na svakom poslu u prvi plan dolazi sposobnost da prepoznamo osjećaje drugih ljudi, da znamo motivirati, da uspješno upravljamo emocijama i međuljudskim odnosima. Radi se o osobinama koje se razlikuju od stručnosti i profesionalne kompetentnosti, ali su im komplementarne. Jednostavno rečeno, obrazovni sustav možda stvara stručnjake, ali uglavnom ne proizvodi kompletne ličnosti.

Studenti i radnici budućnosti moraju biti poticani na znatiželju, spremnost na avanturu i istraživanje, moraju naučiti da su rizik i pogreške najbolji put do uspjeha. Inače, zašto se uopće truditi?

Studenti kod prvog zaposlenja očekuju atmosferu koja omogućuje beskrajnu kreativnost.

Zadnjih nekoliko desetljeća nastanak i razvoj interneta upravo se temeljni na kulturi kreativnosti i sustavu vrijednosti. Ključne riječi su spontano, fleksibilno, nehijerarhijsko, inventivno, poticajno i samoorganizirano.

Stare pse treba naučiti novim trikovima. Svi ljudski sustavi, organizacije, institucije i pojedinci svakodnevno osjećaju taj grč promjene, potrebu da se odbace stare, nedjelotvorne vrijednosti i zamijene novima i boljima.

Harmonija počiva na radosti i veselju

Da bi bio uspješan na poslu, mladom, talentiranom i sposobnom pojedincu treba dobar šef.

Harmonija počiva na etičnosti

Nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi!

Nemoj kršiti zakone, načela i principe, jer kad jednom kreneš, nećeš znati stati!

Nemate li boljih kriterija, pitajte svoje osjećaje, oni će vas najteže prevariti.

Sklad počiva na velikodušnosti

Umjesto da se svađamo oko preraspodjele postojećeg kolača, idemo se organizirati da skupa napravimo veći kolač.

Harmonija traži stalno učenje

Informacija je resurs koji ima specifična obilježja. Ne troši se korištenjem, niti se smanjuje raspodjelom.

Harmonija se ne voli s birokracijom

Mudri će vođa zaobići papirologiju kad god može i poslati poruku da više vjeruje ljudima nego pravilima.

Harmonija je kad svi pobijede

Harmonični vođe razlikuju dvije vrste loših suradnika: oni koji ne urade ono što se od njih traži, i oni koji ne urade više nego što se od njih traži.

Harmoniju kvare menadžerske mantre

Treba pažljivo birati prave izvore znanja. Samo najbolje je dovoljno dobro, kaže o tome poznata izreka. Harmonični vođa mora biti usmjeren vrhunskoj kvaliteti i učiti od najbolji. Pritom se valja čuvati akademskog znanja koje nema veze s praksom. Treba izbjegavati pomodno i mehaničko usvajanje menadžerskih mantri samo zato što su momentalno u trendu.

Harmoniju donosi poduzetnički duh

Sklad se najbolje postiže kad svatko doprinosi koliko može, a ne stvaraju svi jednako, jer nisu jednaki. Harmonični je sustav onaj u kojem se osposobljavaju najsposobniji, a ne onaj u kojem su svi podjednako nesposobni.

Harmonija voli multikulturalnost
Naš poslovni i privati život utemeljeni su u kulturi i na nju se potpuno oslanjaju. Nemoguće je 'transplantirati' znanja, navike, metode i načela djelovanja iz jedne kulture u drugu koja joj nije nalik.
Postanimo globalisti, ali istodobno radimo na afirmaciji svoje zajednice i cijenimo njene specifičnosti.

Harmonija donosi eru žena

Žene na vodećim položajima ne bi se trebale ponašati kao muškarci. Naprotiv, njihova ženstvenost, taktičnost, osjećajnost, tolerantnost i intuitivnost, koje se ubrajaju u 'meke' menadžerske vrline, sve više dobivaju na cijeni.

Harmonija ne voli materijalizam

Harmonični život ne ovisi toliko o bogatstvu koliko o unutarnjem i vanjskom skladu.

Harmonija i svjetovi budućnosti

Cilj putovanja nije naći odredište, već putovati i uživati u samom putu.

Ima li savršenih vođa?

Dobri vojskovođe prvo pobijede, a onda idu u rat, gubitnici prvo idu u rat, a onda pokušavaju pobijediti.
Pravi si vođa ako tvoje akcije inspiriraju druge da sanjanju nešto više, čine nešto više i postaju nešto više.
Vođa je onaj koji zna pravi put, ide pravim putem i drugima pokazuje pravi put.
Vođenje je umjetnost da pridobiješ neku osobu da uradi ono što želiš tako da ona sama to poželi učiniti.
Inovacija je ono što razlikuje vođu od sljedbenika.
Dobro vođenje omogućava prosječnim ljudima da urade posao vrhunskih ljudi.

Jack Welch, osoba koja je proglašena menadžerom 20. stoljeća, opisuje savršenog vođu s tri riječi: brzina, jednostavnost i samopouzdanje. U skladu s tim, on menadžere dijeli u dvije kategorije: brzi i mrtvi. Nisu li u stanju živjeti 150 na sat, onda neće preživjeti.

Proces uspješnog vođenja započinje poticajnom vizijom i kvalitetnim planiranjem njene realizacije.

Steve Jobs iz tvrtke Apple tvrdio je da kod svojih menadžera najviše cijeni hrabrost, spremnost preuzimanja rizika, sposobnost delegiranja, otvorenost na kritike i spremnost da stalno tragaju za novim idejama.

Najbolji vođe su moralni, fleksibilni i prilagodljivi.

Kakav je harmoničan lider

Kad je vatra dogorjela, učitelj Mu-Suna reče: Iako uvečer moćan, plamen je ujutro nestao. Od snažne vatre ostala je tek šaka pepela. Vatra je bila tako jaka da je uništila sve što joj je stalo na put, a onda je, na kraju, postala plijenom vlastite snage. Istovremeno, mirna rijeka uz koju sjedimo i dalje teče, postaje dublja, šira i snažnija na putu do oceana, a u sebi nosi piće i hranu za sve ljude.

Margaret Tacher je znala reći: Biti lider isto je kao biti dama. Morate li drugima objasniti da to jeste, onda to niste.

Lider se razlikuje od menadžera

Menadžer: bezličan, voli upravljati stvarima, unapređuje postojeće, planira i kontrolira, racionalan, usmjeren na rezultat, igrač na sigurno, gradi stabilne procedure, cijeni iskustvo, održava stanje.
Lider: jaka karizma, voli upravljati ljudima, donosi novo, stvara vizije i motivira, emotivan, pokreće ga izazov, sklon riziku, inovira i istražuje, cijeni ideje, vodi u promjene.

Četiri uloge harmoničnog vođe

Psihološke studije procjenjuju da svega 5 posto ljudi ima osobine inicijatora, dok se preostalih 95% ponaša poput imitatora.
Priče nam daju barem tri pouke: Vođe su oni koji se usuđuju! Svi slijede onoga koji krene prvi! Nema li u skupini prirodnih vođa, neće biti niti akcije!

Vođa mora znati uvjerljivo opisati situaciju u kojoj se nalazimo, tako da mu povjerujemo. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-prosvjetitelj. Njego je glavni zadataka 'prosvijetliti nas' i objasniti gdje smo.

Uloga prosvjetitelja je uskladiti percepciju stanja sustava u glavi svih članova tima da bi se postiglo jedinstvo u rješavanju problema.
Dobar vođa mora nam prodati poželjnu sliku budućnosti i objasniti kako ćemo riješiti probleme koji nam se nalaze na putu. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-vizionar.

Treća je odlika sposobnost da sve članove skupine, ili barem većinu, pokrene u željenom smjeru. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-usmjeritelj.

Nema li vođe, skupina će se podijeliti oko smjerova, stavova, načina ponašanja ili putova kojima valja ići. Zato će se najveći dio raspoložive energije trošiti na unutarnju borbu za moć.

Uloga usmjeritelja ima važni zadatak usklađivanja akcije kojom će se ostvariti zajednički prihvaćena vizija.
Četvrta uloga dobrog vođe je sposobnost da nas potakne kad mislimo da više ne možemo, da nas uzdigne kad padnemo, da nam vrati vjeru kad smo je izgubili. Nazvat ćemo je vođa-poticatelj.

Poticatelj ima ulogu omogućiti svakom članu tima da sagleda vlastite i zajedničke razloge djelovanja i da tako omogući usklađivanje osobnih ciljeva i ciljeva cjeline, dajući svakom pojedinačnom djelovanju dugoročni smisao i značaj.

Budite proaktivni. Sreću, šansu i dobru priliku valja ugrabiti jer se možda neće ponoviti.

Ništa se neće dogoditi samo od sebe, zato poduzimajte i planirajte!

Murphyjev zakon kaže: Količina energije potrebna za ispravljanje krivog smjera geometrijski se povećava s vremenom. Zato je korisno odmah odabrati pravi smjer, a tako čine dalekovidne i vizijama usmjerene osobe.

Promjena se u pravilu uvijek događa kao odgovor na neku kriznu situaciju. Zato možemo reći da se u svakoj promjeni istovremeno kriju i šansa i opasnost.

Harmonično vođenje i stručnost

Vođe se rađaju. Ali svi harmonični vođe imaju nešto zajedničko, a to je sustav vrijednosti. S njim se nisu mogli roditi, već su ga usvojili radom na sebi.

Temelji osobne harmonije: znam, hoću, mogu

Svakog jutra, gazela se budi svjesna da mora trčati brže od najbržeg lava, želi li preživjeti taj dan. Svakog jutra lav se budi, svjestan da mora trčati brže od najsporije gazele ako želi uhvatiti plijen i preživjeti dan. Čim se probude, oboje moraju početi trčati. Svakog jutra kad se probudi, potencijalni vođa mora sam sebi reći: znam, hoću i mogu!

Kako uravnotežiti svoju glavu

Junak je osoba koja može izdržati sekundu duže od drugih.

Energija za dodatnu sekundu potpuno je mentalna i proizlazi iz nečega što se naziva autosugestijom.

Sklad treba znati 'prodati'

Hoćete li biti uspješan šef, morate naučiti biti dobar 'prodavač'. Želite li u tome ostvariti iznimne rezultate, morate razviti mentalitet konzultanta i naviku pomaganja klijentu (djelatniku) da uspije. To će vam lakše poći za rukom ako se zalažete za harmonične vrijednosti, ali neće doći samo od sebe ako se pritom ne potrudite izgraditi svoj imidž i čim prije ostvariti neki 'hit'.

Harmonija je rezultat akcije

Svakodnevno komunicirajući sa suradnicima s raznih razina organizacije, od njih su naučili o problemima koje vjerojatno nikad ne bi vidjeli iz visine svog ureda.
Taj pristup Tom Peters naziva 'upravljanje prisutnošću'.

Harmonični smo kad radimo ono u čemu smo najbolji

Umjesto da se svakodnevno osjećaju kao heroji i eksperti, stavljeni su u položaj da se doživljavaju kao prosjek i promašaj. A tako će ih vidjeti i okolina. (opa. kad nas stave na radno mjesto koje nije u skladu s našim sposobnostima, znanjima, talentima i vještinama).

Sklad je sposobnost da se bavimo bitnim

Čuvena Paretova krivulja kaže da 80% poslova koje moramo obaviti ima 20% važnosti, dok preostalih 20% poslova ima 80% važnosti.

Pobrini se za početak, a kraj će se sam pobrinuti za sebe. W. Churchill

Kad dođeš u nevolju promijeni se pa ćeš se izvući. Nesretno je biti uporan sučelice nesavladivih prilika. Pobjednici su oni koji znaju kad se valja boriti, a kada ne. Sun-Tzu
I najveći prioriteti mogu se promijeniti!

Harmonija traži zdravu kritičnost

Kritičar je moj besplatni konzultant.

Harmonično odlučivanje nije uvijek racionalno

Što znam o problemu (iskustvo i sjećanje), što mislim o problemu (prosudbe i tumačenja), što osjećam prema problemu (emocije i čuvstva), što mi kaže intuicija.

Harmonija ubija stres

Važno je shvatiti da stres nije samo objektivna pojava nego prije svega njen odraz u našoj svijesti. Mi ga donekle sami proizvodimo načinom na koji vidimo ljude, stvari i događaje oko sebe. Ista životna ili poslovna situacija nekoga će baciti u totalnu depresiju, a drugoga ostaviti mrtvim hladnim. Ako je to moguće, jasno je da nije problem u samoj situaciji nego u tome kako ju netko vidi.

Istočnjačka mudrost kaže da se nikad ne valja uzbuđivati oko događaja koji nas je pogodio. Ako možemo riješiti problem moramo se baciti na posao, a ne na 'živciranje'. Ako je problem nerješiv, treba se pomiriti s tim i nema svrhe nastaviti se oko toga gristi. Podsjetimo se da je sve u glavi. Zato i nastanak kao i liječenje mnogih bolesti, upravo tamo započinje, a ponekad i završava. U glavi!

Stvorite li mir i sklad u svojim mislima, pronaći ćete ga i na svom poslu i u svom životu.

Harmonija voli ambiciju, upornost, ponos i strpljivost

Sve što radiš, pokušaj od prve napraviti kako treba!

Uzmi si vremena da radiš, to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš, to je izvor snage.
Uzmi si vremena da se igraš, to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vremena da čitaš, to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubazan, to je put ka sreći.
Uzmi si vremena da ljubiš i da budeš ljubljen, to je povlastica bogova.
Uzmi si vremena da se smiješ, to je muzika duše.
Irska molitva

Harmonija je u jednostavnosti

Izrečene misli moraju dobiti dovoljno slikovitosti, jasnoće, uvjerljivosti i emocija da bi preletjele dugački put od naših usta do uha slušatelja, poput balističke krivulje kojom ispaljeno topovsko tane pogađa cilj. Iskažemo li svoje misli preslabo, past će pred nas, zarobljene moćnom komunikacijskom gravitacijom.
Jasan i jednostavan govor vođe jedno je od njegovih glavnih oružja.

Harmonični vođe grade harmonične timove

U svijetu intelektualnog kapitala, znanja, poduzetništva i kreativnosti želimo šefove kojima ćemo vjerovati, koji inspiriraju, nadahnjuju, potiču i vole.

Harmonija znači vidjeti svijet očima drugih

Naš pogled na problem nije uvijek najbolji. I drugi mogu imati odličan uvid, uzme li se u obzir odakle gledaju. Razne pozicije u hijerarhiji neke organizacije imaju različite ciljeve, zahtjeve, spoznaje i vidike, pa će se osobe koje ih obnašaju teško uzajamno razumjeti. U stalnoj potrazi za organizacijskim skladom moramo naučiti svoj sustav, probleme, tržište, tehnologiju i konkurente gledati ne samo svojim, nego i tuđim očima.

Sklad treba organizirati i dezorganizirati

Harmonija podiže motivaciju

Pripravnik je sretan što je dobio posao i prima redovitu plaću. Nakon nekoliko godina počet će ga motivirati aspiracija da napreduje, zatim će se truditi ostvariti što veću zaradu i postići viši položaj, a pred kraj karijere najvažnija će mu biti sigurnost i ugled.

Harmonija ne voli hijerarhije

U hijerarhijski organiziranim sustavima, ljude unapređuju tako dugo dok nisu dosegli razinu nekompetentnosti. Radiš li dobro, penješ se, kad više ne radiš dobro, na tom mjestu ostaneš, najvjerojatnije do mirovine. Kao šefovi, moramo se boriti protiv toga, jer ćemo izgraditi sustav nekompetentnih koji neće davati rezultate.

Glupe će osobe stalno raditi pogrešne stvari, a kako su marljive, radit će ih s golemom energijom i upornošću pa će tih pogrešnih stvari biti jako puno.

Čuvajte se glupih i marljivih, oni su najveća nevolja svake organizacije. Bolje ih se riješiti nego ih unapređivati.

Postoje dvije vrste ljudi koji ne zavređuju napredovati. Prvi su oni koji ne urade što im je rečeno, a drugi su oni koji ne urade više od onoga što im je rečeno!

Harmonija počiva na povjerenju

Istraživanja pokazuju da je najbolja kontrola ona koja nas hvata u onome što radimo dobro, koja stimulira, a ne koja kažnjava.

Harmonija obožava kreativnost

Harmonija počiva na konsenzusu

Najvažniji je sklad cjeline

Harmonični vođa potiče samopouzdanje

Pametni vođa pokušat će, gdje god može, stvarati pravila kojima će afirmirati pozitivno. Tako da se, recimo, što više druži i što više vremena provodi s najboljim suradnicima. Od njih može najviše naučiti, s njima može najviše stvoriti, na njih se može najjače osloniti. Želim li napredovati u igranju tenisa, izabirat ću partnere koji su bolji od mene, uz njih će se moja igra stalno poboljšavati. Biram li inferiornije protivnike koje ću lako pobjeđivati, možda ću se dobro osjećati, ali će kvaliteta moje igre ostati nepromijenjena.

Jedna od važnih mudrosti modernog vođe jest networking (umrežavanje). Valja biti što bolje umrežen, kretati se u pravim sredinama, družiti se s pravim ljudima, imati veze na pravim mjestima. Za karijeru i dobru informiranost neophodno je komunicirati s uspješnim poslovnim ljudima, pa čak i s konkurentima, povremeno večerati s uglednim novinarima koji se bave ekonomskim temama, redovito razgovarati s najboljim konzultantima i profesorima koji imaju dodira s teorijom i istraživanjima, sustavno kontaktirati osobe na političkim položajima s kojima je vaš poslovni život povezan, istraživati i susretati kupce, korisnike proizvoda i usluga te saznati s kojim se problemima susreću.
Druženje s najboljima čini i nas boljima, izlaže nas izazovima, podiže kriterije uspješnosti, daje prigodu za napredovanje, izlaže nas poticajnim iskustvima i najvrjednijim informacijama, izoštrava nam instinkte. Od kontakata s najuspješnijima uvijek ćemo imati najviše koristi.

Harmonija ponekad traži političko manevriranje

Komunikacijom do harmonije

Harmonija traži dobro upravljanje konfliktima

Sklad je u stalnom poboljšanju

Sklad stvaraju konstruktivni konflikti

Harmonija znači delegiranje s povjerenjem

Harmonija ovisi o organizacijskoj moći

Stvoreni smo da letimo (priča o orlu u kokošinjcu)

Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Put i krivi putovi uma - Formula energije postojanja



Anton Krajcar
Izdavač: Profil 2007.

Čovjek je konačnost evolucije, savršenstvo, slojevitost, misterija, zbroj zbrojeva u jednom. Misterija koja se treba otkriti, istraživati sebe kroz sebe. Više od čovjeka u evolutivnom smislu ne postoji. Evolucija kod čovjeka ide dalje, ali ne evolucija tijela, već evolucija svijesti. Evolucija svijesti nije automatska, prirodna, nesvjesna. Čovjeku je dana mogućnost da evoluira dalje ili da počinje nazadovati. Samo sam čovjek može donijeti odluku hoće li napredovati ili nazadovati.

Evolucija s pojavom čovjeka ne ide više automatski. Potrebna je vaša volja, hrabrost i inteligencija za kretanje prema naprijed. U protivnom idete unazad, energija se kreće, na mjestu ne možete ostati.
Čovječe, u tebi je cijela povijest ovoga svijeta. U tebi su svi minerali, u tebi su sve pametne molekule, u tebi su virusi, bakterije, alge, mekušci, člankonošci, ribe, vodozemci, biljke, životinje i mnogo upamćenih čovječjih tijela u genima. Nastali smo od sveukupne povijesne juhe. Čovjek je konačnost evolucije. S čovjekom je počeo kaos. Priroda nije više odgovorna za čovjeka. Čovjek ne evoluira dalje mehanički, automatski. S čovjekom počinje odgovornost, počinje svijest, odlučivanje, počinje svjesna evolucija.

Nesvjesno je kolektivno, a svjesno je individualno. Što je čovjek svjesniji, to je više individualan, više sam. Sam ne znači biti osamljen. Sam znači biti integriraniji sa sobom i s cjelinom.

Čovjek doslovno nikada ništa ne zaboravlja, samo pohranjuje u ladice podsvijesti i nesvijesti. Dobro upamtite, čovjek nikada ništa ne zaboravlja, nego tovari, gura u svoje dublje slojeve zaborava. Kamo to trpa? Ponovno u svoju povijest, na energije začetnice živoga tijela.

Čovjek je zadnji proizvod nesvjesne evolucije. Svijest se pojavila s čovjekom. Svijest je uvijek individualna. Svijest je nešto što se ne može prenijeti na drugoga. Znanje se može prenositi, ali svijest je nemoguće. Svijest treba spoznavati. To znači da ono što je nepoznato i nesvjesno treba pretvoriti u svjesno.
Sam, individua, nije sam za sebe, već postaje bezazlen, postaje suosjećajan, počinje bolje razumijevati druge. Kroz patnju raste, kroz unutarnja trenja se kali. Postaje britkiji, inteligencija se sve više oslobađa, i kroz dugi period kada ste sve otkrili (iskopali), pokaže Vam se cjelina. Cjelina ili sve nije u komunikaciji nit je u dijalogu. Sve je sve, sve se prožima, sve je u svemu, sve je u harmoniji, ništa nije suvišno, ništa ne nedostaje – jedan savršeni sklad. Na koncu spoznate svemirsko. Kada to spoznate i znate da Vi niste odvojeni od mene, kako onda mogu ja biti neodgovoran prema Vama. Kada se to spozna nije Vam potrebno znanje: 'Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi čini tebi'.

Čovjek nije evoluirao samo tako što je dobio svijest, kod čovjeka je usporedno evoluirao i surogat svijesti, a to je naš um. Um je sva nakupina povijesti smještene u podsvjesno i nesvjesno, najmanje u svjesno. Um predstavlja znanje, misli i svakojakakve nakupine neprirodnoga. Um je borba, konkurentnost. To nije borba za opstanak. Um je borba za prevlast tamo gdje nije potrebna vlast. Razvoj svijesti znači biti svjesniji svoje opterećujuće mrtve povijesti.

Um je razdor između potpuno dvije krajnosti, same sebi suprotne. On je površan, koliko god mislili i bili mislioci, um je ipak površina. Jako je slojevit, ali je ipak na površini u odnosu na sveukupnu dubinu, širinu i neograničenost života.

Inteligencija vas vuče naprijed, a um vas vuče prema nazad. Inteligencija je živa, a um je mrtav. Um je nakupina sveukupne povijesti koja više ne postoji. Povijest zaista realno ne postoji, samo je um vuče prema natrag. Um je hrpa smeća, ogromni teret za tijelo i život. Život ide dalje i ne ponavlja ništa, a um vuče nazad. Kada to osvijestite, točno čete se osjećati da nosite tone smeća na sebi, da vam je um zatrovao svaki atom, svaku molekulu, svaku stanicu, svaki organ i cijelo tijelo. Ali to nije dovoljno. Zatrovao vam je dušu. Um je klin između tijela – racionalnoga i duševnog – i iracionalnoga. Život je jedinstvo jednoga i drugoga, bez klina uma.

Cijela materija kupa se u svjetlosti i nikada nije u istom trenutku ista. Kada bi to bilo isto, ne bi bilo života. U genima našega tijela nosimo sva pamćenja svega živoga do dana današnjega. Naše tijelo je nesvjesno pamćenje, zbroj zbrojeva svega živoga što je postojalo i postoji na kugli zemaljskoj. To je pamćenje našega rodoslovlja.
Znanost gleda od ušća, a život je sam izvor.

Nekada su prevladavale masovne zarazne bolesti, kada smo bili u kolektivnoj svijest. Danas prevladavaju individualne – bolesti krvnih žila, autoimune bolesti, tumori, bolesti endokrilnih žlijezda, depresije, razna psihička i psihotična stanja.

Pored tjelesnog postoji duhovno, i treće koje obuhvaća i jedno i drugo u cjelinu i još je mnogo više iznad toga, a to je potpuna svjesnost. Možete zamisliti dokle smo stigli. Prvi dio se može naučiti i znati, drugi dio se ne može učiti, nego spoznavati, a treći dio niti se može učiti, niti se može spoznati. Treći neograničeni dio pokaže se sam. Ovdje govorim o trećem dijelu, međutim to nije dio, već sve – cjelina. Ono se samo otkrije kada Vas nema. Da biste to spoznali morate se predati. Nazovite to predajom, pristupom, poniznošću, svejedno je. S obzirom da je um ljepljiv, nalijepiti će se upravo na ono čega se boji. Funkcionira po zakonu privlačne sile suprotnosti.

Život nikada nije ni u jednom trenutku isti, život ide dalje. Život je kao lokomotiva, a um su vagoni tereta-smeća, za koje više niste svjesni da ga vučete za sobom, jer život je sadašnji trenutak i ne obazire se ni na prošlost ni na budućnost. S vremenom stvaramo vrlo dugačak vlak, a da ne znamo kako vučemo za sobom sav taj teret. Povijest doslovno ne postoji, ona je prošla i nema je više, samo je um tegli dalje. Psihološkim bismo jezikom rekli: stavimo u zaborav podsvijesti događaje i doživljaje u ovom životu, a ono što smo potiskivali u prošlim životima je naše nesvjesno. Pamtimo milijune godina unazad, samo što toga nismo svjesni. Sve smo to lijepo spremili u ladice zaborava.

Protivnik sam uzimanja lijekova ako vam je to bijeg od rada na sebi. Ne budete li radili na sebi, nego uzimali samo lijekove, nužno ste za dulji period usmjereni prema nazad. Lijekovi hlade prirodne emocije, uspavljuju, tjeraju energiju nižim energetskim horizontalama. Na tim ste horizontalama više mrtvi, a manje živi. Kemija funkcionira na prvoj i drugoj energetskoj ravni.

Ako nosite tjelesnu bolest poremećene su vaše energije organa i cijeloga tijela, one nisu usklađene. Energije su vam u sukobu. Umjesto u harmoničnom plesu.

Molekule, organi i cijelo tijelo ne kupa se više u energijama duginih boja. Um je sve zacrnio. Kada uspijemo energije uskladiti, tada tijelo ozdravi. Tome svjedoči značajna poslovica: pomozi si pa će ti i Bog pomoći. Ako si usklađen u energiji, već si u cjelini svemira-Boga. Ja vam mogu staviti hranu u usta, ali ja ne mogu progutati umjesto vas. Osim vas, nema tko drugi gutati za vas.

Ne dičite se svojim umom. Um vas vodi u nazadovanje. Ne vodi vas u evoluciju prema naprijed, već prema nazad, u involuciju. Dobro to shvatite, jer često mislite da je on vaša dika, on je vaša muka koje niste svjesni. Što veći um, to manja svjesnost. Um vas zaluđuje, um vas ubija i vara.

Racionalno je onoliko veliko koliko vidite horizonta, podsvjesno je debljina zemljine kore. A nesvjesno je cijeli ostali dio osi zemljine kugle.

Istraživanjima se ne možete pomaknuti dalje ako ne osvijestite to što ste spoznali, jer ste vezani, zato i nema skoka u višu razinu. Skokovi nisu linearni, skok se dogodi bez vremena i prostora. Znanost i duhovnost su usporedne, one uvijek putuju zajedno, malo brže jedna, malo brže druga, ali se moraju čekati. Skok se ne može dogoditi ako nije pojedinost u cjelini, kao ni cjelina ne može bez pojedinosti.

Usmjerite energije prema svijesti i znanosti istovremeno. Usmjerite energije prema naprijed. Izvadite čep dosadašnjih uvjerenja iz boce da vam se nešto ulije. Predlažem vam da razbijete i bocu. Bio bih sretan kada biste se s njima mogli susresti i poslije smrti vašega tijela. Velikim energijama mogu doći samo bića velikih energija.

U prvih pet razina, s umom u vama, strašna je borba na svim energijama i strukturama fizičkoga tijela. Napeti ste dvadeset i četiri sata, da napetiji ne možete biti. Um pobrka sve prirodne energije i usmjerava ih u borbu. Napetost je to manja što ste nesvjesniji. Što ste svjesniji ili bolje reći, što ste na višoj razini, ali još nesvjesnoga, to ste napetiji. Istovremeno pritišćete do kraja papučicu gasa i papučicu kočnica. Ogromna većina čovječanstva danas ima veoma razvijen um, ali to ih nije prosvijetlilo. Ako um kristalizirate, a niste pravilno radili na sebi, ako ga niste iz korijena čupali, čistili, ulazite u veliku opasnost da ćete ili fizički ili psihički oboljeti. Pogotovo ako uletite u petu razinu, a niste razriješili prve četiri, nužno obolijevate, vraćate se na doradu. Najveće nazadovanje je stvaranje duhovnog uma. Ako ste nešto radili na sebi malim tehnikama i metodama, ili čak štoviše krivim tehnikama, ako ste odabrali krivi smjer, protivan vašoj prirodi, tada ste stvorili duhovni um.
Čovjek je živi paradoks, što više nesvjesno opterećuje um, to više nazaduje. Veliki um i depresija imaju isti korijen, oboje su na nižoj razini duhovne energije. Depresija je već manifestacija, a veliki um (Ego) čeka manifestacija, u ovom životu ili sljedećem, svejedno je na razini vječnosti. Dobro promislite, opterećivanje slavom, priznanjima, počastima, vladavinom i svekolikim mrtvim činjenicama je vrlo slatki dijabetes od kojeg će vam svi organi zatajiti. Nema toga što može biti zamjena za život. To što se naziva životom je vaš um-mrtvac i nema nikakve veze s onim što život zapravo jest.

Čovjek je najveća budala ovoga svijeta, ne zato što je po prirodi budalast, već što ne iskorištava svoj neograničeni potencijal.

Životinja ne želi dijeliti ni teritorij, ni hranu, ni seks. Po čemu je čovječanstvo danas različito? Samo sve opakije, jer je svoju inteligenciju okrenulo umu, a ne prirodi i rastu iznad prirode.
Kako je čovjek konačni proizvod evolucije, on je počeo odlučivati. Čovjek ne može ne odlučivati. Svaka odlučnost i odgovornost stvara napetost. Čovjek više ne može biti prirodan. Došao je do ruba odakle se ne može vratiti. Mostovi unazad su se srušili.

Čovjek nije više toliko prirodan, niti je dorastao, niti evoluirao do potpune svjesnosti. Priroda nije više odgovorna za njega. Društvo ne može čovjeku ispuniti njegovu osobnu bit, zato što svjesno polako evoluira prema individui. Tako čovjek postaje sam. Sam ne znači osamljen. Sam znači, kada bi išlo sve kako potreba, pravilnim rastom, pravilnim radom na sebi, doći do integracije cjeline, i s cjelinom. To znači sam. Sam čovjek nikada nije osamljen čovjek. Samo takav čovjek je bezgraničan čovjek, svemirske inteligencije. Samo takav čovjek je bez borbe u sebi. Samo takav čovjek je čovjek prihvaćanja. Čovjek koji zna da je cjelina i istovremeno dio cjeline, čovjek je ljubav, isto tako duhovan, bridak, odlučan, hrabar, mudar.

Čovjek je čudo prirode što pored tolike patnje koje nosi u sebi i na sebi, može uopće biti živ.

Svako razuvjeravanje donosi još veće uvjerenje. Procesom čišćenja gubite uvjerenja, a inteligencija vam se oslobađa.
Društvo nema tehnike ni metode kako bi te patnje otpustile. Društvo stvara metode kako da ih još više potisnete, ali posao vas kad-tad čeka. Nitko vas neće moći očistiti, osim vas samih. Jer nitko umjesto vas ne može roditi, umrijeti i očistiti. Što duže bježite, a društvo vam to omogućuje, dalje ste od sebe. Kroz vrata prema svjesnosti ne možete proći s tim smećem, tamo se ide čist. Preko u onu stranu, u blaženstvo, u cjelovitost, ne može se ući ni s jednom mrvicom umne nečistoće. Tamo se ulazi kao u kiruršku dvoranu potpuno goli bez i jedne bakterije. Ako nosite i jednu bakteriju opasni ste za sebe i druge. Dopušteni ulazak je sterilnost uma. Da biste mogli biti sterilni, morate prije proći vatru čišćenja.
Društvo vas guta. Gura vas se u razne stranke, u razna udruženja i udruge, u crkvene zajednice. U sve moguće kako biste bili poslušni, a ne inteligentni. Um je hipnotičan i prekrasno vam pomažu spasitelji da smeće stavite pod tepih za koji više nećete znati. A što se poslije iz toga smeća rodi saznati ćete malo kasnije.
Samo je šesta razina svjesnosti potpuna ravnoteža. Postali ste svemir, dio u cjelini i cjelina u vama. Dvojnosti nema pa ne može biti ni napetosti. U biti, niste postali svemir jer vi to već jeste, samo ne znate. To su uspjeli vrlo rijetki pojedinci ovoga svijeta. Hoću reći takva je mogućnost u vama. Samo vi ne date ono sebe, ono jamstvo s čime ste se poistovjetili. Identificirali ste se sa svojom poviješću, s društvom, a vas kao pojedinca nema. Identificirali se s umom. Postali ste masa, hrpa nečega, što više ne možete izmijeniti, ali možete odbaciti. Proces nije u oslobađanju sebe, već je proces u oslobađanju od sebe. Kada odbacite to što nazivate sobom, otkrije vam se postojanje. Postojanje možete (osoba) otkrivati, ali ga ono vi (osoba) nikada nećete otkriti. Kada ne bude ono vas (osobe), postojanje će vam se otkriti.
Naše je tijelo svemir, pokret u malome. Svemir, pokret nije samo nešto materijalno, ono je racionalno i iracionalno u jedinstvu istovremeno. Ako je sve u ravnoteži, gdje ćete naći depresije, gdje ćete tada naći neuroze i psihoze, gdje ćete naći tumore i ostale autoagresivne bolesti? Gdje su vam tada sve moguće identifikacije?
Čovječanstvo je došlo, bolje reći donekle došlo, do razine svjesne životinje. Da s ne biste zavaravali, nemojte misliti da ste svi došli do te razine. Vaš će vas um prevariti, vi možete biti i znanstvenik, možete biti i svećenik, to ne znači da ste se maknuli u svjesnosti dalje od bebe. Svjesnost nije znanje. Vi možete znati napamet i Bibliju i Kuran i Upanšade. Možete se nakrcati ogromnim znanjem, ali sve vam je to uzalud ako niste iskusili tj spoznali. Možete pročitati mnoštvo znanstvenih knjiga i časopisa, to ne znači da ste spoznali. Možete biti veliki znanstvenici, to ne znači da ste spoznali. Rijetki znanstvenici bili su i duhovni, zato su i mogli vidjeti velike činjenice, ne zato što su ih otkrili, već zato što im se to otkrilo. To se otkrilo kada ono 'Vas' nema, kada ste ništavilo, kada ostaje samo svjesnost.
Kad sam puno učio sve sam manje znao. Kada sam izgubio sva znanja, znanja su me našla.

Imate samo jedan život u ovom tijelu. Život se nikada nije rodio niti će ikada umrijeti. Život je vječnost u sada. Spoznaja života je i spoznaja živoga tijela i život se spoznaje preko tijela. Pitanje je onda čemu svijest ako već to jesmo? Svijest i život jesu jedno. Veća svijest – veći život, manja svijest – manji život. Nemaju svi ljudi istu količinu života. Atom je mali svemir je neograničen.
Um je vrijeme, um je prostor. U biti ne postoji ni vrijeme ni prostor. To je samo ograničenost našega uma. Postoji samo postojanje i vječno sada. Kada se ne bi okretala Zemlja, ne bi bilo vremena. Kada se spozna sve, nema ni prostora. Kada bismo se okretali velikom brzinom oko zemlje, po umu biste bili čas mlađi, čas stariji. Pokušajte to dobro razumjeti iz nekoliko razloga. Život su titraji i raspon između titraja, nikada ponovljivi. Kada se raspolovi jedna čestica, dijelovi automatski zauzimaju suprotna gledišta i nikada se više ne mogu staviti u isti položaj. Sv eje relativno i dijalektički, kao i inteligencija. Um je samo kontinuitet i linearnost.
Um nosi vrijeme i opterećuje. Ono što je prošlo, gdje je sada, osim u vašim umovima. Ono što će doći, gdje je sada ono što još nije došlo? Samo u vašem umu. Kada bi bilo moguće neko vrijeme boraviti bliže suncu, promatrali biste samo pokret i neograničenost. Ne bi bilo ni vremena ni prostora i svaki bi trenutak bio sam za sebe i neponovljiv. Samo je um ljigavi kontinuitet s kojim stvaramo razne prosudbe, uvjerenja, okvire, sheme i doktrine. To dalje rađa svoje replike kojima nema kraja. Tako onda vapimo za životom, a sve činimo kao da smo protiv njega, zato i vapimo.

Sve ono što tražite izvan sebe, umanjujete unutra. Što veće tražite izvan sebe, to je manje unutra. Što veće tražite izvana, što više tražite, to najveće vam se smanjuje.

Niste ni svjesni da ništa ne znate. Jednostavno ste potpuno svjesni, rastopljeni u bezgraničnosti.

Znanost i duhovnost moraju ići usporedo. Racionalno proističe iz iracionalnog i obrnuto, sve u krug, ako će biti ravnoteža u napretku. To je kao da je napravljen trkaći automobil pred dvjesto godina za ondašnje seoske putove. Do danas bi istrulio i bio bi potpuno za odbaciti u odnosu na današnje. Prava su znanja došla uvijek tada kada su bila najsvrsishodnija za tu razinu svijesti.

Ako ne dignemo svi zajedno energije na više razine svijesti, kamo to vodi?
Čovječanstvo je zaista na razmeđi, ili ići naprijed ili unatrag.

U našem su tijelu svi oblici života koji su obitavali na ovoj planeti. Čovječje je tijelo skup svega u ravnoteži.

Povijest treba, kao u psihoanalizi i drugim tehnikama, čupati, istraživati i potpuno raspršiti, ne vraćajući se na nju, ma kakva ona bila.

Kada se maknu tmurni oblaci, tada niste u nebu, nego ste vi to nebo. Cjelina. Vi u svemiru i sve u vama.
Znanost hrani ego. Hrani teret. I treba ga dobro nakrcati, da postane jako težak, da ga lakše odbacite. Dokle god ga možete nositi, teglit ćete ga. Kada vam postane pretežak, odbacit ćete ga bez razmišljanja. To je nešto što je na kraju. Doći do svjesnosti, princip je isti kao kod znanosti – istraživački, samo su pravci obrnuti. Znanost je prema van, a svjesnost prema unutra, kopanje po sebi. Još ću nešto kazati, ono što je prema unutra nikada nećete spoznati istraživanjima usmjerenim prema van, ali kada spoznate ono prema unutra, spoznate i ono prema vani. Otvori vam se svijet svih znanja, ali pod uvjetom da prije izgubite sva znanja, da postanete ništavilo.

Mozak su samo vrata pamćenja. Mozak nije učinjen da bi pamtio. Donji dijelovi tijela su evolutivno stariji i nose pamćenje nesvjesnog. Gornji dijelovi su evolutivno mlađi i nose bliža pamćenja i sadašnja pamćenja. Što se tiče mozga i njegove razvojne starosti, što je stariji to je životniji – otporniji je.

Mozak bez uma je najveća datost prirode čovjeku. Mozak je stvoren za inteligenciju, a ne za pamćenje već mrtve povijesti. Inteligencija je put do intuicije i mudrosti.

Čovjek koji hoće danas puno znati, puno uči, a znanost je doslovce svakodnevna eksplozija, i to radi samo mozgom i ne zna druge pute, neminovno će njegova siva kora na neki način postati njegov najveći nasilnik nad tijelom. Siva kora i čeoni režanj najveća su datost čovjeku, ali s umom, oni su tumor tijelu i krivci za nazadovanje. Mozak počinje raditi kao da je sam sebi dostatan i tada ne samo da hranite svoj um, već vam i sam mozak počinje oduzimati tjelesnu energiju.

Današnji zapadni um nije molitveni um, današnji um je evoluirao, za njega su potrebne druge tehnike i metode. Današnji um nije um koji može čekati, on je jako dinamičan, ne može biti na miru ni jedne sekunde. Uostalom, što je to molitva. Molitva je molitveno stanje svijesti. Prvobitno značenje molitve nije govoriti, nego biti u tišini. Mudri su ljudi morali objasniti nešto riječima u prenesenom smislu da se može bar malo razumjeti. Za najveće ne postoje riječi.

Ništa nije loše ni u trčanju, ali kada mi postanemo trčanje, potpuno svjesni, a ne da se natječemo sa vremenom. Kada se rastopite u sve i sve u vas, imate tisuću puta više energije, ne da ju dobijete, imate je.

Vaše tijelo i biće jedva čekaju, kako bi počeli živjeti u slobodi i ljubavi. Da postojite, da ste svjesni da postojite i blaženstvo će se spustiti na vas. Ne tražite pažnju, jer za nju ste kadri svašta učiniti, i najveće bolesti i najveća obećanja dati.

Borbom se nikada nije ništa dobilo u generalnom smislu, uvijek se izgubi, samo glupi um kaže da postoji pobjeda. Ako i jedan pobijedi, svi ostali su žalosni, raste mržnja, raste bijes, osjećaj manje vrijednosti.

Isprazni možete ostati jedino kada se utopite u to što promatrate, ne kada to samo gledate, ne samo kada to osjećate, već kada to i postanete, kada više nemate nijedno pitanje, kada nemate nijednu riječ, kada nemate nijednu misao, kada nemate nijednu želju, tek tada ste bezumni. Tada ste otvoreni kao potpuno prazna knjiga bez upisanog jednog slova. U praznu knjigu možete nešto upisati.

Um je ljigavi kontinuitet. Tu su mnoge poteškoće u školama, krive procjene, kriva usmjeravanja. Sve škole, ma kako se zvale su i dan danas usmjerene na pamćenju, umjesto da se uporabi inteligencija k intuiciji. Programe stvaraju umovi i tako se zatupljuju inteligentni. Djeca to vrlo dobro osjećaju, pa su jako nezadovoljna. Uče uz napor. Inteligencija je u zadnje dvije generacije ukupno porasla, a programi se eksperimentiraju, samo se više dodaje pamćenja, takvih gluposti koje samo mogu nazadovati.

Budi više živ sa učenicima, ne mrtav s gradivom i još nešto, nemoj dijeliti učenike na tebi simpatične i nesimpatične. Pokušaj ih sve doživjeti jednakih vrijednosti, kao svoje prijatelje.

Inteligencija nije zapažanje, nego osjećanje zapaženog.

Ako živiš više u sada – postojiš!

Kako možete produžiti nešto što nema početka, ni kraja? Koji ste to vi bogovi koji možete od vječnosti nešto produžiti? Pokušajte se staviti u realnost. Mi možemo olakšati životno.
Ono što bi trebali biti osnovno, je da pomognemo olakšati življenje, ali istovremeno postojeće uporabiti za spoznaje.

Potrebno je pomagati nemoćnima, bolesnima i siromašnima. Preraspodjela dobara je potrebna, ne samo materijalnih, nego i znanstvenih, ali je najveća potreba učiti naučenoga osloboditi, raditi i rasti.

Odricanje u korizmi nije ono vanjsko ni materijalno. Bar to nije bilo prvobitno značenje. Odricati se treba onoga 'vas', ono 'sebe'.
Odricanje je onda kada čistimo 'sebe od sebe', od otpada. Većim otpadanje uma bit ćemo više svjesni.
Situacije za korizmu su svaki dan, u cijeloj godini.

Kako se vaše tijelo ponaša? Koje vam sve misli dolaze? Znate, ta vanjska buka bi vas trebala podsjetiti na vašu unutarnju buku koje niste svjesni. Um je jako bučan i uznemirujući.

Porod je prvi instinkt.

U polovičnu stanicu ne ulazi vertikalna energija davatelja. Cjelovito može ući samo u cjelovito. Ulaze samo horizontalne energije po vremenskim razdobljima. Energije se privuku vrlo snažno i dolazi do stapanja energija i spajanja materije. Tu su donekle čiste energije, ali je umješan i um od bake i djeda. Ušla je svjetlost od majke ili oca, ali su i umovi od prethodnika. Nije da je samo ušlo tjelesno pamćenje putem gena, nego je ušlo i pamćenje generacija.

Ništa se ne gubi na nivou postojanja, niti na nivou živoga i tako da energije skupljene u sadašnjem tijelu su od svih generacija i oblika života kojih smo prošli do sada i svrstale su se u pet horizontala.

Na nivou horizontala nosimo teret tijela svih dosadašnjih generacija i još trpamo svoje osobne terete.
Čovjeku je dana mogućnost da to ispravlja čišćenjem, svoje osobno i da tako kažemo grijehe rodoslovlja. Slično-slično na razinama uma privlači, ali slično-slično i otpušta. U Oče našu je divna rečenica. Otpusti nam grijehe naše, kao što mi otpuštamo dužnicima našim. Ovdje je bit na otpuštanju, a ne na borbi. Suština je na susretu s time i prihvaćanju. Svrha je ulazak u to, a ne bijeg. Bit je na razmaku, a ne na identifikaciji. Nije bitno moliti, nego učiniti proces čišćenja. Riječi su besmislene, pogotovo kada se govori i tuče u prsa. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Vaši grijesi su na svakom atomu, na svakoj molekuli, na svakom organu, na tijelu i izvan tijela. Ne govorite, nego susrećite se. Jedini put do svjesnosti ste sami VI. Čišćenje je put do svjesnosti ili duhovnosti. Jedini grijeh ovoga svijeta je um i svi grijesi proizlaze iz njega.

Otpuštanje je rast svijesti.

Cijeli smisao postojanja je očistiti se da bi nam kroz mijenjanje tijela porasle horizontalne energije kako bi mogla kroz smrt uma porasti vertikala i doseći cjelinu. Malim energijama ostajete ili gdje jeste ili padate, rekao sam vam da na mjestu ne možete ostati. Isto tako sam vam rekao da male energije mogu ući samo u slabašna tijela malih energija. Da ponovimo. Rodoslovlje i njihove energije nosimo dalje putem dara tijela kroz gene, a osobni um kroz vjekove lijepimo već na postojeće horizontalne energije koje istodobno dobivamo. Identifikacije su značajne i za jedno i drugo jer su to pamćenja od pamti vjekova. Identifikacijama pokrijemo ono što jesmo i ostajemo slijepi za dalje. Vidite da je rast ulazak u najdublje dubine, u čišćenje, kako bi mogli najveći dar tijelo i njegove energije osloboditi i pripojiti svojoj vertikalnoj energiji i eksplodirati u sve.

Majke cijelog svijeta tražite svoja prava, da vam prava ne određuju neznalice o vašim i tuđim slobodama.

Što to vi kao čovjek možete učiniti, sa svojim umom. Samo gluposti. Sve je već učinjeno, samo je pitanje kako ćemo to koristiti. Ova Zemlja i ono što je u njoj i ono što je na njoj, jedna je cjelina i ta cjelina je u ukupnoj cjelini. Vi ne možete napraviti baš ništa, a da niste dirnuli u cjelinu. Lijepo je rekao jedan fizičar: Ako pomaknete jedan elektron, zatrese se cijeli svemir.

Kada se rađa živo, živo je u najvećim mukama. Kada se rađa život u najvećoj je slavi.
Kada se rađa manifestacija povijesti, muka je ogromna i plač. Kada se rodi vječnost rodi se sve-svjesnost i smijeh. U povijesti puno toga je bilo, jer jednostavno je trebalo biti. Kada je napravilo svoju svrhu, nestalo je. Zato ne sudite ništa na dobro ili zlo, jer ne znate cijelu pozadinu svjesnosti. Upravo zbog velike nesvjesnosti događaju se mnoge katastrofe. Osnovni je pokretač ljubav. Potisnuta patnja vuče unazad. Cjelina učini situaciju da se što više patnje oslobodi i da dođe do novog skoka ka svijesti. Proces nije smirivati um, nego ga čistiti kopanjem po sebi i u sebi.
Sam porod je najveća psiho trauma, neću reći velika nego najveća. Tu trebamo razumjeti da riječi fetus, dijete, beba, narodnim jezikom rečene, nisu važne, važan je proces koji se zbiva između majke i izvan majke. Beba je u zajedničkom nesvjesnom, ali je i u zajedničkom svjesnom, kojeg nije svjesna. Naime, do samog poroda, dokle je beba mirna i najčešće spava u zajedničkom je svjesnom, ali nesvjesna toga. U zajedničkom svjesnom je uvijek u blaženstvu. Potpuna svjesnost i blaženstvo je jedno te isto.

Roditelji su uvijek u brizi da moraju nešto činiti. Drage mame, činite ono što je prirodno, osluškujte si bebe i one će vam reći što treba činiti, više nego sve knjige koje ste pročitali ili ih čitate. Nemojte baš doslovno shvaćati, jer bi smo se krivo razumjeli. Tamo gdje je sve prirodno, bebe će same tražiti.

Kod prvog sisanja beba i mama bi obavezno trebale biti same, u tišini. Potrebno je uspostavljanje najdublje emotivne veze. Tako bi trebalo biti prvih sedam dana, da ne postoji ništa, osim dviju stvarnosti koje se trebaju stopiti u jednu. Beba nije svjesna svoga tijela, beba ima svijest, ali nema identiteta. Prvo sisanje joj omogućuje da počinje biti svjesna majke.

Životinja liže mladunčad posvuda, najviše po guzici i trbuhu, ali ne zaborave ni glavu. To je jako važno za aktivaciju bubrega i probavnih organa.

Dijete i majka noću trebaju biti blizu jedno drugome. Tako će se razbijati bebin strah.

Bebe su se školovale, a da vi niste ni znale, a što su radile tih svih devet mjeseci dok su bile u maternici. Imale su vremena na pretek. Pročitale su tone i tone zapisa iz povijesti i prokleto dobro znaju što se je događalo milijunima godina unazad. E, nemojte ih varati, jer ćete biti pročitane prije nego pomislite, a kamo li izgovorite.

Nešto ću vam šapnuti da nitko ne čuje. Uronite u bebu, ona će vam pomoći da iskopate nešto u sebi. Kada to iskopate, možda će biti i bolno, ali ne bojte se. Beba vam je pomogla da to vidite, a to što osjetite, pustite, ne borite se s time. Samo će nestati. Bebina neizvjesnost dira vašu neizvjesnost, onda su dvije neizvjesnosti na kvadrat. Da znate, iza toga ćete postati najveći prijatelji. Znajte, i poslije u daljnjem razvoju bebe i djeteta, isto činite i puno toga što će vas podsjetiti na vaše skriveno. Dijete će vam biti najveći učitelj. Nemojte ga previše učiti, učite i dozvolite da vas uči.

Kada bi sve čovjek najdublje osjećao i osjećaje prosvijetlio, javio bi se novi proizvod koji je usmjeren prema naprijed. Dogodio bi se skok, dogodio bi se kvant. Kada energija naraste do određene granice, jednostavno skoči iz nižega na više bez puta i bez prostora. Isti je mehanizam i za unazad, kada energija padne do određenog limita, dođe do nove kvalitete ali unazad. Jave se bolesti i bolesno društvo.

Duhovna energija je ta koja napaja i daje funkciju genima nakon trećeg mjeseca razvoja fetusa. To je generator. Geni su kao trafostanice, visoki napon dolazi do njih, a odlazi uporabni napon za trošila.

Kada stignete do šeste razine, spoznata energija podijelit će vas na nono što jeste – trajno jedinstvo i ono što niste – prolazno. Podijelit će vas i spoznat ćete da ste uvijek bili jedno u svemu i da niste ni tijelo ni um.

Kada ste u očaju, znajte da su vam energije u sukobu. Kada ste blaženi, one teku usklađeno.
Te energije se ne manifestiraju, jer za svakodnevni život nisu potrebne.
Ako imaš još ti se doda, ako nemaš i to ti se uzme.
Za duhovnu energiju svakodnevni život nije izazov, štoviše svakodnevni život kakvoga životarimo jest i potiskivanje i nazadovanje. Instinkti velikih energija su u sukobu s društvom, s moralom, s vjerskim nazorima. Najjači je sukob onaj na samim instinktima, onaj manifestirani komadić je u sukobu s onim potisnutim. Nesvjesno je uvijek u sukobu s onim svjesnim. Svjesno hoće kontrolirati ono nesvjesno. Kada se energije manifestiraju iz nemanifestiranoga, ne možete više time vladati. Svijest se boji nesvjesnoga. Energija hoće pokret. Nemanifestirano se hoće manifestirati. Sjeme hoće postati cvijet. Tami je potrebna svijetlost.
Rast i usklađenost energija je moguća samo kada nema potiskivanja. Kada dođe do potiskivanja, tada više ne možete biti sklad, već hrpa umjetnoga smeća. Energija se hoće kretati u skladnom i asimetričnom i simetričnom plesu. Ako toga nema, energije su u sukobu i vi ih se na tisuće načina hoćete osloboditi. Stvarate energije i bacate, tada vaše energije padaju i to je vaše samoubojstvo. Ako su energije usklađene, teku prema unutra, prema gore i sposobni ste primiti još više. Ako energije teku prema dolje i van, niste samo u mogućnosti primiti manje, nego gubite i to što imate. Život vam se smanjuje.
Otpuštanje energije donosi privremeno olakšanje, ali je to samo privremeno. Ponovno ćete nakupiti sukobljene energije i ponovno ćete otpuštanje ponavljati po istoj shemi. Idete u začarani krug prema nazad. Često je ono što nazivamo zadovoljstvom, samo otpuštanje sukobljenih energija. Zadovoljstvima nikada ne ćete stići do blaženstva. Postoji malo zadovoljstava i stalno 'jadno'. Samo ponekad, u stalnom jadnom, doživite zadovoljstvo. Hoćete li se malo prazniti kroz seks, ili bijegom u svakojaka društva, hoćete li se stalno ljutiti, bjesnjeti i razbijati, ili ćete pjevati ili puno pričati, morate li nešto raditi, ili ćete se naliti, ili moliti, svejedno je. Kada se otpusti malo energije, kratko vrijeme osjećate se zadovoljno, manje napeti. Naći ćete već nešto da se praznite, da biste se više natovarili. Energiju stalno stvaramo i odbacujemo i kada je ponestane, osjećamo se jadno i bolesno. Kada se više ne može stvoriti, umire se. Bolesni ste kada je energija mala, a druga je bolest kada ju stvarate, jer vam je postala teret. Teret je zato jer su vam energije u sukobu i ponovno ju odbacujete i tako, lijepo, dođemo do kraja. Ljudskim glupostima nema kraja. Besmislenost na svakom koraku, a tada se ide vidjeti od čega se boluje i spašava se ono što je propalo. Jad i jadno vladaju. Sve radite i radujte se, samo da to ne budu bjegovi od vas samih.

Mudri ljudi su često uspoređivali Sunce i Mjesec. Sunce je život, a Mjesec je živo. Sunce daje energiju, a Mjesec je prima. Tamo gdje Sunce grije, Mjesec je topao i vruć. Tamo na drugoj strani je hladan i leden. Vi sigurno znate da Mjesec ima utjecaja i na Zemlju kao što ima Zemlja na Mjesec. Nije samo plima i oseka. Mjesec primi energiju pa primljenu i svoju, šalje dalje i utječe na Zemlju i obrnuto, kao što i primljenu na neki način upija. Sve se vrti u krug. Nešto se primi pa daje, nešto se ima pa nestaje, da bi se opet primilo i opet nestalo u postojanju. Ista stvar se događa i s našim molekulama i stanicama. Nove se rađaju, stare izumiru i bez obzira na onu fizičku snagu tijela, sve se vrti u krug, ali se svaki put života tiče na višoj razini. Energije idu iz mira u pokret, iz pokreta u mir, ali svaki puta na višu razinu. Mjesec isto tako ima svoju revoluciju u smislu svjetlosti od Sunca. Uštap je nekako nadražujući. Punina Mjeseca djeluje na puninu. Njegova bijela svjetlost nas podsjeća na onu bijelu svjetlost koju fizičkim očima ne možemo vidjeti. Bijela svjetlost, o kojoj vam pišem, je ta ukupna energija koja drži cijelo postojanje. Za vrijeme te punine, mnogi osjećate svakojake poteškoće, od nesanice do velike razdražljivosti. Za vrijeme punog mjeseca događaju se i prosvjetljenja, jasno kod onih koji su se pripremili. Događaju se i padovi i raskoli onih koji se nisu pripremili. Duhovna energija nije ni topla niti hladna, ali je moćna.
Vidite da su životi i smrt jedno te sto. Na mikro planu stalno se nešto novo rađa i stalno nešto umire. To je prekrasno, ako smo toga svjesni. Što je živo, toplo je, što je mrtvo hladno je, a um je najveći led. I još nešto – usporedite energije. Ona živa je topla i vruća, a ona životna je mjesečeva.
Prirodna energija ne stvara ugodu ni neugodu, ona je tiha. Naglašavam, ugoda je duševna energija. Ona ju ne stvara, ona je jednostavno to. Opet trebate opaziti da neugodu stvara samo um, nema ju tko drugi samo stvarati, stalno djelatan je um, on ne može ni sekunde biti u miru. I kada spavate s umom niste u miru, ili sanjate, ili vam se tijelo kreće, drma, rita i hrče. Bitno je da se nešto radi, da je živo. Stvaranje i razgradnja su prirodni. Ugodno je duhovno. Mir i pokret je ugoda i rast. Djeca rastu noću kada se najviše izlučuje hormon rasta. I ozdravljenje je najviše noću, u miru, ne u pokretu. Mnogi su zaključili da je hormon rasta odgovoran za ozdravljenje. To nije točno. Točno je da su smirenost i mir energija, što je paradoksalno, ali je točno. Stalni nesvrsishodan pokret je neugoda i pad.
Ako nema prirodne ugode, umom ćete glumiti raznu sreću kao zamjenu za ugodu, a duhovna energija će vam padati.

Rast prstiju djece je jako važan. To je isto kako i raste duhovnost. Na tom području možemo djelovati tako da bebi dajemo u ruke nešto mekano i toplo, da ima osjećaj ugode, a djecu potičimo na vježbanje prstiju. Vi koji ne znate psihologiju, da samo znate koliko ruke govore. Mnogo više, nego vaše riječi, koje su proizvod slojevitosti vašeg uma. Bebe si često promatraju ruke. Njihove su ruke u biti i prve igračke. Prsti su puni osjetilnih tjelešaca.

Riječi u funkciji govora su najpovršnije. Riječi su prva razina uma, ili zadnji na evolucijskoj ljestvici. Skupni govorni proces je plitak. On je razvojno jedan od najmlađih procesa. Ispod svake riječi stoje osobna iskustva. Riječi vašeg govora i riječi mojeg govora, ne znače isto. Ako vam pokušam reći nešto slojevito što je istovremeno sve u svemu, a vi čujete nešto linearno, nemamo mogućnost razumijevanja, tada su značenja različita, ponekada sasvim suprotna. Ako vam hoću nešto objasniti prema unutra, a vi razumijete prema van, opet su značenja različita i potpuno suprotna. Koliko god mislimo da su riječi duboke, da izazivaju ljutnju i ushićenost, to nije ništa više, nego još površni um. Da biste došli do više razine svijesti, morate se dići iznad riječi i svih simbola. Puno govora i riječi stvara lijep privid i iluziju dubine. Riječi su, najčešće, bijeg od te dubine.

Dijete treba uvijek usmjeravati na puzanje prema naprijed, nikako prema natrag, jer je značajno da je u životu orijentirano prema naprijed, a ne prema natrag. Dijete treba pustiti da dosta puže i ne ga odmah dizati, kako biste bili dobri roditelji. Nužno je stvoriti osjećaj da može i da se mora samo pomučiti u životu, da ne će stalno biti netko tko će spašavati, kao ne bismo stvorili osjećaj ovisnosti o drugima. Jasno je, da morate biti tu negdje i hrabriti. Zar bi vam bilo teško puzati zajedno, igrate se, ali ne pobjeđivati, već se igrati. Budite nalik svojem djetetu.

Identificirani ste s prolaznim tijelom, a ne znate za trajno biće.

Egoizam nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi!
Ljubav je svuda, stalno i kroz sve. Ljubav je prihvaćanje prirode.

Ma pogledajte glupog uma, kada govori da treba ljubiti neuvjetovano. Trebamo usmjeriti ljubav prema postojanju, prema Bogu. Moliti Boga da nas ljubi. Jeste svjesni da ste vi ta ljubav, a ne da imate ljubav. Znate što? Ljubav spoznate tek kada ono VI nestane, kada vas nema. Ako vas nema, nema tko tražiti, nema tko dati, tada postajete ljubav, tada ste samo davanje, jer davatelja nema. Tko će moliti, kada nema onog Vas, molitva u prvobitnom značenju, jest jedna lijepa riječ. Hoćete da još jednom ponovim. Molitva je tišina, a to se postiže kada predate ono 'sebe' i ono VAS tada ste ponizni, potpuno prazni za primanje. Tek tada vam se pokaže da ste cjelina, da ste postojanje. To je molitva. Molitveno stanje svijesti. Tišinu postižete kada buku od uma predate, kada predate um, ono VAS kada postanete totalna praznina, sama svjesnost i ništa više.

Duhovnost počinje oko treće godine i traje do početka sedme godine. Tu djetetu treba početi potpomagati, a ne učiti ga duhovnosti, jer je to jako važno za daljnji razvoj njegove psihe. Dijete je najveća duhovnost.

Istina se ne može naučiti. Naučeno je um. Istinu se spoznaje. Nju vam ne može nitko, baš nitko, dati, nju trebate spoznati. O istini se ne može ni govoriti, jer kada spoznate nema onoga tko može govoriti!
Duhovnost je put do slobode. Duhovna energija je najjača energija. Svijest o tome je svjesnost. Iz duhovne energije sve potječe i u nju se sve vraća. Da budem precizniji, duhovna energija je u postojanju i postojanje u duhovnosti, ne mogu to odvojiti.

Ne možete pobjeći od sebe. Da. Sami odlučujete hoćete li rasti, ili dalje padati na ljestvici evolucije svijesti. Ne možete stajati na mjestu. Energija se kreće. O vama ovisi kamo ćete ju okrenuti. Ako ste nesvjesni, ide unazad. Rekao sam vam, da je duhovna energija jača od prirodnih. Ne mislim da ste fizički jači od slona. Duhovna energija je u cjelini ovog svemira, ona je tiha, ali brda valja.

Duhovna energija nije nešto do čega trebate doći ili dobiti. Ona je tu. To ste vi, ali samo s potencijalom, mogućnost da jeste. U rastu, najviše dolazi do izražaja treća godina života i onda u pubertet. Kod osvješćivanja je cjelina vertikalno usmjerena i budi prirodu, ona je kao proljeće i rano ljeto. U proljeće sve se budi, cijela priroda se budi, u rano ljeto je pravo bujanje. To je još prirodno bujanje ili manji dio duhovne energije, kad se preko prirodnih energija manifestira prirodno. Tu energiju prvu spoznajemo, jedino kada ju spoznamo u cjelini.

Današnji svijet je sav u ratu: ili zbog političkoga, ili zbog religijskoga uvjerenja, ili nacionalne pripadnosti, ili strukovno, ili stalež, ili muško – žensko… Onaj najveći rat je u vama, kojega niste svjesni. Osjetila se bore protiv osjećaja, osjećaji protiv nametnutih pravila. Živo protiv mrtvoga. Svijest protiv podsvijesti. Svijest i podsvijest s nesvjesnim. Ina svim ravnima suprotnosti svojega uma. Energije su vam u sukobu. Preko uma se borite s tijelom. Ili zbog dominacije nad nekim i nečim.

U čovjeku su sva znanja, njih treba otkriti, a ne naučiti. Razumijete li sad kada postavljam pitanje – ne, kako učiti, nego što je to učenje?

Pubertet ima tri velike funkcije. Jedna je funkcija da se ponavlja sve do sada pređeno. Još je jedna šansa, makar puno teža, da se nešto učini, jer je sve na okupu. Tu je kao jedan potenciometar, koji povisuje jačinu svjetlosti žarulje, ali ta ista svjetlost više osvijetli prljavštine. Stvar je u tome hoćemo li očistiti prljavštinu, što je napor, ili ćemo razbiti žarulju da ne vidimo prljavštinu, što je mnogo lakše. Ako odaberemo mjere, neminovno ćemo razbiti žarulju. Mjere nikada nisu donijele rezultate. Kod kuće moraju slušati roditelje, u školi profesore, koji imaju svoj program i plan i vrlo strogu kontrolu njihova izvršenja. Još malo, ta jadna djeca neće moći ni disati od nakupina tuđe i svoje povijesti, od potpuno nebitnih podataka. Prije su tovarili velike torbe da su im se slijegala ramena, a sada moraju tovariti glave kako bi postali 'velike' glave i da bi se te glave slegnule. Valjda su društvu potrebne velike glave, veliki umovi, a ne velike inteligencije. Jeste li vi svjesni da ono što mrtvo učite, to isto umrtvi vas. Energiju usmjeravate prema nazad. Trpanje nebitnih činjenica je evolutivna katastrofa.

Zdravlje je prirodno proživjeti svako svoje razdoblje. Odgovorno tvrdim, iz iskustva vam govorim. Ulažite u majke, u bebe, u djecu, u pubertetlije. Nema te investicije koja će donijeti toliko dobiti, kroz uštedu u zdravstvu, kroz sudstvo, policiju i drugo. A bit će to ljudi, ponavljam koji će znati što hoće, odgovorni, kreativni, zadovoljni u životu.

Strah je najveći blokator stvaralaštva. Najveći rušilac života. Izravni je suprotnik ljubavi, ne zaljubljenosti nego pokretačkoj sili ljubavi. Nije problem onaj svjesni strah, problem je onaj nesvjestan koji vuče prema nazad. Nesvjesne strahove, krivnje, bjesove i sram, nikada nećete osjećati kao strah, krivnje, bijes i sram, jer to ide kroz funkcije tijela. Koliko godi ima funkcija tijela, toliko ima i blokada tih funkcija. Kako to onda razrješavate bez vašeg sudjelovanja i bez tijela, a protiv tijela se borite, um štitite? Strah je ušao u sve atome vašega tijela. To su parangali koji se ukopaju u sve tjelesne strukture.

Svjesni strah nije tako veliki problem, problem je onaj nesvjesni, koji je ušao u funkcije živoga.

Tijelo je minijaturni Svemir. Tražite u sebi pa ćete naći. Kada se budete jako, jako namučili, još ne ćete naći. Kada, nakon velike muke, ne budete više tražili, samo će vam se pokazati. Na početku očajnički tražite da ne nađete. Na kraju ne tražite, i nađete.

Mladenačka dob
Želim vam prijateljski reći, imajte svoja stajališta, ali se i s njima susretnite, ne bježite od njih. Odnekud ste došli do toga, od nekud, od vas samih.

Nemojte tražiti da vas drugi spašavaju, jer ti drugi vas ne mogu spasiti.
Put ste si vi sami, nema drugoga puta.

Svi oni koji vas tobože hrabre da budete gala, nisu ništa nego kukavice, koje žele od vas napraviti budalu, a za vlastitu korist. Mičite se od takvih, pa makar ispali seronje u njihovim očima. Nije hrabrost proći kroz crveno, to je glupost. Jednoga ćete se dana vi njima smijati.

Samo zavirite u svoje sposobnosti, ne čekajte.

Budite odgovorni prema sebi. Toplo vam napominjem, što ne učinite u ovom životu, čeka vas kad-tad, a tada je još teže.

Puste riječi i savjeti, a savjeti su potpuno glupi. Vi trebate svoja iskustva.

42-49
Do sad je bilo u zdravom tijelu zdrav duh, a sada će biti sve više u zdravom duhu zdravo tijelo.

Javlja se novi pubertet, ne onaj duhovni koji priprema tijelo za zrelost, već onaj duhovni, usmjeren na duhovnost.

Energije koje su bile okrenute prema tijelu i njegovoj manifestaciji polagano se okreću svome postojanju. Polagano, ali sigurno, horizontalne energije idu u svoj dom, u vertikalu. Ukupni metabolizam se polako počinje usporavati. Imunološki sustav postaje, na neki način, usporeniji. Endokrinološki sustav se polagano smiruje.

Da, živo se počinje okretati ka životu. Dolazi polako na vidjelo, ako hoćemo spoznati, najveći instinkt koji je do sada bio najdublje u našem nesvjesnom, kojega nismo bili ni najmanje svjesni, a to je sam život.
Beba je bila sam život i živo, ali potpuno nesvjesna i života i živoga. Polagano, putem svojih instinkta i osjetila, postaje sve više svjesna svoga tijela. Počela je sve više osjećati i osjeća živo tijelo. Da bi mogli spoznati život, potrebno je najdublje spoznati svoje tijelo. Tijelo bi trebalo biti spoznato do sada, onda se javi najjači instinkt, da spoznamo život.

Ako nema onoga živoga i života u živome, vi ste sami um. Um nije, nego sama rasprava, potvrđivanje i negiranje, velike riječi, strogost i pravila. Monolog u sebi, za koji mislite da ostvarujete komunikaciju.

Sve te veze i identifikacije nisu ništa drugo nego vaše vlastite omče kojima gušite život, a produžavate mrtvaca – um kojeg hranite i bez prekida mu dajete umjetno disanje. Kako ga sami ne možete oživjeti, potreban vam je cijeli svijet koji pomaže, s mišlju kako vi pomažete. Postajete najveći siromasi na onom 'trajnom'. Krcate i krcate 'prolazno' a 'trajno' vam izmiče. Nećete ništa drugome pomoći, a kako i bi kada vaša životna energija pada. Tjelesne možete dosta dobro držati na nižim razinama svojim iluzijama.
Ovo je razdoblje blagoslov kojim počinjete spoznavati život. Da biste to mogli, tijelo i um se trebaju stišavati kako bi vam se duhovna energija počela penjati, a ne padati. Upravo je proporcionalno, što manje uma, više je duhovnosti. Um stvara jako napeto tijelo. Stišavanjem uma, stišat će se i tijelo, neće u njemu biti borbe. Tijelo je kao orkestar.

Znanost se bavi otkrivanjem onoga što je već otkriveno, samo je pokriveno našim crnim umom.

Kako um odbacujemo, svjesnost će nam rasti. Rast svjesnosti je ujedno i rast duhovne energije. Počinjete se više osjećati. Počinjete više osjećati ljubav za sebe.

Čovjek oslobođen od sebe je sloboda. Sloboda je ljubav. Čovjek, koji je sloboda i ljubav, zna čuvati sve oko sebe, to je čovjek najveće odgovornosti za sebe i sve oko sebe. Njemu nisu potrebni nikakvi zakoni, jer on zna najviše zakone.

65-70ak
To je razdoblje 'piano'. Prirodno bi bilo da se um smirio, a tijelo ujedinilo. U tome bi razdoblju trebalo biti sa sobom. U blaženstvu sa sobom. prirodno, u tom razdoblju čovjeka više ne zanimaju vanjske, prolazne činjenice, ni stvari, jer živi s osjećajima da postoji nešto trajno i mnogo, mnogo vrijednije.

Konačno razdoblje – u kojemu se treba pripremiti za smrt
To je razdoblje 'pianissimo'. Funkcije tijela opadaju, interesne sfere su jako suženo ili ih nema. Potrebno je odreći se svega, nizašto se ne vezati niti brinuti što će s time biti. Potrebna je puna sloboda. Život je potpuna sloboda. Nema vezanosti ni za koga, ni za što. Testament treba dati u potpunosti, ne samo fizički nego i onaj emotivni. Tek se tada može osjećati potpuna zahvalnost svima i svačemu. Bogati smo životnim iskustvima kojima smo dozvolili da prođu kroz nas, bez obzira na to kakva ona bila. Sada treba živjeti u zahvalnosti. Jeste li razumjeli zahvalnost? Zahvalni svim živim bićima koja su nam dala hranu da stvorimo veća iskustva. Zahvalni svima koji su nam pomogli da na bilo koji način iskopamo svoje negativnosti. Zahvalni svemu i svačemu, da odemo bogati. Zahvalnost nije umno hvala, jer tada nema zahvalnosti. Zahvalnost je ljubav. Ljubav je sloboda. Polako se sve topi, a ljubav raste.

Smrt
Smrt nije smrt onakva kakva se poima, smrt kao takva ne postoji. Ne postoji ništa slično smrti kako ju mi poimamo. Ni život ne postoji, onako kako mi to poimamo. Život i smrt ne postoje. Postoji samo postojanje. Postoji jedno.

Svaku noć na neki način umiremo, energija se smiri, zemljina energija se smiruje i kada se dosta energije smiri u našem tijelu i oko nas, dogodi se skok – buđenje. Danju je naša energija više u pokretu, dolazi do zamora energije i iza toga joj je potreban ponovno mir. Ako su danju pravilna iskustva, to je skok u više.

Smrt tijela nastupi posljednjim izdisajem, a energija izlazi putem kože. Duša izlazi izdisajem, a energija kroz cijelu kožu.

Znanost može učiniti napredak na razini materijalnoga, ali će padati duhovno.

Duhovnost nije neka vjera, nego svjesnost.

Smrt je bljesak spoznaje i blaženstva u jednom trenutku za one koji nisu spoznali, da vide da trebaju rasti.

Za ono za što ste vezani, to ponovno postajete. Ako ste vezani za mrtve stvari, postajete mrtvi. Ako ste vezani za živo, postajete ponovno živo. Ako ste spoznali život, onda ste život. Odbacite sva povezivanja, identifikacije, ovisnosti, uvjerenja i vjerovanja i započnite s čišćenjem da se jednoga dana susretnete sa sobom.

Ne vraćajmo se u povijest, ne obnavljajmo je u svojim umovima, ne vucimo energiju prema natrag. U psihološkom kontekstu ju trebamo kopati, ali i raspršivati. Tek je tada energija usmjerena prema naprijed. Samo čeprkati po povijesti, a ne ju otpuštati, je još veće zlo, bilo za tijelo, za psihu ili za oboje. Ako sam protiv bilo čega, onda sam protiv ratova i patnji koje se doživljavaju. Da ne dođe do rata, važno je očistiti unutarnji rat.

Nekoliko kolega mi je reklo: Lako vama kad sve znate. Moj odgovor vama je šutnja, njima sam odgovorio: Kada biste vi znali koliko ja ništa ne znam niti me više zanimaju znanja nit duhovnost, jednostavno jesam i, kada mi treba, sine mi. Zašto ulagati napor za znanje kada ono samo dođe. Ne želim znati zašto ne znam, čak ne znam zašto ne želim da znam. Jesam!

Budi svjetlost sam sebi. Kako ti može drugi dati ono što već imaš sam. Ne može tuđa svijetlost svijetliti tebi.

Smrt bi trebala biti najveći orgazam života. Prije početka seksualnog čina postoji neka napetost, u samo činu neka radnja i ugoda na površini. Sam orgazam je eksplozija već opisanih činjenica. Iza orgazma bar bi trebalo biti neko smirivanje napetosti, neko opušteno stanje zahvale i ljubavi.

Puno dana prije smrti dobivamo poruke da će se to dogoditi, ne u snu, nego u budnom stanju. I pored vjere ostajemo ne vjerujući i to nekamo spremimo misleći bilo što drugo. O terminu vaše smrti ne odlučujete vi sami. Na razini postojanja nema slučajnosti. Sve je jako povezano. O slučajnosti može razmišljati samo um. Sve ima svoje duboke uzroke.

Cijeli je život spoznaja i evolutivni rast k svjesnosti. Tu smisla nema, život je najveći smisao. Onda čemu tražiti smisao kada već to jest. Sve je već učinjeno. Da, učinjeno samo da uporabimo. Ali kako to rabiti? Uživamo li život ili stvaramo lažna umna uživanja? Dobili smo najveći dar i život i vozilo – tijelo da to spoznamo. Što mi sami činimo s time, a što drugi s nama?

Čovječanstvo ide sve više prema individuumu čovjeka, bar je to vidljivo onima koji vide. Odnosi su se jako promijenili. Evolucija se ne može zaustaviti. Čovjek zaista može usporiti evoluciju, ali je ne može zaustaviti. U čovjeku ne evoluira više tijelo, nego njegova svijest o svjesnosti. Čovjekova svijest evoluira, ali raste i znanje. Znanje i svijest su suprotne činjenice. Što je više znanja, manje je svijesti o svjesnosti. Kada govorim o znanju, govorim o onome naučenom od nekoga i prema nekome. Iskustvo je samo ono što ste probali preko sebe osjetiti i osjećati, kroz vlastito tijelo i emotivni dio. Uporabiti bilo koje riječi nije tavo važno, važno je da razumijemo o čemu se radi. Vlastito iskustvo je usmjereno prema unutra, a znanje je usmjereno prema van. Ono što je usmjereno prema unutra može biti rast, a ono što je usmjereno prema van pad je na evolucijskoj ljestvici.

Cijeli svijet se okrenuo na tjelesno, a vašega tijela nema, osim olupine. Istražujemo olupinu, a ne onaj najdublji sloj iz kojega sve izvire i u njega sve utječe.

Ništa ne namećem, samo znam i opet ponavljam, kada je čovjek cjelina, on je jednostavno sreća, zdravlje, moć, stvaralaštvo i napredak. Rekao sam vam već da napredak pojedinca nije kroz društvo, ali je napredak društva kroz pojedinca.

Što ste više u umu dalje ste od bića.

Odgoditi nečiju smrt ponekada, veći je kriminal, nego samo ubojstvo. Nakon ubojstva, biće počinje tamo gdje je stalo, ali kod odgode smrti, energija pada i opet počinje tamo gdje je stalo, samo na nižoj razini. Mnogima se evolucija vratila unazad i morat će ta bića velik dio života proći da bi ponovno došli na sadašnju razinu.

Prije smrti osjeća se smrt. Poruke se dobiju ali ne prepoznaju. Mnogi, pa i najzdraviji, puno prije osjećaju da će umrijeti. Bilo kako bilo, instinkt je jači od života. Napominjem da je instinkt smrti, jači od života. Zašto je jači, jer život nije instinkt. Tijelo je povezano instinktima. On je potpuno nesvjestan do pred smrt i vuče upravo tome. I što je paradoks? Što se je više bojimo, prije ćemo umrijeti. Najveći strah je upravo strah od smrti.

Život nije borba. Život je suradnja i prihvaćanje. Malo nestvarno zvuči, jer ćete shvatiti da bolest doslovno treba držati. Nije bit u tome, suradnja i prihvaćanje je ljubav. U ljubavi se energija diže i bolesti nestaju. Prihvaćanje ne znači biti ravnodušan ili negativan u prihvaćanju, kada nekoga bolest skrha pa je prihvati, to nije prihvaćanje, to je prisilno pomirenje s postojećim stanjem. Prihvaćanje je susret, borba je udaljavanje. U susretu osjećamo i osjetimo, kada se iznutra s time ne borimo, patnja i bol polagano nestaju. Um nema svoje energije. Tijelo ima prirodne energije, um nema svoju energiju, ali d bi mogao opstati mora se koristiti tuđom energijom, onim prirodnim, tjelesnom. Upravo borbom mi dajemo tjelesne energije tom ubojici.

Jeste li uopće svjesni da je i vaš susjed dio vas u ovom postojanju? Jeste li svjesni ako se borite, da se borite sami protiv sebe? Jeste li svjesni, ako drugoga zakinete, da ste zakinuli samoga sebe? Po čemu ste vi vrjedniji i bolji od drugih?

Dok se manje poznajete istraživat ćete. Kada se ljubavnici više upoznaju, ljubav umire. Ljuba je stegnuta. Nismo dobili ono što smo očekivali. To što smo očekivali ne mora proisteći samo iz svjesnih razloga, to može biti iz svjesnih, podsvjesnih i nesvjesnih razloga. Nakon nekoga vremena nastupa razočarenje i agresija na tisuće načina. U čemu je onda problem? Je li problem u onoj drugoj strani, koja nije mogla zadovoljiti vaše prohtjeve ili je u vama problem koji postavljate takve prohtjeve koji se ne mogu više ispuniti? Najčešće se traži ono što nismo iživjeli dok smo trebali iživjeti. Nismo iživjeli prave putove.

Nasilni ste sebi i drugima, to je vaš pad.

Djeca su najveća žrtva. Jako sam tužan zbog djece. Djeca su sutra mladi. To su sutra ljudi koji že biti srž društva. Religije su učinile najveća zla ovoga svijeta. To i povijest potvrđuje. Govore o istini, koju nikada nisu spoznali, čak što više udaljuju narod od toga jer samo doslovno mole i obećavaju.

Nisam baš naišao na puno obitelji u kojima se raste.

Um je taj koji pamti. Mozak pamti rodoslovlje i ukupno postojanje. Mozak bez uma je emotivna inteligencija, a ne pamćenje povijesti.

Ponavljanje je hipnoza drugoga dijela uma. Ponavljanja staraju automatizam – stroj. Jednoličnost stvara dosadu. Ništa ne ubija život kao dosada, bilo da smo je svjesni ili ne. Prosvijetljen čovjek može sto godina sjediti na istom mjestu i nikada za njega neće biti isto. Njemu je, gdje god bio, svaki trenutak novi trenutak. On je svjestan tih trenutaka.
Govorio sam vam isto tako da treba jako puno učiti, a što sada? Da, treba učiti, ali kada dođe teret, treba ga znati i otpustiti. Ne možeš se čovječe, dobro odmoriti kada si jako zamoren. Odmor si trebaš dati prije, nego se iscrpiš. Kada se premoriš onda ne odmaraš, nego si mrtav umoran.

Sve je ovisno o tome kako smo podržani u svojoj prirodnosti do treće godine života. Početak raskola psihe je u trećoj godini života.
Najgora su znanja o duhovnosti. Ne duhovnost, nego znanja o duhovnosti jer stvaraju ushićenja. Sljedeća su znanja o povijesti, jer vam je energija usmjerena prema unazad. Treće je znanje o primitivnom jer energiju vuče prema dolje, na primitivnije. Znajte, ali i odbacujte znanja. Jedini napredak će biti tek kada se gradi i razgrađuje. Gradnja i entropija. Učinit to i sa svojim ljepilom – umom, jer će se dogoditi da današnji veliki znalci, sutra postaju veliki depresivci i bolesnici.

Čovječji su potencijali zaista neograničeni, ali su pod maglom našega uma.

Ponekad i crkva jedno priča, a sasvim drugo radi. Teško se odriče stečenih pozicija u feudalizmu i još ih nadograđuje. Stvaraju mrtve betonske hramove, a žive odbacuju. Živi hram je vaše tijelo.

Križanje je prekrasan simbol, ali je ritual ružan. Križanje vam pokazuje put prema unutra, kamo da krenete u sveopćem smislu. Prsti vam pokazuju gdje je treće oko i da trebate početi čišćenje od fizičkog i to od glave pa prema srcu i trbuhu (maternici). Da spojite u sebi dva pola. I onaj gore i onaj dolje, i onaj lijevo i onaj desno, ali kao cjeline, ne samo ramena. I kada spojite onaj život izvana i onaj koji je iznutra, onda dolazite u jedinstvo – sklad. Postajete val.

Svaka je sekunda učenje bez napora. Nemojte se izvlačiti da nemate vremena.

Moje tijelo je najveća i najsloženija kemija, zbroj zbrojeva svih fizika, susret neba i zemlje u svakom najsloženijem pogledu. Kamo da putujem po ovom svijetu da upoznam svu tu složenost? Gdje postoji takav sličan laboratorij? Sve to mogao sam spoznati čišćenjem po slojevima, mukotrpno, strpljivo, hrabro i inteligentno, ali najviše isplativo. Taj je laboratorij uvijek sa mnom i nikada nisam trebao putovati dalje od sebe. Čišćenjem mi se sve otkrivalo, kvanti u kvantima, naposljetku cjelina, a u cjelini je sve. Čupao sam sve ono što sam mislio da jesam, sve je, to bilo jako zaraslo na atomima, molekulama, stanicama, organima, na tijelu i svijesti. Kada sam skinuo onoga sebe sa sebe i kada je umrlo ono sve, pokazala mi se cjelina, sve u svemu, na mnogo slojeva nepovezanosti i vremena, u najvećoj neopisivoj harmoniji. Na koncu, ostao je samo najobičniji čovjek – najveća stvarnost, sve objedinjeno.

Nema toga što može biti zamjena za život.

Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Prirodno mladi

Roxy Dillon
Izdavač: Planetopija 2016.

Mehanizam protiv starenja: aktiviranje gena dugovječnosti
Koristi se za: produljenje životnog vijeka i povećanje energije
U glavnim ulogama: bobičasto voće, zeleni čaj, češnjak, ginseng, gotu kola.

Jedan od najistraživanijih sirtuina zove se SIRT1 (sirtuin 1). Njegove aktivatore, među ostalim namirnicama i biljkama, nalazimo u češnjaku, azijskom ginsengu i biljci Polygonum multiflorum.

Neke od tih tvari su EGCG ili epigalokatehin galat (koji se nalazi u zelenom čaju), kurkuma, sok od crvenog grožđa, kava, glog, ginko, hmelj, koromač, piskavica, ulje crvene palme te dodaci prehrani kao što su nikotinamid adenin dinukleotid (NAD), R-alfa lipoična kiselina, ubikvinol, koenzim Q10, vitamini, minerali i mnogi drugi spojevi koji mogu snažno utjecati na duljinu našeg života i mladolik izgled.

Zadebljavanje kože, jačanje mišića i povećanje elastina u stijenkama krvnih žila dovodi do znatnog poboljšanja. Ali kako to postići na prirodan način? Bioflavonoidi poput korice limuna i europske borovnice vrlo su korisni jer djeluju na staničnoj razini tako što jačaju stjenke krvnih žila. No kod mnogih osoba problemi s proširenim venama ne rješavaju samo bioflavonoidima, tom se problemu mora pristupiti na hormonskoj razini i to povećanjem elastina izravno u venama koristeći eterično ulje sjemenki kopra.

Biljka dioscorea villosa djeluje tako da podiže razine progesterona.

Ako uzmete azijski ginseng, a vaš krvni tlak je previsok, on će ga sniziti. Ako vam je krvni tlak prenizak, ginseng će ga povisiti. U svakom slučaju, krvni će se tlak normalizirati i vratiti unutar normalnog, zdravog raspona.

Jedan drugi lijek za snižavanje krvnog tlaka imat će učinak i dok ga uzimate i nakon što ste ga prestali uzimati. Riječ je o glogu. On čisti arterije, jača srčani mišić, pruža antioksidacijsku zaštitu te sprečava tijelo da skladišti masne naslage.

Ove namirnice stimuliraju puteve dugovječnosti aktiviranjem sirtuina: resveratrol (sok od crvenog grožđa, borovnice, brusnice, sok od šipka, kakaov prah, višnje), epigalokatehin 3-galat (zeleni čaj), kurkumin (kurkuma), kvercetin (luk posebno crveni, sok od jabuke), halkoni (koncentrat rajčice) fisetin (jagode).

Svaka od vaših stanica sadrži tvornicu koja proizvodi energiju, a naziva se mitohondrij. Optimalna mitohondrijska funkcija ključna je za dug život, energiju i mladenački izgled, a nesumnjivo je da resveratrol stimulira sirtuin koji utječe na starenje mitohondrija.

Epigalokatehin-3-galat EGCG, spoj u zelenom čaju, dokazano produljuje telomere, važne dijelove ljudskih stanica koje utječu na njihovo starenje, u oštećenim stanicama srca. Radi se o nevjerojatnom otkriću jer taj proces sprečava smrt stanica i štiti kožu od oštećenja.
EGCG također stimulira rast dlaka u kulturama folikula, troši nakupljene masnoće te potiče lipolizu u adipocitima kod ljudi. Taj čudesan spoj na učinkovit i siguran način uklanja masnoće iz masnih stanica. To će poboljšati rad srca, potaknuti rad mozga i izgladiti kožu. Za EGCG je dokazano i da sprečava gubitak koštane mase, štiti od karijesa i od svih vrsta raka, uključujući leukemiju i melanom.

Češnjak, nepravedno prozvan smrdljivom lukovicom, na glasu je zbog toga što pomaže u borbi provi infekcija, ali ova biljka također aktivira i SIRT1. to znači da štiti srce, daje energiju, čuva kožu i produljuje život.

Prah gota kole ili eterično ulje ružmarina umiješano u kremu služi za sve stimulacije mitohondrija, sinteze kolagena i moći pomlađivanja koje su vam potrebne.

Ginseng je vrlo učinkovit aktivator SIRT1 u svakoj stanici vašeg tijela. Ovaj nevjerojatan korijen stimulira staničnu funkciju, a u isto vrijeme povećava razinu svih hormona, osobito spolnih, koji su toliko bitni za mladolik izgled.

Ukratko koristite sirtuin iz voća, 4 kapsule gotu kole, 6 kapsula ginsenga, češnjak u neograničenim količinama i rastopljeni kvasac za maske za kožu. Kokosovo ulje stavite na kožu kad je koža isušena.

Mehanizam protiv starenja: stimulacija fibroblasta
Koristi se za: jačanje kolagena i elastina
U glavnim ulogama: eterična ulja ružmarina i kopra, kokosovo ulje i ulje crvene palme, zob

Antioksidansi potiču fibrolaste koji stare na proizvodnju mlade, zategnute kože zahvaljujući obnovljenom kolagenu, elastinu i drugim strukturnim dijelovima kože.

Brz nastanak bora u području oko očiju od tridesete godine nadalje pojavljuje se zbog gubitka kolagena. Elastin je također strukturna bjelančevina.

Ambla je uobičajeni naziv za indijski ogrozd koji je jedan od najbogatijih izvora vitamina C na svijetu. To sitno voće već dugo drži povlaštenu poziciju u ayurvedi kao jedna od najučinkovitijih biljaka za pomlađivanje. Dokazano je da vrlo učinkovito štiti jetru i ima protuupalno djelovanje, a vrlo se često koristi kod gubitka kose i za vraćanje i sprečavanje gubitka prirodne boje kose.

Ambla se u Indiji tradicionalno pripravlja kuhanjem u kokosovom ulju, metodom kojom se povećava djelotvornost obaju sastojaka. Ovo je još jedan primjer sinergije na djelu, poput one između proizvoda od rajčice i maslinovog ulja. Amla, rajčice, maslinovo ulje i kokosovo ulje sadrže svojstva za poticanje fibroblasta, a učinci amle i rajčice pojačavaju se u kombinaciji s bilo kojim od tih dvaju ulja. Nije li nevjerojatno da maslinovo ulje zapravo potiče vaše fibroblaste na veću proizvodnju kolagena?

Kisik se prenosi u krvotok i dopire do svake stanice u tijelu, gdje mitohondriji uz pomoć njega proizvode energiju. Otpuštanje energije je ono što vas drži na životu. Ta vas energija desetljećima može održati mladima, ako znate kako joj pomoći da djeluje na svojoj optimalnoj, staničnoj razini.

Kako slobodni radikali sve više opterećuju tijelo, vaše stanice prolaze kroz stanje koje se naziva oksidativni stres, što uzrokuje oštećenje stanica. Može doći do prsnuća krvnih žila, slabljenja srčanog mišića i umiranja neurona.

Ono što nazivamo borama zapravo su kolagen, elastini i lipidi oštećeni djelovanjem slobodnih radikala. Sijeda je kosa rezultat mnogih procesa, ali glavni među njima je oštećenje melanocita koje uzrokuju slobodni radikali.

Oštećenja od slobodnih radikala ne nastaju samo iz čisto bioloških procesa. Ona nastaju i kada ste pod stresom, bilo emocionalnim, što rezultira otpuštanjem hormona kortizola i adrenalina, ili fizičkim, što rezultira stvarnom tjelesnom ozljedom. Tjelesna ozljeda također izaziva oslobađanje hormona stresa. Danas je poznato da posebno kortizol dovodi do katastrofalnih promjena u tijelu, starenja i ubijanja stanica gdje god da se nalazio. On uzrokuje desetorostruki gubitak ključnih bjelančevina kože, osobito kolagena. Tjelesna je trauma, naravno, vrlo štetna za vaše tijelo. Velik dio tih oštećenja odvija se putem stvaranja slobodnih radikala i rezultira smrću stanica. Ako zadobijete udarac u glavu, slobodni se radikali ispuštaju u mozak, a ako se posiječete, dobijete infekciju ili zadobijete modricu, također se stvaraju slobodni radikali. Sunčeva svjetlost, umjetno svjetlo i zagađenje proizvode slobodne radikale u vašem tijelu, što se najviše očituje na vašoj koži. Proizvodnja slobodnih radikala je nužna posljedica življenja, ali akumulirani rezultati nekontroliranog djelovanja slobodnih radikala mogu se očitovati kroz znakove koje povezujemo sa starenjem.

Koža je najveći organ vašeg tijela, stoga je neophodno održavati ju mladom i zdravom.

Korištenje kokosovog ulja jedan je od najučinkovitijih načina jačanja keratina, jer smanjuje manje i dublje bore u koži, a kosi daje sjaj i elastičnost.

Baza derme sadrži šećere, hijaluronsku kiselinu, kondroitin sulfat te glikoproteine, koji su smjese molekula šećera i bjelančevina. Te molekule održavaju vašu kožu svježom, elastičnom i vlažnom. Hipoderma čini najdublji sloj kože. Sadrži adipocite ili stanice masnog tkiva, koje čuvaju tjelesnu toplinu i pružaju vašem tijelu i licu popunjen, mladenački izgled.

Kako starimo, fibrobalasti postaju sporiji, što uzrokuje nižu razinu svih onih važnih strukturnih molekula odgovornih za strukturu kože. Tako usporeni i u manjem broju, fibroblasti će dovesti kožu u stanje koje je manje čvrsto, elastično i podatno. Antioksidansi su važna tvar koja može zaštiti fibroblaste i učiniti ih aktivnima. To znači da će bilo koji spoj koji dopire do derme, gdje se fibroblasti nalaze, a koji ih stimulira, snažno djelovati na preokretanje procesa starenja. Oni će zaštiti vašu kožu od štetnog djelovanja sunca, zagađenja i starenja.

Vitamin E ima estrogensku aktivnost, što je još jedan primjer interakcije staničnih i hormonskih učinaka. Također možete jesti i piti antioksidanse koji vam štite kožu jer se nalaze u borovnicama, goji bobicama, šipku, špinatu, jagodama, suhim šljivama, brokuli, kurkumi i zelenom čaju.

Eterično ulje sjemenki kopra jedan je od najučinkovitijih stimulatora sinteze elastina jer aktivira fibroblaste u koži i povećava proizvodnju tropoelastina, prethodnika elastina. Sladić na isti način povećava proizvodnju elastina.

Dakle, cilj je povećati kolagen kako bi vaša koža postala deblja i jača, te elastin kako bi postala otpornija, gipkija i elastičnija. U praksi ćete vidjeti predivan učinak na području oko očiju, osobito ako imate podočnjake. Eterično ulje sjemenki kopra koje uvijek treba razrijediti u baznom ulju kao što je kokosovo ulje ili ulje crvene palme, izbrisat će vam podočnjake jer zaustavlja opuštanje koje ih uzrokuje.

Elastin još jačaju eterično ulje smilja, kreatin i hibiskus.

Budući da svakodnevna stimulacija fibroblasta proizvodi mladenačku, jaku kožu, u sljedećem ću se dijelu ovog poglavlja usredočiti na neke od mojih omiljenih stimulatora fibroblasta koji će imati ulogu u tretmanima – ružmarin, vitamin E i C, likopen, zob, kokosovo ulje i ulje crvene palme.

Ružmarin je učinkovit i zato što sadrži i ružmarinsku kiseliju, snažni antiokidans s čitavom lepezom svojstava za zaustavljanje starenja. Možda vas neće iznenaditi i činjenica da ružmarinska kiselina stimulira i SIRT1, jer pokreće vrlo važan put dugovječnosti, te deaktivira slobodne radikale.

Ružmarin je tako djelotvoran da se koristi kao uobičajeni konzervans u hrani. Ublažava anksioznost, pospješuje pamćenje čak sam njegov miris.

Betakaroten sam za sebe, kao i likopen, neučinkovit je u sprečavanju oštećenja od sunca, ali kao se i njemu doda vitamin E, pokazuje nevjerojatna svojstva pomlađivanja. Utvrđeno je da se koncentrat rajčice bolje apsorbira i da je znatno učinkovitiji ako se jede s maslinovim uljem, kao što se tradicionalno i koristi u mediteranskoj kuhinji. Isto načelo djeluje i kod vanjske primjene koncentrata rajčice pomiješanog s maslinovim uljem, ili čak i samog kao brza osvježavajuća maska za lice.

Zobene mekinje mogu ponuditi značajnu zaštitu protiv oštećenja uzrokovanih vodikovim peroksidom, za koji se sada zna da utječe na stvaranje sijede kose.

Kokosovo ulje dokazano pomaže u borbi protiv mnogih bolesti, djelotvoran je kod rana jer ubrzava zacjeljivanje i povećava stvaranje blagotvornog kolagena. To je ispravan način glikozilacije, čime se stvara snažna, otporna struktura kože.

Ulje crvene palme i ulje rižinih mekinja vrlo su učinkovita rješenja u borbi protiv starenja kože i kose.

Ukratko koristite ulje crvene palme s eteričnim uljem ružmarina, eukaliptusa i kopra (po 30 gr u 100 gr ulja), samljeveni zob koristite u najlonskoj čarapi za kupanje.

Mehanizam protiv starenja: aktivacija proteazoma
Koristi se za: razgradnju starih bjelančevina i pročišćavanje kože
U glavnim ulogama: brokula, kelj, luk, hrastova kora, vitamin C s glicerinom

Sam čin disanja u svakoj od vaših stanica proizvodi otpadni materijal, koji se mora redovito i učinkovito uklanjati. Kada jedete, tijelo koristi aminokiseline, šećere i masti za izgradnju novih tkiva, ali je jednako tako važno da ono očisti ostatke aminokiselina, šećera i masnoća iz prijašnjih biokemijskih procesa i riješi ih se, ili ih pak reciklira. Kronološki mlado tijelo obavlja ta dva oprečna zadatka, odnosno anabolizam (izgradnju tkiva) i katabolizam (razgradnju), s iznimnom preciznošću, djelotvornošću i ravnotežom. Kronološki starijem tijelu treba mala pomoć proteazoma.

Hrastova kora se koristi u tradicionalnoj herbalnoj medicini kao astringent, biljka koja učvršćuje opuštena, mlohava tkiva, poput upaljenih, spužvastih desni ili savijenih proširenih vena.

Spojevi koji aktiviraju proteazome: sulforatan (brokula, prokulice, kupus, kelj), oleuropein (maslinovo ulje, masline, list masline).

Svaki puta kad koristite kreme na bazi maslinovog ulja, u vašim se stanicama u koži obnavlja DNK i pruža im se zaštita od oksidacijskog stresa.

List masline vrlo je učinkovit protiv gripe i snižava visok krvni pritisak.

Ako imate 'prljavu' nijansu plave kose, maslinovo ulje će vam posvijetliti kosu za nekoliko nijansi i boju učiniti življom.

Kvercetin dovodi do povećanja razine kolagena i elastina. Nalazi se u crvenom luku, čaju, američkim borovnicama, brusnicama, brokuli, kopru i kaparama i dokazano pospješuje aktiviranje proteazoma u koži i pri vanjskoj primjeni.

Ukratko jedite namirnice za stimulaciju proteazoma, izradite svoj losion od maslinovog ulja i hrastove kore (0,5 lit maslinovog ulja i 100 gr hrastove kore kuhati na lagano 30 minuta), koristite eterično ulje sjemenki kopra, koristite serum od vitamina C (4 žličice askorbinske kiseline usuti u Ľ čaše vode i 100 ml glicerina).

Mehanizam protiv starenja: vraćanje kože u prirodno stanje i sprečavanje starenja kože uzrokovano izlaganjem suncu.
Koristi se za: uklanjanje bora, neujednačenu pigmentaciju kože, mlohavu kožu.
U glavnim ulogama: ulje crvene palme, koncentrat rajčice, ulje rižinih mekinja, želatina, skvalen, aloe vera, med.

Podaci pokazuju da su kreme za sunčanje povezane s povećanim pojavljivanjem različitih vrsta melanoma, opasnog raka kože izazvanog oštećenjem uzrokovanim ultraljubičastim zrakama.

Predlažem da izbjegavate kreme za sunčanje koje sadržavaju sljedeće sastojke: mikronizirani titan oksid, nanočestice cinkova oksida, oktokrilen, oktil metoksicinamat, benzofenon-3.

Ružmarin sprečava porast matrične metalproteinaze-1 MMP-1 u koži izloženoj sunčevoj svjetlosti. Karnosol posjeduje estrogenska svojstva, što povećava njegovu učinkovitost u borbi protiv starenja kože, a eterično ulje ružmarina sadrži visoku koncentraciju karnosola.

Konzumacija šećera također može povećati glikozilaciju i uzrokovati brže izgaranje kože na suncu.

Iako izlaganje suncu donosi određene opasnosti, nije dobra ideja izbjegavati sunčevu svjetlost jer je ona nužna za dobro zdravstveno stanje. Prema nedavnoj studiji, sunčeva svjetlost proizvodi dušikov oksid, ključnu molekulu koja širi krvne žile i pospješuje krvotok, što pozitivno utječe na krvni tlak. Vaš cirkadijani sat također ovisi o sunčevoj svjetlosti. Dnevni ritam svjetla i tame, po mogućnosti sunčeve svjetlosti i noći, nužan je za rad epifize, koja proizvodi melatonin. Melatonin utječe na san, naravno, ali je iznimno važan i za ovulaciju i plodnost te djeluje na mnoge druge stanične i hormonske funkcije, čime utječe na vaše raspoloženje i razinu energije. Ono što je možda i najvažnije jest činjenica da sunčeva svjetlost reagira s vašom kožom i stvara vitamin D, koji ima dalekosežne korisne učinke na zdravlje, između ostalog smanjeni rizik od srčanog udara, dijabetesa i multiple skleroze. Aktivni vitamin D je također, među ostalima, jedan od najmoćnijih inhibitora rasta stanica raka, stimulira proizvodnju inzulina u gušterači, poboljšava zdravlje zuba, pozitivno utječe na mišićni tonus, uklanja migrene te regulira imunološki sustav.
Vitamin D središnji je faktor u raspravi o staničnom i hormonskom starenju jer na točno određeni način utječe na stanice i hormone. Ima ulogu u stvaranju spolnih hormona i štiti od raka tako što sprečava kancerogeno dijeljenje stanica (dijeljenje stanica koje je izmaklo kontroli). To znači da je taj vitamin vrlo moćan saveznik protiv svih vrsta raka, uključujući i melanom. Omogućuje apsorpciju kalcija u kosti te čini jajnike osjetljivim na estrogen kako bi estrogen mogao izvršiti svoju zadaću. Bez dovoljne količine vitamina D jajnici žene neće reagirati na estrogen. Tako vitamin D utječe na učinkovitost estrogena kod žena. Budući da je prirodno stvoreni vitamin D u našem tijelu superiorniji od onog kupljenog u trgovini te brzo nadomješta manjak, vrlo je mudro biti na suncu pola sata dnevno, ali važno je pobrinuti se da koža bude malo nauljena, što se postiže nanošenjem kvalitetnog biljnog ulja, poput ulja crvene palme, na površinu kože, uzimanjem ulja u prehrani ili provjerom da se na koži još uvijek nalaze prirodna ulja. Nerafinirana prirodna ulja imaju moćno antioksidacijsko djelovanje, što znači da će vaša koža biti zaštićena od izgaranja na suncu. Vitamin D se ne stvara ako nema ulja u koži. Ipak preporučujem uporabu vitamina D kao dodatka prehrani kad ima malo sunca i pojavljuje se nisko na nebu tijekom jeseni i zime.

Jedina mana je što je potrebno neko vrijeme da se vitamin D sintetizira u koži, no to možete ubrzati konzumacijom maslinovog ulja ili nanošenjem tankog sloja prikladnog ulja.

Skvalen je spoj koji je omogućio bujanje života na zemlji u vremenu kad je površina našeg planeta bila dovoljno vruća da dovede vodu do ključanja.

Skvalen je izoprenoid, član velike skupine kemikalija koje se nalaze u svakom živom biću. Izoprenoidi su lipidi ili masti. Nalaze se u cimetu, ružmarinu, kurkumi i đumbiru, ali najbogatiji su izvor ulje amaranta, maslinovo ulje, ulje rižinih mekinja, ulje crvene palme te ulje jetre morskog pasa.

Skvalen je posebno koristan kao antioksidans. Kad svjetlost dopre do kože, pokreće stvaranje katastrofalne količine slobodnih radikala u kratkom roku – količine s kojom se prirodni antioksidansi u tijelu ne mogu sami uspješno nositi. Tijelo ima prirodnu antioksidansnu zaštitu, ali ona je nadvladana kad intenzivna sunčeva svjetlost izazove brzo stvaranje velike količine slobodnih radikala. Oštećenja od sunca nastaju samo kad taj zaštitni sustav bude preplavljen te antioksidansi ne uspiju deaktivirati slobodne radikale.
Svjesno konzumirani antioksidansi povećavaju razinu kolagena prije, tijekom i nakon izlaganja suncu.

Skvalen će zaštiti vaše oči od oštećenja izazvanog slobodnim radikalima, koji se stvaraju pod utjecajem sunčeve ili umjetne svjetlosti, kad ga uzimate u prehrani u obliku ulja rižinih mekinja, ulja crvene palme ili ulja amaranta.

Antioksidansi: resveratrol (kakaov prah, sok od crvenog grožđa, borovnice), oluropein/luteolin (maslinovo ulje), luteolin/sulforatan (brokula), kvercetin (crni čaj, jabuke, luk), epigalokatehin-3-galat (zeleni čaj), karoteni/kvercetin (mrkva), karoteni (ulje crvene palme), likopen (koncentrat rajčice).

Ferulinska kiselina prisutna je u rižinim, pšeničnim, zobenim i ječmenim mekinjama te u kavi, ljekovitoj biljci kineskoj anđelici (dang gui) i jagodama.

Proizvodnju hijaluronana možete povećati tako što ćete jesti ribu s kožom, pileću kožicu, guščju mast ili amarant.

Tekući natrijev laktat ili obični jogurt izvrsna je zamjena za hijaluronsku kiselinu i njene derivate.

Kad su osobe koje su uzimale želatinu kao dodatak prehrani bile izložene ultraljubičastom zračenju, razina njihova kolagena povećala se za 16%. to je dovelo do deblje, čvršće i mlađe kože.

Kamilica toliko uspješno ujednačuje i posvjetljuje ten da se razlika primijeti već nakon prve primjene. Nejednaka područja tamnije kože česta su posljedica izlaganja suncu, a kamilica ih uklanja gotovo preko noći. Ulje od smilja nevjerojatno regenerira. Smanjuje proširene vene, uklanja ožiljke te čini da linije i bore nestanu.

Ulje kamilice razrijeđeno u ulju ploda divlje ruže, ulju rižinih mekinja, kokosovu ulju, ulju crvene palme ili ulju klorofila brzo poništava učine starenja kože te joj vraća sjaj i svježinu djetinjstva. Ono vam pomaže da lako zaspite, i probudite se osvježeni, a ne ošamućeni.

Nanesite ulje crnog kima na lice barem jedan put dnevno da bi vam koža bila vidljivo elastičnija, podatnija i mlađa. Uočit ćete značajna poboljšanja teksture, glatkoće, jedrosti i sjaja.

Ukratko: Nanesite često tijekom dana skvalen kad ste izloženi suncu, jedite antiksidans namirnice, za izloženost suncu koristite ulje rižinih mekinja (50ml ulja rižinih mekinja, 50ml sezamovog ulja, 2 žličice prirodnog vitamina E), uzimajte kinesku anđeliku da se obezvijedite ferulinskom kiselinom i kakavo prah, gotu kolu, amiu; umiješajte četiri žličice kvalitetne želatine u prahu u jogurt da bi vam koža ostala bogata kolagenom, izradite ulje od 50ml ulja divlje ruže, 50ml ulja kalofila i 20 kapi ulja kamilice i smilja, krema za zaštitu od sunca od 500gr ulja crvene palme ili avokada i 8 žličica praha sladića; med, aloa vera i ulje crnog kima su korisni; da biste pospješili estrogenske učinke i učinke protiv starenja u pačju ili svinjsku mast na svakih 100 gr dodajte 15 kapljica ulja koromača ili kopra.
Mehanizam protiv starenja: pokretanje matičnih stanica
Koristi se za: stimulaciju mehanizma za obnavljanje kože.
U glavnim ulogama: ulje crvene palme, protein sirutke, ulje avokada, gavez, ekstrakt ječma.

U vašem se tijelu u svakoj milisekundi dogode milijuni međudjelovanja. Poboljšanjem jednog aspekta poboljšat će se cijeli niz drugih mehanizama ako koristimo prirodna i sigurna sredstva. Slično tomu, oštetimo li jedan mehanizam ili sustav, oštetit ćemo i druge.

Ashwagandha je poznata kao inhibitor Janus kinaza JAK koje su obitelji kemijskih spojeva unutar stanica koji su povezani s upalama, a one su mehanizam koji je štetan za vaše zdravlje, dugovječnost i mladolik izgled. Inhibitori Janus kinaza imaju moćna svojstva za borbu protiv raka i mogu spriječiti, pa čak i zaustaviti metastaze. Kemijski spoj nađen u ashwagandhi nevjerojatno je učinkovit protiv svih vrsta raka, uključujući rak jetre, rak dojke i metastaze raka pluća.

Ne uzimajte ashwagandhu ni u kakvom obliku ako uzimate, ili ste nedavno koristili bilo koji lijek kodein, morfij, percocet, vicodin, heroin, oksikodon u bilo kojem obliku. Jer ima sposobnost otkloniti tolerantnost na opijate.

Prirodna sredstva za zacjeljivanje rana sa snažnim djelovanjem pomlađivanja su ulje avokada i bademovo ulje.

Stanice ljudske kože mogu se preobraziti u matične stanice tijekom zacjeljivanja, kad se pod stresom ili kad se određena prirodna sredstva izravno primjenjuju na te stanice. Vitamin C povećava broj stanica kože koje se pretvaraju u matične stanice i povećavaju životni vijek tih stanica, pojednostavljeno to znači da vitamin C sprečava smrt stanica, osobito fibroblasta. Vitamin C ujedno i uništava stanice koje uzrokuju rak. Fibroblasti sintetiziraju kolagen, elastin i ostale komponente izvanstaničnog matriksa, od kojih su svi neophodni za čvrstu, mladenačku kožu i brzo, učinkovito zacjeljivanje rana.

Primjenom gaveza izravno na kožu sprečavate smrt matičnih stanica te čak povećavate njihov broj. Lokalna primjena kreme od gaveza, bilo ona od suhog korijena ili od lista dokazano potiče kožu na proizvodnju svježe, nove kože i savršeno je sigurna za primjenu na bilo koji dio tijela.

Gavez je nesumnjivo moćan stanični proliferator, što znači da stvarno potiče kožu, čak i kosti na proizvodnju svježih i novih stanica.

Ekstrakt gaveza također je izvrstan za zacjeljivanje rana. Kada zarežete u voće ili u biljku, tekućina koja počne curiti bogata je matičnim stanicama. Ista se stvar dogodi ako se porežete. Rana potiče ispuštanje MMS-a i brojne epidermalne faktore rasta EFR koji međusobno djeluju na zacjeljivanju ozljede što je brže moguće. Nije slučajnost da gavez potiče proizvodnju matičnih stanica i srodne čimbenike rasta u koži.

Ječam posjeduje estrogensku aktivnost, a to bi moglo objasniti neke od njegovih pomlađujućih učinaka na koži.

Telomeri štite genetski kod stanice od štete koja nastaje prilikom udvostručavanja – procesa nastanka novih stanica poput stanica kože, mišića ili kosti. Kromosomi su kodovi koji omogućavaju tijelu da proizvodi proteine, osnovne dijelove svega od kolagena do hormona. Udvostručavanje je proces kojim se tijelo liječi od rana i zamjenjuje istrošene stanice.

Prirodne tvari koje podupiru telomere: ulje crvene palme unutarnjom primjenom, vitamin D kad se uzima D3 oblik najmanje 800IJ na dan, proteinske sirutke (sadrži ih sir ricotta), riblje ulje, ružmarin, kakao, europska šumska borovnica, folna kiselina, proteini bogati sumporom poput jaja, piletine i svježeg sira; zeleni čaj, bobičasto voće, crveno grožđe, maslinovo ulje, nerafinirano ulje avokada, biljke koje povećavaju estrogen i eterična ulja.
Postoje namirnice i koje skraćuju i oštećuju telomere: prerađeno meso poput slanine, šećer, lako oksidirajuće zasićene masti poput slanine, sira i maslaca.

Astragalus sam koristila u podizanju broja leukocita kod pacijenata koji su primali kemoterapiju.

Najučinkovitiji prirodni estrogenski pripravci za kožu su sladić i piskavica te eterična ulja kopra i koromača. Med je također estrogenski moćan jer pomaže protiv gubitka koštane mase i atrofije maternice i rodnice u postmenopauzalnih žena. Nadalje štiti od raka, osobito onih na hormonsko osjetljivim tkivima. Med vrlo učinkovito povećava čimbenike rasta u koži te potiče mezenhimalne matične stanice i fibroblaste.

Ukratko: Losion od gaveza za vanjsku primjenu - potiče matične stanice (6 žličica praha suhog korijena gaveza lagano stavite da ključa u 500ml vode ili gela aloe vere, procijedite i držite u hladnjaku), losion od ječma (kuhajte 200g ječma dok ne omekša, procijedite tekućinu, čuvajte u frižideru, nanesite na lice vrat i ruke i držite 10 minuta a onda isperite), uzimajte 6 kapsula astragalusa na dan, amla (sadrži vitamin c i antioksidanse), jedite hranu bogatu resveratrolom, ulje crvene palme koristite za kožu, estrogenski čaj od sladića koristite za vanjsku primjenu bez ispiranja, jedite hranu koja produljuje telomere, koristite maske od meda za mladoliku kožu.

Mehanizam protiv starenja: poništavanje i sprečavanje gubitka koštane mase
Koristi se za: smanjivanje gubitka koštane mase, obnavljanje crta lica, jačanje kralježnice i kukova
U glavnim ulogama: suhe šljive, luk, piskavica, koromač, maca, bor, eterično ulje koromača

Povećanje unosa estrogenski aktivnih biljaka, poput ulja koromača, hmelja, piskavice i noćurka, postaje ključno za očuvanje i obnavljanje izgubljene koštane mase. Piskavica i koromač posjeduju estrogensku aktivnost te sadrže spoj pod nazivom diosgenin, koji izgrađuje novu kost.

Diosgenin i ljekovito bilje koje ga sadržava mogu postići ono što sintetički estrogen ne može – oni zaustavljaju gubitak koštane mase i stimuliraju stvaranje nove kosti.

Tetivika također sadržava diosgenin, no čini i da se osjećate puni energije te potiče rast grudi. Te ljekovite biljke sadržavaju i druge spojeve koji povećavaju njihov koristan utjecaj, no na izgradnju kostiju utječe njihov diosgenin.

Povlačenje zubnog mesa posljedica je opadanja razine hormona, posebno estrogena. Protiv toga pomažu, a i glavni su sudionici u zdravlju kostiju: kalcij, magnezij, bor, vitamin D, K i C, silicij, omega-3 i omega-6 masne kiseline, mangan, bakar, cink, sumpor i jod.

Zeleni čaj, crni čaj, ječam, cikorija, kakao, hmelj (pivo) također posjeduju vrijedne sposobnosti izgradnje kostiju, pa ih uključite u svoju svakodnevnu prehranu.

Suhe šljive bogat su izvor bora i polifenola i preporučljive za bolju gustoću kostiju. Istraživanja ukazuju na sjajne rezultate i sa sokom od jabuka, jabučnim octom te polifenolima iz jabuka.

Zdrave crijevne bakterije također pridonose pozitivnoj mentalnoj perspektivi te smanjenju depresije i umora. Stoga uzimajte banane, ili kavu od cikorije, napitak koji sadrži i melanoidine, još jedan vrlo učinkovit spoj.

Luk sadrži polifenole i fruktooligosaharide te je bogat izvor sumpora – a sve je to važno za zdravlje kostiju. Luk je dobar za srce i mozak; kad se stavi izravno na modrice pospješuje njihov nestanak a kao sastojak odgovarajućeg pripravka pospješuje rješavanje bora, ukočenih zglobova te čak potiče ponovni rast kose. Te skromne male lukovice također uzrokuju ponovni rast kostiju, čime čine da izgledate jednako sjajno kao što ste izgledali kad ste bili mladi.

Kvercetin se veže uz receptore estrogena i sprečava razgradnju kostiju, posebno nakon menopauze. Kvercetin nalazimo u slijedećim namirnicama: luk posebno crveni, luk u prahu, crni čaj, jabuke, sok od jabuke, jabučni ocat, crno vino, bobičasto voće (borovnice i jagode), kakaov prah i čokolada s visokim postotkom kakaa, čili papričice, kapari.

Ako hrana koju jedete ne sadrži kalcij, npr torta s puno šećera, vaše se kosti razgrađuju kako bi otpustile kalcij koji tada neutralizira kiselost koju proizvodi šećer.

Visoke razine šećera u krvi, kao kod dijabetesa ili izazvane visokim unosom šećera u prehrani, mogu uzrokovati razgradnju kostiju. Cimet, piskavica i zob vrlo su učinkoviti u održavanju razine šećera u krvi unutar sigurnih granica.
Nije svaki šećer štetan za kosti. Glukozamin sulfat, dodatak prehrani koji može pomoći u popravku oštećene hrskavice u zglobovima koljena, tijelo sintetizira iz glukoze, aminokiseline glutamina i sumpora.

Trehaloza koju nalazimo u gljivama i medu je šećer koji ima izvanredne pozitivne učinke na zdravlje, uključujući i izgradnju kostiju.

Ukratko: Sve što slijedi dobro je za zdravije kosti - po 4 žličice praha od piskavice i koromača konzumirajte svaki dan (pomiješano u nekom napitku), uzmite 3-9mg bora svaki dan, 4 žličice mace u prahu u jogurtu ili drugom napitku, 10 suhih šljiva, 1 banana i 1 luk dnevno izgradit će vam sjajne kosti; pijte 30 ml soka od jabuke svaki dan, jedno tamnije pivo sa više ječma je također dobrodošlo, uzimajte vitamin D, kalcij i magnezij; nježno tapkajte uzduž kostiju lica jednom dnevno.

Mehanizam protiv starenja: vraćanje mladenačkih omjera masti i mišića
Koristi se za: smanjivanje i uklanjanje sala i celulita
U glavnim ulogama: ginko, jabučni ocat, protein sirutke, ružmarin, borovnice, kava, eterično ulje kopra

Omjer masti i mišića drastično se mijenja kako starimo, tako da u konačnici završimo s dobitkom na kilaži i mlohavijom figurom, čak i ako kilaža ostane ista. Količina mišića u tijelu se smanjuje, a masne se stanice proširuju.

Kako starimo omjer masti i mišića negativno utječe ne samo na naš izgled nego i na našu snagu, čak i na našu podložnost srčanim bolestima i dijabetesu.

Ginko i protein sirutke poprilično su učinkoviti u podizanju razina hormona rasta u tijelu. Vanjskom primjenom divlji jam i jabučni polifenoli (koji se mogu koristiti i u prehrani i za vanjsku primjenu, u obliku jabučnog octa) potiču nedavno otkriven i nevjerojatno uzbudljiv mehanizam koji cijedi masnoću iz vaših stanica. Hidroksicitrična kiselina, izvađena iz tamarinda, a i sam tamarind, zaustavljaju tijelo u proizvodnji masnoća i štite od dijabetesa. Divlji kesten razgrađuje masnoću koja oblikuje neprivlačno stanje znano kao celulit.

Ginko potiče oslobađanje hormona rasta i povećava osjetljivost na gonadotropin. Budući da je hormon rasta ključan za sve vrste popravaka i mehanizam rasta, ishodi njegovog smanjenja postaju smjesta očiti kad sretnete stariju osobu i vidite nedostatak definiranih mišića. Ispuhani i atrofirani mišići udova u kombinaciji s velikim trbuhom vidljivi su rezultati njegovog smanjenja.

Ursolna kiselina može se naći u kori jabuke, europskim šumskim borovnicama, suhim šljivama, lavandi, origanu, kadulji, timijanu i ružmarinu.
Ursolna kiselina dokazala se najučinkovitijim inhibitorom mišićne atrofije.

Visok sadržaj ursolne kiseline u ružmarinu, američkim i europskim borovnicama odgovoran je za važnu dinamiku pomlađivanja. Postoje mnogi aktivni spojevi iz biljaka koji utječu na višestruke biokemijske mehanizme pomlađivanja. Ostali kemijski spojevi kao što su klorogenična kiselina iz zelenih zrna kave i suhih šljiva, i ketoni iz malina, vrlo su učinkoviti u srezivanju tjelesne masnoće.

Estrogen se smatra primarnim krivcem za celulit jer su celulitom pogođene uglavnom žene pa tako estrogenske biljke, kao što je piskavica, koromač, kopar i sladić, mogu biti vrlo učinkovite u liječenju ovog problema.
Najjednostavnije što možete koristiti da se riješite celulita je rukavica za piling prije svakog kupanja ili tuširanja.

Ako vam je cilj smanjiti celulit i masne naslage, ulje kokosa i kopra najbolji su vam izbor.

Divlji kesten značajno smanjuje nakupljanje masti.

Protiv celulita koristim borovnicu, kofein, jabučni ocat, kopar i gotu kolu.

Razbijači celulita – eterično ulje borovnice i losion od algi.

Možete primijeniti ohlađenu instant-kavu na bilo koje područje koje želite učvrstiti i stanjiti.

Zeleni čaj vjerojatno je najlakši za korištenje za vanjsku primjenu jer ne ostavlja mrlje.

Kofein može poremetiti ritam srca, a magnezij to neutralizira.

Ako ne možete spavati nakon kave, prebacite se na zeleni čaj.

Kopar je vrlo moćan pokretač proizvodnje elastina, što znači da će smanjiti proširene vene i ukloniti podočnjake. Elastin omogućava masnim stanicama zahvaćenim celulitom da povrate svoju čvrstoću. Kao rezultat toga, izgubit ćete sve neželjene naslage masti.

Danas se zna da su akvaporini kanali u membranama stanica koji nadziru vodu u stanici ali i lipide (masti). S godinama postaju sve manje aktivni. Akvaporini 1, 2, 4, 5 i 8 povezani su s prijenosom vode, dok akvaporini 3,7 i 9 još nazvani akvagliceroporini ili akvaporin adipoza, reguliraju razni masnih kiselina u masnim stanicama. Vaše stanice zapravo imaju 'slavine' (akvaporine) za ispuštanje vode i masnoće, koji se skladište u tkivima u obliku masnih kapljica. Stimuliranje akvagliceroporinskih pora utječe na nestanak masnih kiselina iz masnih stanica.

Divlji jam i jabučni ocat odlični su primjeri stimulatora akvaporina koji otvaraju slavinu na vašim masnim stanicama i puštaju da sav višak masnoća iscuri, čime ostavljaju za sobom glatko, čvrsto i mladenačko tijelo. Divlji je jam jedan od prvih otkrivenih modulatora akvaporina. Jabučni polifenoli također dokazano pokreću akvaporine uključene u smanjenje masnoća i hidratiziranje kože.

Jabučni ocat ima dugu povijest kao narodni lijek koji pomaže u gubljenju sala, a novi podaci idu tome na ruku. Nedavna istraživanja pokazuju da jabučni polifenoli sprečavaju dobitak na težini koji bi inače bio ishod prehrane bogate šećerom.

Možete ostaviti jabučni ocat na koži bez ispiranja, ali razrijedite ga prije nego što ga koristite na licu i budite oprezni oko očiju jer može djelovati nadražujuće. Rezultat je meka, glatka, podatna, nenaborana i prekrasno hidratizirana koža.

Uzimajte jabučni ocat ili jabučni sok. Oba su dobri izvori ursolne kiseline. Uzimajte dvije žličice octa s jelom. Spriječit ćete rast razine šećera u krvi nakon jela, što vas štiti od dijabetesa i pojačava gubitak sala i izgradnju mišića. Nadalje, možete koristiti jabučni ocat lokalno na mjestima na kojima je teško postići pomak, kao što su bedra i trbuh. Razrijedite ocat u vodi i za vanjsku i za unutarnju primjenu. Suhe šljive još su jedan izvor ursolne kiseline koji se lako pronalazim, a kad su već dobra zaštita protiv raka i štite neurone, isplati se dodati ih u svakodnevnu prehranu, možete ih nasjeckati u jutarnje pahuljice ili jogurt. Ružmarin i eterično ulje ružmarina također je lako uključiti u dnevni režim.

Konzumiranjem hrane bogate dobrim mastima, poput maslinova ulja i avokada, povratit ćete atrofirani sloj masnoća i dati svom tkivu onakvu jedrost kakvo je imalo u mladosti. Maslinovo ulje sadrži hidroksitirosol koji priprema mitohondrije u masnim stanicama i tako ih čini aktivnijima i poletnijima i na taj način osigurava da se kalorije iskoriste umjesto da se skladište. Možete također primijeniti i ulje tetivike na obrazima i grudima kako biste poboljšali nastajanje poželjnih masnoća na tim područjima.

Ukratko: Koristite čisti prah proteina sirutke i jabučni ocat. Rukavica za piling je savršena jer nježno masira tijelo, a grubost rukavice dodatno potiče razgradnju masnih naslaga i učvršćuje vam tijelo. Tinktura divljeg kestena s vodom u omjeru 1:1 koristite na područjima zahvaćenim celulitom ili ona koja želite učvrstiti. 30 kapi eteričnog ulja borovnice u 100 ml kokosovog ulja smanjit će masne naslage i celulit na bokovima, bedrima i trbuhu, također i instant kave (prije tuširanja da ne ostavi mrlje), zelenog ili crnog čaja. Zeleni i crni čaj možete u istu svrhu i piti. Dobro je koristiti tinkturu divljeg jama s vodom u omjeru 1:1, eterično ulje sjemenki kopra 30 kapi na 100 ml kokosovog ulja, eterično ulje sjemenki kopra 30 kapi u 100 ml kokosovog ulja i losion od morskih algi. Uzimajte 4 žličice tinkture ili praha gotu kole. 20 žličica gotu kole na 500 ml jabučnog octa (15 min kuhati na laganoj vatri) za vanjsku primjenu.

Mehanizam protiv starenja: vraćanje mladenačkog izgleda kose
Koristi se za: preokretanje procesa opadanja i prorjeđivanja kose, poticanje bržeg rasta kose, preokretanje procesa sijedenja
U glavnim ulogama: eterična ulja ružmarina i eukaliptusa globulusa, svinjska mast, luk, kalcijev pantotenat

Smanjenje količine estrogena tijekom starenja u žena značajan je faktor u prorjeđivanju i gubitku kose. Kako razina estrogena pada, muški hormon dihidrotestosteron (DHT), onaj isti koji pustoši muška vlasišta, postaje dominanatan, a to dovodi do gubitka kose u žena i neželjenog rasta dlaka po licu i tijelu.

Ulje koromača ili anisa ili bilo koje drugo estrogenski aktivno uje ili biljka stimulirat će folikule vlasišta, a opet će smanjiti rast neželjenih dlačica na licu

Isključivo stanični stimulator, kao što je kofein (ili kava) poboljšat će rast kose na tjemenu, ali i dlačica na bradi ako se primjenjuje na bradu.

Akvaporini koji reguliraju transport vode i masnoća u tijelu opadaju kako starimo, što uzrokuje suhu kožu i dobitak na težini. Također kontroliraju kretanje uree i glicerola, a kako one s dobi postaju manje učinkovite i njihov broj opada, tako se koncentracija uree i glicerola u koži smanjuje. To čini kožu jako suhom i sklonom boranju te također pospješuje rast neželjenih dlaka na licu zato što glicerol i urea sudjeluju u kontroli metabolizma korijena kose. To znači da možete koristiti kreme s glicerinom i ureom za uklanjanje neželjenih dlačica s tijela (urea je odlična i za hidrataciju).

Kofein budi uspavane folikule vlasišta i vraća im mladenačku vitalnost.

Pijenje kave vam neće pomoći kad je riječ o opadanju kose.

Ulje lavande se već dugo koristi za poticanje rasta kose. Ulja timijana i cedra mogu se kombinirati sa lavandinim. Ručne masaže glave stimuliraju folikule vašeg vlasišta, što može ubrzati rast kose bez obzira na to koristite li ulja ili ne. Gubitak kose može biti frustrirajući, ali on nije nepovratan proces i možete uživati u prekrasnoj, sjajnoj i živahnoj kosi u bilo kojoj dobi.
Ružmarin i eukaliptus su vrlo djelotvorni, pojedinačno ili zajedno korišteni.

Ružmarin može djelovati i putem jednog novootkrivenog mehanizma za oživljavanje kose. Nedavna su istraživanja pokazala da stimulacija kalijevih kanala u folikulama kose poboljšava njezin rast. Ružmarin je vrlo učinkovit blokator kalcijevih kanala. Kalcijevi kanali djeluju u suprotnosti s kalijevim kanalima i to tako da ako jedna tvar inhibira kalcijeve kanale, kalijevi kanali se otvaraju. Korištenjem ružmarina, eukaliptusa i svinjske masti postigla sam da mi kosa naraste daleko ispod ramena i da joj se vrati mladenačka plava boja.
Unutarnja i vanjska upotreba luka, polifenola, cisteina, vitamina E i C te vanjska upotreba svinjske masti mogu kosi vratiti mladenačku teksturu i boju. Luk i polifenoli su posebno zaniljivi. Bogati su izvori sumpora, koji je presudno važan za stvaranje keratina, proteina kose. Sumpor je prava čarolija za kosu, on poboljšava teksturu, sjaj i živahnost već nakon prvog korištenja, bilo u obliku čistog sumpora u prahu koji dodajte šamponu i regeneratoru ili kao pripravak od luka koji stavljate na kosu.

Lokalna primjena jabučnog octa na vlasištu vrlo će brzo ojačati vašu kosu i učiniti ju gušćom.

Trljanje soka od luka ili nanošenje luka u prahu na vlasište obrće proces starenja melanocita, koji proizvode pigment i vraća prirodnu boju kose.

Luk posvjetljuje kosu i kožu kada se primjenjuje lokalno i to zato što ta lukovica oštrog mirisa sadrži cijeli niz korisnih spojeva, uključujući sumpor, kvercetin, vitamin C, kalij i folnu kiselinu. Neki ljudi čak kažu da im se vratila izvorna boja kose. Što se tiče jabučnog octa, on posvjetljuje i osvježava kosu bez obzira na boju, no ako vam je kosa obojana na jednom pramenu napravite test.

Kalcijev pantotenat stimulira proizvodnju pigmenta pto prirodnu boju kose čini izraženijom i ubrzava njezin rast. Možete ga otopiti u 50 ml vode pa ih dodati šamponu. Vaša će kosa biti svjetlija, mekša i boja će joj biti vjernija njenoj prirodnoj boji kada se osuši.

Plava kosa je rezultat vrlo male količine pigmenata eumelanina i feomelanina. Sijeda kosa ima vrlo malo melanina bilo koje vrste, a bijela kosa uopće nema melanin.
Kvercetin i cistein povećavaju količinu melanina u koži i kosi te prebacuju ravnotežu s eumelanina na feomelain. Na taj način posvjetljuju boju kože i kose.

Glutation je poput prirodnog sredstva za izbjeljivanje kose.

Tretman lica koji sadrži ginko, ili ginko i hmelj, vraća pigmentaciju povećanjem količine melanina u koži. Blijedim usnama će se vratiti ton, koža će procvjetati, oči zasjati, a obrve i trepavice postat će vam crne poput ugljena.

U Indiji već stoljećima koriste za obnavljanje sijede kose ulje sezama.
Svinjska mast je učinkovita pri posvjetljivanju vaše prirodne boje jer su zasićene masne kiseline najsnažniji aktivatori tirozinaze. Svinjska mast također potiče rast kose, što ju čini jednim od najjeftinijih i najnevjerojatnijih tretmana za kosu.

Od svinjske masti kosa se ne zapliće, a i postaje jako glatka, sjajna i meka.

Luk, kvercetin i cistein posvjetljuju kosu koja je izvorno plava, a potamnjuju dlačice koje bi trebale biti tamne, kao što su obrve.

Šampon od jaja koristite da vam kosa zadrži i u godinama plavu boju.

Nanošenje koncentrata rajčice na kosu prije nego što je našamponirate posvijetlit će njezinu plavu boju, također i zeleni skokovi špinata ili kelja i zelena ulja poput maslinovog ili avokada.

Limun, kamilica, ylang-ylang, sladić, med i lanolin posvijetlit će vam kosu.

Med sadrži vrlo blagi izbjeljivač koji će preobraziti kosu bez volumena i sjaja, a limun je dobro poznat po tome što daje prirodno naglašene pramenove.

Ukratko: Kofein, ružmarin i eukaliptus, svinjska mast, jabučni ocat, luk, med, lanolin i sladić, ulje pšenične klice, ljuske oraha i urea prava su stvar za vašu kosu. Ljuske oraha u prahu bojaju tamnu kosu od sijedih.

Mehanizam protiv starenja: obnavljanje dubokog sloja masnoće i potpore za zaobljeniji izgled
Koristi se za: popunjavanje upalih obraza, tankog vrata, gubitka volumena grudi i zaobljenosti udova
U glavnim ulogama: med, cvjetni prah, lanolin, tetivika, maslinovo ulje

Med je pokazao vrlo učinkovito estrogensko djelovanje i spriječio je debljanje uzrokovano padom razine estrogena, povećao je gustoću kostiju i čak spriječio atrofiju rodnice i maternice.

Omega 3 masne kiseline koje prevladavaju u ribljem ulju, imaju tendenciju 'srezati' salo, a ne popraviti smežuranu hipodermu pa ovaj tip masti može dodatno pogoršati izgled već ispijenog lica. Bolja su opcija ulja noćurka, rižinih mekinja ili avokada, koja su vrlo dobra u pomlađivanju masnih slojeva ispod kože, a neće dovesti do dobivanja na težini koje uzrokuje masno meso.

Ako je vaš zaštitni sloj kože probijen i oštećen, a vaša se koža čini vrlo napetom i suhom, masti koje sadrže kolesterol to mogu ublažiti u nekoliko trenutaka, pa i popraviti u nekoliko dana.

Pretvorba skvalena u steroidne hormone odvija se u tijelu i izravno u koži, uz odlične učinke protiv starenja.

Vitamini topljivi u mastima također pomažu masnom sloju i pridonose lijepom, popunjenom licu.

Vitamin E također ima antioksidacijsko i protuupalno djelovanje te štiti od raka.

Za one koji koriste vitamin E ne postoji obješeno lice. Za unutarnju primjenu vitamina topljivih u mastima, kao što je vitamin E, treba ih uzimati s izvorom dobrih masnoća poput maslinovog ulja.

Anis i tetivika mogu poljepšati vaše lice, vrat, pa čak i dekolte.

U novije vrijeme tetivika se pokazala kao odgovarajući lijek za psorijazu i deskvamaciju, ili ljuštenje kože, nakon samo tjedan dana svakodnevnog kuhanja ove biljke u vodi i konzumacije tako dobivenog čaja.

U svom dnevnom režimu njege kože volim koristiti tetiviku pripravljenu u ulju avokada ili maslinovom ulju.

Ukratko: Pojedite 10 žlica cvjetnog praha dnevno. Med nanesite na lice i nakon 15 minuta isperite. Nanesite svkalen svaki dan na lice – tanki sloj maslinovog ulja ujutro i navečer. Probušite kapsulu vitamina E i nanesite ulje na kožu. 4 žličice tetivike u prahu polako zagrijavajte sa 500 ml maslinvog ulja i kuhajte na lagano 30 minuta. Uvedite zdrave masnoće u svoju prehranu, uključujući ulja avokada, pšeničnih klica i noćurka.

Mehanizam protiv starenja: obnavljanje estrogenskog djelovanja
Koristi se za: smanjenje valova vrućine, bora, atrofije dojki, atrofije rodnice
U glavnim ulogama: matična mliječ, vitamin E, ashwagandha, azijski ginseng, bor, lanolin

Prirodni lijekovi koji će se spominjati u daljnjem tekstu, obnavljaju tkivo, dojki, povećavaju njihovu masnoću, obujam i težinu.

Hrana koja najsnažnije podržava melatonin je sok od višnje. Da biste poboljšali ciklus spavanja svaki dan poslije četiri sata poslijepodne pojedite dobru porciju voća ili soka po izboru. Uksuni sokovi tropskog voća poput manga, banane i naranče proizvode značajan, izmjeriv porast razine melatonina na siguran i prirodan način. Uključivanje čaše soka od ananasa u svakodnevnu prehranu sjajan je način za poboljšanje ciklusa spavanja i podizanje energije uz dodatne estrogenske prednosti – poboljšanu ovulaciju, lubrikaciju i magnetičan seksipil. Orasi, koncentrat rajčice i zob također učinkovito podižu razinu melatonina. Eterično ulje atlaskog cedra podržava sintezu melatonina ako se prije spavanja primjenjuje izravno na zapešća ili ako se kao bazno ulje preko noći ostavi na licu ili kosi. Kuzu škrob ima snažno estrogensko djelovanje i kada se doda soku od ananasa, također pojačava djelovanje melatonina.

Novija istraživanja otkrila su visoku razinu melatonina u pivu.

Neki prirodni estrogeni, poput onih u azijskom ginsengu, ashwagandhi, koenzimu Q10, vitaminu E i šipku, imaju značajne estrogenske učinke koji doprinose punijim i čvršćim grudima, gušćoj kosi, mladolikoj koži i mladenačkoj figuri. I što je najvažnije prirodni su pa ne povećavaju rizik od raka dojke.

Vaše tijelo stvara nove stanice svake sekunde života. Disanje, vježba, život sam stvara slobodne radikale. Šokirat ćete se kad saznate da se u vašem tijelu svaki dan u velikom broju stvaraju kancerogene stanice. Zdravo se tijelo, uz velikodušnu pomoć antiokidansa iz hrane, lako nosi s tim.

Za prevenciju i liječenje raka najbolje je kad stanice ponovno počnu prirodno odumirati i kad odumiru one stanice koje trebaju odumrijeti umjesto toga da stvaraju rak. Vaši tjelesni sustavi, uključujući vaš imunološki sustav, i zdrava prehrana bogata antiokidansima vode računa o sigurnom rastu i razvoju stanica.

Svaki je rak uzrokovan neodgovarajućom antioksidacijskom zaštitom. Ako su razine antioksidansa preniske da bi održale najvišu razinu stanične funkcije, stanice su izrazito podložne oštećenjima. Obnova te općenito važne antioksidacijske zaštite, pa stoga i zdrave funkcije stanica, sprečava stvaranje kancerogenih stanica.

Azijski ginseng može pomoći u revitalizaciji jajnika, vraćanju plodnosti, poboljšanju strukture reproduktivnih organa i zaštiti od raka.

Šipak je ukusan izvor energije koji sadrži estradiol i štiti od svih vrsta raka, uključujući i one hormonski ovisne. Sok od šipka, opsežno se istraživao i može pomoći u prevenciji bolesti srca, čišćenju masnih naslaga na stijenkama arterija i uklanjanju krvnih ugrušaka.

Šipak sadrži spoj istog oblika kao što je ljudski estradiol, koji stvara čitav spektar učinaka protiv starenja i koje može stvoriti i taj hormon. Pokazalo se da šipak smanjuje depresiju i jača kosti.

Šipak ima značajne korisne učinke na reproduktivni sustav žena. Ekstrakt i ulje šipka preokreću atrofiju rodnice i njihova izravna primjena na tkivo rodnice dodatno poboljšava taj učinak.

Istraživanje provedeno u Japanu pokazuje da matična mliječ ima vrlo snažna i korisna estrogenska svojstva za ljudsko tijelo i može ojačati ovojnicu maternice. Stanjena ovojnica maternice još je jedna posljedica niske razine estrogena u menopauzi. Čvrsta, zdrava maternica ključna je za plodnost, reproduktivno zdravlje i mladolikost.

Ukratko: Uzimajte azijski ginseng u obliku kapsula, tekućeg ekstrakta ili praha. Uzimajte 250mg kapsula koenzima Q10 triput na dan s nekim zdravim uljem. Uzimajte 400 mikrograma folne kiseline triput na dan. Uzimajte 6 kapsula matične mliječi svaki dan. Nanesite vitamin E sa lanolinom 1:1 izravno na rodnicu. Pijte sok od šipka ili 10 žličica praha svaki dan. Povisite razine melatonina uzimanjem jedne od ovih namirnica svaki dan: 2 dcl soka od ananasa ili naranče, šaku oraha, tri banane, 8 žlica umaka od rajčice, 1 dcl soka od višnje, 15 gr zobi ili 1,5 dcl piva. Popijte svaki sok ananasa sa 4 žličice kuzu škroba.

Mehanizam protiv starenja: oponašanje učinka ovulacije – oživite svoj seksipil
Koristi se za: povećavanje seksualne privlačnosti
U glavnim ulogama: ulje noćurka, koromač, piskavica, maslac od manga, eterično ulje sandalovine

Korištenje ulja noćurka ženama uvelike olakšava bol u dojkama koju osjećaju tijekom mjesečnice. Ono povećava grudi bez opasnosti od raka tako što povećava masnoće i žljezdano tkivo u tom području, potiče elastičnost grudi i podiže ih. Povoljno djeluje i kod multiple skleroze, ekcema i čini kožu glatkom i lijepom. Izravnava bore i obješenu kožu i daje joj mekoću i sjaj. Kad se stavlja na kosu ili uzima svakodnevno kao dodatak prehrani, noćurak također potiče sjaj, dužinu i zdravlje kose. I sve to zato što stimulira ovulaciju i djeluje tako da ju oponaša kod svake žene bilo koje dobi, u bilo koje dane u mjesecu. Zapanjujućom brzinom zaustavlja valove vrućine tijekom menopauze.

Jedan od najbržih načina smanjenja razine DHT-a (muškog hormona) uključuje ulja od bučinih sjemenki u prehranu.

Zbog svog djelovanja protiv DHT-a bučino je ulje vrlo učinkovito kad su u pitanju ponovni rast kose na tjemenu i sprečavanje rasta dlaka na licu.

Ako primijenite eterično ulje koromača razrijeđeno u baznom ulju ili tretman koji sadrži sladić izravno na rodnicu, recimo da će vaša G-točka pronaći vas. Otkrit ćete snažnu osjetljivost područja za koje možda dosad niste znali. Piskavica također sadrži diosgenin i ima predivna svojstva kao i koromač. Iako nisu toliko učinkoviti kao ulje noćurka, i koromač i piskavica poboljšavaju izgled grudi i njihovu zaobljenost.

Kineska Anđelika ima estrogensko djelovanje. Izrazito učinkovito povećava težinu maternice i preokreće atrofiju rodnice. Zbog toga život i ljubav uzbuđuju. Također vas štiti od raka dojke i zaustavlja valove vrućine.

Ukratko: Koristite ulje noćurka za unutarnju i vanjsku primjenu, te ulje koromača, prah od piskavice i sjemenki koromača, kinesku anđeliku i bučino ulje.

Pripravci


Miniprogram za prvi spoj:

U posudu stavite dvije žličice suhog pekarskog kvasca, dodatje tople vode da se razrijedi, pričekajte mjehuriće i nanesite na lice i vrat. Ostavite 10 minuta i isperite. Ako imate oštećenja od sunca koristite koncentrat rajčice.

30 kapi eteričnog ulja ružmarina i isto eukaliptusa na 100 g svinjske masti koristite kao tretman prije šamponiranja. Ako nemate svinjsku mast dodajte maslinovo ulje, ili avokada, crvene palme ili kokosa.

Miniprogram za romantični izlet:

Koristite tanak sloj meda pod tušem za meku vlažnu kožu i na kosi prije šamponiranja, isperite nakon 5 minuta. Primjena izravno na grudi učinit će ih punijima i čvršćima.

Bobičasto voće trebali biste grickati kad god možete.

Uzimajte 2 žličice koromača tri put ili više na dan kad ste na putu.

Miniprogram za godišnjicu mature:

30 kapi eteričnih ulja koromača, ružmarina i eukaliptusa u 250 gr otopljene svinjske masti, redovitim korištenjem kosa brže raste.

Umiješajte 4 žličice želatine u sok od ananasa ili vodu i koristite triput na dan. Za tri tjedna vaša će koža biti čvršća, vaši mišići zategnuti, vaša kosa gušća i sjajnija, a koristit će i vašim očima.

Tri tjedna nisu dovoljna za značajan gubitak težine ako želite sačuvati zdravlje i izgledati dobro, a ne ispijeno. No uzimanje jabučnog octa, četiri žličice ujutro i navečer, pomoći će da vaše tijelo bude u formi za vaš veliki dan.

Miniprogram za ljetni odmor:

Nije dobro koristiti eterična ulja na koži dok ste izloženi suncu, ali ne želite propustiti moć estrogena dok ste na odmoru, stoga napravite tonik za unutarnju primjenu. Pomiješajte tinkture koromača i piskavice u omjeru 1:1, što znači da ako imate 500 ml piskavice dodajte 500 ml koromača i konzumirajte dvije žličice triput na dan.

Miniprogram za odlazak na skijanje:

Zagrijte 250 ml ulja od avokada s 3 pune žlice praha sladića dvadeset minuta. Ostavite da se ohladi, procijedite i koristite na tijelu protiv starenja, rasta kose i glatku kožu. Bademovo ulje je sjajna alternativa jer je lako dostupno.


Oznake: Zdravlje

11.08.2017. u 13:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Lekcije iz Finske

Pasi Sahlberg
Izdavač: Školska knjiga 2012.

Jedan od načina na koji nastavnici napreduju u struci je učenje od drugih nastavnika. Škole postaju bolje kada uče od drugih škola. Izolacija je neprijatelj svakog napretka.

Ako svi razmišljamo na isti način, vjerojatno nitko od nas ne razmišlja baš mnogo.

Opuštena kultura učenja te izostanak stresa i straha zasigurno utječu na postizanje dobrih rezultata u školama.

Kako u Finskoj prije državne mature na kraju više srednje škole nema takvih standardiziranih testova visokog rizika, učitelji se mogu usredotočiti na podučavanje i učenje, bez uznemiravanja zbog čestih testova koje bi trebalo provesti.

Strah od neuspjeha koči kreativnost.

Finska je dostigla izvrsnost u obrazovanju zbog toga što je za reformiranje svojega odgojno-obrazovnog sustava odabrala alternativan put, često u suprotnosti s globalnim pokretom obrazovnih reformi. Finski pristup reformi odražava posebnu pobjedničku strategiju: izvrsnost cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava moguće je postići tako da postupate drugačije od ostalih.

Karakteristično je obilježje finskog obrazovanja poticanje nastavnika i učenika da primjenjuju nove ideje i metode, da crpe nova znanja iz inovacija i da njeguju kreativnost u školama.

Sva djeca u Finskoj formalno obrazovanje počinju u kolovozu one godine u kojoj navrše sedam godina. Osnovna škola obično traje šest godina, nakon čega slijede tri godine niže srednje škole, iako sada peruskoulu predstavlja jedinstvenu devetogodišnju školu.

Sljedeće bi trebalo mijenjati:

1. Razvoj osobnog plana učenja
Svaka mlada osoba mora usvojiti određena osnovna znanja, kao što su čitanje, pisanje i matematika. U budućnosti će biti važno da se učenicima pruže alternativni načini učenja tih osnovnih predmeta. Ono što smo mi učili u školi, djeca će sve više učiti izvan škole, putem medija, interneta i različitih društvenih mreža kojima pripadaju. Zbog toga će sve više učenika smatrati učenje u školi nevažnim jer su ono što je njima značajno već naučili drugdje.
2. Manje podučavanja u učionici
Većinu onoga što se dana podučava u školi ljudi će moći naučiti putem digitalnih medija na različitim mjestima i u različito vrijeme.
3. Razvoj interpersonalnih vještina i sposobnosti rješavanja problema
Sve veća uključenost u društvene medije i mreže stvorit će novi izvor učenja od drugih ljudi sa sličnim interesima.
Ono što će većini ljudi biti potrebno u budućnosti, a što vjerojatno neće naučiti nigdje drugdje, odnosi se na rješavanje problema u suradnji s drugima. To će postati jedna od osnovnih funkcija škole budućnosti: podučavanje suradnje i sposobnosti rješavanja problema u malenim skupinama različitih ljudi.
4. Sudjelovanje i kreativnost kao pokazatelji uspjeha
Važno je procijeniti kako učenici stječu osnovna znanja i vještine u školi te znati na koji način mogu u sklopu školskog obrazovanja razviti komunikacijske vještine, sposobnosti rješavanja problema i kreativnost.
Nedostatak sudjelovanja glavni je uzrok problema s kojima se nastavnici suočavaju u školama i učionicama. Iz istraživanja iz prakse dobro je poznato da zanimanje djece za ono što im škola nudi opada kako odrastaju. Kada stignu do kraja peruskoulu, sve više mladih ljudi učenje u školi smatra nevažnim te traže alternativne putove za ispunjavanje svojih ciljeva. Stoga bi sudjelovanje učenika u produktivnom učenju u školi trebalo postati važan kriterij u procjeni uspjeha ili neuspjeha neke škole.
Sposobnost učenika da u školi stvore nešto vrijedno i novo bit će važnija nego ikada – ne samo za neke učenike, nego za većinu. Ako se kreativnost shvaća kao smišljanje originalnih ideja koje imaju neku vrijednost, onda bi kreativnost trebala biti jednako važna kao pismenost i trebala bi imati jednak status.

Iskustvo učenika, a ne informacije koje prenosi nastavnik, smatra se presudnim putom do razumijevanja.



Oznake: Obrazovanje

11.08.2017. u 13:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Self-help? Bull-shit!

Stjepo Martinović
Izdavač: Ars Iris 2011.

Naši neprijatelji nisu prešli naše granice; uvukli su se kroz naše slabosti, kao mravi.
Nizar Tawfik Qabbani

Jednostavno sam želio izraziti pobunu protiv self-helpa kao medija obmane, bljutava sirupa za uvjeravanje 'nacije' kako svatko (i u najtežim uvjetima) može sam iskovati svoju srećicu, što savršeno usmjerava energije ljudi u jalovu osamljeničku introspekciju – i besprijekorno služi okamenjivanju liberalne mantre o pojedincu kao početku i kraju humanog univerzuma.

Ovaj libar o'šporki', cinični' i opori' riči nije plod pokušaja da bilo koga odgovori od self-helpa (kajgod! Bilo bi to ravno nastojanju da se razgradi milenijska baština naivne vjere u jadne čeljadi da je ikom odista stalo do njihove nevolje); odlučio sam ga ispisati jedino stoga što duboko vjerujem da je sva ta silna produkcija medija (knjiga, novinskih članaka, filmova, radioničkih sesija…) nepatvoreni bull-shit!

Milijune ljudi diljem globusa pretvara se u bijele miševe koji sumanuto trče u svom žičanom cilindru – nikamo ne stižući, a bivajući iz dana u dan svijesti zatupljenije jadom i beznađem. Niti im pada na um da takvim wellnessom pretaču u prazan hod i ono malo preostalih energija, a još manje da nije rješenje u napinjanju mišića nego mozga!

Zar nije upravo self-help okosnica marketinga abrahamskih religija koje licemjerno poručuju Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći! – drugim riječima, ući će On u joint venture, ali samo na sigurno, s onim tko posvjedoči sposobnost preživljavanja vlastitim umom i umijećem.

Cijeli je naš svijet istodobno kakofoničan informacijski eter u kojem se gubi smislenost golema dijela komunikacije i hektična burza poslovne histerije – kao da u jednu spojite one u New Yorku, Londonu, Frankfurtu, Tokyju… - na kojoj globalizacijski gramzljivci pretaču plodove rada stotinama milijuna ljudi u svoje nezasitne džepove; on je ništa manje i zajedničko-nazivnička scena iluzionističkog utapanja mnoštva ispra(z)nih mozgova u lažnim utjehama, sastavljena od berlinskoga ravea, fringe festivala Edinburghu, ensiera u Pamploni, parade na blagdan sv. Patricka u Bostonu, ljetnoga Zrća, orgija na utakmicama američkog nogometa, tisućama nekoć iz esencijalne duhovne potrebe nastalih obreda i običaja – danas svedenih na turističko-sponzorske derneke.

Paradigmatski totalitaran entitet 'crkva u Hrvata' namjerno i sustavno pridonosi atomizaciji društva, jer potiče homogenizaciju vjerničkog kolektiviteta bez demokratskog dijaloga, što znači okupljanje pojedinaca koji u sljedbeničkom mnoštvu samo prividno gube individualnost, ostajući itekako usamljeni kad se utapaju u pasivno ufanje u Božju milost.

Moćnici na Markovu trgu i u centralnim komitetima kraj 'džamije' i na Iblerovu trgu čuvaju se i najbezazlenijeg problematiziranja razvoja hrvatskog društva kao vrag krštene vode. Istodobno, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti definitivno je učvrstila slavu najskupljeg umirovljeničkog sanatorija u zemlji – iz koga se dva desetljeća nije čulo glasa ni o tomu što nas je zadesilo, gdje jesmo i ima li nam pomoći, a nekmoli o tom što, kako i kamo…? Neće toj sinekurističkoj kvazi-eliti ništa ovi san pokvarit!
O jalovosti i nemuštosti tzv. Instituta za društvena istraživanja – šteta riječi; ti o proračunu parazitirajući kružoci etabliranoga podobnog desnila dosad se nisu isprsili ničim značajnim od povremenog skidanja ploče s imenom Trga Maršala Tita i lansiranjem predsjedničkog kandidata kojem je glas uskratila i vlastita punica.

Hrvatski patchwork, složen iz nacionalizma kakav su europske povijesne nacije odbolovale prije 200 godina i vulgarne inačice predatorskog kapitalizma, petrificira se kao jedino moguće društveno uređenje – jer ga je 'tvorac neovisne hrvatske države' takvog formulirao za dugih godina lutanja bespućima diletantsko-nadobudnih teorijskih meandara, te ga namro naciji kao nepromjenjivu paradigmu (pod nadzorom kerbera koji se nikad ne bi usudili propitati) budući da im je u njezinu okrilju 'kao Bogu u Francuskoj'. Tako nad njim bdiju:
1.partitokratske nomenklature, koja proračunskim milijunima dizajnira poželjnu stvarnost uspješnije od ikakve filozofske škole;
2.'crkve u Hrvata', kao ideološkog mentora i izbornog servisa režima u istom entitetu, te
3.spomenute jalovine u redovima tzv. elite – sinekurističkih parazita, čiji mir ne može pomutiti ni pad zemlje i naroda u dužničko ropstvo.
U takvom ambijentu, prirodno je da se agresivni neoliberalizam osjeća kao u najugodnijoj svojoj kući: dominacije zajamčene spregom predatorskoga stranog kapitala – koji je, logikom svoje gramzljivosti i znajući gdje je mekano, zagrizao u banke, osiguravajuća društva, investicijske fondove i servise za isisavanje novca iz ionako sistemski ugrožena poduzetništva kao što su leasing i hipotekarno kreditiranje – i domaćih slugu, koji su kao bivši direktori ostali sadašnji i sutrašnji, jer su novim gazdama uredno izručili plodove minulog rada generacija hrvatskih trudbenika, on si ovdje može dopustiti ono što ne smije nigdje u zapadnom svijetu.
Jer dok se tamošnji liberalizam – posebice u kontekstu financijske krize generirane u prvom redu nezajažljivom pohlepom predsjednika i članova uprava banaka i drugih novčarskih ustanova – nastoji prilagoditi dramatičnim izazovima, posežući i za notorno tržištu suprotnim državnim intervencionizmom, elementima kejnzijanskog etatizma i socijalizacije ekonomije afirmacijom suodlučivanja zaposlenih, u Republici Hrvatskoj sustav atrofira rezultirajući prelijevanjem ekonomskog sloma na račune stotina tisuća nezaposlenih, radnika koji mjesecima ne primaju zarađene plaće, poduzetnika u industrijskoj proizvodnji koje uništava uvoz svakojakoga bofla, seljaka nesposobnih oduprijeti se konkurenciji subvencioniranje poljoprivrede EU i jeftine hrane iz zemalja o kojima ne želite ništa znati, te umirovljenika bezobrazno oštećenih još od Tuđmanova zavlačenja ruke u njihov džep, a posebice uplašenih najavom drastične reforme kojom bi ih država lišila još nekoliko postotaka ionako uvredljivo okljaštrenih mirovina.

…Tuđmanova kleptokracija…




Oznake: Osobna

11.08.2017. u 13:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

Vjera i sloboda

Teresa Forcades
Izdavač: Ex libris 2017.

Mrkli mrak u Montserratu. Tišina. Podno planine, serpentina žutih svjetala sela Monistrol. Iznad, sjajne zvijezde. Zvono zvoni jutrom u šest, a u šest i trideset počinje prva dnevna molitva: služba čitanja. Napola uspavane, stisnute jedna uz drugu na zimi, okupljamo se u samostanskoj crkvi ispred velikoga prozora nad oltarom sa spokojnim Kristom na križu. Jednostavan je to komad gline, bez boje, u stilu starih romanesknih Maiestasa. Isus ne odražava bol dok s lakoćom visi, naizgled spreman poletjeti s križa, kao da ga se ne tiče takvo jezivo mučenje. Njegove ruke nisu ravne već stoje ispružene u otvoreni zagrljaj: križ je obješen na sredini velikoga kutnog prozora s panoramskim pogledom na planine, a njegove se ruke moraju zadovoljiti kvadratnim kutem visokih ciglenih zidova. U ovaj sat još je mračno pa staklo prozora odražava obješenoga Krista preslikavajući mu zagrljaj, preusmjeravajući ga prema širokom svijetu iza crkvenih zidova.

Bog ograničava Sebe samog – slobodno, radosno – kako bi nama napravio mjesta, pozivajući potom da ograničimo sebe – slobodno i radosno – kako bismo dozvali natrag Njega; prijateljstvo s Bogom cilj je ljudskoga života, a Stvaranje okvir unutar kojega je omogućeno takvo zajedništvo.

Glavni oblik kapitalističkoga iskorištavanja nije suvišak, već dug. Dug shvaćen kao 'financijski proizvod' koji se može prodati, spojiti i razdvojiti na financijskom tržištu u jednoj milisekundi.

Beskorisno je mijenjati strukturu bez promjene srca.

Bogoslužje se svojim satima prilagođava prirodnom ritmu i ljudskoj fiziologiji, tako pomažući uskladiti um i tijelo: noćna molitva službe čitanja duboka je, meditativna, jutarnja molitva pri izlasku sunca radosna je i obećavajuća, podnevnu molitvu (srednji ča) prati jenjanje snage i potreba za odmorom, večernja molitva u sumrak trenutak je vjere, a povečerje prije odlaska u krevet trenutak oprosta.

Neupitno je da danas živimo dulje od naraštaja naših djedova i baka, uzimamo mnogo više lijekova i posjećujemo mnogo više doktora. Nekoga bi ovo moglo uvjeriti da suvremena medikalizacija ipak funkcionira, no to nije tako. Najvažnija odrednica zdravlja i duljine životnoga vijeka nije nedostatak medicinske skrbi; to je neimaština. Ljudi koji jedu, piju i spavaju dovoljno, imaju pristojan smještaj i nisu premoreni od rada, žive dulje neovisno o razini medikalizacije.

Vrijeme je za večernju molitvu, nestao je izazov svakidašnjice: ono što se postiglo, obično manje od očekivanoga, leži nam pred očima skupa s onim neostvarenim; do novoga svitanja više neće biti radnih sati. To je trenutak vjere.

Ljeti, kada otpočne večernja molitva, samostanska crkva još je uvijek izravno obasjana zalazećim suncem. Zimi je ipak prilično mračno. Tada upalimo električno svjetlo, pa Krist obješen nad oltarom postane četveroruk, odražen na prozoru, spreman isponova obgrliti svijet.

Vremensko-prostorna ograničenja koja su nam nametnuta zapravo nikada nisu prepreka ostvarivanu cjelovite sposobnosti za ljubav (našega božanskoga potencijala).

Za Mariju od Isusa iz Agrede, ključna je posljedica trenutna potvrda čovjekove slobode: Bog nije mogao postati čovjekom bez slobodnoga pristanka Marije Nazarećanke.
Nekoliko stranica svoje knjige Božji mistični grad (1660) Marija iz Agrede posvetila je opisu reakcije Marije Nazarećanke na Božju molbu, tomu kako ga saslušava i kritički procjenjuje ono što je čula, pa postavlja pitanje: Kako će se to zbiti, kada ne poznajem muškarca? Potom opisuje njezin unutarnji život, dugotrajno razmatranje prijedloga i mogućih posljedica. Prema Evanđelju po Luki, Marija najzad odgovara: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude (fiat mihi) po tvojoj riječi! Proučavajući njezin odgovor, Marija iz Agrede pita se koju je riječ Božju Marija Nazarećanka spremna primiti. Nadahnuta uvodnom rečenicom Evanđelja po Ivanu, U početku bijaše riječ, Marija iz Agrede pripisuje fiat Marije Nazarećanke prvoj riječi koju Bog izusti u Bibliji: fiat lux (neka bude svjetlo). Ove riječi Bog izgovara u knjizi Postanka prvoga dana Stvaranja. Kakva je 'svjetlost' o kojoj govori Bog? On ne može govoriti o svjetlu sunca, jer ono je stvoreno tek četvrtoga dana. Svjetlo prvoga dana Stvaranja koje iz kaosa iznosi kozmos nije ništa dugo do Logos (Riječ), zamišljena kao 'načelo razumljivosti' svijeta, to je svjetlost prosvjetljenja, poimanja i shvaćanja, davanja smisla.

Gdje ima ljubavi, ima i Boga. Otvoriti se osobnoj ljubavi neophodno je pronalaženju smisla u životu; osobna ljubav (voljeti nekoga tko je slobodan reći ti ne) je Svjetlost s velikim S, načelo razumljivosti bez kojega svijet nema smisla.

Na kraju poglavlja u kojemu Marija iz Agrede objašnjava Marijin fiat, sama Marija Nazarećanska izjavljuje:
Kćeri moja, vidim divljenje, koje nije bez razloga, dok pod novim svjetlost spoznaješ zagonetku Božje skromnosti združene s ljudskom prirodom u utrobi siromašne djeve poput mene. Ali sada želim da obratiš pozornost na se i razmotriš kako Božja skromnost nije samo moja, već i tvoja. Božja milost ne poznaje kraja i On uživa i brine za svaku osobu koja želi primiti Njega kao da je takva osoba jedina na svijetu i kao da je samo zbog Nje čovjekom postao. Stoga zahvaljuj svom snagom svoje ljubavi Gospodinov dolazak na sivjet kao da si na njemu sama, potom zahvaljuj Njemu jer On je došao svakome na upravo takav osoban način. I ako razumiješ i žive i vjere priznaješ da je sam Bog, beskrajnih svojstava i vječne veličanstvenosti, onaj tko je k meni došao uzevši ljudsko tijelo iznutra moje utrobe, tada moraš znati kako isti Bog za tobom traga, poziva te, brine za te, miluje te i obraća se potpuno tebi kao da si jedino Božje stvorenje, razmatraj dugo i uvidi koje odgovornosti to nosi i pretvori svoje razumijevanje u živa djela vjere i ljubavi, jer sve ti je dano od toga Kralja i Gospodina koji k tebi je došao kada nisi mogla tragati za Bogom niti Boga doseći.

Svaku večer osjećam se pozvana udaljiti se od svih briga i onoga što me zauzimalo tijekom dana, prihvatiti granicu svoje snage i potrebu za odmorom.

Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život najjasnija je definicija osobne slobode.

Toma Akvinski, teolog iz trinaestog stoljeća, tumačio je biblijski izraz 'stvoren na sliku i priliku Božju' prema aristotelovskim filozofskim kategorijama 'potencijalnosti' i 'aktualnosti': 'slika' je naš potencijal za slobodnu (neotuđenu) ljubav, 'prilika' je ostvarenost ovoga potencijala, ta aktualnost (naš bitak nalik Bogu) događa se uvijek kada ostvarimo konkretno djelo slobodne (neotuđene) ljubavi. Slika je naša bit (bivanje slobodnima i sposobnima voljeti); stvarna djela koja poduzimamo naša je egzistencija, a mogu ili ne moraju se slagati s našom biti; slobodni smo tek kada se naše postojanje (ono što zapravo činimo) slaže s našom biti.

Ljudsko biće je hodočasnik na zemlji.

Oprost je najracionalnije djelo od svih, jer prepoznaje da svijetom ne vlada puki automatizam. Oprost je djelo koje nam dozvoljava da budemo poput stvaratelja, nalik Bogu, djelo koje nam dozvoljava da još jednom počnemo ispočetka.

Stvoreni smo slobodni. Stoga, uvijek možemo slomiti uzročni lanac neočekivanom riječju ili djelom.


Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:48 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moć svrhe

Richard J. Leider
Izdavač: Ostvarenje 2011.

Kad je svrha jasna, ona postaje cilj oko kojega gradimo cijeli svoj život: ona postaje naš izvor energije i usmjerava način na koji se smisao našeg života očituje u našem svakodnevnom iskustvu.
Čovjek ima svrhu bez obzira na to koliko mu je godina, koliko je zdrav i u kakvoj je ekonomskoj ili socijalnoj situaciji. Vaša je svrha razlog zbog kojeg ste rođeni i može biti ono zbog čega svako jutro ustajete.

Samo kad je fokus – naša svrha – veći od nas samih, smisao se može osjetiti svojom punom snagom te doista postati dugoročan, umjesto da bude 'samo neki cilj' koji se ostvaruje i zatim zaboravlja.
Mi sami sebi moramo biti važni u samoj svojoj biti. Treba nam dokaz da smo dobri ljudi i da evoluiramo – da postajemo najbolji što možemo biti. Svaki put kad imenujemo ono što smatramo svojom svrhom, zadovoljavamo svoju osnovnu potrebu, potrebu da služimo nekoj svrsi koju smatramo uzvišenom.

Radimo cijeli niz stvari koje bi mogle biti odgovor na pitanje. 'Zašto ujutro ustajem?' Međutim, naša nam prezaposlenost također može poslužiti za izbjegavanje odgovora na to pitanje. Pored svega toga, nemiran životni stil može dovesti do nelagode te psiholoških i fizičkih problema. Konačno, možda se na kraju zapitamo i 'Što sam učinio sa svojim životom?'

Svrhu ne otkrivamo samo jednom i zauvijek, već je preispitujemo u različitim periodima životnog ciklusa, posebice u kriznim razdobljima i tijekom teških životnih promjena.

Svrha je ključna za ljudski život. Ona nas čini ljudskim bićima. Svrha nije samo ono što nas čini ljudskim bićima već je i jedina stvar koja nam se ne može oduzeti. Svrha nam daje volju da živimo i ustrajemo. Ona nam daje razlog da ujutro ustanemo. Svrha nam daje hrabrost.

Svrha je prepoznavanje trenutaka svrhovitosti tijekom života i hrabrost koju je potrebno imati da bismo odabrali živjeti usklađeni s vlastitom svrhom. Svrha određuje naš doprinos u svijetu, od dana do dana.

Osvrćući se na svoj život, što biste željeli ostaviti u naslijeđe?

Služenje drugima jer renta kojom plaćamo svoje življenje. Upravo je to svrha života, a ne nešto što činimo u slobodno vrijeme. Marian Wright Edelman

Mnogi od nas preispituju svoj život umjesto da život preispita nas. Viktor Frankl

Vjerojatnost da je vaš prvi izbor uistinu i pravi izbor za vas iznosi jedan prema milijun. Ako zaključite da je vaš prvi izbor uistinu i vaš pravi izbor, najvjerojatnije ste samo lijeni. To vas ne bi smjelo obeshrabriti jer sve što činimo vodi nas u sljedeću životnu fazu i evoluciju vlastite svrhe. Stalno rastemo i savladavamo različite lekcije – čak i one koje nam ne izgledaju kao lekcije – koje nas vode prema našoj svrsi. Peter Drucker

Mary Foley bila je jedan od rijetkih mentora koji su od zaposlenika očekivali pozitivne pomake te ih je poticala da se ne pomire s ničim manjim od ostvarivanja svoje najviše svrhe.

U djetinjstvu se pitamo Tko sam ja, u adolescenciji Što želim biti kad odrastem, kao mladi želimo znati Što je moj životni poziv, kad zađemo u sredovječnu dob brinemo se Što slijedi, kad postanemo stariji pitanje se preobražava u Kako da postanem ispunjenija a ne starija osoba, a u starosti se pitamo Što ostavljamo drugima u nasljeđe?

Svatko je na neki način nadaren. Mnogi će među nama to opovrgavati samo zato što se fokusiraju na svoje slabosti umjesto na svoje prednosti.

Najbliže smo potpunom ispunjenju kad smo u stanju protoka. Iz svojih istraživanja izveo sam zaključak da zbog strastvenog poriva za rješavanjem zadatka i nadvladavanjem izazova izvlačimo zadovoljstvo iz svog djelovanja na vrhuncu vlastite učinkovitosti. Otkrivajući sami sebe u svojim strastima, gubimo se u vremenu. Csikszentmihaly

Posao nam može osigurati priliku za duhovni i osobni razvoj jednako kao i za financijski. Ako nije tako, onda previše svog života koji trošimo na posao bacamo u nepovrat. James Autry

Ne bojimo se najviše vlastite nedoraslosti. Najviše nas plaši to što smo moćni iznad svake mjere. Upravo je naše vlastito svjetlo, ne naša tama, ono što nas plaši. Pitamo se: Tko sam to ja da bih mogao biti sjaja, prekrasan nadaren, divan? Zapravo, tko ste to vi da to ne biste mogli biti? Vi ste Božje dijete. To što igrate na malo ne koristi svijetu. Nema ničeg prosvjetljujućeg u povlačenju pred drugima kako se oni u vašoj blizini ne bi osjećali nesigurno. Rođeni smo da bismo blistali, onako kako to čine djeca. Rođeni samo da bismo iskazali slavu Božju koju nosimo u sebi. Ona nije samo u nekima od nas, ona je u svima! Kad sebi dopustimo da blistamo u pravom svjetlu, podsvjesno to dopuštamo i drugima. Kad se oslobodimo vlastitih strahova, sam aće naša prisutnost osloboditi druge. Marianne Williamson

Dva najmoćnija pitanja kojima se trebate voditi su Gdje se nalazite? I Kamo idete?

Zamolio bih vas, dragi gospodine (opa. mladom pjesniku), najbolje što mogu, da imate strpljenja prema svemu što vam je u srcu još nerazriješeno i da pokušate voljeti sama pitanja kao da su ona zaključane sobe ili knjige napisane na nekom vama nepoznatom jeziku. Ne tražite odgovore koji vam se sada ne mogu dati jer s njima ne biste mogli živjeti. A cilj je proživjeti sve. Rainer Maria Rilke

U svom poslu često čujem kako se ljudi žale da ništa nema smisla. Viktor Frankl taj je osjećaj praznine, besmisla i nesvrhovitosti nazvao 'egzistencijalnim vakuumom'. To stanje često nastupa kad nam nedostaje povezanost s nečim većim od nas, nečim što je usmjereno izvan nas.
Manjak vlastite svrhovitosti dovodi do 'unutarnjeg odumiranja'.

Život je ili odvažna pustolovina ili ništa. To ništa je unutarnje odumiranje. Hellen Keller

Zbog prezaposlenosti ne uspijevamo razmisliti o onome što nam se događa niti o onome što se zbiva s našim životom.

Nije pitanje što je smisao života, nego koga mi to u život dovodimo! A odgovor svakoga dana moramo birati sami za sebe, na vlastiti način, jer smislen život uvijek počinje iznutra, iz naših odabira. Smisao se otkriva u svakodnevnim trenucima svrhovitosti kad hrabrost i sućut nadglasaju udobnost.


Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Priče za razmišljanje

Jorge Bucay
Izdavač: Fraktura 2015

Promjena se može dogoditi samo onda kad smo svjesni postojeće situacije.

Cijena koju valja platiti ponekad je visoka, ponekad niska, ali uvijek postoji. Jer sve što je dobro, ima svoju cijenu.

Sve se plaća unaprijed. Sve ono što proživljavam, već sam i platio. Nema plaćanja s odgodom.

Nikada ne čini ono što ne želiš.

Ove su tri istine za mene poput planina, rijeka i zvijezda.
To su istine koje će opstati u vremenu i u izmijenjenim okolnostima.
To su spoznaje koje nisu vezane uz određene trenutke, već postoje u svim onim trenucima koje objedinjene običavamo nazvati našim životom.
Istine postojane poput planine… kako bismo kuću mogli sagraditi na čvrstom tlu.
Istine nabujale poput rijeke… da utaže našu žeđ i da njima plovimo prema novim obzorima.
Istine sjajne poput zvijezda… da nam budu vodilje i za najcrnjih noći.

Kad mladić navrši petnaest godina, roditelji mu daruju knjižicu, baš poput ove moje koju nosim oko vrata. Tradicija nam nalaže da od tog trena, svaki put kad doživimo iskreno ushićenje, otvorimo knjižicu i u nju zapišemo s lijeve strane, ono što je izazvalo ushit, s desne strane, koliko je užitak trajao.
Koliko smo dugo uživali u tim prigodama (opa. susretu s bratom, rođenju prvog djeteta, priželjkivanom putovanju…)?
Tako u knjižicu zapisujemo svaki trenutak užitka, svaki istinski proživljeni tren.
Kad čovjek umre, prema našim običajima, otvaramo njegovu knjižicu i zbrajamo vrijeme njegovih užitaka, kako bismo ga zapisali na njegov grob, jer za nas je upravo to jedino i istinsko trajanje njegova života.

Idem svojim putem. Moj put ima samo jedan kolosijek. Moj.

Slavim te
Pronalazim te… slušam te… izgovaram te… grlim te… ljubim te… imam te… stežem te… prisvajam te… upijam te… gušim te… volim te?

Kako ćemo doživjeti druge, ovisi o tome gledamo li ih odozgo ili odozdo.

Čarolija traje onoliko dugo koliko traje i želja.

Tuga i bijes
U dalekom kraljevstvu do kojeg ljudi nikad ne mogu stići, ili kojim ljudi možda neprestano prolaze a da toga nisu svjesni…
U čarobnome kraljevstvu, u kojem se neopipljive stvari materijaliziraju…
Bilo jednom…
Jedno prekrasno jezero.
Rukavac kristalno bistre i čiste vode, u kojem su plivale ribe svih mogućih boja i na čijoj su se površini neprestano odražavale sve nijanse zelene.
Tome čarobnom i prozirnom jezeru, s namjerom da se zajedno okupaju, približili su se Tuga i Bijes.
Oboje se razodjenuše pa goli zakoračiše u jezero.
Pomahnitalo (jer bijes je uvijek takav), užurbano, i ne znajući zašto, Bijes se na brzinu okupa te pohita van iz vode.
Ali Bijes je slijep, ili barem stvarnost ne razaznaje jasno, pa kad se onako gol i užurban nakanio izaći, odjenuo je prvo na što je naišao.
Tako se zbilo da odjeća koju je na sebe navukao nije bila njegova nego je pripadala Tugi. Ogrnut tugom, Bijes ode.
Vrlo mirna i staložena, već prema običaju spremna ostati tamo gdje se nalazi, Tuga završi s kupanjem i, bez imalo žurbe (ili bolje rečeno, bez ikakva poimanja vremena), lijeno i sporo izađe iz jezera.
Na obali ustanovi da njezine odjeće nema.
Svi dobro znamo da Tuga nikako ne voli biti ogoljena, pa odjene jedino što je pronašla pokraj jezera, odjeću koju je ostavio Bijes.
Govori se da sve od toga dana, vrlo često, kad susretnete slijepi, okrutni, strašni i ljutiti bijes, ako se malo potrudite, uvidjet ćete da je bijes samo maska i da se iza bijesnoga lica… zapravo krije tuga.

Oznake: priče

11.08.2017. u 13:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Paleo dijeta

Loren Cordain
Izdavač: Dva i dva 2011.

Ako u vašoj prehrani dominira hrana koja povećava kiselost, gubit ćete više kalcija u urinu, jedete li više alkalnih lužnatih namirnica, zadržat ćete veće količine kalcija.

Već postoji mnogo medicinskih dokaza koji sol povezuju s visokim krvnim tlakom, moždanim udarom, osteoporozom, bubrežnim kamencima, astmom, pa čak i nekim oblicima raka. Sol se spominje i kao čimbenik kod nesanice te bolesti kretanja, Menierova sindroma (šumovi i zvonjava u ušima) te preeklampsije u trudnoći.

Prosječni Amerikanac u organizam unese oko 10g soli dnevno (tj. 4 g natrija i 6 g klorida). Klorid, baš kao i žitarice, mliječni proizvodi, mahunarke i meso, također nakon probavljanja hrane doprinosi opterećivanju bubrega kiselinama. Kako sol sadrži visok udio klorida, ona postaje jednim od glavnih krivaca koji vašu ishranu čine kiselijom.

Sedam ključnih točaka Paleo dijete:
1. Jedite relativno visoke količine bjelančevina životinjskog podrijetla u usporedbi s onima koje preporuča većina suvremenih dijeta.
2. Jedite manje ugljikohidrata od količina koje preporučuju u većini suvremenih dijeta, ali zato jedite mnogo dobrih ugljikohidrata iz voća i povrća, a ne u žitaricama, gomoljima punim škroba i rafiniranom šećeru.
3. Jedite velike količine vlakana iz neškrobnih vrsta voća i povrća.
4. Jedite umjerene količine masti, s više dobrih (mononezasićenih i polizasićenih) nego loših masti (transmasti i nekih zasićenih masti) te gotovo podjednake količine masti omega-3 i omega-6.
5. Jedite hranu s visokim sadržajem kalija i niskim sadržajem natrija.
6. Jedite lužnate namirnice.
7. Jedite hranu bogatu biljnim fitotvarima, vitaminima, mineralima i andtioksidansima.
Ljudi koji unose previše soli izgubit će kroz urin više kalcija od onih koji sol izbjegavaju. Zato kod njih gubitak kalcija doprinosi gubitku koštane mase i osteoporozi, jer se kiselinski klorid iz soli u bubrezima mora neutralizirati bazom – a najveći izvor baza u našem tijelu jesu kosti izgrađene od kalcija. I zato, kad jedemo slani čips od krumpira ili pizzu s kobasicama, oduzimamo kalcij svojim kostima. Činimo li to tijekom dužeg životnog razdoblja, ne trebamo se čuditi ukoliko obolimo od osteoporoze.
Paleo dijeta nije ishrana lišena svih masti, nego samo onih loših masti.
Ako ste u dvojbi odlučite se za orahe. Oni imaju najbolji omjer omega-6 i omega-3 masti pa su najzdraviji izbor kao grickalice ili dodaci uz druga jela, ostale vrste orašastih plodova mogu biti ukrasna i ukusna dopuna salatama i drugim jelima – radije ih jedite tako, nego njih same u većim količinama.
Neka vam jelo bude što je moguće jednostavnije; što manje sastojaka ima, utoliko bolje.

Ono što čovjek jede neće samo po sebi održati njegovo opće dobro stanje, on se mora i kretati. Hipokrat


Oznake: Zdravlje

11.08.2017. u 13:45 | 0 Komentara | Print | # | ^

Put samoovisnosti

Jorge Bucay
Izdavač Fraktura 2013.

Moguće je da čovjeku valja samome krenuti i da će se iznenaditi kad dalje na putu susretne sve one koji sigurno idu u istim smjeru.
Ne treba zaboraviti da je taj posljednji, samotni, osobni i konačni put naš most prema drugima, jedina spona koja nas nužno povezuje s okolnim svijetom.

Vi ste i kočija, i konji, i kočijaš na cijelom putu, a to je put vašeg života.

Kad spoznam da sam i tijelo, i glavobolja, i vlastiti osjećaj gladi, i vlastiti prohtjevi, želje i instinkti, da sam vlastite misli i vlastiti neumorni um i sva iskustva… tek tada ću biti sposoban dobro opremljen krenuti na put koji sam si danas zacrtao.

Ovisiti – doslovno znači svojevoljno se prepustiti drugome da me vodi i nosi, da po svojoj a ne po mojoj volji upravlja mojim ponašanjem. Za mene je ovisnost uvijek mračno i bolesno stanje, jedna od dviju mogućnosti koja, makar se opravdavala i tisućama argumenata, neizbježno vodi u imbecilnost (opa. grč. štap).

Prekinite svaku ovisnost.

Zašto je neovisnost nemoguća?
Da bi čovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije slučaj. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo različitih načina.
Ako je dakle neovisnost nemoguća, suovisnost nastrana, međuovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje da izmislim novu riječ: samoovisnost.

Sa svojom kćeri proživljavam nešto što ne proživljavam s nikim drugim. Ne samo da je volim najviše na svijetu, već je volim na drugačiji način, kao da je dio mene.

Dijete je poput patuljka koji sjedi na ramenima nekog diva. Možda jest patuljak, ali vidi dalje.

Prvo što su moja djeca naučila reći, prije nego što su rekli 'tata' bilo je 'A zašto?'
Sve su preispitivali. I dan-danas postavljaju pitanja. Mi smo ih poučili toj buntovnosti.
Zbog te pobune došlo je do velikih promjena, do nesigurnosti, ali isto tako do mogućnosti da se spase od nas. Da se spase od naše manijakalne želje da ih zatvorimo u svijet naših razmišljanja.
Oni će se spasiti pomoću pobune do koje nisu sami došli. Mi smo im je otkrili.
To je naša velika zasluga. I to će promijeniti svijet.

Kako bi bilo moguće ne zadržati ponašanja onih koji smo bili, pitam se, kad oni zapravo i dalje žive u nama. I dalje smo oni isti ljudi koji sazrijevaju, kakvi smo i bili, djeca kakva smo bili, dojenčad kakva smo bili.
U nama su skrivena djeca kava smo jednom bili.

Zato što ne mogu poreći da u meni još živi taj mali dječak. Zato što ne vjerujem da se taj mali dječak uistinu može pobrinuti sam za sebe. No, također vjerujem da u nama, kad smo odrasli, postoji i odrasla osoba. Ta odrasla osoba, a ne neka druga, pobrinut će se za dječaka u meni. To je samoovisnost.

Ja sam dirigent ovog orkestra, čak i ako ne znam svirati sve instrumente. To što ne znam svirati sve instrumente ne znači da predajem dirigentsku palicu. Ja sam glavni junak vlastitog života. Ali oprez: Nisam jedini glumac, jer kad bi bilo tako, moj bi film bio prilično dosadan.

Pazite da ne određujete tko ste ovisno o tome s kim ste.

Da bih postao samoovisan, morat ću zamisliti sebe kao središte svega što mi se događa.

Kao i u svakom drugom procesu sazrijevanja, kad te 'pri raspodjeli zapadnu' mudri roditelji, onda si u prednosti jer si od malih nogu slušao konstruktivne poruke:
Možeš biti ono što jesi. Možeš razmišljati onako kako razmišljaš. Možeš osjećati ono što osjećaš. Možeš se izlagati vlastitim rizicima. Morao bi se pobrinuti tražiti ono što trebaš jer to znači da rasteš, da si zreo i samoovisan.
Takve povlaštene jedinke same skaču s trampolina i bacaju se u život sa sretne pozicije.

Pozdravljam Budu koji je u tebi. Možda toga nisi svjestan, možda o tome nisi ni sanjao, da si savršen, da nitko ništa drugo i ne može biti, da je je stanje Bude sama srž tvoga bića, da to nije nešto što se tek treba dogoditi u budućnosti, da se već dogodilo. To je izvor s kojeg si potekao. To je izvor, ali i cilj. Postali smo od svjetlosti i prema njoj i idemo.
Ali ti si u dubokom snu, ne znaš tko si.
Ne trebaš se pretvoriti u nekoga, trebaš se samo prepoznati, moraš se vratiti vlastitom izvoru, moraš se zagledati u samoga sebe.
Suočavanje sa samim sobom razotkrit će ti tvoje stanje Bude.
Onoga dana kad čovjek uspije vidjeti samoga sebe, cijelo se življenje obasja svjetlošću.

To uvjerenje da si prosjak, da si neznalica, da si grešnik usađivano ti je tijekom vremena s tolikih propovjedaonica, da se u tebi pretvorilo u duboku hipnozu. Ta se hipnoza mora prekinuti.
Da je poništim, započinjem s pozdravom: Pozdravljam Budu koji je u tebi.
Osho, Sutra srca

Ljubav prema drugima rađa se i hrani i započinje ljubavlju prema samome sebi. Povezana je sa sposobnošću da u drugima vidim sebe.

Treba raditi na sebi.
Treba se pomno promatrati.
To očigledno ne znači da ćete se cijelo vrijeme promatrati, ali promatrat ćete se u samoći i aktivno, u svakodnevnom buđenju i svakodnevnom odlasku na počinak, u najtežim i u najblaženijim trenucima.
Promatrati ono najbolje i ono najgore od sebe.
Promatrati se dok se promatram kako bih vidio kakav sam u očima drugih koji me također gledaju. Promatrati se u odnosu prema drugima i u načinu na koji se odnosim prema samome sebi.
Nevjerojatno, ali da bih saznao tko sam, moram znati slušati.

Da bih mogao napredovati na putu samoovisnosti, moram na ovom dijelu puta postati svjestan da mi samo jedno zrcalo nije dostatno, moram se naviknuti ogledati se u svakom zrcalu koje uspijem pronaći.

Ne samo da čovjek ima tijelo, on sam je tijelo.
Ne samo da čovjek ima emocije, on sam je ukupnost svih emocija koje osjeća.
Ne samo da čovjek razmišlja na određeni način, on sam je taj način razmišljanja.
Konačno, svi smo naše vlastite misli, naši vlastiti osjećaji, naše vlastito tijelo i istodobno još i više: sama naša bit.

Kako bi samo bilo lijepo da se i sami nađemo na popisu vlastitih prijatelja.

Promjena se katkad sastoji od toga da istražim put kojim nitko prije nije prošao.

Naša je pogreška u tome što smo pomiješali slobodu i svemoć.
Definicija od koje smo krenuli (sloboda je kad činiš što želiš) zapravo je definicija svemoći, a ne slobode.
A svemoćni nismo.
Nitko ne može činiti sve što poželi.

Sloboda je tvoja mogućnost da izabereš ono što je unutar tvojih mogućnosti. Da bi spoznao vlastite mogućnosti, potrebna ti je bistrina svijesti da razaznaš moguće od nemogućeg.

Odrastanjem se ne povećava moja sloboda, ali se umnažaju moje mogućnosti i stoga se osjećam slobodnije.

Prestat ćemo biti moralno zatupljeni jedino kad ponovno uspostavimo vlastita moralna načela, kad prestanemo vjerovati da drugi trebaju odlučivati za nas ili nam nešto braniti.
Važno je osnažiti svijest svakog pojedinca kako bi mogli odabrati što želi ili si to dopustiti.

Život što ga svakodnevno stvaramo kuća je u kojoj živimo. Nju gradimo sami. Ako nam nije važno, nećemo ni opaziti je lik kuća raskošno opremljena ili je nedovršena, ali dobro pazimo kao je podižemo. Koliko smo do sada uložili energije, koliko truda, koliko pažnje, koliko opreza, u svoj život.
Koliko bi, uistinu, bilo sjajno kad bismo od sada nadalje bili još pažljiviji s onim što gradimo.
Ponekad u nesigurnim područjima dođe do potresa koji sruši sve ono što si gradio i prisiljen si krenuti ispočetka. Događa se.

Život ne prestaje, život se tek iznova rađa.





Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:44 | 0 Komentara | Print | # | ^

Govor tišine

Eckhart Tolle
Izdavač: VBZ 2009

Kad osjetite da se tijekom čitanja u vama budi unutarnji mir, znajte da knjiga radi svoj posao i ispunjava svoju ulogu vašeg učitelja: podsjeća vas na to tko jeste i ukazuje vam na put koji vodi vašem domu.

Preobrazba ljudske svijesti više nije luksuz, dostupan samo nekolicini pojedinaca koji su se povukli od svijeta, nego nužnost, ako ne želimo da čovječanstvo uništi samo sebe. U današnje vrijeme dolazi do ubrzavanja i nefunkcionalnosti stare svijesti te buđenja nove. Paradoksalno, stvari istodobno postaju sve lošije i sve bolje, iako je 'lošije' uočljivije, zbog toga što podiže veću prašinu.

Kad izgubite dodir s unutarnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom. kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svijetu.

Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir. Čak i kad je oko vas bučno, možete biti svjesni mira u temelju buke, prostora u kojemu se čuje buka. To je unutarnji prostor čiste svijesti, sama svjesnost.

Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora!

Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ograničava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvaćate da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste.

Sadašnji je trenutak takav kakav je, jer ne može biti drugačiji. Ono što su budisti oduvijek znali, sada potvrđuju fizičari: ne postoji izdvojena stvar ili događaj. Ispod površine sve su stvari međusobno povezane, sve su dio sveukupnosti kozmosa koji je stvorio oblik ovog trenutka.
Kad prihvatite ono što jest, tada se usklađujete s moći i inteligencijom samog Života. Tek tada možete postati pokretač pozitivnih promjena u svijetu.
Jednostavna, ali radikalna duhovna metoda jest i prihvaćanje svega onog što izroni u Sadašnjem trenutku – kako iznutra, tako i izvana.

Onog trenutka kad pažnju usmjerite na Sadašnji trenutak, spoznajete da je život svet. Kad ste prisutni, sve što zamjećujete postaje sveto. Što više živite u Sadašnjem trenutku, to više osjećate jednostavnu, ali duboku radost Postojanja i svetosti sveukupnog života.

Kad zakoračite u Sadašnji trenutak, iskoračili ste iz sadržaja svog uma. Usporava se neprestana bujica razmišljanja. Misli više ne vladaju vama, ne uvlače vas do kraja u sebe. Između misli se javljaju praznine – prostranost, tišina. Počinjete spoznavati da ste prostraniji i dublji od vlastitih misli.

Izreka kaže: kamo god pošli, ondje jeste. Drugim riječima: ovdje ste. Uvijek. Zar je to tako teško prihvatiti?

Prepustili ste se kad više ne postavljate pitanje: Zašto se to događa baš meni?
Dok promatrate prirodu neka u vama postoji prostor bez misli i uma. Kad se na taj način približite prirodi, ona će reagirati i sudjelovati u evoluciji ljudske i planetarne svijesti.

Kad opažate prirodu u polju tišine i združite se s njom, to je polje prožeto vašom sviješću. To je vaš dar prirodi,
Zahvaljujući vama, priroda postaje svjesna sebe. Na vas je čekala milijune godina.

Sve dok ego upravlja vašim životom, većina vaših misli, emocija i postupaka izrasta iz žudnje i straha. U odnosima tada ili želite nešto od druge osobe ili je se plašite.

Kako je samo prekrasno osloboditi se žudnji i strahova u odnosima! Ljubav ništa ne želi i ničeg se ne plaši.

Većina je ljudskih odnosa ograničena na razmjenu riječi, odnosno na carstvo misli. Prijeko je potrebno u odnose, osobite bliske, unijeti malo tišine.
Nijedan odnos ne može napredovati ako ne postoji osjećaj prostora koji prati tišinu. Zajedno meditirajte ili ne razgovarajući boravite u prirodi. Dok šećete ili sjedite u automobilu ili kod kuće, otkrijte ugodu u zajedničkoj tišini. Tišinu ne možete i ne trebate stvarati. Samo budite otvoreni za tišinu koja već postoji, ali nju najčešće prikriva mentalna buka.
Ako ne postoji tišina slobodnog prostora, odnosom će vladati um, pa ga lako mogu prevladati problemi i sukobi. Ako tišina postoji, odnos može sadržavati sve.

Istinsko je slušanje rijetka vještina. Veći dio pažnje osobe najčešće zaokuplja njezino vlastito razmišljanje. U najboljem slučaju osoba procjenjuje vaše misli ili priprema što će reći. Izgubljena u vlastitim mislima, možda vas uopće ne sluša.

Postoji nagomilana emocionalna patnja iz prošlosti koju vi, kao i svako drugo ljudsko biće, nosite u sebi, kako iz osobne prošlosti, tako i iz kolektivne patnje čovječanstva koja potječe iz davnih vremena. To 'tijelo boli' energetsko je polje u vama koje vas povremeno prevlada, jer mora doživjeti emocionalnu bol kojom se hrani i obnavlja. Pokušat će ovladati vašim razmišljanjem, koje tada postaje duboko negativno. Tijelo bli voli vaše negativne misli, budući da su u skladu s njegovom frekvencijom i može se hraniti njima. Također će izazvati negativne emocionalne reakcije kod ljudi bliskih vama, osobito kod vašeg partnera, kako bi se hranilo dramom i emocionalnom patnjom.
Kako se možete osloboditi te duboko ukorijenjene, nesvjesne identifikacije s patnjom koja vam u životu stvara nesreću?
Postanite je svjesni. Spoznajte da to niste vi i prepoznajte o čemu je riječ: o bolu iz prošlosti. Budite svjesni dok se budi u vašem partneru i u vama. Kad raskinete svoju nesvjesnu poistovjećenost s tijelom boli, kad ste sposobni promatrati ga u sebi, tada mu više ne dajete hranu te će postupno izgubiti svoj energetski naboj.

Fizičari potvrđuju da je na molekularnoj razini predmet uistinu živo energetsko polje.

U konačnici dakako ne postoji drugi, jer uvijek susrećete samo sebe.

Deblo koje se raspada i trulo lišće rađaju nov život, ali su i sami prepuni života. To su na djelu mikroorganizmi. Molekule se preslaguju. Zato nigdje nema smrti. Samo se odvija preobrazba životnih oblika.
Smrt nije suprotnost životu. Život nema suprotnosti. Suprotnost smrti je rađanje, a život je vječan.

Ako niječete smrt, život gubi svoju dubinu. Iz našeg života nestaje mogućnost spoznavanja dimenzije transcendentnosti, tko jesmo s onu stranu imena i oblika, jer smrt predstavlja dveri koje vode u tu dimenziju.

Sve su stvari međusobno povezane. Budisti su to oduvijek znali, a sada to potvrđuju i fizičari. Ništa se ne događa izdvojeno, samo se takvim doima. Što više procjenjujemo neki događaj i pridajemo mu etikete, to ga više izdvajamo. Naše razmišljanje cjelinu života razdvaja na fragmente. No, svaki događaj potaknula je sveukupnost života. On je dio mreže međusobne povezanosti, odnosno kozmosa.
U većini slučajeva ne možemo ni približno razumjeti ulogu koju naizgled besmislen događaj može imati u okvirima sveukupnosti svemira, ali ako prepoznamo njegovu neminovnost u prostranosti cjeline, to može biti početak unutarnjeg prihvaćanja onog što jest, a time i ponovljenog povezivanja s cjelinom života.

Kad svaku misao koja vam se nađe u glavi smatrate čistom istinom, tada nastaje velika patnja i nesreća. Niste nesretni zbog neke situacije. Ona vam može izazvati tjelesnu bol, ali zbog nje nećete biti nesretni. Nesretni postajete zbog svojih misli. Nesretni postajete zbog svojih tumačenja, zbog priča koje pripovijedate sebi.

U svoje neprihvaćanje unesi prihvaćanje. U svoju nesklonost prepuštanju unesi prepuštanje.


Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:43 | 0 Komentara | Print | # | ^

Apokrifni transurfing

Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija 2011.

Kad je civilizacija krenula tehnogenim putem razvoja, počeli su djelovati zakoni koji prije uopće nisu bili uočljivi. Utjecaj tih zakona sada dovodi do
toga da se tehnosfera stalno skuplja u matricu. Matrica je svojevrstan konglomerat, sustav u kojemu se čovjeku dodjeljuje uloga bakterije koja hrani
sustav. Filmovi poput Matrixa i Surogata uopće nisu fantastika, već naša vrlo bliska budućnost. I tu se čak ne radi o tehnici kojom se čovjek
okružuje. Kad ljudi dospiju u zajedničko informacijsko polje koje su stvorila najrazličitija sredstva masovnih medija, nalaze se pod utjecajem sustava.
Više nije čovjek taj koji upravlja sustavom, nego sustav u potpunosti kontrolira čovjeka i podređuje ga sebi. U sveopćoj informacijskoj paučini to je
lako.

Najzanimljivije je to da je politika vlade SAD-a (ili "svjetske vlade" - zovite je kako želite) koja je usmjerena protiv država trećeg svijeta, stvorila
neočekivane posljedice i za sam SAD. Već je trećina Amerikanaca neplodna. Što mislite zbog čega su se toliko zabrinuli kad su obustavili postupak
usvajanja ruske djece u američke obitelji? Druga trećina Amerikanaca pati od gojaznosti, a prije samo nekih tridesetak godina to je bila nacija koja
se bavila trčanjem i bila opsjednuta organskom (prirodnom) hranom. I još jedna trećina je na antidepresivima. Statistika je tako jednostavna i očita.
Na sve strane svi naivno i lakomisleno vjeruju da je to normalno. Nikoga ne čudi što se sindrom kroničnog umora i stresa pretvorio u normu
života suvremenog čovjeka. To je također normalno. Ništa ne se ne događa, ha?
Odakle takve dramatične promjene? Zar bioproizvodi više nikoga ne zanimaju? Razlog je vrlo jednostavan: mrtva sintetička hrana, osobito fastfood,
najviše rasprostranjen u Americi, izaziva ovisnost koja se ni po čemu osobito ne razlikuje od narkotičke. Cijelu svjetsku populaciju već čine okorjeli ovisnici
o hrani.

Cilj je ono što će pretvoriti život u praznik. Pritom cilj treba odrediti u jedinstvu duše i razuma.

Pokušavajući svima pomoći možemo otići predaleko - opsesivne ideje mogu preuzeti cijelu osobnost.

Glavno je da odluka bude osviještena, donesena u jedinstvu
duše i razuma, a ne nametnuta lažnim stereotipima klatna. Jedino što se može reći potpuno točno: ako vam je briga o drugima nametnuta izvana, znači
daje to tuđi cilj.

Zašto ne mogu naći svoju liniju, cilj, a
sukladno tome i vrata?
Vjerojatno je problem u tome što upravo pokušavate tražiti svoj cilj, odnosno ne traži ga duša, nego razum. Razum ga svojim metodama nikad
neće naći. On uzima inicijativu u svoje ruke i tvrdi: "Ja znam najbolje!", a slabašan glas duše ne čuje. Treba učiniti obrnuto: prestati tražiti cilj, neka
se sam traži. Razum neće uspjeti ništa "smisliti". Zadaća razuma nije da traži, nego da samo osluškuje dušu. Kad se nađe nešto odgovarajuće, ona
će živnuti i to ćete osjetiti. No da biste to postigli, potrebno je proširiti svoj vidokrug: otići negdje gdje niste bili, pogledati nešto što još niste vidjeli.
Kako će inače duša moći odabrati ako nema odakle birati.

Životni cilj je ono što će vaš život pretvoriti u praznik.
Na putu do cilja svaki bi dan trebao biti praznik.

Glavno je načelo izaći iz zajedničkog stroja i krenuti svojim putem.

Čim duša ugleda svoje, odmah će živnuti - osjetit ćete to.

S gledišta transurfinga nadanje je stvarno beznadan posao. Suprotno "zdravom razumu", treba učiniti obratno: ne gledati u ogledalo, nego u sebe, i
samostalno oblikovati odraz vlastitom namjerom. Zato je moj način razmišljanja bio potpuno suprotan: ne želim i ne nadam se,
imam namjeru.

temeljno načelo je fokusiranje duše i razuma na jednu jasnu sliku. Jedinstvo vas čini gospodarom stvarnosti -
nemate se čega plašiti, nemate što štititi, nemate što skrivati, ni zbog čega se ne morate zabrinjavati, s lakoćom ćete ostvariti sve što želite.

Sposobnost upravljanja stvarnošću izravno je proporcionalna razini
vaše energije.

U prostranstvu varijanti postoji beskonačan broj "filmova", kao i beskonačna
količina "kinoprojektora", odnosno realnih svjetova. Tko se usuđuje tvrditi da je naš svijet jedini?

Trebate biti gospodarica svojeg razuma. Imate volju. Parazit nema volju, on se samo instinktivno prilijepi
za izvor energije bez gospodara.

Odrecite se rafinirane hrane. Zašto? Radi se o tome da klatna djeluju u niskofrekventnom području. Hrana koja nastaje kao
posljedica industrijske obrade ugađa vas na niže vibracije. Suprotno tome, prirodna vas hrana čisti i odvodi organizam u područje viših vibracija.
Prijelaz treba biti postupan, a ne nagao.

Ja sam svoj gospodar i gospodar u svom svijetu. Ja sam
gospodar stvarnosti. Živim u skladu sa svojim temeljnim načelom. Govorim što mislim i mislim što govorim. Dostojan sam svega najboljeg. Imam oslonac u sebi. Smiren
sam i siguran u sebe. Nosim u sebi smireno kraljesko dostojanstvo. Sa mnom je Sila. Sila me vodi.

Prvi princip freilinga glasi: odrecite se namjere da nešto dobijete, namijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Drugi princip: odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto uzmete i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Voda nije amorfna smjesa, ona ima svoju strukturu - njezine se molekule ujedinjuju u klastere - konglomerate čestica
koje mijenjaju svoj oblik ovisno o vanjskom okruženju. Upravo zbog toga na vodu možemo zapisivati informacije kao na magnetsku vrpcu -
"začarati" je.

Običnu gradsku vodu, dakle i flaširanu, ne treba koristiti. Ona je pokupila puno destruktivnih informacija.

Osim vode, možemo li ispunjavati, na primjer, voće ili drugu hranu ?
Naravno, ne samo da možete, nego biste i trebali. Međutim, najbolji nositelj informacija ipak je čista voda koja ima slobodne molekule. Molitva
prije obroka također je jedan od načina ispunjavanja hrane pozitivnom energijom. Samo, molitva ne smije biti izrečena mehanički, već osviješteno,
inače nema smisla. Naravno, najbolje je hranu posvećivati sebi, a ne Bogu. Bog je u našem srcu. Kad se molite Bogu, ispada kao da ga nagovarate
da se moli samome sebi. Ili se pak molite sebi? Vjerojatno bi se njemu više svidjelo ispunjavanje vaših želja, a ne vaše trajno i napamet naučeno
"zahvaljivanje", nejasno je na čemu. Zato ispunjavajte hranu svojom namjerom.
Ovdje treba napomenuti da takav odnos prema Bogu nije sasvim jasan, a mnogima je gotovo potpuno neprihvatljiv. Svatko je slobodan u biranju
svojih uvjerenja.

Poznato je da energija misli ne nestaje bez traga. Kad grupa ljudi počne razmišljati u istom smjeru, njezini se "misaoni valovi" slažu jedan na
drugoga i u oceanu energije stvaraju se nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture - klatna.
Nakon što nastanu, klatna se počinju samostalno razvijati.

Krv je sterilna! U njoj ne može biti ničega stranog. Tako je bilo sve dok netko nije stavio krv pod snažan mikroskop te se pokazalo da u
njoj plivaju komadići neprobavljene hrane, gljivice, čak i ličinke glista. Ne tako davno objavljene su i snimke na kojima je vidljivo kako tijekom
operacije, iz srca koje pulsira liječnici vade parazite - izvlače ih pincetom, a oni se izvijaju i odupiru.

Što nam čine ti nezvani gosti? Kao prvo, oni halapljivo gutaju hranjive tvari, vitamine i elemente u tragovima, osobito germanij i silicij, bez kojih
organizam ne može normalno funkcionirati. Kao drugo, zagađuju organizam svojim toksičnim izlučevinama. I oni moraju "obavljati nuždu", samo
što je njihov zahod u vašem tijelu.
Jetra i bubrezi rade iz petnih žila, i to ne zato da bi nas zaštitili od vidljivih štetnih djelovanja, već da bi izlučili toksine koji su proizvod aktivnosti
nevidljivih neprijatelja.
Zato čovjeka prije ili kasnije svlada neka bolest. Bolesti kao što su akutne respiratorne bolesti, rak, SIDA, dijabetes i hepatitis imaju jedan te isti
primarni, prozaični i gnjusni uzrok - parazite.
Zarazne bolesti također su posljedica, iako indirektna, tog primarnog razloga. Kad ljudski organizam više nije u stanju nositi se s toksinima koji ga
truju, gubi imunitet i obolijeva.

Kako nezvane goste izbaciti iz tijela? Neki su narodi intuitivno u svoju svakodnevnu prehranu uveli biljke s izraženim protuparazitnim svojstvima.
Primjerice, u Engleskoj i Izraelu to je češnjak, u Indiji brojni začini, u Meksiku ljuta paprika, u Rusiji hren, rotkvica i gorušica. Ove i druge dodatke
dobro je stalno uzimati, ali nisu dovoljni da se izbace svi paraziti.

Život u svijetu klatna ustrojen je tako da se svijest zamagli, a
pokornost skrene s pravog stanja stvari.

Transurfing se ne bavi rješavanjem problema, nego uklanjanjem njihova uzroka.

Želim stvari nazvati pravim imenom jer najsramotnija je i najgluplja smrt zbog neznanja.

vodu je neophodno piti da bi se naš organizam čistio jer svaka ga hrana zagađuje pa čak i ona najprirodnija - o sintetičkoj hrani da i ne govorimo. Ni
suđe nećete prati limunadom ili čajem.

Nikako
nemojte kuhati vodu izravno iz slavine. Klor vrenjem prelazi u još toksičnije netopive spojeve, a nitrati (i njih ima u vodi!) prelaze u otrovnije
nitrite. Vodu treba ostaviti da odstoji u otvorenoj posudi najmanje 24 sata.
Međutim, kemijsko zagađenje nije i najveći problem. Jednaku štetu nanosi informacijsko zagađenje. Voda iz planinskog potoka nosi informaciju
netaknute žive prirode. A čime je zasićena vodovodna voda? Zamislite koliko informacijskog zagađenja nakuplja voda dok prolazi sustav
industrijskog čišćenja, mrežu cijevi u podzemlju, podrumima i stanovima višekatnica! Sve negativnosti velikog grada bilježe se u naizgled bezazlenoj
i čistoj vodi kao na magnetnoj vrpci. A vi ste spremni sve to uliti u sebe? Protiv toga ne pomažu nikakvi filteri. Isto se odnosi i na sve flaširane
tekućine.

Koja je voda idealna za organizam? To je očito svježa kišnica - tako je odredila priroda.

Ondje gdje ljudi piju tvrdu vodu, češće su srčane bolesti, moždani udari, artritis, ateroskleroza i druge bolesti koje uzrokuje nakupljanje naslaga soli.
Prokuhavanje vode ne pomaže. Problem ćete lako riješiti tako da nabavite destilator za kućnu upotrebu. Možete ga kupiti ili naručiti u
specijaliziranim ljekarnama. Neka uređaj bude većeg kapaciteta kako se voda ne bi proizvodila kap po kap.
Kamenac treba neprestano čistiti! Kad shvatite da sličan posao više ne mora obavljati vaš organizam, više nećete sumnjati. Kamenac u
čajniku sitnica je u odnosu na ono što možete vidjeti u destilatoru.

Potrebu za soljenjem osjećamo samo kod mrtve hrane, a ne kod žive.

Krv je sa soli toliko prezasićena da se sol ne stigne "isprati". Sol se izlučuje iz
organizma putem mokraće i znoja. Primijetit ćete, sol se ne gubi, već se izlučuje. Postavlja se pitanje: ako je sol organizmu tako potrebna, zašto je se
jadnik toliko želi riješiti?

28 – voda

Organizam stari kad voda napušta stanice. No zašto se to događa? Jedan od uzroka su i slobodni radikali koji osim energije
iz stanica kao sisaljkom isisavaju i vodu.

Živa, negativno nabijena voda bogata je slobodnim elektronima i zato je iznimno jak antioksidans; ona daje energiju i - oživljava. Mrtva
voda koja teče iz slavine obiluje slobodnim radikalima i zato ubija.

Živa voda ima lužnatu reakciju, tj. njezin je pH viši od 7. U okusu se ta lužnatost gotovo i
ne osjeća. Mrtva voda ima kiselu reakciju (pH niži od 7). Mrtva voda zakiseljuje organizam dok. ga živa naprotiv zalužnjuje.

Stvar je u tome da organizam iznutra treba biti lužnat, inače ispada iz stroja i zaustavlja se poput motora koji koristi prljavo gorivo. U zdrava čovjeka
pH-vrijednost krvi iznosi točno 7,43. Ako se pH spusti na 7,1 - čovjek umire. Dakle, nekoliko desetina dijeli nas od smrti. Ljudi se najedaju i
napijaju mrtve sintetike, a nisu ni svjesni da se dovode do ruba. Njihov organizam u jednom trenu više ne može izdržati pritisak, potroši sve zalihe
i preda se. Liječnici hitne pomoći takvim pacijentima, da ne bi preminuli na putu do bolnice, daju injekcije čiste sode bikarbone kako bi njihova
kisela i viskozna krv koja jedva teče žilama ponovno postala lužnata.

Živa voda: ORP = -350/-700 (ovisno o vremenu aktivacije), pH = 9,0/12,0 L
Svježa odmrznuta voda: ORP = +95, pH = 8,3
Prokuhana, brzo ohlađena voda: ORP = +218, pH = 8,2
Vodovodna voda: ORP = +160 (čak do +600), pH = 7,2
Zeleni čaj: ORP = +55, pH = 7,0
Crni čaj: ORP = +83, pH = 6,7
Kava: ORP = +70, pH = 6,3
Destilirana voda, odstajala na šungitu4: ORP - +250, pH = 6,0
Mineralna voda: ORP = +250, pH = 4,6
Prokuhana voda, nakon tri sata: ORP = +465, pH = 3,7
Gazirani sok: ORP = +320, pH = 2,7

ORP vode dobivene taljenjem leda je u plusu, tj. i to je mrtva voda. No njezina je prednost u tome što ima visoki pH i očišćena je
od primjesa i štetnih informacija. Zadivljuje i činjenica da su prokuhana i obična vodovodna voda korisnija od čaja. Čaj malo podiže ORP, ali zato
znatno snižava pH, što poništava svaku njegovu "korisnost".

Osnovni uzrok raka otkrio je još 1931. godine dr. Otto Warburg koji je za to primio Nobelovu
nagradu. Uzrok raka je oslabljeno stanično disanje, tj. nedostatak kisika u stanicama.

Povisi li se pH-vrijednost našeg organizma za samo 0,15, sposobnost stanica da usvajaju kisik povećava se za 60 posto. Stanice raka ne mogu se
razvijati u okruženju koje je lužnato, tj. bogato kisikom. Isto vrijedi i za parazite.

Povisi li se pH-vrijednost našeg organizma za samo 0,15, sposobnost stanica da usvajaju kisik povećava se za 60 posto. Stanice raka ne mogu se
razvijati u okruženju koje je lužnato, tj. bogato kisikom. Isto vrijedi i za parazite.

Prašak koralja sango znatno poboljšava svojstva vode. Taj proizvod distribuira svjetski poznat Koraljski klub. Ne tako davno otkriveno je da
stanovnici japanskog otoka Okinawa žive znatno duže od ostalih svojih sunarodnjaka. Pokazalo se da na tom otoku vlada izobilje jedne vrste
koralja koja vodu čini ljekovitom: pH vode se povisuje, ORP postaje negativan, poboljšava se struktura vode. Kod kuće se, naravno, možemo snaći
i bez koralja, ali na putovanju ili na poslu, gdje pri ruci nemamo aktivator, ovaj čudesni prašak iznimno je koristan.

želučani sok koji se izlučuje tijekom probavljanja hrane doista je kiseo. Ali to ne znači da i voda koju pijemo treba biti mrtva, tj. kisela.
Općenito, bjelančevine se probavljaju u kiseloj sredini, a ugljikohidrati u lužnatoj. Radi održavanja potrebne pH-vrijednosti u želucu, vodu treba
piti 15-20 minuta prije jela, odnosno najranije sat i pol do dva sata poslije jela. I naravno, ne bi trebalo miješati nespojive namirnice. Organizam će
sam odlučiti kakvu sredinu i kada treba uključiti.

Silicij je element u tragovima bez kojega organizam jednostavno ne bi mogao funkcionirali. Pri nedostatku silicija svi ostali elementi u tragovima i
vitamini ne mogu se asimilirati i samo po sebi dolazi do razvoja mnoštva bolesti "nepoznata uzroka". Štoviše, narušava se redoslijed prijenosa
energije iz mozga prema tijelu i gubi se kontrola nad procesima održanja života. Silicij je osobito potreban trudnicama. Sve vrste parazita troše
silicij u golemim količinama i koriste ga za izgradnju svojih tkiva. To je još jedan od razloga zašto se moramo žurno oslobađati tih nezvanih i
proždrljivih gostiju.

Treba slušati sebe. U svakom od nas još gori plamičak prirodnog Znanja. Civilizacija gasi taj plamičak na sve raspoložive načine. Rasplamsati ga može samo živa voda, živi zrak, živa hrana. Nažalost, to ne može razumjeti svatko. Osviještenosti neće biti sve dok budemo ovisili o mrtvim namirnicama. Isus Krist je rekao: "Vi ne razumijete riječi života jer prebivate u smrti." Kako bismo se osvijestili, trebamo se osloboditi ovisnosti.
***

Vaša sposobnost upravljanja stvarnošću proporcionalna je snazi slobodne energije i jasnoće svijesti.

Što su energija i svjesnost viši, to
vam više snage stoji na raspolaganju. Najviša razina je prosvjetljenje, kada svijest postaje toliko snažna da vidimo sve svoje prošle inkarnacije i
spoznajemo bit svemira, a energija je narasla do te razine da možemo slobodno letjeti i podizati bilo kakve predmete.

U drevno doba, kada je priroda još bila čista i iskonska, voda i zrak nisu bih od presudna značenja. Danas jesu. Ljudima su iskonski dane i nadnaravne
sposobnosti. Zašto bi ih danas trebalo stvoriti nekim nasiljem nad samim sobom? Sve će se dogoditi lako i organski ako se vratimo svojem iskonskom
čistom stanju u kakvom smo bili kao dojenčad. Tada smo posjedovali snagu duše, ali nismo imali razum. Danas imamo razum, ali izgubili smo
snagu duše. Vrijeme je da steknemo jedinstvo. Nije bitno stvoriti ga kao neku stečenu sposobnost, nego ga vratiti kao nešto što nam pripada, ali je
izgubljeno. Treba očistiti tijelo, očistiti svijest, osloboditi se omamljenosti, probuditi se, sjetiti se. To je prirodan put o kojem govori drevno Znanje - tako
jednostavno i nepretenciozno.

U odnosu na izvanjske namjere čovjek je poput zvonca. Ako svoj organizam zagađuje neprirodnom hranom, obraste ga mahovina I prestaje čisto zvoniti. Izvanjska namjera ne reagira na prigušen zvon. Isto tako ni zvonce, ako je prekriveno mahovinom, ne percipira kretanja namjere. No ako su tijelo i svijest Čovjeka čisti, on zvuči kao kristalna glazbena vilica u rezonanciji s i vibracijama Sile, a zato se i Sila njemu podređuje.

Jer zaista, kažem vam, tko ubija - ubija samog sebe, a tko jede tijelo ubijenih zvijeri - jede tijelo smrti. Jer u krvi njegovoj svaka kaplja njihove krvi pretvara se u otrov, u
njegovu dahu njihov dah pretvara se u smrad, u njegovu tijelu njihovo tijelo u gnojne rane, u njegovim kostima njihove kosti u vapno, u njegovim iznutricama njihove
iznutrice u trulež, u njegovim očima njihove oči u koprenu, u njegovim ušima njihove uši u sumporni čep. I smrt njihova postat će njegovom smrću.
anđeli njegovi mogli služiti na putu života. Dakle, pokorite se Božjim riječima: "Pogledajte, dao sam vam sve trave koje rode zrnom i po cijeloj su zemlji, i sva stabla koja
rode plodovima, da biste ih uzimali kao hranu. I svakoj zvijeri zemaljskoj i svakoj ptici što leti, i svemu što gmiže zemljom i u čemu je dah života dao sam trave zelene za
hranu. Isto tako i mlijeko svih bića koja se kreću i žive na zemlji neka vam bude za hranu. Isto tako kao što sam im dao trave zelene, dajem vam i njihovo mlijeko. Ali
tijelo njihovo i krv njihovu nemojte jesti."
Ne ubijajte ni ljude, ni životinje, ni ono što će postati vašom hranom. Jer uzimate li živu hranu, ona vas puni životom, a, ako ubijate svoju hranu, mrtva hrana ubit će i
vas. Jer život proizlazi samo iz života, a smrti uvijek ishodi smrt. Jer sve što ubija vašu hranu, također ubija i vaša tijela. A sve što ubija vaša tijela, ubija i vašu dušu. I
tijela vaša postaju ono što je vaša hrana, kao što i vaš duh postaje onim što su vaše misli. Zato ne uzimajte za hranu ništa što je uništeno vatrom, mrakom ili vodom. Jer
spaljena, sagnjila ili smrknuta hrana također će spaliti, sagnjiti i smrknuti vaše tijelo. Ne budite poput glupog poljodjelca koji je zasijao svoju zemlju prokuhanim,
smrknutim ili sagnjilim sjemenom. A kad je stigla jesen, ničim ne urodiše njegova polja. Golem bijaše njegov jad. Nego budite poput poljodjelca koji je zasijao svoje polje
živim sjemenom i polje njegovo rodilo je živim klasovima pšenice i to stotinu puta više nego što je zasadio. Jer zaista, kažem vam, živite samo ognjem života i ne pripremajte
svoju hranu uz pomoć ognja smrti koji ubija vašu hranu, vaša tijela i vaše duše.
Kako da pripremamo kruh bez vatre, Učitelju? zapitaše neki s velikim čuđenjem.
Neka anđeli Božji pripremaju vaš kruh. Ovlažite svoju pšenicu kako bi anđeo vode ušao u nju. Zatim je izložite zraku kako bi je anđeo zraka mogao uzeti u svoje
naručje. I ostavite je od jutra do večeri pod Suncem kako bi anđeo sunčeve svjetlosti sišao u nju. I poslije blagoslova triju anđela uskoro će u vašoj pšenici isklijati izdanci
života. Smrvite zatim svoje zrno i umijesite tanke pogače kakve su mijesili vaši pradjedovi pri bijegu iz Egipta, utočišta ropstva. Zatim ih ponovno izložite zrakama sunca
čim izađe, a kad se digne do samog zenita, preokrenite ih na drugu stranu kako bi ih i ovdje mogao obuhvatiti anđeo sunčeva svjetla i ostavite ih dok sunce ne zađe. Jer
anđeli vode, zraka i sunčeva svjetla othranili su i uzgojili pšenicu na poljima, i oni su vam dužni pripremiti kruh. I to sunca, koje je vatrom života omogućilo pšenici da
naraste i sazrije, ispeći če vam kruh u istoj toj vatri. Jer vatra sunca daje život pšenici i tijelu. Vatra smrti, pak, ubija pšenicu, kruh i tijelo. A žjvi anđeli Boga živoga
služe samo živim ljudima. Jer Bog je Bog živih, a ne Bog mrtvih.
Ne kuhajte na vatri, ne miješajte tvari jednu s drugom da vaša crijeva ne postanu poput močvare s vonjajućim isparinama. Jer zaista, kažem vam, to je gnusno u očima
Gospodinovim.
Budete li u svojem tijelu miješali sve vrste hrane, prekinut ćete mir tijela i beskrajni rat buknut će u vašem tijelu.

Organizam suvremenog čovjeka u stanju je neprestanog stresa i borbe za preživljavanje. Mi to ne primjećujemo jer su resursi organizma poprilično
veliki, ali nisu neograničeni. Svemu jednom dođe kraj. Okoliš je postao nepovoljan za život. Ništa novo: to nam je toliko urezano u svijest da smo se
odavno navikli i prestali obraćati pozornost. Na taj način svijest se zamagljuje i uspavljuje: zagađenje okoliša postoji, ali mi i dalje živimo. To je kao
da u luksuznom automobilu (pretpostavljam da vam je vaš organizam dragocjen?) jurimo po kamenoj cesti prepunoj rupa, ne razmišljajući ni o
čemu - dok ide, ide.

Od čega se sastoji zrak u zatvorenim prostorima? On sadrži nevidljivu disperziranu prašinu, sitne čestice, grinje, aerosole, isparine boja, lakova,
sredstava za čišćenje (uključujući i odjeću poslije kemijskog čišćenja), umjetnih obloga i raznovrsne plastike kojih su prepune suvremene zgrade.
Čak i čvrsti metali imaju svoj miris - njihove molekule također isparavaju kao i molekule tekućina. Plastične mase, kao i druge kemijske tvari,
isparavaju vrlo intenzivno.
Kakve to neznalice smatraju da miris agresivnih plastičnih masa nije štetan? Kakvi to neljudi od njih proizvode odjeću, obuću i dječje igračke? Tko
si ti, čudovište, koje si počelo proizvoditi kutijice DVD-a od plastike s otrovnim isparinama? Gdje sjediš i kuješ svoje bolesne planove? Pokaži se!
Želio bih vidjeti kakav si, matrični šarafiću.
Te isparine izazivaju glavobolju, umor, razdraženost, neobjašnjiv nemir, alergiju, depresiju, smanjuju radnu sposobnost, jasnoću misli i doprinose
prijevremenom starenju. Na otvorenom se prašina i mikroorganizmi raspadaju, a u zgradama, naprotiv, nakupljaju i razmnožavaju. U zatvorenom je
zrak uvijek desetke ili stotine puta toksičniji nego na otvorenom, čak i u velikom gradu.

U zgradama zrak ne samo da je toksičan, nego je i mrtav.
Poznato je da poslije oluje dišemo lako - zrak je svjež, doslovno živ.
To je posljedica velike koncentracije negativnih iona. Ionizirani kisik bolje se
usvaja što među ostalim znači i smanjenje rizika od raka. Živi zrak uklanja umor, smanjuje iscrpljenost, normalizira san, povisuje sposobnost za
umni i tjelesni rad, povisuje budnost, ali i potenciju i seksualnu želju. Ali to nikoga ne zanima.
Mrtvi zrak, s druge strane, snizuje životni tonus i oštrinu uma, izaziva depresiju i tjeskobu, smanjuje potenciju, muči, uzrok je pobačaja kod
trudnica i na kraju smanjuje osviještenost - čovjek pada u san na javi, djeluje automatski.

Negativni naboj zraka ima značajan učinak ozdravljivanja i pomlađivanja.
Navest ću i jedan od uzroka takvog
učinka: krvna zrnca okružena su membranama s električnim nabojem pomoću kojih se odbijaju jedna od drugih. Kad se negativni naboj smanji,
krvna zrnca se počinju sljepljivati stvarajući konglomerate. Posljedica je zgušnjavanje krvi, njezine stanice prestaju ispunjavati svoje funkcije,
energija opada te slijedi niz patoloških posljedica.

Liječnici su mora li priznati činjenicu da negativni ioni imaju mnogostruko ljekovito djelovanje dok njihov nedostatak može izazvati katastrofu.
Godine 1938. Čiževski piše da se bliži vrijeme kada će upravljanje ionizacijom zraka u javnim i stambenim zgradama postati uobičajeno poput
upravljanja osvjetljenjem, temperaturom i vlažnošću. Kako je bio naivan! Umjesto toga Čiževski je uhićen i zatvoren što se moglo i očekivati.
Sustav uvijek neutralizira ili odstranjuje one koji mu smetaju.

U saunama s električnim grijanjem (za razliku od prirodnih s pravim žarom) umjesto odmora i opuštanja dobivamo suprotan učinak. Niste to znali?
Klimatizirani trgovački centri, izložbeni prostori s računalima, uredi, zalogajnice s brzom hranom, podzemna željeznica i cijeli niz drugih prostora u
kojima se nalazi velik broj ljudi i puno tehnike - sve su to mjesta u kojima udišete mrtvi zrak.

Fred Soyka i Alan Edmonds u svojoj knjizi Učinak iona pišu: "Simptomi što ih opisuju žrtve otrovanja pozitivnim ionima jednaki su ili slični onima
zbog kojih se ljudi obraćaju liječnicima, psihijatrima i psiholozima s tegobama koje bi se medicinskom terminologijom mogle nazvati
psihoneurozom, a pod kojima se podrazumijevaju nesanica, neobjašnjiv nemir, neobjašnjiva depresija, česte prehlade, razdražljivost, iznenadna
panika, napadaji apsurdne neodlučnosti i nesigurnosti."

Transurfing je tehnika buđenja u snu na javi, a ne priručnik za meditante. Sami morate taložiti snagu kako
biste se probudili, nitko vas drugi neće razbuditi.

Vaš je vanjski izgled odraz vašeg zdravlja, a mladi ste onoliko koliko je zaliha ostalo u vašim akumulatorima - stanicama. Zdravlje izravno ovisi o čistoći organizma. Čistoća organizma ovisi o tome čime se i kako hranite. Zaliha stanica, drugim riječima, njihova "živost" također izravno ovisi o stupnju "živosti" vaše prehrane.

Svježe marelice i sušene marelice bez koštica, na primjer, jako dobro
alkaliziraju organizam, ali ako se od njih napravi džem ili kompot sa šećerom, zakiseljuju organizam jače nego masno meso!
Što se događa kada se prestanu uzimati stimulansi, relaksansi i mrtva hrana? Iako ne odmah, organizam se čisti, klatna popuštaju, "rupica u kanti"
se zatvara, energija se obnavlja i već teče slobodnim snažnim mlazom, pritom i kroz oči. Zbog toga i počinju doslovno sjati unutarnjim svjetlom.
Još jedan važan uvjet za dobar izgled i dugovječnost je kretanje. Opet ponavljam neumoljivi postulat: stanje "status quo" ne postoji - postoji ili
razvoj ili propadanje. Ako ste se zaustavili u svom razvoju, na sličnu stanku u svemu ostalome ne možete računati. Naprotiv, propadanje će
neizbježno započeti. Život je tako posložen da u svojoj biti ima stalno kretanje, preživljavanje i od toga se ne može pobjeći. Zato je apsolutno
potrebno kretati se i to treba činiti svjesno. Pola sata hoda do posla umjesto vožnje nekim prijevoznim sredstvom pravi je dar za organizam.
Tibetanski komplet vježbi, Pet Tibetanaca, neophodan je minimum ako nemate mogućnost: ili želju da se bavite nečim intenzivnijim.

dok se krećete, udaljavate se od starosti i nemoći kao na pokretnoj traci. Čim se zaustavite, pokretna vas traka povuče unazad. To
treba zapamtiti.

Čaša vode. Svaki put kad pijete vodu, ispunjavajte je sljedećim mislima: Moj se organizam čisti, obnavlja i pomlađuje. Otpadne tvari i toksini izlaze iz organizma
i on napokon diše lako i slobodno. Sve funkcije se uspostavljaju i normaliziraju. Svi se organi čiste i obnavljaju. Sve dolazi u normalu. Odličnog sam zdravlja i moćne
energetike. Zdravlje se odražava na vanjski izgled. Izgledam mladoliko i privlačno.
Možete još dodati: Hvala ti, moja draga vodo, zato što si tako živa, ljekovita i čista, zato što mi pomažeš. Istu ovu vježbu s afirmacijskim i rečenicama možete
izvoditi i s hranom.
Umivanje. Svaku večer prije spavanja treba se umiti vodom koja je odstajala na šungitu. Učinak možete pojačati ako u tekućinu, osim kamena,
dodate i piramidu od šungita. Učinak će biti još vidljiviji ako umjesto piramide za kupku koristite AquaDisk. Umivajte se uz sljedeće afirmacije: Ovo
je ljekovita voda. Moja se koža obnavlja, regenerira, postaje sve glatkija. Imam zdravu, glatku, elastičnu i svježu kožu. Svakim danom izgledam sve bolje i bolje, izgledam
mladoliko i privlačno. Nije dopušteno koristiti česticu "ne", nepoželjne riječi i oblike misli. Na primjer, ne govorite: "Moje bore se uglađuju." Čak
nemojte ni mislili ni na što nepoželjno. Mislite samo na pozitivne smjernice. Nakon umivanja nemojte se brisati, neka se lice osuši. To će pojačati
učinak zadanih programa.
Ogledalo. Svaki put kad prilazite ogledalu, ne obraćajte pozornost na svoje nedostatke, nego se usredotočite samo na dobre strane i konstatirajte
poboljšanja. Utvrđujte afirmacije: Svakim danom izgledam sve bolje i bolje. Odličnog sam zdravlja i moćne energetike. Zdravlje se odražava na vanjski izgled.
Izgledam mladoliko i privlačno. Oči mi zrače. U mojim očima blista moja predivna duša. Vrlo sam šarmantna osoba. Ja sam svijetleće biće.

Ljudski je organizam sličan bateriji - živi do trenutka dok se naboj ne iscrpi. A kad se hranite mrtvom hranom koja je prošla toplinsku obradu,
naboj se jako brzo troši. Ali ako se na vašem jelovniku nalazi samo živa hrana, baterija se : gotovo ne troši. Zamislite da imate malu svjetiljku na
baterije koju vrlo rijetko uključujete. Njezinu bateriju ne morate godinama mijenjati. A ako je stalno uključena, sami znate što u tom slučaju treba
činiti. Jedino što se vaša osobna baterija ne može mijenjati. Ona se troši, a vi se tiho "gasite".

Što se može nalaziti na jelovniku prirodne prehrane? Vrlo jednostavno: sve što se može jesti u sirovu obliku. Ako je proizvod bez toplinske obrade neugodna
okusa ili uopće nejestiv, ne treba ga ni koristiti. Na primjer, meso je u sirovu obliku ogavno. Pritom ono u sebi nosi destruktivan algoritam - program koji
za vas znači jedno - samouništenje. To je leš nekad živog bića koje je imalo relativno visok stupanj svijesti, što znači da je znalo da ga ubijaju i ta se
posljednja misao utisnula u njegovo tijelo kao program - eto što to znači. Što konkretno sadržava moj jelovnik? To je, prije svega, zeleno lisnato
povrće, svježe povrće i voće, alge (morska alga, alga fukus), fcobeni kiselj, plodovi mora (jakobove kapice, lignje, račići, katkad malo soljena ili
zamrznuta riba, ikra), pelud, orasi, cedrove sjemenke, bademi (može s malo halve od sezama), žutanjci, kiseli kupus bez soli, plave grožđice, datulje,
sušene marelice, nekad čokolada (u kojoj je više od 70 posto kakaa), rijetko maslac i tvrdi sir. Jedini proizvod koji si priuštim, a da je prošao
toplinsku obradu, je beskvasni zrnati kruh od pšeničnih klica ("Kolos") u maloj količini. I to je Otprilike sve. Ne patim od prevelikog mršavljenja.

U istom obroku ne miješam nekompatibilne proizvode. Na primjer neću jesti voće odmah nakon morskih plodova. U
salatu uvijek dodajem veliku žlicu prirodnog jabučnog octa ili limunova soka (odlično čisti cijeli organizam) i malu žlicu sikavice (uspostavlja i
obnavlja stanice jetara). Umjesto suncokretova i maslinova ulja koristim ulje sikavice, amaranta, cedrovo i laneno ulje (čiste krvne žile). Umjesto
šećera koristim med. Umjesto kave i čaja konzumiram ekstrakt bilja u živoj hladnoj vodi: kurilski, tibetanski, sibirski, čaj od vrbovice, hibiskusa i
druge (usporavaju proces starenja). Umjesto sokova iz tetrapaka pijem samo one svježe cijeđene. Umjesto obične vode pijem samo živu -
destiliranu, odstajalu na kremenu i šungitu i obrađenu elektroaktivatorom. Sol, mineralnu vodu i slatke gazirane sokove ne konzumiram.
A sad nešto o morskim plodovima. Vjerojatno se pitate smije li se to sve jesti u sirovu obliku. Ne samo da se smije, nego je i ukusnije. Istina, u
početku je pomalo neobično. No ako se budete hranili sirovima lignjama i račićima tijekom jednog do dva mjeseca, a zatim ih pokušali skuhati,
razumjet ćete kakvom ste se mrtvom i neukusnom hranom prije hranili. Kuhani bjelanjak nije punovrijedan, uništen je i puno se teže apsorbira.
Međutim, sirovi morski plodovi, osobito dagnja i jakobove kapice, osim bjelančevina sadržavaju sve potrebne vitamine i minerale. Možete pojesti
malu porciju takvog morskog koktela i po KKD-u (Koeficijent korisnog djelovanja; op.prev:) to će biti puno učinkovitije od kilograma kuhanog
mesa s povrćem.

Naravno, treba također znati kako se ovi plodovi pripremaju. Uzmite 200 do 300 grama svježe smrznutih morskih plodova (možete napraviti
koktel miješanih plodova), pažljivo ih operite hladnom vodom, otopite (može i u lagano toploj vodi), nasjeckajte, dodajte svježi kopar, mješavinu
kineskih začina (ili začine za pripremu mrkve na korejski način)11 i sok od trećine limuna.
Začine je bolje pripremiti samostalno budući da u gotove mješavine začina obično dodaju sol i natrijev glutaminat. Sastav je sljedeći: slatka crvena
paprika, korijandar, đumbir, kurkuma, češnjak, crni papar, muškatni oraščić, muškatni cvjetić, sjemenke gorčice, luk. Sve to, naravno, treba biti u
prahu. Crvena paprika uzima se u dva navrata, a sve ostalo jednom. Tko voli ljuće, može dodati kajenski papar (čili).
Samo nemojte soliti - to stvarno ničemu ne služi! Plodove mora ne treba ni s čime miješati, pritom mislim i na kruh. Luk, češnjak i hren možete
konzumirati. Naravno, proizvodi trebaju biti uistinu svježe smrznuti. Ako se nakon odmrzavanja osjeća loš miris, ne treba ih jesti. Sirovi škampi su
sive boje. Narančasti su već kuhani. Istina, ne mogu se sve vrste lignji jesti sirove. Argentinska lignja (krupna, svijetle pjegave kože) je u sirovu
obliku pretvrda, poput gume. Najprikladnije su manje lignje ljubičaste boje (ne znam kako se zovu, kušajte sami).

Jednako je tako moguće jesti i morsku ribu, ali je ne treba odmrzavati - takozvana stroganina je ukusnija - bez soli, naravno, s istim začinima. Istina,
nije ni svaka sirova riba ugodna okusa. Od široko dostupnih najbolje odgovaraju ružičasti losos, morska pastrva, palamida, skuša, kapelin. Pastrvu i
lososa danas uzgajaju u neprirodnim uvjetima i nepoznato je čime ih hrane - to je takozvana "morska zvijer"12, okusom ništa posebno, međutim
savjetujem da je izbjegavate. Slatkovodnu ribu nikako ne treba jesti u sirovu obliku. U naše su vrijeme jedina ekološki čista hrana morski plodovi i
morska riba. Od svih biljaka najčišće su morske alge. Čak je i plazma naše krvi po svom sastavu slična morskim algama.

Mislim da je bolje hraniti se onim što
paraziti ne trpe - živom hranom. "Gosti" se u pravilu dobro osjećaju i razmnožavaju sam u uvjetima gdje nešto trune, dakle u mrtvoj hrani.

Po svojim svojstvima kao antioksidans
sok od nara premašuje sve što postoji u prirodi.

Poznato je da mnogi narodi po cijele dane provode različite rituale:
posvećivanje hrane Bogu, molitva itd. Ne mislim da je Bogu toliko potrebna sva ta uskomešanost. No vama može biti vrlo korisna vježba
ispunjavanja hrane energijom namjere. Dovoljno je da tanjur postavite na stol među dlanove i stvorite energetsko polje. Ako ne uspijete to polje
osjetiti fizički, zamislite ga barem u svojoj mašti. Zatim naglas ili u sebi izgovarajte afirmacije. Afirmacija može sadržavati sve one namjere koje
biste željeli ostvariti, na primjer: Ova hrana me pročišćava i hrani svime što mije potrebno. Moj se organizam čisti, obnavlja i pomlađuje. Izgledam jednostavno
prekrasno. Savršenog sam zdravlja, snažne energetike i moćne inteligencije. Lako izlazim na kraj s bilo kakvim problemima. Odlično obavljam svoj posao. Novac mi
dolazi u sve većoj količini. I tako dalje, ovisno o tome što vam je najvažnije. Nakon što izgovorite afirmacije, uhvatite rukama polje koje je nastalo
među njima i utrljajte ga u trbuh. Tako će vaša hrana biti ispunjena energijom namjere i to će, bez sumnje, odigrati svoju ulogu.

Niti jedna aktivnost ne provodi se bez razmišljanja, već uz izgovaranje namjere: treba fiksirati pozornost na ono što se radi u
određenom trenutku i što se namjerava postići općenito i specifično.

Ako se tijelo ne želi kretati, znači da je organizam snažno onečišćen i treba ga hitno temeljito očistiti.

Za mene je to bilo sedam očitih komponenti: čistoća, energija, zdravlje, mladost, jasnoća, svjesnost, sloboda.

Živa hrana ne troši 'bateriju'.

Mrtva hrana zamagljuje svijest.

Hraneći se prirodnom hranom, postupno prelazite u predio viših vibracija, dakle postajete nevidljivi klatnima. Kao da vas više ne
doživljavaju. Nema vas se za što uhvatiti. Teško vas je izbaciti iz ravnoteže. Teško vas je "opteretiti", nametnuti vam nekakve štetne navike,
programe. Potpuno vas je nemoguće namamiti u sektu. Stječete sigurnost, unutarnji oslonac, slobodu. Vaša se svijest razbistruje. Iz glave bježe
"babe". Stvarnost počinjete sagledavati onakvom kakva jest. Pokazuje vam se bit stvari. Sve vam postaje transparentno i razumljivo. Jasno mislite i
jasno izražavate svoje misli.

Za razliku od žive hrane, mrtva blokira funkciju eliminacije toksina. Organizam kao da se paralizira. On apsorbira sve smeće gdje
god da se ono zatekne - na stjenkama krvnih žila, u masnome tkivu, u međustaničnim prostorima, a ne može ga izbaciti i riješiti ga se.

Prije nego što prijeđete na prehranu živom hranom, potrebno je i očistiti crijeva, jetru i bubrege, na primjer, prema uputama Malahova. I obvezno
trebate obaviti antiparazitni program. Tada prijelaz neće biti tako bolan. U suprotnom će slučaju organizmu biti vrlo teško izaći na kraj sa svojim
generalnim čišćenjem, osobito ako u tijelu ima parazita. Redovni odlasci u saunu također neće biti na odmet. Fizičko opterećenje, kretanje i šetnje
su obvezni. Također je obvezno piti čistu vodu (najbolje živu) - najmanje dvije litre na dan, bez obzira na to koliko ste žedni.

Kao dobar izvor bjelančevina u proljeće i ljeto služi različita zelen. U njoj je sadržano deset puta više bjelančevina, nego u
voću i povrću. Ujesen i zimi - klice žitarica, orašasti plodovi, morske alge. Općenito, ima puno toga. Ako budete htjeli, naći ćete.

Nemojte dodavati voće u povrtne salate - to je protuprirodno. Voće i bobice
najbolje je jesti sasvim odvojeno od svega ostalog - samo u prvoj polovici dana. Ako morate pomiješati proizvode ili ih koristiti zajedno u jednom
obroku, učinite to samo s onima koji su istog tipa, na primjer: jabuke i kruške, marelice i šljive, cikla i mrkva, itd. Nemojte se previše zanositi
mikserom. Ako možete žvakati, najbolje je žvakati cijele proizvode kako bi enzimi sline obavljali svoj posao, a zubi se razvijali. Mikser je potrebniji
u prehrani djece i pripremi zelenih kašastih sokova budući da je zelen teško žvakati. Nemojte se previše zanositi sokovima. Ponovno, ako možete,
najbolje je jesti cijele plodove voća i povrća. Na taj se način bolje probavljaju, zato što se s enzimima sačuvaju i koenzimi iz kore i celuloze. Na
primjer, cijeli grozd kvalitetom uvelike premašuje sok od grožđa. Dajte prednost sezonskom voću i povrću. Prvo je na redu bobičasto voće -
možete se baciti na njega, a izvansezonsko voće ostavite po strani. Zatim dolazi red na trešnje pa na marelice iz toplih krajeva - jedite ih u izobilju.
Zatim se pojavljuju krastavci - hranite se njima. Pa sazrijevaju lubenice i dinje - navalite na njih. I tako dalje. Zimi treba prednost dati sušenom
voću, orašastim plodovima, morskim algama, klicama žitarica. Ne pretjerujte s povrćem iz staklenki jer može biti puno kemije. Zimi je najbolje jesti
morske alge i kiseli kupus.

Reklame kojima vam ispiru mozak putem malih ekrana iluzija su i cinična laž. Stvari treba nazvati njihovim
imenom. Iluzija se stvara vrlo profesionalno. Na ekranu vam prikazuju zdravu i sretnu djecu koja dobivaju "sve potrebne vitamine i elemente u
tragovima" iz konzervi i staklenki. Međutim, ona nisu zdrava i sretna zbog sve te sintetike, nego unatoč tome. Potencijal mladog organizma još je
vrlo velik i zato se još uvijek može nositi s kemijom. No vi svejedno vjerujete. Jednostavno ste navikli vjerovati mišljenju autoriteta, tako su vas
naučili još u školi.

Sikavica ima jedinstveno svojstvo - obnavlja stanice jetre i izvlači toksine iz
organizma. Osim toga je i snažan antioksidans. Flavonoidi sikavice pokazuju deset puta veću antioksidativnu aktivnost od tokoferola, poznatog kao
vitamin E - vitamina mladosti. U sastav ove biljke ulazi jedinstvena biološki aktivna tvar - silimarin - koji je po svojim ljekovitim svojstvima
multifunkcionalan, tako da je sikavicu nemoguće svrstati u jednu grupu ljekovitih sredstava. No, ponavljam, nekome je lijek, a nekome hrana.

Shvatite barem razumom, ako već ne uspijevate osvijestiti. Uzmimo za primjer čovjeka koji pije: fizički se stalno osjeća iscrpljeno, njime vladaju
paraziti svijesti koji ga tjeraju da pije, stoga je i moralno iscrpljen, teško mu je živjeti na taj način, teško mu je piti, a nemoguće mu je ne piti.
Prisiljen je to činiti stalno iznova kako bi bar malo podigao svoju vitalnost, zato što mu se čini da je bez toga život jednostavno nepodnošljiv.
Zapravo mu se samo čini da je krug zatvoren. S konzumiranjem mrtve hrane apsolutno je ista stvar. Ponavljam, pojmite to barem razumom,
prekinite začarani krug i dobit ćete energiju. Ne odmah, no nestat će oblaci iz sloja vašeg svijeta i uživat ćete u "čistim bojama života" kao što
želite. Stvarno je moguće "jednostavno se radovati životu", kao što pišete. Za to vam treba slobodna energija i slobodna volja. Zato pokušajte proći kroz vrata na
kojima sam napisao riječ "Izlaz". Ja sam već bio ondje i znam o čemu govorim.

Pojesti kebab isto je kao da ste popili vrč jestivog ulja.

Istraživanja britanskog Fonda za psihičko zdravlje dokazala su da je fast food odgovoran za
povećanje broja oboljelih od psihičkih poremećaja. Ustanovljena je uska povezanost između razvoja depresije, Alzheimerove bolesti, shizofrenije i učestale konzumacije
rafiniranih proizvoda i brze hrane.
U vezi s tim u psihijatrijskim klinikama u Velikoj Britaniji jedna od osnovnih metoda liječenja postala je dijetoterapija koja
podrazumijeva često konzumiranje ribe, povrća, voća, orašastih plodova, žitarica i obvezno isključivanje rafiniranih i prženih proizvoda. Prema svjedočanstvu dijetologa u
klinici grada Rotherhama iz okruga južni Yorkshire, već nakon mjesec dana takvog liječenja pacijenti su se puno rjeđe žalili na depresiju, poboljšao im se san i opće stanje.
Zbog toga odustajanje od sljedećeg kebaba unosi sklad u očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja.

Mogu li nekako utjecati na poboljšanje zdravlja svog djeda tako da ga recimo vizualiziram kao zdravoga? Što mogu učiniti da tom čovjeku pomognem da ozdravi?
Uvjeriti ga da svoju pozornost usmjerava na ozdravljenje, a ne na bolest. Njegova namjera ne smije biti usmjerena na liječenje kao proces, već na ozdravljenje kao cilj. Sami
teško da možete nešto postići.

Preporučite mi, molim vas, kako živjeti ako ništa ne želim. Nisam motiviran za bilo kakvo djelovanje, sve mi se čini sivo i nezanimljivo.
To je dokaz da nemate slobodne energije, klatna su vam je svu oduzela. Trebate se više baviti svojim zdravljem, tijelom. Tjelovježba, toplo-hladan
tuš, više svježe biljne hrane, raniji odlazak na spavanje. To su osnove.

Može li vizualizacija pomoći u liječenju neizlječive bolesti?
Jedina neizlječiva bolest našeg vremena je neznanje. Potrebno je obaviti antiparazitni program čišćenja, zatim očistiti cijeli sustav za izlučivanje i
istodobno se odreći štetnih proizvoda. Treba prijeći na odvojenu prehranu s ciljem postupnog prijelaza na prirodnu sirovu hranu. Bolest će sama
otići.

Depresivna stanja uzrokuju tri moguća razloga: paraziti tijela, onečišćenost organizma, paraziti svijesti. Kod svake
osobe ta obilježja postoje u različitim stupnjevima i dovode do različitih posljedica, pritom i do depresivnih stanja. Započnite s antiparazitnim
programom. Paraziti u tijelu mogu utjecati i na svijest. Antiparazitni program je najbolje pronaći u knjigama. Otiđite u knjižaru i odaberite ono što
vam se sviđa. Netko daje prednost prirodnim sredstvima kakva preporučuje N. Semenova, a nekome se više sviđaju tradicionalne medicinske
metode B. Medvedeva. Zatim treba očistiti crijeva, jetru, bubrege, krv - tim redom. Postoji mnoštvo literature koja to opisuje. Iskušaj te, na primjer,
metode Ščadilova ili Malahova.
Tableta se ipak treba odreći jer one samo pogoršavaju situaciju. Treba doslovno pretrpjeti. Iako vam je i jako loše, morate biti svjesni da će postati
još gore ako nastavite i dalje uzimati stimulanse i relaksanse. Jedite banane, pijte svježe iscijeđen sok od grejpa - to su najbolji antidepresivi.
Istodobno s čišćenjem potrebno je prijeći na prehranu s razdvajanjem namirnica - to je obvezno - i na prehranu većinski prirodnim proizvodima,
postupno povećavati u svojoj prehrani količinu svježeg voća i povrća, izbacujući mrtve proizvode. Ne konzumirajte nikakve sintetičke proizvode.
Gladovanje ne preporučujem. Svaki dan obvezno uzimajte cvjetni pelud i morski alge (samo ne kuhane nego namočene). Čišćenje može biti
praćeno povremenim pogoršanjem stanja i to je normalno: takav učinak, izazvan izbacivanjem toksina, brzo će proći. Kad se organizam očisti,
paraziti svijesti, ako ih ima, nestat će sami od sebe. Ako se nadahnete idejom o čišćenju, neće vam biti tako teško proći taj put.

Kako smršavjeti? Već znam sve sto se tiče fizičke strane tog pitanja. Znam kakve se dijete treba pridržavati, koliko vježbati i tako dalje. No ja za to nemam snagu volje.
Kako izdržati dijetu? Sve sam već isprobao, ali mi ne uspijeva. Stalno prekidam. Možda postoje neki psihološki pristupi koji mi mogu pomoći da ne prekidam dijetu?
Mogu predložiti vrlo učinkovit pristup - uopće se nemojte mučiti dijetama. Dijete se, u pravilu, temelje na smanjivanju broja kalorija, na
ograničavanju biološke vrijednosti hrane. Savjetuju da se hranite samo povrćem, ili samo voćem, ili samo mliječnim proizvodima, ili juhama.
Drugim riječima, da se ne hranite punovrijedno. To je stres za organizam. Za njega je to kao kad bi vama zabranili da šećete ili da gledate televiziju.
Odgovarajući na takav stres organizam "strahuje" i počinje skupljati energetske resurse za slučaj još većeg ograničenja. Takva je njegova
"psihologija". Pritom se uglavnom nakupljaju masnoće kao najbolji izvor energije. Istodobno s takvom "pripremom za zimu" dolazi do smanjenja
težine budući da je prehrana ionako ograničena, nije punovrijedna. No to se smanjenje događa upravo na račun potrebnog proteinskog tkiva, na
račun mozga i unutarnjih organa. U konačnici ispada da se odnos masti i mišića mijenja na lošije. A kod prekida dijete (koji je neizbježan)
organizam koji nagađa da je prekid samo privremen i da će ga se ponovno mučiti izgladnjivanjem, počinje gomilati zalihe s još većom revnošću.
Tako da, kao što vidite, ne samo da metoda ograničavanja ne djeluje, već i postiže suprotan učinak.
Izlaz se nalazi u sasvim drugoj sferi: ne u pokušaju da se sačuvate od neuspjeha glupe dijete, nego u izmjeni principa prehrane. Ti su principi vrlo
jednostavni i razumljivi.
1. Princip razdvajanja namirnica. Ne miješajte međusobno nespojive proizvode kao što su, na primjer, bjelančevine i ugljikohidrati. Ne trpajte sve
na jednu hrpu, nego jedite jednu vrstu proizvoda ili bar proizvode istog tipa tijekom jednog obroka. Voće se uzima samo u prvoj polovici dana i
poželjno je da se u prvoj polovici dana uzima samo voće zato što se u to vrijeme odvija ciklus čišćenja organizma. Ako se ne možete suzdržati od
deserta, uzimajte ga samo do glavnog obroka. Napitke također konzumirajte prije obroka, a ne tijekom obroka ili nakon njega.
2. Po mogućnosti zamijenite konkretno štetnu hranu onom manje štetnom. Na primjer, šećer zamijenite medom, kolače i torte 72-postotnom
čokoladom ili slatkim sušenim voćem, dimljenu hranu kuhanom, tavicu kuhalom na paru, masno posnim, maslinovo i suncokretovo ulje lanenim ili
cedrovim, kaše klicama mahunarki i žitarica. Proizvode od bijelog brašna, sve konzervirano i žitarice za brzu konzumaciju općenito izbacite iz
prehrane i zamijenite bilo čim prirodnim. Obratite pozornost na to da ovdje ne dolazi do ograničavanja, već do zamjene jednih namirnica drugima
koje su korisnije i neškodljive.
3. Po mogućnosti jedite uvijek u isto vrijeme, bez međuobroka i prekida unutar obroka kako bi organizam uspio izvršiti svoje funkcije čišćenja.
4. Pijte najmanje jednu i pol do dvije litre čiste vode, poželjno žive. Najbolje je uopće se odreći svih napitaka, osim svježe cijeđenih sokova.
5. I na kraju, posljednje: postupno prijeđite na sirovu hranu.
To je sve. Nikakve dijete nisu potrebne.

Transurfing je jako drevno Znanje. A mi - ljudi - smo jako drevne duše. Znamo sve o svemu. Ali ta znanja jedva se probijaju kroz snažan štit
mentalnih obrazaca i lažnih stereotipa koje nameće društvena sredina. Onaj tko više vjeruje glasu srca nego razumu postiže zadivljujuće uspjehe.

Ako budeš stajao pred njim očekujući nešto - u odrazu ćeš dobiti upravo to, samo činjenicu
očekivanja. Ali potrebno je da sam napraviš prvi korak s određenom namjerom i svijet će ti krenuti ususret. Transurfing objašnjava kako oblikovati
takvu namjeru.

Dakle, ne pozivam sve da odustanu od blagodati civilizacije i vrate se prirodnom načinu života. Ali koristeći usluge tehnološkog društva koje se
ubrzano pretvara u realnu matricu, morate imati na umu da vas to guta, čini ovisnim, uspavljuje, te da više niste gospodar Svoje sudbine, već lutkica
u ćeliji koja ne shvaća da je iskorištavaju.

Trudim se ne pretrpavati se suvišnim informacijama. Glava nije kanta za smeće.

Mojim pravim obrazovanjem možemo smatrati moja opažanja, a jednako tako i ono o čemu sam već govorio - prostranstvo varijanti u kojem je
sadržano sve što je bilo, što jest i što će biti. Mora se pažljivo slušati glas vlastitog srca - ono će reći sve što je potrebno znati, a ono što nam nije
dano znati, nije niti bitno.

Slava ne donosi ništa dobro. Pogledajte kako se na laganoj vatri žutog tiska prže nesretnici kojima se "posrećilo" da postanu poznati. Kada osobni
život postane društveno vlasništvo (a to je neizbježno ako si zabljesnuo), onda prestaje biti osoban. Više volim slobodu.

Svijet je ogledalo koje ne može gledati, naprotiv ono odražava naš pogled. Najčešće ljudi gledajući svijet fiksiraju svoju pozornost na odraz, a zbog
toga se nađu u vlasti iluzije da stvarnost postoji neovisno i da se na nju ne može utjecati drugačije nego laktašenjem u ovom fizičkom svijetu.
Transurfing poučava da treba činiti suprotno: skrenuti pozornost s odraza i usmjeriti je na sliku vlastitih misli. Na primjer, ako sam siromašan i u
mojim se mislima stalno utvrđuje ova činjenica, onda se nikada neću obogatiti. Kakva slika, takav odraz. U svakom slučaju, moram se probuditi,
skrenuti pozornost s ogledala i namjerno pokrenuti tijek misli u drugom smjeru kako bi se stvarnost počela mijenjati na odgovarajući način. Zato
gledajući svijet, gledam sebe.

Morate slijediti ono što nastaje u vašoj glavi bez obzira na to što mislite. Kontrolirajući tijek svojih misli, upravljajte
stvarnošću. Svijet je ogledalo, dakle nije dopušteno slati u njega negativne misli. To je vrlo nepovoljno. Svaka vaša negativna misao, vratit će vam se
kao bumerang. A onda ćete se čuditi i pitati odakle su se u vašem životu pojavili problemi. Ukorite sami sebe svaki put kad govorite ili mislite loše
o svijetu ili ljudima.

Immanuel Kant: Prosvjećenost je izlazak čovjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti... kad njezin uzrok ne leži u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju odlučnosti i
hrabrosti da se njime služi bez tuđeg vodstva. Sapere aude! Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom! — to je dakle lozinka prosvjećenosti.

Kao što sam već rekao, nisu svi spremni prihvatiti Znanje. Zato nikome ništa ne namećem i općenito nikoga ne pozivam da me slijedi,
nego jednostavno dajem informaciju. Nezahvalan je to posao - prenositi ljudima dobro. Bolje je dobro staviti na vidljivo mjesto i tiho se maknuli
na stranu - onaj koji treba sam će uzeti. Ili drugim riječima: tko je spreman, tog će knjige same naći i sve mu objasniti, a onome koji nije spreman
ne možeš ništa rastumačiti. Međutim, ne želim reći da oni koji odbacuju transurfing "nisu dovoljno zreli" za njega. To je njihov izbor, a svaki
svjesni izbor zaslužuje poštovanje.

Izvor zdravlja ne skriva se u medicinskim institucijama, nego u Svakodnevnom načinu života. Jednako se tako i sloj svijeta pojedinog čovjeka ne
formira pomoću apstraktnih meditacija na kauču, nego u odnosu sa svakodnevnom stvarnošću. Zato transurfing treba prihvatiti kao holistički (potpun,
cjelovit) sustav. Ovdje se odnos prema stvarnosti očituje u tri osnovna oblika:
• kako mislimo
• kako se hranimo
• kako se krećemo.

Toplo-hladni tuš najjednostavnija je i najučinkovitija preventivna i iscjeljujuća procedura. Sastoji se u izmjenjivanju vruće i hladni vode. U početku
nekoliko minuta vruće vode, zatim pola minute ili kraće hladne vode i tako najmanje tri puta. Zatim slijedi brisanje grubim ručnikom.
Bez obzira na svu jednostavnost, učinkovitost ovakvog djelovanja na tijelo vrlo je velika. Trčanje i dizanje utega očit je trening. No što može pružiti
tuš? Stvar je u tome da tuš intenzivno utječe praktički na sve naše organe. U konačnici se dobiva zadivljujući učinak:

• aktiviraju se svi biološki procesi
• nestaju blokade u organizmu
• pročišćava se i obnavlja cirkulacija
• svi unutarnji organi i koža dobivaju dozu zdravlja
• nestaje srčana aritmija
• povećava se broj leukocita i crvenih krvnih zrnaca
• povećava se mišićna masa
• vraća se radna sposobnost
• jača živčani sustav
• poboljšava se izmjena tvari
• cijeli se organizam intenzivno čisti i pomlađuje
• normalizira se električni naboj tijela
• povećava se energetika
• srce se trenira kao da džogirate

Tajna učinkovitosti
toplo-hladnog tuša vrlo je jednostavna. Izravno se djeluje na najveći organ - kožu. Koža čini 20 posto ukupne čovjekove težine. Uz pomoć
unutarnje namjere možemo vježbati, opteretiti pojedinačne mišiće i ispitivati snagu organizma. A možemo i bez ikakvog napora pustiti tijelu da se
pobrine samo za sebe. Ne trenirate, nego promatrate kako tijelo samostalno trenira. Što se pritom događa? Vruća voda prvo širi krvne žile, a
hladna ih zatim sužava. Kao rezultat dobivamo intenzivnu cirkulaciju krvi, određene blokade u organizmu nestaju, organizam će se dobro protresti.
Cirkulacija krvi u organizmu ima presudnu ulogu. Ako se srce zaustavi, nastupa smrt. U normalnim uvjetima srce osigurava cirkulaciju krvi. No krv
brzo teče samo kroz velike žile. U ostalim žilama teče vrlo sporo. A u kapilarama se, kao što znate, nalazi 80 posto kompletne cirkulirajuće krvi.
Ukupna duljina kapilara iznosi oko 100 tisuća kilometara. Bilo kakav patogeni proces najčešće je posljedica poremećaja kapilarne cirkulacije krvi.
Toplo-hladni tuš aktivira kapilarnu cirkulaciju, dakle sve životne procese.
Osim toga, pri tuširanju zagrijanog tijela ledenom vodom dolazi do kratkotrajnog temperaturnog skoka - temperatura naglo raste.
Što se time postiže? Kao prvo, istog se trena pojavi velika količina slobodnih elektrona, dolazi do priljeva slobodne energije i to odmah osjetite.
Kao drugo, ti elektroni neutraliziraju slobodne radikale što proces starenja vraća unazad. Kao treće, nagli rast temperature uništava viruse. Zimsko
kupanje u smislu duljeg hlađenja nije tako korisno, koliko je ekstremno za organizam. Ako nemate mogućnost prakticirati toplo-hladni tuš, možete ga zamijeniti jednostavnijom varijantom - polijevanjem kantom ledene (ili samo hladne) vode.
Evo nekoliko savjeta. Nije obvezno tuširati glavu, ali tuširanje uvijek započnite od gornjeg dijela tijela. Ako biste se tuširali odozdo prema gore, krv
bi u valu jurnula u glavu, što bi moglo izazvali nepoželjan pad tlaka.
Mnogi pogrešno vjeruju da prakticiranje toplo-hladnog tuša znači samo izmjenjivati toplu i hladnu vodu, cvokotati zubima i siliti se na čeličenje ili
nešto u tom stilu. Prvo je važno dobro zagrijati pod vrućom (ili toplom) vodom. Zatim slijedi kratkotrajno tuširanje hladnom vodom. Tuširanje
vrućom vodom treba trajati nekoliko minuta, a hladnom pola minute ili najviše minutu. Hladnu vodu treba pustiti tek kad ste osjetili da vam se
tijelo dobro zagrijalo. Ni u kom se slučaju nemojte dovesti do pothlađivanja. Ovaj bi vam postupak trebao biti ugodan, a ne mučan. Nepotrebno je
vodu izmjenjivati nekoliko desetaka puta, dovoljno je samo triput, a dalje odlučite prema vlastitom raspoloženju. Ne naređujte sami sebi, već
pratite svoje osjećaje - tijelo će vam samo reći "dosta" ako ga budete slušali.
S prakticiranjem toplo-hladnog tuša treba započeti umjereno postupno, tako da svaki dan povećavate razliku u temperaturi između vruće i hladne
vode. Ako želite cvokotati, to je u redu, ali zapamtite da ne morate osjećati naglu neudobnost i osjetno neugodne osjećaje. Ako do toga dođe,
smanjite razliku između temperatura.
Najbolje je tuširati se svako jutro nakon vježbanja. Vruća vas voda ne smije peći, inače ćete dobiti zimicu kao od hladne vode. Tijekom mjesec
dana temperaturu hladne vode možete dovesti do minimalne - onakve kakva teče iz slavine. Uz takvu ćete se razliku u temperaturi osjećati ugodno
kao da milijuni iglica bockaju vašu kožu.
Osobito valja napomenuti da se u hladnoj vodi smijemo tuširati samo nakon fizičkog vježbanja ili nakon nekoliko minuta tuširanja pod vrućom
vodom. Ako vam je ionako hladno, a još se tuširate hladnom vodom, uhvatit ćete prehladu.
Pod tušem ne treba mirno stajati, već tapkati nogama na mjestu kako bi stopala bila u boljem dodiru.s vodom.
Prakticirajući ovu proceduru, trebali biste razmišljati o tome što ovime želite postići. Možete u mislima vrtjeti slajd otprilike sljedećeg sadržaja:
Otpadne tvari izlaze iz organizma. Moj se organizam čisti, obnavlja i pomlađuje. U sebe puštam energiju. Energetski se kanali pročišćavaju i šire. Moj energetski potencijal
raste. Ne zaboravljajte da sve to trebate zamišljati (kako god znate) i pratiti riječi osjećajima. Cijeli niz osjećaja moguće je svesti pod isti nazivnik i
nasloviti ga: "Energija i zdravlje".
Ako nakon toplo-hladnog tuša osjećate zimicu, ili trebate skratiti duljinu tuširanja hladnom vodom, ili voda nije bila dovoljno hladna. U potonjem
slučaju ne aktivira se zaštitna reakcija organizma i zato vam jednostavno postane hladno, a u tome nema ničeg korisnog. Kratak utjecaj vrlo hladne
vode će vas ugrijati, a dulje puštanje ne osobito hladne vode će vas ohladiti.

Drvo života
Za aktivno apsorbiranje energije svemira potrebno je imati zdravu kralježnicu - ne samo zbog toga što središnji energetski tokovi prolaze uzduž
kralježnice. Unutar kralježnice smještena je leđna moždina od koje se šire spinalni živci prema svim organima. Ovi živci odgovorni su za normalan
rad organa.
Zdravu kralježnicu imat ćete samo u slučaju da se svakodnevno posvetite barem elementarnoj tjelovježbi. Živite u svome tijelu i zato se za njega
morate brinuti. Mišići prestaju normalno vršili svoju funkciju ako ste na njih zaboravili. To je jednako kao da zaboravite na djecu - bit će zapuštena,
prljava i gladna sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Tjelovježba je jednako bitna kao pranje zuba. Osobitu pozornost valja posvetiti
vježbama za leđne mišiće, Ovi mišići, za razliku od mišića ruku i nogu, većinom su lišeni naše pozornosti. Pomoću nogu hodamo, a rukama
obavljamo svakodnevne poslove. Ipak, bez ruku i nogu može se živjeti, a bez kralježnice ne.
Ako samo s mukom možete rukama dodirnuti pod, vaš resurs je potrošen. Obnavljanju resursa pomoći će vježbe istezanja. Ako vas bole leđa,
uopće ne može biti govora o zdravlju. S vremenom neće prestati boljeti, već će biti gore - i to ne samo za leđa. Možete zdravo živjeti, čak se
intenzivno baviti sportom, a u isto vrijeme imati bolesnu kralježnicu. Puno profesionalnih sportaša žali se na bolove u leđima. Zašto se to događa?
Ciljani trening pojedinačnih grupa mišića jednako kao i nedostatak kretanja, ostavljaju leđne mišiće bez nadzora i bez pozornosti. Ljude ovo obično
previše ne uznemiruje: dok glava ne pada u gaće, sve je u redu. Ali to je samo pitanje vremena. Uskoro zanemareni mišići leđa degradiraju i počnu
se oglašavati.
Ustvari ne boli kralježnica, već upravo leđni mišići. Možete osjetiti bolna mjesta - ona su tvrda jer su mišići nategnuti. Mišići postanu umorni od
konstantnog naprezanja i zato bole. Zašto se mišići ne opuštaju? Zaboravili su kako se to radi. Sjedilački način života običnih ljudi ili
neuravnotežena opterećenja sportaša, a također i psihički stres dovode do toga da mišići trajno ostaju u napetom stanju. Ekstremni slučaj takve
napetosti je grč. Leđne mišiće teško je svjesno opustiti. U zdravom tijelu oni se sami opuštaju, refleksno. Ali, ako se mišići nepotrebno
preopterećuju ili se, naprotiv, uopće ne koriste, s vremenom gube svoju sposobnost normalnog opuštanja.
Ako bolno mjesto nije tvrdo, znači da bol nije uzrokovana grčem mišića. Najčešće se uzrok krije u nataloženim anorganskim solima u križima ili
zglobovima. U tom slučaju potrebno je organizam očistiti od soli.
Vratimo se napetim mišićima. Bol - to još i nije tako loše. Konstantno napeti mišići iskrivljuju kralježnicu. Kralješci se pomiču iz svojih normalnih
položaja i pritišću živčana vlakna koja se šire iz debla leđne moždine. To može izazvati bol u rukama, nogama i drugim dijelovima tijela. Može vas
boljeti u prsima i mislit ćete da vas boli srce, a ustvari nije tako. Narušava se energija organa prema kojima vode pritisnuti živci. Organ koji ne
dobiva energiju uzet će je od susjeda. Na taj način narušava se normalno funkcioniranje ne samo leđa već i drugih organa. Uza sve to počet ćete
liječiti ono što boli ne razumijevajući uzrok. Borba s posljedicom bez uklanjanja uzroka donosi samo još više štete.
Bolesti kralježnice imaju tendenciju napredovanja i mogu uzrokovati bolesti drugih organa. Liječenje bolesti kralježnice je komplicirano i često
neučinkovito. Bitno je da sami shvatite kako je početni uzrok bolesti jedan: mišići leda zaboravili su se normalno opuštati, te svojom grčevitom napetošću vrše
pritisak na kralješnicu i deformiraju je. Posljedice ovakvog pritiska moraju se liječiti, osobito ako je bolest uznapredovala. Ali, ako se sami ne uhvatite u
koštac s glavnim uzrokom, svako liječenje donijet će samo privremeno olakšanje.
Znači morate vježbati čak i ako ste lijeni. U tom slučaju čak i igra "Bolestan sam, pa me liječe" donosi korist. Potrebno je sasvim malo vremena,
barem petnaest minuta dnevno. Leđne mišiće mora te stalno podsjećati da se ne moraju samo naprezati već i opuštali Ako želite, vježbe za leđne
mišiće naći ćete u knjigama. Izaberite one koje vam se sviđaju i koje se pokažu najučinkovitijima. Mislim da je najbolja knjiga Umijeće ne-starenja koju
je napisao Thomas Hanna. Čak možete i sami izmisliti vlastite vježbe. Princip je jednostavan: potrebno je odabrati takve pokrete kod kojih se
napinjanje mišića izmjenjuje s opuštanjem. Na primjer, mogu vam preporučiti: staru tibetansku (i vrlo jednostavnu) metodu koja je opisana u knjizi
Perera Keldera Fontana mladosti. Ako se odgovarajuće knjige ne proda ju u knjižarama, možete ih naći i naručiti preko interneta. Svakaki i morate
usmjeriti svoju pozornost na to kako se vaši mišići naprežu i opuštaju. Izvođenje vježbi bez pozornostije beskorisno! Pozornost obnavlja i održava
unutrašnje sjećanje na to kako se treba naprezati i opuštati. Svojim unutarnjim pogledom promotrite mišiće tijekom vježbanja. Svojom pozornošću
ne samo što tijelo trenirate već pokazujete da se za njega i brinete. Bit će vam zahvalno zbog toga.
U idealnom slučaju bilo bi vrlo korisno tijekom izvođenja vježbi obraćati pozornost na središnje energetske tokove. Izvodeći vježbe, zamišljajte
energetske tokove. Ispočetka ovo može izazvati poteškoće. Ne morate se brinuti. Trebate samo bez napetosti obraćali pozornost na tokove. S
vremenom ćete, izvodeći bilo koji pokret lako upravljati svojom pozornošću.
Prije nego što počnete s vježbanjem, morate ukloniti bol. Ako je prisutna bol, ne samo što ne možete izvoditi vježbe, već ćete se osjećati još gore.
Ako kralježnica nije previše zanemarena, uklanjanje boli je dosta jednostavno - sami ćete se u to uvjeriti.
Ako su mišići napregnuti u donjem dijelu leđa, sjednite na rub kreveta koji ima površinu sličnu kauču i nije previše mekan. Iz ovog položaja ležite
na leđa, noge privucite na prsa i obujmite ih rukama. Položaj mora biti udoban - ne smijete osjećati bol i naprezati se. Ostanite u ovom položaju
dvije minute, a onda bez žurbe i naprezanja mišića ustanite s kreveta. Ako prilikom ustajanja osjećate da se mišići naprežu, dižite se brže, poput
akrobata. Kao rezultat barem ćete se uvjeriti da možete lako ispraviti leđa. I ako u određenom položaju bol nestaje, to znači da se mišići opuštaju.
Ovdje je bitno sljedeće: kad se vraćate u normalan položaj, činite to oprezno kako se mišići ne bi opet vratili u napregnuto stanje. Oprezno ne
znači polako. Najhitnije je da se mišići ne naprežu. Pronađite način da se vratite u normalan položaj bez naprezanja. Ne zaboravite usmjeriti
pozornost na mišiće. Ponavljajte ovo nekoliko puta s kratkim prekidima dok bol ne nestane. Ponovno se vratite u ležeći položaj, savijenih koljena i
sa stopalima na krevetu. Ispravite leđa i promotrite unutarnjim pogledom leđne mišiće. Zatim lagano privucite koljena na prsa savijajući leđa. Tako
se ljuljajte dok se leđa savijaju i ispravljaju. Kako se ne biste previše naprezali, možete privući noge rukama. Pokušajte ljuljati noge lijevo-desno. To
je jedna od vježbi koja pomaže leđnim mišićima da se sjete kako se trebaju naprezati i opuštati.
Ako su mišići napregnuti u gornjem dijelu leđa ili u ramenima, sjednite slobodno u naslonjač i naslonite se s rukama iza glave. Sjedite tako dvije
minute, pa oprezno spustite ruke pazeći pritom da se mišići opet ne napregnu.
Može se dogoditi da ćete trebati naći drugačije položaje u kojima se mišići opuštaju i bol nestaje. Na primjer, ako je bol u kuku, možete leći na
trbuh i privući nogu koljenom prema prsima. Ili možete stajati leđima okrenuti prema stolu na koji se naslonile rukama. Općenito, morate se
okretati i ovako i onako, pronaći položaj u kojem ćete se osjećati udobno, ostati u njemu jednu i pol do dvije minute i onda se, bez žurbe i naprezanja, vratiti u normalan
položaj. Ponavljajte vježbu sve dok bol ne nestane, samo zapamtite da gorljivošću nećete postići opuštanje. Ovdje su poželjni oprez i umjerenost.
Metodu je razni dio doktor Dale Anderson u svojoj knjizi Kako ukloniti bol u mišićima za 90 sekundi.
Uvedite naviku izvođenja jednostavne tjelovježbe svakoga jutra. Poznato je da je mačka vrlo lijena. Ona neće dobrovoljno učinili nijedan suvišan
pokret, ali će se obvezno nekoliko puta na dan pritegnuti. Za nju to nije obveza, već navika.
I još svakako tijekom dana, s vremena na vrijeme, obratite pozornost na leđne mišiće - jesu li ili nisu napregnuti. Kod uklanjanja napetosti također
pomaže i "ključ" koji pokreće energetski tokove (vidjeti prethodne knjige o transurfingu).
Vježbe za ozdravljenje općenito ne iziskuju naprezanje i osobitu snagu. Povećana opterećenja namijenjena su postizanju sportskih rezultata. Ako
vam to nije potrebno, onda je za održavanje zadovoljavajuće fizičke kondicije dovoljno uobičajeno kretanje bez naprezanja. Ne morate čak ni
trčati. Pola sata hoda umjesto vožnje na posao - to je dar za vaše tijelo. Pokret mora donositi zadovoljstvo. Ako nije tako, znači da je tijelo jako
preopterećeno smećem.
Ne zaboravite da pokreti sami po sebi nemaju nikakvo značenje. Značenje ima samo usredotočenost vaše pozornosti na naprezanje i opuštanje
mišića. U predasima između vježbi korisno je usredotočiti pozornost na središnje energetske tokove. Prilikom hodanja ili trčanja nije potrebno
obraćati pozornost na mišiće, ali korisno je povremeno pokrenuti središnje energetske tokove.
Korisno je i visjeti na vratilu ako imate tu mogućnost. Vratilo možete načiniti i kod kuće. Viseći na vratilu, možete se klatiti naprijed-natrag, lijevodesno
i ukrug. Izvodeći ovu vježbu, usredotočite pozornost na silazni energetski tok. Kralješci se kod ovog vježbanja žele vratiti u svoj prirodni
položaj.
Ako bolovi ne prolaze, znači da ste jako zanemarili svoju kralježnicu. Morat ćete posjetiti osteopata ili kiropraktičara kako bi on vratio kralješke na
mjesto. To će biti korisno za svakog čovjeka kojeg bole leđa. Kiropraktičar će prepoznati poremećaje na kralježnici čak i kod praktički zdravog
čovjeka. Zdrava kralježnica je jako rijetka pojava.

Stvarni uzroci bolesti
Cijeloga života morate sa sobom tegliti tijelo u kojem ste se nastanili. Ako se za njega ne brinete, s vremenom će ga onečistiti različito smeće, kao
kanalizaciju, a onda neće pomoći ni dijete, ni meditacija. Brigu o tijelu mnogi shvaćaju površno. Redovito kupanje, pranje zuba i fizičko vježbanje
nije dovoljno. Do kraja života ljudsko tijelo sakupi desetke kilograma različitog smeća. To su kamenci u probavnim organima, talozi anorganskih
soli, mast, sluz i ostali otpad. Kad bismo sve ovo istresli na stol, bila bi to velika odvratna hrpa. Možemo se samo čuditi kako je uopće moguće
živjeti s tim.
Resursi organizma su golemi, ali nisu bezgranični. Na primjer, vodovodna cijev može izvana izgledati sasvim pristojno. Ali s vremenom se iznutra
nakupi debeo sloj taloga tako da ostane samo uzak prolaz. Više nema koristi od izvanjskog uljepšavanje ovakve cijevi - treba je baciti i zamijeniti
novom. Ista je priča i s ljudskim organizmom, samo što čovjek jednostavno umre. Kako će srce biti zdravo i kako će podnositi opterećenja kad je
na krvnim žilama debeo sloj taloga., a jetra više nije u stanju pročišćavati krv?
Samo je jedan uzrok zdravlja u mladosti - resursi organa nisu niti izdaleka nisu potrošeni. Kada se resurs bliži kraju, organ počinje raditi na izmaku
snaga, s mukom. Organ koji je potrošio svoj resurs počinje uzimati energiju od drugih organa. Dolazi do formiranja patoloških veza, izravnih i
neizravnih. Na primjer, iznurena jetraes može pročišćavati krv jednako kao prije. Kod svakog je odraslog čovjeka doslovno ispunjena kamencima.
Zato se krvne žile začepljuju, raste opterećenje srca i tako dalje. Na energetskoj razini bolesna jetra oduzima energiju obližnjim organima, a to
može dovesti i do drugih oboljenja. Razlog potrošnje resursa je banalno onečišćenje organizma. Zato je i rješenje ovog problema jednako banalno -
čišćenje.
Postoji puno dobrih knjiga i tehnika za čišćenje organizma na prirodan način, to jest bez lijekova i kirurških zahvata. Ako želite, naći ćete ih.
Nevjerojatno je koliko ljudi umire ili ide pod kirurški »nož ne znajući da se svi problemi mogu jednostavno riješiti prirodnim načinima čišćenja
organizma.
Kad na sebi isprobate metode prirodnog čišćenja bit ćete šokirani koliko brzo ćete se početi osjećati bolje. Nakon pročišćavanja jetre, na primjer,
osjećat ćete neobičnu lakoću i priliv snage - kao da je tijelo sa sebe zbacilo težak teret. Energija se podigla na viši stupanj. Oslobodila se velika uobičajena. Iz istog razloga nakon podizanja teškog tereta, predmeti se čine lakši nego obično. Tijelo je nakon čišćenja nekoliko dana sretno zbog
olakšanja, a onda se navikne. Općenito, zdravlje i energija obično se ne osjećaju. Bolest stalno na sebe upozorava ako nije postala normalno stanje.
Nakon čišćenja najvažnije je ne onečišćavati opet svoj organizam. Do onečišćenja dolazi zbog nepravilne prehrane. Praktički su sve bolesti izravno
ili neizravno izazvane nepravilnom prehranom.
Čak i infekcijske bolesti niču samo u onečišćenom i oslabljenom organizam u kojem je pogodna sredina za razvoj infekcije. Postoje i nasljedne
bolesti. Ali genetska predispozicija nije garancija razvoja bolesti.
Ne namjeravam vas obraćati na drugu vjeru - to je nezahvalan posao. Pa vaše zdravlje treba vama samima, a ne meni. Moguće je da vi osobno
ovdje nećete pronaći ništa novo za sebe. Ali većina ljudi svakoga dana krši elementarna pravila prehrane, a onda se tuži na loše zdravlje. Pravila se
moraju poštovati ili svjesno kršiti. U drugom slučaju potrebno je znati barem koja pravila se krše. Pa zar nije šteta umrijeti zbog neznanja? Većina
ljudi ipak nije previše zabrinuta zbog nečistoća u svojem organizmu. Zbog toga što oči ne vide koliko otpada leži u tijelu i na koji način se
akumulira. Može se navesti bezbroj uzroka nakupljanja smeća u organizmu. Evo samo nekih.
Prilikom prženja na biljnom ulju nastaju otrovne tvari, zato je najbolje pržiti na rastopljenom maslacu koji je bez dodataka biljnog podrijetla. U
proizvodima koji sadrže puno škroba, kod obrade na visokim temperaturama dolazi do stvaranja otrovne tvari koja izaziva rak - ovo je informacija
za ljubitelje čipsa i pečenih krumpiru.
Kod kuhanja rabarbare, lobode i špinata, oksalna kiselina prelazi u anorgansku formu i taloži se u organizmu u obliku kristalu, u to izaziva
reumatizam i bolesti bubrega.
Pekarski kvasac koji se nalazi u pecivu uništava crijevnu mikro-floru. Velik dio posla prilikom probavljanja hrane obavljaju bakterije. Svako živo
biće ima svoju osobitu mikrofloru u crijevima, uvjetovanu načinom prehrane. Eto zašto se krava može hraniti samo travom, a lav mesom.
Postupno se može prijeći na drugi način prehrane i pritom će se promijeniti tip mikroflore. Kvasac uništava prirodnu mikrofloru, hrana se loše
probavlja i onečišćava organizmu,
U prokuhanom ili pasteriziranom kravljem mlijeku nema ničeg korisnog. Općenito je velika zabluda smatrati mlijeko korisnim. To je hrana za
dojenčad. Sjećate li se glupog slogana: "Djeco, pijte mlijeko, bit ćete zdravi!" Djeca nisu zdrava zbog mlijeka, već usprkos mlijeku. Organizam
odraslog čovjeka više nije u stanju u potpunosti apsorbirati mlijeko. Kravlje mlijeko, na primjer, sadrži veliki udio kazeina - tvari koja je potrebna za
formiranje rogova, kopita i krzna. Kazein se koristi za proizvodnju ljepila za drvo. Kad se nakupi u organizmu, ima ljepljiv učinak, te čini živu i
pokretnu plazmu viskoznom. Kozje mlijeko sadržava puno manje kazeinu od kravljeg. Svejedno je konzumacija mlijeka u odrasloj dobi
anomalijsko odstupanje od prirodne norme.
Kuhana hrana sposobna je samo održavati život. U kuhanoj i konzerviranoj hrani gotovo se sve korisne tvari pretvaraju u anorganske, mrtve.
Organske tvari razlikuju se od anorganskih tvari na kvantnoj razini. Na primjer, organski kalcij organizam apsorbira, a anorganski ne, tako je i sa
svim ostalim elementima u tragovima. Organizam ne stiže na vrijeme ukloniti sve anorganske soli i doslovno ih gura gdje god je to moguće samo
kako život ne bi bio izvrgnut izravnoj opasnosti. Ali to se ne može činiti unedogled.
Ako jedete hranu koja je toplinski obrađena, onda barem ne kuhajte za nekoliko dana unaprijed kako biste kasnije samo podgrijavali i opet jeli.
Hrana svakim zagrijavanjem postaje još više mrtva. Jednom je izveden eksperiment. Jednoj skupini štakora davali su samo svježe pripremljenu
hranu, a drugoj skupini su svaki dan podgrijavali staru. Druga skupina je umrla u roku dva tjedna. Još šokantniji je primjer s ljudima. U sovjetsko
vrijeme u nekim je područjima Rusije među poljoprivrednicima bila uobičajena ovakva metoda: ujutro bi odlazili na polje na cijeli dan, vraćali su se
tek uvečer, a ako kod kuće nije ostao nitko, ujutro bi u zagrijanu pećnicu stavili lonac s kašom i borščem kako bi kad se vrate jelo bilo vruće. Ondje
gdje je to postala navika ljudi su živjeli jako kratko i rano su umirali iz neobjašnjivih razloga, je li vam sada jasno zbog čega?
Postoji još jedna bitna stvar. Mnoge namirnice probavljaju se na različite načine i zato se jedna s drugom ne slažu. Ako se nespojive namirnice
nabacaju na jednu hrpu u želucu, jednostavno će početi kipjeti i i razlagati se, odvajat će se štetne tvari koje će onečišćavati organizam. Na primjer,
desert u obliku slatkiša ili voća nakon ručka - to je polagano samoubojstvo. Zbog navike pijenja poslije jela, želučani sok se ispire, a hrana se
probavlja loše i dugo. Nakon jela mogu se popiti dva-tri gutljaja, ali treba piti minimalno sat i pol ili dva nakon obroka.
Debljina nastaje zbog toga što se kuhana i konzervirana hrana loše apsorbira, pa organizam ne dobiva u dovoljnim količinama potrebne vitamine i
elemente u tragovima: u kuhanoj hrani ih je stvarno malo. Organizam, želeći nadoknaditi nedostatak potrebni li tvari, neprestano traži hranu.
Popis teških prekršaja je još puno duži. Sasvim je u redu ako svadljivim tonom uskliknete: "Pa što se uopće može jesti kad je sve štetno?" Tako
govore klatna. Da, ona se nalaze na svim područjima ljudskog postojanja. Klatna su stvorila stereotipe pogrešne prehrane i podržavat će ih iz sve
snage.
Klatna nezdrave hrane - to su principi i stereotipi koji su se oblikovali relativno nedavno u kuhinjama različitih naroda. Klatnima nije cilj
onečišćavanje ljudskog organizma. Uostalom, postoje i klatna zdrave prehrane. Cilj svakog klatna je opstati i okupiti šio više pristaša. Zato je
potrebno pokazati se u najboljem svjetlu i klevetati ostale. Pa će vam tako ljubitelj mesa navoditi u svoju korist jednako snažne argumente kao i
vegetarijanac. Navest ću vam argu mente klatna zdrave prehrane, a na vama je da odaberete.
Većina ljudi nalazi se u ljepljivoj mreži klatna službene medici ne i klatna već postojećih recepata za pripremu hrane. Ova klatnu čak surađuju
međusobno zato što recepti i predodžbe o prehrani uzrokuju sve poznate bolesti i tako povećavaju broj klijenata zdrav stvenih ustanova. Oba
klatna u velikoj su mjeri destruktivna. To se očituje tako š'to se svako kršenje njihovih normi na sve mogui 4 načine diskreditira i kažnjava. Može se
navesti jako puno primjeru - oni su očiti.
Na primjer, bubrežni kamenci, žučni kamenci i kamenci u jetri nastaju zbog pogrešne prehrane. Što nudi službena medicina? Operaciju ili tablete
koje će još više onečistiti organizam. U teškim slučajevima, kad se više nema kud, medicina može pacijentu zabranili korištenje nekih namirnica, ali
obično se ni riječju ne spominje promjena cjelokupnog načina prehrane. Na ovaj način klatno farmakologije dobiva podršku, klatno nezdrave
prehrane dobije samo blag prijekor, a posljedica je da ljudi završavaju pod skalpelom kirurga i postaju potpuno ovisni o klatnu medicine.
A moglo se izbjeći puno operacija i besmislenih smrti. Isti kamenci, nije bitno kakve veličine, lako se i bezbolno razbijaju i uklanjaju iz organizma
pomoću metoda alternativne medicine koje se temelje na korištenju običnih biljaka, povrća i voća. Ali ovakve metode čišćenja organizma
proglašavaju se neznanstvenima i ne postaju široko rasprostranjene zato što je klatno alternativne medicine slabo u usporedbi s klatnom službene
medicine.
Pogledajte kako su samo strašno aktivna klatna nezdrave prehrane. Takva grozna hrana kao što je pizza, hamburger, hot-dog, čips pojavila se tek
nedavno i odmah se proširila cijelim svijetom. Sve je preplavljeno rafiniranim receptima s namirnicama koje se ne smiju kombinirati, a koje se
gutaju strašno nezdravim redoslijedom. Svi atributi ukusne, ali nezdrave gozbe aranžiraju se vrlo učinkovito, od primamljivih reklama do
restoranskih rituala. Od nezdravih, ali ukusnih jela radi se kult. A one koji se pridržavaju načela zdrave prehrane proglašava se u boljem slučaju
ekscentricima, a u gorem opasnim budalama. Međutim, zdrava prehrana uopće nije neukusna.
Klatna znaju kako vas uhvatiti u svoju mrežu. Ova obmana je jako ljepljiva i malo je ljudi koji je se uspiju otresti i uvidjeti sav užas tog stanja u
kojem su se prije nalazili. Znate kako pauk otrovom paralizira svoju žrtvu: ona je još živa, ali ne može pružati otpor. Oprilike tako djeluju i klatna,
samo što ona još dodatno ubrizgavanju i narkozu, i zato se žrtvama čini da uživaju i da imaju slobodu samostalnog biranja i djelovanja.

Izvori smeća
Uopće nije potrebno postati apologet klatna zdravog načina života i ići u krajnosti pedantno slijedeći nekakva načela. Ali bolje je poštovati osnovna
pravila zdrave prehrane, inače vam tijelo može prirediti različite neugodnosti.
Glavni izvor smeća u organizmu je miješanje namirnica koje se ne smiju međusobno kombinirati u jednom obroku. Alternativa je jedno vrlo dobro
klatno: odvajanje namirnica. Sigurno ste čuli za to. Princip je takav da se u želucu ne miješaju namirnice koje se ne smiju kombinirati. Na primjer,
meso se jede samo s povrćem, slatkiši i voće jedu se odvojeno, najmanje pola sata prije glavnog jela, ne smiju se miješati bjelančevine s
ugljikohidratima i tako dalje. Ako želi te, literaturu o pravilnoj prehrani nije teško naći (na primjer, knjige Maje Gogulan). Ne morate se obvezno
pridržavati strogih pravila, ali nemojte raditi teške greške. Razdvajanje namirnica uvelike će olakšati život vašem tijelu, a to znači da će se kod vas
pojaviti velika količina slobodne energije za druge aktivnosti. I naravno, razdvajanje namirnica je jedini djelotvoran naćin skidanja prekomjernih kilograma.
Svaki drugi način daje samo privremeno i neznatno poboljšanje, a da ni ne spominjemo popratne pojave.
Drugi izvor smeća su proizvodi od bijelog brašna, isključivo proizvod destruktivnog klatna. Sve vrijedno iz zrna nalazi se u klicil i ljusci. Bijelo
brašno najbolje vrste dobiva se tako da se pšeničnu zrno očisti od ljuske i klice. Na taj način uklanja se sve vrijedno, a ostaje samo mrtvi dio koji se
uglavnom sastoji od škroba. Potom se u brašno dodaju umjetni vitamini. Ovaj beživotni dio zrna priroda je namijenila za građevinski materijal - to
je neka vrsta bačve pune masti za klicu. Konzumiranje proizvoda od bijelog brašna najbolje vrste je kao da u trgovini kupite škrob i onda ga gutate
na žlice. Jetru onečišćuje tvar koja podsjeća na mazut, škrob se akumulira u organizmu u obliku sluzi, na stijenkama crijeva nastaju naslage. Oči
nevide kako se to događa, ali zato vide kako primamljivo izgledaju proizvodi od bijelog brašna. Najkorisniji kruh je kruh od zrnatih kultura,
beskvasan, od krupno mljevenog brašna. Što je viša kvaliteta brašna, to je viša i njegova štetnost i to je manje korisno za organizam.
Treći izvor smeća - to su, općenito, sve namirnice koje su podvrgnute toplinskoj ili nekoj drugoj obradi. U cijeloj prirodi jedino čovjek obrađuje
svoju hranu, nitko drugi. Na primjer, u sokovima koje kupujete u trgovini ostaje malo što korisno čak i kad su "stopostotni". Primjećujete da se ti
sokovi dobivaju iz koncentrata? A kako se dobiva koncentrat? Obradom, isparivanjem. A onda se još u njega dodaju umjetni vitamini. Postavlja se
pitanje zašto se dodaju vitamini u namirnicu koja bi ih trebala sadržavati po definiciji? Pa zato što nakon obrade u njoj jednostavno nema nikakvih
vitamina. Korisni su jedino svježe iscijeđeni sokovi koje ste sami napravili uz pomoć sokovnika. Živi sokovi sadrže i organsku, živu vodu. Voda
koja teče iz slavine je mrtva. Ona je jednostavno kemikalija koju stanice organizma loše apsorbiraju. A većina suhomesnatih proizvoda - znate li
kako se proizvode? Uopće ne na tradicionalan način koji je još donekle prihvatljiv. Najčešće se proizvod natapa u kancerogenoj i otopini tipa
"tekući dim", a onda se podvrgava termičkoj obradi.
Četvrti izvor su namirnice koje sadrže hidrogenizirane ili, kako ih još nazivaju, trans-masti. To su prije svega margarin, namazi, jestivo ulje, rafinirano
biljno ulje, maslac s manje od 82,5 posto mliječne masti, ulja koja se proizvode od biljne baze ("mješavine"), te majoneza i kečap. Trans-masti se
dobivaju kemijskom i termičkom obradom rafiniranih biljnih ulja koja se, s druge strane rade na isti način. Kako bi se izvuklo svo ulje iz uljene
pogače, koja preostaje nakon hladnog prešanja, primjenjuju se kemijska otapala (na primjer heksan koji je sličan benzinu). Onda otapalo isparava iz
ove grozne mješavine, a kao rezultat se dobiva proizvod koji obično stoji na policama trgovina. Ovaj "navodno prehrambeni proizvod" naširoko se
reklamira i predstavlja se kao "pročišćeno ulje" koje je, kažu, "korisno", bez kolesterola itd. Ustvari je biljni kolesterol organizmu neophodan, a
trans-masti su prava tempirana bomba.
Trans-masti su jako toksične i nakupljaju se u organizmu izazivajući čitav niz opasnih bolesti: stres, aterosklerozu, bolesti srca, rak, pretilost, dječje
bolesti, pad imuniteta, probleme s potencijom itd. Trans-masti blokiraju djelovanje probavnih enzima sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze -
jedna od glavnih je da se hrana ne probavlja i trune u organizmu, iako mi to ne vidimo. Trans-mast i ulaze u stanice organizma i zadržavaju se
dugo, prekrivaju membr:i ne, a posljedica toga je da stanice ne dobivaju dovoljno hrane i sakupljaju toksine. Trans-masti se izluče iz organizma tek
dvije godine nakon što prestanemo uzimati hranu koja ih sadržava. Trans-masti su se pojavile relativno nedavno kao posljedica tehnološkog
napretka koji su izazvale glad i ratne godine, zato organizam ne zna što njima raditi - ni kako ih probavljati, ni kako ih se osloboditi. Najbogatiji
izvori trans-masti su pržena brza hrana, kolači i keksi. Margarin, izumljen u gladnim ratnim godinama, je "namirnica" koju ne jedu čak ni štakori i
žohari. Po svojim svojstvimu je blizak sapunu, čak se ni ne kvari, jednako kao sredstva za pranje. Ovaj kemijski surogat, ne znaš kako ga nazvati,
nalazi se u svim slastičarskim proizvodima. Proizvodi se na sljedeći način. Oni isto "rafinirano ulje", dobiveno kemijskom obradom, zagrijavu se i
hidrogenizira upuhivanjem vodika. Kao rezultat se dobiva smjesa trans-izomera koje priroda uopće ne poznaje, a koji imaju konzistenciju mekog
plastelina, odvratnog su mirisa i boje. Kako bi ovom "proizvodu" pridali svojstva robe, dodaju mu još gomilu raznovrsnih kemijskih sredstava.
Zato, ako vam život još nije dojadio, proizvode od tijesta radije pripremajte sami, koristeći kvalitetan maslac. Majonezu, a jednako tako i kečap,
možete napraviti ručno od prirodnih sastojaka (recepte nije teško pronaći na Internetu).
Peti, najrašireniji izvor smeća su sve moguće vrste brze hrane. To su sintetički proizvodi koji su odmah ili vrlo brzo spremni za upotrebu. Ovdje je
riječ o instant-hrani tipa "jednostavno dodajte vodu", juhama, bujonima, svim vrstama pahuljica, konzervama, čokoladicama, čipsu, različitim
grickalicama i, naravno, gaziranim pićima koja su toliko toksična da njima možete čistiti naslage sa zahodske školjke.
Jednom su u SAD-u izveli "šaljiv" eksperiment. Jednu grupu štakora hranili su pahuljicama, a drugu - kartonskim kutijama, ambalažom istih
pahuljica. Prva je skupina otišla na drugi svijet već tijekom dva tjedna, ali druga je živjela dulje!
Nije još poznato za koliko će se skratiti život konzumenata sintetičke hrane. Brza hrana je tek nedavno ušla u svakodnevnu i široku upotrebu -
konzumira se tek nekoliko posljednjih desetljeća. Ali za to je vrijeme na primjer Amerika, u kojoj je brza hrana najviše rasprostranjena, od nacije
koja trči i opsjednuta je prirodnim namirnicama postala nacija koja trpi od prekomjerne debljine. I ovom strašnom fenomenu ne pridaje se osobito
značenje. Nacija jednostavno spava. Samilosne mamice misle: ako je dijete "punašno", znači da je sve u redu - dobro jede! Probudite se, spavalice!
Klatna vas love za klanje, doslovno kao stoku! Pa pretilost nije znak napretka, već degeneracije nacije. A debljina nije znak zdravlja, već bolesti!

Zaboravljeni iscjelitelji
Klatna suvremene medicine i nutricionizma razvila su tijekom desetljeća bogatu aktivnost kojom su potisnula u pozadinu sve ono vrijedno što nam
je oduvijek davala priroda. Klatna se služe dobro poznatim metodama: argumentima medicinskih autoriteta, reklamom, "dizanjem prašine",
trendovima, atraktivnom ambalažom i tako dalje. Učinkovitost mnogih sintetičkih lijekova je dvojbena, a i cijena im nije zanemariva. Kad bismo
okrenuli leđa klatnima i vratili se prirodi, dobili bismo mnogo više po znatno nižoj cijeni. Priroda je savršena i daje sve što nam je neophodno -
trebamo samo ispružiti ruku. Oponašajući prirodu, klatna su stvorila mnoštvo lijekova, no, osim što su skupi, oni ni izdaleka nisu savršeni.
Vitamini kupljeni u ljekarni djeluju samo nekoliko sati, kao što je za tablete i uobičajeno. Za razliku od prirodnih, umjetni vitamini su mrtvi
kemijski spojevi i zato ih se tijelo nastoji osloboditi. Jedan dio tih kemijskih spojeva se izlučuje, ali jedan se dio zadržava u obliku naslaga na
stijenkama krvnih žila i u tkivima. Prirodni živi vitamini, koji u organizam ulaze u obliku svježeg voća i povrća, ispunjavaju svoju funkciju onako
kako treba i nakupljaju se kao pričuva.
Općenito, uzimanjem kemijskih pripravaka iz ljekarne s vremenom se u organizmu stvaraju goleme naslage mineralnih soli. U tom su smislu
osobito djelotvorne intravenozne injekcije koje usporedno sa svojim ljekovitim učinkom stvaraju i kamenac na stjenkama ma žila.
Klatna su stvorila stereotip prema kojem je suvremena medicina zakoračila daleko naprijed u usporedbi s prirodnim metodama i sredstvima, a
prirodni lijekovi su isuviše jednostavni da bi bili učinkoviti. Sve što je ljekovito ili je teško dostupno ili se prodaje u ljekarnama po visokim
cijenama. Mlada klatna u borbi za sljedbenike ne prezaju ni pred čim kako bi istisnula svoje ostarjele, neaktivne konkurente. Zato se taj stereotip
tako čvrsto ukorijenio u svijesti ljudi.
Nasreću, klatna prirodnih lijekova nisu se još sasvim zaustavila. Tko želi, može naći mnoštvo recepata koji su znatno učinkovitiji od medicinskih
pripravaka. Nećemo se ovdje doticati teme ljekovitog bilja jer biljem se valja znati koristiti, a takvih je stručnjaka danas malo. Cilj transurfinga nije
izbor metode liječenja, nego očuvanje zdravlja. A da bismo očuvali zdravlje, dovoljno je da ne narušavamo prirodna načela prehrane. Ovdje ćemo
spomenuti samo nekoliko prirodnih sredstava koja svojom učinkovitošću nadmašuju umjetne lijekove, a uz to, naravno, nisu štetna.
Kao prvo, organizam svaki dan treba primiti određenu količinu vitamina i mikroelemenata. Ako ne možete ili ne želite svoju prehranu utemeljiti
prvenstveno na sirovom voću i povrću, vaše tijelo neće dobivati sve što mu treba da bi normalno funkcioniralo. U nadoknađivanju tog nedostatka
mogu vam pomoći jednostavne namirnice - morske alge, kao što su fukus i laminarija. Alge, osobito fukus, sadržavaju vrlo visoku koncentraciju
gotovo svih vitamina i mikroelemenata. Ako vam nisu dostupne svježe alge, nabavite sušenu u trgovinama zdravom hranom, ljekarnama ili preko
interneta. Vrijednost algi je u tome što su one po svojem kemijskom sastavu gotovo identične živoj plazmi organizma. Život potječe iz mora što
znači da je priroda te pripravke "razvijala" milijunima godina pa oni imaju potvrdu o kvaliteti koju je izdao Bog. Alge sadržavaju vrijedne i rijetke
elemente kao što je jod. Poznato je da nedostatak joda može izazvati rak štitnjače u odraslih, odnosno poremetiti normalan intelektualni razvoj
djece. Alge sadržavaju i neke korisne elemente kojih nema u kopnenim biljkama. Vaše će se tijelo samo pobrinuti za svoje zdravlje ako dobije što
mu treba.
Problem je u tome što alge imaju specifičan okus pa ako ih nepravilno pripremite, teško da ćete ih moći jesti. Razumije se da nema nikakva smisla
uzimati ih u kuhanu, a još manje u konzerviranu obliku - tako se uništava sve ono što vrijedi. Opisat ću vam jednostavan recept za pripremu
sušenog fukusa.
Nasipajte sto grama sušenih algi u staklenku volumena 0,7 litara. Prethodno prosijte alge kako biste ih očistili od pijeska. Dodajte čajnu žličicu
pripravka za mrkvu na korejski način i promiješajte. Na finom ribežu naribajte manju glavicu češnjaka i luka. Dodajte dvije jušne žlice jabučnog
octa i istu količinu sojina umaka, zalijte vodom, promiješajte i pustite da odstoji pola sata. Ako se upije sva voda, možete dodati još malo, ali tako
da ne ostane višak. Alge će začas upiti svu vodu koju mogu upiti. Dolijte dvije do tri jušne žlice nerafiniranog suncokretova ulja (još bolje lanena) i
promiješajte. Dvije jušne žlice ove iznimne hrane na dan našem tijelu osigunivaju potrebnu dnevnu količinu vitamina i mikroelemenata.
Još jedan zaboravljeni iscjelitelj su isklijale sjemenke ili klice. Velik dio naše prehrane sastoji se od sjemenki - žitarica, mahunarki i drugih. Sjemenke
se sastoje od poluproizvoda - konzerviranih gradivnih tvari. Riječ je uglavnom o škrobu, bjelančevinama i mastima. Dok sjemenke klijaju, u njima
se zbivaju drastične promjene: škrob se pretvara u maltozu, bjelančevine u aminokiseline, a masti u masne kiseline. Isti se proces odvija i u probavi.
Dakle, veći dio posla je već obavljen u klicama. Štoviše, sintetiziraju se vitamini i drugi korisni elementi, koncentrira se energija i pokreću sve snage
kako bi se energija usmjerila u razvoj biljke. Konzervirana, uspavana snaga sjemena oživljava i oslobađa golem potencijal stvaranje novog života.
Klatno farmakologije dobro je upoznato s tim potencijalom, jer nemoguće ga je ignorirati. Zato se klice kukuruza, pšenice i drugih biljaka rabe u
pripremi poprilično skupih ljekovitih pripravaka.
Zašto onda ne bismo kao hranu uzimali klice, umjesto neisklijalih sjemenki? Naravno, to je moguće, a čak je i okus bolji! No klatna tradicionalne
prehrane ne brinu se o zdravlju svojih sljedbenika.
Klice imaju snažna ljekovita i biostimulativna svojstva koja bih ovdje želio što temeljitije pobrojiti. Prije svega sadržavaju vitamine i elemente u
tragovima, također poboljšavaju izmjenu tvari, čiste organizam, jačaju imunitet, povećavaju radnu sposobnost, liječe mnoge bolesti i tako dalje.
Klice sadrže sve što je priroda predvidjela za razvoj novog života i njegovo preživljavanje u agresivnom okolišu. To je savršeno uravnotežena hrana
koja se lako probavlja, a istovremeno je i učinkovit lijek. Klice ne samo da su živa hrana nego su i energija života koji se rađa. Tome se nema što
dodati. Pšenične klice imaju najizraženija ljekovita svojstva. One su univerzalna hrana i učinkovit lijek koji sadržava cijelu paletu vitamina i
mikroelemenata. No ljekovitost pšeničnih klica ne očituje se odmah, nego tek nakon dugotrajnog redovitog uzimanja. One liječe mnoge bolesti i
čiste skrivene kutke našeg tijela do kojih druga sredstva ne uspijevaju doprijeti. Nakon dva tjedna konzumacije pšeničnih klica, a ponekad i prije,
čovjeku se opće stanje znatno poboljša što znači da se razina energije u organizmu povisila. Do temeljitih promjena dolazi poslije duljeg razdoblja,
ponekad za pola godine, ponekad za godinu dana.
Svake godine tisuće ljudi umiru od gladi, a u vrijeme ratova i prirodnih katastrofa glad odnosi milijune života. No ljudi zapravo i ne umiru od gladi,
nego od neznanja. Ljude ne ubija nedostatak hrane, nego nedostatak onoga što je tijelu potrebno, tj. vitamina i elemenata u tragovima. Zamislite
koliko se života može spasiti vrećom pšenice. Kad zrnje sameljete u brašno najbolje kvalitete i od toga pripremite kruh, to je dovoljno hrane tek za
kratko vrijeme i šačicu ljudi. Bijeli kruh sadržava mizernu količinu tvari neophodnih za život. Uzmete li, pak, sto grama klica, to će biti više nego
dovoljno za cijeli dan - i to ne samo za održavanje na životu, nego za normalno funkcioniranje tijela. Pedeset ljudi može cijeli mjesec normalno živjeti s
vrećom sjemena ako jede isklijalo zrnje, a ne peče kruh.
Za zdravog čovjeka glavna korist od uzimanja klica je u čišćenju organizma od toksina, no do toga dolazi tek nakon redovitog i dugotrajnog
uzimanja jer je i zagađivanje organizma trajalo desetljećima. Od razmjerno kratkoročnih rezultata možemo spomenuti poboljšanje izgleda kose
kakvo nije moguće ostvariti nijednim šamponom. Među značajne rezultate ubrajaju se i učinkovita prefilaksa raka i karijesa, normalizacija
metabolizma, povišenje tonusa i imunološkog stanja organizma, jačanje živčanog sustava, kvalitetniji san, čišćenje crijeva i još mnogo toga.
Osobito je zanimljivo blagotvorno djelovanje klica na vid. Ako nosite naočale, ali dio vremena možete i bez njih, slobodno ih bacite jer nakon
nekoliko mjeseci prehrane klicama one vam više neće ni trebati. (Pogotovo ako usput vježbate po Batesovu sustavu.) Ovisno o vašem početnom
stanju, savršen vid uspostavlja se u periodu od jednog mjeseca do godine dana ako se pomirite s privremenom neugodom nenošenja naočala te
svaki dan konzumirate klice i vježbate oči. Za nekoliko mjeseci, a možda i prije, odjednom ćete sa zaprepaštenjem ustanoviti da vam se oštrina vida
značajno poboljšala, zatim ćete primijetiti da su boje postale zasićene i jarke. I na kraju će doći dan kad će vam okulist reći da imate savršen vid.
Klicama možete dodavati bilo kakve začine, orašaste plodove i dodatke, osim šećera. Svaka termička obrada svest će korisna svojstva na ništicu.
Klice treba žvakati dok se u ustima ne pretvore u kašu kako bi se postigao maksimalan učinak. Ako ne možete žvakati, možete klice samljeti u
stroju za mljevenje mesa. U krajnji slučaju možete od samljevenih klica pripremiti napitak te ga popiti. Usput rečeno, napitak od klica je najbolji
melem koji možete zamisliti, osobito za djecu umjesto prokuhanog (tj. mrtvog) mlijeka.
Dnevnu dozu odredite sami, ali imajte na umu da šalica klica može nadomjestiti cijeli ručak. Doduše, žvakanje može potrajati i četrdesetak minuta.
Poslije konzumacije klica ne jedite i ne pijte ništa jedan sat kako biste svojem organizmu omogućili da u cijelosti iskoristi ljekovita svojstva ovog
melema. Ako ste teško bolesni, trebali biste jesti što je više moguće klica ne miješajući ih u obroku s drugom hranom.
Naravno, osim pšenice mogu se isklijavati i zrna kukuruza, boba, graha, graška (još su bolje klice mungo graha i slanutka), soje, leće i drugih vrsta. I
ona imaju ljekovita svojstva i čiste organizam. Opisat ću još jednu tehniku isklijavanja krupnih sjemenki. Sjemenke isperite u tekućoj vodi, stavite ih
u posudu i prelijte vodom, tako da budu sasvim prekrivene. Grašak je dovoljno namakati dvanaest sati, grah nešto duže, a bob najmanje dvadeset i
četiri sata. Zatim sjemenke ocijedite u cjediljki, isperite ih vodom, prekrijte vlažnom gazom pa cjediljku ostavite na tamnom, prozračnom mjestu.
Svakih osam sati isperite pod tekućom vodom. Duljina klice kod boba treba biti jedan do jedan i pol centimetar, a kod graha i graška nešto kraća.
Klice se mogu jesti sirove kao dodatak salati ili ih možemo prokuhati nekoliko minuta. Suhi bob mora se kuhati nekoliko sati, a proklijao i očišćen
od kožice kuhan je već za tri minute. Vidite li razliku?

Još sam u prvoj knjizi, u uvodu u transurfing, obećao da neće bit nikakvih vježbi. I doista, tehnika transurfinga djeluje i kad ne ulažete nikakav
napor u samousavršavanje, ali njegova učinkovitost znatno raste ako osim tjelesnog zdravlja raspolažete i trima dopunskim resursima. Prvi je
visoka energetika: povišeni životni tonus i sposobnost aktivnog djelovanja na stvarnost. Drugi je intelekt: umijeće rješavanja složenih problema s
lakoćom. I treći je šarm: dar privlačenja ljudi i stjecanja njihove naklonosti. Uspjeh u karijeri i osobnom životu izravno ovisi o ova tri čimbenika.

Intenzivno bavljenje sportom i izlaganje velikim naporima više iscrpljuje
organizam nego što ga razvija. Optimalna životna vatra raspiruje se i održava umjerenim tjelesnim vježbama u kombinaciji s usredotočenošću na
energetske tokove. Čovjek još koliko-toliko upravlja svojim mišićima jer se mora kretati svaki dan, na ovaj ili onaj način. Međutim, na energiju
nitko u pravilu obraća pozornost pa ona stoga i nije podložna našem utjecaju, već se osjeća samo u obliku kratkotrajnih eksplozija živahnosti koje
se izmjenjuju s dugotrajnim razdobljima slabosti.

Prvi obred. Vrtnju je dobro razbiti u tri seta po dvanaest, petnaest i osamnaest ponavljanja. Ti brojevi nisu fiksni i ne znače ništa - možete ih varirati
po svojem nahođenju onako kako vam govore intuicija i tijelo. Svrha triju setova je u tome da se naglim zaustavljanjem vrtnje inducira ubrzanje
energetskih vrtloga. Vrtjeti se treba slobodno, opušteno, obraćajući pozornost na to kako ruke odvlači centrifugalna sila. Kad se zaustavite,
zatvorite oči i osjetite kako se vrtlozi po inerciji nastavljaju vrtjeti. Osjetite energiju u sebi. Namjeru usmjerite na sljedeću tvrdnju: Imam snažnu
energiju. Energija čisti sve kanale, sve žile, cijeli organizam. U čistom organizmu energija slobodno teče. Moja energija raste. Ponavljajte tu tvrdnju, dok vam ne
prođe vrtoglavica. Kod većine ljudi vrtlog se okreće u smjeru kazaljke na satu iako kod nekih osoba može biti i obrnuto. Ako pri vrtnji osjećate
nelagodu i otpor, vrtite se u suprotnom smjeru.
Drugi obred. Nastojte ga obaviti kvalitetno, bez žurbe, s ispruženim nogama. Vucite pete. Ako vam je teško izvesti dvadeset i jedno ponavljanje,
napravite ih manje - najvažnije je da budu kvalitetna. Nakon svakog ponavljanja olabavite noge i opustite se; tijekom izdaha predajte se osjetima na
nekoliko sekundi. Osjetite kako energiju puni vaše tijelo i izlijeva se. Od iznimne je važnosti da tijekom opuštanja obratite pozornost na taj osjet.
Nemojte raditi samo naprežući mišiće, nego se punite energijom. Ako ste dovoljno jaki i zdravi, ovu radnju možete izvoditi obješeni o prečku. Na
početku dizanja udahnite pa sasvim podignite ispružene noge zadržavajući dah. U spuštanju izdahnite i opustite se. Osjetit ćete karakterističan
osjećaj punjenja energijom. Najbitnije je obratiti pozornost. Bez usredotočenosti to neće biti čak ni obredne radnje, nego besmisleni pokreti. Kad
dokončate vježbu, energično ustanite u trenutku udaha, bacajući ruke uvis. Osjetite kretanje energije. Zatim bez stanke izdišite te dok istovremeno
ruke usmjeravate na stranu i nadolje. (Možete ustati i na izdahu, odnosno spušati ruke na udahu. Pokušajte i jedno i drugo da vidite što vam bolje
odgovara.) Pritom izgovarajte afirmaciju: Imam snažnu energiju. Osjetite priljev energije. Na isti način završavajte i sljedeće tri radnje.
Treći obred. Ova vježba može vam se učiniti besmislenom. Tako će i biti ako je budete izvodili samo kao kretnju, bez pozornosti. Saginjući se
unatrag na način kao da se sagibate naprijed, usredotočite pozornost na osnovne energetske tokove. Tokovi protječu kroz središnju os tijela.
Uzlazni tok nalazi se tik ispred, a silazni tik iza osi. Ako ste se u prvoj vježbi odlučili vrtjeti u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, strujanje
tokova može biti obrnuto. Slušajte svoje tijelo - ono će vam reći. U prethodnim knjigama o transurfingu opisano je kako se mogu osjetiti ovi
tokovi. Zamislite da iz samog središta vašeg tijela izlaze horizontalne nasuprotne strelice: jedna usmjerena naprijed, a druga natrag. Strelice izlaze iz
tijela međusobno udaljene otprilike dvadesetak do tridesetak centimetara ili više. Sada u mislima u istom trenu preokrenite strelice - prednju uvis, a
stražnju nadolje tako da stoje okomito, uzduž kralježnice. Odmah će te osjetiti kako su energetski tokovi živnuli. Vi kao da okrećete ključ koji
otvara središnje tokove. Izvodeći treću vježbu, pokrećite energetske tokove i zamišljajte, ovaj put bez "ključa", da se neka tvar probija istovremeno
u oba smjera uzduž središnje osi vašeg tijela.
Četvrti obred. Pri pravilnom izvođenju ove vježbe može se javiti osjećaj neugode. Međutim, treba reći sljedeće: koliko god vježba bila korisna, neće
doći do podizanja energije ako tijelo pritom osjeća neugodu. Naprotiv, neugodan pokret može zablokirati kanale. Stoga, ako osjećate neugodu,
preoblikujte ovu vježbu tako da vam bude ugodnije izvoditi je. Primjerice, možete izmijeniti položaj šaka - smjestite ih kako želite. Ako se ne želite
spuštati do poda, nemojte pružiti noge do kraja i nemojte dotaknuti pod. Kod ove vježbe najmirnije je obratiti pozornost na središnje tokove u
trenutku kad se savijaju leđa. Dakle, sagibajte se paralelno s podom, otvarajte tokove, a zatim se vratite u "ovješeno stanje" kao da ste na ljuljački.
Peti obred. Dok se tijelo kreće naprijed, usmjeravajte namjeru na ubrzavanje središnjih tokova. Istovremeno s energičnim bacanjem tijela "bacajte" i
energetske tokove, raspršujte ih: zamislite da van prožima snažna sila.
Namjera (volja) se hrani upravo tom silom - slobodnom energijom. Niska razina energije glavni je uzrok klonulosti, pesimizma, kroničnog umora,
depresije i bolesti. Niska razina energije posljedica je zagađenosti organizma, blokade i atrofije energetskih kanala, a katkad i neotkrivenih problema
s kralježnicom. Čovjek sam ne stvara energiju, nego je uzima iz svemira, ako može. Ljudsko tijelo (fizičko, astralno itd.) je poput prijamnika i
pretvarača - reemitira energije. Svrha ritualnih radnji i jest da se pročiste, ožive, pomlade energetski kanali. Tome cilju treba biti usmjerena namjera.
Tada će slobodna energija - izvor namjere - hraniti i razvijati samu sebe. Što je viša razina slobodne energije, to je viši životni tonus i sposobnost
upravljanja stvarnošću.

Započnite polagan, jedva primjetan udah kroz nos. Ne udišite toliko zrak koliko energiju. To znači da se u nosnicama ne osjeća strujanje zraka, ali
se osjeća punjenje tijela energijom, snagom, toplinom, nekom tvari ili kako vam je to već najzgodnije zamisliti. Punjenje se odvija odozdo prema
gore, kao u čaši, ili istovremeno po cijelom tijelu, već kako vam bolje odgovara. Udah neka traje 40-50 sekundi. Namjeru utvrđujte u sljedećoj
afirmaciji: Ispunjam se energijom. Moj energetski kapacitet raste. Moja energija je visoka i svakim je danom sve viša. Emitiram energiju ljubavi i izobilja. Ja sam čisti
izvor energije. Ljudi ćute moju energiju i osjećaju naklonost prema meni.
Što se tiče ovog posljednjeg, tako će i biti - uvjerit ćete se sami. Kada primijetite da ljudi prema vama doista osjećaju naklonost, ne zaboravite
konstatirati da tehnika funkcionira. Ta konstatacija neophodna je razumu zato što on uvijek sumnja: "Jesam li doista sposoban za takvo što?"
Afirmaciju možete dopuniti po svojem nahođenju i podijeliti je kako vam odgovara, na oba udaha. Ali ne ponavljajte riječi mehanički (u mislima ili
naglas, svejedno je) - osjetite, zamislite ono što želite dobiti. Objavljujte svoju namjeru odlučno, ali bez napetosti. Snaga namjere nije u napetosti, nego u usredotočenosti.
Kad udahnete, spustite ruke i brzo izdahnite. Osjetite kako se pritom energetski val udaljava od vas, osjetite kako ispunjava cijelu prostoriju u kojoj
se nalazite ili osjetite oko sebe energetsku sferu radijusa 5-7 metara: Moje energetsko polje je snažno.
Sada razumijete zašto šest tibetanskih vježbi nosi naziv obredi. To je tek u manjoj mjeri tjelovježba, a pretežno je obred na koji se "veže" namjera. Ako
ne usredotočimo pozornost i ne deklariranu namjeru, obred gubi i učinkovitost i smisao.

Same po sebi tibetanske vježbe korisne su i zato što pritišću, šire i masiraju unutarnje organe zbog čega se oni čiste i obnavljaju. Razgibavanje je
potrebno mišićima, ali i unutarnjim organima. Tijelo čovjeka koji vodi sjedilački način života je poput ustajale bare.

Što se tiče upozorenja u knjizi Petera Keldera prema kojem vježbe treba izvoditi svaki dan, tj. da duge stanke mogu izazvati neugodne posljedice,
mogu reći sljedeće: baveći se dulje vrijeme nekim oblikom tjelovježbe (bez obzira kakvim), dovodite svoju tjelesnu i energetsku spremu na vrlo
visoku razinu. Međutim, ako prestanete s vježbama, s dosegnute visine padate natrag u ponor, i to još dublje nego što ste bili na početku. Ako
nakon nekog vremena ponovno odlučite dostići prijašnju razinu, bit će vam znatno teže. Prema tome, kad jednom počnete, bolje je da ne radite
pauze dulje od jednog do dva dana. Te vježbe nisu samo privremena terapija, nego način života.

Posljednja je vježba Generator namjere i nju ćemo još jednom ponoviti u kontekstu razvoja energije i intelekta. Riječ je o jednoj od najstarijih
energetskih vježbi koje smo baštinili tijekom tisućljeća od magova s Atlantide. Savijte ruke u laktovima ispred sebe kao da držite loptu. Povećavajte
napetost među dlanovima kako biste osjetili elastično zgušnjavanje energije. Rukama izvodite kretnju kao da opipavate i stišćete balon. Kad osjetite
probadanje u rukama i elastičnu supstanciju između njih, počnite ruke pokretati kao da svirate harmoniku. Obratite pozornost na ono što vam se
događa u glavi. Dok ruke razmičete, u glavi se nešto steže, a dok ih primičete, nešto se širi. Osjetite kako mozak reagira u ritmu pokreta.
Nastavite izvoditi pokrete rukama i pritom ponavljajte afirmaciju: U moj je mozak unesen program samorazvoja. Mozak se sam razvija i usavršava,
Uspostavljaju se nove veze između moždanih polutki. Obje polutke rade jasno, usklađeno, sinkronizirano. Moj mozak je genijalan. Na um mi padaju genijalne misli.
Razmišljam originalno. U rad se uključuju rezerve mozga. Mozak mi je stopostotno aktivan. Imam moćan intelekt koji svakim danom postaje sve moćniji. Lako rješavam
sve probleme. Moja se svijest bistri. Sve je transparentno i jednostavno. Sve razumijem i jasno izražavam. Možete se služiti ovom afirmacijom ili je možete
preoblikovati po vlastitom nahođenju.
Pokušajte obrnuti osjete: neka mozak pokreće ruke. Kad se u glavi nešto širi, ruke se automatski primiču i obrnuto. Možda neće te uspjeti odmah,
ali s vremenom hoćete. To je vježba koja mozgu iznimno godi. Ponavljajte vježbu. Zatim prijeđite s horizontalnih pokreta rukama na kružne
pokrete kao da rastresate oblak od vate. Usredotočite pozornost na svoj energetski omotač. Osjetite sjedinjenje energetskog grumena među
dlanovima s cijelim omotačem. Drugim riječima zamislite da miješate svoju energiju kao u mikseru. Grumen je koncentracija vaše namjere kojom
zasićujete cijeli energetski omotač. Posljedica toga je sređivanje vašeg energetskog tijela i njegovo pretvaranje u strukturu koja šalje zadanu
afirmaciju u prostranstvo varijanti. Tako funkcionira tehnika Generator namjere.
Izvodeći kretnje, utvrđujte svoju osobnu afirmaciju. Sastavile je po želji, tj. prema onome što želite postići u životu. Na primjeri: Uspješno ću provesti
svoj projekt i verbalizirajte sve što je s tim u vezi. Ne izgovarajte samo riječi, nego nastojite i slikovito zamisliti kako vaši poslovi rastu, kako
napredujete po karijernoj ljestvici, kako vam raste plaća i tako dalje. Afirmacija treba sadržavati sažetak svega i onoga što želite dobiti u životu.
Verbalizirajte ono što vam je najbitnije. Na taj će se način oblikovati vaš program. Na kraju zaustavite ruke i pokušajte ponovno osjetiti grudu
među dlanovima. Osjetiti ćete da je otvrdnula. Uzmite tu energetsku kuglu i jednim je pokretom "utrljajte" u lice i tijelo. Sada kad ste napunili svoj
energetski omotač, cijeli ćete dan provesti emitirajući u okoliš svoju namjeru.
Nemojte se naprezati i vršiti pritisak na sebe i svijet. Objavu namjere obavite odlučno, mirno i nepokolebljivo. Sjetite se kako morski valovi
ravnodušno i neumitno udaraju o obalu. Tako će se neumitno ostvariti i vaša namjera.

Negativno psihičko djelovanje može ozlijediti čovjekov bioenergetski omotač. U auru se ugrađuju negativni programi i nastaju rupe kroz koje curi
slobodna energija. Posljedice su apatija, slabost ili neprestana "nesreća".
Osim toga, poznato je da se čovjekova aura tijekom života "troši" poput stare košulje, što se, naravno, očituje u razini energije i općenitom stanju
organizma. Događaji kao što su trauma rađanja te živčani slomovi i stresovi ne prolaze samo tako, već ostavljaju negativan trag i na auri.

Biljke su najstarija i najčudesnija bića koja nastanjuju naš planet. One posjeduju moćnu, dobru energiju koja je sposobna iscjeljivati i štititi od
vanjskih utjecaja. Biljke su bile prvi i najranjiviji organizmi na planetu pa se nisu ni bavile ničim drugim osim preživljavanjem u agresivnom okolišu.

Poznato je da najjači antibiotici nisu sintetičkog, nego biljnog podrijetla. Jeste li se zapitali zašto biljke ne boluju od istih bolest i koje napadaju ljude
i životinje. Zato što su biljke milijunima godina razvijale sposobnost sintetiziranja učinkovitih antibiotika na koje se ne mogu prilagoditi bakterije i
virusi koji mutiraju i kojima tablete nisu ozbiljna prepreka.

Princip aromaterapije istovremeno je jednostavan i neponovljiv. Osjetne stanice, tj. receptori u nosnoj sluznici osjećaju mirise i odmah predaju
informaciju živčanom sustavu. Nije bitno što se i kako događa poslije toga - najhitnije je da funkcionira. Na taj način moguće je izliječiti mnoštvo
bolesti.

Oživljavaju auru nakon teške bolesti: naranča, ruža geranija, klinčić, đumbir, cedar, lavanda, leuzeja, mandarina, eukaliptus.
Posijetljuju auru, jačaju njenu snagu: bergamot, leuzeja, tamjan, mira, timijan.
Neutraliziraju agresivnu energiju i energetske vampire: bergamot, klinčić, đumbir, kajeput, čempres, lavanda, tamjan, leuzeja, melisa, borovica, metvica,
pačuli, stolisnik, koromač, čajevac, šisandra, eukaliptus.
Zacjeljuju rane na auri vezane uz nenadoknadiv gubitak: lovor, mažuran, bor.
Krpaju oštećenu auru: verbena, origano, đumbir, lavanda, tamjan, leuzeja, melisa, bor, čajevac, kadulja.
Uspostavljaju, učvršćuju i jačaju auru: klinčić, naranča, cedar, cimet, muškatni oraščić, metvica, sandal, tuja.
Zaglađuju, harmoniziraju auru: ruža geranija, ylang-ylang, kajeput, čempres, tamjan, leuzeja, mira, ruža, čajevac.
Uklanjaju blokade u auri: izop, bor.
Razvijaju više čakre: ylang-ylang, pačuli.
Obnavljaju auru: cedar, metvica, ružmarin, bor.
Razvija srčanu čakru: ružmarin.
Jačaju imunitet aure: lovor, kajeput, ružmarin, timijan.

Ulijevaju optimizam: naranča, melisa, stolisnik.
Podiju raspoloženje: ruža geranija, korijandar, litsea, limunsku trava, mandarina, melisa, ružino drvo, citronela.
Izvlače żz depresije: bosiljak, klinčić, ruža geranija, jasmin, izop, limunovac, mandarina, neroli, timijan, citronela, kadulja.
Vraćaju volju za životom: limun, mažuran, ružmarin.
Liječe od kompleksa: bosiljak, ruža geranija, mira, borovica, kamilica.
Liječe kompleks manje vrijednosti: ruža geranija, kamilica.
Pomake prevladati strašljivost: timijan.
Pomaku u stjecanju znanja i stvaralaštvu: bergamot, limun, sandal.
Oživljavaju i usklađuju energiju obitelji: vanilija, tamjan.
Potpomažu osobni uspjeh: verbena, cimet, mažuran, melisa, tuja, šisandni
Naglašavaju šarm: naranča, izop, neroli, ruža, šisandra.
Potičeprilagodavanje novim uvjetima: limun.
Pomaku prevladati poteškoće: anđelika, mažuran, borovica, pač uli, crni papar, kamilica, tuja, koromač.
Razvijaju čvrstinu karaktera: đumbir, borovica, muškatni oraščić.
Oslobađa od osjećaja krivnje: bor.
Obuzdavaju strahove: smilje, ylang-ylang, mažuran, mira, sandal, koromač, kadulja.
Liječe od lijenosti i apatije: bergamot, klinčić, ylang-ylang, đumbir, kumin, korijandar, limeta, borovica, muškatni oraščić, neroli, bor, kadulja, estragon.
Suzbijaju mentalni zamor: anis, amiris, cimet, lavanda, limeta, metvica, peršin, piment, timijan, kim.
Liječe od stresa i živčane napetosti: kadifica, benzoin, bergamot, vetiver, anđelika, ylang-ylang, cedar, melisa, mrkva, neroli, peršin, ruža.
Djeluju okrepljujuće: breza, grejp, jasmin, đumbir, kardamom, limeta, mira, niauli, čajevac.
Jačaju samouvjerenost: vetiver, jasmin, ruža.
Umiruju i uravnotežuju živčani sustav: lavanda, tamjan, mažuran, ružino drvo, celer, ljubica.
Potiču san, opuštaju: lovor, lipa, kamilica, tangerina.
Poboljšavaju bistrinu uma: kadifica, bergamot, izop, kajeput, limun, mažuran, borovica, mrkva, niauli, pačuli, citronela, eukaliptus.
Pune energijom, oživljuju: jasmin, muškatni oraščić.
Aktivira umnu aktivnost: ružmarin.
Ublažavaju tjeskobu i nemir: kamilica, sandal.
Suzbija iscrpljenost: bor.

Muški mirisi: pačuli, cimet, muškatni oraščić, cedar, bor, sandal, timijan, đumbir.
Ženski mirisi: ylang-ylang, ruža, petitgrain, bergamot, jasmin, palmarosa, ružmarin, badem, ruža geranija, neroli.
Uniseks mirisi: bergamot, borovica, pačuli, ružmarin, lavanda.
Najjači učinak imaju kombinacije mirisa.
Ženska mješavina: 3 kapljice ylang-ylanga + 3 kapljice ružmarina + 2 kapljice ruže geranije.
Muška mješavina: 2 kapljice cedra + 4 kapljice pačulija + 3 kapljice bergamota.

Alkohol oštećuje svaki organ u ljudskom tijelu. Najveće promjene doživljava mozak. Sa svakom ispijenom kriglom ili čašom počinje proces
uništavanja kore mozga.

Pročitajte knjigu Victorije Boutenko Zeleno za zdravlje. Pijte zelene koktele (smoothies) i jednostavno nećete moći pušiti jer će vani se smučiti i poželjet
ćete prestati. Stvar je u tome da upravo svježa zelen (još i više od povrća i voća) vraća organizam u njegovo prirodno (normalno) stanje. Biopolje
također prelazi na višu razinu vibracija. Tako se jedne strane fizički suživot s destruktivnim klatnima postaje nepodnošljiv, a s druge strane svijest
se čisti od otisaka štetnih mentalnih programa. Svježa zelen stabilizira i živčani sustav što nam vraća dobar san i rješava nas parazita svijesti. Na taj
se način mogu učinkovito liječiti i opsesivno-kompulzivna stanja i fobije.

Rječnik pojmova
Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim
prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su
vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta.
Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas
naučiti kako da to učinite.
Čuvareva zagonetka
„Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?“ Čovjek ne zna da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to
jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate knjige o
transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam odgovor neće biti jasan.
Freiling
Freiling je učinkovita tehnologija ljudskih odnosa koja je sastavni dio - transurfinga. Glavno načelo freilinga možemo formulirati na sljedeći način:
Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U
konačnici od čovjeka dobivate ono što niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete dojmljive rezultate
u privatnim i poslovnim odnosima.
Izbor
Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na
kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam, neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće ostvariti.
Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o
tome što je izbor i kako ga ostvariti.
Jedinstvo duše i razuma
Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona
leti u prostranstvu varijanti kao papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji, potrebno je postići jedinstvo
duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma spajaju u jedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova
duša „pjeva“, a razum „zadovoljno trlja ruke“. U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i razum ujedine u nemiru,
strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja. Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum
nisu usklađeni.
Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se „valne dužine misli“ slažu jedna
na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture - klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno
i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu.
Stoje više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije „njiše“. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju
njihanja. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj
sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije; negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir,
uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje, ponos, oholost,
prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla
pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam „egregor“ ne odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i
energetsko-informacijskih struktura.
Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji
života ima dva kraka u prostranstvu varijanti - povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema
njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate
nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da „nevolja nikad ne dolazi sama“. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog
same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti
negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to
načelo, u pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav negativisti postižu u svojim najgorim očekivanjima.
Koordinacija važnosti
Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama,
pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje
cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati -
jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao
posljedica
suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.
Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu
svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na
jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno
mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite na onim linijama čiji parametri
odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s
drugim varijantama razvoja događaja.
Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima
određene parametre. „Osvjetljavanjem“ odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj
na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante
ostaju na mjestu i postoje vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih
organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.
Namjera
Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja, nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana
u vašim mislima i shvaćate da želite podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka se podiže samo
kad su misli o želji odrađene i ostala je samo odlučnost djelovanja. Može li odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može. Donijeli ste
završnu odluku da ćete podići ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon donesene odluke?
Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera. Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i
djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže
željom ili odlukom, već namjerom.
Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska
namjera je odlučnost imanja, kada se svijet sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces kretanja prema
cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve
što je povezano s magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti postignuto u okvirima
uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.
Odnosi zavisnosti
Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput „ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako...“. „Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom
otići na kraj svijeta. Ako se ne oženiš mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš. Ako me hvališ, družit ću se s tobom. Ako mi ne daš svoju
lopaticu, potjerat ću te i iz pješčanika.“
Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno nastaje polarizacija i sile ravnoteže se narušavaju. Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na
posjedovanje, divljenje bez obožavanja. Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta njegove ljubavi.
Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se suprotstavlja. „Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!“ Na primjer,
nacionalni ponos: u usporedbi s kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedbi s kim? Ili ponos na sebe samoga: u usporedbi s kim?
Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je djelovanje usmjereno ili na to da „rastave“ suprotstavljene
subjekte, ili da ih ujedine uz obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit će prije svega
usmjereno protiv vas.
Polarizacija
Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi zavisnosti među ljudima stvaraju se kad se
međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i postavljati uvjete poput „ako ćeš ti tako, ja ću ovako“. Sam po sebi suvišni potencijal nije tako
strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno
uspoređuje ga se s drugim, stvara se polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu polarizaciju i njihovo
je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu polarizaciju stvorio.
Potaknuti prijelaz
Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više
pojačava napetost pa slijedi kulminacija, emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje privremeno
zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.
Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na
prvi trzaj klatna - na primjer, reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se počinje brzo vrtjeti i
povlačiti ga poput lijevka.
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično
uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan događaj
uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.
Prostranstvo varijanti
Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se
mogu zbiti. Može se reći da je u prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao šablona, koordinatna
mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak
očituje samo kao posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.
Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira
percepcije, ali zbog toga nije manje objektivno, lako je pristup tom polju informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze intuicija i vidovitost.
Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već
nešto nalik na adresu informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz pomoć duše, dobiva iz
prostranstva varijanti.
Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu
realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.
Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od
scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijanti
je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Što je udaljenost među sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i
scenografijama. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove
sudbine budući da je prostranstvo varijanti beskonačno.
Sile ravnoteže
Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija
kada nekom predmetu pridajemo suviše veliko značenje.
Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U
drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj razini
činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju. No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete
napetost, stvarate nejednakost na energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost. Čak možete i realno
osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile
suvišni potencijal vašeg straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim završiti. Takvo njihovo djelovanje
i osjećate.
Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često
dobiva upravo suprotno od željenog. Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva neobjašnjiva zla sila,
poput svojevrsnog „zakona podlosti“.
Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni
nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s ljudima, u
svoj „projektor“ stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti.
Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan
slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda
dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.
Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na
taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta - zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima
određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene „vremenske prilike“: jutarnja svježina i
sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi prirodne katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje
glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu vremena mora boriti.
Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.
Suvišni potencijal
Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu nejednolikost stvara energija misli kada se nekom
predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje gdje ga
nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski „pad tlaka“ koji uzrokuje vjetar sila ravnoteža. Drugi primjeri suvišnih
potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje, ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje, omalovažavanje, taština, osjećaj
nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.
Tijek varijanti
Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija organizirana je u lance koji su međusobno povezani.
Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek varijanti.
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su
slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijanti.
Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg
otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete
smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu
varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju
uzalud.
Transurfing
Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog
trenutka nisam razumio njegovo značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao
„klizanje kroz prostranstvo varijanti“, ili kao „transformaciju potencijalno moguće varijante u stvarnost“, ili kao „prijelaz kroz linije života“. Ali
općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što se i piše. Ako se nekome
sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.
Val sreće
Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju
liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako za
prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i odmaknulo od vala sreće.
Važnost
Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje. To je suvišni potencijal u čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže
stvaraju probleme onome tko taj potencijal stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost. Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao
posljedica procjene svojih vrlina ili mana. Formula unutarnje važnosti glasi ovako: „Ja sam važna osoba“ ili „Ja radim važan posao.“ Kada kazaljka
važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i „važna zvjerka“ dobiva po nosu. Onoga tko „radi važan posao“ također čeka razočaranje: ili taj
posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje. Veličina
suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.
Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula
izvanjske važnosti je: „Za mene veliko značenje ima to i to“ ili „Jako mi je važno da učinim to i to.“ Pritom se stvara suvišni potencijal i sav će
posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu. Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali
postavljenog tako da spaja krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeti uvjeriti u suprotno.
Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje
se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje-više
istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu
biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi
trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a
vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto
uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.

Oznake: Zdravlje

11.08.2017. u 13:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

A što ako je ovo raj?

Anita Moorjani
Izdavač: VBZ 2016.

Ovaj bi život, kojim svi mi sad živimo na Zemlji, mogao za nas postati raj kad bismo jednostavno shvatili kako funkcionira i što trebamo napraviti da bismo stvarali raj kao svoju stvarnost.

Kad god bih bila sama, umirila bih misli i vratila se u stanje koje sam doživjela u iskustvu blizu smrti, kad sam bila čista svijest, svjesna da smo svi povezani. U tom sam stanju mogla osjetiti što drugi ljudi osjećaju kao da je riječ o mojim emocijama, uključujući tugu i bol koje su osjećali članovi moje obitelji pri pomisli da će me izgubiti. Ali sada nisam osjećala samo bol svoje obitelji. Pročitavši priče koje su mi poslali različiti ljudi, u srcu sam osjećala bol cijelog svijeta.

Samo uvijek bezuvjetno voli sebe i budi to što jesi. I to je sve što trebaš raditi. Ništa više.

Pokušajte zamisliti kako je to kad iznenada shvatite da nijedno od vaših uvjerenja, vrijednosti, prosudbi, mišljenja, nesigurnosti, sumnji i strahova niste zapravo vi, da nijedna od tih stvari nema nikakve veze s onim što uistinu jeste te da su to samo slojevi koje ste nagomilali iz svojih životnih iskustava. A tada zamislite kako ti slojevi nestaju i pred vama se otvara istina o tome tko vi uistinu jeste u svoj svojoj ljepoti.

Volite sebe kao da vam život o tome ovisi, jer mi je ljubav prema sebi spasila život. Naš život uistinu ovisi o tome volimo li sebe. Ta me je ljubav vratila s ruba smrti i dovela me do ovog trenutka. Najprije moramo voljeti sebe, i tada će nam se i život promijeniti – a ne obratno! Vlastitim ćemo primjerom učiti druge da nas zavole!

Povratak s ruba smrti pružio mi je osjećaj nepobjedivosti.

Potpuno je kontraproduktivno, a zapravo i štetno, vlastitu moć predati nekome drugome. Meni nije potrebno neprestano iscjeljivanje do kraja života. Prije sam vjerovala da je opsjednutost zdravljem korisna, sve dok je riječ o prirodnim metodama, a ne o uzimanju lijekova na recept. Ali otada sam spoznala da me stalna usredotočenost na zdravlje samo drži u svojevrsnom zatvoru uvjerenja kako nešto nije u redu. Na kraju krajeva, nije zdravo biti opsjednut bilo čime, pa čak ni samim zdravljem, kad je prikriveni motiv strah, a ne otkrivanje istinskog vodstva.

Izazovi u našem životu nisu pokazatelji da s nama nešto nije u redu, nego su samo dio puta koji nas vodi natrag k sebi.

Svakog se dana uskladite sa svojim unutarnjim sustavom vodstva.

Budite otvoreni porukama svih vrsta – u pjesmi na radiju kad ga uključite, u djelićima razgovora koje možete načuti u redi pred blagajnom ili u intervjuu koji pročitate u časopisu ili pogledate na televiziji.

Naučite prepoznati kad nešto što čujete u vama izazove uzbuđenje – to vam vaš sustav vodstva govori da obratite pažnju.

Naviknite se probleme promatrati kao blagoslove. Umjesto da se naljutite i postanete frustrirani ako nešto ne ide onako kako biste željeli, zapitajte se, Kad bi ovo zapravo bio dar univerzuma, što bi me mogao naučiti? Zaprepastit ćete se što vam takva promjena perspektive može donijeti duboku unutrašnju mudrost.

Zapitajte se dopuštam li sebi da postanem kanal kroz koji se izražava sam život i potpuno shvaćam da se život događa kroz mene, a ne meni.

Zamislite kako bi bilo korisnije kad bismo promijenili stav te karcinom i ostale bolesti sagledali kao poziv da primijenimo životni put. Što bi se dogodilo kad ne bismo trošili bilijune dolara na rat protiv bolesti, nego kada bismo istu količinu novca i energije uložili u programe za svijest o zdravlju, koji ne bi obuhvatili samo naše fizičko, nego i mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje?

Informacijski post – Kao što ljudi ponekad ništa ne jedu tijekom 24 ili 48 sati, informacijski post sastoji se u tome da barem dan-dva, ili dulje, ne prihvaćate nikakve nove informacije iz vanjskog svijeta. Kad mi um više nije opterećen informacijama, ponovno mogu čuti svoj unutarnji sustav vodstva.

Kad se usredotočim na ono što će mi donijeti radost, umjesto karcinom, više nisam u strahu i ne razmišljam o tome kako ću se osloboditi bolesti, nego sam spokojna i uzemljena.

Kako mogu još više voljeti sebe? Kako mogu još više podržavati sebe? Što bih radila kad bih voljela sebe? Što svakoga dana mogu raditi da bih sama sebi pokazala koliko se volim i podržavam? A tada bih zapisala sve što mi padne na pamet i onda to napravila svakog dana. Zapitala bih se: Kad bih saznala da sam potpuno iscrpljena i da više nemam karcinom, što bih napravila da to proslavim? Tada bih to i napravila. Mislim da je važno svakog pojedinog dana slaviti život, a ponekad je potrebna bolest da nas na to podsjeti.

Svoje tijelo doživljavam kao barometar svog mentalnog, emocionalnog i duhovnog stanja (zajedno s fizičkim zdravljem) i zahvalna sam na njegovim porukama i vodstvu.

Sada znam da se trebam osloboditi osjećaja krivnje i vjerovati da je u ovoj čudesnoj, beskonačnoj, kozmičkoj tapiseriji sve upravo onako kako i treba biti.

Svake večeri prije nego što zaspim u krevetu razmišljam o proteklom danu i šaljem ljubav svakoj pojedinoj osobi na planetu, gdje god se nalazila. Na kraju krajeva, svi smo povezani. Nije mi važno što je tko napravio, tko je kome pomogao ili tko je koga povrijedio – čak i ako je netko povrijedio i mene samu. Neki ljudi su nedvojbeno serijski ubojice i silovatelji. Ljubav namjerno šaljem svima, zamišljajući kako se širim, pružam ruke i grlim svakog pojedinog čovjeka, uključujući i one koji čekaju smrtnu kaznu. Da su znali kako je to osjetiti ljubav, možda nikada nikoga ne bi ubili. Protuotrov mržnji i nasilju nikada nisu mržnja i nasilje. Protuotrov je ljubav.

Razmislite o ovim mogućim istinama:
Svi smo dio velike kozmičke cjeline, dubinski povezani, iako to ne možemo vidjeti, a čak ni zamisliti na fizičkoj razini.
Ako smo svi povezani, tada sve ono što šteti drugima šteti i nama, a što god pomaže drugima, pomaže i nama.
Kad bismo ovaj fizički svijet mogli sagledati iz tog povezanog stanja nedualnosti, vidjeli bismo da je sve što se događa savršeno takvo kakvo jest, čak i ako nam se takvim ne čini s našeg ograničenog ovozemaljskog stajališta.

Dok sam bila na drugoj strani, shvatila sam da je svaki dio moga ja u ovom fizičkom životu, uključujući emocije, um i ego, nužan da bih ovdje preživjela i napredovala. Ego nam pruža osjećaj identiteta i individualnosti. Ego nam omogućuje da znamo tko smo kao pojedinci i da izrazimo svoju jedinstvenost. Kad ego ne bi bio nužan, ne bismo se ni rađali s njim.
Iako smo svi povezani, iako smo svi jedno, bilo bi nam vrlo teško funkcionirati u ovom fizičkom svijetu kad ne bismo imali ego koji nam pruža osjećaj o tome gdje ja završavam, a ti počinješ. Potreban nam je da bismo mogli razlikovati između sebe i drugih – kao kad učimo razliku između zelene i plave boje ili između vanilije i čokolade. Zapravo da nemamo sposobnost razlikovanja putem uspoređivanja i suprotnosti, na ovom svijetu ništa ne bi ni postojalo.

Što više volim sebe to mije manje potreban prevelik ego koji samo sebe uzvisuje i hvali. Ako istinski volim sebe, to znači da ne osjećam potrebu braniti i štiti ego, pa će mi manje biti potrebno da me drugi vole i da se ponašaju na određen način kako bi ugodili mom egu.

Barem prvih nekoliko godina, još osjećamo povezanost s našim voljenima na drugom svijetu, čujemo kako šapću u našem srcu, vode nas i mole da ne zaboravim tko smo i odakle dolazimo.

Ne treba ih prekoravati da smanje ego, nego ih ohrabriti da pojačaju intenzitet svijesti.

Dok smo ovdje na Zemlji, ego nam je potreban da bismo preživjeli i iskusili sve ono što smo i došli iskusiti - sve suprotstavljene kvalitete koje čine našu ovdašnju stvarnost.

Kad bismo imali potpunu svjesnost, ali ne i ego, bili bismo upravo u onom stanju u kojemu sam ja bila tijekom iskustva blizu smrti. U tom svijetu, kad nisam imala fizičko tijelo, bilo mi je teško svoj identitet, emocije i sve ostalo odvojiti od bilo čega drugoga. Tuđe sam emocije osjećala isto tako snažno kao i svoje. Osjećala sam bol povrijeđene osobe, kao i bol nasilnika izazvanu nedostatkom ljubavi.
U tom stanju nisam razlikovala dobro i loše, jer dobro i loše nisu postojali. Osjećala sam empatiju i suosjećanje za svako pojedino biće na planetu, i ništa osim bezuvjetne ljubavi prema svima, čak i onima koji su me povrijedili, jer sam shvaćala da su tako postupali iz neznanja ili patnje. Teško je ostati u tom stanju dok živite na ovom svijetu, jer smo stalno u interakciji s drugim ljudima, u svakom vidu svog života. Zato biste bili vrlo ranjivi. Postali biste meta onih s jakim egom, jer biste prema njima osjećali samo bezuvjetnu ljubav i stalno biste osjećali njihovu bol. Bio bi vam potreban nekakav mehanizam da uopće uspijete preživjeti kao pojedinac, inače biste se potpuno izgubili u zahtjevima, boli i emocijama svih ljudi koji vas okružuju. Čudesno je to što uistinu postoji takav mehanizam u fizičkom svijetu a to je ego!

Kad se bojimo da ne razočaramo druge možemo izgubiti sebe i svoju izvornu osobnost. Nastojimo ispuniti tuđa očekivanja umjesto da sebi dopustimo da budemo to što jesmo.

Iako su pozitivno razmišljanje i afirmacije umnogome dragocjeni, ponekad nimalo ne koriste! Više su poput flastera koji samo prikrije ranu tako da je ne vidimo.
Naučila sam da se boli najlakše možemo osloboditi ako prođemo kroz nju. To je prava mudrost. Najprije moramo shvatiti da bol postoji, a onda je prihvatiti. Trebamo je prepoznati i dopustiti sebi da je istinski osjetimo.
Bol nikada ne dolazi praznih ruku. Daje nam sposobnost empatije, kako bismo bolje razumjeli druge koji proživljavaju gubitak, tugu i patnju. Od takvih iskustava postajemo još ljudskiji – a ujedno i božanskiji.

Tijekom iskustva blizu smrti shvatila sam da poanta nije u tome da budem pozitivna, nego da budem to što jesam! Nije bilo nužno izbrisati sve negativne misli, nego sam samo trebala voljeti sebe takvu kakva sam bila, a ne onakvu kakvom su me drugi željeli!

Ne razmišljajte o tome kako ćete nadahnuti druge, samo slijedite svoje srce i radite ono što nadahnjuje vas. Zatim prenesite drugima ono što ste naučili. Usredotočite se na sebe, a ne na publiku. Sve dok ste sami nadahnuti i puni ljubavi prema životu, samo govorite iz srca. To je sve!

Što više volim i cijenimo sebe i što češće postupamo s radošću, što više osjećamo da smo vrijedni ljubavi, to će više naš život odražavati te emocije. Tako ćemo postati optimistični, što je znatno zdravije stanje nego ako samo nastojimo biti pozitivni.

Kad stisnete naranču, uvijek ćete dobiti narančin sok. Ono što je unutra, to izlazi van. Tako je i s vama: kad vas netko stisne, kad vas tišti, kad vam kaže nešto neugodno ili vas kritizira, a iz vas izbije bijes, mržnja, ogorčenost, napetost, depresija ili tjeskoba, to je ono što je i bilo u vama. Ako želite davati i primati ljubav i radost, promijenite svoj život tako što ćete promijeniti ono što nosite u sebi.

Prava je radost s tobom dijeliti ovaj svijet, ovu stvarnost prostora-vremena, kao i ovaj život. Blagoslovljena sam što postojiš u mom životu i volim te sve do vječnosti i natrag. Ti si smisao u svemu što radim i vjetar u mojim krilima.








Oznake: Zdravlje

11.08.2017. u 13:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako sam pobijedila rak

Elaine Nussbaum
Izdavač: Planetopija 2008.

Budući da sam najveći dio života proveo s Elaine , njezina je priča istodobno moja, a njezino je ozdravljenje jedan od vrhunaca mojega života.

Ako odustanemo od uplitanja, Priroda se blago oporavlja od poremećaja koji ju je zadesio. Naša tjeskoba, naša nestrpljivost sve to pokvari, i gotovo svi umiru od svojih lijekova, a ne od svojih bolesti. Moliere

Ralph i ja ostali smo sami. Ralph je sjeo na krevet, i dalje mi držeći ruku. Ponovno ju je stisnuo. Brana je popustila i napokon smo zaplakali.

Zagledala sam se u nju. Samosažaljenje je preraslo u bijes. Nije mi se sviđala ta žena. Bila je toliko učinkovita, toliko upućena, toliko nalik vladarici. Preuzela je nadzor nad mojim životom i morat ću je slušati.

Moj prvi liječnik došao nas je obavijestiti da je scintigram kostiju negativan. Nisam li jučer bila na toj pretrazi? Zašto nisam sretna zbog činjenice da se rak nije proširio na kosti? To mi se nekako doimalo nevažnim. 'Dobru vijest' je poništio moj 'rijedak i agresivan' tumor. Odjednom ništa više nije bilo važno. Nije bilo važno ni to što danas ne idem kući.
Nisam plakala. Ponestalo mi je suza. Isplakala sam ih.

Roditelji, djeca i sestre zvali su me u bolnicu. Svi su se suzdržavali. Svi, osim moje majke, koja je plakala bez suzdržavanja.

San nije dolazi. Dok sam prošlu noć ležala razmišljajući o budućnosti, te sam se noći sjećala prošlosti.

Rachel je podignula čvor zapetljane kose. Cijeli joj je ostao u ruci. Gledali smo ga osupnuti, a niz moje lice slijevale su se suze. Rachel se i dalje trudila. Čvor za čvorom odvajali su mi se od glave i padali oko mene na pod kupaonice.
Ponovno sam pogledala u ogledalo. Glava mi je bila išarana dijelovima rijetke crne kose, i svijetlim, ćelavim mjestima. Izgledala sam užasno.
Do ponedjeljka mi je otpala gotovo sva kosa. Stidjela sam se i nisam željela da me itko vidi. Morat ću početi nositi vlasulju.

Ćelava, s maramom ili vlasuljom na glavi – svaki pogled u ogledalo podsjećao me da bolujem od raka.

Aparat se uključio i začule se tiho brujanje. Na komandnoj ploči uza zid žaruljice su se palile i gasile. Zatvorila sam oči i pomislila na dvije stotine rada zračenja koji bombardiraju moje tijelo. Tiho razaranje. Uništavanje dobroga zajedno s lošim.

Moja bolest je svima uzimala vrijeme i energiju te zaokupljala misli. Ništa drugo više nije bilo važno. Zar je važno ako je za večeru sendvič sa sirom, ako nitko ne slaže rublje, ako ta suknja ne ide uz tu vestu, ako se zakasni na autobus ili ako se pokisne? Pa što ako zakažeš na završnom ispitu, zaboraviš predati rad ili dobiješ četvorku umjesto petice iz omiljenog predmeta? Zar je to važno? Zar je to važno kad ti majka možda umire?

Moj je oporavak bio rascjepkan i gotovo nestvaran. Kako mi se svijest bistrila, tako je bol jačala. Bol me podsjetila da sam živa. Nisam umrla na operacijskom stolu. Preživjela sam.

Pomišljala sam kako bi bilo bolje da umrem. Možda bi bilo bolje da umrem odmah, prije nego što izgubim zdrav razum, kao i tijelo, prije nego što se moja obitelj počne nadati mojoj smrti kao što se sada nadaju da ću preživjeti.

Ali nisam još mogla umrijeti. Jeffrey je bio dječak. Kako sam mogla umrijeti i ostaviti ga? A Rhonda je bila u Izraelu. Kako sam mogla umrijeti i ostaviti kćer samu na drugome kraju svijeta? Kako sam mogla ostaviti Debru i Rachel usred njihovih sve većih uspjeha, usred njihove mladosti? Tko će voljeti Ralpha ako ja sada umrem? I moji roditelji? Kako bih mogla dopustiti da gledaju patnju i umiranje svoje najstarije kćeri?
Nisam se bojala smrti. Smrt bi tada bila blagoslov, oslobođenje od boli, dobrodošao mir. Ali nisam željela umrijeti. Još nisam bila spremna. Nisam završila sa životom.

Tipičan obrok sastojao se od riže i povrća kao što su bundeva, kelj, mrkva ili brokula.

Moja primarna žitarica bit će smeđa riža kuhana u ekspres loncu, a sekundarne proso i ječam. Trebala sam izbjegavati heljdu i tjesteninu od heljde, a u jednome obroku nisam smjela miješati više od dvije vrste žitarica. Svakog jutra trebala sam pojesti zdjelicu miso juhe s povrćem i wakame algama. Juhu će biti potrebno svaki dan pripremati svježu. Tijekom dana po želji mogu pojesti još jednu zdjelicu juhe. Povrće moram birati s popisa ' povrća za redovitu konzumaciju', trebala sam uključiti korjenasto, okruglo i zeleno lisnato povrće. Od mahunarki mi je naročito preporučila azuki grah i leću, a jedan put na mjesec mogu pojesti porciju slanutka. Mahunarke uvijek moraju biti kuhane s kombu algom. Prerađevine mahunarki kao što su tofu, tempeh i natto mogu jesti dva puta na tjedan, uvijek kuhane i u malim količinama. Mogu jesti male količine domaćeg ukiseljenog povrća, a za žeđ je dobra izvorska voda, bancha čaj od grančica ili čaj od ječma. Trebala sam izbjegavati sve namirnice životinjskog podrijetla, uključujući meso, perad, jaja i mliječne proizvode, sve zaslađivače, sve pekarske proizvode i nisam smjela jesti ribu, voće, ni orašaste plodove. Preporučila mi je nekoliko posebnih jela, kao što je korjenasto povrće kuhano s algama i azuki grah kuhan s kombu algom i bundevom.

Čelo predstavlja crijeva, a gornji dio čela otkriva stanje mokraćnog mjehura. Vrh nosa predstavlja srce i njegove funkcije, srednji dio nosa predstavlja želudac, područje do gornjeg dijela nosa predstavlja gušteraču, a područje između obrva otkriva stanje jetre. Usta predstavljaju probavni sustav: gornja usna otkriva stanje želuca, a donja stanje crijeva. Područje oko usta odgovara spolnim organima, a stanje pluća odražava se na obrazima. Uši predstavljaju bubrege, kao i područje ispod očiju. Šarenica i bjeloočnice odražavaju stanje cijeloga tijela.
Na našim licima se vidi što jedemo i kako ta hrana utječe na naše unutarnje organe.

Murray je promotrio moje lice i preporučio mi: Svaki dan smeđa riža kuhana u ekspres loncu, proso tri ili četiri puta na tjedan, ječmena prekrupa dva ili tri puta na tjedan, slatka riža mochi dva ili tri puta na tjedan u juhi, bez hrane od brašna. Povrće moram ravnomjerno rasporediti na korjenasto, okruglo i zeleno lisnato te ga uvijek trebam jesti kuhano. Tri ili četiri puta na tjedan trebala sam pripremati varivo s korjenastim povrćem, tri puta na tjedan jesti azuki grah kuhan s kombu algom i bundevom te svaki dan jesti zeleno lisnato povrće kuhano u vodi ili na pari. Juhe sam trebala kuhati s wakame algom ta dva ili tri puta na tjedan pripremati prilog od arame ili bijki algi da bi mi se poboljšala probava, povremeno nakon obroka mogu uzeti komadić ukiseljenog takuana (rotkva) ili umeboshi šljivu. Nisam smjela jesti ribu, voće, orašaste plodove ili maslace od orašastih plodova, začine, ništa sirovo i ništa hladno.

Dakle, rekla sam na odlasku, ta će prehrana izliječiti anemiju i rak.
O ne, ispravio me je Murray. VI čete izliječiti svoj rak. Makrobiotika će biti vaše oružje.

Shizuko je rekla da mi bubrezi još uvijek slabo rade te da ih je potrebno osloboditi toksina. Za olakšavanje toga procesa predložila mi je da na leđa, iza bubrega, svaki dan stavljam obloge od đumbira.

'Kako vidjeti vlastito zdravlje' – Michi Kushi

Niste gladni, nemojte jesti. Niste žedni nemojte piti. Slušajte svoje tijelo. Tijelo će vam reći što je potrebno.

Više nisam jela u žurbi, planirala sam dovoljno vremena za pripremu hrane i temeljito žvakanje. Bacila sam aluminijsko i teflonsko posuđe te ga zamijenila kvalitetnim posuđem od nehrđajućeg čelika. Sve sam kuhala s izvorskom vodom, a bila sam samo kad sam bila žedna. Izbjegavala sam kuhati na električnom štednjaku, a osobito u mirkovalnoj pećnici, jer nepovoljno djeluju na probavu i prehranu. Više se nisam dugo kupala niti tuširala vrućom vodom, jer to osiromašuje zalihe minerala u tijelu, a svoj sam dom ukrasila mnogim zelenim lončanicama koje osvježavaju zrak, obogaćuju ga kisikom pa potiču dublje disanje i jačaju metabolizam.

Obilna konzumacija bjelančevina, posebno životinjskih, povezana je s kroničnim bolestima, kalcij iz mliječnih proizvoda nije potreban za sprječavanje osteoporoze, konzumacija mesa nije potrebna za sprječavanje anemije prouzročene pomanjkanjem željeza te je sadržaj željeza u krvi izravno povezan s unosom hrane bogate vlaknima.

Višak bjelančevina u prehrani može potaknuti gomilanje kiselina i masnoća u krvi, koje potiču izlučivanje esencijalnih minerala kao što su kalcij, željezo, megnezij, fosfor i cink. Ti se minerali najčešće izlučuju iz kosti i zuba kako bi sudjelovali u metabolizmu suvišnih bjelančevina, što slabi i kosti i zube.

Budući da je meso siromašno vlaknima, duže putuje kroz crijeva, a ostaci, odnosno fekalije, ostaju u crijevima tri ili četiri dana. Bakterije truljenja u crijevima utječu na žučne kiseline potrebne za razgradnju masnoća i pretvaraju ih u snažne kancerogene tvari. Te potencijalno smrtonosne tvari iz dana u dan nakupljaju se u crijevu te bezazlene žučne kiseline neprestano pretvaraju u kancerogene spojeve.
Probava ljudi čija je prehrana bogata vlaknima (žitaricama, povrćem, mahunarkama i sjemenkama) traje otprilike dvadeset i četiri sata, odnosno, hrana tijekom tog vremena prođe kroz cijeli probavni sustav. Fekalije u crijevima ostaju manje od osamnaest sati. Žučne kiseline u stolici izlučuju se gotovo nepromijenjene i netaknute, bez utjecaja bakterija truljenja.

U nekim vrstama mlijeka ostane toliko penicilina da ga u proizvodnji sira nije moguće upotrijebiti kao starter kulture.
Najveći dio hranjive vrijednosti mlijeka uništava se postupkom pasterizacije. Ispitivanja su pokazala da sintetički vitamin D izaziva toksične reakcije kod životinja. Homogenizacija mlijeka razlaže čestice masnoće i oslobađa enzim zvan ksantin oksidaza, koji uništava presudno važne kemijske tvari u tijelu, koje u normalnim uvjetima štite srčane arterije. Opaženo je da je stopa smrtnosti od srčanih bolesti u raznim zemljama proporcionalna količini homogeniziranog mlijeka koje njihovi stanovnici piju.
Mliječna hrana utječe na sve organe ljudskog tijela. Budući da je proizvod mliječne žlijezde, najviše utječe na ljudske žlijezde i s njima povezane strukture, posebno reproduktivne organe. Utjecaj se najčešće opaža na dojkama, maternici, jajnicima, prostati, štitnjači, u nosnoj šupljini, hipofizi, pužnici uha i cerebralnom području oko srednjeg mozga. Mnogo današnjih zdravstvenih problema povezano je s konzumacijom mliječnih proizvoda, uključujući vaginalni iscjedak, ciste na jajnicima, fibroidne tumore, tumore dojki, mnoge kožne bolesti, alergije, nastanak kamenaca, peludnu groznicu, artritis, sivu mrenu i osteoporozu. Kako se svakodnevna konzumacija mliječnih proizvoda nezaustavljivo povećava, sve su te bolesti u porastu.

Dobri izvori kalcija u makrobiotičkoj prehrani su alge, zeleno lisnato povrće, mahunarke, sjemenke i orašasti plodovi. Dok šalica mlijeka sadržava 300 miligrama kalcija, šalica kuhanog zelenog lisnatog povrća (goruščice, kelja, repe) također ima 200 do 300 miligrama kalcija. Među drugim biljnim izvorima su daikon, potočarka, listovi maslačka, dulse, sjemenke sezama, sojine prerađevine (tofu, tempeh) i shiso listovi. Osobe koje ne jedu hranu životinjskog podrijetla, trebaju manje kalcija nego one koje jedu hranu životinjskog podrijetla jer se u krvi osoba koje ne jedu hranu životinjskog podrijetla ne gomila kiselina koja uzima kalcij iz zuba i kostiju.

Rafinirani šećer uzrokuje pretjeranu kiselost krvi, a tijelu su potrebni minerali da bi ponovno uspostavilo normalnu kiselo-lužnatu ravnotežu krvi. Natrij, kalij i magnezij crpe se iz tijela, a kalcij iz kostiju i zuba.

Učestala pretjerana konzumacija štetne hrane potiče nakupljanje neželjenih tvari u tijelu. Kad se dotok tih suvišnih prehrambenih čimbenika zaustavi, kad se kvaliteta hrane poboljša i njezina se količina svede na primjerene razine, tijelo će se spontano osloboditi i očistiti od nakupljenih štetnih tvari.
Čišćenje katkad može izazvati simptome kao što su prehlada, groznica i vrućica, glavobolja, učestalo mokrenje, proljev ili kožni osipi. Tijelo se na taj način čisti, a simptomi će spontano nestati kad čišćenje završi. Mehanizam čišćenja dio je normalnog procesa ozravljenja.

Oznake: Zdravlje

11.08.2017. u 13:39 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pazi – pubertet!

S. Fabijanić i D. Sinožić Vidić
Izdavač: Školska knjiga 2008.

Ne kažnjavajući nasilje, pokazujemo djeci da se ono smije činiti.

Tijekom poučavanja, neki nastavnici u radu s učenicima uglavnom primjenjuju tradicionalističku paradigmu. To znači da nastavne sadržaje prenose učenicima direktnim poučavanje, odnosno predavanje ex cathedra. Pri tome je nastavnih izvor svih dobivenih informacija, on je jedini kreator procesa poučavanja. Događa se da nastavnik svoj autoritet temelji na moći, odnosno strahu koji se razvija u učenika. Prenošenje znanja (činjenica i pojmova) mladima najvažnija je komponenta djelovanja takva nastavnika, bez provjere kolika su ta znanja učenika upotrebljiva i razumljiva. U takvom odnosu nastavnik zapravo ne komunicira s učenicima. Komunikacija se svodi na jednosmjerno prenošenje znanja od nastavnika na učenika i na jednosmjernu reprodukciju tih znanja od učenika. U takvim okolnostima teško se prepoznaju problemi učenika i pokazuje se malo razumijevanja za njihovo rješavanje.
U suvremenoj nastavi naglašava se poučavanje životno važnih vještina. To zahtijeva promjenu u načinu prenošenja informacija. Najvažnija je kvalitetna komunikacija na razini nastavnik – učenik, uz uključivanje roditelja kada god je to moguće. Nova paradigma poučavanja podrazumijeva naučiti učenike učiti, misliti, sudjelovati, naći informaciju, primjenjivati znanja, donositi odluke, stjecati vještine, usvajati pozitivne stavove. Pri tome se autoritet nastavnika u odnosu na učenika temelji na uzajamnom poštovanju i uvažavanju. Nastavnici, ali i učenici su aktivni i dijele odgovornost tijekom cijelog procesa obrazovanja. Učinci su koje postižemo primjenom nove paradigme poučavanja smanjeni zahtjevi za pamćenjem činjenica i pojmova te povećan zahtjev na usvajanju umijeća, životnih vještina i kompetencija. Težište se stavlja na 'ono što će učenik raditi na nastavnom satu', a ne na ono što će mehanički upamtiti. Takav način poučavanja pomaže učenicima lakše svladati životne teškoće i brže usvajanje životnih stilova.

Dajte učenicima kratke i jasne upute što trebaju raditi. Zadatak im je da napišu tri osobine odraslih koje im se sviđaju i zbog kojih žele što prije odrasti i tri osobine odraslih koje im se ne sviđaju ili ih se boje.

U odrastanju je važno naučiti kako uskladiti različite dijelove života – ono što želiš za sebe (izlazak s prijateljima, gledanje televizije, igranje na kompjutoru), s onim što od tebe traži i očekuje tvoja obitelj (redoviti obroci, uredna soba, posjeti rodbini) i onim što moraš učiniti (samo otići u školu, napisati domaće zadaće).



Oznake: Osobno

11.08.2017. u 13:39 | 0 Komentara | Print | # | ^

Odgajam li dobro svoje dijete?

Gordana Buljan Flander i Ana Karlović
Izdavač: Marko M. usluge 2004.

Sve što činite ostat će duboko zapisano u dječjem mozgu i ono će po tome uvelike definirati svijet i ljude koji ga okružuju.
Mozak bebe ne pamti sve riječi, ali postoji dio mozga koji neizbrisivo zapisuje emocije doživljene u najranijim danima, što uvelike određuje sliku koju dijete stvara o svijetu koji ga okružuje, sliku koju nosi do u odraslu dob.

Odlazak u krevet i usnivanje za dijete predstavlja odvajanje od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu.

Većina djece mnogo više cijeni vrijeme provedeno s roditeljima nego materijalne stvari.

Dajte djetetu izbor. Izbori olakšavaju djeci suradnju. (Prvo pranje zuba ili prvo pidžama?)

Ako dopustimo djetetu njegove izbore (u razmjerima u kojima je za to zrelo), nailazimo na manje otpora i s vremenom više suradnje i međusobnog poštovanja. Zvuči paradoksalno, ali je istinito.

Ako pustite svoju djecu da dok su mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat ćemo temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu.

Ne zaboravite da je stres 'zarazan'. Kad ste umorni i pod stresom, pokušajte biti smireni sa svojim djetetom kako i ono ne bi bilo pod stresom.

Tinejdžer. Nije više dijete, a nije još ni odrasla osoba. Doba zbunjujućih tjelesnih i misaonih promjena. Doba odrastanja, kretanje putem koji nije uvijek jednostavan niti lagan. Kako bi krenuo naprijed, tinejdžer nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. Uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti. Zbunjujuća prilagodba na 'novo tijelo'. Napuštaju sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornosti odraslih.

Izrazite prihvaćanje djeteta kao osobe – dobra komunikacija je srž pozitivnog odnosa roditelja i tinejdžera. Jedan od najjednostavnijih savjeta je slušati koliko i govoriti. Dopustite im da govore o svojim osjećajima bez da ih odmah osuđujete ili prosuđujete. Prihvatite razlike između vas kao dviju odvojenih osoba.

Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, sve više odraslih, pa i roditelja radi po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Ironija je u tome da je roditeljstvo aktivnost gdje nema puno usmjerenog učenja ili rada. Više je zasnovano na emocionalnoj vezanosti i važniji je dobar odnos, nego bilo što drugo što želimo pružiti djeci. Najviše što roditelji mogu pružiti jest uživanje u društvu djece – to je ključ za poticanje dječjeg samopoštovanja.

Ako vaše dijete odustane od baleta u 7. godini, to ne znači da će lako odustati od svega. Djeci je važno dopustiti da se ponekad zaustave, predomisle i promijene fokus dok istražuju različite aktivnosti tako da pronađu što ih najviše usrećuje. Karakteristike bistre djece su volja da probaju nove stvari i hrabrost da se predomisle.
Obratite pažnju na dječje kvalitete koje odrasli ponekad ne cijene dovoljno, poput humora i duhovitosti, suosjećanja, individualizma i mašte. Ove osobine djetetu mogu zaista pomoći u sretnom i ispunjenom životu.

Iako uvreda može biti nepromišljeno izrečena u ljutnji, moramo znati da se riječi roditelja upućene djetetu duboko ukorijene i mogu zauvijek živjeti u dječjem srcu. Birajte riječi koje pomažu, a ne one koje povređuju. To će vašoj djeci pomoći da se osjećaju sigurnima, voljenima i vrijednima te da u odrasloj dobi postanu sretne, emocionalno stabilne, zrele i odgovorne osobe.

Umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite.


Oznake: Obrazovanje

11.08.2017. u 13:38 | 0 Komentara | Print | # | ^

Dijagnoza duše i hagioterapija

Tomislav Ivančić
Izdavač: Teovizija 2002.

Zbog velikog napretka znanosti čovjek je pomislio da je gospodar svijeta i da mu 'ništa nije nemoguće'. Zaboravio je da je stvor i da ne raspolaže sobom. Istraživanja pokazuju da je čovjekovo zdravlje bolje u ratu i bijedi, nego u miru i blagostanju, kaže Jores (Čovjek i njegova bolest). U takvim, naime, situacijama čovjek mora prihvatiti svoju realnu situaciju. Naprotiv, kada pomisli da može po volji raspolagati sobom i ljudima, nastaju specifično ljudske bolesti. Izlječenje bolesti nastupa onda kada pacijent doživi naknadno dozrijevanje i nutarnju promjenu.

U atmosferi prave ljubavi čovjek sazrijeva za ono što treba biti. Može se reći da su svi načini krivog ponašanja zapravo uzrokovani krivim oblicima ljubavi.

Isus je pozivao k sebi 'umorne i opterećene' te je zapravo liječio egzistencijalne čovjekove bolesti. One naime čovjeka vode prema želji za razaranjem, u agresivnost, zlobu, što se skriva u pojmu grijeha. Tako se grijeh može antropološki razumjeti. U čemu se onda sastoji Isusova pomoć. Ne toliko u iskupljenju, nego više u preobražaju čovjekove egzistencije. Naime, svako čovjekovo krivo ponašanje i svaka agresivnost i grešnost potječu od strašne mogućnosti da čovjek može otpasti od samoga sebe, odbiti prapoziv da prihvati samog sebe. Stoga je Isusova centralna spasenjska volja u tome da čovjeka izvuče iz tog otpada od samoga sebe i pomogne mu da dođe do svog punog ostvarenja. Tko se digne do toga da postane mirotvorac, da ljubi neprijatelje i spozna Božje sinovstvo, taj se izdigao iz ugroženosti kojoj prijete negativne sile bitka, ili čak kolektivna moć zla. To je neka vrsta liječenja iz temelja koja nema ništa s nekom energetskom ljubavlju, nego da Isus sve potlačene i tjeskobne poziva u slobodu da mogu odahnuti.

Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite (Jak 5,16).

Redovita ispovijed i lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borim protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha.

Hagioterapija znači i liječenje čovjekovih svetih područja. Svetost čovjekove osobnosti, njegove savjesti i njegova srca traži od čovjeka strahopoštovanje prema čovjeku.

Duh sveti obnavlja, obuzima i preobražava čovjeka, ali ga ostavlja u njegovoj osobnosti.

Smisao života je ljubiti čovjeka i Boga, biti dobar, spoznavati, govoriti i svjedočiti istinu, te ostvarivati ljepotu. Čini li to, čovjek je duhovno zdrav i slobodan od egzistencijalne tjeskobe i straha. On je tada slavan, neuništiv u sjećanju ljudi i memoriji Boga. On egzistira.

Čovjek ima samo sebe, on je osoba, a sve drugo mu je strano. 'Vječna šutnja beskrajnih svemirskih prostora zastrašuje me' govorio je B. Pascal. Prema beskraju čovjek je gotovo ništa, ali je on sve nasuprot ništavilu. Čovjek je sredina između ništa i svega, kaže Pascal.
Čovjek je nedovršeno biće. Njegove želje su velike i beskonačne, a njegov život na zemlji konačan. To ga čini tragičnim i zagonetnim, a njegov život besmislenim, jer ne može postići ono za što je određen. Je li čovjek greška prirode, neuspjelo stvorenje i beskorisna strast, kako je rekao Sartre?

Umjerenost je sposobnost da se živi u ravnoteži, u sredini između krajnosti.

Intelekt se zajedno s intuicijom očituje kao sposobnost duhovne spoznaje istine.

Čovjek je osuđen na slobodu, smatra Sartre, dok drugi smatraju da je pozvan na slobodu. Čovjek naime ne može ne birati, jer i kad ne bira već je izabrao.

Čovjek je stvoren na sliku Božju. On hoda, on gleda, misli, osjeća, govori, kaje se, tužan je, odlučuje, srdi se i raduje. Ono što se može reći za čisti Božji bitak, može se u analognom smislu reći i za ljudski duh. Čovjek Boga spoznaje, on ide njegovim putevima, Bog traži da ga čovjek ljubi, Bog prijateljuje s čovjekom. Isus kaže da je on 'put, istina i život'. Putem se ide, istina se spoznaje, život se živi.

Pacijenta liječi terapija, a dijagnoza ga može uznemiriti. Stoga je treba brzo ustanoviti i još brže prijeći na terapiju i pozornost pacijenta usmjeriti prema terapiji.

U hagioterapiji je Isus i liječnik i lijek.

Želiš li se obogatiti, počni velikodušno davati. Isus kaže da će nam se mjeriti mjerom kojom mjerimo, ali da će nam se darovati još više od toga, zapravo život u izobilju. Prema zakonitostima duha mogli bismo mirno reći da čovjek postaje siromašan kada ne zna davati od onoga što ima.

Ne boj se, samo vjeruj, vjera te tvoja spasila; Onome koji vjeruje sve je moguće.




Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pet jezika ljubavi

Gary Chapman

Posle buńenja iz pijanstva zaljubljenosti, dobro došli u bračnu stvarnost u kojoj uvek ima smeća u slivniku, u kojoj je ogledalo uvek isprljano prstima, u kojoj se sukobljavamo oko toga ko treba da dodaje papir u WC- u i treba li poklopac školjke da bude podignut ili spušten. To je svet u kojemu cipele neće same da se smeste u ormarić, ladice se ne zatvaraju same, u kojoj kaputi ne
vole vešalice, i čarape se u pranju rastežu. U tom svetu pogled može da povredi, a reč da uništi. Zaljubljeni mogu da postanu smrtni neprijatelji, a brak bojno polje.

Stanje zaljubljenosti nije usredotočeno na osobni razvoj ili napredak zaljubljenih. Ono ostavlja utisak da smo već stigli do cilja.

Ne savetujem vam da laskate da biste privoleli svog bračnog druga da nešto učini. Svrha ljubavi
nije da nešto dobijete za sebe, nego da nešto učinite za dobro voljene osobe. Meńutim, činjenice
pokazuju da ćemo posle primljenog priznanja biti daleko spremniji da učinimo ono što naš partner želi.

Sreća u životu ne krije u dostignućima, već u odnosima.

Kada sedim na kauču sa svojom ženom i poklanjam joj dvadeset minuta svoje nepodeljene
pažnje, kao mi ona meni, podarili smo jedno drugome po dvadeset minuta svoga života. Tih dvadeset minuta se nikada više neće ponoviti, mi jedno drugome ipak stalno poklanjamo svoj život. To je vrlo snažno i jasno izražavanje ljubavi.

Neki muževi i žene smatraju da zajedno provode
vreme, dok u stvari samo žive pod istim krovom. Nalaze se u istoj kući u isto vreme, ali nisu
zajedno. Muž koji gleda sportsko takmičenje na televiziji i istovremeno razgovara sa ženom, ne
pruža joj kvalitetno zajednički provedeno vreme, jer ona ne uživa njegovu nepodeljenu pažnju.
Kvalitetno zajednički provedeno vreme ne znači da celo vreme moramo gledati jedno drugo u
oči. To znači da radimo nešto zajednički, i da svoju potpunu pažnju poklanjamo jedno drugome.
Aktivnost u kojoj smo oboje angažovani ostaje sporedna.

Mnogi od nas su stručnjaci da analiziraju probleme i da nalaze rešenja. Pri tome
zaboravljamo da je brak odnos, a ne projekat koji treba završiti ili problem koji treba
rešiti.

Samootkrivanje nekima od nas predstavlja problem. Mnogi odrasli ljudi su odrasli u porodicama
u kojima je izražavanje misli i osećanja bilo osuńivano. Zatražiti igračku značilo je saslušati
dugačku pridiku o teškom materijalnom položaju porodice. Dete bi odlazilo s osećanjem krivice
što je nešto poželelo, pa je uskoro naučilo da ne ispoljava svoje želje. Kada bi pokazalo ljutinu,
roditelji bi reagovali grubim i prekornim rečima. Tako je dete shvatilo da je i izražavanje ljutine
za svaku osudu. Ako je detetu bio nametnuto osećanje krivice zato što je izrazilo želju da s ocem
pońe u kupovinu, vrlo brzo je naučilo i da zadrži za sebe svoje razočarenje. Do faze zrelosti
mnogi od nas su naučili da kriju svoja osećanja i tako smo drugima uskratili priliku da se
upoznaju s našom emocionalnom ličnošću.

Želje pomažu da se usmeri ponašanje onih koji se vole, a zahtevi uništavaju njihovu ljubav.

Seksualna želja kod žene temelji se na njenim emocijama, a ne na fiziologiji. Ako se oseća
voljena i željena, tada želi da i seksualno bude bliska sa svojim mužem. Bez emocionalne
bliskosti, ona će osećati malo želje za intimnostima, za seksualnom bliskošću.

LJUBAV JE ČUDESNA I ČINI ČUDA

Ako je emocionalni rezervoar ljubavi skoro prazan, onda više nismo svesni svoje ljubavi
prema bračnom drugu, osećamo samo prazninu i bol.

Posmatrajte svoju decu. Gledajte kako izražavaju ljubav prema drugima. To je ključ za
otkrivanje njihovog primarnog jezika ljubavi!

Svi mi ulazimo u brak s teretom svoje prošlosti i svojuh mentaliteta. U bračni odnos unosimo
svoj emocionalni prtljag. Dolazimo s različitim očekivanjima, različitim pristupima i različitim
mišljenjima o tome šta je u životu važno. U zdravom braku se ta lepeza različitih pogleda mora
staviti na pravo mesto. Ne moramo se u svemu slagati, ali moramo pronaći način da se nosimo s
različitostima kako one ne bi postale stalni izvor nesuglasica. Kada im se isprazne rezervoari
ljubavi, bračni drugovi su skloni otuńivanju i svańama, a neki od njih u svojim bitkama prelaze i
na područje fizičkog obračunavanja i zlostavljanja. Meńutim, kada se rezervoar ljubavi napuni,
stvara se prijateljska klima, klima u kojoj oba bračna druga teže sporazumevanju, žele da prihvate
razlike i da prebrode probleme. Duboko sam uveren da nijedan aspekt braka ne utiče tako duboko
na ostale aspekte kao zadovoljenje emocionalne potrebe za ljubavlju.


Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ispričat ću ti priču

Jorge Bucay
Izdavač: Fraktura 2007.

Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost.

Da se ja ponašam drukčije, drukčije nego svakoga dana, drukčije od drugih, možda bi se s vremenom sve promijenilo.

Da mogu postići da budem odaniji sebi, iskreno i neprestano odan, koliko bih samo ljubazan, srdačan, velikodušan i plemenit bio.

Ne hodaj ispred mene jer te možda ne mogu slijediti. Ne hodaj iza mene jer te mogu izgubiti. Ne hodaj ispred mene jer te mogu zgaziti. Ne hodaj iznad mene jer bi mi mogao postati težak. Hodaj pokraj mene jer smo jednaki.

Svaki put kad vidim nešto što mi smeta kod druge osobe, bilo bi dobro prisjetiti se da je to što vidim u najmanju ruku i moj problem.

Odmarati se, mijenjati aktivnosti, raditi druge stvari (opa. osim redovnog posla) često znači da oštrimo svoje oruđe. Uporno raditi nešto na silu, naprotiv, uzaludan je pokušaj pojedinca da voljom nadoknadi nesposobnost u određenom trenutku.

Nitko ne griješi. Samo svatko vidi stvarnost s različitih gledišta. Jedina je pogreška, gotovo uvijek, misliti da je moje gledište jedino s kojeg se razabire istina.

Ti, ja i svi drugi odgojeni smo u toj glupoj ideologiji. Uvijek nam nedostaje nešto da budemo sretni, a samo sretni možemo uživati u onome što imamo.
Stoga smo naučili da će sreća doći kad kompletiramo ono što nam nedostaje…
A kako nam uvijek nešto nedostaje, ideja se vraća na početak i nikad ne možeš uživati u životu…

Čitavo postindustrijsko društvo utemeljeno je na posjedovanju, a ne na bivanju, kako bi rekao Erich Fromm.

Znam da je život, pravi život, zbroj onih trenutaka koji nam, ma koliko kratkotrajni bili, omogućuju da osjetimo sklad svemira.

Svi trebamo tuđu potvrdu. Ali ako je cijena ta da prestanemo biti ono što jesmo, ne samo da je previsoka nego se pretvara u nesuvislu potragu: počinjemo sličiti onom čovjeku koji je tražio svoju mulu po čitavom selu dok je jahao.. na svojoj muli.

Kad se neko obilježje pokazuje više od drugih, to nije uvijek znak da u nama prevladava obilježje, nego je često ta prevlast samo izraz velikog napora da sakrijemo drugu polarnost, kako bismo je izbjegli, kako bismo joj se oduprli, kako bismo je potisnuli.

U laži vjerujemo zbog nekoliko razloga, ali posebice zato što želimo vjerovati u njih.
Zašto si opsjednut time da tebi lažu, pitao sam neki dan.
Opsjednut si jer si htio vjerovati da je ono što ti kažu istina!
Odgovorio je na svoje pitanje.
Nitko nema više mogućnosti da upadne u laž od onoga čija se laž poklapa s njegovim istinama.



Oznake: duhovna

11.08.2017. u 13:33 | 0 Komentara | Print | # | ^

Alkalna prehrana
Dr. Stephan Domenig
Izdavač: Školska knjiga 2016.

Dobra je probava najvažniji čimbenik koji određuje ljudsko zdravlje.

Ako je vrijednost pH manja od 7, znači da je tijelo previše zakiseljeno. Prekomjerna kiselina u tijelu naziva se acidoza.

Zbog suvremenog načina života i prehrambenih navika starimo brže jer prisiljavamo tijelo da se nosi s viškom kiseline. U kiseloj okolini stanice rade slabije i ne mogu se osloboditi otrova. Uz to, kisela okolina uzrokuje mnoge zdravstvene probleme. Taj dugi popis uključuje sindrom iritabilnog crijeva, srčanožilnu bolest, kronični umor, kandidijazu, alergiju na gluten i druge sastojke u hrani, dijabetes i pretilost.

Najbolji je odnos kiselog i alkalnog u prehrani dva prema jedan: dvije trećine alkalnog prema najviše jednoj trećini kiselog.

Limun koji je kiseo, zapravo alkalizira nakon što ga tijelo probavi.

Najjače kiseline nalaze se u životinjskim bjelančevinama te u alkoholu, kofeinu, tvornički prerađenoj hrani i šećeru. Najslabije kiseline nalaze se u bjelančevinama biljnog podrijetla, primjerice u mahunarkama.

Ako hranu samo gutamo, ili je čak ispiremo vodom, tražimo od želudca da sve obavi sam, a to nije njegova uloga.
Slina pomaže da se u usnoj šupljini održi neutralan pH i sadrži ione kalcija i fosfata potrebne za ponovnu mineralizaciju zuba i sprečavanje karijesa. Slina također sadrži enzime koji su bitan prvi korak u probavi masti i škroba zato što ih priprema za preradu u drugim dijelovima probavnog sustava. Što dulje žvačemo, dulje ćemo ih izlagati tim enzimima. Uz to, slina je mjesto prvog dodira bakterija iz hrane s našim obrambenim sustavom, ako hrana samo prođe kroz usta, preskače prvu crtu obrane našega tijela.

Najvažnije načelo alkalnog života je pozornost, katkada se naziva svjesnošću. Filozofija se ponavlja podsjećajući nas na to da u životu pronađemo onu istu pravilnost i ritam koje nalazimo u prirodi. To je put do sklada i ravnoteže, ne samo u prehrani nego i u životu.

Ako hranu ne prožvačete dobro , drugi dijelovi probavnog sustava moraju raditi napornije kako bi je preradili, pa se zbog toga možete osjećati tromo.

Naš život prolazi kroz različite ritmove i trebali bismo se prilagođavati nastalim promjenama. Supermarketi nas žele uvjeriti kako postoji samo jedna sezona i kako je sve uvijek dostupno. To je zabluda.

Sirova je hrana vrlo hranjiva, ali teže se probavlja. Tijelu je potrebno više vremena za razgradnju hrane koja nije kuhana.
Probavljanje obroka u želudcu može trajati čak četiri sata. Stoga je važno pustiti da prođe dovoljno vremena prije sljedećeg obroka.
Između obroka pijte vodu, povrtni ili biljni čaj, ali nemojte piti dok jedete.
Jedite iz malih tanjura i to malom a ne velikom žlicom. Iskoristite svaki zalogaj i uživajte u jelu.

Trebali biste svaki dan popiti barem dvije litre vode (ako imate 68 kilograma, više ako ste teži). Najbolja je obična voda, ali kao dio tog unosa mogu se računati biljni i povrtni čajevi.
Za vrijeme jela međutim nemojte piti zato što voda razrjeđuje dragocjenu slinu i želučanu kiselinu. Pijte pola sata prije ili poslije obroka.
Voda se može alkalizirati uređajem za ioniziranje, ali postoje dva jednostavnija način za povećanje alkalnosti vode. Možete joj dodati malo sode bikarbone ili u čašu tople vode iscijediti nekoliko kapi limuna ili limete.

Tjelovježba potiče mršavljenje, jača mišiće, potiče cirkulaciju i stimulira mozak na proizvodnju dopamina – hormona koji popravlja raspoloženje.
Dobre su i jednostavne vježbe istezanja. Za dulje šetnje uzmite štapove za alpinističko hodanje, zato što šire grudni koš, razgibavaju gornju polovinu trupa i sprečavaju grbljenje.

Vrijedi nabaviti nekoliko jednostavnih stvari za dom: svijeće koje daju mekano svjetlo, umirujuću glazbu kojoj ćemo se radovati, nov vrč za vodu i čašu da veća količina tekućine koju sada uzimamo postane gozba. Takve jednostavne stvari mogu vam pomoći kao znakovi na putu napretka.

Život određuju ritmovi i ciklusi. Dan. Noć. Ljeto. Zima. Naša tijela reagiraju na te prirodne cikluse. Katkada se moramo podsjećati na to da su te promjene dobre – čak i oštra zima nakon ljeta pročišćava tlo kao i naše duše. Naporno radimo, odmaramo se, spavamo, okrijepili smo se i počinjemo iznova. Ti ritmovi i ciklusi bitni su za našu dobrobit i razlikuju nas od strojeva.

U hladnim mjesecima možete dobivati energiju iz toplih jela poput žitne kaše, ali ljeti tijelo traži salate i voće. Slušajte svoje sezonske nagone.

Pokušajte svakih sat i pol prekinuti dnevnu rutinu.

Napitke koji sadrže kofein ne biste smjeli piti svaki dan jer se zna da uzimaju minerale iz kostiju kako bi neutralizirali kiselinu izazvanu kofeinom.

Svjesnost znači svjesno se usredotočiti na trenutak. Zahvaljujući percepciji i prihvaćanju, svijet gledamo kao u usporenom filmu. Naša okolina i naše vlastite reakcije postaju jasniji.

Ako ne žvačete, i najalkalnije jelo postat će u želudcu kiselo. Hranu bismo trebali sporo jesti i u njoj uživati.

Ako biste nakon jela najradije utonuli u naslonjač, to je loš znak koji govori da se pogrešno hranite. Nakon jela trebali biste se osjećati lagano, živahno, puni snage.

Kada se krećete, izdišete kiseline koje su se nakupile u tijelu. Pluća ventiliraju, kiseline izlaze. Bit je u kretanju. Svako je kretanje korisno.
Jedite dovoljno. Koliko je potrebno. Tijelo može naučiti na manje. Ne treba mu više. I zbog toga ćete dulje živjeti.

Gorčina je dobra. Ona govori da je proizvod prirodan, čist – korijenje je gorko, a gorke biljke poput artičoke pomažu jetri. To vrijedi i za radič i cikoriju. I začinsko je bilje obično gorko. Maslačak je također dobar, kao i mlada kopriva. Slatko volimo zato što nam je majčino mlijeko bilo slatko. Ali kad odrastemo, potrebne su nam druge stvari.

Vi ste sebi najbolji liječnik, a ja vas samo mogu voditi. Poznajte se bolje nego što vas ja poznajem. Poznajete svoje tijelo. Samo morate osvijestiti loše utjecaje. Što više sebe i svoje reakcije uskladite s alkalnim porukama, bit će vam lakše čuti i poslušati što vam tijelo govori. Slušajte svoje tijelo. Razgovarajte s njime.

Cink je jedini dodatak koji bih vam mogao preporučiti i koji se neće uvijek naći u prehrani. Cink je važan zato što primorava tijelo da prirodno proizvodi bikarbonat. No, nalazi se većinom u kamenicama i crvenom mesu. Moguće je da vam nedostaje cinka a da to i ne znate, no to se često vidi po slaboj kosi i lomljivim noktima.

Znojenje je dobro. Vježbajte tijelo za znojenje. Tako se oslobađate kiselina.

Ako ne možete zaspati, shvatite to kao prednost. Imat ćete toga dana više vremena. Opustite se i uživajte u umirujućem i spokojnom ritmu misli. Promatrajte kako dolaze i prolaze, nemojte se miješati. Neka vas nosi struja. Ne morate spavati da biste bili opušteni i odmorni.

Disanje nam pomaže osvijestiti vlastito tijelo. Pomaže nam da se usredotočimo na njega, na trbuh i trup, da ne mislimo uvijek samo na ruke i noge. Čak i kada ste u uredu odvojite pet minuta, otvorite prozor, stavite ruke na koljena i udišite različitim tempom – brzo kao kada se smijete, sporo i duboko kako biste uspostavili ritam. Slijedite otkucaje srca, sjetite se tko ste.

Isključite sve električne uređaje u spavaćoj sobi. Za nas je i dalje najbolja svjetlost svijeće. Naši su se predci okupljali oko ognjišta i razgovarali i to je još uvijek ona svjetlost na koju najbolje reagiramo.

Kalij je bitan za izbacivanje kiselina iz tijela. Čim postanete alkalni, povrće koje jedete olakšava tijelu iskorištavanje hranjivih tvari.





29.12.2016. u 13:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

Odrasti digitalno

Don Tapscott
Izdavač:Mate 2011.

Don Tapscott više od 15 godina radi kao demograf, marketer i promatrač društva.

Današnja su djeca toliko uronjena u bitove, pa misle kako je sve to dio prirodnoga krajolika.
Za njih digitalna tehnologija nije ništa više zastrašujuća od videorekordera ili tostera. Prvi put u povijesti djeca se ugodnije osjećaju i imaju više znanja i pismenija su od svojih roditelja u vezi s inovacijom od središnjega značenja za društvo. Služenjem digitalnim medijima mrežna će se generacija razvijati i nametnuti svoju kulturu preostalom dijelu društva. Boomeri, odstupite. Ta djeca već sada uče, igraju se, komuniciraju, rade i stvaraju zajednice mnogo drugačije nego njihovi roditelji. Oni su sila društvenoga preobražaja.

Baby boomeri postavili su presedan time što su bili glavna generacijska prijetnja starijima. Prethodne generacije nisu imale luksuz produžene adolescencije. Nakon kratkog djetinjstva djeca su odlazila ravno u radnu snagu. Ali baby boomeri odrasli su u vrijeme relativnog prosperiteta te su pohađali školu mnogo duže od njihovih roditelja. Imali su vremena razviti svoju mladenačku kulturu. Rock'n'roll, duga kosa, prosvjedni pokreti, čudna odjeća i novi životni stilovi u njihovih su roditelja stvorili nelagodu. Također su imali novi medij kojim su mogli priopćavati svoju kulturu – televiziju.
Sada je na boomerima red da osjete nelagodu. Nova se generacija pojavila s novim vrijednostima. Ona razumije nove medije bolje od boomera. Situacija koja se razvila predstavlja klasični generacijski jaz. Nije ni čudo što vidimo toliko zbrke i nesigurnosti koje pokazuju boomeri, da ne spominjem sve ružne knjige, članke i televizijske emisije koje ciljaju na današnju mladež i kulturu mrežne generacije te na nove medije.

Trebali bi se probuditi, sada, i postati svjesni stupnja do kojeg razmjenjuju dijelove sebe za koje će jednog dana poželjeti zadržati za sebe.

Televizija je stvorila stvaran zamjenski svijet. Također je počela oduzimati značajan dio dana većini ljudi.

Društvena web mjesta kao što je Facebook net generima omogućuju promatranje svakoga trzaja njihovih prijatelja.

Uz asimilaciju djeca su počela promatrati tehnologiju kao tek još jedan dio svoga okruženje, upili su je, uz sve ostalo.

Baby boomeri bili su pasivni promatrači: gledali su što im je bilo ponuđeno, a kada su došle reklame, možda su čak i njih gledali.
Pripadnici mrežne generacije manje gledaju televiziju nego što su činili njihovi roditelji, i gledaju je drugačije.

Pripadnici mrežne generacije ne uzimaju samo ono što im je dano. Oni su aktivni inicijatori, suradnici, organizatori, čitatelji, pisci, oni potvrđuju vjerodostojnost, čak su i stratezi, kao u slučaju video igrica. Oni pitaju, raspravljaju, tvrde, igraju se, kupuju, istražuju, ismijavaju, maštaju, traže i informiraju.

Danas umjesto jaza postoji 'generacijska utrka' – djeca ostavljaju odrasle iza sebe i pretječu ih u tehnološkoj utrci, 'preteču ih za više krugova' u mnogim područjima svakodnevnog života.

Sve je veći broj dokaza da net generi obrađuju informacije i ponašaju se drugačije jer su doista razvili mozgove koji se funkcionalno razlikuju od mozgova njihovih roditelja.

Olakšava li Internet plagiranje i varanje u školi?

Dolazi do premještanja moći s političara na obične ljude demokratizacijom i stvaranjem vlastitih javnih sadržaja mrežne generacije.

Internet ima dugo pamćenje.
Neumjesni postovi mogu vam nanijeti nepopravljivu štetu.

Baby boomeri često nalaze da je izbor opterećujuće velik, ali ga net generi vole. Kada su suočeni s tisuću mogućnosti izbora, ne pokazuju znakove tjeskobe.

Net generi tehnologiju prilagođavaju kako bi je učinile tipično svojom.

Net generi novi su pomni istraživači. S obzirom na velik broj izvora informacija na mreži, da ne spominjem nepouzdane informacije – neželjene poruke, phishere, netočnosti, obmane, prijevare i pogrešna tumačenja – današnja mladež ima sposobnost razlikovati stvarnost od fikcije.

Moći ćete skenirati barkod proizvoda na polici u trgovini i iskočit će informacija o cijeni proizvoda u drugim trgovinama. Barkodovi koji mogu sadržavati takvu količinu informacija već su registrirani u patentnom uredu. To je samo pitanje vremena.

Mnogi mladi ljudi danas pristupaju mreži koja ima brzinu od 5 milijuna bita u sekundi do 65 milijuna bita u sekundi.

Osam normi mrežne generacije: Cijene slobodu – slobodu da budu ono što jesu, slobodu izbora. Žele prilagoditi sve, pa i svoje poslove. Uče kako biti skeptični, kao pomno promatrati ono što vide te čitaju u medijima, uključujući Internet. Cijene integritet – biti pošten, pažljiv, iskren te se pridržavati svojih obaveza. Sjajno surađuju na mreži i s prijateljima i na poslu. Uspijevaju u brzini na mreži. Vole uvoditi novine.

Akcijske Video igrice mogu povećati moć opažanja unutar vašega vidnog polja te ubrzati obradu vizualnih informacija.

Neprekidno i intenzivno korištenje određenog područja mozga može dovesti do toga da mozak reagira kao mišić, povećavajući svoju veličinu, a vjerojatno i učinkovitost.

Svaki put kada na duže vrijeme uronite u misli, to će se odraziti na strukturu mozga.

Igrati igrice na mreži dobro je za vaš um, prema Stevenu Johnsonu (Sve loše dobro je za vas): Igre Vas prisiljavaju na odlučivanje, biranje razvrstavanje stvari prema prioritetima.

Ono što se događa u masovnim mrežnim igricama jest ono što nazivamo slučajnim učenjem.

Mozak različito gradi poruku pri čitanju i pri slušanju.
Emitiranje vijesti koje ste čuli na radiju drugačije se obrađuje od istih riječi koje ste pročitali u novinama.

Djeca misle drugačije od nas ostalih. Razvijaju hipertekstualne umove. Poskakuju naokolo. Kao da su njihove kognitivne strukture paralelne, ne uzastopne. To je jedan od načina na koji je digitalna uronjenost doslovno ponovno povezala mozgove onih mlađih od 40 godina.

Moja mi se djeca čine poput kontrolora zračnog prometa, stalno nadzirući sve te otvorene prozore na svojim računalima.

Nastavnici moraju odstupiti sa scene i početi slušati i razgovarati, a ne samo predavati. Moraju napustiti svoj stil emitiranja i usvojiti interaktivni stil.

U prošlosti su nastavnici mislili da je najbolji način učenja učenje ponavljanjem, vježbom. Sada potpunije razumijemo ulogu mozga u učenju – potrebu učenika da nađu smisao u onome što uče.

Novi životopisi bi trebali govoriti slijedeće: što znam, gdje sam radio, kako sam stekao ovo znanje, koga poznajem i što oni znaju, koga želim upoznati, što želim naučiti, što želim stvoriti, koji bi mi alati pomogli da budem najproduktivniji.

Mrežna generacija takozvana četiri P marketinga čini zastarjelima. Umjesto toga poduzeća će igrati prema pravilima marketinga nazvanim ABCDE – bilo gdje, marka, komunikacija, otkriće i iskustvo (engl. Anyplace, brand, communication, discovery, experience).

Nema ničega toliko moćnog kao što je ideja čije je vrijeme došlo. Victor Hugo

Inovacije se nalaze na najvišoj razini svih vremena, trgovina se odvija slobodnije. Milijarda je ljudi posljednja dva desetljeća ušla u globalno gospodarstvo.
Ali, suočimo se s istinom: u cjelini, moja im generacija predaje globalni nered.

N-genofobi bore se protiv budućnosti. Kada mladi ljudi pokazuju samopouzdanje i žele biti vođe, označava ih se kao generaciju koja misli da na sve ima pravo. Kada učenici vrše pritisak zbog novoga pedagoškom modela, profesori staroga kova govore da su njihova predavanja očaravajuća, a da djeca samo trebaju obraćati pozornost. N-genofobi ne žele da nova generacija misli kako može imati moć, inovirati i mijenjati tijek stvari. Žele da djeca ostanu na svome mjestu.

29.12.2016. u 13:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

Poziv

Oriah Mountain Dreamer
Izdavač: Planetopija 2015.

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati možeš li ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati dopireš li do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili su te natjerala da se skutriš i zatvoriš od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati možeš li se prepustiti radosti, mojoj ili svojoj, i možeš li divlje zaplesati i dopustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, da budemo realni, da budemo svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga da sačuvaš iskrenost prema sebi, možeš li podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe, možeš li biti izdajica i samim time sačuvati svoje povjerenje.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, čak i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnuti njezinom prisutnošću.
Želim znati imaš li dovoljno snage da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu.
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, kad se osjećaš iscrpljeno, do kostiju izubijano, i učiniti sve što je potrebno da nahraniš svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i što te dovelo ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me tvoj studij, gdje, što ili s kim imaš prošlost. Želim znati što te u tebi gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti u miru sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.

Kad bude teško, podsjetit ću vas na ono što već znate; da to možete; da se hrabrost potrebna za potpunije i dublje življenje dobiva ako dopustite da vaša želja postane veća od straha, da snaga izvire iz vaše čežnje da živite potpunijim životom, iz vaše odlučnosti da ne pristanete ni na što manje od toga.

Imam povjerenja u čežnju, ma gdje me zatekla. A obično me zatekne u nepredvidljivom i nezgodnom trenutku. Nikad nisam za nju spremna. Nema načina da se pripremim za to kako me obuzme i napusti, za oštrinu te boli. To je glas onog djelića mene koji sam ostavila iza sebe kad sam pokušala sklopiti pogodbu sa životom, pokušavajući prodati komadić svojih snova kako bih kupila obećanje sigurnosti.

Ali samo tih nekoliko trenutaka provedem sjedeći obasjana svježim, prohladnim sunčevim zrakama ranoga jutra, dok mi povjetarac mrsi kosu, a gola mi stopala miruju na vlažnoj travi. Iznenada me obuzme val čežnje. To je bezimena bol. Od nje mi zastane dah, a usne šapuću: Želim…želim… Ne mogu tome dati ime. Moram čekati, otvorena i gladna. Ona dođe i obuzme me, ta čežnja, i sjetim se onoga za što sam mislila da nikada neću zaboraviti. Čežnja me zavodi obećanjima utisnutim u svaku stranicu moga bića. Šapuće mi o odmoru, o dubokoj povezanosti sa sobom, o bolnoj želji za drugom osobom, o življenju koje je vjerno onome što je sveto.

Znam da ne mogu ostati ako znam da mogu otići. Znajući da mogu otići, do boli sam žudjela da jednom znam kako mogu ostati, kako mogu živjeti predana životnom suputniku koji me nije odvraćao od mog života, ni unutarnjeg ni vanjskog.

Svemir nije dvostruk. Rascjep između Duha i tvari postoji samo u našim mislima i načinu na koji o njemu govorimo. Dotičem Boga kad milujem lice ljubavnika, u naručju držim Voljenog kad je sinova ruka u mojoj ruci, udišem Duh kad osjetim miris sunca u povjetarcu. Svijet mi se nudi na tisuće načina, a ja sam bolno svjesna kako sam rijetko u stanju primiti više od tek djelića onoga što mi nudi, kako često odbijam ponuđeno jer mislim da nije dovoljno dobro.

Nema zaobilaznog puta. Patnju se mora do kraja proživjeti. Rana koju nismo u potpunosti proživjeli proždire nas iznutra. Moramo prilično brzo trčati ako želimo uvijek biti korak ispred te boli.

Ako ne možemo živjeti s našom potrebom da obnavljamo dogovore koje smo sklopili, prekršit ćemo jedino obećanje koje zapravo dugujemo jedno drugome – a to je da budemo iskreni. To znači da treba skupiti hrabrost da bismo bili iskreni prema sebi i pronaći način da živimo s posljedicama koje će naši postupci imati po druge ljude, čak i kad nemamo nikakvu zlu namjeru i kad nitko nije kriv.

Ne mogu suditi o tuđoj borbi s vlastitim izborom i odlukama.

Tjelesnost je dar. Ona nam doslovno omogućuje da dotaknemo jedni druge. Ne zanimaju me teorije ili vježbe koje imaju za cilj da nas oslobode okova tjelesnog življenja. Ne želim se pripremati za nebo ili evoluirati u bezobličnost. Želim naučiti kako biti ovdje potpuno, u ovom tijelu i ovom svijetu.

Ako se doima da nam istina često izmiče kad je izravno tražimo, možda nam može biti utjeha da nam se istina neumoljivo otkriva u našem življenju, našim snovima i pričama koje govorimo jedni drugima.

Tako nam smrt, taj neizbježni ciklus promjene u životu, postaje saveznik. Očekivani gubitak onoga što uzimamo zdravo za gotovo podsjeća nas što je dragocjeno, što je bitno, a što nije, podsjeća nas na smisao i zadovoljstvo bitka u tjelesnom življenju.
Reci mi, možeš li vidjeti ljepotu? Možeš li joj dopustiti da svakoga dana obnavlja tvoju predanost životu? Želim svakoga dana biti osupnuta istinom – bila ona ugodna ili bolna – i dopustiti joj da me otvori za ljepotu koja me okružuje i vuče sve dublje i dublje u vlastiti život.

To što sam stajala s Catherine usred vatre, promijenilo me je. Postala sam brutalno iskrena i razvila gotovo fizičku averziju prema svakodnevnim malim lažima koje si katkad govorimo. Ako je život doista dragocjen i krhak, ne želim protratiti niti jedan trenutak na ljubazne poluistine.

Kada se sve na što smo se oslanjali sruši, ne preostaje nam ništa drugo nego da čekamo bez vjere ili nade. Kako čekamo – ostajemo li otvoreni ili se zatvaramo – ono je što moramo odlučiti. Hoćemo li živjeti ili početi spiralno tonuti u smrt. Da bismo odabrali život, moramo biti spremni čekati, otvoreni za život i ljubav u vrijeme kad nam se nemoguće otvoriti i kad smo sigurni da nas nitko i ništa neće moći pronaći.
Ono što nas odražava kad se sve drugo sruši jest ono što nam omogućuje da čekamo i ostanemo otvoreni prema životu. Imala sam tu sreću da sam pronašla tri takve stvari – praksa molitve i meditacije, pisanje i boravak u prirodi.

Ponekad šetam duž obale velikog slatkovodnog jezera u blizini moje kuće, sjedim na stijenama i gledam ga očima koje ništa ne vide. Ono što me nekad znalo ganuti svojom ljepotom sad se doima hladnim i beživotnim. No ipak nastavljam šetnju obalom, zvuk valova počinje prodirati kroz ono što je otvrdnulo u meni. A nekad pustim pero da ide preko stranice, dok iz mene kuljaju riječi, premda se doimaju banalnim, praznim i besmislenim. Ipak nastavljam pisati. I dok se molim ili promatram vodu ili nastavljam pisati stranicu za stranicom, nešto se u meni otpušta – i ponovno postajem svjesna da je nešto uz mene, da me podržava. Možda će trebati puno vremena da se to desi i možda ću to osjetiti samo za trenutak, ali to je dovoljno da nastavim dalje.

Bliskost, međupovezanost sveg života koji je ljubav i kome svi pripadamo, mogu se samo davati i primati. Ne mogu se uzimati.
A kad dajemo i primamo, nismo sami.

Reci mi, jesi li ikad susrela samu sebe? Jesi li iskoračila izvan kruga življenja makar samo na trenutak i pogledala ga izvana, osjećajući se cjelovitom i ujedno odvojenom od svijeta, a ipak kao da si jedno s njim?
Živjeti potpuno i svjesno podrazumijeva jednu vrstu napetosti, a to često doživljavamo kao proturječje između naše čežnje za samoćom gdje otkrivamo kako možemo sami sebi biti društvo i želje da budemo potpuno u svijetu i bliski s njim. Kad naučimo živjeti sa željom za odvojenošću i čežnjom za sjedinjenjem, otkrivamo da su oboje naprosto dva načina osjećanja iste boli: svi se mi samo želimo vratiti kući.

Zaboravljam da nije bitno koliko sam daleko stigla ni koliko brzo napredujem, već samo koliko od same sebe nosim na svom putu.

To je sveti brak: spajanje dvije osobe koje su obje susrele same sebe na putu. Kad se dvije osobe koje su toliko bile bliske sa samima sobom potpuno predaju jedna drugoj – bilo to za cijeli život ili samo za trenutak – slika koju stvaraju time što su zajedno nježno podržava i hrani svijet.

Ako sam, nakon što sam susrela sebe u trenucima praznine, spremna i sposobna drugome darovati sebe onakvu kakva jesam, primajući pritom sve ono što je on, tada smo uistinu zajedno.

Reci mi, kako živiš sa samim sobom i ljudima oko sebe? Jesi li spreman susresti samog sebe i ne okrenuti leđa onome što vidiš? Možeš li, kad se susretnemo, dotaknuti samu srž naših bića samo jednom riječju, gestom ili trenutkom zajedničke šutnje? Možeš li uvijek iznova pronalaziti svoj put kući, put do mjesta na kome svaka čežnja nalazi svoje ispunjenje?


29.12.2016. u 13:17 | 0 Komentara | Print | # | ^

Život, ljubav, smijeh

Slavljenje tvog postojanja
Osho
Izdavač: Harša 2013.

Smisao se u životu mora stvoriti, smisao ti nije dan. Dana ti je sloboda, dana ti je kreativnost, dan ti je život. Dani su ti svi neophodni sastojci za stvaranje smisla, ali ti smisao nije dan jer ga moraš stvoriti sam. Trebaš se potruditi kako bi postao stvaralac.
A kad postaneš stvaralac zahvaljujući vlastitom trudu, onda tu ulogu dijeliš s Bogom, tada postaješ dio Boga.

Život je misterij. Što dulje živiš, on je ljepši. Nastupi, tako, trenutak kad iznenada počneš živjeti, kad uhvatiš ritam života. Razvije se orgazmična veza između života i tebe, ali ne možeš shvatiti o čemu se radi. U tome je njegova ljepota, u tome je njegova beskrajna dubina.

Smrt zapravo predstavlja proces obnavljanja. A smrt se događa svakoga trenutka. U trenutku kad udahneš i u trenutku kad izdahneš oboje je tu.

Tijelo je samo privremeno prebivalište, hram u kojem se zadržavamo samo jednu noć, a onda ujutro krećemo dalje. Tijelo nije vječno tvoje prebivalište, to nije tvoj dom.

Kad čovjek spozna ono transcedentno u sebi, smrt ne predstavlja ništa drugo doli drugo lice Boga. Smrt u sebi nosi ples. I ako ne postaneš sposoban slaviti smrt, zapamti – propustit ćeš život. Čitav život predstavlja pripremu za to.

Zatražiš li od nekoga upute kako bi trebao živjeti vlastiti život, dobit ćeš pogrešne upute, jer taj netko može govoriti samo o vlastitom životu. Dva života nikada, baš nikada, nisu nalik jedan drugom. Što god ti taj netko kaže ili prenese, to će se odnositi na njegov život – a i to vrijedi samo ako ta osoba istinski živi. Možda je i ta osoba pitala nekog drugog, možda je krenula njegovim stopama, možda je i sama imitator. Onda je to odraz odraza. Tako ljudi stoljećima održavaju odraz odraza – a pravi je Mjesec uvijek na nebu i čeka te. To je tvoj Mjesec, to je tvoje nebo, samo pogledaj izravno.

Brak je izmislio čovjek, ljubav je dio života. Kad oko ljubavi izgradiš brak, izgradio si sigurnost. Činiš nešto što se ne može učiniti – ljubav se ne može pretvoriti u nešto zakonski određeno. Pokušavaš učiniti nešto nemoguće i ako se u tom naporu ljubav ugasi, to nije čudo. To više nisu dvije osobe koje žive, one postaju funkcionari. Suprug ima određenu funkciju, supruga ima određenu funkciju – oboje imaju dužnosti koje trebaju ispunjavati. Njihov život prestaje teći, zamrzava se.
Kada se dvoje vole, tu nešto teče, kreće se, mijenja se. Kada se dvoje vole, oni žive u auri, dijeljenje je stalno prisutno. Njihove vibracije stalno dopiru do onog drugog, oni emitiraju svoje biće jedno drugom. Između njih ne postoji nikakav zid, oni su dvoje, a ipak nisu dvoje – istodobno su i jedno.

Vi ste bogovi i božice. Samo ste to zaboravili.

Netko izvana nalijepio vam je neke etikete i vi vjerujete onome što na njima piše – tu su zapisani vaše ime, vaša vjeroispovijed, zemlja vašega podrijetla… sve same gluposti!

Biće je naprosto čisto postojanje.
Čisto postojanje je ono što ja nazivam Bogom. Ako možeš razumjeti vlastito unutarnje božanstvo, onda razumiješ i život. U suprotnom nećeš moći dešifrirati život.

Cijeli je život samo trening kako bismo naučili kako da se vratimo kući, kako da umremo, kako da nestanemo. Jer onoga trenutka kad nestanemo Bog se pojavi u svakom od nas. Naša prisutnost je odsutnost Boga, naša odsutnost je prisutnost Boga.

Smrt uvijek dolazi uz izdah, a život uz udah. Ali udisanje i izdisanje odvijaju se neprestano. Sa svakim se udahom rađaš, sa svakim izdahom umireš.

Postoje samo tri misterija: život, smrt i ljubav. Sva tri misterija nadilaze um.
Stoga uz uzima život zdravo za gotovo, jer tada nema potrebe da istražuje. To je način izbjegavanja. Nikada ne razmišljaš, ne meditiraš o životu, naprosto si ga prihvatio, uzeo si ga zdravo za gotovo. Život je nevjerojatan misterij. Živ si, ali misliš da nisi spoznao život.

Pokušavajući izbjeći smrt čovjek propušta priliku da živi. Zaboravi na to izbjegavanje. Živi život. Kad živiš život, time izbjegavaš smrt. Kad živiš život, postaješ toliko ispunjen da ćeš, kad nastupi trenutak smrti i kad budućnost nestane, već biti spreman na to. Bit ćeš spreman i sretan. Proživio si život, radovao si se postojanju, slavio si ga, zadovoljan si. Nema žalovanja, nema gunđanja, nisi bijesan. Srdačno dočekuješ smrt. Ako ne možeš srdačno dočekati smrt, jedno je sigurno: nisi živio.

Na Zapadu danas vlada pomama za produljenjem života. To samo pokazuje kako je život promašen. Kad god neka zemlja ili neka kultura počnu razmišljati o produžetku života to znači samo jedno – da se život ne živi. Ako živiš život onda je svaki pojedinačni trenutak dovoljan. Jedan trenutak može trajati čitavu vječnost. Ne radi se o duljini trajanja, već se radi o dubini. To nije pitanje kvantitete, već kvalitete.

Znanost se bavi produžavanjem života. Ona se ne bavi svrhom.

Promijeni fokus svoga bića. Nauči kako da proživiš svaki trenutak i nauči kako da umreš u svakom trenutku. To dvoje ide ruku pod ruku. Ako znaš kako da umreš u svakom trenutku, bit ćeš sposoban proživjeti svaki trenutak – da budeš svjež, mlad, neiskvaren. Neka prošlost umre. Ne dopusti joj da ti se miješa u sadašnjost. Neka trenutak koji je prošao više ne bude tu. On i nije tu; odvija se samo u tvojoj glavi, samo je sjećanje. Oslobodi se i tog sjećanja. Nemoj se psihički vezivati za njega.

Odbacuj prošlost u svakom trenutku. Sjeti se da je odbaciš. Kao što svakoga jutra čistiš kuću, tako svakog trenutka čisti svoju nutrinu od prošlosti. Trebaš odbaciti svako psihičko sjećanje. Drži se činjenica, i um će ti biti vrlo čist i bistar.
Nemoj ići unaprijed, u budućnost, jer to je nemoguće. Budućnost je nepoznanica – u tome je njena ljepota, njena veličina, njezin sjaj. Ako budućnost postane poznata, postat će beskorisna, jer time se gube uzbuđenje i faktor iznenađenja.
Ne očekuj ništa u budućnosti. Ne kvari je. Kada bi se sva tvoja očekivanja ispunila, postao bi očajan… jer to su tvoja očekivanja, a ona su se ispunila. Nećeš biti sretan zbog toga. Sreća dolazi samo kroz iznenađenje, moguća je samo onda kad se dogodi nešto što nisi očekivao, kad te nešto dočeka nespremnog. Kad bi ti se svako očekivanje ispunilo, to bi bilo kao da živiš u prošlosti, a ne u budućnosti.

Život je avantura veća od bilo koje avanture koju bi mogao zamisliti. I život je pun, uvijek je pun, onog nepoznatog.

Ne igraj igrice. Dosta je, dosta si se igrao. Ne budi budalast. Iskoristi život da se usidriš, iskoristi život da pustiš korijenje, iskoristi priliku da dopreš do božanstvenog. Sjediš na samom ulazu u hram, na stubištu, igraš igrice, a ono uzvišeno čeka te iza ugla. Pokucaj, i vrata će ti se otvoriti…
'Otrijezni se' znači da je nužno da s sjetiš što radiš i zašto to radiš. Ali čak i ako uspiješ, što si postigao? U tome je paradoks – kad čovjek uspije u tim besmislenim igricama, on prvi put postaje svjestan da je sve to obična besmislica.

Umrijet ćeš kao prosjak čak i ako si vladar. Tada sve nalikuje običnom snu. Baš kao što san ujutro nestane, tako nestaju i kraljevstva, tako nestaju carstva, i smrt predstavlja buđenje. Ono što ostaje u smrti je stvarno, ono što nestaje bio je samo san – to je kriterij.

Misao nije slučajna. Ona je početak lanca i pokreće slične situacije.

Ti se sam možeš probuditi. Kažem ti, tvoje je ime mantra. Ne zazivaj Boga, ne zazivaj Alaha, dozivaj samoga sebe. Više puta tijekom dana, kad god osjetiš da si zaspao, kad god osjetiš da igra postaje jača od tebe i da gubiš sebe, dozovi se: Jesi li tu? I odgovori sebi. Ne čekaj da ti netko drugi odgovori, jer nema ti tko odgovoriti.

Dijete naprosto jest, ne poznaje gluposti Hindusa, budista, kršćanina. Dijete je čisto zrcalo. Međutim, čim društvo uzme dijete pod svoje, mora ga staviti u neki kalup. Dijete je rođeno kao slobodno, ali društvo odmah počinje gušiti tu slobodu. Mora ga staviti u kalup, u neku šablonu.

Pri rođenju je dijete bilo poput neba. Onda je postalo Hindus – to je manja kutija, zatim je postalo brahman – još manja kutija, potom i Deshastha – još manja kutija.
I to se stalno ponavlja. Društvo ga stalno primorava da uđe u sve manju i manju kutiju, i ono će morati živjeti kao Deshastha brahman. Cijeli će život provesti u toj kutiji. Nosit će tu kutiju posvuda sa sobom. Ta će kutija biti njegov grob. Dijete mora izaći iz svih tih kutija. Tek tada će znati što je realna svijest.

Smrt je zajedno sa životom ušla u tebe. Sada ti preostaje samo jedno što ti možeš učiniti, nešto što ovisi o tebi samome, a to je ljubav. Ali budući da ona ovisi o tebi, postoji velika mogućnost da ćeš je propustiti.
To je ta agonija ljubavi – postoji mogućnost da je propustiš. Ako nešto ne poduzmeš, ako se ne probudiš, ako ne kreneš k njoj svjesno, namjerno, mogao bi je propustiti.

Tisuću i jedna otrov okružuju tvoju ljubav. Ljubav je nešto delikatno. Pomisli samo na bijes, mržnju, posesivnost, ljubomoru. Kako ljubav može preživjeti pored svega toga?
Ljubav su ljestve između raja i pakla, ali ljestve uvijek vode u dva smjera – možeš ići gore, možeš ići dole. Ako se pojave otrovi, ljestve će te odvesti dolje – stići ćeš do pakla, a ne do raja. I umjesto da dosegneš melodiju, život će ti postati nesnosna buka, napeta prometna buka, buka koja će te izluđivati, galama koja dopire sa svih strana, u kojoj nema harmonije. Stajat ćeš na rubu ludila.

Istina je: Imaš ono što si s nekim podijelio. Ljubavi imaš onoliko koliko si s nekim podijelio.
Što je više dijeliš, to je više imaš, što je manje dijeliš, manje je imaš.

Gomilanje je otrov za srce. Svaki je oblik gomilanja otrov. Ako dijeliš s drugima, u tvom sustavu neće biti otrova. A kad daješ neka ti ne bude važno hoće li ti se to vratiti ili neće. Nemoj čak čekati ni na zahvalnost. Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da s njome nešto podijeliš. Nikako suprotno.

Budi sada, ovdje, samo u ovom trenutku. Vidiš li njegovu ljepotu? Baš u ovom trenutku nalazi se blagoslov, nalazi se Bog. Kat ti šutiš, on govori; kada ti slušaš, on pjeva.
Nauči pretvoriti svoje otrove u med i tako srušiti sve prepreke.
A onda treći korak: poni dijeliti. Što god imaš, podijeli. Podijeli svoju ljepotu, podijeli svoju pjesmu, podijeli svoj život. Dijeljenje će te učiniti bogatim. Ne gomilaj. Onog trenutka kad počneš gomilati krećeš protiv Boga. Kad počneš gomilati to znači da pokušavaš ovisiti o samome sebi, znači da si izgubio vjeru u život. Pružaj! Kao što život pruža tebi, pružaj i ti – i još će ti mnogo toga biti pruženo.
I četvrti korak: budi ništa. Ništa je izvor svega, ništa je izvor beskonačnosti… ništa je Bog. Ništa znači nirvanu. Budi ništa, i tako ćeš dosegnuti cjelinu. Ako budeš nešto, tada sve propuštat; ako budeš ništa, onda stižeš kući.
To su Kabirove sutre. Kabir je jedan od najvećih svjetskih mistika.

Ljubav je snažna energija koja privlači. Kad se zaljubiš, iznenada više nisi onakav kakav si bio, u tvojoj svijesti nastupa čarobna promjena. Ljubav te promijeni.

Čovjek koji se previše prepusti razmišljanju, udaljava se od srca, a srce je ono koje odgovara na poziv ljubavi.

Ljubav se događa onda kad Bog pronađe tebe. Ljubav je kad te Božja ruka traži, kad je u slijepo potrazi za tobom. Ljubav je kad dopustiš Bogu da te pronađe. Odavde slijedi da ti ne možeš upravljati ljubavlju. Logikom možeš upravljati. Kad se radi o logici, tu možeš biti vrlo učinkovit. Onog trenutka kad se ljubav dogodi, postaješ potpuno beskoristan. Tada ne znaš gdje se nalaziš, ne znaš što radiš, ne znaš kamo ideš. Tada ne znaš ni za kakvu kontrolu. Logika je kontrolirana – ljubav ne poznaje kontrolu. Na logiku možeš utjecati – ljubav se događa.

Ljubav je jedna od najznačajnijih riječi u čovjekovu vokabularu, jer ljubav je egzistencijalni jezik.
Međutim, mi nekako bivamo osakaćeni od samoga djetinjstva. Korijenje koje nas povezuje sa srcem biva posječeno. Na silu nas tjeraju da se okrenemo glavi i ne dopuštaju nam da se okrećemo srcu. To je nešto od čega čovječanstvo pati odavno, neka boljka – to da čovjek još nije postao sposoban da živi u ljubavi.

Svako dijete po rođenju u sebi nosi jaku energiju ljubavi. Dijete se rađa iz energije ljubavi. Dijete je puno ljubavi, povjerenja. Jesi li se ikada zagledao u oči djeteta? Koliko su samo pune povjerenja. Dijete može vjerovati svima, može se igrati sa zmijom, može otići za bilo kim. Dijete može prići vatri toliko blizu da to postane opasno – jer dijete još nije naučilo sumnjati. Zato ga mi učimo sumnji, učimo ga skepticizmu, učimo ga logici. Kao da su to mjere za preživljavanje. Učimo ga strahu, učimo ga opreznosti, učimo ga da bude razumno, a sve to zajedno ubija ljuba.

Čim se zaljube ljudi su spremni vjenčati se. Koliki je to samo strah od ljubavi! Kad god nekog zavolimo, odmah ga počnemo kontrolirati. To je sukob koji se odvija između supružnika, između majki i sinova, braće i sestara, prijatelja. Tko će koga posjedovati? Tko će kome dodijeliti koju ulogu? Tko će koga svesti na stvar? Tko će biti gospodar, a tko rob?

Čovjek može postati religiozan tek onda kad postane sposoban oprostiti svojim roditeljima.
Oprostiti? Da, tako to ide. To je vrlo teško. Onog trenutka kad postaneš svjestan, vrlo ti je teško, skoro nemoguće, oprostiti svojim roditeljima za sve ono što su ti učinili – bez tvog znanja, naravno nesvjesno, ali ipak su to učinili. Uništili su ti tvoju ljubav i predali su ti suhu logiku. Uništili su ti inteligenciju i kao zamjenu su ti dali intelekt. Uništili su ti život i živahnost, a dali su ti ustaljenu šablonu po kojoj ćeš živjeti, plan kojim ćeš se voditi. Uništili su ti smjer kretanja i dali su ti destinaciju. Uništili su tvoje slavlje i pretvorili te u robu s tržnice. Vrlo je teško oprostiti roditeljima, i zato stare tradicije govore da ih treba poštovati.

Ambicija je otrov za ljubav. Ljubavnik nema potrebu bilo što dokazivati. Zapravo, on zna da je voljen i to mu je dovoljno.

Biti voljen i biti potreban milijunima nije isto. Dovoljna je ljubav čak i samo jedne osobe. Dovoljan je samo jedan pogled ispunjen ljubavlju. Možeš okupiti oko sebe milijune ljudi i svi oni mogu gledati samo u tebe, ali to te neće zadovoljiti. To je politika i ono što političari pokušavaju činiti.
Nikada nisam upoznao političara kojem srce uistinu radi. Srce političara je mrtvo. Međutim, tu je potreba da bude voljen, da bude potreban, da ima nekoga tko će se ugledati na njega. Kako zadovoljiti tu potrebu? Političar oko sebe okuplja masu. Kroz tu masu on na neki način pokušava zadovoljiti svoju potrebu za ljubavlju. Međutim, masa njega ne voli, on tu masu i ne zanima. Ta masa ide za vlastitim potrebama. Zbog toga što ima moć političar djeluje kao netko tko je važan. Masa odaje poštovanje položaju, ali onaj tko je na položaju biva zavaran. Kad čovjek više nije na položaju, više nije predmet zanimanja mase.

Tantra kaže: Sve se događa u svoje vrijeme, ništa ne treba forsirati. Nema svrhe forsirati. To može samo poremetiti. Takvo što može dovesti samo do uništenja i nikada ne može biti kreativno. Nužno je da se čovjek ne trudi, da bude spontan. Čovjek mora biti opušten.

Bauli život ne shvaćaju ozbiljno. Život čine zabava, smijeh, radost. Zato bauli ne poznaju ozbiljnost kakva odlikuje onoga tko ide u crkvu, kao ni tugu takozvanih religioznih ljudi. Oni vole smijeh, oni vole zabavu. Oni s nevjerojatnim poštovanjem uživaju u malim stvarima. Religiozni ljudi obično imaju sjetan izraz lica, mračan izraz lica, ozbiljan, jer su takvi – zato što idu protiv života.

Ono što fizičari nazivaju elektricitetom, gravitacijom, energetskim poljem, religiozni ljudi nazivaju Bogom, bauli nazivaju ljubavlju.
Svaki ciklus univerzuma moli se u tišini
I biva ispunjen esencijom ljubavi.
Stabla su zaljubljena u zemlju, zemlja je zaljubljena u stabla. Ptice su zaljubljene u stabla, stabla su zaljubljena u ptice. Zemlja je zaljubljena u nebo, nebo je zaljubljeno u zemlju. Cijelo postojanje nalazi se u velikom oceanu ljubavi.
Ljubav predstavlja radikalnu promjenu unutar same srži bića. Glava se nalazi na rubu. Glava je poput valova na oceanu, ljubav je poput dubine oceana. Misli su poput valova koji se nalaze samo na površini. Ne postoji način da val spozna dubinu dokle god je val. Val može spoznati dubinu samo ako nestane u toj dubini. Tako više neće biti val. Ali onda se može vratiti na površinu.

Ljubav je iskustvo – esencijalno, poput okusa. Ako nikada nisi okusio sol, nitko ti ne može objasniti kakvog je okusa.

Um može okončati jedno i istog trenutka naći zamjenu u vidu nove iluzije, pa još jedne, pa još jedne.

Upravo je to sadašnji trenutak: vidiš ga tek kad prođe, tek kad postane prošlost. Nikada ga ne vidiš kao sadašnji trenutak. Um nije toliko brz. Um nije budan, nije svjestan. On sanja. On je uvijek zaokupljen prošlošću i budućnošću, i onaj kratki trenutak sadašnjosti brzo prođe.

Kada ljubav umre, ona umre. Nužno je da čovjek s vremenom prihvati tu smrt i da se oprosti, bez žaljenja, bez prigovaranja. Jer što se može učiniti kad se nešto okonča? To je priroda stvari koja se događa s vremenom – nešto započne i to se i okonča. Budhha kaže: Sve što se dogodi u vremenu osuđeno je na okončanje. Stoga to i prihvati – takva je priroda stvari.

Strah pokazuje da si duboko u sebi svjestan da ti ljubav izmiče iz ruku i stoga je želiš učiniti trajnom. Tako odeš pred matičara i vjenčaš se. Misliš da na taj način ljubav možeš učiniti trajnom.

Neka tvoja žudnja traje, neka plamti. Nemoj izgubiti srce. Tvoja je žudnja sjeme tvoje duhovnosti. Tvoja je žudnja početak konačnog ujedinjenja s postojanjem. Tvoj ljubavnik je samo izgovor.
Ne budi tužna, već se raduj. Raduj se tomu što ne postoji mogućnost da se susretnete na fizičkoj razini. U suprotnom, ljubavnici ne bi doživljavali transformaciju. Zaglavili bi jedno s drugim, uništili bi jedno drugo. Nema ničega lošeg u tome da se zavoli stranac. Zapravo, mnogo je uzbudljivije voljeti stranca.

Smijeh je opasan i buntovan. Ako se nasmiješ tijekom predavanja, nastavnik će to shvatiti kao uvredu. Roditelji ti nešto govore i ti se počneš smijati – to će biti shvaćeno kao uvreda. Ozbiljnost se shvaća kao čast, poštovanje.
Prirodno, smijeh se toliko potiskuje da se, iako je život zabavan, nitko se ne smije.



29.12.2016. u 13:16 | 0 Komentara | Print | # | ^

Stvaranje novoga svijeta

Kaja Šegvić
Izdavač: Vlastita naklada 2014.

Kako ova nova djeca sadašnjice funkcioniraju? Za ovu novu djecu sadašnjice, sve je moguće. Ne postoji nemoguće.
Ona su svjesna povezanosti svega, ali baš svega, u jedinstvenu cjelinu! Za njih su čuda moguća, čak i kada ta čuda nama neće izgledati kao čuda, nego će biti 'prikrivena'.

Ona ne prihvaćaju pravila po kojima smo mi zamislili da ovaj naš svijet funkcionira – i upravo zato oni mogu i moći će uistinu sve! Sve stvoriti i sve promijeniti!

Tajna stvaranja u sadašnjosti:
Ako sve stvaramo u sadašnjosti, onda nam je dovoljno SAMO ZAMISLITI ISHOD događanja (ono što želimo da se desi), a linearni tijek vremena će se zatim (unazad) sam pobrinuti za sve ostalo i stvoriti će uzroke, tj. okolnosti događaja koje će dovesti upravo do nama željenog ishoda.

Vječna sadašnjost u kojoj uvijek boravi naša svijest je upravo trenutak stvaranja!
Sve ostalo je samo priča (vremenski tijek događanja) kojom stižemo do proživljavanja onoga što smo si sami već unaprijed stvorili!

Vaša svijest nije vezana za vrijeme. Vrijeme je vezano za vašu svijest! I ono vam samo pomaže da 'doživite' one ishode koje ste si zamislili.

Ukoliko se zaista odlučite na promjenu, ako se odlučite mijenjati tako da vaša nova razmišljanja budu sve više i više u skladu s pravom prirodom stvari, trebat će vam vremena za sebe i za zadatak koji je pred vama. Jer to je najteži posao na svijetu. I najvažniji. I najusamljeniji, pritom. U svojim mislima ste uvijek sami sa sobom. Ipak, nagrade koje proizlaze iz uspješno provedene osobne transformacije su goleme, kako za vas same, tako i za svijet oko vas. Nagrade koje osvojite na taj način obuhvaćaju uistinu sve, i omogućavaju vam da iz baš svih životnih situacija koje si možete zamisliti izađete kao pobjednik. Čim to odlučite biti.

Tolika je snaga već i same namjere da se svojim duhom izdignete iznad ovoga svijeta i pogledate na život iz jedne više perspektive – one koja ima tu snagu da promijeni sve oko nas. Isključivo o snazi vaše predanosti ovisit će koliko ćete pomoći na svom putu dobiti – točno onoliko koliko vam treba da ostvarite ono što ste si zamislili. Ako ste si zamislili tek malo mudrosti i nešto unutrašnjih uvida (tek toliko da vam pomognu da progurate dan), za to malo neće vam ni trebati puno pomoći, pa je nećete ni dobiti – ali ako vaši ciljevi streme zaista visoko, već će vas netko osloboditi brige za svakodnevne životne stvari, tko god to bio. Sve ovisi jedino o snazi vaše osobne predanosti onom krajnjem cilju, spoznaji konačne istine života.

Žene gube svoju energiju na uzaludne pokušaje promjene onih kojima jednostavno još nije vrijeme za neke istine.

Dovršite prvo svoju osobnu promjenu prije nego i pokušate mijenjati druge.

Novi svijet nećemo stvoriti nikakvom borbom sa starim svijetom ili sa bilo čime što je već stvoreno, već novi svijet moramo stvoriti nanovo i doslovno – iz ničega. Stvorit ćemo ga isključivo iz naših vlastitih novih misli, koje će potom kreirati i naš novi, ljepši život. Onako kako se jedino i može uistinu stvarati.

Ne brinite uopće za stari svijet – brinite samo za novi, jer energija otpora nečemu je također energija. Što više svoje energije trošimo da se odupiremo bilo čemu, to ćemo biti slabiji, jer – čim se opiremo to znači da nas je svijet oko nas već uspio uvući u svoju igru.

Ako se možete maknuti fizički iz svoje ograničavajuće okoline, uvijek se možete odmaknuti i mentalno i svjesno si ne dopustiti da događanja oko vas utječu na vas.

Ne biste trebali utjecati na druge oko vas dok ste još i sami u stanju svoje promjene.

Ljudi će se sami odmaknuti od vas jer neće moći dugo gledati u nama, svoju sliku takvi kakvi trenutno jesu.

Što se nečega više bojite, to ćete više svoje energije uložiti da biste to izbjegli. I ode tako vaša energija na pogrešne stvari u životu, istroši se na laži (jer strahovi su samo konstrukcije lažnih misli i uvjerenja) i vi nemate više snage za sve one stvari koje si uistinu želite!

Ukoliko krenete prema sebi i istini, čvrsto i odlučno, uočit ćete koliko otpora će se usmjeriti prema vama. Idući prema sebi vi se nećete imati namjeru boriti protiv ničega osim protiv svojih osobnih unutarnjih blokada i strahova, ali vanjski svijet i ljudi oko vas će također reagirati na vašu unutarnju promjenu svjesnim i čak još više nesvjesnim otporima usmjerenim u vašem pravcu. Jer vi pokušavate uništiti njihov svijet! Svaki svijet je građen u prvom redu od misli i uvjerenja, pa ako mislite drugačije, neprijatelj ste ovakvog poretka i svijeta kakav je danas na snazi.

Nema razloga da svijet i mi sami postojimo, a ipak smo tu. Što je to što ne treba baš nikakvog razloga za postojanje? Ako malo bolje razmislite jedini odgovor je – Ljubav.

Nisam htjela više postojati ako ne saznam što je to postojanje. Nisam htjela više postojati ako ne saznam što je to postojanje. Nisam htjela biti unutar ove stvarnosti ako ne mogu znati što je to stvarnost: činila mi se poput zatvora iz koga nema izlaza.
Maknula je zavjesu iluzije s mojih očiju, onu kojom smo svi mi čitavo vrijeme prekriveni i koja nam brani da vidimo stvari onakve kakve jesu – beskonačne, sasvim spojene u tom beskraju, sastavljene od svjetlosti i od čega ničega osim nje. Nema ničeg osim svjetlosti, nigdje. Sve ostalo je iluzija u koju smo povjerovali i koju neprestano stvaramo sami za sebe svojim mislima, svojim umom.

Teorija o duhovnom razvoju duša smatra da se duše (neuništivi dio čovjeka) vraćaju u zemaljski život s ciljem da postignu više nivoe duhovnog razvoja, sve dok ne dosegnu dovoljno visok nivo – tada prelaze na druge razine postojanja jer su u ovom svijetu prošle sve što ih je moglo unaprijediti.

Duhovni razvoj duša nije ništa drugo do snimanje svojstava heroja da ih se, nakon što su ubijeni, može ponovno koristiti tokom igre.

Pravi put otkrića nije sadržan u traženju novih vidika, već u gledanju novim očima. Marcel Proust

Indijska teorija Ayurveda, kolijevka transcedentalne meditacije, smatra da je stvarnost samo način gledanja na stvari – postoji onakva kakvu poznajemo jedino kao kreacija naših vlastitih osjetila. Dakle, jedino i isključivo način na koji su kreirana naša osjetila (vid, sluh, dodir, okus, miris) stvaraju 'stvarnost' koja nas okružuje.

Ne bojte se: ne postoje pogrešna rješenja. Postoje samo rješenja.
Kao što ne postoje pogrešni putovi kroz život. Postoje samo putovi – a sve odgovore možemo potražiti jedino u sebi. Možemo se pokušati uzdignuti iznad naše uske stvarnosti, pokušati prepoznati u sebi ono beskonačno i sveobuhvatno zbog čega smo i nastali.

Mi ne postojimo da bi mijenjali stvarnost, nego stvarnost postoji da bi mijenjala nas!

Zaključak da su kategorije kao 'povoljne' i 'nepovoljne' životne okolnosti, tuga i radost zbog bilo čega što se 'dešava' u životu jednako besmislene. Jer sve ima samo jednu svrhu – vaš razvoj – i samim time ne može biti negativno. Ako uspijete pronaći mir i zadovoljstvo u sebi, blaženstvo (različit pojam od radosti), potpuno smirenje, koje ne može poremetiti ništa od onoga što se dešava oko vas, tada ste postigli svoj cilj, 'prosvjetljenje' i tada možete početi pomagati drugima da ga i oni postignu. Jednom kada shvatite da su tuga, patnja, ushićenje, radost i želje samo smjernice koje vam pokazuju da li ste na pravom putu vašeg razvoja – u biti ništa drugo nego malo snažnije izraženi putokazi 'lijevo i desno' – vi postajete slobodni od njihovog utjecaja. Oni vam više nisu potrebni.

Ako poput većine ljudi, mislite da je život težak jednostavno prestanite živjeti teško. Počnite svoj lagani, lagodni život. Živjeti lagano znači živjeti svjesno.

Ne trebate vjerovati da će vam ovaj ili onaj bog donijeti ono što vam je potrebno. Budite apsolutno sigurni da ćete to donijeti vi sami sebi. Nema nigdje ničega osim vas!

More vas uči zaigranosti. Bezbrižnoj radosti postojanja. Beskonačnom smijehu i beskonačnom bijesu. Sjedinjenju. Zato sljedeći put kada vas val poprska, nemojte se ljutiti – on vas samo poziva na igru. Igru koja nikada ne prestaje.

Budućnost ne postoji – nikada neće ni postojati. Postoji uvijek samo jedan sadašnji trenutak: ako propustite njega – propustili ste sve što ste imali. Taj trenutak neće sutra biti vrijedniji nego danas. Ne isplati ga se odgađati godinama, jer sve godine koje ste uložili u neki budući trenutak su samo izgubljene godine. Sve što vam sada trebate vi imate sada – sve što će vam u budućnosti trebati imat ćete onda kada ona postane vaša sadašnjost. Sve što imate i što ćete imati u svakom trenutku, je upravo ono što vam je potrebno! Ako imate problema, znači da vam oni trebaju – pokušajte u njima pronaći svoju lekciju i naučiti je.

Svaki djelić vašeg života je poklon.
Stvarnost je ono što se dešava oko nas, odluke su ono što se dešava u nama, nigdje nego u našim mislima.

Trenutak vaše odluke o nečemu je upravo trenutak u kome stvarnost 'postaje' stvarnošću. Van vaše odluke o nečemu ne leži nikakva 'prava stvarnost.

Bojite se da biste mogli imati rak jer to se već dešavalo s članovima vaše uže/šire obitelji. Muči vas neizvjesnost. Bitno je da shvatite: u tom trenutku neizvjesnosti – vi (još) niste bolesni. Vaše trenutno tjelesno stanje je samo mogućnost koju ste dali sami sebi da se razbolite.

Da li se događaji uopće ne dešavaju dok ih mi ne gledamo (kao što neki spekuliraju) ili smo upravo MI taj faktor koji je jači od svih zakona? Onaj faktor koji se može po volji umiješati u bilo koji događaj i, na način kojeg još ne poznajemo, definirati njegov ishod?
Mi smo se upleli. Doduše, još uvijek nesvjesni svoje snage i mehanizma koji leže iza našeg djelovanja na te ishode. Sve je već definirano OSIM ako mi ne odlučimo drugačije.

Istina je da ni sve znanje, sve shvaćene formule, sve povezane teorije, sve činjenice uopće ne mogu dodirnuti istinu. Čak i kada naučite sve, razum vas neće dovesti do istine. Pokazat će vam put kojim da krenete, gdje da tražit – to da, ali vas neće držati za ruku kada se odvažite krenuti putem koji vam je naznačio. Sam razum je onaj posljednji lanac koji vas drži okovanima, zadnja zatvorska kugla koju morate odbaciti.
Istina je iza samog razuma, i ona vam se smije, gleda vas razdragano i stalno pleše oko vas kao dijete koje ste izveli da se igra.
Ili ono vas.

Da, moguće je sve promijeniti, ali čemu? Ako svijet oko nas služi jedino učenju, onda se protiv njega možemo boriti samo saznanjem i ničim drugim.
Nikakva čuda nemaju svoju svrhu!

Kako pričati sam sa sobom, sa onim dijelom vas koji je odgovoran za vaš život? Jednostavno: gledajte i slušajte oko sebe! Kroz riječi drugih i događaje u vašem životu i na cijelom planetu možete otkriti odgovore na svoja pitanja. Jer: drugi ne postoje! Iza sve pojavne stvarnosti je taj dio vas koji upravlja svime! Sva dijeljenja u različite ljude, pojave, životinje…su samo prividna. Svemu, svemu – svemu! Je isti cilj: razviti još i još tu čistu inteligenciju. Vi kao uska svijest, prividno 'zaključana' u vaše tijelo, alat ste za kopanje u još jednom smjeru razvoja. Isto kao i ja. Svi mi samo kopamo u raznim smjerovima. I pokušavamo iskopati definicije i rješenja svojih zadataka. Moj zadatak je ispao da, što bolje mogu, najavim kraj ovakve stvarnosti kakvu poznajemo.

Kakva je veza između vašeg kredita, vaših talenata i vašeg zadatka? Pa ostvarivanje vašeg zadatka je upravo vraćanje vašeg kredita, kojeg ste podigli da biste na raspolaganju u životu imali sve te talente i sposobnosti koje posjedujete. Vaš zadatak je to teži što imate više sposobnosti.

Svaki od nas heroja je zadužen za zadatak kojeg je, na rubu svojih mogućnosti, sposoban obaviti, a uspješno ostvarenje zadataka donijet će mu veliku nagradu: nepomućenu i beskrajnu osobnu SREĆU.
Vi ste već pobijedili, u onom trenutku kada se prestanite boriti! Svaka vaša borba nije ništa drugo nego borba sa samim sobom! Nijedan ishod te bitke za vas nije povoljan.

…I upravo tu i tada , u tom trenutku saznanja o prolaznosti svijeta oko vas i ništavnosti svih vrijednosti kojima teži današnje društvo, počinje vaš (mukotrpni) put prema vama samima: put na čijem kraju stižete do samoga Boga, do – nikoga do vas samih.

Sada nam je jasno: ovakav svjetski poredak zasnovan na materijalnim vrijednostima ima svoju bitnu svrhu, koliko god se činilo da on vodi ljudsku vrstu u propast. On je pomno kreirani balon od sapunice spreman da se raspukne svakog trenutka i ostavi nas same… same… same.
Same u beskraju i vječnosti.

Što ste svjesniji sebe, to će vam vaši snovi biti jasniji.

Za stanje dok spavamo svi znamo kako se probuditi iz sna. Ali što je s našim budnim stanjem, u kojem pokrećemo svoja tijela i uklopljeni smo u fizički svijet oko nas? Kako se probuditi iz njega, shvatiti da je i to samo san i konačno odahnuti?
Sjetite se nekog teškog perioda u vašem životu. Dok ste ga prolazili, znali ste da vam se dešava nešto ružno i bojali ste se. Sve je bilo i previše stvarno: vaš strah, panika, užasni događaji oko vas. Činilo vam se da nema izlaza iz tako strašne situacije. A izlaz…?
Izlaz iz svih životnih teškoća je tako jednostavan: dovoljno je probuditi se – postati svjestan prave prirode svega. Sav materijalni svijet i vi sami kao tijelo i osoba s vlastitim egom su samo vaš način učenja kroz igru. Probudite se, probudite se!

Ne možemo promijeniti ništa osim samih sebe! Ne možemo – promijeniti – ništa – osim – same – sebe! PA POČNIMO VEĆ JEDNOM MIJENJATI! Ne mislite li i vi da je krajnje vrijeme da počnemo malo zapravo STVARATI?
Kako vi zamišljate naš daljnji razvoj (nas kao čiste inteligencije) ako mi kao čovječanstvo ne želimo prijeći ni onu osnovnu stepenicu – shvatiti da 'živimo' samo da bismo nešto naučili? Cijela ova stvarnost je naša igračka, ali u odnosu na naše mogućnosti ta igračka nije neki super-ultra kompjuter, već najobičnija šuškalica kojom se igramo u vrtiću!
Nemojmo stvarati samo unutar ove stvarnosti, stvarajmo nove stvarnosti!

Svaki kraj je početak nečeg novog.

Sadašnji materijalistički ustroj ljudske civilizacije se zamalo pa sasvim istrošio: jasno je da on ne može više dugo nositi svijet. Svako daljnje insistiranje na postojećoj praksi življenja nas vodi direktno u propast: ili do uništenja zbog nepovratnih klimatskih promjena, ili u novi rat izazvan daljnjim razvojem atomskog i svih ostalih vrsta naoružanja i oslobođenih energija. Bez drastičnog preokreta u ljudskoj civilizaciji dogodit će nam se točno ono što su nam kao upozorenje prikazali mnogi ljudi tokom povijesti. Danas više uopće ne treba biti mistični prorok da se vidi kakva nam se budućnost sprema ako ne reagiramo na vrijeme: sve je već očito, svakome tko se ne boji pogledati u sutra. Možda vam se još ne čini tako hitno suočiti se s posljedicama, ali to je samo zato jer ste zatvoreni unutar male kutijice vašeg života, vaših osobnih želja i postignuća. Još uvijek ste zaštićeni unutar vama poznatog svijeta, vodite svoje male bitke i postižete svoje male pobjede.

Na isti način na koji se može izbjeći sva osobna patnja čovjeka, može se izbjeći i sva globalna patnja. Ista prečica vodi do izlaza iz osobnog pakla, kao i iz pakla u kojem se nalazi čitava civilizacija: razmišljanje, ljubav i konačno prepoznavanje u sebi temelja čitavog Svemira – pronalaženje unutar sebe svega što postoji i svega što ikada može postojati!
Ako vam se ikada učini da niste bitni, da globalna situacija na Zemlji uopće ne ovisi o vama: ne zavaravajte se i ne okrećite kukavički leđa svojoj sudbini! Budite sigurni da ne postoji ništa važnije od vas! Vi sami ste jedan od kotačića koji okreće sudbinu čitave naše planete, jer ako vi trebate probleme za svoj rast – i ako postoji dovoljan broj takvih kao vi (koji su na jednakoj razini svjesnosti kao i vi), probleme ćemo imati na globalnom nivou – i te kakve!
Ono najviše što možete učiniti ako cijelom svijetu želite sve najbolje jest – vjerovali ili ne – zaviriti u sebe samoga, dovesti SEBE na najvišu razinu svjesnosti, na mjesto koje ste do sada čuvali rezervirano za Boga kojem ste se molili. Sve ostale vaše aktivnosti moraju biti sporedne, jer one i jesu sporedne i u konačnici ne mogu uroditi ničim bitnim i trajnim.
Čim se dovoljan broj ljudi potrudi obrisati granicu između čovjeka i Boga, prirodno i bez napora ona će prestati postojati i za druge: tada će čitavo čovječanstvo prijeći na novi nivo svjesnosti i ostvarenja.
Ne bojte se ako vam se učini preteško, jer svako vaše nastojanje da shvatite istinu će biti nagrađeno. Vaša kozmička majka jedino želi da se sretno vratite kući, a zatim krenete dalje u nova, vlastita, stvaranja.
I tako zauvijek.

Znam. Stare misli su udobne. Udobne su poput starih papuča. One ne mogu nažuljati. One vam ne mogu nauditi.
Ali ipak… usudite se odbaciti svoju zaljuljanu udobnost. Sve vaše oronule misli. One vas ne nose dalje: one vas zadržavaju unutar vaša četiri zida. Drže vas udobno zarobljenima unutar vaše četiri dimenzije. Vi ste zarobljenik svoje vlastite sigurnosti.
Znam. Ali ipak.

Mi smo kao ljudi stvoreni da budemo kreatori – stvaratelji svog vlastitog života.

Nema nikakvih 'grešaka' – samo novih iskustava.

Ne treba razmišljati o novcu, nego samo o ciljevima koje njime želimo ostvariti.

A sada… Ja ne znam kako da vam ovo kažem, ali – vi uopće nemate dioptriju uma (opa. prilagodili ste se na plitki način (ne)razmišljanja)! Jedino što ste tokom vremena navikli svoj mozak da razmišlja o previše kratkovidnim stvarima, i tako ste si stvorili život koji vas ne zadovoljava.
Stvorite ga sada ponovno, na način koji će vam odgovarati.

Dok se vi u svojim mislima kolebate oko toga što biste htjeli od života, time na neki način životu šaljete proturječne poruke, jer si jedan dan poželite promjenu i novi život, a drugi dan to na neki način 'poništite' svojim negativnim mislima koje kažu 'ja to neću moći napraviti'. Ni najbolji i najpožrtvovaniji konobar ne bi vam mogao donijeti ono što želite uz takvu proturječnu narudžbu koju stalno mijenjate…

Slobodno se poslužite drugima oko vas kao ogledalima koja vam mogu pomoći da bolje vidite sami sebe i to iskoristite da biste se na neki način poboljšali, da iskorijenite loše predodžbe koje vi imate o sebi (a koje će vam reflektirati drugi), ali usput pripazite na izobličenja koja dolaze od njihovih vlastiti mana!





29.12.2016. u 13:15 | 0 Komentara | Print | # | ^

Škole se bude

Margaret Rasfeld i Stephan Breidenbach
Izdavač: Harfa 2015.

Potrebni su nam znanje i odgovornost te duh zajedništva, sposobnost komunikacije i rješavanja sukoba, timska kompetencija, povjerenje u sebe i druge, poštovanje i srčanost – a to se sve može naučiti u školi!

Potrebni su nam znanje i želja za stvaranjem, kreativnost, hrabrost za izlazak iz okvira, novo i nekonformističko razmišljanje – a to se sve može naučiti u školi!

Stručno znanje – još uvijek središnji element naših škola – ima sve manju ulogu. Promjena učenja postaje temeljnim resursom za prilagodbu promjenama. Svaki je pojedinac važan, svatko ima izvanredne sposobnosti, svatko ima jedinstven potencijal. Škola postaje mjesto razvoja potencijala.

U 20. stoljeću za industrijsko su društvo bili potrebni ljudi koji će se prilagoditi uputama i strukturama te u zadanim okvirima ispunjavati svoje zadatke. Za tu nas je zadaću pripremala škola 20. stoljeća. Znanje u to vrijeme nije bilo svima i posvuda dostupno pa se trebalo prenositi u školama.

Danas 30% djece u školu odlazi sa strahom. Strah i kreativno rješavanje problema međusobno se isključuju. Strah je ubojica kreativnosti. Kreativnost se hrani oduševljenjem, a oduševljenje nastaje u slobodi otvorena mišljenja, dakle tada kada nije sve unaprijed određeno. Kreativnost treba prostor za neuspjeh bez osude. Školom 20.stoljeća upravljaju stres, uspoređujući testovi, pritisak oko uspjeha i standard, uspjeh se stalno ocjenjuje i počiva na normiranju i usporedbi. Učitelji i nastavnici jednako su tako pod stalnim pritiskom pa stoga nastavu usmjeravaju tako da učenike pripreme za testove koji slijede.

Nastava se često planira tako da se provodi prema radnim listovima, a rješenja su zapisana u priručnicima za nastavnike. Tajni nastavni plan, koji se iz toga može iščitati glasi: Čini ono što se od tebe traži. Tako se gradi duh posve suprotan inovaciji, duh odrađivanja gradi duh posve suprotan inovaciji, duh odrađivanja zadataka. Za naš život u zajednici jedna je od brojnih potrebnih kvaliteta ta da budemo u stanju svrstati se u neku grupu, neku zajednicu, neko poduzeće, te da u odgovarajućim situacijama prepustimo vodstvo i možda da žrtvujemo vlastitu volju za korist nečega većeg. Osim toga, u današnje je vrijeme potrebno još nešto: temeljni su uvjeti bilo kakve inovacije autonomija, samostalno razmišljanje, sposobnost prosuđivanja, snaga osobnosti, hrabrosti i maksimalna interdisciplinarnost.
Čovjek padanjem uči hodati. Pogreške su važan izvor učenja. No u školi se greške podvlače crveno i uzrokuju loše ocjene. Taj tajni nastavni plan mentalno se usidrava i oblikuje čovjeka. Strah od pogrešaka i neuspjeha zapreka je kreativnosti, što se osjeća i u poduzećima. Za školu 20. stoljeća vrijedi: pogreške i neuspjeh nisu prijatelji nego katastrofa, povezana s posramljenošću, lošim ocjenama i degradacijom.

Brojne učenike demotivira mukotrpno učenje nekoga školskog sadržaja koji im, uvjereni su, najvjerojatnije nikada u životu neće trebati. Ako se pak isti taj sadržaj uklopi u neki realni projekt, dobit će smisao. Tako se od školskoga gradiva dobije komadić životnoga realnog iskustva.

Našoj je zemlji potreban svaki talent. A svatko od nas ima talente, svatko može na neki način doprinijeti. To vrijedi za sve, za ljude s invaliditetom i ljude bez invaliditeta, za one koje društvo smatra sposobnima i one koje smatra slabijima, a koji su često slabiji samo zbog toga što nisu dobili priliku da pokažu da su jaki.
Naime, obrazovanje je puno više od čistoga prijenosa znanja. Ako obrazovanje shvatimo malo šire, stvorit ćemo prostor u kojemu će pojedinac razviti predodžbu o tome što sve može postići vlastitim snagama. Takvo šire shvaćanje obrazovanja osposobljava čovjeka za samostalan život te osigurava hrabrosti i pouzdanje. Takvo shvaćanje obrazovanja daje snagu za promjenu okolnosti, vlastitih i društvenih.

Čarobni su trenuci oni u kojima se suočimo s izazovom, u kojima smo ohrabreni ili oduševljeni – ili oni u kojima jednostavno dobijemo prostora za sebe i svoje posebne talente.
Ne bi li i škola mogla biti mjesto za takve čarobne trenutke? Naravno, škola to može!

Prihvaćati pogreške znači ne skrivati ih, već preuzeti odgovornost za njih. To je temelj povjerenja na kojem se dalje može razvijati kultura koja pogreške smatra mogućnostima. Neuspjeh je prilika. Produktivno iskoristiti neuspjeh znači jačati unutrašnju snagu. To znači s oduševljenjem se otvarati novome.

Ključ učenja su radost otkrivenja, motivacija i oduševljenje. Oduševljenje zrači, dopire do drugih i zarazno je. Oduševljenje doživljavamo kada nam procvate srce, kada promatramo djecu i njihovo oduševljenje zbog nečega što im je uspjelo. Oduševljenje aktivira emocionalne centre u mozgu, što izaziva lančanu reakciju. Stoga je učenje s oduševljenjem i radošću brzi i trajno. Zašto se događa da to prirođeno nam oduševljenje s vremenom, u školskoj dobi, jednostavno nestane? Čovjek se na puno toga navikne, u mozak mu se urezuju uhodani obrasci, on ispunjava zadatke koje dobiva i gleda da pritom što bolje prođe. Čovjek funkcionira. Ako je uvijek jasno zadano kako će mi izgledati dan, zašto bih se oduševljavao? Ako je sve unaprijed određeno i ako sam tek objekt koji prima tuđe naredbe, sposobnost se oduševljenja jednostavno uspava. Ključ oduševljenja leži u važnosti. Naučit ću samo to što za mene doista ima neko značenje. A značenje zahtijeva i smisao.

Tko se poveže sa svojim kreativnim snagama i doživi vlastitu učinkovitost, razvit će samosvijest i vjeru u to da može utjecati na svijet i stvari u njemu. To je posebice važno za mlade ljude, jer ih oblikuje za životu u svijetu odraslih.

Škole budućnosti brinu se za duh koji u njima vlada.

Motivaciji je potreban poticaj, a taj poticaj nastaje aktiviranjem motivacijskih sustava u mozgu. Kako bi se ti sustavi aktivirali, ljudima je potrebno iskustvo koje im govori da su važni drugima. Biti primijećen, iskusiti zajedništvo, društvenu podršku, priznaje i poštovanje – upravo to u motivacijskim sustavima oslobađa tri neurotransmitera: dopamin, koji nam daje psihičku snagu, opioide, odgovorne za to da se dobro osjećamo, i oksitocin, hormon odgovoran za stvaranje povjerenja i spremnosti za suradnju.

Ako se ne ispuni potreba za priznanjem i osjećajem važnosti, djeca počinju tragati za zamjenskim zadovoljstvima, koja višestruko štete psihičkom i fizičkom zdravlju.

Motivaciji je potrebna sloboda odabira. Sloboda i dostojanstvo čovjeka leže upravo u tome da ga se smatra sposobnim i da mu se ponude izazovi, koje on tada prihvaća s povjerenjem i uči iz njih. Svako je dijete jedinstveno. Tempo učenja, stupanj učenja, tipovi učenja – sve to ovisi o djetetu.

Svakom je djetetu potreba uspjeh u učenju. Ništa ne potiče želju za učenjem kao neko uspješno postignuće. Uspjeh u učenju motivira.

Hitno je potrebno da mladi iz svih dijelova svijeta aktivno sudjeluju u procesima odlučivanja na svim za njih relevantnim razinama, jer time utječu na svoj današnji život kao i na svoju budućnost. Osim svojega intelektualnoga doprinosa i svoje sposobnosti da mobiliziraju snage podrške, oni u te procese unose i jedinstvene uvide, koji se naprosto moraju uzeti u obzir.

Svatko od nas ima, jednostavno rečeno, mogućnost shvatiti da on sam, bez obzira na to koliko bio malen i bespomoćan, može promijeniti svijet. Svatko mora početi od sebe. Kada bi svatko čekao da netko drugi počne, svi bismo uzaludno čekali. Vaclav Havel

Hrabrost izrasta iz uvida i osjećaja povezanost. Da bi osoba razvila takvu vrstu hrabrosti, mora imati priliku susresti se s ljudima koji se još nisu povukli i nisu odustali. Potrebni su im, dakle, pozitivni uzori, oni koji ulijevaju hrabrost i pobuđuju davno uspavanu čežnju za ispunjenim i kreativnim životom. Gerald Hunter

Neke škole 21. stoljeća uvele su format Good news. To znači da učenici i učitelji/nastavnici prikupljaju dobre vijesti, objavljuju ih na školskoj web-stranici, a potom o njima raspravljaju na nastavi ili na školskim okupljanjima, an eke njihove dijelove ispisuju i na plakatima u školskim hodnicima. Ljudi s porukama i Good news predstavljaju protutežu svakodnevnim lošim vijestima. Znanje i uzori stvaraju nadu. Nada oslobađa snagu vizije, snaga vizije može nekome biti povod za vlastito djelovanje.

Učitelj/nastavnik škole 20.stoljeća bio je središnji izvor znanja i time prvenstveno posrednik toga znanja, no učitelj/nastavnik 21. stoljeća osoba je koja prati proces učenja, koja je 'trener', sugovornik, mentor, kreator okoline učenja, materijala za učenje i projekata.

Opće obrazovanje podrazumijeva izgradnju cijele osobnosti. Izgradnja osobnosti stoga je temeljna zadaća škole, a postiže se iskustvom, a ne učenjem iz knjiga.

Unatoč svim sličnostima, svaka nova situacija, kao i svako novorođenče, ima novo lice, kakvo dotad još nije postojalo i kakvo se više nikada ne će pojaviti. Takva nova situacija od tebe zahtijeva odgovor za koji se ne možeš unaprijed pripremiti. Njoj ne treba ništa iz prošlosti. Ona očekuje preciznost, odgovornost, ona očekuje – tebe. Martin Buber

Svako je dijete iznimno nadareno, a to znači da je zadat učitelja i nastavnika pomoći svakome djetetu da razvije svoj jedinstveni dar. Osim zadatka posrednika znanja i trenera sposobnosti, učitelji i nastavnici imaju zadatak biti i individualni pratitelji u učenju.

Pogledati Materijale organizacije TED

Šta god da možeš ili tek sanjaš da možeš – jednostavno započni! Hrabrost u sebi sadrži genijalnost, snagu i čaroliju! Johann Wolfgang von Goethe

Djelovanje je MI, a ne JA. Gdje bismo drugdje trebali početi razvijati svoje potencijale nego u školi? Koje je bolje mjesto od škole gdje osoba može upoznati čaroliju učinkovitosti, radost oblikovanja koje ima smisla te čaroliju zajedništva? Hana Arendt




29.12.2016. u 13:15 | 0 Komentara | Print | # | ^

Rad sa zrcalom

Louise L. Hay
Izdavač: VBZ 2016.

Dobro izgledaš ili Zar ovo nije sjajno? Jako je bitno tijekom dana sebi upućivati poruke. Što češće pred zrcalom sebi upućujete komplimente, što si češće odobravate i pružate si podršku u teškim razdobljima, to će vaš odnos sa sobom postajati sve dublji i ugodniji.

Mala promjena u načinu razmišljanja može dovesti do velike promjene u životu.

U tom prostoru osjetite svoju povezanost s drugim ljudima u svijetu. Neka se ljubav iz vašeg srca prelijeva u druga srca. Kako širite ljubav, tako vam se vraća i umnožava. Svima šaljite utješne misli, svjesni da vam se te misli vraćaju.

Sve u vašem životu zrcalo je onog što jeste. Kao što zrcalo odražava vašu sliku, vaša iskustva odražavaju vaša unutarnja uvjerenja. Pogledajte svoja iskustva i vidjet ćete u što vjerujete. Ako pogledate ljude u svom životu, svatko od njih odražava neko vaše uvjerenje o vama.

Ponekad ljudi zapravo žele biti bolesni. U našem su društvu bol i bolest postali legitimni načini izbjegavanja odgovornosti ili neugodnih situacija. Ako ne uspijevamo naučiti reći ne, tada možda moramo izmisliti bolest koja će umjesto nas reći ne.

Najbrži put do zdravlja jest um ispunjen ugodnim mislima.

Kad biste najradije vrisnuli na nekoga, to znači da se ljutnja gomilala dulje vrijeme. To se često događa zato što vam se čini da ne možete otvoreno razgovarati s drugom osobom. Zato je drugi najbolji način za oslobađanje od ljutnje razgovor sa sobom u zrcalu.

Zamislite da svećenici prestanu govoriti o grijehu i krivnji te potiču vjernike da izražavaju vlastitu božansku veličanstvenost i tragaju za svojim najuzvišenijim dobrom.

Izađite na plažu, u park, pa čak i na prazno parkiralište – i potrčite. Nemojte trčkarati, nego potrčite, divlje i slobodno. Prebacujte se preko glave. Skakućite ulicom i smijte se. Izvedite svoje unutarnje dijete sa sobom i zabavite se. Pa što onda ako vas netko vidi. To je za vašu slobodu!

Stres je posljedica straha od života i njegovih stalnih promjena.

Kad ste usredotočeni na oskudicu, time samo stvarate još veću oskudicu. Razmišljanje o siromaštvu donosi samo još veće siromaštvo. Zahvalnost vam donosi obilje.

Kad imate novčanih problema, najbolje je da vam misli budu ispunjene obiljem.

Ako zamjerate drugima na novcu koji imaju, podižete zid između sebe i protoka novca. Negativne misli kao što su Nikada nema dovoljno novca ili Novac se troši brže nego što dolazi predstavljaju misli siromaštva u svom najgorem obliku. Svemir može reagirati samo na ono u što vjerujete o sebi i svom životu. Ispitajte sve svoje negativne misli o novcu i odlučite ih se osloboditi. Nisu vam bile korisne u prošlosti, pa vam neće biti korisne ni u budućnosti.

Današnja djeca imaju mnogo više problema nego što smo ih mi imali u njihovoj dobi. Neprestano ih zasipaju vijestima o svjetskoj krizi, stalno moraju donositi komplicirane odluke… način na koji se djeca odnose prema tim problemima izravan je odraz onoga što uistinu osjećaju o sebi. Što djeca više vole i poštuju sebe, bit će im lakše donositi prave odluke u životu.
Djeci je važno usaditi osjećaj neovisnosti i moći te spoznaju da mogu nešto promijeniti u sudbini našeg svijeta. Nadasve je važno poučiti ih da sebe vole takve kakvi jesu i da budu svjesni da su dovoljno dobri, bez obzira na sve.

Vrlo je važno održavati komunikacijski kanal sa svojim djetetom, osobito tijekom tinejdžerskih godina. Roditelji djeci često govore: Ne govori tako. Nemoj to raditi, ne možeš se tako osjećati. Nemoj biti takav. Ne smiješ pokazivati te osjećaje. Kada od vas slušaju samo zabrane, prestat će komunicirati.
A onda, kad djeca malo narastu, roditelji prigovaraju: Moja me djeca nikada ne zovu. A zašto ne zovu? Zato što su komunikacijski kanali presječeni, eto zašto.

12 načina na koje možete voljeti sebe ovoga trenutka i zauvijek: Prestanite se kritizirati. Oprostite sebi. Nemojte plašiti sami sebe svojim mislima. Budite blagi, srdačni i strpljivi. Budite blagi prema svojim mislima i mijenjajte ih tako da postanu pozitivne. Pohvalite sami sebe, pohvala uzdiže duh. Pružite si potporu. Zavolite svoje negativnosti. Brinite o svom tijelu. Zabavite se. Volite sebe... i to odmah. Radite sa zrcalom, izražavajte sve dublju ljubav prema sebi, oprostite si, razgovarajte sa svojim roditeljima, i njima oprostite. Barem jedanput.

29.12.2016. u 13:14 | 0 Komentara | Print | # | ^

10-10-10

Odlučite gdje želite biti za 10 minuta, 10 mjeseci, 10 godina
Suzy Welch
Izdavač: Mozaik 2012.

Život se smanjuje ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti. Anais Nin

Shvatila sam da ti, zapravo, nitko neće zamjeriti ako odlučiš živjeti autentičnim životom. Predugo sam bila zarobljena, ali shvatila sam da sam zarobila samu sebe.

Već sam ustvrdila da veze mogu uspjeti jedino onda kad oba partnera dijele iste vrijednosti – ili barem poštuju vrijednosti onoga drugoga.

Posao nije osamo ono što ljudi cijeli dan rade. On je ono što ljudi jesu.

Dopušta li mi posao da radim sa 'svojim ljudima' – onima čiji je životni senzibilitet isti kao moj – ili se moram odvajati, pretvarati se ili navlačiti masku da bih uspjela odraditi dan?
Čini li me moj posao pametnijom, jer mi proširuje vidike, izgrađuje moje vještine i vodi me izvan moje sigurne zone?
Otvara li mi moj posao sva vrata? Kako god proturječno zvučalo, možete biti prilično sigurni da imate pravi posao ako on ima potencijal odvesti vas do novog posla negdje drugdje. To je zato što karijere, po definiciji, nemaju slijepih ulica. One su sastavljene od prilika koje vode do novih prilika.
Daje li mi moj posao smisao?
Savršen posao i savršena karijera savršeni su samo onda ako vas čine sretnima. Još nešto o poslu – oduševljenje zbog uspješne prodaje, uzbuđenje zbog posla obavljenog u roku zajedno s vašim suradnicima, nagrada zbog poučavanja novog kolege ili zbog pomoći stranci – sve vas to još više pokreće. Osjećate se važnima, to vam ispunjava dušu.

Da biste ostali na površini ciljevi vam moraju biti dovoljno visoko.
I morate biti usredotočeni – i brzi – ako vam nos počne tonuti. Ne dobijete promaknuće. Ne dobijete povišicu. Šef vas prestane pozivati na važne sastanke. U takvim slučajevima, obično nešto nije kako treba.

Uz problematične radne rezultate, postoje još dva razloga zašto naša karijera ponekad stoji na mjestu: ili imamo pogrešnu sliku o vodstvu ili smo zbog nečega stekli lošu reputaciju.

Prvi put sam primijetio naše prijateljstvo, konop koji je povezivao Roscoea i mene, a onda sam ih vidio sve, sve veze koje su me spajale s drugima. Shvatio sam da ne mogu odrezati sve konopce od sebe, a da ne porežem nekoga drugog. Moju usamljenost sapeli su tako brojni konopci čovječnosti.

Kad se dijete rodi ili kad draga osoba umre, ponekad je jedino što sigurno znamo činjenica da ništa nikad više neće biti isto.



29.12.2016. u 13:12 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se