Alkalna prehrana
Dr. Stephan Domenig
Izdavač: Školska knjiga 2016.
Dobra je probava najvažniji čimbenik koji određuje ljudsko zdravlje.
Ako je vrijednost pH manja od 7, znači da je tijelo previše zakiseljeno. Prekomjerna kiselina u tijelu naziva se acidoza.
Zbog suvremenog načina života i prehrambenih navika starimo brže jer prisiljavamo tijelo da se nosi s viškom kiseline. U kiseloj okolini stanice rade slabije i ne mogu se osloboditi otrova. Uz to, kisela okolina uzrokuje mnoge zdravstvene probleme. Taj dugi popis uključuje sindrom iritabilnog crijeva, srčanožilnu bolest, kronični umor, kandidijazu, alergiju na gluten i druge sastojke u hrani, dijabetes i pretilost.
Najbolji je odnos kiselog i alkalnog u prehrani dva prema jedan: dvije trećine alkalnog prema najviše jednoj trećini kiselog.
Limun koji je kiseo, zapravo alkalizira nakon što ga tijelo probavi.
Najjače kiseline nalaze se u životinjskim bjelančevinama te u alkoholu, kofeinu, tvornički prerađenoj hrani i šećeru. Najslabije kiseline nalaze se u bjelančevinama biljnog podrijetla, primjerice u mahunarkama.
Ako hranu samo gutamo, ili je čak ispiremo vodom, tražimo od želudca da sve obavi sam, a to nije njegova uloga.
Slina pomaže da se u usnoj šupljini održi neutralan pH i sadrži ione kalcija i fosfata potrebne za ponovnu mineralizaciju zuba i sprečavanje karijesa. Slina također sadrži enzime koji su bitan prvi korak u probavi masti i škroba zato što ih priprema za preradu u drugim dijelovima probavnog sustava. Što dulje žvačemo, dulje ćemo ih izlagati tim enzimima. Uz to, slina je mjesto prvog dodira bakterija iz hrane s našim obrambenim sustavom, ako hrana samo prođe kroz usta, preskače prvu crtu obrane našega tijela.
Najvažnije načelo alkalnog života je pozornost, katkada se naziva svjesnošću. Filozofija se ponavlja podsjećajući nas na to da u životu pronađemo onu istu pravilnost i ritam koje nalazimo u prirodi. To je put do sklada i ravnoteže, ne samo u prehrani nego i u životu.
Ako hranu ne prožvačete dobro , drugi dijelovi probavnog sustava moraju raditi napornije kako bi je preradili, pa se zbog toga možete osjećati tromo.
Naš život prolazi kroz različite ritmove i trebali bismo se prilagođavati nastalim promjenama. Supermarketi nas žele uvjeriti kako postoji samo jedna sezona i kako je sve uvijek dostupno. To je zabluda.
Sirova je hrana vrlo hranjiva, ali teže se probavlja. Tijelu je potrebno više vremena za razgradnju hrane koja nije kuhana.
Probavljanje obroka u želudcu može trajati čak četiri sata. Stoga je važno pustiti da prođe dovoljno vremena prije sljedećeg obroka.
Između obroka pijte vodu, povrtni ili biljni čaj, ali nemojte piti dok jedete.
Jedite iz malih tanjura i to malom a ne velikom žlicom. Iskoristite svaki zalogaj i uživajte u jelu.
Trebali biste svaki dan popiti barem dvije litre vode (ako imate 68 kilograma, više ako ste teži). Najbolja je obična voda, ali kao dio tog unosa mogu se računati biljni i povrtni čajevi.
Za vrijeme jela međutim nemojte piti zato što voda razrjeđuje dragocjenu slinu i želučanu kiselinu. Pijte pola sata prije ili poslije obroka.
Voda se može alkalizirati uređajem za ioniziranje, ali postoje dva jednostavnija način za povećanje alkalnosti vode. Možete joj dodati malo sode bikarbone ili u čašu tople vode iscijediti nekoliko kapi limuna ili limete.
Tjelovježba potiče mršavljenje, jača mišiće, potiče cirkulaciju i stimulira mozak na proizvodnju dopamina – hormona koji popravlja raspoloženje.
Dobre su i jednostavne vježbe istezanja. Za dulje šetnje uzmite štapove za alpinističko hodanje, zato što šire grudni koš, razgibavaju gornju polovinu trupa i sprečavaju grbljenje.
Vrijedi nabaviti nekoliko jednostavnih stvari za dom: svijeće koje daju mekano svjetlo, umirujuću glazbu kojoj ćemo se radovati, nov vrč za vodu i čašu da veća količina tekućine koju sada uzimamo postane gozba. Takve jednostavne stvari mogu vam pomoći kao znakovi na putu napretka.
Život određuju ritmovi i ciklusi. Dan. Noć. Ljeto. Zima. Naša tijela reagiraju na te prirodne cikluse. Katkada se moramo podsjećati na to da su te promjene dobre – čak i oštra zima nakon ljeta pročišćava tlo kao i naše duše. Naporno radimo, odmaramo se, spavamo, okrijepili smo se i počinjemo iznova. Ti ritmovi i ciklusi bitni su za našu dobrobit i razlikuju nas od strojeva.
U hladnim mjesecima možete dobivati energiju iz toplih jela poput žitne kaše, ali ljeti tijelo traži salate i voće. Slušajte svoje sezonske nagone.
Pokušajte svakih sat i pol prekinuti dnevnu rutinu.
Napitke koji sadrže kofein ne biste smjeli piti svaki dan jer se zna da uzimaju minerale iz kostiju kako bi neutralizirali kiselinu izazvanu kofeinom.
Svjesnost znači svjesno se usredotočiti na trenutak. Zahvaljujući percepciji i prihvaćanju, svijet gledamo kao u usporenom filmu. Naša okolina i naše vlastite reakcije postaju jasniji.
Ako ne žvačete, i najalkalnije jelo postat će u želudcu kiselo. Hranu bismo trebali sporo jesti i u njoj uživati.
Ako biste nakon jela najradije utonuli u naslonjač, to je loš znak koji govori da se pogrešno hranite. Nakon jela trebali biste se osjećati lagano, živahno, puni snage.
Kada se krećete, izdišete kiseline koje su se nakupile u tijelu. Pluća ventiliraju, kiseline izlaze. Bit je u kretanju. Svako je kretanje korisno.
Jedite dovoljno. Koliko je potrebno. Tijelo može naučiti na manje. Ne treba mu više. I zbog toga ćete dulje živjeti.
Gorčina je dobra. Ona govori da je proizvod prirodan, čist – korijenje je gorko, a gorke biljke poput artičoke pomažu jetri. To vrijedi i za radič i cikoriju. I začinsko je bilje obično gorko. Maslačak je također dobar, kao i mlada kopriva. Slatko volimo zato što nam je majčino mlijeko bilo slatko. Ali kad odrastemo, potrebne su nam druge stvari.
Vi ste sebi najbolji liječnik, a ja vas samo mogu voditi. Poznajte se bolje nego što vas ja poznajem. Poznajete svoje tijelo. Samo morate osvijestiti loše utjecaje. Što više sebe i svoje reakcije uskladite s alkalnim porukama, bit će vam lakše čuti i poslušati što vam tijelo govori. Slušajte svoje tijelo. Razgovarajte s njime.
Cink je jedini dodatak koji bih vam mogao preporučiti i koji se neće uvijek naći u prehrani. Cink je važan zato što primorava tijelo da prirodno proizvodi bikarbonat. No, nalazi se većinom u kamenicama i crvenom mesu. Moguće je da vam nedostaje cinka a da to i ne znate, no to se često vidi po slaboj kosi i lomljivim noktima.
Znojenje je dobro. Vježbajte tijelo za znojenje. Tako se oslobađate kiselina.
Ako ne možete zaspati, shvatite to kao prednost. Imat ćete toga dana više vremena. Opustite se i uživajte u umirujućem i spokojnom ritmu misli. Promatrajte kako dolaze i prolaze, nemojte se miješati. Neka vas nosi struja. Ne morate spavati da biste bili opušteni i odmorni.
Disanje nam pomaže osvijestiti vlastito tijelo. Pomaže nam da se usredotočimo na njega, na trbuh i trup, da ne mislimo uvijek samo na ruke i noge. Čak i kada ste u uredu odvojite pet minuta, otvorite prozor, stavite ruke na koljena i udišite različitim tempom – brzo kao kada se smijete, sporo i duboko kako biste uspostavili ritam. Slijedite otkucaje srca, sjetite se tko ste.
Isključite sve električne uređaje u spavaćoj sobi. Za nas je i dalje najbolja svjetlost svijeće. Naši su se predci okupljali oko ognjišta i razgovarali i to je još uvijek ona svjetlost na koju najbolje reagiramo.
Kalij je bitan za izbacivanje kiselina iz tijela. Čim postanete alkalni, povrće koje jedete olakšava tijelu iskorištavanje hranjivih tvari.
Odrasti digitalno
Don Tapscott
Izdavač:Mate 2011.
Don Tapscott više od 15 godina radi kao demograf, marketer i promatrač društva.
Današnja su djeca toliko uronjena u bitove, pa misle kako je sve to dio prirodnoga krajolika.
Za njih digitalna tehnologija nije ništa više zastrašujuća od videorekordera ili tostera. Prvi put u povijesti djeca se ugodnije osjećaju i imaju više znanja i pismenija su od svojih roditelja u vezi s inovacijom od središnjega značenja za društvo. Služenjem digitalnim medijima mrežna će se generacija razvijati i nametnuti svoju kulturu preostalom dijelu društva. Boomeri, odstupite. Ta djeca već sada uče, igraju se, komuniciraju, rade i stvaraju zajednice mnogo drugačije nego njihovi roditelji. Oni su sila društvenoga preobražaja.
Baby boomeri postavili su presedan time što su bili glavna generacijska prijetnja starijima. Prethodne generacije nisu imale luksuz produžene adolescencije. Nakon kratkog djetinjstva djeca su odlazila ravno u radnu snagu. Ali baby boomeri odrasli su u vrijeme relativnog prosperiteta te su pohađali školu mnogo duže od njihovih roditelja. Imali su vremena razviti svoju mladenačku kulturu. Rock'n'roll, duga kosa, prosvjedni pokreti, čudna odjeća i novi životni stilovi u njihovih su roditelja stvorili nelagodu. Također su imali novi medij kojim su mogli priopćavati svoju kulturu – televiziju.
Sada je na boomerima red da osjete nelagodu. Nova se generacija pojavila s novim vrijednostima. Ona razumije nove medije bolje od boomera. Situacija koja se razvila predstavlja klasični generacijski jaz. Nije ni čudo što vidimo toliko zbrke i nesigurnosti koje pokazuju boomeri, da ne spominjem sve ružne knjige, članke i televizijske emisije koje ciljaju na današnju mladež i kulturu mrežne generacije te na nove medije.
Trebali bi se probuditi, sada, i postati svjesni stupnja do kojeg razmjenjuju dijelove sebe za koje će jednog dana poželjeti zadržati za sebe.
Televizija je stvorila stvaran zamjenski svijet. Također je počela oduzimati značajan dio dana većini ljudi.
Društvena web mjesta kao što je Facebook net generima omogućuju promatranje svakoga trzaja njihovih prijatelja.
Uz asimilaciju djeca su počela promatrati tehnologiju kao tek još jedan dio svoga okruženje, upili su je, uz sve ostalo.
Baby boomeri bili su pasivni promatrači: gledali su što im je bilo ponuđeno, a kada su došle reklame, možda su čak i njih gledali.
Pripadnici mrežne generacije manje gledaju televiziju nego što su činili njihovi roditelji, i gledaju je drugačije.
Pripadnici mrežne generacije ne uzimaju samo ono što im je dano. Oni su aktivni inicijatori, suradnici, organizatori, čitatelji, pisci, oni potvrđuju vjerodostojnost, čak su i stratezi, kao u slučaju video igrica. Oni pitaju, raspravljaju, tvrde, igraju se, kupuju, istražuju, ismijavaju, maštaju, traže i informiraju.
Danas umjesto jaza postoji 'generacijska utrka' – djeca ostavljaju odrasle iza sebe i pretječu ih u tehnološkoj utrci, 'preteču ih za više krugova' u mnogim područjima svakodnevnog života.
Sve je veći broj dokaza da net generi obrađuju informacije i ponašaju se drugačije jer su doista razvili mozgove koji se funkcionalno razlikuju od mozgova njihovih roditelja.
Olakšava li Internet plagiranje i varanje u školi?
Dolazi do premještanja moći s političara na obične ljude demokratizacijom i stvaranjem vlastitih javnih sadržaja mrežne generacije.
Internet ima dugo pamćenje.
Neumjesni postovi mogu vam nanijeti nepopravljivu štetu.
Baby boomeri često nalaze da je izbor opterećujuće velik, ali ga net generi vole. Kada su suočeni s tisuću mogućnosti izbora, ne pokazuju znakove tjeskobe.
Net generi tehnologiju prilagođavaju kako bi je učinile tipično svojom.
Net generi novi su pomni istraživači. S obzirom na velik broj izvora informacija na mreži, da ne spominjem nepouzdane informacije – neželjene poruke, phishere, netočnosti, obmane, prijevare i pogrešna tumačenja – današnja mladež ima sposobnost razlikovati stvarnost od fikcije.
Moći ćete skenirati barkod proizvoda na polici u trgovini i iskočit će informacija o cijeni proizvoda u drugim trgovinama. Barkodovi koji mogu sadržavati takvu količinu informacija već su registrirani u patentnom uredu. To je samo pitanje vremena.
Mnogi mladi ljudi danas pristupaju mreži koja ima brzinu od 5 milijuna bita u sekundi do 65 milijuna bita u sekundi.
Osam normi mrežne generacije: Cijene slobodu – slobodu da budu ono što jesu, slobodu izbora. Žele prilagoditi sve, pa i svoje poslove. Uče kako biti skeptični, kao pomno promatrati ono što vide te čitaju u medijima, uključujući Internet. Cijene integritet – biti pošten, pažljiv, iskren te se pridržavati svojih obaveza. Sjajno surađuju na mreži i s prijateljima i na poslu. Uspijevaju u brzini na mreži. Vole uvoditi novine.
Akcijske Video igrice mogu povećati moć opažanja unutar vašega vidnog polja te ubrzati obradu vizualnih informacija.
Neprekidno i intenzivno korištenje određenog područja mozga može dovesti do toga da mozak reagira kao mišić, povećavajući svoju veličinu, a vjerojatno i učinkovitost.
Svaki put kada na duže vrijeme uronite u misli, to će se odraziti na strukturu mozga.
Igrati igrice na mreži dobro je za vaš um, prema Stevenu Johnsonu (Sve loše dobro je za vas): Igre Vas prisiljavaju na odlučivanje, biranje razvrstavanje stvari prema prioritetima.
Ono što se događa u masovnim mrežnim igricama jest ono što nazivamo slučajnim učenjem.
Mozak različito gradi poruku pri čitanju i pri slušanju.
Emitiranje vijesti koje ste čuli na radiju drugačije se obrađuje od istih riječi koje ste pročitali u novinama.
Djeca misle drugačije od nas ostalih. Razvijaju hipertekstualne umove. Poskakuju naokolo. Kao da su njihove kognitivne strukture paralelne, ne uzastopne. To je jedan od načina na koji je digitalna uronjenost doslovno ponovno povezala mozgove onih mlađih od 40 godina.
Moja mi se djeca čine poput kontrolora zračnog prometa, stalno nadzirući sve te otvorene prozore na svojim računalima.
Nastavnici moraju odstupiti sa scene i početi slušati i razgovarati, a ne samo predavati. Moraju napustiti svoj stil emitiranja i usvojiti interaktivni stil.
U prošlosti su nastavnici mislili da je najbolji način učenja učenje ponavljanjem, vježbom. Sada potpunije razumijemo ulogu mozga u učenju – potrebu učenika da nađu smisao u onome što uče.
Novi životopisi bi trebali govoriti slijedeće: što znam, gdje sam radio, kako sam stekao ovo znanje, koga poznajem i što oni znaju, koga želim upoznati, što želim naučiti, što želim stvoriti, koji bi mi alati pomogli da budem najproduktivniji.
Mrežna generacija takozvana četiri P marketinga čini zastarjelima. Umjesto toga poduzeća će igrati prema pravilima marketinga nazvanim ABCDE – bilo gdje, marka, komunikacija, otkriće i iskustvo (engl. Anyplace, brand, communication, discovery, experience).
Nema ničega toliko moćnog kao što je ideja čije je vrijeme došlo. Victor Hugo
Inovacije se nalaze na najvišoj razini svih vremena, trgovina se odvija slobodnije. Milijarda je ljudi posljednja dva desetljeća ušla u globalno gospodarstvo.
Ali, suočimo se s istinom: u cjelini, moja im generacija predaje globalni nered.
N-genofobi bore se protiv budućnosti. Kada mladi ljudi pokazuju samopouzdanje i žele biti vođe, označava ih se kao generaciju koja misli da na sve ima pravo. Kada učenici vrše pritisak zbog novoga pedagoškom modela, profesori staroga kova govore da su njihova predavanja očaravajuća, a da djeca samo trebaju obraćati pozornost. N-genofobi ne žele da nova generacija misli kako može imati moć, inovirati i mijenjati tijek stvari. Žele da djeca ostanu na svome mjestu.
Poziv
Oriah Mountain Dreamer
Izdavač: Planetopija 2015.
Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati možeš li ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati dopireš li do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili su te natjerala da se skutriš i zatvoriš od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati možeš li se prepustiti radosti, mojoj ili svojoj, i možeš li divlje zaplesati i dopustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, da budemo realni, da budemo svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga da sačuvaš iskrenost prema sebi, možeš li podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe, možeš li biti izdajica i samim time sačuvati svoje povjerenje.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, čak i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnuti njezinom prisutnošću.
Želim znati imaš li dovoljno snage da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu.
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, kad se osjećaš iscrpljeno, do kostiju izubijano, i učiniti sve što je potrebno da nahraniš svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i što te dovelo ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me tvoj studij, gdje, što ili s kim imaš prošlost. Želim znati što te u tebi gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti u miru sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.
Kad bude teško, podsjetit ću vas na ono što već znate; da to možete; da se hrabrost potrebna za potpunije i dublje življenje dobiva ako dopustite da vaša želja postane veća od straha, da snaga izvire iz vaše čežnje da živite potpunijim životom, iz vaše odlučnosti da ne pristanete ni na što manje od toga.
Imam povjerenja u čežnju, ma gdje me zatekla. A obično me zatekne u nepredvidljivom i nezgodnom trenutku. Nikad nisam za nju spremna. Nema načina da se pripremim za to kako me obuzme i napusti, za oštrinu te boli. To je glas onog djelića mene koji sam ostavila iza sebe kad sam pokušala sklopiti pogodbu sa životom, pokušavajući prodati komadić svojih snova kako bih kupila obećanje sigurnosti.
Ali samo tih nekoliko trenutaka provedem sjedeći obasjana svježim, prohladnim sunčevim zrakama ranoga jutra, dok mi povjetarac mrsi kosu, a gola mi stopala miruju na vlažnoj travi. Iznenada me obuzme val čežnje. To je bezimena bol. Od nje mi zastane dah, a usne šapuću: Želim…želim… Ne mogu tome dati ime. Moram čekati, otvorena i gladna. Ona dođe i obuzme me, ta čežnja, i sjetim se onoga za što sam mislila da nikada neću zaboraviti. Čežnja me zavodi obećanjima utisnutim u svaku stranicu moga bića. Šapuće mi o odmoru, o dubokoj povezanosti sa sobom, o bolnoj želji za drugom osobom, o življenju koje je vjerno onome što je sveto.
Znam da ne mogu ostati ako znam da mogu otići. Znajući da mogu otići, do boli sam žudjela da jednom znam kako mogu ostati, kako mogu živjeti predana životnom suputniku koji me nije odvraćao od mog života, ni unutarnjeg ni vanjskog.
Svemir nije dvostruk. Rascjep između Duha i tvari postoji samo u našim mislima i načinu na koji o njemu govorimo. Dotičem Boga kad milujem lice ljubavnika, u naručju držim Voljenog kad je sinova ruka u mojoj ruci, udišem Duh kad osjetim miris sunca u povjetarcu. Svijet mi se nudi na tisuće načina, a ja sam bolno svjesna kako sam rijetko u stanju primiti više od tek djelića onoga što mi nudi, kako često odbijam ponuđeno jer mislim da nije dovoljno dobro.
Nema zaobilaznog puta. Patnju se mora do kraja proživjeti. Rana koju nismo u potpunosti proživjeli proždire nas iznutra. Moramo prilično brzo trčati ako želimo uvijek biti korak ispred te boli.
Ako ne možemo živjeti s našom potrebom da obnavljamo dogovore koje smo sklopili, prekršit ćemo jedino obećanje koje zapravo dugujemo jedno drugome – a to je da budemo iskreni. To znači da treba skupiti hrabrost da bismo bili iskreni prema sebi i pronaći način da živimo s posljedicama koje će naši postupci imati po druge ljude, čak i kad nemamo nikakvu zlu namjeru i kad nitko nije kriv.
Ne mogu suditi o tuđoj borbi s vlastitim izborom i odlukama.
Tjelesnost je dar. Ona nam doslovno omogućuje da dotaknemo jedni druge. Ne zanimaju me teorije ili vježbe koje imaju za cilj da nas oslobode okova tjelesnog življenja. Ne želim se pripremati za nebo ili evoluirati u bezobličnost. Želim naučiti kako biti ovdje potpuno, u ovom tijelu i ovom svijetu.
Ako se doima da nam istina često izmiče kad je izravno tražimo, možda nam može biti utjeha da nam se istina neumoljivo otkriva u našem življenju, našim snovima i pričama koje govorimo jedni drugima.
Tako nam smrt, taj neizbježni ciklus promjene u životu, postaje saveznik. Očekivani gubitak onoga što uzimamo zdravo za gotovo podsjeća nas što je dragocjeno, što je bitno, a što nije, podsjeća nas na smisao i zadovoljstvo bitka u tjelesnom življenju.
Reci mi, možeš li vidjeti ljepotu? Možeš li joj dopustiti da svakoga dana obnavlja tvoju predanost životu? Želim svakoga dana biti osupnuta istinom – bila ona ugodna ili bolna – i dopustiti joj da me otvori za ljepotu koja me okružuje i vuče sve dublje i dublje u vlastiti život.
To što sam stajala s Catherine usred vatre, promijenilo me je. Postala sam brutalno iskrena i razvila gotovo fizičku averziju prema svakodnevnim malim lažima koje si katkad govorimo. Ako je život doista dragocjen i krhak, ne želim protratiti niti jedan trenutak na ljubazne poluistine.
Kada se sve na što smo se oslanjali sruši, ne preostaje nam ništa drugo nego da čekamo bez vjere ili nade. Kako čekamo – ostajemo li otvoreni ili se zatvaramo – ono je što moramo odlučiti. Hoćemo li živjeti ili početi spiralno tonuti u smrt. Da bismo odabrali život, moramo biti spremni čekati, otvoreni za život i ljubav u vrijeme kad nam se nemoguće otvoriti i kad smo sigurni da nas nitko i ništa neće moći pronaći.
Ono što nas odražava kad se sve drugo sruši jest ono što nam omogućuje da čekamo i ostanemo otvoreni prema životu. Imala sam tu sreću da sam pronašla tri takve stvari – praksa molitve i meditacije, pisanje i boravak u prirodi.
Ponekad šetam duž obale velikog slatkovodnog jezera u blizini moje kuće, sjedim na stijenama i gledam ga očima koje ništa ne vide. Ono što me nekad znalo ganuti svojom ljepotom sad se doima hladnim i beživotnim. No ipak nastavljam šetnju obalom, zvuk valova počinje prodirati kroz ono što je otvrdnulo u meni. A nekad pustim pero da ide preko stranice, dok iz mene kuljaju riječi, premda se doimaju banalnim, praznim i besmislenim. Ipak nastavljam pisati. I dok se molim ili promatram vodu ili nastavljam pisati stranicu za stranicom, nešto se u meni otpušta – i ponovno postajem svjesna da je nešto uz mene, da me podržava. Možda će trebati puno vremena da se to desi i možda ću to osjetiti samo za trenutak, ali to je dovoljno da nastavim dalje.
Bliskost, međupovezanost sveg života koji je ljubav i kome svi pripadamo, mogu se samo davati i primati. Ne mogu se uzimati.
A kad dajemo i primamo, nismo sami.
Reci mi, jesi li ikad susrela samu sebe? Jesi li iskoračila izvan kruga življenja makar samo na trenutak i pogledala ga izvana, osjećajući se cjelovitom i ujedno odvojenom od svijeta, a ipak kao da si jedno s njim?
Živjeti potpuno i svjesno podrazumijeva jednu vrstu napetosti, a to često doživljavamo kao proturječje između naše čežnje za samoćom gdje otkrivamo kako možemo sami sebi biti društvo i želje da budemo potpuno u svijetu i bliski s njim. Kad naučimo živjeti sa željom za odvojenošću i čežnjom za sjedinjenjem, otkrivamo da su oboje naprosto dva načina osjećanja iste boli: svi se mi samo želimo vratiti kući.
Zaboravljam da nije bitno koliko sam daleko stigla ni koliko brzo napredujem, već samo koliko od same sebe nosim na svom putu.
To je sveti brak: spajanje dvije osobe koje su obje susrele same sebe na putu. Kad se dvije osobe koje su toliko bile bliske sa samima sobom potpuno predaju jedna drugoj – bilo to za cijeli život ili samo za trenutak – slika koju stvaraju time što su zajedno nježno podržava i hrani svijet.
Ako sam, nakon što sam susrela sebe u trenucima praznine, spremna i sposobna drugome darovati sebe onakvu kakva jesam, primajući pritom sve ono što je on, tada smo uistinu zajedno.
Reci mi, kako živiš sa samim sobom i ljudima oko sebe? Jesi li spreman susresti samog sebe i ne okrenuti leđa onome što vidiš? Možeš li, kad se susretnemo, dotaknuti samu srž naših bića samo jednom riječju, gestom ili trenutkom zajedničke šutnje? Možeš li uvijek iznova pronalaziti svoj put kući, put do mjesta na kome svaka čežnja nalazi svoje ispunjenje?
Život, ljubav, smijeh
Slavljenje tvog postojanja
Osho
Izdavač: Harša 2013.
Smisao se u životu mora stvoriti, smisao ti nije dan. Dana ti je sloboda, dana ti je kreativnost, dan ti je život. Dani su ti svi neophodni sastojci za stvaranje smisla, ali ti smisao nije dan jer ga moraš stvoriti sam. Trebaš se potruditi kako bi postao stvaralac.
A kad postaneš stvaralac zahvaljujući vlastitom trudu, onda tu ulogu dijeliš s Bogom, tada postaješ dio Boga.
Život je misterij. Što dulje živiš, on je ljepši. Nastupi, tako, trenutak kad iznenada počneš živjeti, kad uhvatiš ritam života. Razvije se orgazmična veza između života i tebe, ali ne možeš shvatiti o čemu se radi. U tome je njegova ljepota, u tome je njegova beskrajna dubina.
Smrt zapravo predstavlja proces obnavljanja. A smrt se događa svakoga trenutka. U trenutku kad udahneš i u trenutku kad izdahneš oboje je tu.
Tijelo je samo privremeno prebivalište, hram u kojem se zadržavamo samo jednu noć, a onda ujutro krećemo dalje. Tijelo nije vječno tvoje prebivalište, to nije tvoj dom.
Kad čovjek spozna ono transcedentno u sebi, smrt ne predstavlja ništa drugo doli drugo lice Boga. Smrt u sebi nosi ples. I ako ne postaneš sposoban slaviti smrt, zapamti – propustit ćeš život. Čitav život predstavlja pripremu za to.
Zatražiš li od nekoga upute kako bi trebao živjeti vlastiti život, dobit ćeš pogrešne upute, jer taj netko može govoriti samo o vlastitom životu. Dva života nikada, baš nikada, nisu nalik jedan drugom. Što god ti taj netko kaže ili prenese, to će se odnositi na njegov život – a i to vrijedi samo ako ta osoba istinski živi. Možda je i ta osoba pitala nekog drugog, možda je krenula njegovim stopama, možda je i sama imitator. Onda je to odraz odraza. Tako ljudi stoljećima održavaju odraz odraza – a pravi je Mjesec uvijek na nebu i čeka te. To je tvoj Mjesec, to je tvoje nebo, samo pogledaj izravno.
Brak je izmislio čovjek, ljubav je dio života. Kad oko ljubavi izgradiš brak, izgradio si sigurnost. Činiš nešto što se ne može učiniti – ljubav se ne može pretvoriti u nešto zakonski određeno. Pokušavaš učiniti nešto nemoguće i ako se u tom naporu ljubav ugasi, to nije čudo. To više nisu dvije osobe koje žive, one postaju funkcionari. Suprug ima određenu funkciju, supruga ima određenu funkciju – oboje imaju dužnosti koje trebaju ispunjavati. Njihov život prestaje teći, zamrzava se.
Kada se dvoje vole, tu nešto teče, kreće se, mijenja se. Kada se dvoje vole, oni žive u auri, dijeljenje je stalno prisutno. Njihove vibracije stalno dopiru do onog drugog, oni emitiraju svoje biće jedno drugom. Između njih ne postoji nikakav zid, oni su dvoje, a ipak nisu dvoje – istodobno su i jedno.
Vi ste bogovi i božice. Samo ste to zaboravili.
Netko izvana nalijepio vam je neke etikete i vi vjerujete onome što na njima piše – tu su zapisani vaše ime, vaša vjeroispovijed, zemlja vašega podrijetla… sve same gluposti!
Biće je naprosto čisto postojanje.
Čisto postojanje je ono što ja nazivam Bogom. Ako možeš razumjeti vlastito unutarnje božanstvo, onda razumiješ i život. U suprotnom nećeš moći dešifrirati život.
Cijeli je život samo trening kako bismo naučili kako da se vratimo kući, kako da umremo, kako da nestanemo. Jer onoga trenutka kad nestanemo Bog se pojavi u svakom od nas. Naša prisutnost je odsutnost Boga, naša odsutnost je prisutnost Boga.
Smrt uvijek dolazi uz izdah, a život uz udah. Ali udisanje i izdisanje odvijaju se neprestano. Sa svakim se udahom rađaš, sa svakim izdahom umireš.
Postoje samo tri misterija: život, smrt i ljubav. Sva tri misterija nadilaze um.
Stoga uz uzima život zdravo za gotovo, jer tada nema potrebe da istražuje. To je način izbjegavanja. Nikada ne razmišljaš, ne meditiraš o životu, naprosto si ga prihvatio, uzeo si ga zdravo za gotovo. Život je nevjerojatan misterij. Živ si, ali misliš da nisi spoznao život.
Pokušavajući izbjeći smrt čovjek propušta priliku da živi. Zaboravi na to izbjegavanje. Živi život. Kad živiš život, time izbjegavaš smrt. Kad živiš život, postaješ toliko ispunjen da ćeš, kad nastupi trenutak smrti i kad budućnost nestane, već biti spreman na to. Bit ćeš spreman i sretan. Proživio si život, radovao si se postojanju, slavio si ga, zadovoljan si. Nema žalovanja, nema gunđanja, nisi bijesan. Srdačno dočekuješ smrt. Ako ne možeš srdačno dočekati smrt, jedno je sigurno: nisi živio.
Na Zapadu danas vlada pomama za produljenjem života. To samo pokazuje kako je život promašen. Kad god neka zemlja ili neka kultura počnu razmišljati o produžetku života to znači samo jedno – da se život ne živi. Ako živiš život onda je svaki pojedinačni trenutak dovoljan. Jedan trenutak može trajati čitavu vječnost. Ne radi se o duljini trajanja, već se radi o dubini. To nije pitanje kvantitete, već kvalitete.
Znanost se bavi produžavanjem života. Ona se ne bavi svrhom.
Promijeni fokus svoga bića. Nauči kako da proživiš svaki trenutak i nauči kako da umreš u svakom trenutku. To dvoje ide ruku pod ruku. Ako znaš kako da umreš u svakom trenutku, bit ćeš sposoban proživjeti svaki trenutak – da budeš svjež, mlad, neiskvaren. Neka prošlost umre. Ne dopusti joj da ti se miješa u sadašnjost. Neka trenutak koji je prošao više ne bude tu. On i nije tu; odvija se samo u tvojoj glavi, samo je sjećanje. Oslobodi se i tog sjećanja. Nemoj se psihički vezivati za njega.
Odbacuj prošlost u svakom trenutku. Sjeti se da je odbaciš. Kao što svakoga jutra čistiš kuću, tako svakog trenutka čisti svoju nutrinu od prošlosti. Trebaš odbaciti svako psihičko sjećanje. Drži se činjenica, i um će ti biti vrlo čist i bistar.
Nemoj ići unaprijed, u budućnost, jer to je nemoguće. Budućnost je nepoznanica – u tome je njena ljepota, njena veličina, njezin sjaj. Ako budućnost postane poznata, postat će beskorisna, jer time se gube uzbuđenje i faktor iznenađenja.
Ne očekuj ništa u budućnosti. Ne kvari je. Kada bi se sva tvoja očekivanja ispunila, postao bi očajan… jer to su tvoja očekivanja, a ona su se ispunila. Nećeš biti sretan zbog toga. Sreća dolazi samo kroz iznenađenje, moguća je samo onda kad se dogodi nešto što nisi očekivao, kad te nešto dočeka nespremnog. Kad bi ti se svako očekivanje ispunilo, to bi bilo kao da živiš u prošlosti, a ne u budućnosti.
Život je avantura veća od bilo koje avanture koju bi mogao zamisliti. I život je pun, uvijek je pun, onog nepoznatog.
Ne igraj igrice. Dosta je, dosta si se igrao. Ne budi budalast. Iskoristi život da se usidriš, iskoristi život da pustiš korijenje, iskoristi priliku da dopreš do božanstvenog. Sjediš na samom ulazu u hram, na stubištu, igraš igrice, a ono uzvišeno čeka te iza ugla. Pokucaj, i vrata će ti se otvoriti…
'Otrijezni se' znači da je nužno da s sjetiš što radiš i zašto to radiš. Ali čak i ako uspiješ, što si postigao? U tome je paradoks – kad čovjek uspije u tim besmislenim igricama, on prvi put postaje svjestan da je sve to obična besmislica.
Umrijet ćeš kao prosjak čak i ako si vladar. Tada sve nalikuje običnom snu. Baš kao što san ujutro nestane, tako nestaju i kraljevstva, tako nestaju carstva, i smrt predstavlja buđenje. Ono što ostaje u smrti je stvarno, ono što nestaje bio je samo san – to je kriterij.
Misao nije slučajna. Ona je početak lanca i pokreće slične situacije.
Ti se sam možeš probuditi. Kažem ti, tvoje je ime mantra. Ne zazivaj Boga, ne zazivaj Alaha, dozivaj samoga sebe. Više puta tijekom dana, kad god osjetiš da si zaspao, kad god osjetiš da igra postaje jača od tebe i da gubiš sebe, dozovi se: Jesi li tu? I odgovori sebi. Ne čekaj da ti netko drugi odgovori, jer nema ti tko odgovoriti.
Dijete naprosto jest, ne poznaje gluposti Hindusa, budista, kršćanina. Dijete je čisto zrcalo. Međutim, čim društvo uzme dijete pod svoje, mora ga staviti u neki kalup. Dijete je rođeno kao slobodno, ali društvo odmah počinje gušiti tu slobodu. Mora ga staviti u kalup, u neku šablonu.
Pri rođenju je dijete bilo poput neba. Onda je postalo Hindus – to je manja kutija, zatim je postalo brahman – još manja kutija, potom i Deshastha – još manja kutija.
I to se stalno ponavlja. Društvo ga stalno primorava da uđe u sve manju i manju kutiju, i ono će morati živjeti kao Deshastha brahman. Cijeli će život provesti u toj kutiji. Nosit će tu kutiju posvuda sa sobom. Ta će kutija biti njegov grob. Dijete mora izaći iz svih tih kutija. Tek tada će znati što je realna svijest.
Smrt je zajedno sa životom ušla u tebe. Sada ti preostaje samo jedno što ti možeš učiniti, nešto što ovisi o tebi samome, a to je ljubav. Ali budući da ona ovisi o tebi, postoji velika mogućnost da ćeš je propustiti.
To je ta agonija ljubavi – postoji mogućnost da je propustiš. Ako nešto ne poduzmeš, ako se ne probudiš, ako ne kreneš k njoj svjesno, namjerno, mogao bi je propustiti.
Tisuću i jedna otrov okružuju tvoju ljubav. Ljubav je nešto delikatno. Pomisli samo na bijes, mržnju, posesivnost, ljubomoru. Kako ljubav može preživjeti pored svega toga?
Ljubav su ljestve između raja i pakla, ali ljestve uvijek vode u dva smjera – možeš ići gore, možeš ići dole. Ako se pojave otrovi, ljestve će te odvesti dolje – stići ćeš do pakla, a ne do raja. I umjesto da dosegneš melodiju, život će ti postati nesnosna buka, napeta prometna buka, buka koja će te izluđivati, galama koja dopire sa svih strana, u kojoj nema harmonije. Stajat ćeš na rubu ludila.
Istina je: Imaš ono što si s nekim podijelio. Ljubavi imaš onoliko koliko si s nekim podijelio.
Što je više dijeliš, to je više imaš, što je manje dijeliš, manje je imaš.
Gomilanje je otrov za srce. Svaki je oblik gomilanja otrov. Ako dijeliš s drugima, u tvom sustavu neće biti otrova. A kad daješ neka ti ne bude važno hoće li ti se to vratiti ili neće. Nemoj čak čekati ni na zahvalnost. Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da s njome nešto podijeliš. Nikako suprotno.
Budi sada, ovdje, samo u ovom trenutku. Vidiš li njegovu ljepotu? Baš u ovom trenutku nalazi se blagoslov, nalazi se Bog. Kat ti šutiš, on govori; kada ti slušaš, on pjeva.
Nauči pretvoriti svoje otrove u med i tako srušiti sve prepreke.
A onda treći korak: poni dijeliti. Što god imaš, podijeli. Podijeli svoju ljepotu, podijeli svoju pjesmu, podijeli svoj život. Dijeljenje će te učiniti bogatim. Ne gomilaj. Onog trenutka kad počneš gomilati krećeš protiv Boga. Kad počneš gomilati to znači da pokušavaš ovisiti o samome sebi, znači da si izgubio vjeru u život. Pružaj! Kao što život pruža tebi, pružaj i ti – i još će ti mnogo toga biti pruženo.
I četvrti korak: budi ništa. Ništa je izvor svega, ništa je izvor beskonačnosti… ništa je Bog. Ništa znači nirvanu. Budi ništa, i tako ćeš dosegnuti cjelinu. Ako budeš nešto, tada sve propuštat; ako budeš ništa, onda stižeš kući.
To su Kabirove sutre. Kabir je jedan od najvećih svjetskih mistika.
Ljubav je snažna energija koja privlači. Kad se zaljubiš, iznenada više nisi onakav kakav si bio, u tvojoj svijesti nastupa čarobna promjena. Ljubav te promijeni.
Čovjek koji se previše prepusti razmišljanju, udaljava se od srca, a srce je ono koje odgovara na poziv ljubavi.
Ljubav se događa onda kad Bog pronađe tebe. Ljubav je kad te Božja ruka traži, kad je u slijepo potrazi za tobom. Ljubav je kad dopustiš Bogu da te pronađe. Odavde slijedi da ti ne možeš upravljati ljubavlju. Logikom možeš upravljati. Kad se radi o logici, tu možeš biti vrlo učinkovit. Onog trenutka kad se ljubav dogodi, postaješ potpuno beskoristan. Tada ne znaš gdje se nalaziš, ne znaš što radiš, ne znaš kamo ideš. Tada ne znaš ni za kakvu kontrolu. Logika je kontrolirana – ljubav ne poznaje kontrolu. Na logiku možeš utjecati – ljubav se događa.
Ljubav je jedna od najznačajnijih riječi u čovjekovu vokabularu, jer ljubav je egzistencijalni jezik.
Međutim, mi nekako bivamo osakaćeni od samoga djetinjstva. Korijenje koje nas povezuje sa srcem biva posječeno. Na silu nas tjeraju da se okrenemo glavi i ne dopuštaju nam da se okrećemo srcu. To je nešto od čega čovječanstvo pati odavno, neka boljka – to da čovjek još nije postao sposoban da živi u ljubavi.
Svako dijete po rođenju u sebi nosi jaku energiju ljubavi. Dijete se rađa iz energije ljubavi. Dijete je puno ljubavi, povjerenja. Jesi li se ikada zagledao u oči djeteta? Koliko su samo pune povjerenja. Dijete može vjerovati svima, može se igrati sa zmijom, može otići za bilo kim. Dijete može prići vatri toliko blizu da to postane opasno – jer dijete još nije naučilo sumnjati. Zato ga mi učimo sumnji, učimo ga skepticizmu, učimo ga logici. Kao da su to mjere za preživljavanje. Učimo ga strahu, učimo ga opreznosti, učimo ga da bude razumno, a sve to zajedno ubija ljuba.
Čim se zaljube ljudi su spremni vjenčati se. Koliki je to samo strah od ljubavi! Kad god nekog zavolimo, odmah ga počnemo kontrolirati. To je sukob koji se odvija između supružnika, između majki i sinova, braće i sestara, prijatelja. Tko će koga posjedovati? Tko će kome dodijeliti koju ulogu? Tko će koga svesti na stvar? Tko će biti gospodar, a tko rob?
Čovjek može postati religiozan tek onda kad postane sposoban oprostiti svojim roditeljima.
Oprostiti? Da, tako to ide. To je vrlo teško. Onog trenutka kad postaneš svjestan, vrlo ti je teško, skoro nemoguće, oprostiti svojim roditeljima za sve ono što su ti učinili – bez tvog znanja, naravno nesvjesno, ali ipak su to učinili. Uništili su ti tvoju ljubav i predali su ti suhu logiku. Uništili su ti inteligenciju i kao zamjenu su ti dali intelekt. Uništili su ti život i živahnost, a dali su ti ustaljenu šablonu po kojoj ćeš živjeti, plan kojim ćeš se voditi. Uništili su ti smjer kretanja i dali su ti destinaciju. Uništili su tvoje slavlje i pretvorili te u robu s tržnice. Vrlo je teško oprostiti roditeljima, i zato stare tradicije govore da ih treba poštovati.
Ambicija je otrov za ljubav. Ljubavnik nema potrebu bilo što dokazivati. Zapravo, on zna da je voljen i to mu je dovoljno.
Biti voljen i biti potreban milijunima nije isto. Dovoljna je ljubav čak i samo jedne osobe. Dovoljan je samo jedan pogled ispunjen ljubavlju. Možeš okupiti oko sebe milijune ljudi i svi oni mogu gledati samo u tebe, ali to te neće zadovoljiti. To je politika i ono što političari pokušavaju činiti.
Nikada nisam upoznao političara kojem srce uistinu radi. Srce političara je mrtvo. Međutim, tu je potreba da bude voljen, da bude potreban, da ima nekoga tko će se ugledati na njega. Kako zadovoljiti tu potrebu? Političar oko sebe okuplja masu. Kroz tu masu on na neki način pokušava zadovoljiti svoju potrebu za ljubavlju. Međutim, masa njega ne voli, on tu masu i ne zanima. Ta masa ide za vlastitim potrebama. Zbog toga što ima moć političar djeluje kao netko tko je važan. Masa odaje poštovanje položaju, ali onaj tko je na položaju biva zavaran. Kad čovjek više nije na položaju, više nije predmet zanimanja mase.
Tantra kaže: Sve se događa u svoje vrijeme, ništa ne treba forsirati. Nema svrhe forsirati. To može samo poremetiti. Takvo što može dovesti samo do uništenja i nikada ne može biti kreativno. Nužno je da se čovjek ne trudi, da bude spontan. Čovjek mora biti opušten.
Bauli život ne shvaćaju ozbiljno. Život čine zabava, smijeh, radost. Zato bauli ne poznaju ozbiljnost kakva odlikuje onoga tko ide u crkvu, kao ni tugu takozvanih religioznih ljudi. Oni vole smijeh, oni vole zabavu. Oni s nevjerojatnim poštovanjem uživaju u malim stvarima. Religiozni ljudi obično imaju sjetan izraz lica, mračan izraz lica, ozbiljan, jer su takvi – zato što idu protiv života.
Ono što fizičari nazivaju elektricitetom, gravitacijom, energetskim poljem, religiozni ljudi nazivaju Bogom, bauli nazivaju ljubavlju.
Svaki ciklus univerzuma moli se u tišini
I biva ispunjen esencijom ljubavi.
Stabla su zaljubljena u zemlju, zemlja je zaljubljena u stabla. Ptice su zaljubljene u stabla, stabla su zaljubljena u ptice. Zemlja je zaljubljena u nebo, nebo je zaljubljeno u zemlju. Cijelo postojanje nalazi se u velikom oceanu ljubavi.
Ljubav predstavlja radikalnu promjenu unutar same srži bića. Glava se nalazi na rubu. Glava je poput valova na oceanu, ljubav je poput dubine oceana. Misli su poput valova koji se nalaze samo na površini. Ne postoji način da val spozna dubinu dokle god je val. Val može spoznati dubinu samo ako nestane u toj dubini. Tako više neće biti val. Ali onda se može vratiti na površinu.
Ljubav je iskustvo – esencijalno, poput okusa. Ako nikada nisi okusio sol, nitko ti ne može objasniti kakvog je okusa.
Um može okončati jedno i istog trenutka naći zamjenu u vidu nove iluzije, pa još jedne, pa još jedne.
Upravo je to sadašnji trenutak: vidiš ga tek kad prođe, tek kad postane prošlost. Nikada ga ne vidiš kao sadašnji trenutak. Um nije toliko brz. Um nije budan, nije svjestan. On sanja. On je uvijek zaokupljen prošlošću i budućnošću, i onaj kratki trenutak sadašnjosti brzo prođe.
Kada ljubav umre, ona umre. Nužno je da čovjek s vremenom prihvati tu smrt i da se oprosti, bez žaljenja, bez prigovaranja. Jer što se može učiniti kad se nešto okonča? To je priroda stvari koja se događa s vremenom – nešto započne i to se i okonča. Budhha kaže: Sve što se dogodi u vremenu osuđeno je na okončanje. Stoga to i prihvati – takva je priroda stvari.
Strah pokazuje da si duboko u sebi svjestan da ti ljubav izmiče iz ruku i stoga je želiš učiniti trajnom. Tako odeš pred matičara i vjenčaš se. Misliš da na taj način ljubav možeš učiniti trajnom.
Neka tvoja žudnja traje, neka plamti. Nemoj izgubiti srce. Tvoja je žudnja sjeme tvoje duhovnosti. Tvoja je žudnja početak konačnog ujedinjenja s postojanjem. Tvoj ljubavnik je samo izgovor.
Ne budi tužna, već se raduj. Raduj se tomu što ne postoji mogućnost da se susretnete na fizičkoj razini. U suprotnom, ljubavnici ne bi doživljavali transformaciju. Zaglavili bi jedno s drugim, uništili bi jedno drugo. Nema ničega lošeg u tome da se zavoli stranac. Zapravo, mnogo je uzbudljivije voljeti stranca.
Smijeh je opasan i buntovan. Ako se nasmiješ tijekom predavanja, nastavnik će to shvatiti kao uvredu. Roditelji ti nešto govore i ti se počneš smijati – to će biti shvaćeno kao uvreda. Ozbiljnost se shvaća kao čast, poštovanje.
Prirodno, smijeh se toliko potiskuje da se, iako je život zabavan, nitko se ne smije.
Stvaranje novoga svijeta
Kaja Šegvić
Izdavač: Vlastita naklada 2014.
Kako ova nova djeca sadašnjice funkcioniraju? Za ovu novu djecu sadašnjice, sve je moguće. Ne postoji nemoguće.
Ona su svjesna povezanosti svega, ali baš svega, u jedinstvenu cjelinu! Za njih su čuda moguća, čak i kada ta čuda nama neće izgledati kao čuda, nego će biti 'prikrivena'.
Ona ne prihvaćaju pravila po kojima smo mi zamislili da ovaj naš svijet funkcionira – i upravo zato oni mogu i moći će uistinu sve! Sve stvoriti i sve promijeniti!
Tajna stvaranja u sadašnjosti:
Ako sve stvaramo u sadašnjosti, onda nam je dovoljno SAMO ZAMISLITI ISHOD događanja (ono što želimo da se desi), a linearni tijek vremena će se zatim (unazad) sam pobrinuti za sve ostalo i stvoriti će uzroke, tj. okolnosti događaja koje će dovesti upravo do nama željenog ishoda.
Vječna sadašnjost u kojoj uvijek boravi naša svijest je upravo trenutak stvaranja!
Sve ostalo je samo priča (vremenski tijek događanja) kojom stižemo do proživljavanja onoga što smo si sami već unaprijed stvorili!
Vaša svijest nije vezana za vrijeme. Vrijeme je vezano za vašu svijest! I ono vam samo pomaže da 'doživite' one ishode koje ste si zamislili.
Ukoliko se zaista odlučite na promjenu, ako se odlučite mijenjati tako da vaša nova razmišljanja budu sve više i više u skladu s pravom prirodom stvari, trebat će vam vremena za sebe i za zadatak koji je pred vama. Jer to je najteži posao na svijetu. I najvažniji. I najusamljeniji, pritom. U svojim mislima ste uvijek sami sa sobom. Ipak, nagrade koje proizlaze iz uspješno provedene osobne transformacije su goleme, kako za vas same, tako i za svijet oko vas. Nagrade koje osvojite na taj način obuhvaćaju uistinu sve, i omogućavaju vam da iz baš svih životnih situacija koje si možete zamisliti izađete kao pobjednik. Čim to odlučite biti.
Tolika je snaga već i same namjere da se svojim duhom izdignete iznad ovoga svijeta i pogledate na život iz jedne više perspektive – one koja ima tu snagu da promijeni sve oko nas. Isključivo o snazi vaše predanosti ovisit će koliko ćete pomoći na svom putu dobiti – točno onoliko koliko vam treba da ostvarite ono što ste si zamislili. Ako ste si zamislili tek malo mudrosti i nešto unutrašnjih uvida (tek toliko da vam pomognu da progurate dan), za to malo neće vam ni trebati puno pomoći, pa je nećete ni dobiti – ali ako vaši ciljevi streme zaista visoko, već će vas netko osloboditi brige za svakodnevne životne stvari, tko god to bio. Sve ovisi jedino o snazi vaše osobne predanosti onom krajnjem cilju, spoznaji konačne istine života.
Žene gube svoju energiju na uzaludne pokušaje promjene onih kojima jednostavno još nije vrijeme za neke istine.
Dovršite prvo svoju osobnu promjenu prije nego i pokušate mijenjati druge.
Novi svijet nećemo stvoriti nikakvom borbom sa starim svijetom ili sa bilo čime što je već stvoreno, već novi svijet moramo stvoriti nanovo i doslovno – iz ničega. Stvorit ćemo ga isključivo iz naših vlastitih novih misli, koje će potom kreirati i naš novi, ljepši život. Onako kako se jedino i može uistinu stvarati.
Ne brinite uopće za stari svijet – brinite samo za novi, jer energija otpora nečemu je također energija. Što više svoje energije trošimo da se odupiremo bilo čemu, to ćemo biti slabiji, jer – čim se opiremo to znači da nas je svijet oko nas već uspio uvući u svoju igru.
Ako se možete maknuti fizički iz svoje ograničavajuće okoline, uvijek se možete odmaknuti i mentalno i svjesno si ne dopustiti da događanja oko vas utječu na vas.
Ne biste trebali utjecati na druge oko vas dok ste još i sami u stanju svoje promjene.
Ljudi će se sami odmaknuti od vas jer neće moći dugo gledati u nama, svoju sliku takvi kakvi trenutno jesu.
Što se nečega više bojite, to ćete više svoje energije uložiti da biste to izbjegli. I ode tako vaša energija na pogrešne stvari u životu, istroši se na laži (jer strahovi su samo konstrukcije lažnih misli i uvjerenja) i vi nemate više snage za sve one stvari koje si uistinu želite!
Ukoliko krenete prema sebi i istini, čvrsto i odlučno, uočit ćete koliko otpora će se usmjeriti prema vama. Idući prema sebi vi se nećete imati namjeru boriti protiv ničega osim protiv svojih osobnih unutarnjih blokada i strahova, ali vanjski svijet i ljudi oko vas će također reagirati na vašu unutarnju promjenu svjesnim i čak još više nesvjesnim otporima usmjerenim u vašem pravcu. Jer vi pokušavate uništiti njihov svijet! Svaki svijet je građen u prvom redu od misli i uvjerenja, pa ako mislite drugačije, neprijatelj ste ovakvog poretka i svijeta kakav je danas na snazi.
Nema razloga da svijet i mi sami postojimo, a ipak smo tu. Što je to što ne treba baš nikakvog razloga za postojanje? Ako malo bolje razmislite jedini odgovor je – Ljubav.
Nisam htjela više postojati ako ne saznam što je to postojanje. Nisam htjela više postojati ako ne saznam što je to postojanje. Nisam htjela biti unutar ove stvarnosti ako ne mogu znati što je to stvarnost: činila mi se poput zatvora iz koga nema izlaza.
Maknula je zavjesu iluzije s mojih očiju, onu kojom smo svi mi čitavo vrijeme prekriveni i koja nam brani da vidimo stvari onakve kakve jesu – beskonačne, sasvim spojene u tom beskraju, sastavljene od svjetlosti i od čega ničega osim nje. Nema ničeg osim svjetlosti, nigdje. Sve ostalo je iluzija u koju smo povjerovali i koju neprestano stvaramo sami za sebe svojim mislima, svojim umom.
Teorija o duhovnom razvoju duša smatra da se duše (neuništivi dio čovjeka) vraćaju u zemaljski život s ciljem da postignu više nivoe duhovnog razvoja, sve dok ne dosegnu dovoljno visok nivo – tada prelaze na druge razine postojanja jer su u ovom svijetu prošle sve što ih je moglo unaprijediti.
Duhovni razvoj duša nije ništa drugo do snimanje svojstava heroja da ih se, nakon što su ubijeni, može ponovno koristiti tokom igre.
Pravi put otkrića nije sadržan u traženju novih vidika, već u gledanju novim očima. Marcel Proust
Indijska teorija Ayurveda, kolijevka transcedentalne meditacije, smatra da je stvarnost samo način gledanja na stvari – postoji onakva kakvu poznajemo jedino kao kreacija naših vlastitih osjetila. Dakle, jedino i isključivo način na koji su kreirana naša osjetila (vid, sluh, dodir, okus, miris) stvaraju 'stvarnost' koja nas okružuje.
Ne bojte se: ne postoje pogrešna rješenja. Postoje samo rješenja.
Kao što ne postoje pogrešni putovi kroz život. Postoje samo putovi – a sve odgovore možemo potražiti jedino u sebi. Možemo se pokušati uzdignuti iznad naše uske stvarnosti, pokušati prepoznati u sebi ono beskonačno i sveobuhvatno zbog čega smo i nastali.
Mi ne postojimo da bi mijenjali stvarnost, nego stvarnost postoji da bi mijenjala nas!
Zaključak da su kategorije kao 'povoljne' i 'nepovoljne' životne okolnosti, tuga i radost zbog bilo čega što se 'dešava' u životu jednako besmislene. Jer sve ima samo jednu svrhu – vaš razvoj – i samim time ne može biti negativno. Ako uspijete pronaći mir i zadovoljstvo u sebi, blaženstvo (različit pojam od radosti), potpuno smirenje, koje ne može poremetiti ništa od onoga što se dešava oko vas, tada ste postigli svoj cilj, 'prosvjetljenje' i tada možete početi pomagati drugima da ga i oni postignu. Jednom kada shvatite da su tuga, patnja, ushićenje, radost i želje samo smjernice koje vam pokazuju da li ste na pravom putu vašeg razvoja – u biti ništa drugo nego malo snažnije izraženi putokazi 'lijevo i desno' – vi postajete slobodni od njihovog utjecaja. Oni vam više nisu potrebni.
Ako poput većine ljudi, mislite da je život težak jednostavno prestanite živjeti teško. Počnite svoj lagani, lagodni život. Živjeti lagano znači živjeti svjesno.
Ne trebate vjerovati da će vam ovaj ili onaj bog donijeti ono što vam je potrebno. Budite apsolutno sigurni da ćete to donijeti vi sami sebi. Nema nigdje ničega osim vas!
More vas uči zaigranosti. Bezbrižnoj radosti postojanja. Beskonačnom smijehu i beskonačnom bijesu. Sjedinjenju. Zato sljedeći put kada vas val poprska, nemojte se ljutiti – on vas samo poziva na igru. Igru koja nikada ne prestaje.
Budućnost ne postoji – nikada neće ni postojati. Postoji uvijek samo jedan sadašnji trenutak: ako propustite njega – propustili ste sve što ste imali. Taj trenutak neće sutra biti vrijedniji nego danas. Ne isplati ga se odgađati godinama, jer sve godine koje ste uložili u neki budući trenutak su samo izgubljene godine. Sve što vam sada trebate vi imate sada – sve što će vam u budućnosti trebati imat ćete onda kada ona postane vaša sadašnjost. Sve što imate i što ćete imati u svakom trenutku, je upravo ono što vam je potrebno! Ako imate problema, znači da vam oni trebaju – pokušajte u njima pronaći svoju lekciju i naučiti je.
Svaki djelić vašeg života je poklon.
Stvarnost je ono što se dešava oko nas, odluke su ono što se dešava u nama, nigdje nego u našim mislima.
Trenutak vaše odluke o nečemu je upravo trenutak u kome stvarnost 'postaje' stvarnošću. Van vaše odluke o nečemu ne leži nikakva 'prava stvarnost.
Bojite se da biste mogli imati rak jer to se već dešavalo s članovima vaše uže/šire obitelji. Muči vas neizvjesnost. Bitno je da shvatite: u tom trenutku neizvjesnosti – vi (još) niste bolesni. Vaše trenutno tjelesno stanje je samo mogućnost koju ste dali sami sebi da se razbolite.
Da li se događaji uopće ne dešavaju dok ih mi ne gledamo (kao što neki spekuliraju) ili smo upravo MI taj faktor koji je jači od svih zakona? Onaj faktor koji se može po volji umiješati u bilo koji događaj i, na način kojeg još ne poznajemo, definirati njegov ishod?
Mi smo se upleli. Doduše, još uvijek nesvjesni svoje snage i mehanizma koji leže iza našeg djelovanja na te ishode. Sve je već definirano OSIM ako mi ne odlučimo drugačije.
Istina je da ni sve znanje, sve shvaćene formule, sve povezane teorije, sve činjenice uopće ne mogu dodirnuti istinu. Čak i kada naučite sve, razum vas neće dovesti do istine. Pokazat će vam put kojim da krenete, gdje da tražit – to da, ali vas neće držati za ruku kada se odvažite krenuti putem koji vam je naznačio. Sam razum je onaj posljednji lanac koji vas drži okovanima, zadnja zatvorska kugla koju morate odbaciti.
Istina je iza samog razuma, i ona vam se smije, gleda vas razdragano i stalno pleše oko vas kao dijete koje ste izveli da se igra.
Ili ono vas.
Da, moguće je sve promijeniti, ali čemu? Ako svijet oko nas služi jedino učenju, onda se protiv njega možemo boriti samo saznanjem i ničim drugim.
Nikakva čuda nemaju svoju svrhu!
Kako pričati sam sa sobom, sa onim dijelom vas koji je odgovoran za vaš život? Jednostavno: gledajte i slušajte oko sebe! Kroz riječi drugih i događaje u vašem životu i na cijelom planetu možete otkriti odgovore na svoja pitanja. Jer: drugi ne postoje! Iza sve pojavne stvarnosti je taj dio vas koji upravlja svime! Sva dijeljenja u različite ljude, pojave, životinje…su samo prividna. Svemu, svemu – svemu! Je isti cilj: razviti još i još tu čistu inteligenciju. Vi kao uska svijest, prividno 'zaključana' u vaše tijelo, alat ste za kopanje u još jednom smjeru razvoja. Isto kao i ja. Svi mi samo kopamo u raznim smjerovima. I pokušavamo iskopati definicije i rješenja svojih zadataka. Moj zadatak je ispao da, što bolje mogu, najavim kraj ovakve stvarnosti kakvu poznajemo.
Kakva je veza između vašeg kredita, vaših talenata i vašeg zadatka? Pa ostvarivanje vašeg zadatka je upravo vraćanje vašeg kredita, kojeg ste podigli da biste na raspolaganju u životu imali sve te talente i sposobnosti koje posjedujete. Vaš zadatak je to teži što imate više sposobnosti.
Svaki od nas heroja je zadužen za zadatak kojeg je, na rubu svojih mogućnosti, sposoban obaviti, a uspješno ostvarenje zadataka donijet će mu veliku nagradu: nepomućenu i beskrajnu osobnu SREĆU.
Vi ste već pobijedili, u onom trenutku kada se prestanite boriti! Svaka vaša borba nije ništa drugo nego borba sa samim sobom! Nijedan ishod te bitke za vas nije povoljan.
…I upravo tu i tada , u tom trenutku saznanja o prolaznosti svijeta oko vas i ništavnosti svih vrijednosti kojima teži današnje društvo, počinje vaš (mukotrpni) put prema vama samima: put na čijem kraju stižete do samoga Boga, do – nikoga do vas samih.
Sada nam je jasno: ovakav svjetski poredak zasnovan na materijalnim vrijednostima ima svoju bitnu svrhu, koliko god se činilo da on vodi ljudsku vrstu u propast. On je pomno kreirani balon od sapunice spreman da se raspukne svakog trenutka i ostavi nas same… same… same.
Same u beskraju i vječnosti.
Što ste svjesniji sebe, to će vam vaši snovi biti jasniji.
Za stanje dok spavamo svi znamo kako se probuditi iz sna. Ali što je s našim budnim stanjem, u kojem pokrećemo svoja tijela i uklopljeni smo u fizički svijet oko nas? Kako se probuditi iz njega, shvatiti da je i to samo san i konačno odahnuti?
Sjetite se nekog teškog perioda u vašem životu. Dok ste ga prolazili, znali ste da vam se dešava nešto ružno i bojali ste se. Sve je bilo i previše stvarno: vaš strah, panika, užasni događaji oko vas. Činilo vam se da nema izlaza iz tako strašne situacije. A izlaz…?
Izlaz iz svih životnih teškoća je tako jednostavan: dovoljno je probuditi se – postati svjestan prave prirode svega. Sav materijalni svijet i vi sami kao tijelo i osoba s vlastitim egom su samo vaš način učenja kroz igru. Probudite se, probudite se!
Ne možemo promijeniti ništa osim samih sebe! Ne možemo – promijeniti – ništa – osim – same – sebe! PA POČNIMO VEĆ JEDNOM MIJENJATI! Ne mislite li i vi da je krajnje vrijeme da počnemo malo zapravo STVARATI?
Kako vi zamišljate naš daljnji razvoj (nas kao čiste inteligencije) ako mi kao čovječanstvo ne želimo prijeći ni onu osnovnu stepenicu – shvatiti da 'živimo' samo da bismo nešto naučili? Cijela ova stvarnost je naša igračka, ali u odnosu na naše mogućnosti ta igračka nije neki super-ultra kompjuter, već najobičnija šuškalica kojom se igramo u vrtiću!
Nemojmo stvarati samo unutar ove stvarnosti, stvarajmo nove stvarnosti!
Svaki kraj je početak nečeg novog.
Sadašnji materijalistički ustroj ljudske civilizacije se zamalo pa sasvim istrošio: jasno je da on ne može više dugo nositi svijet. Svako daljnje insistiranje na postojećoj praksi življenja nas vodi direktno u propast: ili do uništenja zbog nepovratnih klimatskih promjena, ili u novi rat izazvan daljnjim razvojem atomskog i svih ostalih vrsta naoružanja i oslobođenih energija. Bez drastičnog preokreta u ljudskoj civilizaciji dogodit će nam se točno ono što su nam kao upozorenje prikazali mnogi ljudi tokom povijesti. Danas više uopće ne treba biti mistični prorok da se vidi kakva nam se budućnost sprema ako ne reagiramo na vrijeme: sve je već očito, svakome tko se ne boji pogledati u sutra. Možda vam se još ne čini tako hitno suočiti se s posljedicama, ali to je samo zato jer ste zatvoreni unutar male kutijice vašeg života, vaših osobnih želja i postignuća. Još uvijek ste zaštićeni unutar vama poznatog svijeta, vodite svoje male bitke i postižete svoje male pobjede.
Na isti način na koji se može izbjeći sva osobna patnja čovjeka, može se izbjeći i sva globalna patnja. Ista prečica vodi do izlaza iz osobnog pakla, kao i iz pakla u kojem se nalazi čitava civilizacija: razmišljanje, ljubav i konačno prepoznavanje u sebi temelja čitavog Svemira – pronalaženje unutar sebe svega što postoji i svega što ikada može postojati!
Ako vam se ikada učini da niste bitni, da globalna situacija na Zemlji uopće ne ovisi o vama: ne zavaravajte se i ne okrećite kukavički leđa svojoj sudbini! Budite sigurni da ne postoji ništa važnije od vas! Vi sami ste jedan od kotačića koji okreće sudbinu čitave naše planete, jer ako vi trebate probleme za svoj rast – i ako postoji dovoljan broj takvih kao vi (koji su na jednakoj razini svjesnosti kao i vi), probleme ćemo imati na globalnom nivou – i te kakve!
Ono najviše što možete učiniti ako cijelom svijetu želite sve najbolje jest – vjerovali ili ne – zaviriti u sebe samoga, dovesti SEBE na najvišu razinu svjesnosti, na mjesto koje ste do sada čuvali rezervirano za Boga kojem ste se molili. Sve ostale vaše aktivnosti moraju biti sporedne, jer one i jesu sporedne i u konačnici ne mogu uroditi ničim bitnim i trajnim.
Čim se dovoljan broj ljudi potrudi obrisati granicu između čovjeka i Boga, prirodno i bez napora ona će prestati postojati i za druge: tada će čitavo čovječanstvo prijeći na novi nivo svjesnosti i ostvarenja.
Ne bojte se ako vam se učini preteško, jer svako vaše nastojanje da shvatite istinu će biti nagrađeno. Vaša kozmička majka jedino želi da se sretno vratite kući, a zatim krenete dalje u nova, vlastita, stvaranja.
I tako zauvijek.
Znam. Stare misli su udobne. Udobne su poput starih papuča. One ne mogu nažuljati. One vam ne mogu nauditi.
Ali ipak… usudite se odbaciti svoju zaljuljanu udobnost. Sve vaše oronule misli. One vas ne nose dalje: one vas zadržavaju unutar vaša četiri zida. Drže vas udobno zarobljenima unutar vaše četiri dimenzije. Vi ste zarobljenik svoje vlastite sigurnosti.
Znam. Ali ipak.
Mi smo kao ljudi stvoreni da budemo kreatori – stvaratelji svog vlastitog života.
Nema nikakvih 'grešaka' – samo novih iskustava.
Ne treba razmišljati o novcu, nego samo o ciljevima koje njime želimo ostvariti.
A sada… Ja ne znam kako da vam ovo kažem, ali – vi uopće nemate dioptriju uma (opa. prilagodili ste se na plitki način (ne)razmišljanja)! Jedino što ste tokom vremena navikli svoj mozak da razmišlja o previše kratkovidnim stvarima, i tako ste si stvorili život koji vas ne zadovoljava.
Stvorite ga sada ponovno, na način koji će vam odgovarati.
Dok se vi u svojim mislima kolebate oko toga što biste htjeli od života, time na neki način životu šaljete proturječne poruke, jer si jedan dan poželite promjenu i novi život, a drugi dan to na neki način 'poništite' svojim negativnim mislima koje kažu 'ja to neću moći napraviti'. Ni najbolji i najpožrtvovaniji konobar ne bi vam mogao donijeti ono što želite uz takvu proturječnu narudžbu koju stalno mijenjate…
Slobodno se poslužite drugima oko vas kao ogledalima koja vam mogu pomoći da bolje vidite sami sebe i to iskoristite da biste se na neki način poboljšali, da iskorijenite loše predodžbe koje vi imate o sebi (a koje će vam reflektirati drugi), ali usput pripazite na izobličenja koja dolaze od njihovih vlastiti mana!
Škole se bude
Margaret Rasfeld i Stephan Breidenbach
Izdavač: Harfa 2015.
Potrebni su nam znanje i odgovornost te duh zajedništva, sposobnost komunikacije i rješavanja sukoba, timska kompetencija, povjerenje u sebe i druge, poštovanje i srčanost – a to se sve može naučiti u školi!
Potrebni su nam znanje i želja za stvaranjem, kreativnost, hrabrost za izlazak iz okvira, novo i nekonformističko razmišljanje – a to se sve može naučiti u školi!
Stručno znanje – još uvijek središnji element naših škola – ima sve manju ulogu. Promjena učenja postaje temeljnim resursom za prilagodbu promjenama. Svaki je pojedinac važan, svatko ima izvanredne sposobnosti, svatko ima jedinstven potencijal. Škola postaje mjesto razvoja potencijala.
U 20. stoljeću za industrijsko su društvo bili potrebni ljudi koji će se prilagoditi uputama i strukturama te u zadanim okvirima ispunjavati svoje zadatke. Za tu nas je zadaću pripremala škola 20. stoljeća. Znanje u to vrijeme nije bilo svima i posvuda dostupno pa se trebalo prenositi u školama.
Danas 30% djece u školu odlazi sa strahom. Strah i kreativno rješavanje problema međusobno se isključuju. Strah je ubojica kreativnosti. Kreativnost se hrani oduševljenjem, a oduševljenje nastaje u slobodi otvorena mišljenja, dakle tada kada nije sve unaprijed određeno. Kreativnost treba prostor za neuspjeh bez osude. Školom 20.stoljeća upravljaju stres, uspoređujući testovi, pritisak oko uspjeha i standard, uspjeh se stalno ocjenjuje i počiva na normiranju i usporedbi. Učitelji i nastavnici jednako su tako pod stalnim pritiskom pa stoga nastavu usmjeravaju tako da učenike pripreme za testove koji slijede.
Nastava se često planira tako da se provodi prema radnim listovima, a rješenja su zapisana u priručnicima za nastavnike. Tajni nastavni plan, koji se iz toga može iščitati glasi: Čini ono što se od tebe traži. Tako se gradi duh posve suprotan inovaciji, duh odrađivanja gradi duh posve suprotan inovaciji, duh odrađivanja zadataka. Za naš život u zajednici jedna je od brojnih potrebnih kvaliteta ta da budemo u stanju svrstati se u neku grupu, neku zajednicu, neko poduzeće, te da u odgovarajućim situacijama prepustimo vodstvo i možda da žrtvujemo vlastitu volju za korist nečega većeg. Osim toga, u današnje je vrijeme potrebno još nešto: temeljni su uvjeti bilo kakve inovacije autonomija, samostalno razmišljanje, sposobnost prosuđivanja, snaga osobnosti, hrabrosti i maksimalna interdisciplinarnost.
Čovjek padanjem uči hodati. Pogreške su važan izvor učenja. No u školi se greške podvlače crveno i uzrokuju loše ocjene. Taj tajni nastavni plan mentalno se usidrava i oblikuje čovjeka. Strah od pogrešaka i neuspjeha zapreka je kreativnosti, što se osjeća i u poduzećima. Za školu 20. stoljeća vrijedi: pogreške i neuspjeh nisu prijatelji nego katastrofa, povezana s posramljenošću, lošim ocjenama i degradacijom.
Brojne učenike demotivira mukotrpno učenje nekoga školskog sadržaja koji im, uvjereni su, najvjerojatnije nikada u životu neće trebati. Ako se pak isti taj sadržaj uklopi u neki realni projekt, dobit će smisao. Tako se od školskoga gradiva dobije komadić životnoga realnog iskustva.
Našoj je zemlji potreban svaki talent. A svatko od nas ima talente, svatko može na neki način doprinijeti. To vrijedi za sve, za ljude s invaliditetom i ljude bez invaliditeta, za one koje društvo smatra sposobnima i one koje smatra slabijima, a koji su često slabiji samo zbog toga što nisu dobili priliku da pokažu da su jaki.
Naime, obrazovanje je puno više od čistoga prijenosa znanja. Ako obrazovanje shvatimo malo šire, stvorit ćemo prostor u kojemu će pojedinac razviti predodžbu o tome što sve može postići vlastitim snagama. Takvo šire shvaćanje obrazovanja osposobljava čovjeka za samostalan život te osigurava hrabrosti i pouzdanje. Takvo shvaćanje obrazovanja daje snagu za promjenu okolnosti, vlastitih i društvenih.
Čarobni su trenuci oni u kojima se suočimo s izazovom, u kojima smo ohrabreni ili oduševljeni – ili oni u kojima jednostavno dobijemo prostora za sebe i svoje posebne talente.
Ne bi li i škola mogla biti mjesto za takve čarobne trenutke? Naravno, škola to može!
Prihvaćati pogreške znači ne skrivati ih, već preuzeti odgovornost za njih. To je temelj povjerenja na kojem se dalje može razvijati kultura koja pogreške smatra mogućnostima. Neuspjeh je prilika. Produktivno iskoristiti neuspjeh znači jačati unutrašnju snagu. To znači s oduševljenjem se otvarati novome.
Ključ učenja su radost otkrivenja, motivacija i oduševljenje. Oduševljenje zrači, dopire do drugih i zarazno je. Oduševljenje doživljavamo kada nam procvate srce, kada promatramo djecu i njihovo oduševljenje zbog nečega što im je uspjelo. Oduševljenje aktivira emocionalne centre u mozgu, što izaziva lančanu reakciju. Stoga je učenje s oduševljenjem i radošću brzi i trajno. Zašto se događa da to prirođeno nam oduševljenje s vremenom, u školskoj dobi, jednostavno nestane? Čovjek se na puno toga navikne, u mozak mu se urezuju uhodani obrasci, on ispunjava zadatke koje dobiva i gleda da pritom što bolje prođe. Čovjek funkcionira. Ako je uvijek jasno zadano kako će mi izgledati dan, zašto bih se oduševljavao? Ako je sve unaprijed određeno i ako sam tek objekt koji prima tuđe naredbe, sposobnost se oduševljenja jednostavno uspava. Ključ oduševljenja leži u važnosti. Naučit ću samo to što za mene doista ima neko značenje. A značenje zahtijeva i smisao.
Tko se poveže sa svojim kreativnim snagama i doživi vlastitu učinkovitost, razvit će samosvijest i vjeru u to da može utjecati na svijet i stvari u njemu. To je posebice važno za mlade ljude, jer ih oblikuje za životu u svijetu odraslih.
Škole budućnosti brinu se za duh koji u njima vlada.
Motivaciji je potreban poticaj, a taj poticaj nastaje aktiviranjem motivacijskih sustava u mozgu. Kako bi se ti sustavi aktivirali, ljudima je potrebno iskustvo koje im govori da su važni drugima. Biti primijećen, iskusiti zajedništvo, društvenu podršku, priznaje i poštovanje – upravo to u motivacijskim sustavima oslobađa tri neurotransmitera: dopamin, koji nam daje psihičku snagu, opioide, odgovorne za to da se dobro osjećamo, i oksitocin, hormon odgovoran za stvaranje povjerenja i spremnosti za suradnju.
Ako se ne ispuni potreba za priznanjem i osjećajem važnosti, djeca počinju tragati za zamjenskim zadovoljstvima, koja višestruko štete psihičkom i fizičkom zdravlju.
Motivaciji je potrebna sloboda odabira. Sloboda i dostojanstvo čovjeka leže upravo u tome da ga se smatra sposobnim i da mu se ponude izazovi, koje on tada prihvaća s povjerenjem i uči iz njih. Svako je dijete jedinstveno. Tempo učenja, stupanj učenja, tipovi učenja – sve to ovisi o djetetu.
Svakom je djetetu potreba uspjeh u učenju. Ništa ne potiče želju za učenjem kao neko uspješno postignuće. Uspjeh u učenju motivira.
Hitno je potrebno da mladi iz svih dijelova svijeta aktivno sudjeluju u procesima odlučivanja na svim za njih relevantnim razinama, jer time utječu na svoj današnji život kao i na svoju budućnost. Osim svojega intelektualnoga doprinosa i svoje sposobnosti da mobiliziraju snage podrške, oni u te procese unose i jedinstvene uvide, koji se naprosto moraju uzeti u obzir.
Svatko od nas ima, jednostavno rečeno, mogućnost shvatiti da on sam, bez obzira na to koliko bio malen i bespomoćan, može promijeniti svijet. Svatko mora početi od sebe. Kada bi svatko čekao da netko drugi počne, svi bismo uzaludno čekali. Vaclav Havel
Hrabrost izrasta iz uvida i osjećaja povezanost. Da bi osoba razvila takvu vrstu hrabrosti, mora imati priliku susresti se s ljudima koji se još nisu povukli i nisu odustali. Potrebni su im, dakle, pozitivni uzori, oni koji ulijevaju hrabrost i pobuđuju davno uspavanu čežnju za ispunjenim i kreativnim životom. Gerald Hunter
Neke škole 21. stoljeća uvele su format Good news. To znači da učenici i učitelji/nastavnici prikupljaju dobre vijesti, objavljuju ih na školskoj web-stranici, a potom o njima raspravljaju na nastavi ili na školskim okupljanjima, an eke njihove dijelove ispisuju i na plakatima u školskim hodnicima. Ljudi s porukama i Good news predstavljaju protutežu svakodnevnim lošim vijestima. Znanje i uzori stvaraju nadu. Nada oslobađa snagu vizije, snaga vizije može nekome biti povod za vlastito djelovanje.
Učitelj/nastavnik škole 20.stoljeća bio je središnji izvor znanja i time prvenstveno posrednik toga znanja, no učitelj/nastavnik 21. stoljeća osoba je koja prati proces učenja, koja je 'trener', sugovornik, mentor, kreator okoline učenja, materijala za učenje i projekata.
Opće obrazovanje podrazumijeva izgradnju cijele osobnosti. Izgradnja osobnosti stoga je temeljna zadaća škole, a postiže se iskustvom, a ne učenjem iz knjiga.
Unatoč svim sličnostima, svaka nova situacija, kao i svako novorođenče, ima novo lice, kakvo dotad još nije postojalo i kakvo se više nikada ne će pojaviti. Takva nova situacija od tebe zahtijeva odgovor za koji se ne možeš unaprijed pripremiti. Njoj ne treba ništa iz prošlosti. Ona očekuje preciznost, odgovornost, ona očekuje – tebe. Martin Buber
Svako je dijete iznimno nadareno, a to znači da je zadat učitelja i nastavnika pomoći svakome djetetu da razvije svoj jedinstveni dar. Osim zadatka posrednika znanja i trenera sposobnosti, učitelji i nastavnici imaju zadatak biti i individualni pratitelji u učenju.
Pogledati Materijale organizacije TED
Šta god da možeš ili tek sanjaš da možeš – jednostavno započni! Hrabrost u sebi sadrži genijalnost, snagu i čaroliju! Johann Wolfgang von Goethe
Djelovanje je MI, a ne JA. Gdje bismo drugdje trebali početi razvijati svoje potencijale nego u školi? Koje je bolje mjesto od škole gdje osoba može upoznati čaroliju učinkovitosti, radost oblikovanja koje ima smisla te čaroliju zajedništva? Hana Arendt
Rad sa zrcalom
Louise L. Hay
Izdavač: VBZ 2016.
Dobro izgledaš ili Zar ovo nije sjajno? Jako je bitno tijekom dana sebi upućivati poruke. Što češće pred zrcalom sebi upućujete komplimente, što si češće odobravate i pružate si podršku u teškim razdobljima, to će vaš odnos sa sobom postajati sve dublji i ugodniji.
Mala promjena u načinu razmišljanja može dovesti do velike promjene u životu.
U tom prostoru osjetite svoju povezanost s drugim ljudima u svijetu. Neka se ljubav iz vašeg srca prelijeva u druga srca. Kako širite ljubav, tako vam se vraća i umnožava. Svima šaljite utješne misli, svjesni da vam se te misli vraćaju.
Sve u vašem životu zrcalo je onog što jeste. Kao što zrcalo odražava vašu sliku, vaša iskustva odražavaju vaša unutarnja uvjerenja. Pogledajte svoja iskustva i vidjet ćete u što vjerujete. Ako pogledate ljude u svom životu, svatko od njih odražava neko vaše uvjerenje o vama.
Ponekad ljudi zapravo žele biti bolesni. U našem su društvu bol i bolest postali legitimni načini izbjegavanja odgovornosti ili neugodnih situacija. Ako ne uspijevamo naučiti reći ne, tada možda moramo izmisliti bolest koja će umjesto nas reći ne.
Najbrži put do zdravlja jest um ispunjen ugodnim mislima.
Kad biste najradije vrisnuli na nekoga, to znači da se ljutnja gomilala dulje vrijeme. To se često događa zato što vam se čini da ne možete otvoreno razgovarati s drugom osobom. Zato je drugi najbolji način za oslobađanje od ljutnje razgovor sa sobom u zrcalu.
Zamislite da svećenici prestanu govoriti o grijehu i krivnji te potiču vjernike da izražavaju vlastitu božansku veličanstvenost i tragaju za svojim najuzvišenijim dobrom.
Izađite na plažu, u park, pa čak i na prazno parkiralište – i potrčite. Nemojte trčkarati, nego potrčite, divlje i slobodno. Prebacujte se preko glave. Skakućite ulicom i smijte se. Izvedite svoje unutarnje dijete sa sobom i zabavite se. Pa što onda ako vas netko vidi. To je za vašu slobodu!
Stres je posljedica straha od života i njegovih stalnih promjena.
Kad ste usredotočeni na oskudicu, time samo stvarate još veću oskudicu. Razmišljanje o siromaštvu donosi samo još veće siromaštvo. Zahvalnost vam donosi obilje.
Kad imate novčanih problema, najbolje je da vam misli budu ispunjene obiljem.
Ako zamjerate drugima na novcu koji imaju, podižete zid između sebe i protoka novca. Negativne misli kao što su Nikada nema dovoljno novca ili Novac se troši brže nego što dolazi predstavljaju misli siromaštva u svom najgorem obliku. Svemir može reagirati samo na ono u što vjerujete o sebi i svom životu. Ispitajte sve svoje negativne misli o novcu i odlučite ih se osloboditi. Nisu vam bile korisne u prošlosti, pa vam neće biti korisne ni u budućnosti.
Današnja djeca imaju mnogo više problema nego što smo ih mi imali u njihovoj dobi. Neprestano ih zasipaju vijestima o svjetskoj krizi, stalno moraju donositi komplicirane odluke… način na koji se djeca odnose prema tim problemima izravan je odraz onoga što uistinu osjećaju o sebi. Što djeca više vole i poštuju sebe, bit će im lakše donositi prave odluke u životu.
Djeci je važno usaditi osjećaj neovisnosti i moći te spoznaju da mogu nešto promijeniti u sudbini našeg svijeta. Nadasve je važno poučiti ih da sebe vole takve kakvi jesu i da budu svjesni da su dovoljno dobri, bez obzira na sve.
Vrlo je važno održavati komunikacijski kanal sa svojim djetetom, osobito tijekom tinejdžerskih godina. Roditelji djeci često govore: Ne govori tako. Nemoj to raditi, ne možeš se tako osjećati. Nemoj biti takav. Ne smiješ pokazivati te osjećaje. Kada od vas slušaju samo zabrane, prestat će komunicirati.
A onda, kad djeca malo narastu, roditelji prigovaraju: Moja me djeca nikada ne zovu. A zašto ne zovu? Zato što su komunikacijski kanali presječeni, eto zašto.
12 načina na koje možete voljeti sebe ovoga trenutka i zauvijek: Prestanite se kritizirati. Oprostite sebi. Nemojte plašiti sami sebe svojim mislima. Budite blagi, srdačni i strpljivi. Budite blagi prema svojim mislima i mijenjajte ih tako da postanu pozitivne. Pohvalite sami sebe, pohvala uzdiže duh. Pružite si potporu. Zavolite svoje negativnosti. Brinite o svom tijelu. Zabavite se. Volite sebe... i to odmah. Radite sa zrcalom, izražavajte sve dublju ljubav prema sebi, oprostite si, razgovarajte sa svojim roditeljima, i njima oprostite. Barem jedanput.
10-10-10
Odlučite gdje želite biti za 10 minuta, 10 mjeseci, 10 godina
Suzy Welch
Izdavač: Mozaik 2012.
Život se smanjuje ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti. Anais Nin
Shvatila sam da ti, zapravo, nitko neće zamjeriti ako odlučiš živjeti autentičnim životom. Predugo sam bila zarobljena, ali shvatila sam da sam zarobila samu sebe.
Već sam ustvrdila da veze mogu uspjeti jedino onda kad oba partnera dijele iste vrijednosti – ili barem poštuju vrijednosti onoga drugoga.
Posao nije osamo ono što ljudi cijeli dan rade. On je ono što ljudi jesu.
Dopušta li mi posao da radim sa 'svojim ljudima' – onima čiji je životni senzibilitet isti kao moj – ili se moram odvajati, pretvarati se ili navlačiti masku da bih uspjela odraditi dan?
Čini li me moj posao pametnijom, jer mi proširuje vidike, izgrađuje moje vještine i vodi me izvan moje sigurne zone?
Otvara li mi moj posao sva vrata? Kako god proturječno zvučalo, možete biti prilično sigurni da imate pravi posao ako on ima potencijal odvesti vas do novog posla negdje drugdje. To je zato što karijere, po definiciji, nemaju slijepih ulica. One su sastavljene od prilika koje vode do novih prilika.
Daje li mi moj posao smisao?
Savršen posao i savršena karijera savršeni su samo onda ako vas čine sretnima. Još nešto o poslu – oduševljenje zbog uspješne prodaje, uzbuđenje zbog posla obavljenog u roku zajedno s vašim suradnicima, nagrada zbog poučavanja novog kolege ili zbog pomoći stranci – sve vas to još više pokreće. Osjećate se važnima, to vam ispunjava dušu.
Da biste ostali na površini ciljevi vam moraju biti dovoljno visoko.
I morate biti usredotočeni – i brzi – ako vam nos počne tonuti. Ne dobijete promaknuće. Ne dobijete povišicu. Šef vas prestane pozivati na važne sastanke. U takvim slučajevima, obično nešto nije kako treba.
Uz problematične radne rezultate, postoje još dva razloga zašto naša karijera ponekad stoji na mjestu: ili imamo pogrešnu sliku o vodstvu ili smo zbog nečega stekli lošu reputaciju.
Prvi put sam primijetio naše prijateljstvo, konop koji je povezivao Roscoea i mene, a onda sam ih vidio sve, sve veze koje su me spajale s drugima. Shvatio sam da ne mogu odrezati sve konopce od sebe, a da ne porežem nekoga drugog. Moju usamljenost sapeli su tako brojni konopci čovječnosti.
Kad se dijete rodi ili kad draga osoba umre, ponekad je jedino što sigurno znamo činjenica da ništa nikad više neće biti isto.
Einsteinov sindrom – Inteligentna djeca koja kasno progovaraju
Thomas Sowell
Izdavač: Ostvarenje 2004.
Prilične su emocije i gorčina i to uglavnom na račun stručnjaka u praksi koji su toliko zaglibili u rutinskoj radnoj svakodnevnici da nisu stigli stručno napredovati, nesvjesni da je od većine vremena kada su završili svoje formalno obrazovanje struka znatno napredovala. A neki se od njih svjesno drže starih dogmatskih načela, ne ostavljajući prostora za nova saznanja, čak i kada su ona već utvrđene činjenice. Istina je i to da su u svakodnevnom susretanju s patologijom mnogi stručnjaci navikli gledati djecu u terminima fiksnih sindroma, zanemarujući činjenicu da je svako dijete jedinstveno, ima jedinstveni profil jakosti i slabosti.
Obitelji djece sa Einsteinovim sindromom vrlo su netipične. Bliski rođaci velike većine te djece bave se visoko analitičkim zanimanjima, oni su inženjeri, znanstvenici i matematičari. Također, djeca imaju više rođaka koji sviraju glazbene instrumente, a neki su i profesionalni glazbenici.
Djeca s ovim sindromom većinom su dječaci, imaju fotografsko pamćenje, ističu se u slaganju puzli (opa. koje su u manjoj dobi naznaka da će biti dobri matematičari),vole kompjutere i glazbu.
Osim što kasno progovaraju, kasnije se počinju družiti s vršnjacima i kasnije skidaju pelene.
Opsjednutost određenim interesima, abnormalne osjetljivosti, ekstremne reakcije i izvanredno pamćenje, zajednička su obilježja autistične djece i djece s vrlo visokim IQ. Ne možemo zato svaki puta kada dođemo u dodir s djecom kod koje su ta obilježja prisutna, zaključiti kako ona imaju autizam – čak ni kad su ta obilježja prisutna u djece koja kasne u svom govornom razvoju. Ipak, ispitivači koji svoje procjene temelje na mehaničkom pregledu liste simptoma, čine upravo tu grešku.
Djeca sa zaostajanjem u govornom razvoju ne guče i ne brbljaju poput ostalih beba, nego ostaju šutljiva sve do trenutka kad iznenade svoje roditelje izgovarajući cijele rečenice.
Količina govorne produkcije nakon progovaranja može mnogo varirati od djeteta do djeteta. Iz neke djece riječi teku u bujicama, a neka progovore, ali zatim mjesecima ne izgovore ni jednu riječ.
Iako smo izraz 'Einsteinov sindrom' skovali jednostavno za opisivanje vrlo inteligentne djece koja kasno progovaraju, pokazalo se da su sličnosti veće. Einsteinov otac i ujak bili su inženjeri, majka je svirala klavir, a on violinu, počevši u petoj godini i nastavljajući kroz cijeli život. Glazbu je opisao kao 'unutarnju potrebu'.
Mnogi roditelji djece koja su kasno progovorila izvještavaju o nesurađivanju njihove djece kad su prisiljena činiti stvari (opa. kad ih liječnici koji ih testiraju provjeravaju i traže da to učine) koje inače stalno čine kod kuće i tvrde kako su njihova djeca 'odlučna, ustrajna, nepopustljiva'. Jedna majka ogorčeno je izjavila da ova djeca nisu 'dresirane foke'. Ako ih nešto ne zanima, oni to neće ni učiniti.
Rubienstein i Einsteinn u duetu su svirali violinu. Fizičar je u jednom odlomku propustio novu i ubacio se četiri takta kasnije. Krenuli su ispočetka i dogodilo se isto. Rubienstein se ogorčeno okrenuo svom partneru i podrugljivo uzviknuo: Za ime Božje, profesore, zar ne znaš brojati do četiri?
G. Hamilton ovako mi je rekao na spomen mog trogodišnjeg sina koji još nije progovorio: Je li bistra i pozoran? Ne pokušavajte ga naučiti govoriti – ne sada. Samo mu pružajte puno ljubavi i pažnje. Vodite ga sa sobom gdje god možete. Dajte mu do znanja kako mislite da je najdivniji dječak na svijetu. Progovorit će kad stekne samopouzdanje i sigurnost.
Dogodi se da natprosječno inteligentnu djecu obilježe oznakom 'hiperaktivna' ili 'poremećaj pomanjkanja pažnje', a u stvari se samo dosađuju oskudnim školskim programom i privlači ih nešto što je u skladu s njihovim interesima i sposobnostima. Na žalost, postoji mnogo više spremnosti da se takva djeca tretiraju lijekovima, nego da im se pruži izazovniji nastavni plan koji bi zadovoljio njihove sposobnosti.
Kad želimo provjeriti ima li dijete analitičke sklonosti, a ono je još premalo za matematiku, takve sklonosti može sugerirati prijevremena sposobnost sastavljanja puzli.
Natprosječno sposobni ljudi češće su ljevoruki i kratkovidni, te su podložniji alergijama i drugim imunološkim poremećajima od ljudi s prosječnim sposobnostima. Za taj fenomen postoji čak i naziv – patologija superiornosti.
Izgleda da se jezik razvija onom brzinom kojom to rastući mozak može podnijeti. Steven Pinker, neuroznanstvenik M.I.T.
Tipično za djecu s WIlliamsovim sindromom je nizak kvocijent inteligencije i da možda nikada neće biti sposobna živjeti samostalno. Oni imaju sve što inteligentnim kasnim govornicima u djetinjstvu nedostaje, a nedostaje im sve u čemu se kasni govornici ističu. Djeca s Einsteinovim sindromom ističu se u sastavljanju puzzli i nauče rano čitati, a djeca s Williamsovim sindromom imaju teškoća sa sastavljanjem puzzli i uglavnom ne razviju sposobnost čitanja iznad razine prvog razreda osnovne škole.
I na umjetnike – savante također se primjenjuje teorija o 'prenamjeni' moždanih sredstava.
Osvrćući se općenito na autizam, dr. Rimland kaže: Posljednjih je godina autizam postao moderan i jako se pretjeruje u korištenju tog stručnog naziva.
Takva iskrenost je osobito osvježavajuća jer dolazi od učenjaka koji je mnogo godina specijalizirao istraživanje autizma, pa je zato zapanjujuće što toliki drugi ljudi imaju ja-znam-sve stav o znanstvenom području o kojem nitko ne zna ni približno dovoljno.
Još jedna etiketa koja se nemarno lijepi na djecu je 'hiperaktivni poremećaj pomanjkanja pažnje'. Ako se ova etiketa pažljivo definira i primijeni selektivno, može nešto značiti, ali prečesto se primjenjuje kao kečap, gotovo za sve. Ponekad to može značiti da se bistro dijete dosađuje zbog neizazovnog školskog programa ili mlitavog učitelja. Djetetu se često prepisuju lijekovi, a trebala bi mu vrsta edukacije koja bi zadovoljila njegov nadareni um.
Roditelje bi trebalo savjetovati da dijete, prije nego što mu počnu davati Ritalin, pokušaju prebaciti u drugi razred ili školu. Neki su roditelji kasnih govornika otkrili čudesne promjene u ponašanju svog djeteta, samo zato jer su promijenili učitelja ili školu.
Budite strpljivi i pustite dijete da se razvija vlastitim tempom (opa. a ne prema evidentiranim prosjecima).
Nastavni plan koji je za inteligentno dijete prelagan, može dovesti do toga da dijete stekne mentalnu naviku uključivanja i isključivanja s predavanja. Dosada i nemir koje takva djeca ispoljavaju kad se moraju suočiti s nastavnim planom koji se ne može mjeriti s njihovom inteligencijom ili tempom učenja sporijim od tema kojim oni mogu učiti, nepromišljeno se nazivaju 'hiperaktivni poremećaj pomanjkanja pažnje' ili nekim drugim stručnim etiketama, a u stvari je riječ o krutosti školskog sustava.
Moramo se sjetiti da su roditelji ti koji bdiju cijelu noć uz bolesno dijete, koji žrtvuju novac, vrijeme i karijeru kako bi čuvali i brinuli za razvoj djeteta kojeg su donijeli na svijet. Roditelji su ti koji ne odustaju od potrage za dobrim školama. Roditeljska žrtva je ogroman kapital i ne smije si dopustiti da je izgubimo radi pomodarstva. Ona je neprocjenjiva vrijednost i ako je uzmemo olako, smatrajući kako se ona podrazumijevaju znači da je ne poštujemo. Roditeljske spoznaje dolaze iz prve ruke i zato su neprocjenjive, ali kad te spoznaje nisu u skladu s teorijama stručnjaka, oni ih odbacuju tvrdeći kako roditelji 'poriču stvarnost'.
Ludilo
Manfred Lutz
Izdavač: Znanje 2011.
Ludilo u pojedinca je rijetkost – ali kad je riječ o skupinama, strankama, narodima, vremenima, ludilo je pravilo. F. Nietzsche
Zdrav je samo onaj čovjek kojeg nisu dovoljno temeljito pregledali. Karl Kraus
Za privatni život psihijatara vrijedi pravilo: onaj tko po završetku radnog vremena ne može svoje stručno psihijatrijsko znanje ostaviti na radnome mjestu, nego i u privatnome životu veselo postavlja dijagnoze gdje god stigne, taj nije rođen za psihijatra. Uskoro više uopće ne bi imao prijatelja. Osim toga, nepristojno je postavljati dijagnozu nekome tko od vas uopće nije zatražio liječničku pomoć.
Osoba koja je u napadu shizofrenije doživjela slušne halucinacije osjetila je život intenzitetom koji je teško nadmašiti. To je patnja, ali postoje ljudi koji je čak shvaćaju i prihvaćaju kao obogaćivanje njihova života.
Zdravlje označava onu količinu bolesti koja mi još uvijek dopušta da obavljam veći dio svojih poslova. F. Nietzsche
Mnogi mladi menadžeri koji pucaju od zdravlja i savršeno se orijentiraju u vremenu i prostoru, napamet znaju današnje burzovne tečajeve, ali možda su zaboravili da kod kuće imaju ženu koja ih voli i djecu koja ih trebaju. Pacijent s uznapredovalom Alzheimerovom bolešću sve je zaboravio, više ne zna gdje je, koji je danas datum, ništa više ne zna. Posljednje što još zna je da ima ženu i djecu koji ga vole. I još nešto, sposobnost primanja pomoći jednako je dragocjena osobina ljudske vrste kao i pružanje pomoći drugima. Ipak, nije svaki normalan čovjek sposoban za takvo što.
Stav današnjih terapeuta je da u oba slučaja treba igrati na pacijentovu odgovornost i jačati njegovu slobodu izbora. Zbog toga jako pazimo da s pacijentom izgradimo suradnički odnos međusobnog uvažavanja i da svu pozornost usmjerimo na njegove sposobnosti.
Ono što pokreće globalnu trgovinu drogama nije neobuzdana pohlepa ovisnika za srećom, nego beskrajna pohlepa dilera za novcem.
Ljubav u knjizi
Nenad Ljubić
Izdavač: Centar za osobnu izvrsnost 2016.
Ljubav je kao rijeka, ako život ponekad na nju i baci kamen, ona će se za trenutak namreškati, ali će je njezina snažna struja uvijek ispraviti u željenom smjeru. Nepoznati autor
Stopostotna kontrola života nije moguća, a toga se svi jako bojimo. Stalno pokušavamo povećati malo taj postotak kontrole, ali čini se da to ne funkcionira baš dobro.
Ako sve kontroliramo, onda nema čuda, nema visokih 'punata' jer nismo dali priliku svojoj pažnji da putuje, da slobodno udara u prepreke i odbija se do mjesta koja su najbolja za nas, premda su iz svakodnevne perspektive nevidljiva.
Ljubav je latentna sila, ona je poput tamne tvari u svemiru, nitko ju ne vidi, a opet, ona je strašan potencijal koji vreba svijest da je primijeti. To je kao da ogroman ocean vreba njegova vlastita kapljica vode, a njezin potencijal je cijeli ocean. Čista bezuvjetna ljubav zapravo je polje oko oceana, dok je sami vodeni beskraj tek njegova interpretacija. Zahvaljujući mašti, mi možemo skupljati cijelu tu nepreglednu gomilu ljubavi i sažimati je u sve manji prostor. Konačno, preostat će samo riječi Volim te u kojima je zaista veliki potencijal, jednak svom Izvoru – beskraju iz kojeg se to sjećanje dovuklo. Pa ipak je to vrlo potentna sila, ona je tek sjećanje koje počiva negdje na mapi svijesti, u toj gomili svih ostalih sjećanja u našoj podsvijesti.
Sve oko nas je potencijal koji vreba našu pažnju i čeka da ga primijetimo. No, mi trebamo odabrati takav sadržaj stvarnosti – da je sve to Ljubav!
Ljubav tako neprestano teče, mi plivamo u njoj, udišemo je, živimo njezinu esenciju, ali smo potpuno nesvjesni njezine veličine. Ona se slijeva u veće rijeke, veća mora, nepregledne oceane, sve do u Beskraj.
Svaka je informaciju u univerzumu prvo ne-fizička, ona je energetski val ili impuls koji putuje ispred fizičke manifestacije. To putovanje se opet odvija u energiji pa je stvarnost kompleksna mreža energetskih senzora koju smo mi u stanju percipirati, baš kao i životinje i sav drugi živi svijet.
Tako će reći da je Ljubav apstraktna informacija koja putuje zajedno s energetskim vlaknima u univerzumu i nalazi se u njihovoj vibraciji.
Čovjek polako gubi interes za niže vibracije, a pogotovo one kompetitivne, razvija samodostatnost i počinje uživati u tom osjećaju koji ne može sebi objasniti.
Povjerenje je preduvjet slamanju parametara percepcije i svi moramo raditi na njemu, odnosno na ljubavi u sebi.
Osvještavajući ljubav prema sebi, mi u stvari polako osvještavamo povjerenje u sebe, svoju moć da se promijenimo, da preoblikujemo svoju krutost, strah i nezahvalnost za život sam. To je zadaća za sve nas koja traje cijeli život.
Ako imamo signal i kažemo Volim te, nikome određeno, onda kažemo to tek toliko da se ta vijest proširi šumom, možda će se ljubav odmah odazvati u svemu tome kamo smo već zavirili?
Kada kažemo 'nema nikoga vani' ne mislimo na osobu, na svijet, ni na okolnosti. Mi zapravo opisujemo svoju moć da preuzmemo odgovornost za svoj život. To je kapitulacija samovažnosti i potrebe da neprestano okrivljujemo nešto izvan nas za sve ono što nam se događa u životu.
Naš zadatak je integrirati stanje voljenja i zahvale u svakodnevnu pozornost, da bude temelj za sve ostalo.
Živimo u softveru u kojem se sve odvija kako programski kodovi nalažu. To se događa jer nema otpora. Osviještena ljubav je novi softver, svojevrsni virus koji napada učmalost, ustaljenost i bezvoljnost. On je nova baza na kojoj će počivati naša transformacija u bića od svijesti, percepcije i podrške planetu Zemlji.
Ako dobijemo neki dokaz moći ljubavi, nešto nam se lijepo odjednom dogodi, nelogičnošću usprkos, naš zadatak je to znanje usvojiti i postaviti ga kao definiciju života. Na taj način ćemo očuvati potrebnu energiju koja će nam dati snage i optimizma da nastavimo dalje.
Njegovo lice je u nama, mi smo lice Božanstva!
Kad 'prosvijetlite' cijeli svoj kostur, onda ga trebate vidjeti u cjelini, pokušati stabilizirati viziju cijele slike, kompletnog kostura koji je sad potpuno bijela sjajna figura.
Tamo gdje je pažnja – tu je i energija.
Naučio sam da je ljubav prema sebi zaista ključ za sve! Ona je ujedno i samopouzdanje, djeluje poput dlijeta na krute tvorbe koje je strah stvorio, kao neka vrsta zakržljale energije u našoj auri, i ako se ne radi na njima, mogu izazvati ozbiljne probleme u životu čovjeka, poput bolesti, depresije, tuge i drugih oblika patnje. Ako volimo sebe, imat ćemo i samopouzdanje, jer osjećaj odgovornosti koji preuzimamo za svoj život i svoje odluke jednostavno postane istinit i prirodan.
Ljubav, samopouzdanje, odgovornost i samo-povjerenje – četiri vrline za transformaciju.
Nije da trebamo vući za sobom kabel i tražiti utikač s kojim ćemo se prikačiti i hraniti Ljubavlju. Mi smo Izvor i to uvijek putuje s nama. Možda je pravilnije reći da mi putujemo s Njim jer, u konačnici, svijet će nam izgledati onoliko lijep koliko smo spojeni s Izvorom, jer On je taj koji ga stvara.
Ljubav će privlačiti Ljubav. Tražit će načina kako da se manifestira u što širem obliku onome tko je voljan tragati za njom. Ali jednako tako će djelovati i negativne energije, poput mržnje ili zadrtosti u avetinjske vladare koji zahtijevaju prevlast nad bilo čim što nije u njihovoj vibraciji. Zato je važno smoći snage preuzeti odgovornost za ono što privlačimo. To je ključ slobode!
U Ho'oponopu sam prepoznao jednu lijepu filozofiju sažetu u vrlo jednostavni princip u kojem se putem odgovornosti i zahvalnosti možemo riješiti ogromnih vreća tereta različitih sjećanja i programa što su se skupljali od početka vremena i uvijek putovali s nama, oblikovali su stvarnost u kojoj živimo.
Ako se nešto pojavljuje u našem životu, to je prilika da, prvo osvijestimo ta sjećanja, a zatim i da ih očistimo iz svog života i tako zaustavimo taj pakleni vrtlog što se oduvijek vraća i iscrpljuje nas, a da toga uopće nismo svjesni. Ako preuzmemo stopostotnu odgovornost za svoja sjećanja i ako smo ih voljni otpustiti putem zahvalnosti i dopuštanja Božanstvu da ih obriše za nas, onda će se i svijet oko nas preoblikovati u skladu s tim čišćenjem.
Znanstvenici su eksperimentom utvrdili da je čovjek u prosjeku svjestan svega 15 jedinica podataka koje primi u sebe u jednoj sekundi, a istovremeno nesvjestan 11 milijuna jedinica! Možete li zamisliti kolika je to količina podataka što ih primimo u sebe svake sekunde, a da ih uopće nismo svjesni? To je beskrajno polje već izgrađenih struktura koje nam određuju što je stvarno, a što nije, što je istina, a što nije, i mi ih bespogovorno prihvaćamo i živimo. Odatle i kaos na planetu jer čovjek nije svojih djela gospodar.
Riječi Volim te u svakodnevnoj upotrebi, na neki neosoban način, kad nisu usmjerene prema ljudima ili starima koje volimo, nego svemu čemu svjedočimo, savršen su doprinos osvještavanju jer uklanjaju komete, meteorite i drugi otpad koji nas udara i tako sabotira Bezuvjetnu Ljubav.
Ho'oponopono je tako disciplina kojom potvrđujem svoju volju da volim bezuvjetno kroz aktivno djelovanje prema svemu što 'me snađe' u životu preko zahvalnosti i otpuštanja.
Kad ste vi u redu, svi će biti u redu, kaže dr. Hew Len.
Ono što mi radimo ovdje i sada jest lagano dopuštanje da nas Ljubav utopi u svoje dubine, da nas osnaži, preuzme sve što jesmo, što imamo i što nas okružuje.
S ljubavlju prema sebi život će nam se malo više otvoriti, dobit će prozračnost.
Ako se prepustimo toj silnoj Ljubavi u nama, ona će postati naša jedina stvarnost. Tako, ako volimo sebe, onda smo utkani u tu stvarnost, a ne u iluziju.
E pa, hvala vam, Problemi, hvala najljepša, volim vas, jer bez vas nema ni mene!
Ljubav je istinski učitelj. Ona nas uči da razvučemo svoju ljepotu u nepoznato , da napnemo svoje slutnje i otpustimo ih da lete. Volim te je tako poput praćke: napnemo snažno i potom otpustimo! Pustimo odavde da budemo ondje – u Ljubavi i povjerenju. Sve što se od nas traži je da otpustimo remen, neka leti u nepoznato. Zavitlajmo i svoj strah tamo, sve! Jer povjerenje je tu, iza kapije mog Srca, u onom nepoznatom kamo Volim te leti.
Ne trebamo se brinuti. Povjerenje je ključ i moramo se potruditi da ga osvijestimo, jer zaista nema mogućnosti da budemo slobodni bez njega.
Na kraju dana – otpusti dan!
Odjednom smo se zatekli u grdnim problemima i sad je panika. Čini se da pomalo postajemo svjesni da smo zatrpani, natrpani… Možda je to ono što nas stopira da se otvorimo životu? A sada to sve treba otpustiti?
Otpuštanje je iscjeljivanje. U stvari, cjelokupni naš boravak ovdje na Zemlji je ništa drugo do iscjeljivanje. To je naša svrha.
Nije moguće otpustiti intelektom, jer prošlost nije tek samo priča ili uspomena, nego je i energija koju smo ostavili iza nas. Ako smo imali traumu u prošlosti, šok koji je nastao 'zapečatirao' je energiju unutar našeg svjetlosnog tijela. Ona tada biva zaglavljenja, izvan našeg dosega u svakodnevnom životu.
Svaki put ima u sebi 'pragove', nekakve stanice, odmorišta ili evolucijske skale koje označavaju neki progres.
Sve što nam dolazi je prilika da ispravimo stvari. Svako pitanje! Ne postoji pitanje koje kruži Zemljom, a da vi niste odgovorni za njega! Trebate se okrenuti sebi i čistiti non-stop. Dr. Hew len
Odustajanje je tako energetska sitost, nezainteresiranost za zamjene koje smo zapanjeno prigrlili kao surogat svojoj Ljubavi i vezali se za njih.
Iskustvo Ljubavi je stvarni graditelj svijesti i konačna istina o tome tko smo. Šaljimo zato Ljubav u sjećanje, šaljimo je u stvarnost, u sve što mislimo, što vidimo i 'znamo'.
Jer nakon što otpustimo, Ljubav je ono što preostaje.
Sve što se traži od nas je da učinimo svoj dio i imamo povjerenje da će se dogoditi rezultati.
Kad sve već nije u našim rukama, važno je da ne oduzimamo energiju procesu, nego pustimo da se formira na način koji joj je prirođen.
Sad pokušaj to i s drugim stvarima, jer u tome je tajna, u de-automatiziranosti. Kad hodaš, hodaj sporo, pažljivo i s promatranjem. Kad gledaš, gledaj pažljivo, promatrački i vidjet ćeš da je drveće zelenije nego ikad prije, ruže će biti bogatije nego ikad prije. Osluškuj! Kada slušaš, slušaj pažljivo. Kada govoriš, govori pažljivo. Neka cijelo tvoje budno djelovanje postane de-automatizirano. Osho – Narančasta knjiga
Dr. Hew Len kaže da smo mi sami sebi učitelji, a prvi korak prema tome je priznavanje samima sebi da nemamo pojma što se zaista događa.
Ako hodam ulicom i čistim H. alatima, tada preuzimam odgovornost za svaki korak i prizor koji vidim u tom trenutku. To znači da ga osvještavam kao svoje sjećanje i prepuštam 'dalje', ne zadržavam ga više u sebi.
Što se događa u meni da imam iskustvo toga i toga? Odatle sve kreće!
Što je to u meni da imam ova iskustva? Ako to dopustim ono će biti početak prihvaćanja da imam posla ako želim preobraziti svoj život.
Dr. Len kaže:
Nemojte pružati otpor! Nešto se pojavi, a vi gurate! To se događa kada pokušavate razumjeti – vi tada gurate! Umjesto da kažete: pa to bih mogao otpustiti. Kad otpustite nema ničeg u što biste gurali. I onda to odlazi. Kod čišćenja se radi o tome da tada ne pružate otpor, nego se isključite. I čim se počnete isključivati, sve se raspada. Tada ste u strujnom toku. Kad naiđe prepreka u toj struji i vi udarite u nju, što ćete učiniti? Hoćete li se angažirati ili čistiti kako biste to otpustili i opet putovali svojim tokom? To je odgovornost, baš to – ta odluka u tom trenutku!
Ne možete biti odgovorni ni za koga, osim za sebe, svoju percepciju realnosti.
Vidio sam, osvjedočio sam se, sada to prepuštam Božanstvu, Budi, Krišni, Duhu, Višem sebstvu, Manitu, Odinu, Alahu, komegod, da obriše.
Zato s i kaže da je to najlakši način jer sve što trebamo je preuzeti odgovornost prema tom svjedočanstvu, svjesnom ili nesvjesnom, i propustiti ga, ne baviti se više njime.
Evo, ne želim se angažirati. Prepuštam to sve da ode u nepovrat.
To je to. To je sva odgovornost koju trebamo preuzeti.
Jesmo li toliko bogati da možemo posjedovati svoj vlastiti svemir? Zamisli, sve vidljivo, cijeli svijet, zvijezde i planeti samo tvoji? Ali, zatvori oči. Što vidiš? Sve nevodljivo je sad tvoje!
A u nevidljivom je sve vidljivo manifestirano, netko je to namjeravao da se manifestira! Tišina je, dakle, tvoje bogatstvo, u njemu je sva materija, cijeli tvoj svemir.
Pa stvaraj onda!
Ako se sjećate snova, sjetit ćete se da ondje ne postoji prošlost ili budućnost, nema djelovanja iz polja uvjetovanosti koje bi nam određivalo sljedeći korak. U snu egzistiramo isključivo sada i ovdje i to savršeno dobro razumijemo, kao da neki opažajni top puca svjesnost samo u jednu točku i sve što vidimo nalazi se u njoj.
Vrpca je san o svjesnosti, a zvuk bi bio sadašnji trenutak koji 'kupimo' kako se vrpca reproducira. Mi ne možemo znati što je sljedeće na vrpci dok ne dođe do tog položaja, a ono što smo preslušali je već smotano oko sebe u nekom drugom sloju nesvjesnog.
Razlika je u percepciji i jasnoći sadašnjeg trenutka: san je sada, a java je vrpca u reprodukciji. Ako radimo na buđenju iz sna o svjesnosti, onda možemo zaustaviti slojevitost našeg opažanja i izvesti njegovo uštimavanje u sadašnjost.
San je zapravo prilično mali prostor. Ako pomno istražimo, otkrit ćemo da izgleda kao neka sfera ili mjehur u kojem se odvija naša stvarnost. To je najčešće jedna prostorija jedna ulica ili dvije. Nakon toga ulazimo u drugi san, drugu sferu koja nam daje iskustvo druge stvarnosti. Kada se probudimo, vraćamo se opet u svoju svakodnevnu sferu koja je malo veća i čvršća, ali opet je osobna interpretacija jedne stvarnosti, baš kao u onom drugom snu odakle smo netom došli.
Sve je istina, baš kao što i u snu živimo interpretaciju jedne sfere, pa ulazimo u drugu i ništa nije izvan naše pažnje što svijet promatra i sudjeluje u njemu. Kad se 'vratimo' ostanu samo sjećanja i onda prepričavamo taj svoj san prvo sebi kroz unutarnji dijalog, pa ga onda dijelimo s drugima, objavljujemo kulturološkim djelima, gradimo folklor o njemu. Svaki san je za nas tvaran, bilo ovaj ili onaj, on je čvrst, čini ga iskustvo, sjećanje i emocija.
Tako možemo reći da je, jednako kao i u snu, svaka ta priča ili istina jedna sfera sna koju svatko od nas sada živi. U njoj vrlo predano i bez ikakvih sumnji živimo tu svoju istinu, svoj san, kao u pravim snovima. Malen je to prostor, moj san, tek jedna ulica ili prostorija, polje ili obala mora, jedna Ljubav, Božanstvo ili svemir. Kad postanem lucidan u tom snu, i dalje je to jedan san, jedno iskustvo, njegova interpretacija. Iako sada mogu voljno sudjelovati, ponešto i promijeniti, možda donijeti i neku budnu odluku, opet ću na povratku prepričavati to budno iskustvo, svoju istinu.
Čini se da treba odustati od života da bismo zaista živjeli. Oni koji dožive iskustvo bliske smrti počnu živjeti tek nakon njega. Ali sad ne mislim na fizičku smrt, fizičko odustajanje! Mislim na hodanje po svježem, netaknutom snijegu bez tragova na njemu, na nevezanost za tim ukopanim replikama tuđih slikovnica, priča i bajki. Mislim na svjesnost svake pahuljice s neba kao potencijal naše svijest. Mislim na Ljubav.
Kaže se – ono si što jedeš! Ako hraniš svoj život Ljubavlju, u jednom trenutku na površinu će izbiti Strast, tvoje pravo ja. Čovjek je to što Ljubavlju je hranjen. Zato, pusti ga da vozi jer on zna tko si ti. Od tada pa nadalje, svi snovi će ti se ostvariti, jer je to njegov stvarni svijet, a tvoja mašta. Ali ništa od toga, ako ne pustiš!
Ljubav je naše prirodno stanje! Ona je osmijeh male bebe kad vidi igračku, ona je divan cvijet na drvetu što pčele vabi, sitna sjemenka što u golemo drvo sekvoje naraste. Nema kraja svjedočanstvu u Ljubavi oko nas! Jedini je uvjet da s Ljubavlju to sve promatramo.
Čini nam se da je ljubav nešto što treba zaslužiti, moramo teško raditi za nju, možda i patiti prije negoli dođe. Možda je to zato što cijelog života Ljubav očekujemo izvana, od roditelja, prijatelja, ljubavnice, grupe, sistema… Ljubav u nama nadilazi očekivanje, nemoguće ju je pronaći ondje… u očekivanju… To je jednako apsurdno kao da riba ide tražiti vodu u moru!
Moramo se naučiti disciplini preuzimanja odgovornosti za svoje živote, za svoje misli, za svoja djela i svoju prošlost. Ako preokrenemo svoj pristup životu i uzmemo ga kao izazov, on može postati školjka bisernica.
Sve što je potrebno je samo jedan od vas i svima će biti dobro. Tolika je vaša moć! Zar to nije čudesno?! Dr. Hew Len
Kroz sadašnjost se čisti prošlost. Čistimo je iz trenutačne slobodne svijesti, umjesto iz zatočene.
Valja primijetiti da je najčešća pojava nakon iskustva bliske smrti osviještena ljubav. Ti ljudi odmah izvještavaju o beskrajnoj i neizrecivoj preplavljenosti njome i ona im nadalje postaje temelj svega, kao da su dobili nesumnjiv uvid bezuvjetne ljubavi kao jedinstvene stvarnosti. Čini se kao da taj izvor stoji na samom rubu naše zaglavljene pažnje na ovaj svakodnevni svijet. Onda ti ljudi zakorače za trenutak iza, urone svoju svjesnost u Izvor i samo dopuste da ih iscijeli, da ih resetira u Ljubav.
Univerzum će se uvijek pokušavati uravnotežiti, izvući se iz nekog poremećaja balansom, vraćanjem u Nulu, u cjelinu. Mi smo dio univerzuma i također funkcioniramo na tom principu, baš kao i Ljubav. Kad smo u miru, uravnoteženi i u spokoju, onda je Ljubav u nama najveća. Ona je tada osviještena.
Preuzimanje odgovornosti je proces kojim osvještavamo da nema loših odluka, nego samo iskustvo.
Inspiracija je kao mrvice kruha koje smo nekad davno ostavili za sobom i sad za njima hodamo. Ljubav nam pomaže da joj se otvorimo, da je budemo spremni primiti i da ne odlutamo od njezinih tragova.
Sporu promjenu interpretiramo kao evoluciju, a brzu kao revoluciju. Promjene su izvedenice iz Nepoznatog – najvećeg generatora straha. Robert Monroe – Ultimate Journey
Većinu programa ne želimo otpustiti iz straha da ćemo nešto izgubiti.
Mi imamo iskustvo svih varijanti, počevši od straha od promjene, pa straha od ne-promjene, evolucije i revolucije. Jedina komponenta koja je nedostajala je svjesnost. Ipak, postoji rješenje: jednako kao što smo uskočili u lonac i sad čekamo da zakuha, isto tako možemo i iskočiti van i živjeti u inspiraciji. Količina energije je ista, jedina razlika je u svjesnosti, ništa više!
Postoje dva načina življenja: život u rutini i život kao svjesnost. Jedan je lijena staza prepuštanja stihiji programa i sjećanja, a drugi je pitanje: Tko sam ja?
Biti hakerom života znači grabiti pažnju iz drugog zdenca, onog apstraktnog – iz Sebe.
Po tradiciji Ho'oponopona, sjećanja su energija koja se sprema u svaku stanicu tijela i u njima ostaje trajan zapis tih podataka. Čišćenje podrazumijeva vraćanje stanica u ravnotežu, njihov povratak u Nulu, odnosno u stanje kakvo ga je zamislio Stvoritelj. Kad su stanice zasićene sjećanjem, počinju se nekontrolirano ponašati, onako kako im ta sjećanja nalažu, i počinju se zatim gomilati u neprirodnom obliku, a to su onda teške bolesti – tumori, karcinomi, upale i slično.
Ako smo uvjetovani malenim ciljevima, ne možemo hopsati dugo, jer intelektu brzo dosadi. No, ako nam je cijelo nebo, sav zrak, more, jezera, planine i sve zvijezde na nebu cilj, onda je nemoguće ne hopsati, jer to je onda Ljubav. To je onda istinsko Volim te, i zapravo intelekt više ne hopsa – hopsa srce. Eto tako ćemo se zaljubiti u Ljubav.
Problem je što čovjekom vladaju njegova sjećanja, nasljedne osobine predatorske svijesti koju prenosimo s generacije na generaciju. Moglo bi se reći da Ljubav prenosi Božanstvo, a sjećanja agresiju.
Buđenje je spoznaja da je Ljubav ovdje na Zemlji, u tebi, u meni, u njima. Buđenje je to iz sna koji nam je šaputao da je Izvor negdje gore, da je ondje – iza planina izviruje, iza zvijezda treperi. Vidi to! Pogledaj kako izranja iz Tebe, kako ti svijest okupira, ljubaznošću kako ispunjava tvoj strah! Slušaj kako ti šapuće:
Proširi se! Prošlost više nije važna! Siđi s neba i suoči se sa Sobom, jer tu je Sve!
Budizam za prezaposlene
David Michie
Izdavač: Planetopija 2008.
Buddha obećava da je naša sudbina, poput lotosa, budući sjaj iznad svega što trenutačno možemo zamisliti, koji ćemo postići kad se uzdignemo iznad močvare kako bismo postigli uzvišeno blaženstvo transcedencije.
Četiri plemenite istine:
Ovo je istinska patnja. Ovo je istinski izvor. Ovo je istinski prestanak. Ovo je istinski put.
Upoznaj patnju. Napusti izvor. Postigni prestanak. Meditiraj na putu.
Istinski izvor gnjeva zapravo je u našem umu. Većina nas srela je ljude koji se razbjesne i na najmanju provokaciju, kao i one koji su strpljivi poput svetaca, što govori da su događaji oko nas zapravo mnogo manje važni od naše reakcije.
Većinom postupamo na temelju pretpostavki – često neizrečenih – o tome što bi bilo 'dobro' ili 'loše', ne uviđajući da objektivna stvarnost ne postoji. Ovaj nam svijet svima drugačije izgleda i zvuči, drugačije ga doživljavamo i osjećamo zbog načina na koji ga tumačimo. Zbog toga budisti sve pojave obuhvaćaju pojmom 'ovisne pojave'. Postojanje i pojava stvari u našim umovima ovise, među ostalim, i o tome kako ih poimamo.
Ovako ćete kliznuti u svoj najdublji dom: Zatvorite oči i prepustite se. Rumi, sufijski pjesnik
Meditacija Buddhe Iscjeljitelja obuhvaća ponavljanje mantre i određene vizualizacije. Među njima su vizualizacija tamnoplavog Buddhe iz kojega isijava moćna iscjeljujuća svjetlost te ulazi u tijelo, uklanjajući sve bolesti i uzroke bolesti. Kao i drugi oblici tantričke prakse, moć Buddhe Iscjeljitelja ne ovisi o vanjskom božanstvu, već o umu praktičara. I riječi i predodžbe prakse Buddhe Iscjeljitelja moćno su oruđe koje pomaže osloboditi specifične aspekte naše vlastite Buddhine prirode. Ukratko, ta praksa nije molba kakvom vanjskom božanstvu da nas iscijeli, već sredstvo za pristupanje moći koju već posjedujemo, koja nam pomaže da se sami iscijelimo.
Zakon uzroka i posljedice: Um je prethodnik svih događaja. Buddha
Buddha se nije protivio bogatstvu – štoviše, novac i moć postižu mnogo više nego siromaštvo i nemoć, barem u tradicionalnom smislu. Ali Buddha je materijalističke ciljeve pojedinca jednostavno smatrao premalenima, previše kratkoročnima da bi bili vrijedni doživotnih nastojanja.
Misao se očituje kao riječ, riječ se očituje kao djelo, djelo prerasta u naviku, a navika se ugrađuje u karakter, stoga pozorno pratite misao i njezin razvoj, dopustite da nikne iz ljubavi proizašle iz naklonosti prema svim bićima… Kao što sjena prati tijelo, tako mi postajemo ono što mislimo.
Ako želimo doznati kakva će nam biti budućnost, trebali bismo razmotriti svoje današnje misli i ponašanje. Mi smo zbroj svojih odluka. Ili, riječima Dalaj Lame: 'Naše trenutačno stanje nije bez uzroka niti je slučajno. Sami smo ga postupno stvorili nizom prošlih odluka i postupaka te posljedičnim govorom i svjetonazorom.'
Čak i u najtežim okolnostima imamo mogućnost stvoriti neograničeno pozitivnu ili negativnu karmu. Vlasnik male tvrtke u stečaju, sredovječna žena koju suprug napušta zbog mlađe žene, čak i četrdesetogodišnjak obolio od teške bolesti – svi ti ljudi mogu izabrati kakav će stav zauzeti, čime će odrediti svoja buduća iskustva. Ogorčenost, optuživanje i samosažalijevanje mogu biti razumljive reakcije. Ali njima bismo, s karmičkog stajališta, samo stvorili uzroke za daljnje nezadovoljstvo u budućnosti.
Naš je život u potpunosti naša tvorevina. Buddha.
Velikodušnost, strpljenje i moral u tolikoj su nam mjeri prešli u naviku da smo zaboravili njihov prvotni uzrok – osobno unapređenje.
Ne predviđaj male i naizgled beznačajne negativne postupke. I najmanja iskra može spaliti planinu. Tibetanska izreka
Dva su razočaranja u životu: ne dobiti ono što želimo i dobiti to. George Bernard Shaw
Pogriješio sam u tome što sam očekivao da će me vanjski događaj usrećiti do nemoguće mjere.
NE MOGU SE PATITI.
MOGU SVE.
NAGRADITI SE JEDNIM DOBRIM UDISAJEM.
Vjerojatno je prošlo mnogo života otkako smo zadnji put imali toliko povoljan stjecaj okolnosti pogodnih za napredovanje putem prema uzvišenijem bivanju. Dalaj Lama
Uputno je razmisliti i kako smo dobili tu iznimno rijetku mogućnost. Zato što smo među majušnim postotkom najpovlaštenijih bića na Zemlji?
Prema budističkom stajalištu ništa se ne događa slučajno, a karma pokreće sve. Sjemenke ovoga dragocjenog života posijane su u prošlosti našega misaonog tijeka. Prošla želja da drugima pružimo sreću (ljubav) ili da spriječimo njihovu patnju (suosjećanje) bila je karmički uzrok ovog života.
Izazovi svakodnevnog života pružaju nam najbolje mogućnosti za stvaranje sreće.
Naša najveća učiteljica: Smrt pruža vrlo malo nade običnim, svjetovnim ljudima bez duhovnog iskustva… nadzor nad vlastitim budućim razvojem potrebno je steći za života, a ne u trenutku smrti. Dalaj Lama
Umri prije nego što umreš i nikada nećeš umrijeti. Sufiji
Tvoja su djeca tvoji tečajevi. Prema svima njima trebala bi se odnositi kao da su Buddhe jer nikada ne znaš tko doista jesu.
Vizija nije dovoljna. Potrebno joj je pružiti poduzetnost. Nije dovoljno zuriti u stube, moramo se uspeti njima. Vaclav Havel
Mladi redovnik upitao je učitelja: Kako se ikada mogu osloboditi?
Učitelj je odvratio: Tko te je ikada sputao okovima? Advaita pouka
Bit prosvjetljenja: Sva radost ovoga svijeta proizlazi iz želje za srećom drugih. Sav jad ovoga svijeta proizlazi iz želje za vlastitim užitkom. Shantideva
Svatko od nas trebao bi izvesti vlastitu analizu, razmatrajući živote ljudi koji nas okružuju jednako kao i vlastiti. Trebali bismo nepokolebljivo iskreno razmotriti svoje najmračnije trenutke i zapitati se: U kolikoj je mjeri moje nezadovoljstvo proizašlo iz toga što sam previše mislio na sebe? Bih li se osjećao bolje da sam se pozitivnije odnosio prema drugima?
S druge strane, što je s trenucima kad sam osjećao duboku istinsku sreću? Čime sam tada bio zaokupljen i kako to mogu ponovno postići?
Jednostavna, ali moćna istina kaže da sreću moramo dati ako je želimo doživjeti. Velikodušnost je izravan protuotrov za nezadovoljstvo. Ako smo previše zaposleni da bismo bili velikodušni, tada smo i previše zaposleni da bismo bili sretni – ima li to smisla?
Nitko od nas ne može riješiti probleme cijeloga svijeta, ali zbog toga ne bismo trebali odustati od pokušaja da pomognemo kad god možemo. Zapanjujući paradoks razvijanja suosjećanja i prakse velikodušnosti jest iskustvo silne sreće koju stvaramo za sebe.
Izbjegavaj nauditi, razvijaj dobrotu, obuzdaj um. Buddha
Vrlina strpljivosti: Nema grijeha kao što je mržnja, i nema snošljivosti kao što je strpljivost. Stoga meditirajte o strpljivosti, duboko i na različite načine. Shantideva
Tri su glavne prepreke sreći – vezanost, gnjev i neznanje. Među njima je najmoćniji gnjev ili mržnja – njegove su razorne posljedice navodno gore od posljedica bilo koje druge iluzije.
Strpljivost je potpuna suprotnost gnjevu i zbog toga joj Buddha pripisuje toliku vrijednost.
Misao se očituje kao riječ, riječ se očituje kao djelo… Kao što sjena prati tijelo, tako mi postajemo ono što mislimo.
Svaka je misao važna.
Prosvjetljenje je trenutak u kojemu val shvati da je voda. U tom trenutku nestaje sav strah od smrti. Thich Nhat Hanh
Kao što se izgladnjeli ne može nahraniti znanjem o hrani, već mora jesti, tako i čovjek mora u meditaciji doživjeti značenje praznine. Milarepa
Kao što je lotos metafora naše sposobnosti da dosegnemo transcendenciju unatoč mulju u kojemu smo ukorijenjeni, a Mjesečev jastučić simbolizira spokojnu ljepotu bodhichitte, Sunčev jastučić predstavlja sjaj koji doživimo kad ovisnost pojava shvatimo na nepojmovnoj razini.
Uz prisjećanje ovisnosti pojava, ta praksa (bodhichitta) postaje nemjerljivo blagotvorna jer poništavamo pogrešno viđenje stvarnosti s kojim živimo od rođenja.
Vanjska stvarnost ni po čemu nije objektivna, već je samo projekcija našega uma.
Istinska sreća pojavljuje se kad smo sposobni promijeniti svoj um, umjesto da pokušavamo mijenjati svijet oko sebe, kad okove usredotočenosti na sebe uspijemo olabaviti dovoljno da više marimo za druge. Iz toga slijedi spoznaja da sve pojave, uključujući nas, postoje samo kao ovisne pojave.
4 krvne grupe za 4 načina prehrane
Dr. Peter J. D'Adamo
Izdavač: AGM 2000.
Riječ imunosni dolazi od latinske riječi immunis, koja označava grad u RImskom Carstvu koji nije morao plaćati porez . Imunosni sustav funckonira na način da određuje ono što doživljava kao 'svoje' i uništava sve što doživljava kao 'tuđe'. to je bitna funkcija, jer bi bez nje vaš imunosni sustav mogao pogreškom napasti vlastito tkivo ili dopustiti opasnim organizmima pristup vitalnim dijelovima tijela.
Mnogi ljudi koji boluju od artritisa osjećaju da im pomaže izbjegavati povrća iz porodite pomoćnica, poput rajčica, patlidžana i bijelog krumpira. To ne čudi, s obzirom da je većina toga povrća bogata lektinima.
Mršavljenje je jedan od prirodnih popratnih rezultata oporavka organizma.
0
Izbjegavajte mliječne proizvode i žitarice.
Smršavjet ćete ako ograničite žitarice, kruh, mahunarke, leću i grah.
Unošenje glutena djeluje na vaš organizam kao ulijevanje pogrešnog goriva u automobil.
Neke vrste graha i mahunarki, osobito leća i bubrežasti grah, sadrže lektine koji se talože u vašem mišićnom tkivu, što ih čini više lužinastima i manje 'nabijenima' za fizičku aktivnost. Ljudi kg 0 su vitkiji kad je njihovo mišićno tkivo u stanju lagane metaboličke kiselosti.
Ljudi kg 0 naginju niskoj razini hormona štitnjače. I stvaranju nedovoljnih količina joda.
Simptomi hipotirodizma uključuju debljanje, zadržavanje tekućine, opadanje mišića i umor.
Osim smanjenja veličine obroka i odabira nemasnog mesa radi najučinkovitije kontrole težine, ljudi kg 0 moraju osvijestiti korisne učinke nekih vrsta hrane.
Jedite nemasnu govedinu, janjetinu, pureće meso, piletinu ili preporučene vrste riba i morskih plodova koliko god puta želite.
Nastojte ne pojesti više od 20 dkg mesa po obroku.
Morate paziti da održavate ravnotežu mesnih bjelančevina i odgovarajućeg povrća i voća radi izbjegavanja prevelike kiselosti koja može dovesti do vijeda želuca ili podržaja želučane sluznice.
Izbjegavajte: meso guske, slaninu, svinjetinu, šunku.
Ribe iz hladnih mora bogate ulje, kao što su bakalar, harina i skuša odlične su za kg 0.
Mnoge su ribe i morski plodovi također odličan izvor joda koji regulira funkciju štitnjače.
Neka ribe i morski plodovi budu okosnicom prehrane za kg 0.
Ljudi kg 0 mogu jesti 4-5 jaja tjedno i male količine mliječnih proizvoda, ali su oni uglavnom slab izvor bjelančevina za vašu krvnu grupu. Međutim, morate paziti da uzimate dnevnu dozu kalciju u obliku dodataka, osobito ako ste žena, jer su mliječni proizvodi najbolji prirodni izvor kalcija koji organizam može resorbirati.
Neke vrste koštunjavog voća i sjemenki dobar su izvor bjelančevina. Ako pokušavate smršaviti trebate ih izbjegavati.
Za osobe kg 0 grah nije osobito dobar.
Grah općenito narušava metabolizam drugih važnijih prehrambenih sastojaka, na primjer onih iz mesa. On također čini mišićno tkivo malo manje kiselkastim.
Osobe kg 0 uopće ne podnose integralne pšenične proizvode i trebaju ih potpuno eliminirati iz prehrane.
Pšenični su proizvodi glavni uzročnih debljanja za ljude kg 0.
Zbog nedjelotvornog ili tromog metabolizma hrana se sporo pretvara u energiju i taloži se u salo.
Izbjegavajte kukuruzne i zobene pahuljice, žgance.
Očito je da kruh i čajna peciva mogu biti izvor problema za kg 0 jer ih većina sadrži određenu količinu pšenice. Čak i kruh u kojemu nema pšenice može biti problematična za krvnu grupu 0 ako se često jede. Genetski sklop kg 0 nije se priviknuo na žitarice.
Većina se tjestenine proizvodi od pšenice smoline, tako da ćete morati vrlo pomno tražiti ako želite povremeno pojesti obrok tjestenine.
Kupus, prokulice, cvjetača i gorušica mogu ugroziti rad štitnjače, koja je u kg 0 već donekle slaba.
Povrće iz porodice pomoćnica, poput patlidžana i krumpira, izaziva artritična stanja u krvne grupe 0, jer se njihovi lektini talože u tkivu oko zglobova.
Lektini kukuruza narušavaju izlučivanje inzulina, što često dovodi do šećerne bolesti ili gojaznosti. Svi ljudi kg 0 moraju izbjegavati kukuruz, osobito ako su gojazni ili u slučaju šećerne bolesti u obitelji.
Ljudi kg 0 mogu jesti rajčice. One u vašem sustavu postaju neutralne.
Voće je preporučeno jesti 3-4 puta dnevno po komad ili 15 dkg.
Ako pojedite komad voća umjesto kriške kruha napravit ćete dobru uslugu svom organizmu i u isto vrijeme doprinijeti svom cilju – mršavljenju.
Treba izbjegavati naranče, mandarine i jagode zbog velike količine kiseline koju sadrže. I grejp ima puno kiseline, ali ga možete jesti u umjerenim količinama jer nakon procesa probave poprima lužnata svojstva. Većina drugoga bobičastog voća je u redu, ali držite se dalje od kupina jer sadrže lektin koji otežava probavu. Kg 0 osjetljiva je i na kokos i sve proizvode koji sadrže kokos.
Jako dobro voće za kg 0 su smokve i šljive.
Sokovi od povrća bolji su od voća zbog njihove lužinaste osobine.
Sok od ananasa vrlo je koristan za sprječavanje zadržavanja tekućine i napuhavanja jer oba ova čimbenika doprinose debljanju.
Velika količina fukoze u morskim algama štiti sluznicu crijeva kg 0, što sprječava lijepljenje bakterija koje prouzrokuju vrijed želuca. Također najbolji su regulator metabolizma za ovu kg, i važna pripomoć pri mršavljenju.
Peršin djeluje umirujuće na vaš probavni trakt, kao i neki ljuti začini poput karija i mljevene kajenske paprike.
Iako ljudi kg 0 mogu povremeno jesti rajčice, izbjegavajte kečap jer sadrži sastojke slične octu.
Sve ukiseljene i marinirane namirnice su neprobavljive za kg 0. one jako nadražuju želučanu kiselinu.
Trave poput paprene metvice, peršina, šipka i sarsaparille imaju učinak umirivanja probavnog i imunosnog sustava.
Glavni ciljevi dodataka prehrane za kg 0 su: poboljšati metabolizam i sposobnost zgrušavanja krvi, sprječavati upalne procese, stabilizirati rad štitnjače.
Svakodnevno uzimajte 500 mg vitamina c. Mnoge namirnice imaju pojačane količine vitamina D, a za vas je najbolji izvor sunce. Dobro je uzimati i jaki vitamin B kompleks. Vitamin B12 i folna kiselina važni su za razvijanje DNK.
Namirnice bogate vitaminom B: meso, jetra, bubrezi, mišićno meso, jaja, riba, koštunjavo voće, tamni zeleno lisnato povrće, voće.
Namirnice bogate vitaminom K: jetra, žumanjak, zeleno lisnato povrće – kelj, špinat, blitva.
Kako su ljudi kg 0 skloni problemima upale zglobova i artritisa, potpuno je jasna potreba za stalnim uzimanjem kalcija.
Namirnice bogate kalcijem (okosnica prehrane za kg 0): srdele, konzervirani losos, brokula, kelj.
Namirnice bogate jodom: ribe i morski plodovi, morske alge, jodirana sol.
Iznenađuje velik broj pacijenata kg 0 s kroničnim oboljenjima zglobova, kojima je pomoglo kratkotrajno uzimanje mangana.
Sladić (Glycyrrhiza glabra) – Velika količina želučane kiseline tipična za krvnu grupu 0 može dovesti do podražaja želuca i vrijeda. Za smanjenje tegoba i bolje liječenje pomaže preparat sladića zvan DGL (de-gly-cyrrhizinated licorice).
Morska alga Fucus (Fucus vericulosus) – Čini se da fukoza iz morske trave pomaže normaliziranu slabog metabolizma, što rezultira mršavljenjem.
Namirnice bogate vitaminom A: žuto i narančasto povrće, tamno i lisnato zeleno povrće.
Namirnice bogate vitaminom E: biljna ulja, jetra, koštunjavo voće, lisnato zeleno povrće.
A
Možda će vam biti jako teško eliminirati prerađene i rafinirane namirnice, jer se naša civilizirana prehrana sve više sastoji od uobičajenih toksina u svjetlucavim paketićima.
Ljudi kg A imaju malo želučane kiseline, loše probavljaju meso i mliječne proizvode, koji mogu prouzročiti poremećaj lučenja inzulina, što je još jedan čimbenik usporavanja metabolizma.
Moraju paziti da ne jedu previše pšenice jer će im mišićno tkivo postati previše kiselkasto.
Ne mogu iskorištavati energiju jednakom brzinom kao ljudi kg 0, što usporava metabolizam.
Ljudi kg A najbolje da potpuno eliminiraju meso.
Potpuno se klonite prerađenog mesa poput šunke, hrenovke i hladnih narezaka. Oni sadrže nitrate, koji potiču stvaranje raka želuca u ljudi s malo želučane kiseline, što je osobina krvne grupe A.
Jestivi puž Helix pomatia sadrži snažan lektin koji ciljano aglutinira i prianja na one stanice kg A koje su mutirale u jednu od dviju najčešćih vrsta raka dojke.
Riba i morski plodovi moraju se pripremati pečenjem, na žaru ili poširanjem da bi zadržali punu hranjivu vrijednost.
Osobama kg A izbor trebaju biti jogurt, kefir i kiselo vrhnje kao i kultivirani mliječni proizvodi. Sirovo kozje mlijeko je dobra zamjena za punomasno mlijeko.
Ljudi kg A izlučuju više sluzi, nego drugi, vjerojatno zbog toga što sluz daje dodatnu zaštitu njihovu prilično osjetljivom imunom sustavu. Međutim, sluz u prevelikim količinama može biti štetna, jer se u njoj nastanjuju razne bakterije. Prevelika sluz neizbježno dovodi do alergijskih reakcija, infekcija i respiratornih problema. To je još jedan dobar razlog zbog kojega treba ograničiti mliječne proizvode.
Kako ljudi kg A jedu vrlo malo životinjskih bjelančevina, koštunjavo voće i sjemenke daju značajnu proteinsku komponentu. Najbolji je kikiriki. Jedite ga često jer sadrži lektin koji djeluje protiv raka. Jedite i opnu od kikirikija, a bučine sjemenke također su dobre. Uključite u svoju prehranu proso, soju, žgance i integralnu zob.
Osobe kg A s izrazito velikom količino sluzi prouzročenom astmom ili česti upalama moraju ograničiti pšenicu jer ona pojačava izlučivanje sluzi.
Trebate izbjegavati paprike, fermentirane masline, osjetljivost je i na lektine iz domaćeg i slatkog krumpira, jama i kupusa, rajčica je također loša jer njihov lektin aglutinira krv svake krvne grupe.
Brokula i češnjak su jako preporučljivi. Ananas je odličan za probavu kg A, naranča nije dobra jer nadražuje želudac, dok je grej pozitivnog učinka jer nakon probavljanja poprima lužinasta svojstva. Limun je također odličan jer poboljšava probavu i čisti sluz iz organizma.
Lektin banane ometa proces probave kg A. preporučujem vam da umjesto banana jedete druge vrste voća bogate kalijem, poput marelica, smokava i nekih vrsta dinja.
Ljudi kg A svako jutro trebaju započeti s pola limuna iscijeđena u malu čašu tople vode. To je dobro za odstranjivanje sluzi koja se tijekom noći nakupila u sporom probavnom sustavu kg A i za poticanje normalne stolice.
Ocat treba izbjegavati jer njegove kiseline nadražuju želučanu sluznicu.
Budite oprezni jer ukiseljene namirnice dovode u vezu s rakom želuca u ljudi s malo želučane kiseline.
Ljudi kg 0 trebaju čajeve koji smiruju probavu, a ljudima kg A odgovaraju čajevi koji podižu imunosni sustav.
Biljni čajevi poput đumbira i crvenog brijesta povećavaju izlučivanje želučane kiseline. Biljni čajevi za smirenje poput kamilice i odoljena, odlični su za stres. Kad se sljedeći put osjetite uznemireni, skuhajte lonac dobra čaja.
Kava zapravo može biti dobra za kg A. ona povećava želučanu kiselinu i ima jednake enzime kao i soja. Radi postizanja najboljeg učinka, pijte naizmjenično kavu i zeleni čaj.
Ljudi kg A moraju posebno paziti na nedostatak vitamina B12.
U starijih ljudi kg A nedostatak vitamina B12 može prouzročiti senilnost i druga neurološka oboljenja.
Zbog izvjesne sklonosti šećernoj bolesti, ljudima kg A koji u obiteljima imaju slučajeva šećerne bolesti bit će možda zanimljiva činjenica da krom pojačava djelovanje onoga čimbenika u organizmu koji metabolizira glukozu, što pojačava djelotvornost inzulina.
Glog pojačava elasticitet arterija i jača srce, dok u isto vrijeme snižava krvni tlak i blago otapa zakrečenja u stijenkama arterija.
Ljudi oboljeli od raka koji dobivaju kemoterapiju trebaju uzimati šarenu bodeljku (Silybum marianum) kako bi jetru zaštitili od oštećenja.
Ako ste kg A i patite od nadutosti ili drugih simptoma slabe resorpcije bjelančevina, uzimajte bromelin (enzimi ananasa). Taj enzim ima blagu sposobnost razgradnje bjelančevina što pomaže kod bolje resorbcije.
Kako starimo smanjuje se naša sposobnost resorpcije vitamina topivih u mastima. Stoga starijim ljudima kg A mogu koristiti male doze vitamina A radi ublažavanja posljedica starenja na imunosni sustav. Namirnice bogate karotenom: jaja, žuta tikva, mrkva, špinat, brokula.
Vježba za opuštanje: počnite s trbušnim disanjem. Kao kad diše novorođenče, pokreće mu se trbuh a ne grudi.
Kad je napetost postajala prejaka, postajali su tjeskobni i paranoični i sve su shvaćali osobno – karakteristika za kg A.
B
Ljudi kg B krepki su i okretni, obično su sposobni oduprijeti se mnogim najopasnijim bolestima uobičajenim u modernome svijetu, poput bolesti srca i raka. Čak i kad obole od tih bolesti imaju najviše izgleda za preživljavanje. Ipak, kako imaju donekle neuobičajene osobine, izgleda da su više podložni egzotičnim poremećajima imunosnog sustava, poput multiple skleroze, lupusa, sindroma kroničnog umora.
Kad se hrana ne probavlja dobro i ne sagorijeva u obliku energije – taloži se u obliku sala.
Mišićno tkivo piletine sadrži lektin koji aglutinira krvnu grupu B, koji bi trebali izbaciti ovu namirnicu iz jelovnika. Usput, jaja ne sadrže štetan lektin koji se nalazi u mišićnom tkivu piletine.
Kikiriki, sezamove i suncokretove sjemenke, među ostalima, sadrže lektine koji priječe izlučivanje inzulina u ljudi krvne grupe B.
Ljudi kg B trebaju izbjegavati raž, jer ona sadrži lektin koji se nastanjuje u vaskularnom sustavu, što izaziva poremećaje krvotoka i može dovesti do moždanog udara.
Dok lektin rajčice ima slabo djelovanje na kg 0 i AB, kg B i A snažno reagiraju na taj lektin, obično u obliku nadražene želučane sluznice.
Kako su osobe kg B osjetljive na viruse i autoimune poremećaje, jedite puno lisnatog zelenog povrća koje sadrži magnezij, važan protuvirusni čimbenik. Magnezij je također dobar za djecu kg B koja imaju ekceme.
Ananas može biti osobito dobar za osobe kg B osjetljive na napuhavanje jer bromelin potiče probavu.
Đumbir služi za zagrijavanje, a paprena metvica za smirenje probavnog trakta.
Sladić ima antivursna svojstva i smanjuje sklonost autoimunim poremećajima. Regulira razinu šećera u krvi. Jak je eliksir za ljude koji pate od sindroma kroničnog umora.
AB
Glede mliječnih proizvoda, ljudi kg AB imaju osobine kg B. vama mliječni proizvodi odgovaraju, osobito prerađeni i ukiseljeni: jogurt, kefir i niskokalorično vrhnje.
Glavna stvar na koju morate paziti je prekomjerno izlučivanje sluzi. Tegobe dišnih puteva, sinusi ili upale ušiju ukazuju da morate smanjiti unos mliječnih proizvoda.
Pšenica također potiče stvaranje sluzi.
Limun je izvrstan za kg AB jer poboljšava probavu i čisti sluz iz organizma.
Lektin banana narušava probavu ljudi kg AB. Preporučajem umjesto banana drugo voće bogato kalijem – smokve, marelice, neke vrste dinje.
Ljudi kg AB trebaju početi dan s prirodnom limunadom od pola svježeg limuna u maloj čaši tople vode, radi čišćenja organizma od sluzi koja se tijekom noći nakupila u organizmu. Takva je prirodna limunada dobra i za urednu stolicu. Nakon limunade popijte čašu razrijeđenog soka od ananasa ili papaje.
Lucerna, čičak, kamilica i rudbekije jačaju imunosni sustav. Glog i korijen sladića su jako preporučljivi za očuvanje kardiovaskularnog sustava. Zeleni čaj vrlo pozitivno djeluje na imunosni sustav, a čaj od maslačka, čikova korijena i lista od jagode su odlični za resorpciju željeza i sprječavanje anemije.
Namirnice bogate vitaminom C: bobičasto voće, grejp, ananas, trešnje i višnje, limun, brokula.
VAŠE ZDRAVLJE PO KRVNOJ GRUPI
Jeste li znali da antibiotici samo smanjuju upalu? Od vašeg se imunosnog sustava ipak zahtijeva da dovrši bitku. Kad dopustite svom organizmu da se samoinicijativno bori, bez intervencije antibioticima, on ne samo da razvija pamćenje o specifičnim antitijelima trenutne upale i njima sličnim tijelima, nego i sposobnost učinkovitije se boriti kad opet bude izazvan i napadnut.
Vitamin A i C imaju ogroman učinak na zacjeljenje rana i smanjuju stvaranje ožiljaka.
Pobrinite se da prije kirurškog zahvata u organizmu imate dovoljno vitamina K, on je ključan za zgrupnjavanje. Kelj, špinat i kelj collard imaju velike količine toga vitamina, iako je možda dobro uzimati i dodatak u obliku tekućeg klorofila.
Ljudi krvne grupe 0 mogu svoj organizam ojačati i jakom fizičkom aktivnošću. Ako vam je moguće baviti se fizičkim aktivnostima prije operacije, one će dati mogućnost vašoj krvi i organizmu da zahvat bolje podnesu i da rana brže zacijeli.
Korijen velikog čička (Arctium lappa) i crvena rudbekija (Echinacea purpurea) odlični su za jačanje imuniteta.
Calendula succus (neven) se koristi za brže zacjeljenje rana i za održavanje rana čistim.
Imunosni je sustav krvne grupe A podložan i raku, jer je nedovoljno oprezan i teško prepoznaje neprijatelje.
Pšenica u vašem organizmu djeluje kao otrov.
Multipla skleroza i druge rijetke neurološke bolesti ponekad su izazvane lektinima namirnica poput piletine i kukuruza.
S vremenom sustav filtriranja prestaje funkcionirati. Kako se aglutinacija postupno povećava, tako je sve manja količina krvi pročišćena. To je spor proces, ali je u konačnici smrtonosan. Otkazivanje bubrega je jedan od vodećih uzroka fizičkog propadanja u starijih osoba.
Kako lektini stižu do mozga? Prisjetite se da lektina ima u svim oblicima i veličinama; neki su tako mali d aogu proći kroz barijeru između krvi i mozga. Kad stignu do mozga počinju aglutinirati krvne stanice i postupno naruđavati djelovanje neurona. Taj se proces događa tijekom više desetljeća, ali neuroni u konačnici postaju tako spleteni da to narušava funkconiranje mozga.
Unošenjem lektina možete u bio kojoj dobi smanjiti propadanje stanica.
Alergija na hranu je potpuno različita pojava, koja se ne događa u probavnom traktu nego u imunosnom sustavu. Vaš imunosni sustav doslovno stvara jedno antitijelo na određenu namirnicu. Reakcija je brza i jaka: osip, oteklina, grčevi ili neki drugi specifični simtomi koji pokazuju da se vaš organizam bori kako bi se oslobodio otrovne hrane.
Ljudi krvne grupe 0 su šampioni alergije! Oni imaju više izgleda za astmu, a činis e da je čak i peludna groznica specifična za tu krvnu grupu. Mnogi peludi sadrže lektine koji potiču ispuštanje jakih histamina i – bum! Svrbež, kihanje, curenje iz nosa, hroptanje, kašalj, crvene vodnjikave oči – sve su to simptomi alergije.
Izgleda da ljudi krvne grupe AB imaju najmanje problema s alergijama, vjerojatno stoga što njihov imunosni sustav najbolje podnosi okoliš. Kombinacija antitijela A i B daje im dvostruku količinu antitijela za borbu protiv uljeza iz okoliša.
Autoimunosni premećaji predstavljaju slom imunosnosg sustava. Vaš imunosni sustav dolazi u stanje jake amnezije – više sebe ne prepoznaje. Rezultat je da pobjesni, počne stvarati autoantitijela koja napadaju vlastito tkivo. Ta ratoborna autoantitijela misle da brane svoje područje, dok ustvari, uništavaju vlastite organe i prouzrokuju uplana stanja. Primjeri autoimunosnih bolesti uključuju reumatoidni artritis, lupus nefritis, sindrom kroničnog umora, multiplu sklerozu i amiotrofičnu lateralnu sklerozu.
Iako sindrom kroničnog umora po simptomima izgleda kao autoimuna bolest, pravi joj je uzrok loš metabolizam u jetri. Drugim riječima, jetra je nesposobna pročišćavati kemijske supstance.
Najveći problem osoba krvne grupe 0 je zgrušavanje krvi.
Žene krvne grupe 0 sklone su znatno večem gubitku krvi poslije poroda nego žene drugih krvnih grupa.
LJudi krvne grupe 0 koji su imali poremećaje krvotoka ili pretrpjeli moždani udar moraju staviti naglasak na namirnice koje sadrže klorofil, koji će modificirati njihove činitelje zgrušavanja. Klorofil se nalazi u skoro svim vrstama zelenog povrća, a mogu se uzimati i preparati.
Bolovi u vratu i rukama ukazuju na bolest srca. Nedovoljan dotok krvi i kisika u srčani mišić uzrokuje anginu pectoris.
LJudi krvne grupe 0 jedu puno ugljikohidrata, obično proizvoda od pšenice. Te namirnice mijenjaju djelotvornost inzulina u njihovu organizmu, zbog čega učinak inzulina postaje snažniji i dugotrajniji. Zbog pojačane aktivnosti inzulina u mišićima se taloži više masnoća i povećavaju se zalihe triglicerida.
Kod srčanih oboljenja potrebno je smanjiti količine pšenice, dobar je ekstrakt gloga, mala doza vitamina B, niacina koji smanjuje kolesterol.
Kod mjerenja krvnog tlaka očitavaju se dvije vrijednosti. Sistolički tlak (gornji broj) mjeri tlak unutar arterija dok srce istiskuje krv. Dijastolički tlak (donji broj) mjeri tlak u arterijama dok srce miruje, tj. između otkucaja.
NOrmalan sistolički tlak je 120, a normalna dijastolički je 80, ili 120 s 80 (120/80). VIsok krvni tlak u dobi ispod 40 godina je 140/90, a u dobi iznad 40 godina 160/95.
Voda iz svježe rajčice sadržo jedan lektin koji može aglutinirati i uništiti bakteriju stafilokok. Izgleda da je lagana kiselost rajčice jako slična kiselosti očnog iscjetka.
Djeca krvne grupe 0 često imaju lagan do umjeren proljev kao reakciju na mliječne proizvode.
Djeca krvnih grupa A i AB podložna su parazitu Giardia lamblia, općenitije poznatom pod nazivom Montezumova osveta, jer se taj parazit prerušava u svojstva krvne grupe A.
DJeca krvne grupe B dobit će proljev ako jedu previše pšeničnih proizvoda ili kao reakciju na piletinu ili kukuruz.
Djeca krvnih grupa A i AB imaju veće probleme s izlučivanjem sluzi zbog nepravilne prehrane, a sluz je jedan od činitelja kod upale uha. U djece krvne grupe A uzročnik su obično mliječni proizvodi, dok djeca krvne grupe AB mogu biti osjetljiva, osim na mlijeko i na kukuruz.
Imunitet svakog djeteta najbrže će se povečati ako dijete jede manje šećera.
Za jačanje imuniteta dobra je Rudbekija (Echinacea purpurea).
Krvnoj grupi B prehrana se mora prilagoditi tako da se izbace rajčice, kukuruz i piletina. Lektini tih namirnica djeluju na površinu probavnog traktia i izazivaju otekline i izlučivanje sluzi, što se obično prenosi na uši i grlo.
Djeca krvne grupe 0 izbjeći će upale uha ako ne jedu pšenične i mliječne proizvode. U ranoj su dobi neobično osjetljiva na te namirnice, ali im se imunitet pojačava lako čim uzimaju bjelančevine veće vrijednosti, poput ribe i nemasnog mesa.
Dijete krvne grupe 0 koje ima poremećaj nedostatka koncentracije treba koliko god je moguće poticati na fizičke aktivnosti.
DJeca krvne grupe A i AB koriste aktivnosti koje potiču razvoj osjetilnih i opipnih sposobnosti, poput kiparstva ili primjenjene umjetnosti, kao i osnovne tehnike opuštanja, poput dubokog disanja. Za djecu krvne grupe B dobro je plivanje i jutarnja gimnastika.
Među znanstvenicima postoji mišljenje da je poremećaj nedostatka koncentracije posljedica prejakog metabolizma šećera ili alergije na boje i druge kemijske supstance.
Ako vaše dijete ima ADD (poremećaj koncetracije) porazgovarajte s liječnikom nutricionistom o uzimanju dodatka vitamina B12 i folne kiseline, uz program prehrane za krvnu grupu djeteta.
Ispiranje usta preparatom napravljenim od kadulje i hidrastisa jako je djelotvorno za spriječavanje streptokoka u grlu i krajnicima.
Iako trenutno za dijabetes tip I nema učinkovitog prirodnog lijeka koji bi zamijenio inzulin, postoji jedno važno prirodno ljekovito sredstvo – kvercetin, antiokidans koji se dobiva iz biljaka.
Mnogi ljudi poistovjećuju gastritis sa vrijedom želuca. Vrijed je posljedica prevelike količine želučane kiseline, što je osobina krvnih grupa 0 i B. Gastirtis je posljedica vrlo male količine želučane kiseline, što je osobina krvnih grupa A i AB. Gastritis nastaje kad je količina želučane kiseline tako mala da više ne funkcionira kao prepreka za mikroorganizme. Ako nema dovoljno želučane kiseline, mikrobi žive u želucu i dovode do ozbiljnih upala.
Ako ste krvne grupe 0 i patite od vrijeda želuca ili ga želite spriječiti, jedite algu fucus i bakterija H.pylori koja prouzročuje vrijed će skliznuti niz vašu želučanu stjenku.
Trave za jačanje imunosnog sustava su lucerna, veliki čičak, rudbekija, ginseng i đumbir.
Virusni meningitis osjetno je češći među osobama krvne grupe 0 koje su osjetljive na agresivne infekcije. Budite oprezni u slučaju simptoma umora, visoke temperature i znakova meningitisa koji zovemo ukočenost šije, tj. ukočenost vratnih mišića.
Krvne grupe 0 i B podložnije su kroničnim infekcijama sinusa.
Ljekovita biljka collinsonia koja se koristi za liječenje oteklina, poput proširenih vena, pomaže i kod sinusitisa, vjerojatno što je to jedna vrsta hemeroida ili proširene vene na glavi.
Ako ste krvne grupe B ili AB podložniji ste učestalim infekcijama mjehura. Razlog je što su najuobičajenije infekcije koje pogoduju bakterijama, poput E. coli, pseudomonasa i klebsiele, slične krvnoj grupi B, a krvne grupe B i AB ne stvaraju antitijela protiv tjelešaca B.
Ako ste krvne grupe B i patite od učestalih urinarnih problema, nastojte dnevno piti jednu ili dvije čaše miješanog soka od brusnica i ananasa.
Samo 3% alkohola koji popijete prođe kroz vaš organizam i izluči se iz njega. Ostatak se metabolizira u jetri, želucu i tankim crijevima. S vremenom, uz redovito konzumiranje većih količina alkohola, jetra počinje propadati. Krajnji rezultat može biti ciroza jetre, jaka neishranjenost zbog slabe resorpcije hrane i i u konačnici smrt.
Među oboljelima od žučnih kamenaca, bolesti žučnih kanala, žutice i ciroze jetre, veći je broj osoba krvnih grupa A, B i AB od 0, a posebno A tumorima gušterače.
Propisivao sam joj diuretike radi otjecanja tekućine iz trbušne šupljine, ali je zbog tih lijekova gubila velike količine kalija, što je vjerojatno bilo razlogom njezina prevelikog osjećaja umora.
Stanja poput dermatitisa i psorijaze obično su posljedica djelovanja alergijskih komponenata u krvi.
Mnoge osobe krvne grupe 0 dobiju psorijazu jer jedu puno žitarica i mliječnih proizvoda.
Zanimljivo je da u Japanu gdje je uobičajena prehrana bogata biljnim estrogenima, ne postoji izraz za menopauzu. Nedvojbeno je da korištenje velikih količina sojinih proizvoda, koji sadrže biljne estrogene genestin i diaziden, suzbija jake simptome menopauze.
Znanstvenicima je rak možda igra brojaka, meni on predstavlja osobnu krizu u životu svakoga pojedinog čovjeka.
Osobe kg 0 i B pokazuju manju učestalost obolijevanja od raka.
Kako je genetski materijal pobrkan, stanice raka gube kontrolu nad stvaranjem svojih površinskih šećera i obično ih stvaraju u većim količinama od zdravih stanica. Stanice raka imaju više izgleda slijepiti se ako dođu u dodir s odgovarajućim lektinom.
Zloćudne su stanice raka čak 100 puta osjetljivije od normalnih stanica na aglutinirajuće djelovanje lektina. Ako se naprave dva razmaza, jedan s normalnim stanicama a drugi s malignim, jednaka će doza odgovarajućeg lektina pretvoriti razmaz s malignim stanicama u ogromnu zamršenu masu, dok su na razmazu s normalnim stanicama vidljive male ili nikakve promjene.
Kad zloćudne stanice aglutiniraju u velike spletove stotina, tisuća ili milijuna stanica raka, imunosni se sustav ponovno aktivira. Sada antitijela mogu napasti skupine stanica raka i uništiti ih. Tu misiju pronađi i uništi obično izvode snažne stanice makrofazi koje se nalaze u jetri.
Ako se na izdanke zdrave i zloćudne stanice stavi lektin iz hrane specifičan za tu krvnu grupu, on će imati agresivnije djelovanje na neurednije zloćudne stanice nego na glađe normalne stanice.
U jednom životnom vijeku javlja se ogroman broj dioba stanica. Uz taj podatak začuđujuće je da nema još više oboljenja od raka. Vjerojatno ih nema zato što imunosni sustav ima posebnu sposobnost otkrivanja i uništenja velike većine mutacija koje se svakodnevno događaju. Rak je vjerojatno posljedica propusta u imunosnom sustavu nadzora, kad stanice raka uspiju zavarati imunosni sustav imitirajući normalne stanice i onesposobi ga.
Iako su moje pacijentice krvnih grupa 0 i B dobile rak dojke, njihovi antigeni suprotni krvnoj grupi A imali su sposobnost oduprijeti se raku, jer su u ranoj fazi opkolili stanice raka i uništili ih. S druge strane, antigeni mojih pacijentica s krvnim grupama A i AB nisu se mogli oduprijeti jednakom žestinom jer nisu prepoznali neprijatelje. Kamo god se okrenu, sve su im stanice izgledale jednake, bilo im je nemoguće otkriti mutirane stanice raka pod njihovim lukavim maskama.
Springer vjeruje da cjepivo napravljeno od antigena T i tumorskog biljega CA 15-3 može pomoći prodrmati i potom probuditi ugušeni imunosni sustav osoba oboljelih od raka, što bi im pomoglo napasti i uništiti zloćudne stanice.
Čini se da su osobe kg 0 puno otpornije na skoro sve vrste raka. Kako krvna grupa 0 ne podnosi ništa što ima osobine A i u nekim slučajevima osobine B, jer te osobine doživljava kao neprijatelje, njezini jednostavni šećeri fukoze odbace i unište stanice raka, jer imaju osobine krvne grupe A ili B i stvaraju antitijela protiv A i B.
Probavni trakt osoba krvne grupe A teško razgrađuje bjelančevine i masnoće životinjskog podrijetla. Stoga one, kao i osobe krvne grupe AB, trebaju uvesti prehranu koja ima puno vlakana i malo bjelančevina životinjskog podrijetla.
Ništa nije završeno. Ovaj svijet i naša svrha u njemu su neprekidna promjenjiva jednadžba, a svatko je od nas trenutačno jedan njezin integralni dio. Revolucija se nastavlja, s nama ili bez nas. Vrijeme nas vidi samo kao treptaj oka i ta prolaznost čini naše živote tako dragocjenima.
Kako su geni A i B jednako jaki, ako ste od jednog roditelja dobili gen A, a od drugog B, imate krvnu grupu AB. Na kraju, kako je gen 0 slabiji od svih ostalih gena, bit ćete krvne grupe 0 samo ako ste dobili gen 0 od oba roditelja.
Moguće je da dvoje ljudi krvne grupe A dobiju dijete krvne grupe 0. To se događa kad oba roditelja imaju gen krvne grupe A i gen krvne grupe 0 i oba prenesu na dijete gen krvne grupe 0. Na isti se način dvoje ljudi smeđih očiju mogu dobiti dijete plavih očiju, ako svaki roditelj nosi uspavani recesivni gen plavih očiju.
Nastojte ako je moguće jesti što više različitih namirnica tijekom tjedna. Bolje je neku hranu jesti češće u umjerenim količinama negoli povremeno u velikim količinama.
Žitarice su a ne meso uzročnici kardiovaskularnih problema u osoba krvne grupe 0.
Sustav Rh dobio je ime po majmunu Macaccus Rhesus, koji je najčešća pokusna životinja u laboratorijima, u čijoj je krvi po prvi put otkriven.
Brak za novo vrijeme
Antonio Vazquez
Izdavač: Verbum 2013.
Princ se može oženiti praljom, ako pralja ima dušu princeze.
Ti bi je promijenio? Osobe mogu postati bolje ili lošije, ali ne mijenjaju se. Ako sada svi vjetrovi pušu u tvoju korist, a imaš poteškoća pri plovidbi – što li će se dogoditi kad se pojave valovi u svakodnevnom životu i lađe zanosa ne bude pratio čak ni lagani povjetarac?
Ljubav je poput starih gostionica, u njima ćeš pronaći samo ono što nosiš sa sobom. Merimee
Nemoj se sad ispričavati da nemate vremena. To je alibi lijenih ljudi.
Uvijek je moguć početak, a osobito novi početak.
Previše je frustracija u današnje vrijeme. Dali su nam mračan i crn pogled na brak koji je grub i bez duha. Previše je sebičnosti a nedostaje nam ambicija. Kažu nam da je malo ljubavi u braku. Licemjeri, zar je možda ima mnogo izvan braka?
Kriza u braku, bračne nesuglasice? Ne vjeruj u to, ta se bolest pojavila puno prije.
Kriza je u osobama.
Moral! Ta se tema mijenja kao moda.
Trčimo više za onim što je novo nego za onim što je bolje, no uvijek će doći nešto novije i posljednjem novitetu zabiti nož u leđa. Seneka
Razumijevanje je zadaća ljubavi koja se ispunjava razumom.
Umjesto da gledamo prepreke moramo otkriti mogućnosti.
Žena: nježna tjelesna građa, raspršena energija, osjećaj za detalje, graciozni i nježni pokreti, promjenjivo raspoloženje, velika osjetljivost, utjecaj na sve, zanimanje za detalje i za aktualno, stalno prilagođavanje, uloga majke zaštitnice vrijednosti.
Muškarac: krupna tjelesna građa, usmjerena energija, snažni osjećaji, grubi i neobazrivi pokreti, duboke i stabilne emocije, snažne srasti, agresivnost i želja za naređivanjem, odvojene aktivnosti, prevlast moći rasuđivanja, dugoročno zanimanje za globalno, tvrdoglavost u odlučivanju, uloga oca i arhitekta svijeta.
Svako ljudsko biće je misterij.
Što je suštinsko jednoj ženi više se osjeća nego što se vidi. Ana Sastre
Muškarčeva životna energija je sumjerena, dok je ženina puno raspršenija. Muškarac funkcionira na principu naglosti, a žena na principu ustrajnosti. Tako muškarac može u jednom jutru promijeniti sav namještaj u kući, potom sjesti čitati novine, a da ga se nitko ne usudi ometati. Žena može provesti dvanaest sati obavljajući sitne poslove ne predahnuvši ni trena. Muškarac obavlja jedan posao za drugim a žena je pak sposobna učiniti pet stvari odjednom uz rizik da dajući veliku važnost detaljima izgubi ono bitno. Ženi je sve hitno, a malo toga je važno. Nitko kao ona nije sposoban riješiti nepredviđene situacije.
Muškarac je više uman. Njegov um razmišlja na linearan način postavljajući si premise i dolazeći do zaključaka. On ne može ni prstom mrdnuti ako ne zna zbog čega.
Zanimaju ga jednostavni podaci sa što manjim brojem dodatnih uljepšavanja. Privlače ga ideje. One su njegov pokretač. Međutim, budući da se dobro snalazi u tom apstraktnom svijetu, mogao bi ponekad pobrkati ideje sa stvarnošću.
Žena je vrlo intuitivna. Gleda stvari i osobe iznutra.
Misli srcem. To je dovodi do razumijevanja ostalih pri čemu zna shvatiti osjećaje i želje. Zna tražiti u ljudima ono što se skriva iza svakoga čina. Pita tko je pao prije negoli upita što mu se dogodilo. Njezina životna mašta omogućuje joj da velikom pronicljivošću i letimičnim pogledom rekonstruira prizore i situacije.
Ta mašta dovodi je do toga da cijeni stvari prema tome kako se održavaju u njenoj unutrašnjosti i da se projicira u njima. Djetetova rana od udarca i nju boli.
Muškarca privlače velike stvari, cilj kojem treba služiti. Bliska stvarnost manje mu služi od velikih tokova misli i perspektiva budućnosti. Iako se ne bavi intelektualnim aktivnostima, želi znati kamo ide svijet. Žena možda ne čita novine po cijeli dan, ali stvara povijest. Upravo stoga što je život u prvom redu svakodnevni život, te se na tom području zbiva sve ostalo, Julian Marias moga je izjaviti da je povijest dosljedna, nije besmislica jer je žena kroz tisućljeća ponovo sve vratila u normalno stanje.
Muškarac teško mijenja odluku nakon što je donese. Više se usredotočuje na zadatke negoli na osobe te stoga tvrdoglavo brani svoja stajališta. Muškarac je agresivan, dominantan, nedvosmislen. Pokušava pobijediti bez uvjeravanja. Manje zna o taktikama i strategijama. Kad nešto traži nacrta ravnu liniju kao najkraću između dvije točke. Ne zna mjeriti trigonometrijski. Žena je puno finija, ljubaznija i svakako, puno spretnija. Poznaje svoju snagu, procjenjuje svoje prilike. Muškarac nastoji pobijediti, žena nastoji ugoditi. Žena je sklonija promjenama, s više nijansi, lakše se prilagođava okolnostima. Spretno i sigurno koristi taktiku kameleona. Iz toga proizlazi što je jako bitno kod muškarca – da sluša sve više nego što priča i prevodi više nego što sluša. Od najveće koristi za muškarca bit će sastavljanje jednog dobrog rječnika tijekom godina. Morat će posegnuti za njim da bi mogao protumačiti kad se njegova supruga onesvijesti uz umorni uzdah zbog napornog dana pretrpanog obvezama da se to ne rješava ugodnim razgovorom nakon večere, već izlaskom u neki restoran udaljen 20 km od njihove kuće.
Muškarac se, postigavši uspjeh na poslu, osigurava, puni energijom i preplavljuje ga zadovoljstvo. Daje sve za postizanje cilja, za uspjeh nad nekom poteškoćom. Ženu čini sretnom zadovoljstvo koje njezin posao rađa u drugima. Mehanički posao je deprimira, a privlači je sve što pretpostavlja odnose s ljudima. No ona zna unijeti zanos u male stvari, dok muškarac pak nije otkrio da je ono mao također lijepo.
Kada se žena tuži da joj suprug kod kuće ne govori o svojim problemima na poslu, ne pada joj na pamet da je takvo ponašanje nešto potpuno zabranjeno za njega. Pored toga, ne zna se izraziti, priča u jednosložnim rečenicama ili rečenicama bez konkretnog značenja.
Ženi je potrebno razgovarati o onome što je napravila. Kakva god bila cijena telefonskih usluga, komunikativna je i pričljiva. Želi da joj se suprug vrati kući s posla da bi mu pričala o djeci, susjedima, rođacima. Voljela bi da njezin suprug izrazi veće zadovoljstvo nekim jelom, nekim cvijetom i prevodi služeći se lošim rječnikom, nedostatak znakova pažnje kao nedostatak ljubavi.
Muškarac je stabilniji. Njegovo raspoloženje obično više-manje je isto i predvidivo. To su tipke klavira koji je uvijek ugođen. Budući da je njegovo psihičko napredovanje sporije i redovito, temperament mu je jednoličniji. Teško da ćemo vidjeti muškarca da plače, dok se na licu žene pojavi brzo skrivena suza. Možda bog istog tog razloga, kad dođe do svađe, on to dulje od nje zadržava u sebi. Prolazna bolest više utječe na muškarca, kojeg potpuno sruši, dok bilo koja žena u ritmu svoga biološkog sata može podnijeti mrske joj boljke i uvijek ih svladati.
Muškarac je spreman otrpjeti bol kad mu neki uzor ili cilj pomognu da ostanu budnim ili kad njegovo ponašanje može značiti pomoć ili neko zanimanje ili cilj. Ima potrebu nešto raditi da bi pobijedio razlog boli. Njegovi napori usmjereni su prema suzbijanju boli u korijenu. Stoga, kad se ne osjeća korisnim, prepušta se i klone. Žena s lakoćom i bez najmanje zadrške prihvaća bol. Naviknuta ju je podnositi. Nije joj potreban konačan cilj. Njena prisutnost uz uzglavlje onemoćalog bolesnika dokaz je tome. Nije joj potrebno ništa zauzvrat.
A upravo muškarac voli mudro pružiti svoje usluge samoodricanjem. Ne voli da ga se naziva dobričinom. Ona se ne koristi tim sredstvima, predaje se bez potrebe za dugim razmišljanjem.
Muškarac je strastveniji. Kada ga obuzmu osjećaji u njemu se budi žar koji uništava svaku aktivnost. Otud proizlazi njegov profesionalitis. Kad ga protrese snažna motivacija – za novcem, moći, društvenim statusom – pokreće svu energiju i usredotočuje se na nju te teško može biti na usluzi na drugom mjestu. Žena će međutim reagirati bez potrebe za snažnim poticajem. Jedan telefonski poziv u pravom trenutku čini je sretnom. Jedan detalj zaborava ili nepažnje može izazvati nevolju. To je jedan od razloga njenih promjena raspoloženja bez ikakva očitog razloga. U muškarcu, to je trenutak trezvenosti s njegove strane. Bilo koja zabava može mu pomoći zaboraviti mrzovolju koja ga je mučila prije pola sata. Te promjene raspoloženja nesumnjivo imaju svoj uzrok. Žena je više ovisna o svom tijelu i više je intimno uvjetovana njime, više je uronjena u svoju tjelesnost.
Muškarac se okrepljuje u radu i stoga će veselo skakutati od jednog uspjeha do drugog poput konja koji preskakuje po poljima šahovske ploče.
Muškarac razdvaja različite aspekte života, a žena ih promatra kao jedinstvenu cjelinu.
Objasnimo tu razliku: žena je sposobnija od muškarca živjeti jedinstvo života. Za muškarca srce je podijeljeno u ograđene odjeljke. Sposoban je voditi sjajan poslovni život dok je u međuljudskim vezama tmuran, a u bračnom životu katastrofa. Nakon jednog zabavnijeg razgovora s prijateljima o istim interesima može se vratiti kući ne zinuvši o tome. Žena naprotiv, ima srce poput spirale koja ima svoje korijene u ljubavi.
Čitav njezin život predivno se isprepliće tvoreći jedinstveno postojanje. Ako je došlo do razmirica sa suprugom, zagorjet će joj nabujak i neće ni primijetiti razmirice na poslu, jer ženi treba prostor i odmor za smirenje i sazrijevanje. Događaji u njenom životu nisu postavljeni jedni uz druge, treba ih asimilirati da bi ih prihvatila i uključila u svoj proces sazrijevanja.
Muškarac istovremeno može biti najskrupulozniji izvršitelj svojih obaveza preuzetih u nekom ugovoru ili povezanih s danom riječi, a da paralelno s time bude nevjeran svojoj supruzi vez velikih prigovora savjesti. Njegovi osjećaji kreću se po raznim stranama koje se ne isprepliću. Žena se obvezuje u potpunosti. U svakom trenutku bezrezervno ulaže svoje srce i bilo koja nesreća u okolini najdublje ranjava njezine osjećaje.
Iz tog razloga ne može se i ne smije povrijediti ženu. Puno je toga na kocki.
Kada žena izgubi svoje središte, cijeli svijet krene naopako.
Ženo budi svoja! Ponovo se pronađi. Tko si bila? Tko si?
Ili moje ja ubija ljubav, ili ljubav ubija moje ja.
Jesi li znao da je Bog računao s tim lošim raspoloženjem tvoje supruge da bi te učinio strpljivijim?
Jesi li pomislila da kad poljubiš supruga koji dođe kući umoran, učini da se anđeli smiješe?
Moramo djelovati prema cilju koji smo si zadali. Biti posve slobodni, a za to nema druge formule doli života u istini.
Valja znati zaustaviti se, pa čak i popustiti – bez predaje – da bi se svakim danom dobivalo više. Nevažno je što misliš da činiš dva koraka naprijed, jedan natrag. Tako se pleše…i tako se stiže.
Ima osoba koje trebaju provesti čitav dan razgovarajući, dok druge pak ostaju u rječitoj tišini jer si sve kažu pogledom.
Novac je možda najskuplji proizvod. Da bismo ga imali, spremni smo prodati naše vrijeme u obitelji, mirnoću naših živaca, naše bore na licu i emocionalnu ravnotežu.
Brak je maraton, a ne sprint.
Mozak je najmoćniji spolni organ.
Muškarac je plinski plamen, a žena plamen ugljena koji se sporo pali i sporo gasi. Žena osvaja svojom ljepotom koja ulazi preko očiju, muškarčevo oružje je riječ koja ulazi preko ušiju. Muškarac ima potrebu osvajati i posjedovati, žena ima potrebu biti željena i osvojena.
Muškarac je seksualniji dok je žena osjećajnija. Ženi je potreban aperitiv, a muškarac voli što prije stići do konkretnog jela. Ako jedno i drugo zaborave, ne znaju ili se ne žele dosljedno držati tih pravila koja je priroda zacrtala u psihologiji svakog od njih, mogu ići ravno u neuspjeh.
Obnavljajte ljubav svakodnevno. Izvor je nepresušan. Zauzvrat, treba uložiti trud.
Brak je tvornica svoje i tuđe sreće.
Ljubav stvara slobodu, izvlači iz tebe tvoje najbolje ja. Pospješuje ono što je duboko u tebi i što onaj drugi nije ni primijetio. Brusi onu neravninu koju nisi vidio, polira onaj dijamant koji si skrivao.
To je proces oslobađanja koje brak glasno traži. Uzajamna pomoć da bi se premostile prepreke, pobijedile inhibicije, osvojili novi ciljevi.
Ima li mjesta dosadi pred takvim zadatkom? Je li moguće pronaći završetak tog divnog nastojanja pomaganja drugome? Uvijek postoje novi horizonti koje treba doseći, jedan još uzvišeniji cilj koji treba ostvariti.
Već se poznajete i po načinu zatvaranja vrata.
Ništa se ne događa slučajno.
Sve ima svoj smisao i svoju vrijednost. Ili te dotuče ili te učini zrelijim ili uništi tvoj život u komadiće ili oblikuje čvrstoću tvoga doma. Bol je ista, rezultat neizmjerno plodonosniji.
Ne žali se, nikada se ne žali i nauči svoje ukućane da se ne žale. Ne znači to da su kamenje – kamenje ne pati – oni su ljudi koji znaju da je bol blago…. Iako zbog toga ne prestaje biti bol.
Treba započeti svaki dan s praznom stranicom, zaboravljajući precrtavanja i mrlje prethodnog dana.
Božji zakon ima za cilj učiniti čovjeka još sretnijim. Otud proizlazi da je sreća najintimniji osjećaj da u svakom trenutku radimo ono što treba.
Potrošeni
Dr. Frank Lipman
Izdavač: Planetopija 2012.
Nevjerojatnih 75% ljudi koje liječim, preopterećeno je, iscrpljeno i pogođeno poremećajem zbog kojega se osjećaju nekoliko desetljeća starije. To nazivam 'potrošenost' jer se tako osjećate. Ne posjedujete dovoljno energije za življenje vlastitog života. Funkcionirate 'na prazno'. Vaša zaliha energije je potrošena.
Potrošimo se zato što nas je suvremeni način života udaljio od prirode pa smo se odvojili od njezinih ritmova i ciklusa.
Učitelji kineske medicine poučavali su me shvaćanju tijela kao vrta, a sebe, liječnika, kao vrtlara. Ako je biljka bolesna ili ne napreduje dobro, presudno je promotriti okruženje u kojemu raste.
Vaš način života određuje kako će se izražavati vaši geni.
Da biste postigli znanje, svakodnevno ponešto dodajte. Da biste postigli mudrost, svakodnevno ponešto oduzmite. Lao Tzu
Radite kako biste držali korak sa zemljom i njezinom dušom. Biti besposlen znači otuđiti se od godišnjih doba i izići iz životnog toka. Halil Džubran
Dr. Michael Gershon čitav gastrointestinalni sustav naziva 'drugim živčanim sustavom'. Mozak nije jedini dio tijela u kojemu je mnogo neurotransmitera. Duž crijevne sluznice smješteno je stotinu milijuna neurotransmitera, koliko ih se otprilike nalazi i u mozgu. Gotovo svaka regulacijska kemikalija u vašem mozgu prisutna je i u mozgu vaših crijeva – uključujući hormone i neurotransmitere. Štoviše, najveći dio serotonina, jednoga od poznatijih neurotransmitera u tijelu, nastaje u crijevima, a ne u mozgu. Dr. Gershon ističe da su naša crijeva i mozak toliko slični da imaju i prirodne 'cikluse sna' koji traju devedeset minuta. San sporih valova u mozgu isprekidan je razdobljima sna brzih pokreta očiju (REM), tijekom kojih se događa sanjanje. Crijeva imaju jednake cikluse od devedeset minuta sporih mišićnih kontrakcija. Kao i kod intervala REM sna u mozgu, ti su ciklusi isprekidani kraćim razdobljima brzih mišićnih pokreta. Kao i sve drugo u tijelu i probava ima svoj ritam.
Dakako, ta su dva mozga povezana te utječu jedan na drugi. Mentalni stres može poremetiti probavu, a probavni stres prouzročiti tjeskobu i depresiju te općenito utjecati na vaše raspoloženje. Naš način prehrane fiziološki utječe na to kako se osjećamo.
Bacite sve gazirane napitke ne samo zbog kemijskih zaslađivača koje sadrže, nego i visoke kiselosti koja narušava kiselo-lužnatu ravnotežu ljudskog tijela. To narušavanje ravnoteže uzrokuje gubitak koštane mase jer potiče oslobađanje kalcija iz kosti radi ublažavanja kiselosti prehrane.
Mononatrijev glutaminat (MSG) sastojak je mnogih 'instant obroka', gotovih jela, pakiranog mesa, juha u limenkama, temeljaca, preljeva za salatu, umaka od soje, začinskih mješavina, umjetnih aroma i začina. Uobičajen je u začinima mnogih restorana. Ako na deklaraciji opazite pojmove natrijev kazeinat, hidrolizirani protein, auolizirani kvasac ili ekstrakt kvasca, možete pretpostaviti da taj proizvod sadrži određenu količinu MSG-a. Poznat je kao ekscitotoksin, što znači da oštećuje živčane stanice. Istraživanja obavljena na životinjama otkrila su i da uzrokuje oštećenje mozga.
Što je popis sastojaka na deklaracijama duži, hrana je dalje od prirode i manje zdrava.
Ne kupujte teflonske posude ili posude s dnom za koje se hrana ne lijepi. Teflon i drugi premazi za sprečavanje lijepljenja sadrže kemikalije kao što je perfluorooktanoična kiselina, povezana s prirođenim manama u životinja. Kupujte ocakljene ili porculanom presvučene posude od lijevana željeza ili posude presvučene nehrđajućim čelikom jer se nepresvučeni bakar i aluminij mogu otpuštati u hranu.
Istinsko putovanje otkrivanja nije u traženju novih krajeva, nego u gledanju novim očima. Marcel Proust
Vaše tijelo brzo probavlja šećer. Kao što znate, kad jedete hranu koja sadrži šećer, energija vam naglo poraste – šećer u vaš krvotok ulazi gotovo jednako brzo kao da ste ga ubrizgali u venu. Preopterećeno valom šećera, vaše se tijelo trudi kako bi ga probavilo i stvorilo inzulin za prenošenje šećera iz krvotoka u stanice. Povećanje razine inzulina prouzrokuje pad razine šećera u krvi. Stoga val energije nestaje gotovo jednako brzo kao što je stigao, a vi klonete. Taj proces u tijelu budi želju za još više energije. Stoga jedete još šećera ili šećernih ugljikohidrata kako biste ponovno postigli porast energije. Tako započinje začarani krug žudnje, jela i klonuća.
Svakodnevno opskrbljivanje tijela šećerom iznimno opterećuje vaš hormonski sustav. Kad klonete, vaše nadbubrežne žlijezde moraju osloboditi kortizol, tvar nalik steroidu, kako bi vam dale energiju. Vaše se nadbubrežne žlijezde, u nastojanju reguliranja promjenjivih razina šećera, s vremenom iscrpe. Taj neprestani proces prilagođavanja i uravnoteženja naposljetku vas dovodi u stanje iscrpljenosti. Suvišni kortizol u organizmu povezan je i s debljanjem.
Kao i ostale droge šećer može prouzročiti nagle promjene raspoloženja.
Pijte mnogo vode sa svježom metvicom ili kriškom limuna ili limete – želite li se riješiti žudnje za šećerom.
Iznimno je važno što jedete u koje doba dana. Tijelu su ujutro potrebne bjelančevine i masnoće. Navečer su mu potrebni zdravi ugljikohidrati za opuštanje i detoksikaciju koja se obavlja dok spavamo.
Međuobroci nam osiguravaju dostupnost hranjivih tvari tijekom dana i zato manje žudimo za nezdravom hranom.
Ako hrana nije dobro prožvakana veći komadi hrane u crijevima postanu hrana bilijunima bakterija. Ti veliki komadi hrane mogu prouzročiti probavne tegobe i čak prekomjerno množenje neželjenih bakterija u crijevima. Što veće komade hrane dajete želucu i crijevima na probavljanje, to oni imaju više posla. S vremenom se probavni sustav umori od tolika rada i velike čestice prelaze u vaš krvotok, a tada se njima mora baviti imunološki sustav. Vaš imunološki sustav hranu doživljava kao potencijalno toksičnu za vaše tijelo pa je napada. Tada je moguća reakcija na tu hranu. Loše prožvakana hrana katkad može prouzročiti alergijsku reakciju na hranu na koju niste alergični.
Život je kretanje. Što je više života, više je fleksibilnosti. Što lakše tečete, življi ste. Arnaud Desjardins
Ako je vaše tijelo pravilno poravnano, održavanje uspravna položaja iziskuje manje energije pa vam je na raspolaganju više energije za dnevne aktivnosti.
Vjerujem da je gluten, uz šećer i prerađenu hranu, najveći potrošač energije. Gluten je mješavina glijadina i glutenina, bjelančevina koje nalazimo u pšenici, raži i ječmu.
Ljudi preosjetljivi na gluten kronično pate od neodređena osjećaja da nisu dobro, ali liječnici ne uspijevaju dijagnosticirati njihovo stanje ili ne znaju kako bi na nj odgovorili.
Gluten iz kruha, tjestenine itd ne razgrađuje se na čestice, a veće molekule ili neprobavljene bjelančevine potom prolaze kroz stijenku crijeva te ulaze u krvotok gdje ih imunološki sustav napada kao stranu tvar. Borba s glutenom s vremenom umara naš imunološki sustav, preopterećuje ga i dovodi do potrošenosti.
Kad su vam stopala opuštena, cijelo tijelo se osjeća opušteno.
Stres izbjegavanja tih namirnica (grickalice, šećer, kruh) nije ni približno težak kao opterećivanje tijela kemikalijama za čije metaboliziranje niste genetski ustrojeni.
Nemojte vježbati nakon 20 h. budete li kasno vježbali, teže ćete zaspati.
Adaptogeni u tijelu pojačavaju vašu energiju: Azijski ginseng, Sibirski ginseng, Ashvaganda, Rhodiola rosea.
Cirkadijanim ritmovima ništa ne pomaže više od svakodnevnog ustajanja i lijeganja u isto vrijeme. Promjena svakodnevnih navika, kao što je kratko spavanje, može poremetiti vaše cirkadijane ritmove. Ljudi, koji reguliraju svoj raspored spavanja, svojemu tijelu omogućuju da uspostavi ritam. Primjerice, ako netko odlazi u krevet iza 23 h, a ustaje u 6 h, tijelo zna da će melatonin trebati u 23 h, a serotonin i kortizol oko 6 h, dok se tijelo čovjeka, koji u različito vrijeme liježe i ustaje, neprestano mora prilagođavati, a to ga zamara. Izostanak rasporeda na određeni način održava tijelo u neprestanom blagom stanju jet laga.
Nema boljeg iscjelitelja potrošenosti od sunca.
Liječnici, dermatolozi i proizvođači kozmetike nam, uvjeravajući nas u opasnost sunčeve svjetlosti, otprilike dvadeset i pet godina ispiru mozak. Ne slažem se s tom histerijom. Kao što nam je tama potrebna za podržavanje naših ciklusa spavanja, tako nam je svjetlost – osobito jutarnje sunce – potrebna za naše dnevne cikluse. Sunce nas ujutro doslovce pokreće. Njegova nam je svjetlost potrebna jer aktivira metabolizam i budnost te opću sposobnost funkcioniranja i rada.
Kratkotrajno izlaganje sunčevoj svjetlosti tijelu pomaže u proizvodnji vitamina D, potrebnog za održavanje zdravlja kostiju i zaštitu od karcinoma, uključujući karcinom kože. Da, dobro ste pročitali.
Sunčeva je svjetlost ljudskim bićima potrebna za regulaciju cirkadijanih ritmova – za stimuliranje matabolizma i dnevnih hormonalnih funkcija – i zbog proizvodnje vitamina D.
Ljudi proizvedu nakon dvadeset minuta izloženosti suncu 20.000 jedinica vitamina D, što je stoput više no što državne službe preporučuju kao dnevni unos.
Neovisno o vitaminu D, gdje živite i kakvo je vrijeme, važno je izići i izložiti se prirodnoj jutarnjoj svjetlosti kako biste probudili tijelo i odredili svoj ritam za taj dan.
Vesela glazba vas potiče i podiže vašu energiju. Ali nije svejedno koju glazbu slušate. Ako ne volite klasičnu glazbu, MOzartova sonata vjerojatno vas ne će opustiti, a Stravinskijev scherzo oživiti. Istraživanja pokazuju da se najveće dobrobiti postižu dok slušate glazbu u kojoj uživate, stoga pronađite nešto što volite i pojačajte zvuk.
Neki smatraju da nas jakima čini ustrajanje, no katkad je to otpuštanje. Herman Hesse
Donna Farhi, učiteljica joge svjetskoga glasa, kaže: Naš dan neprestano se uspinje i pada, otječe i pritječe, ulazi u naše tijelo i izlazi odande. Disanje čitavim tijelom iznimna je simfonija moćnih i suptilnih pokreta koji masiraju naše unutarnje organe, pokreću naše zglobove te naizmjence zatežu i opuštaju sve mišiće tijela. To je potpuno sudjelovanje u životu.
Ne dopusti da tvoje pogreške budu toliko goleme, ne dopusti da tvoja ljubav bude toliko tajna, ne dopusti da tvoj um bude toliko velik sudac, i molim te dopusti srcu više utjecaja. Michael Franti
Kao i mnogi stručnjaci za okoliš, vjerujem da su fluorid i klor, koji se nalaze u našoj vodi, dvije najveće prijetnje našoj štitnjači, najvažnijem hormonalnom sustavu. Fluorid je i u našoj zubnoj pasti, a klor je sastojak mnogih kućanskih sredstava za čišćenje, premda se često navodi kao natrijev hipoklorit, ili hipoklorit. Tekuća bjelila za uporabu u kućanstvu otopine su otprilike 5% natrijevog hipoklorita. Ovo se vjerovanje temelji na činjenici da su i klor i fluorid kemijski povezani s jodom, presudno važnim u sintezi hormona štitnjače. Klor i fluorid blokiraju receptore joda, remete njegov metabolizam i tako narušavaju funkcioniranje štitnjače.
Ispijanje velikih količina zelenog i crnog čaja također može biti izvor fluorida jer je poznato da biljka čaja crpi veliku količinu fluorida iz tla.
Uvjeren sam da postoji veza između epidemije potrošenosti, koju opažam među svojim pacijentima i sve više toksičnih kemikalija, kao što su klor i fluorid.
Neugodne mirise uklonite sodom bikarbonom.
Matičnjak ima umirujući učinak. Večernje uzimanje kalcija i magnezije također pomaže spavanju.
Shvaćanje samoga sebe jest početak mudrosti. KRISHNAMURTI
TROVANJE ŽIVOM IZ RIBE MOGLO BI BITI JEDAN OD TEMELJNIH RAZLOGA OSJEĆAJA POTROŠENOSTI U VEĆINE LJUDI.
POSTAJEMO UMORNI, POJAVLJUJE SE BOL U ZGLOBOVIMA I MIŠIĆIMA TE NAILAZIMO NA POTEŠKOĆE SA SPAVANJEM, A TO SU SIMPTOMI TROVANJA ŽIVOM I POTROŠENOSTI.
JEDUĆI RIBU IZ NJE APSORBIRATE VIŠE OD 95% METIL ŽIVE KOJU POHRANJUJETE U SVOJEM TKIVU.
AKO NAM JE UM PRETRPAN PLANOVIMA, ZABRINUTOSTIMA, MISLIMA I EMOCIONALNIM OBRASCIMA, NEMAMO MJESTA ZA SVOJE ISTINSKO JASTVO. TULKU THONDUP
U JUŽNOJ AFRICI POSTOJI RIJEČ UBUNTU - 'ONO ŠTO ZNAČI BITI UISTINU ČOVJEK, ZNATI DA STE POVEZANI S DRUGIMA U KLUPKU ŽIVOTA, JER ČOVJEK JE ČOVJEK SAMO KROZ DRUGE LJUDE'.
NALAŽENJE SMISLA U MNOGOČEMU JE NALIK ZALJUBLJIVANJU. POČNETE BLISTATI. VIŠE SE SMIJEŠITE. MOŽDA JE TO ISTO? NE ZNAM. ALI ZNAM DA ĆE VAM, AKO SE ŽELITE OSJEĆATI BOLJE, POMAGANJE DRUGIMA VJEROJATNO POMOĆI KOLIKO I ONIMA KOJIMA POMAŽETE, AKO NE I VIŠE.
VJERUJEM U MAŠTU. ONO ŠTO NE VIDIM, NEOPISIVO JE VAŽNIJE OD ONOGA ŠTO VIDIM. DUANE MICHAELS
MLIJEKO OD ORAŠASTIH PLODOVA: 1 ŠALICA BADEMA, 3 ŠALICE FILTRIRANE VODE
Potrošač budućnosti
Frank Feather
Izdavač:Katarina Zrinski 2004.
Povežite se s kupcima u 'visokosofisticiranim' personaliziranim odnosima.
Budimo realni, rijetko možete postati bogati ako radite za nekog drugog. razmislite o tome: većina ljudi posjeduje biznis. oni sami sebi određuju plaću. Odustanite od mrtve utrke, prestanite graditi nečiji tuđi san i počnite graditi svoj vlastiti.
Ključ za primjenu zakona privlačnosti
Jack Canfield
Izdavač: VBZ 2009.
Svemir djeluje kao zrcalo koje vam odražava upravo onu energiju koju odašiljete. Misli i energija koje odašiljete svemiru uvijek će vam u ovom ili onom obliku privlačiti stvari i iskustva koji odgovaraju odaslanim mislima i energiji. To je djelovanje Zakona privlačnosti u vašem životu.
Morate odlučiti da ćete živjeti ispunjeni zahvalnošću, dubljim mirom i višom sviješću. MOrate naučiti slijediti vlastito blaženstvo, raditi ono što volite i imati dovoljno vremena da biste u životu pronašli radost. Vaše je prirodno pravo da budete sretni, a obaveza vam je da izražave svoje prirodne darove i talente, tako da vam oni donose radost. Na taj način uvelike pridonosite svijetu u kojem živimo.
Zakon privlačnosti tvrdi da ćete u svoj život privući sve ono na što se usredotočite. Vratit će vam se sve ono čemu poklonite svoju energiju i pažnju.
Vi ste ono o čemu razmišljate čitavog dana. Dr. Robert Schuller
Da biste stvarali pozitivnu budućnost, vaša energija, misli i osjećaji trebaju biti pozitivni.
Svoju budućnost stvarate oni što radite danas, a ne sutra. Robert Kiyosaki
Vi ste energija.
Jasno i jednostavno. Načinjeni ste od iste tvari kao i Sunce, Mjesec i zvijezde. VI ste živa, pokretna nakupina inteligentne energije u obliku ljudskog tijela. Sastavljeni ste od stanica, koje su sastavljene od atoma, koji su sastavljeni od subatomskih čestica. Što su subatomske čestice? Energija!
Sve je energija. Sveukupna materija je energija. Energiju ništa ne može stvoriti ili uništiti. Ona je sam svoj uzrok i posljedica. Uvijek i posvuda ravnomjerno je prisutna. Energija je u neprekidnom kretanju i nikad ne miruje. Zauvijek se kreće od jednog do drugog oblika. Energija slijedi misao.
U svemiru ne postoje posebni djelići. Svaki je čovjek ovdje zato što treba ispuniti svoje mjesto i svaki djelić se mora uklapati u veliku slagalicu. Deepak Chopra
Vi ste živi magnet. DOslovce privlačite stvar, ljude, ideje i okolnosti koje vibriraju na istoj energetskoj frekvenciji.
Shvaćate li da je vaš život u ovom trenutku rezultat svega onog što ste dosad pomislili, napravili, vjerovali ili osjetili?
Kad donesete odluku, čitav se svemir uroti da bi je ostvario. Ralph Waldo Emerson
Vaše misli nisu samo nejasni oblačci koji vam lebde u glavi. Vaše su misli stvari. One su zapravo mjerljive jedinice energije. Misli su biokemijski električni impulsi. One su valovi energije koji, koliko znamo, prodiru kroz vrijeme i prostor.
Najvažnije je da naučite misliti i ponašati se na pozitivan način, u skladu s onim što u konačnici želite biti, raditi i iskusiti u životu.
Svaka pojedina misao koju pomislite djeluje na svaku pojedinu stanicu u vašem tijelu.
Negativne misli su otrovne i negativno utječu na tijelo. Oslabljuju vas, izazivaju znojenje, stvaraju mišićnu napetost, pa čak i kiseliju pH vrijednost tijela. povećavaju mogućnost nastanka raka (stanice raka sjajno napreduju u kiselom okolišu) i drugih bolesti. Također odašilju vibraciju negativne energije te privlače brojna iskustva iste vibracije.
Od ljutnje se smanjujete, dok vas opraštanje prisiljava da izrastete veći nego prije. Cherie Carter-Scott
Ako sebi nešto niste oprostili, kako možete očekivati da ćete oprostiti drugima? Dolores Huerta
Usredotočite se samo na ono što želite privući. Zapamtite, kamo usmjerite pažnju, onamo teče i vaša energija.
Oblikujte i u svoj um neizbrisivo utisnite mentalnu sliku vlastite uspješnosti. Dobro je zapamtite. Ne dopustite joj da izblijedi. Vaš će je um dalje razvijati. Dr. N.V.Peale
Vizualne slike i fotografije potaknut će vaše emocije, a vaše su emocije vibracijska energija koja pokreće Zakon privlačnosti.
Ovaj je svijet samo platno naše mašte. Henry David Thoreau
Proživljavanje života iz vlastitih snova najveća je pustolovina u koju se možete upustiti. Oprah Winfrey
Dobra je ideja svake godine napraviti novu knjigu vizija. DOk rastete, evoluirate i sve više postižete, vaši snovi i težnje također će rasti, evoluirati i napredovati. TO će vam pomoći da ostanete usredotočeni, motivirani i nadahnuti.
San je vaša stvaralačka vizija za vlastiti život u budućnosti. Morate iskoračiti iz svog sadašnjeg područja ugode i ugodno se osjećati kad je riječ o nepoznatom i neznanom. Denis Waitley
Svojim stavom možete poboljašti ili pogoršati gotovo svaku situaciju.
Riječ je o energiji koju unosite u prostoriju. Možete imati pozitivan stav o događajima u svom životu ili u sebi možete gajiti negodovanje i nezadovoljstvo. Vi odlučujete. MOžete svjesno odlučiti da ćete reagirati na pozitivan način na gotovo svaki događaj ili okolnost. Pozitivan stav jednostavno je izbor.
Nijedna činjenica s kojom se suočavamo nije tako važna kao naš stav prema njoj, jer on odlučuje hoćemo li doživjeti uspjeh ili neuspjeh. Dr.N.V.Peale
Svi poznajemo ljude s negativnim stavovima. Oni neprestano prigovaraju, kukaju i žale se. Izgleda da im sve ide naopako. Uvijek su žrtve. U njihovu društvu nije ugodno i doima se kao da nam doslovno oduzimaju energiju. TO se događa zato što djeluju na nižoj frekvenciji, te, zahvaljujući Zakonu privalčnosti privlače još više okolnosti na koje se mogu žaliti. Skloni su 'zaglaviti' u svom negativnom načinu života zato što su im misli i energija neprestano usredotočeni na negativnu sadašnjost i negativnu prošlost. Na taj način neprestano stvaraju istu budućnost.
U životu se ni dana nisam bavio poslom. Sve je to bila zabava. Thomas Edison
Većina ljudi traga za srećom. Traže je. Pokušavaju je pronaći u nekome ili nečemu izvan sebe. To je temeljna pogreška. Sreća je nešto što vi jeste i proizlazi iz načina na koji razmišljate. Wayne Dyer
Sreća je sama po sebi oblik zahvalnosti. Joseph Wood Krutch
Stalno izražavanje radosti i zahvalnosti u život će vam privući još veću radost, ljubav i obilje.
Počet ćete zamjećivati promjenu u načinu na koji svakog dana promatrate događaje. Postat ćete svjesniji pozitivnih stvari koje se svakog pojedinog dana događaju posvuda oko vas. Promijenit će vam se žarište pažnje, promijenit će vam se energija te ćete početi poštovati ono čime ste već blagoslovljeni. A zakon privlačnosti reagirat će na višu vibraciju koju stvarate.
Uživajte u putovanju.
Svaki dan proživite u radosti i zahvalnosti.
Potvrdite Božju prisutnost u svom životu.
Svakog se dana odvojite od gužve i buke. Obavežite se da ćete svakog dana neko vrijeme provesti u miru i tišini, a time ste se posvetili jasnoći i unutarnjem miru.TO nam je vrijeme potrebno u životu da bismo se sjetili tko uistinu jesmo, što je važno i gdje se krije naša osobna istina. To je vrijeme u kojem smirujemo duh i hranimo dušu. Tada obnavljamo ravnotežu u svom životu i pnovno se povezujemo s vlastitim Izvorom.
Kroz molitvu, meditaciju i kontemplaciju najbolje možemo čuti vlastiti unutarnjji glas. TO je vrijeme kad zastanemo i povezujemo se ne samo s Bogom, nego i sa sobom, s vlastitim stvaralačkim, podsvijesnim umom. Vrijeme koje provedemo u svojoj nutrini hrani nas na najdubljim razinama u fizičkom, emocionalnom i duhovnom smislu.
Neki kažu da u molitvi razgovaramo s Bogom, a u meditaciji ga slušamo.
Vrijednost dosljedne molitve nije u tome što će Bog čuti nas, nego u tome što ćemo mi čuti Njega. William McGill
Očekujte da će vam svaka potreba biti ispunjena. Očekujte odogovr na svaki problem. Očekujte obilje na svakoj razini. Eileen Caddy
Počnite obraćati pažnju na to koliko često svakog dana emocionalno reagirate i kad niste u skladu sa svojom svrhom i stvaranjem željenog života. Kad go toga postanete svjesni, nešto poduzmite. Promijenite misli i osjećaje tako da budu u vibracijskom skladu s onim što želite privući. Ostanite usredotočeni na ono što vas raduje i neka vam očekivanja budu pozitivna.
Pripazite u kojem smjeru želi krenuti vaša energija, a ne u kojem je smjeru vi želite uputiti. Nešto napravite zato što imate osjećaj da je to dobro, a ne zato što vam se doima logičnim. Slijedite duhovne porive. Mary Hayes Grieco
Ako ste dovoljno hrabri da započnete, tada ste dovoljno hrabri i da uspijete. David Viscott
Odrecite se svojih sitnih ambicija, krenite i spasite svijet. sveti Frances Xavier Cabrini
Realitetna terapija u radu s djecom
Robert E.Wubbolding
Izdavač: Alinea 1999.
Realitetna se terapija temelji na sustavu funkcioniranja mozga pod nazivom 'teorija izbora'. Wiener je opisao ulogu feedbacka (povratne veze) i informacije, kako u tehnološkim i biološkim sustavima, tako i njihove sociološke implikacije na društvena bića.
Terapeut koristeći realitetnu terapiju u radu s djetetom, treba provesti vrijeme aktivno slušajući, reflektirajući i pomažući djetetu da se usmjeri na samoga/samu sebe.
Kada ništa drugo ne bismo ostavili svojoj djeci, osim entuzijazma, ostavili bismo im nasljedstvo 'beskrajne vrijednosti'. T.Edison
Smijeh je najkraći razmak između dvoje ljudi. Viktor BOrge
Humor može neposredno napasti tjelesnu bol povezanu s upalnim stanjima kao što su artritis, giht ili posljedice određenih ozljeda.
Tijekom procesa rasta i sazrijevanja djeteta, roditelji nikad ne uče dijete da se smije. Oni dijete uče govoriti, hodati, 'pravilno' jesti, navikavaju ga na čistoću, ali smijanju ga ne uče. Djeca to nauče samostalno, bez roditeljskog nagrađivanja, kažnjavanja, upućivanja ili oblikovanja. To je urođeno ljudsko svojstvo. Ustvari, jedna je od specifičnosti ljudskoga bića, prema Aristotelu, da je ono sklono smijehu, da se može smijati. Dakle, primjereno korištenje humora jedan je od načina da uspostavite odnos s djetetom i u njegovoj svijesti postanete osoba koja zadovoljava njegove potrebe.
Platon i Internet
Kieron O'Hara
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2003.
U kontekstu dvadeset i prvog stoljeća nailazimo na mnoge dileme koje bi prepoznao i Platon – na primjer, kako na Word Wide Webu odijeliti znanje od smeća, istinito od lažnog?
Trebamo li u doba Interneta iznova sagledati fenomen znanja?
Istinita vjerovanja su korisna i neće vas navesti na pogrešan put, no nisu pouzdana budući da nikad ne možete biti sigurni u njih.
Svi se sjećamo vremena kada su ljudi bili gladni informacija, a sada se utapamo u njima.
Mnoge od malih promjena što ih je donio Internet bit će ključne za ekonomiju znanja. Omogućit će organizacijama da prenesu znanje svim svojim članovim (zaposlenicima, predstavnicima itd.). Ovo je posebno važno ako je znanje ključ konkurentnosti.
Kako možemo znati što ne znamo? Kako možemo znati što trebamo znati? Kako možemo opravdati različite vrste znanja?
Aristotel o istinitosti i lažnosti
Filip Grgić
Izdavač: Hrvatsko filozofsko društvo 1993.godine
'Lažno' se na jedan način zove ono što je lažno kao što je lažna činjenica. A činjenica je lažna s jedne strane zato što ili se ne spaja ili je nemoguće da bude spojena (primjerice, kada se veli da je promjer sumjerljiv ili da ti sjediš. Od toga je jedno lažno uvijek, a drugo ponekada. Tako te činjenice ne postoje).
Ono što jest kao 'istinito' a ono što nije kao 'lažno' jesu ondje gdje je prisutno spajanje i razdvajanje, a oboje su zajedno ondje gdje je razdioba suprotnosti (naime 'istinito' ima potvrđivanje u onome što je sastavljeno, a nijekanje u onome što je rastavljeno, dok 'lažno' ima suprotnosti te razdiobe. A kako dolazi do toga da se nešto misli zajedno ili odijeljeno, druga je priča. Ono što je zajedno ili što je odijeljeno nazivljem takvim ne time što je u nizu nego što nastaje nešto jedno). No 'lažno' i 'istinito' nisu u činjenicama – nije primjerice 'dobro' 'istinito' a 'loše' 'lažno' nego u razumu, a u onim pak stvarima koje su jednostavne i koje su štostvo nije ni u razumu.
Iskaz je svaki značenjski, ali ne kao naravsko oruđe, nego, kako je rečeno, po dogovoru. No istinostan nije svaki iskaz, već onaj u kojemu su istinitost i lažnost prisutne kao svojstvo. Nije u svakome iskazu sadržano jedno od toga, primjerice molitva je iskaz, ali niti je isitnit niti lažan.
Samo biće ne nastaje i ne propada, jer inače bi nastalo iz nečega.
'Biti istinit' znači misliti te stvari. Tu ne postoji lažnost niti pogreška, nego neznanje. Ali ne neznanje kao sljepoća. Jer sljepoća je ono stanje u kojemu netko uopće nema sposobnosti mišljenja'.
Sukob svjetonazora
Deepak Chopra & Leonard Mlodinow
Izdavač: Dvostruka Duga 2012.
Tko gleda prema van, sanja; tko gleda prema unutra, budi se. Carl Jung
Religija je izgubila svoj osjećaj poniznosti pred Bogom, a znanost je izgubila svoj osjećaj strahopoštovanja prema prirodi.
Jednadžbe opće relativnosti nam govore da ako u svemiru postoji više od kritične količine materije i energije po jedinici volumena, svemir će se zakriviti poput kugle i na kraju urušiti u sebe. Ako je količina manja od te kritične gustoće, svemir će se iskriviti prema van poput sedla. Svemir će biti ravan samo ako je prosječna gustoća materije i energije točno jednaka kritičnoj vrijednosti. Kritična gustoća se mijenja sa starošću svemira. Ta gustoća je jako davno bila vrlo velika, ali danas iznosi oko 6 atoma vodika po kubičnom metru prostora.
Ja sam polje i poznavatelj polja. Ja sam svemir. Krišna
Svijest je prisutna svuda u prirodi. Aham Brahmasmi
Svemir se sve više čini kao velika misao, a ne veliki stroj. U današnje vrijeme Sir Roger Penrose, još jedan slavni engleski fizičar (koji često raspravlja sa Stephenom Hawkingom), tvrdi da se u svemiru nalaze zameci svijesti, u točki gdje materija i energija nestaju.
Vidljivi svemir može nastati samo ako ga netko promatra. Bez takvog promatrača ne bi bilo niti svemira. Bez sudjelovanja promatrača, svemir bi i dalje bio u stanju čistog potencijala. Ako promatrate zvijezde, nije li to ono zbog čega se one pojavljuju? John Wheeler
Kada izaberete riječ, u fizičkom svemiru se nešto dogodilo, a mogućnosti koje ste mogli izabrati u tom trenutku (ali niste), ostale su u stanju čistog potencijala. Bez obzira na broj mogućnosti koje će se ostvariti, beskonačni broj mogućnosti još preostaje. Vidljivi svemir je samo sićušni dio onog što bi moglo postojati. Sve mogućnosti koje se nisu dogodile, još uvijek su tu, jednako stvarne kao i one koje jesu. Svijest djeluje na isti način. Kada izaberete riječ SLON, vaš vokabular još uvijek sadrži tisuće riječi koje niste iskoristili. Neiskorištene riječi ne bivaju uništene ili zaboravljene, one ostaju kao mogućnosti. Evo nas, vas i mene – mi upravo sada sudjelujemo u činu postanka, u svakom trenutku. Krišna je o tome rekao: Okrećući se sebi, neprestano stvaram.
O povezanosti ljudskog i kozmičkog uma može se još mnogo toga reći. Kada jednom priznate da bi svemir mogao biti samosvjestan, više nije zagonetka zašto su ljudi inteligentni, kreativni i svjesni. To je u zraku koji dišemo, to je u susjedstvu u kojem smo odrasli. Ustvari, područje beskrajnih mogućnosti je ono što nam je uvijek najprisnije. Kao što je perzijski pjesnik Rumi napisao: Pogledaj sve te svjetove koji nastaju iz praznine. To je sve u tvojoj moći. Deepak Chopra
Evolucija je toljaga kojom znanost zamahuje kako bi porazila religiju. D
Fizički svemir kreće se prema jednostavnom i beživotnom kraju.
Zašto je to budućnost svemira? Kao što sam ranije objasnio, svemir se širi. Zbog toga materija i energija u svemiru postaje hladnija i rjeđa. Daleke galaksije će se jednom toliko udaljiti da ih više nećemo moći niti primijetiti. Na kraju će u svemiru koji možemo promatrati, ostati samo naša lokalna skupina galaksija, koja će uz nas biti slabo vezana silom gravitacije. Astronomi u budućnosti bi tada mogli zaključiti da je samo naša galaksija i nekoliko njezinih susjeda sve što postoji ili je ikada postojalo u svemiru. Možda ne moći spoznati bogatu prošlost koja je prethodila. L
Ljudi su se razvili na način da u njima postoji potencijal i za dobro i za loše. Ljudi doista čine mnogo i jednog i drugog. Međutim, iza našega postupanja ne postoji skrivena ruka univerzalne svrhe ili svijesti, već samo naša vlastita svijest, naša vlastita svrha. Svatko od nas odabire ljubav ili mržnju. Dajemo i uzimamo. Ostavljamo otisak na našu obitelj, prijatelje i društvo. Ne treba nam vječni i svjesni svemir kako bi naši životi imali smisla. Mi smo ti koji životu daju smisao. L
U Indiji se temeljno stanje svijesti zove samadhi, kada um ulazi u stanje čiste svijesti. To stanje je iskustvo vječnog, bezvremenog sadašnjeg trenutka. U tom stanju vrijeme ne postoji kao događaj koji se može izmjeriti. Tijek vremena možemo doživjeti tek kada se čista svijest podijeli na subjekt i objekt. D
Kao što možemo promijeniti način metabolizma hrane, tako upravljamo i metabolizmom svih iskustava, uključujući i vrijeme.
Sve se svodi na ovo: ljudi stoje na ivici između vremena i bezvremenosti. Mi smo svjetiljka na vratima, kako kaže stara vedska izreka. U svakom trenutku možemo gledati ono što se očituje, ono vidljivo ili ono nevidljivo, svijet vremena ili beskonačnu vječnost. Jednom kada pobjegnemo iz zamke o umu koju je nehotice stvorila znanost, osjetit ćemo ogromnu slobodu i moć. Međutim, ta vlast nad prirodom nije ovlaštenje za korištenje sirove sile. Umjesto da tjeramo fizički svijet na ispunjenje naših želja, pomoću svijesti možemo postići bilo što. Kada naš um nauči putovati do izvora, prepoznat ćemo sebe kao dio kreativnog postupka u kojem nastaju prostor, vrijeme i fizički svemir. U tome leži prava moć sadašnjeg trenutka. D
Život se očituje na svojoj temeljnoj razini kao skup molekula koje se hrane energijom i koje se privremeno organiziraju na način koji se odupire neizbježnom povratku ravnoteže. L
Dok je odlučivao tko će umrijeti a tko živjeti, okoliš je djelovao poput inteligentnog stvoritelja. L
Ljudski život pripada području koj eje onkraj prostor – vremena, kao i sve ostalo. Ovo su riječi iz Evanđelja po Tomi: Ako vas pitaju 'Odakle ste došli?' recite im 'Došli smo iz svjetla, mjesta gdje je svjetlost nastala sama po sebi'. Ove rečenicu su lijepe jer su jednako istinite i za znanost i za duhovnost. D
U svakoj fazi razvoja fetus koristi znakove iz svoje okoline kako bi donio najbolju odluku o vlastitom razvoju u okvirima parametara svojih gena. Pathik Wadhwa D
Misterij i čuda ne trebaju dozvolu od znanosti za postojanje. D
Stvarnost je skrivena od vas, ali ona posvuda čeka da je vi primijetite. D
Kad god ljudi 'uđu u svijetlost' što je široki pojam koji označava ulaz u više stanje svijesti, jedna stvar obično nedostaje: način kako ponoviti to putovanje. D
Put prema višoj svijesti:
Prva faza: Otvor. Dogodi nam se snažno osobno iskustvo koje nas vodi izvan granica svakodnevne svijesti. To bi moglo biti iznenadni uvid koji će vam zauvijek promijeniti život ili pak iskustvo jedinstva svijesti. To bi moglo biti i nešto jednostavno poput spoznaje da ste sigurni ili da sve u vašem životu ima razlog i svrhu.
Druga faza: Preispitivanje smisla života. Iznenada ili polagano shvaćamo da materijalni život nije takav kakvim se čini na površini. Postoji viša svrha koja upućuje na um ili svijest koja je veća od individualnog uma.
Treća faza: Postajanje dijelom plana. Ako nam viša stvarnost postane značajnija od svakodnevnog života, počinju nam se ukazivati prilike za preobrazbu. Naša želja za drukčijim životom raste.
Četvrta faza: Hodanje stazom. Ako posjedujemo viziju, želju za otkrivanjem više stvarnosti pretvaramo u ozbiljan pothvat. Cilj je Bog ili viša svijest, a mi želimo naći način kako stići tamo.
Peta faza: Prosvjetljenje. Viša svijest postaje stvarnost koju živimo. Promjena je potpuna. Ne znamo drukčije vidjeti svijest osim kao očitovanje božanske svrhe. Sveto i nesveto su odvojeni. Posvuda oko nas postoji samo svjetlo svijesti. D
Američki pionir na području psihologije William James objasnio je potragu za Bogom jednom jednostavnom rečenicom: 'Posvuda oko nas postoje bezbrojni svjetovi od kojih nas dijeli samo najtanji veo.' Bit je da se taj veo sastoji od ograničene i sputane svijesti, dok se ostali svjetovi sastoje od proširene i slobodne svijesti. Za to je potrebna predanost. Trud se isplati ako ste svjesni da se svijest može proširiti u bilo kojem trenutku. D
Svaki stvoritelj se poželi pojaviti kada se dive njegovom djelu. To nam govori koliko nam je vjera potrebna. Ako dovoljno istražite svoju svijest, otkrit ćete mjesto tišine i mira. S vremenom će vam to mjesto otkriti i mnoge druge stvari. To mjesto je izvor stvaralačke moći. Što ga više doživljavate, to vam svijet izgleda ljepši i bogatiji. Iza patnje leži blaženstvo, transcendiranjem stižete do svjetlosti. Krenite tamo i otkrijte to sami.
Na kraju vam umjetnik više neće moći odoljeti – vaše divljenje prema njegovom djelu dovest će ga vama.
Naše svakodnevne procjene ovise o prethodnim uvjerenjima i željama. L
Je li Bog samo iluzija koju mogu opaziti oni koji traže božansku prisutnost? Znanost je najpoznatija metoda za otkrivanje istine o materijalnom svemiru, ali moć znanosti nije neograničena. Znanost ne istražuje smisao života niti može, za sada, objasniti svijest. I znanost nikada neće moći objasniti zašto svemir slijedi zakone. Stoga, iako znanost često potiče sumnju u duhovna uvjerenja i doktrine koje nastoje objasniti fizički svijet, znanost ne tvrdi, niti to može, da je Bog iluzija. L
Bit Boga je sloboda. D
Često sam razmišljao kako bismo svi živjeli duhovnim životom kada bismo samo dobro promatrali djecu. Djeca se ne odupiru svojem unutrašnjem razvoju. Ne boje se da bi njihov život mogao stati kada navrše tri, pet ili deset godina, kada dođe vrijeme da napuste lutke i nauče čitati, ta nova faza nastupa spontano. Kako se trogodišnjaci pripremaju da budu četverogodišnjaci? Ne pripremaju se. Svako dijete radi ono što radi i pušta da se ono što slijedi dogodi prirodno. To je tajna kojom je Priroda ovladala – kako dopustiti da se pojavi novo bez uništavanja starog, već bujanjem iznutra, nevidljivo i tiho, sve dok ono novo samo ne procvjeta.
Na putu bez staze odvija se sličan proces. U vašoj svijesti se pojavljuju nova obilježja, ali ne ratom protiv vašeg starog jastva nego poticanjem prirodnog unutrašnjeg rasta. D
Onkraj našeg svakodnevnog budnog stanja postoji važnija razina unutrašnje tišine. To nije potraga za mirom i tišinom; mi nadilazimo oluju svakodnevnih misli kako bismo pronašli izvor uma. U praksi postoje mnoge razine transcendencije. Najviša je duboka meditacija, koja može promijeniti moždanu strukturu i dovesti do trajne preobrazbe. Najniža je ushićenje koje navijači osjećaju na nogometnoj utakmici ili kupci kada uspiju sniziti cijenu kod prodavača. Ta dva pola naizgled nemaju ništa zajedničkog, no postoji jedna skrivena veza. Kada god osjetite, čak i na najmanji trenutak, bilo koju značajku čiste svijesti, vi ste transcendirali.
Čista svijest nije na čin razmišljanja ili neko stajalište. Ona je nevidljiv potencijal iz kojeg sve izvire. D
Škola života
Rob Riemen
Izdavač: Tim press 2015.
Kada dođe znanje, dođe i sjećanje. Znanje i sjećanje su jedno te isto.
Znanje, znanje o vlastitome životu, doista se hrani sjećanjem.
Moja je majka bila još mlada, premlada, kada je naučila što to znači biti zatočen i gladovati te koliko ljudi mogu biti okrutni. No istodobno je na neki način naučila i kako uvijek zadržati povjerenje i nikada se ne prepuštati fatalizmu ili pesimizmu. Na vlastitoj je koži iskusila da život nikada nije lišen tragičnih događaja i nedaća, ali isto tako i da je mrzovolja oblik razmaženog ponašanja te da valja uživati u ljepoti koju nam život pruža, pa makar to bilo i u najjednostavnijim oblicima: sunčan dan, stručak cvijeća, lijepa glazba, srdačan pozdrav, ugodno druženje koje nam se nudi. Iskusila je da su promjene dio života i da ih se ne trebamo bojati. Da uvijek valja iskoristiti prilike za razvijanje vlastitih talenata i da sloboda započinje sa samopouzdanjem. Svoju je djecu učila i da život nikada nije lagan te da nastojanje da ga učinimo lagodnim nije samo oblik lijenosti, nego ponajprije gluposti. Jer umijeće življenja nije u izbjegavanju teškoća, nego u njihovom savladavanju ustrajnošću i neodustajanjem. Život je naposljetku, unatoč svemu, velika pustolovina s bezbrojnim mogućnostima koje čovjek treba prigrliti i to poduzimajući, putujući svijetom, prihvaćajući rizike i znajući da je samopouzdanje jedino stvarno pouzdanje.
Nikada nije pričala kao da nam daje životnu lekciju, ali je nama svoju poruku pokazivala cijelim svojim načinom života: sve što je živo je dar, voli život.
Jordi Savall
Prestao sam s gostujućim nastupima jer sam se morao u potpunosti posvetiti stvaranju našeg vlastitog ansambla. To mi je bilo potrebno kako bih zadržao neovisnost mišljenja, kako bih mogao činiti ono što volim i raditi što manje kompromisa. Za umjetnika je to esencijalno.
Izgubili smo neke osnovne stvari – mogućnost učenja iz životnog iskustva koje stječeš zahvaljujući međuljudskim odnosima i sposobnost da se nosimo s udarcima u životu. Našli smo se u svijetu u kojem je sve unaprijed programirano. Ljudima se nameću najraznoraznije sugestije i stvari, a ostaje malo prostora za maštu. Četrdesetih i pedesetih godina nismo imali ništa, pa ako si se htio igrati, morao si izmisliti vlastite igračke. Ako si htio nešto raditi, morao si sve sam izumiti. Po meni je to iskustvo koje snažno oblikuje. Umjetnost potiče razvoj mašte koja danas, sa svim tim igrama i videoklipovima, više ne može postojati. Ne postoji više ni glazbeno obrazovanje, ni pozornost za lijepo. Mlade se ljude još samo uvježbava da budu učinkoviti, produktivni i da čine nešto korisno. To su sve besmislice! Trebaš činiti ono što ti je strast, što ti životu daje smisao. U tom slučaju uživaš u poslu i dobivaš više energije nego što si je uložio.
Izabirem ono što me dirne, nad onim što me iznenadi.
Glazba je najesencijalniji oblik međuljudske komunikacije. Jedna se duša obraća drugoj.
Živimo u svijetu u kojemu nismo svjesni dvije važne stvari: prvo, da uništavamo svoj planet, i drugo, da se svijet svakoga dana sve više svija pod teretom ratova.
Uvidio sam da valja živjeti sa stanovitim mirom, koji se temelji na shvaćanju da ti ništa meterijalno nije potrebno. Ono što ti je potrebno je ljubav i rad koji te ispunjava zadovoljstvom.
Peter Mayer
Moji roditelji nisu bili bogati, ali isto tako ni siromašni. No ja nisam želio ovisiti o njima. Bilo je u tome nečeg vrlo američkog. U Europi se to nikada ne bi moglo dogoditi, to je stvarno američka priča. Mladi se ljudi počnu vrlo rano skrbiti o sebi. Gotovo cijelo sveučilišno obrazovanje platio sam si dobivenim stipendijama i na slične načine. Od moje šesnaeste godine roditelji mi nisu trebali ništa plaćati.
Što sam naučio od života? Uvijek sam smatrao vrlo mudrom izreko memento mori, sjeti se da ćeš umrijeti, ali je, na žalost, shvaćamo ozbiljno tek kada i sami ostarimo. Mislim da me život naučio da je to krajnje važna izreka jer svemu daje dublji smisao: objedu s prijateljima, dobrom seksu s dobrom ženom, prijateljstvu, ljepoti, vezi između djece i roditelja – i između roditelja i djece. Mislim da čim pojmiš da je sve u životu prolazno i konačno, kvaliteta tvojega života počinje rasti. Kad bi čovjek taj uvid mogao steći trideset, četrdeset godina ranije, a ne tek u sedamdesetoj godini, ne bi učinio toliko glupih stvari. Ne bi gubio svoje vrijeme.
Frido Mann
Iz Katoličke crkve izašao sam duboko razočaran. Postoji temeljna razlika između stvarnog vjerovanja i Crkve kao ustanove. Puno važnije od Crkve su vrijednosti koje moramo ponovno steći ako želimo opstati kao civilizirano društvo. Za mene su to tri vrijednosti: svjetlo, ljubav, život. To su tri osnovne vrijednosti ljudskog postojanja koje moramo poštivati i za koje smo odgovorni.
Ono čemu me život naučio jest da valja biti strpljiv, uzeti si vremena, dobro promišljati i da se naposljetku radi o tome da znaš tko si i da ostaneš vjeran samome sebi.
Philippe de Montebello
Jedan od razloga što se tolika sjećanja izgube je u tome što kao djeca i tinejdžeri roditeljima, djedovima i bakama nismo postavljali brojna pitanja. Sada gledam unatrag, sada kada mi je otac mrtav, kad su mi roditelji mrtvi. Svi ti ljudi su već mrtvi i ne mogu im više postavljati pitanja koja sam im nekoć trebao postaviti, ali me tada nisu zanimala.
Izvrsnost je za mene suštinski važna. Budući da sve što je drugorazredno, osrednje ili popularno smatram duboko uznemirujućim i krajnje nezanimljivim.
Netko je jednom rekao, da čak i kada bi sutra izgorjeli Britanski muzej, Louvre i Metropolitan, ni deseti dio postotka stanovništva Zemlje to ne bi primijetilo. Kakvu važnost imaju ti muzeji za žrtvu genocida ili gladi u središnjoj Africi, ili za nekoga iz Kambodže mučenoga u razdoblju užasa? S druge strane imamo paradoks Ars longa, vita brevis (Umjetnost je duga, život kratak). Za mene je to uvijek egzistencijalno pitanje: dokle smo stigli…
Čemu me život naučio? Univerzalnom, stoljetnom odgovoru: da ništa ne znaš, a ono što znaš beskrajno je malen djelić onoga što se može znati, da nikada ne možeš predvidjeti budućnosti i da jedva možeš pojmiti i sadašnjost. I da si postigao uspjeh već i time ako si učinio tek nešto malo drukčije od pukoga okretanja kako vjetar puše.
Nakon svakoga strašnoga razdoblja čovječanstvo se ponovno uzdigne zahvaljujući talentiranim pojedincima.
Benedetta Craveri
Napredak čovječanstva nije ništa drugo nego povećanje naše svijesti o slobodi.
Simon Schama
Drugi rak našega društva je intelektualna praznina iz koje proizlaze rutina i lagodnost, rezigniranost i zaglupljivanje duhovnoga života. I dakako. Vladajuća klasa, the power elite, potiče tu intelektualnu i duhovnu prazninu. Tako im više odgovara. Iz javne zaglupljenosti crpe svoju moć jer ne mogu manipulirati ljudima koji imaju bogat duhovni život.
Russell Sherman
Trenutačno je u društvu zamjetna određena acidifikacija: ljudi su razdražljivi i demoralizirani. Raspoloženje je skeptično i svi reagiraju preosjetljivo, kao da je isključena sposobnost neutralnog opažanja. Ono što preostaje su inherentni strahovi i predrasude koje iz njih proizlaze. Mogu li se umiriti obiljem igračaka, gadgeta, ovisnostima, igrama i tko zna kojom generacijom iPhonea? Trenutačno zadovoljenje je glavno načelo. Mladi je naraštaj možda bolje informiran nego što su mladi to prije bili, no opće obrazovanje im je puno slabije.
David Dubal
Klavir je sa svojom beskrajno ekspresivnom sposobnošću u stanovitom smislu bio glazbeno-društveno srce naše civilizacije. Naučiti svirati klavir pripadalo je u izgradnju karaktera, jer ako si mogao svirati klavir, razvijao si i određeni oblik ekspresivnosti i samo kontrole. Sviranje klavira pružalo ti je pristup u cjelokupnu glazbenu kulturu, klavir je bio simbol potrage iza individualnošću, a istodobno ti je omogućavao da budeš dio tradicije. Međutim, izgubili smo ljubav. Ljubav prema umjetnosti, ljubav prema onome što ona može učiniti za tvoj duhovni život.
Dostojevski je u pravu kad piše da samo ljepota može spasiti svijet.
Ismail Serageldin
Čuvaj se zla koje dolazi od onoga kojemu si učinio dobro, rekao mi je otac.
Vrlo strpljivo mi je objasnio da je to nešto što nikada ne smijem zaboraviti. Naime, da uvijek moram biti spreman pomoći drugima, ne očekujući ništa zauzvrat, pa čak i ako za to dobijem samo nezahvalnost ili izdaju. Moraš činiti dobro jer je tako ispravno, čak i ako onaj kojemu pomažeš ne cijeni tvoju pomoć. Natpis je bio ondje, kako mi je objasnio, da bi ga stalno podsjećao na činjenicu da se u postupcima moraš voditi etičkim načelima, a ne osobnim dobitkom ili žudnjom za zahvalnošću.
Najvažnija lekcija koju su me roditelji naučili bila je: Otkrij sam. Kada bih nešto pitao, ne bi odgovorili na to pitanje nego bi rekli: Ovdje ti je rječnik, ondje enciklopedija, nauči sam istražiti stvari, nauči kako se uči.
Nikada ne smiješ odustati od znanja, nego ga upravo trebaš dodavati.
Gdje nestaje kultura čitanja, nestaje mašta. A gdje nestaje mašta, pojavljuje se usamljenost. A puno je, jako puno usamljenih ljudi, osim toga i zato što su zbog individualizma izgubljene mnoge društvene veze. Zbog stalnog izlaganja stimulansima, informacijama, porukama, zbog stalne dostupnosti, ne možemo više razmišljati. Nedostaju nam vrijeme i usredotočenost. Čuvena pitanja koja je T.S.Eliot postavio još prije pola stoljeća, sada su još važnija i žurnija:
Gdje je život koji smo izgubili živeći?
Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju?
Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama?
Odgovor na pitanja možemo naći u … knjigama!
Život me naučio da budem ponizan i da je sve što obogaćuje dušu i duh puno važnije od prolaznog materijalnog bogatstva.
Andreas Landshoff
U ograničenom malom krugu ljudi, u okružju koje sami izaberemo, a u kojemu moramo biti pažljivi i skrbiti se o njemu, da ondje možemo činiti dobro, snošljivošću i prihvaćanjem različitosti nadahnjivati i ohrabrivati ljude. A onda time možda damo poticaj i drugim ljudima. No prije svega ne smiješ ništa očekivati. Jedna od najgorih stvari kad si mlad jest ta da imaš hrpu očekivanja. Više ti koristi ono čemu uči budizam: nikada se nemoj nadati, nikada nemoj očekivati. Osobito nemoj očekivati da će drugi ljudi riješiti tvoje probleme. Oni to ne čine, zato što ne mogu. Vlastitom snagom trebaš nastojati postići neku vrstu ravnoteže, a da pritom ne postaneš ciničan. A to je teško i uvijek će biti teško.
Toon Riemen
Nemati vlastito mišljenje? To nije postojalo. Očekivalo se da o svemu imaš mišljenje, pa se stoga očekivalo i da čitaš novine. Argumentacija je bila još i važnija. Tko nije imao argumente, ne bi ga se uzimalo u obzir. Tko je imao loše argumente, izgubio bi u raspravi.
Prosvjetljenje - Put šamanskog iscjeljivanja
Dr. Alberto Villoldo
Izdavač: Planetopija 2014.
Bilo mi je potrebno mnogo godina da shvatim kako šamani ne vjeruju u model bolesti koji mi na Zapadu primjenjujemo. Za njih svaka bolest ima duhovni uzrok, a očituje se kroz suptilna tijela – energetsko tijelo, naše emocije, naše misli – i naposljetku kroz fizičko tijelo.
Samo prosvjetljenje donosi potpuno ozdravljenje. Šamanski iscjelitelji u svojoj kozmologiji ne razlučuju karcinom, dijabetes ili srčanu bolest. Ta stanja, i mnoga druga, shvaćaju kao simptome duhovne bolesti – gubitka svetog osjećaja jedinstva s univerzumom te zanemarivanja vlastite uloge u stvaranju svijeta.
Želiš pobjeći na neko vrijeme, a tada se vrati u svoj svijet i pobijedi svoje neprijatelje, rekao je. Ali pobijediti ih moraš ovdje, jer su tvoji neprijatelji u tebi.
Inicijacija nam nudi mogućnost iscjeljivanja vlastitih emocija. Sva drama i patnja u našemu životu proizlaze iz naših neiscijeljenih emocija, koje rađaju vjerovanjima o tome kako svijet funkcionira. Šaman zna, da kakva god bila vaša vjerovanja o prirodi stvarnosti, univerzum će vam dokazati da ste u pravu.
Sedam je toksičnih emocija s kojima se moramo suočiti tijekom inicijacije i iz koji proizlaze sva naša ograničavajuća vjerovanja. Priroda je zbog nekog čudnog razloga programirala te emocije u ljudski mozak. Nekoć su bile poznate kao sedam smrtnih grijeha te su zbog svoje vrlo velike moći personificirane kao demoni: gnjev, pohlepa, pohota, lijenost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, oholost.
Sve dok ne iscijelimo te toksične emocije, nastavit ćemo privlačiti ljude koji dijele iste emocionalne rane i priče koje mi ostvarujemo. Suprotnosti se možda privlače u svijetu fizike, ali o ljudskim odnosima strah rađa užasom, a velikodušnost privlači obilje.
Inicijacija donosi još veće blagoslove nego iscjeljivanje negativnih emocija. Vodi nas prosvjetljenju, koje nam omogućuje spoznati vlastitu božansku prirodu i doživjeti Duh na djelu, na velikom igralištu stvaranja svijet. Napokon smo pobjegli iz mreže grabežljivaca i plijena i ušli u sivjet stvaratelja – sjedinjeni svijet u kojemu smo i slikarsko platno i slikar, krajolik i kist.
Kad inicijacija započne, vaše toksične emocije će zacjeljivati jer ćete ih preobražavati u sedam vrlina, u srednjem vijeku poznatih kao 'anđeli': mir, velikodušnost, čistoća namjere, hrabrost, suosjećanje, umjerenost, poniznost.
Rođenje – Ako se borite s pripadanjem, osjećajem vlastite vrijednosti i gnjevom. Osjećate se kao da vam nije mjesto na ovom svijetu. – Gnjev iscijeljen mirom.
Postajanje muškarcem ili ženom – Narcisoidni ste, ispunjeni zamjeranjem zbog onoga što vam nedostaje te opsjednuti materijalizmom i moći. – Pohlepa iscijeljena velikodušnošću.
Prva ljubav – Uzaludno tražite savršenog partnera, osjećate se usamljeno i nepotpuno. Niste sposobni za seksualno iskustvo u kojem ćete se prepustiti intimnosti. – Pohota iscijeljena čistoćom namjere.
Sklapanje braka – Vječni ste samac, podvojeni u pogledu svojih veza. Očekujete da će vaš partner zadovoljiti sve vaše potrebe i niste voljni raditi na uspostavljanju istinskog partnerstva. – Lijenost iscijeljena hrabrošću.
Roditeljstvo – Živite kroz svoju djecu ili svoje projekte, opsjednuti ishodima. Zavidite onima koji naizgled imaju više mogućnosti i čak vlastitom djetetu na njegovim otvorenim putevima. – Zavist iscijeljena suosjećanjem.
Mudrost – Osakaćeni ste osjećajem oskudice i gubitka te željom da ponovno imate ono čega više nema. Konzumirate više no što vam je potrebno kako biste bili zadovoljni sobom. – neumjerenost u jelu i piću iscijeljena umjerenošću.
Veliki prijelaz - Držite se nedovršenih poslova. Postajete oholi, ispunjeni samovažnošću i strahom od vlastite smrtnosti. – Oholost iscijeljena poniznošću.
Život nas na mnoge načine poziva na inicijaciju: kroz mogućnost ljubavi, smrt roditelja ili prijatelja, rođenje djeteta ili ozbiljnu zdravstvenu krizu. Kad uspješno prođemo inicijaciju, postajemo prosvijetljeni svjetlošću mudrosti i razumijevanja. Sposobni smo uvidjeti stvarnost kakva uistinu jest, ne zamagljena našim emocionalnim ranama i povredama.
Pouka priče o Jonu (opa. kojeg je Bog pozvao na službu a on je želio tome umaći) jest da će nas život na silu odvesti našoj sudbini ako joj pokušamo umaknuti. Naš izbor jest biti joj predani u milosti i ljepoti, što se događa kad pristanemo na svoju inicijaciju, ili prekriveni kitovom slinom, što se događa kad je odbijemo. Kit u priči predstavlja naše emocije, golemu i neodoljivu moć koja nam prijeti progutati nas te nas danima i godinama držati zarobljene.
Inicijacija nije ništa manje nego poziv u nezamislivu sudbinu. Prepuna je opasnosti i mogućnosti. Ishod nije zajamčen. Iziskuje je hrabar i odgovor i poziva nas postati junakom vlastitog putovanja. Inicijacija se može odviti u skrovitosti vašeg srca, kamo odlazite sastati se s božanskim u sebi, ili izvan sebe, bilo gdje u svijetu. Neovisno o tome je li posrijedi unutarnje ili vanjsko putovanje, ako ste uspješni, bit ćete blagoslovljeni i primiti milost. Ako ne uspijete, mogli biste zažaliti zbog toga te umirati polaganom smrću ispraznog života.
Sve emocije su virusni programi koji se odvijaju u podsvjesnim zakucima vašega mozga. Svaka emocija nama donosi patnju, a drugima bol. Osjećaji su novi, svježi i pripadaju sadašnjem trenutku. Emocije su stare, islužene i programirane u živčane mreže arhaičnog mozga. Vjerujemo da plačemo jer smo tužni ili vičemo jer smo ljuti, ali te emocije zapravo proizlaze iz dubina i svladavaju nas: tužni smo jer plačemo, plašimo se jer bježimo i gnjevni smo jer napadamo. Vjerovanje da plačemo jer smo tužni pojavljuje se zato što smo oko te emocije omotali sentimentalnu i lažnu priču. Kad emocije prepoznamo kao viruse u svojemu primitivnom neuroračunalu, možemo odlučiti ne koristiti ih kao svoj osnovni odgovor na situacije koje nas uznemiruju. Tad ćemo plakati kad smo sretni, kad smo tužni ili bez ikakvog razloga.
Svaki put kad svjesno odlučite zamijeniti gnjev suosjećanjem prema sebi i drugima, svaki put kad povrijeđenost i ponos zamijenite moćnom silom poniznosti, stvarate nove puteve u svojemu mozgu. Dovodite anđele višeg jastva.
Kad započne preustrojavanje vašega primitivnog emocionalnog mozga, prestajete poricati svoje mračne emocije ili vas one više ne svladavaju te si jednostavno dopuštate osjetiti njihovu moćnu silu, lišenu svake priče o tome zašto imate pravo tako se osjećati. Opažate promjenu u sebi kako se ta energija transformira i vodi vas na obale vašeg odredišta.
Ne stvarajte planove za promjenu. Promijenite se.
Umjesto da iskorijenimo svoj gnjev, zavist, neumjerenost ili lijenost, većina nas živi u poricanju ili oplemenjuje te emocionalne demone sve dok ne postanu toliko moćni da se očituju kao tjelesna bolest, depresija, prekid veze ili kakva druga bolna situacija. Te su krize zapravo pozivi na buđenje i poticaji da se napokon podvrgnemo inicijaciji: da podignemo svoju razinu svijesti ii suočimo se s vlastitom tamom – i sa svojom uzvišenošću – širom otvorenih očiju.
Najveća vjerojatnost uranjanja u proces inicijacije jest osjećaj da ste dovedeni do ruba. Ali, zašto čekati da vam se dogodi katastrofa pa da prihvatite tu svetu preobrazbu? Umjesto toga se možete suočiti sa svojim demonima i zazvati anđele svojega višeg jastva kad god uvidite da ste zaglavili u emocionalnoj reakciji koja vam ne koristi. Kad se zapitate: Zašto sam i dalje toliko prokleto gnjevan? Mislio sam da sam odavno razriješio sav taj gnjev ili Zašto ne mogu biti sretan zbog njega umjesto da mu neprestano zavidim jer mu je toliko lako? To je znak da ste pozvani na inicijaciju. Izbor je na vama. Izbjegnite iskušenje odbacivanja spoznaje kako je vrijeme za promjenu.
Da biste promijenili svoje emocionalne obrasce, morate započeti uviđanjem da živite u svijetu koji ste sami stvorili. Vi ste autor sna ili noćne more u kojoj živite. Samo vam prepoznavanje te lažne stvarnosti, koju je izmislio i održava vaš primitivni mozak, može donijeti oslobođenje iz paukove mreže i buđenje viših vrlina gustoće, ljubavi, suosjećanja i milosrđa. U suprotnom će se ti pogubni demoni nastaniti u vašim stanicama i tkivu stvarajući tjelesnu i fizičku bolest i zasljepljujući vas za vlastiti put.
Kad je Krist rekao da je 'kraljevstvo Božje u vama' natuknuo je da nam je dostupno u ovom trenutku. Raj možemo postići kad ostvarimo jednostavan, ali presudan zaokret koji budi sposobnosti našega višeg mozga te spoznaju da smo božanska iskra, uvijek u skladu s Duhom. Ništa drugo ne možemo biti.
Kad svoje osnovne emocije preobrazimo u više neokortikalne vrline, pojavljuje se osjećaj ekspazivnosti i mogućnosti. Počinjemo uviđati da svijet možemo promijeniti svakom svojom mišlju i svakom riječju koju izgovorimo. Povratna informacija od univerzuma stiže istog trena.
Svijet stvaratelja nije izmaštana zemlja nalik Camelotu u kojoj su lavovi vegetarijanci, a ljudska bića uvijek ljubazna. Život se i dalje hrani samim sobom, ali vaš život nije konjugacija glagola 'jesti' nego glagola 'stvarati'.
Za sedam emocija primitivnog mozga može se doimati da nam daju moć u svijetu grabežljivaca. Gomilanje stvari pruža nam osjećaj stabilnosti. Prejedanje nam pruža osjećaj sitosti. Agresivnim izgledom postiženo ono što želimo. Žudnja za boljim partnerom ili radnim mjestom pruža nam osjećaj svrhe. No, uskoro osjetimo da nas je neprijateljski odnos prema životu iscijedio. Te emocije oduzimaju nam vitalnost i postajemo iscrpljeni borbom za postizanje psihološke, financijske i tjelesne sigurnosti. Pokušavamo se osloboditi stresa ili meditirati, ali nam je previše toga na umu. Ostaje nam želja za postizanjem mira u sebi i pridobivanjem razumijevanja drugih.
Šaman zna da je te demone moguće pobijediti. Njegovo oružje je mač svjetlosti, koji predstavlja moć višeg razuma i duboki uvid te razotkriva te demone kao naše vlastite arhaične dijelove kojih se odričemo i koje projiciramo na druge. Ono što u vanjskom svijetu napadamo – svađajući se sa supružnikom ili optužujući, odnosno kritizirajući ljude kojih se užasavamo – samo je odraz unutarnjih demona, 'sjenovite strane' zakopane duboko u nesvjesnom. Carl Jung, začetnih psihologije arhetipova, vjerovao je da je suočavanje s vlastitom sjenom moralni izazov ravan suočavanju sa samim problemom ljudskog zla. Šaman je uvjeren da povlačenjem svojih projekcija, svjesnim priznavanjem sjene i doživljavanjem toksičnih emocija bez njihove eksternalizacije, pretvaramo njihovu energiju u gorivo za vlastitu promjenu nabolje. Tako u izreci, koja se pripisuje Gandhiju, postajemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.
Kad prestanete poricati emocije, možete početi shvaćati mudrost koju vam nude jer, kad nisu vezane za ljude i predmete, brzo prođu kroz vas.
Očajni razmišljamo o tome koliko je sve to jurenje, bježanje, hranjenje i lovljenje preteško. Udahnjujemo život svojem strahu i pišemo pjesme o njemu. Jad postaje naša muza.
Kad je niži mozak zaokupljen preživljavanjem, štitit će svoj cilj, nesvjestan da se njegovih sedam stalnih demona može okrenuti protiv nas i progutati nas. Pohlepa postaje sveproždiruća, gnjev nas izjeda, a ponos postaje uzrok naše propasti ako ne uspijemo uspostaviti odgovarajuću holarhiju svijesti, dopuštajući višem mozgu da usmjerava naše misli, osjećaje i postupke.
Zaboravljamo istraživanje ljubavi i slobode te otvaranje za radost, udivljenje i misterij, čak i dok radimo na poboljšavanju svojega života.
Iskonski strah koji svi odrasli ljudi dijele je strah od smrti koji predstavlja svršetak jedine stvarnosti koje smo svjesni.
Naše novo računalo aktivira se odjednom u trenutku euforije, prosvjetljenja i trenutačnog otkrivenja. Tom buđenju mora uslijediti veliki odlazak i putovanje prema novoj sudbini.
Kronični blagi stres drži nas nesposobnima slušati svoj viši mozak.
Spoznaja vlastite vječnosti omogućuje nam uvidjeti da vaš istinski identitet nikada neće prestati postojati, a dio vas koji ćete odbaciti kao staru kožu više nije osobito važan. Uviđate kako se najviše plašite da tratite vrijeme ne živeći potpuno i da biste na samrti mogli razmišljati o svemu zbog čega žalite.
Alkemičari su shvaćali da kad se osoba probudi za svoju vječnu prirodu, doživljavajući je umjesto da samo vjeruje u nju, više je nikada ne izgubi. Kad je čarolija smrti poništena, čovjek se zauvijek promijeni. Kad pronađe vrelo mladosti, slobodan je od straha od smrti, koji opterećuje druge.
Oni koji su vrlo svjesni svoje smrtnosti, ali ne i svoje besmrtnosti, zaglavljuju u strašno neugodnoj ničijoj zemlji. Ako niste doživjeli drugo buđenje, može vam biti teško pojmiti tu drugu stvarnost. Sjetite se da je ribi u ribnjaku voda toliko sveprisutna da nije dio njezine svijesti. Da bi uvidjela postojanje vode, morala bi biti uzdignuta iznad ribnjaka.
I mi živimo u našemu malom ribnjaku sve dok ne proživimo drugo buđenje. Tada opazimo univerzum i osjetimo sjedinjenost s njime te shvaćamo svoje mjesto u svijetu.
Arhetipskoj smrti se opiremo jer, koliko god okolnosti našega života bile bolne, njihova poznatost nam godi. Ali kad bismo umrli za ono što jesmo i izgubili sve poznato, u što bismo se pretvorili?
Mi, s druge strane, silno mnogo vremena provodimo brinući o tome tko smo i gdje nam je mjesto u zajednici.
Kakvi god bili vaš identitet i ugled, to nije sve što jeste. To nije čak ni najvažniji dio ljudi. Prolazit ćete različite životne stadije i dobi sve dok ne stignete do točke u kojoj ćete odbaciti tijelo, a osoba poznata kao vi više neće postojati na Zemlji. Ako ste iskusili svoju besmrtnost, ako ste osjetili smirenost i radost prekoračivanja vlastite osobnosti, prekoračivanja vremena, gubitak vašega identiteta prestaje vam biti toliko važan.
Ako se pokušamo zadovoljiti pukim krpanjem stare kože u ispraznoj nadi da će trajati vječno, samo odgađamo neizbježno. Ne prelazimo put od gusjenice do leptira: život provodimo sanjajući leptirske snove dok gmižemo do sljedećeg lista.
Šaman zna da mora ovladati umijećem umiranja i uskrsavanja kako bi opetovano prolazio arhetipsku ili svetu smrt, stvarajući novi život kad se u njegovu životu jasno pojavi poruka: Vrijeme je da otpustiš staro. Sposoban je spretno se promijeniti, prihvatiti novo i živjeti uistinu kreativnim životom bez obzira na dob ili okolnosti. Sposoban je otpustiti uske definicije ljubavnika, roditelja, mudraca te tim stadijima pristupiti inovativno.
Liječenje bolesti ne mora nužno iscijeliti dušu. Međutim, dopuštanje duši da krene u sljedeći stadij razvoja često dovede i do samoiscjeljivanja tijela. Naš energetski sustav je oslobođen i može svoju zalihu energije upotrijebiti za ispravljanje onoga što se poremetilo na staničnoj razini. Karcinom je samo jedan primjer bolesti koja može biti poziv na inicijaciju. Apoptoza, prirodni mehanizam obnavljanja programiran u svaku stanicu, u kanceroznim je stanicama isključen. Tumor ne uviđa da mora prestati s brzom diobom i reproduciranjem te dopustiti da njegove stanice odumru. Tumor uporno nastoji postići svjetovnu besmrtnost po cijenu bolesti. Vidio sam kako moji pacijenti ozdravljuju nakon što se predaju inicijaciji i kušaju besmrtnost. Njihovo je tijelo sposobno vratiti se prirodnim ritmovima, a zdrav se ciklus stanica može vratiti. Stanice su sposobne ozdraviti na dubokoj razini te obavijestiti fizičko tijelo da njegove stanice ne moraju voditi rat opstanka u uzaludnom pokušaju odgađanja smrti. Zanimljivo je da je karcinom sjajan primjer sloma holarhije kojim se potrebama stanice daje prednost pred potrebama organizma.
Sve smrti, svi završeci su prijelaz do sljedećeg početka. Prvi zakon termodinamike kaže da je energiju moguće promijeniti iz jednog oblika u drugi, ali je nije moguće stvoriti i uništiti. Kao energetska bića odbacujemo tijelo i dopuštamo mu da postane dijelom ciklusa života u fizičkom svijetu, a naše istinsko jastvo prelazi na sljedeći stadij bivanja.
Kad shvatimo da je svaka smrt samo prijelaz u drugačiji oblik života, promjena više nije silno zastrašujuća. Možemo pronaći utjehu u spoznaji da ćemo uskrsnuti, čak i ako ne znamo kakvo će biti naše novo postojanje.
Oslobađanje osjećaja čini nas laganijima, omogućujući nam povratak u više moždano stanje i ponovno stvaranje radosti. Pojavljuje se osjećaj rasterećenosti i doseže vrhunac kad se plač smiri. Plač je način na koji se limbički mozak iscjeljuje. Smijeh je lijek neokorteksa.
Ako do srednje životne dobi niste doživjeli prvo buđenje, suočit ćete se s toliko velikim gubitkom da ćete početi propitivati sve što znate i sve što jeste. Jednog jutra ćete se probuditi i zapitati se: Što sam to postao? Tko je osoba koja spava pokraj mene? Takva nas kriza može duboko dezorijentirati. Ako ste tu krizu sposobni proživjeti na ritualan način, mogli biste biti sposobni suočiti se s njom na razini fizičke stvarnosti.
Velika kriza automatski će izmijeniti vaše prioritete. Kad se suočite s takvim izazovom, morate ugasiti požar, ali se između udisaja morate zapitati: Što umire? Što se rađa? Što sam propustio u svojemu životu? Jesam li srdačno dočekan na ovaj svijet?
Sve inicijacije iziskuju prolazak četiriju stadija procesa: buđenje, veliki odlazak, kušnje, prosvjetljenje.
Premda smo otpustili svoju prijašnju predodžbu sebe, potrebno je neko vrijeme da nam nova postane ugodna i često je prisutan strah da taj stadij možda i nije tako sjajan.
Da bi proizvela pola kilograma voska, pčela mora konzumirati gotovo četiri kilograma meda koji se proizvede nakon skupljanja nektara s otprilike 17 milijuna cvjetova.
Neke je stvari moguće spoznati, ali ne i izreći.
Nikada mi nije bilo dovoljno pa nisam imao ništa. To su bile moje zagnojene rane, a demon je privukao izmet u mojem srcu.
Sedam smrtnih grijeha proizlazi iz iskonske potrebe da osiguramo svoj opstanak po svaku cijenu.
Naši demoni i anđeli su: Gnjev pobijeđen mirom, pohlepa pobijeđena velikodušnošću, pohota pobijeđena čistoćom namjere, lijenost pobijeđena hrabrošću i trudom, zavist pobijeđena suosjećanjem prema sebi i drugima, neumjerenost pobijeđena umjerenošću, oholost pobijeđena poniznošću.
Svatko može postati gnjevan – to je lako. Ali, biti gnjevan na pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravom svrhom i na pravi način, to nije lako. Aristotel, NIkomahova etika
Narod Fon iz Benina na zapadu Afrike, kao i mnoga tradicionalna društva, dijete smatra nadom i budućnošću sela. Stoga budući roditelji novo dijete slave i prije rođenja te mu izražavaju dobrodošlicu u obitelj tako što pjevaju i razgovaraju s djetetom u utrobi.
Predaja naroda Fon odražava gnjev koji mnogi od nas u adolescentskoj dobi osjećaju prema roditeljima. Bijesni smo jer nas je roda očito ispustila u pogrešnu kuću. Mnogi od nas najveći dio života ostanu gnjevni. Gnjev može biti silno razoran. Dok smo gnjevni, mozak je preplavljen hormonima stresa. Krv je preusmjerena rukama i nogama pa našim moždanim stanicama nedostaje kisika. Taj biokemijski napad otežava razborito prosuđivanje i daje nam silinu da se intenzivno okomimo na zamišljene neprijatelje. Kortizol, jedna od tih biokemikalija, pomaže nam metabolizirati šećere potrebne za energiju pa je pojačana pozornost jedan od prvih odgovora na gnjev,. Ali, kortizol, steroidni hormon koji kora nadbubrežne žlijezde provodi dok smo gnjevni, je toksičan za mozak, a osobito je poguban za neurone pamćenja u hipokampusu koji su prepuni receptora kortizola.
U vama vrije gnjev prema roditeljima koje smatrate krivima za svoj jad. Taj demon ne čeka samo pokraj naše kolijevke. Izaziva nas kad god prolazimo simbolično ponovno rođenje. Kad nakon studija dobijemo prvi posao ili se preselimo u novi grad, naše snove i entuzijazam mogao bi ugušiti tiranski šef ili arogantna odgojiteljica u novom vrtiću našega djeteta.
Gnjevni ljudi mogu biti vrlo zastrašujući. Ali, kad se prepustimo gnjevu, nastavljamo podržavati situacije koje ga hrane. Otkrivamo da smo neprestano okruženi neprijateljski raspoloženim ljudima: od službenice na recepciji koja izriče pasivno-agresivne komentare, do računovođe koji nam na suptilan način daje do znanja da nismo dostojni njegove pune pozornosti. Zarobljeni primitivnim odgovorom gnjeva, nesvjesno pozivamo druge da hrane našu razdražljivost i zamjeranje.
Istinska moć je u sposobnosti da prakticiramo mir kad se suočimo s nečijim gnjevom. U borilačkim vještinama učenike se poučava ući u stanje spokojnosti kako bi se porazilo protivnika te upotrijebiti silinu protivnikova gnjeva protiv njega: uzmaknete i dopustite da protivnik padne na vlastiti mač. Stoga, kad vaš bivši supružnik po devedesetstoti put optočne istu svađu, uzmaknite – ne upuštajte se u bitku koja rađa iscrpljujućom dramom.
Sjetite se da svađu ne započinje druga osoba, nego demon, ranjeni dio vas koji želi početi zamahivati.
Što ste mirniji, lakše ćete uvidjeti koliko energije drugi ljudi trate ratujući protiv svih koji ih uzrujavaju.
Neka mir bude vaš svjestan izbor. Duboko udahnite, nasmiješite se i, kad osjetite smirenost, spokojstvo i prihvaćanje, ispunit ćete se vitalnošću i snagom.
U plemenskim društvima obred postajanja muškarcem ili ženom označavao je razdoblje kad je mlada osoba počinjala loviti ili saditi i skupljati plodove t eje tako počinjala doprinositi uzdržavanju svoje obitelji. Iako je ova inicijacija povezana s punoljetnošću, s njom se suočavamo kad god posumnjamo u svoju sposobnost da svojima voljenima ili sebi pružamo emocionalnu ili financijsku potporu.
Ako sumnjate da će se univerzum pobrinuti za vas, za razliku od nebeskih ptica te poljskih ljiljana, počinjete vjerovati da svijetom vlada pošast oskudice. Tada je prirodno reagirati pokušajem uzimanja onoga što vam je potrebno prije no što netko drugi to ugrabi i nagomilavanjem onoga što imate. Sumnja u velikodušnost univerzuma je bit pohlepe. Umjesto da vjerujete kako će vam sutrašnji da pružiti sve što će vam biti potrebno, počinjete mahnito grabiti kako biste svoja spremišta napunili novcem, imovinom, informacijama ili bilo čime zbog čega se osjećate moćno.
Šamani iz Anda imaju znakovito ime za velikodušnost. Nazivaju je ayni, što na jeziku Quechua znači 'uzajamnost'. Oni shvaćaju da što više dajete drugima, to više primate zauzvrat.
Velikodušnost nam omogućuje skrbiti o sebi te istodobno pomagati drugima. Više ne ustrajemo u narcisoidnoj želji da svijet zadovolji naše zahtjeve.
Demon pohote pojavljuje se kad ne dovršimo inicijaciju prve ljubavi.
Pohotna osoba ne žudi za sjedinjavanjem jednakih, nego za moći u odnosu. Predavanje ljubavi je zastrašujuće za one koji žude za nadzorom. Muškarci koji su velikodušni, ali nesposobni predati se ljubavi, usredotočit će se na užitak svoje ljubavnice toliko da neće biti sposobni primati od nje, što postaje samonametnuti oblik kazne.
U svim zemljama sjeverno od ekvatora – a sjetite se da su se velike kulture u povijesti razvile sjeverno od ekvatora – Bog je silazeći bo. Sjetite se Grka, Rimljana, kršćana i muslimana. Božansko dolazi s nebesa i silazi na Zemlju… Ali za Inke, jedinu veliku kulturu koja se razvila južno od ekvatora, božja sila je uzlazna. Proizlazi iz Majke Zemlje… uzlazi sa Zemlje prema nebu, poput zlatnog kukuruza.
A ovdje u Sillustaniju (na jezeru Titicaca, moru na vrhu svijeta) pokopani su muškarci i žene koji su cijeli život stjecali znanje, stvarajući i unakrsno razvijajući svoju mudrost, te svoj kukuruz, otkrivajući i razumijevajući sile prirode te odnos Sunca, Zemlje, Mjeseca i zvijezda. Prakticirali su način spoznavanja ko je.. alkemija života. Alkemija vaših europskih predaka sastojala se od uzimanja mrtve tvari – osnovnih elemenata poput sumpora i olova – i njihova stavljanja u posudu za taljenje te grijanja u uzaludnom nastojanju proizvodnje zlata. Ali, moji ljudi su koristili živu tvar, stavljali je u Zemljinu posudu za taljenje, pod vatru Sunca, i dobivali kukuruz, živo zlato.
Otok sunca – Alberto Villoldo i Erik Jendresen
Mnogo energije možemo trošiti na pokušaje da druge potaknemo složiti se s našim planovima, ali smo u stvarnosti emocionalno nemarni i lijeni.
Lijenost uspostavlja pesimističan stav i vjerovanje u uzaludnost naših postupaka. Taj će stav isisati energiju iz vas i vaša partnerstva osuditi na propast, kao i vašu sposobnost da služite bilo kojem cilju, neovisno o tome koliko čvrsto vjerujete u njega ili koliko glasno ga zagovarate. Što više milujete svoje srednjoškolske trofeje ili oplakujete gubitak braka ili radnog mjesta iz 'snova', to ste više slijepi za mogućnost stvaranja nečega boljeg. Pojavljuje se nostalgija koja vam odvraća pozornost. Bježite od odgovornosti rada na partnerstvu jer strahujete da ga nije moguće popraviti te izbjegavate posvetiti se određenom cilju plašeći se da bi mogao biti osuđen na propast.
Lijenost se ne događa samo na tjelesnoj razini, kad ne želimo djelovati, nego i na emocionalnoj te na mentalnoj razini. Dopuštamo si da nas iscijede tuga i razočaranje te postajemo previše tromi ili previše zaljubljeni u vlastita shvaćanja da bismo istražili bilo što novo. Nismo radoznali i dopuštamo da nam se život događa ili da nas mimoilazi. Dani se pretvaraju u tjedne, mjesece i godine dok naši životi i odnosi stagniraju. Kad smo lijeni, pretpostavljamo da više nemamo što otkriti. Ne želimo propitivati, previše razmišljati ni doživljavati podvojenost ili nesigurnost. Iako tvrdimo da bismo željeli napredovati, ostajemo zaglavljeni jer smo dopustili da se naša kreativnost i strast iscijede iz nas.
Sva naša nastojanja mogu bit dio stvaralačkog procesa u sklopu kojega se razigrano angažirate u svijetu, škakljate univerzum po trbuhu i mamite mu osmjeh na lice. Hrabrost, lijek za lijenost, podrazumijeva ostvarivanje vaših najboljih zamisli, i odvažnost da odgovorite na poziv svoje duše.
Da biste oživjeli svoju vezu, ne morate otići na krstarenje, možete odlučiti istog poslijepodneva ponovo upoznati svojega partnera.
Svoje darove ne morate skrivati u sjeni. Kad ste svjesni svoje unutarnje vrijednosti, svoj identitet ne morate tražiti izvan sebe ili biti lažno skromni. Svi imamo važne zadatke koje moramo obaviti na ovom svijetu, a poniznost nam omogućuje da ne stojimo sami sebi na putu.
Ako ne presiječemo pupčanu vrpcu koja nas povezuje s roditeljima, nismo sposobni osloboditi se njihova tereta negativnosti ili prihvatiti njihovu pozitivnu ostavštinu. Ono što je srednjovjekovna crkva nazivala Istočnim grijehom, moglo bi biti protumačeno u kontekstu onoga što suvremeni biolozi nazivaju 'epigenetičkim čimbenicima', sklonostima, predrasudama i strahovima koji se prenose s naraštaja na naraštaj. Ako ne uspijemo dovršiti ovu inicijaciju, stječemo gnjev kao oružje – gnjev na svoje roditelje, na Boga i na neizvjesnost te bespomoćnost prouzročene našim genetskim uvjetima i našim djetinjstvom. Obred rođenja, koji nas dočekuje na ovom svijetu, pruža nam osjećaj prirođenja, koji nas dočekuje na ovom svijetu, pruža nam osjećaj pripadanja vlastitoj obitelji i svijetu, ali tako da nas nijedno od toga ne posjeduje.
Inicijacija rođenja najavljuje naš ulazak u svijet s vlastitom sudbinom. Ovu inicijaciju možemo proći kad god se u našemu životu događa ponovno rođenje – po završetku školovanja, kad počnemo raditi na novom radnom mjestu ili po okončanju ozbiljne veze. Štoviše, čak i našim proslavama rođendana možemo svake godine slaviti tu inicijaciju postavljajući si nove ciljeve i smjerove života.
Među područjima mozga aktiviranim orgazmom su amigdala i hipotalamus, koji proizvodi oksitocin, takozvani hormon ljubavi i povezivanja. Razina se oksitocina za vrijeme orgazma učetverostruči.
Inicijacija roditeljstva, kao i sve inicijacije, obuhvaća pobjedu nad jednim od naših sedam demona, a u ovom slučaju to je zavist. Ako ste zadovoljni onime tko jeste i onime što imate, sposobni ste potpuno se posvetiti potomcima i pomoći im uvidjeti vlastite darove.
Kad prihvatimo slabljenje svoje plodnosti ili snage, možemo prigrliti novu moć – mudrost. Među ljudskim bićima ne preživljavaju samo najjači, nego i najmudriji.
Danas stvaramo novu definiciju starenja pa u sedamdesetim godinama činimo ono što su naši djedovi i bake činili u četrdesetim i pedesetim godinama. Ako smo sposobni otvoriti oči za inicijaciju mudrosti, možemo otkriti sve načine na koje možemo davati doprinos svojemu svijetu umjesto da budemo usredotočeni na prikupljanje što više bogatstva u želji da izliječimo svoju nelagodu zbog starenja.
Mudrost iziskuje neprestano ponovno otkrivanje vlastite vrijednosti uz prihvaćanje da nismo zbroj svojih postignuća, da možemo ponuditi darove koji su skromni – i katkad vjerojatno neće izazvati mnogo pozornosti – ali ipak važni.
Pobjeda nad strahom od smrti omogućuje nam iskusiti vlastitu moć čak i dok osjećamo poniznost zbog svoje malenosti u širem kontekstu. Omogućuje nam sanjati velike snove čak i ako i dalje moramo svakodnevno ustajati u cik zore te obaviti mnoge zadatke prije nego stavimo ponovo glavu na jastuk. Omogućuje nam napredovati s osjećajem svrhe, znajući da bismo ovaj dan dobro iskoristili kad bi nam bio posljednji dan proveden na Zemlji. Pobjeda nad strahom od smrti daje nam snagu da se jednostavno nasmiješimo kad nas netko podcijeni i da ne osjećamo potrebu dokazati mu da griješi. Energiju čuvamo za obnavljanje onoga što nam je važno, a ne za uvjeravanje svijeta da smo vrlo važni.
…Energiju koju je ulagala u održavanje reda u svojemu domu mogla je iskoristiti za veću inovativnost i odvažnost. Što je više laštila i usavršavala svoj prostor to je imala manje mogućnosti djelovati stvaralački. Možete laštiti svoj životopis, radne plohe ili aureolu, ali ništa od toga nije važno ako ne izlazite u stvaralački život.
Većina nas zaboravila je smjelo prilaziti životu.
Istinske inovacije mogu iziskivati strpljenje i odvažnost. Malokad postižemo trenutačan, savršen ishod, veličanstveno remek-djelo koja se pojavi čarolijom, bez truda, oblikovanja ili usavršavanja.
Umjesto da vjerujemo kako možemo stvoriti sve što uistinu želimo, ulažemo simboličan trud u promjenu i mirimo se s okvirnim nacrtom onoga što želimo.
Moramo ustanoviti kako možemo otpustiti stare odnose, ponašanja, ustanove i sustave – te sanjati nešto posve novo. Smjelost nas obvezuje propitivati sve, pa čak i sve što znamo o sebi.
Veliko buđenje za beskonačnost donijet će vam spoznaju da se ni najviši ugled te sjecanje moći, položaja i imovine ne mogu mjeriti s vrijednošću izvornog življenja. Omogućit će vam shvatiti i prihvatiti da sigurnost postoji samo u vama pa je besmisleno pokušavati je stvoriti.
Kad ste strpljivi, ne tratite sredstva i problemi vas ne svladavaju. Crpite svaku zraku sunca kako biste se nahranili prije no što vam listovi požute i ne ničete iz zemlje prerano pa vas ne dohvati mraz. Čekate pravi trenutak umjesto da primjenjujete silu samo kako biste stvorili iluziju napretka.
Strpljivost vam pomaže uvidjeti da će se mnoge od najneugodnijih situacija riješiti same od sebe kad dođe vrijeme za to. Strpljivost za šamana znači vjerovati u mananu, trenutak koji će sve ispraviti bez potrebe da vi usmjeravate taj proces i upravljate svim njegovim pojedinostima.
Strpljivost nam omogućuje i prestati opsesivno razmišljati o onome što se ne događa te cijeniti kretanje koje opažamo, čak i ako je posrijedi tek mali pomak. Zadovoljni smo onime što smo sposobni učiniti i ne odustajemo od svojih snova samo zato što njihovo ostvarivanje iziskuje vrijeme i trud. Drago nam je jer tu i tamo možemo dodati pokoji potez kistom. Ne zaglavljujemo se u planiranju i ne zaplićemo se u besmislenim poslovima. Ono što je potrebno obaviti jednostavno biva obavljeno. Ova je praksa nevjerojatno teška u društvu koje vjeruje da bismo se trebali truditi živjeti što bolje. To je u redu ako nastojite ojačati noge, ali je inače uzaludno. Dobro dolazi onima koji čekaju.
Disciplina oštroumnosti omogućuje vam prestati razmišljati o tome što ste mogli biti ili što ćete biti jednoga dana, kad pronađete vremena, te postati upravo ono što danas jeste. Uviđate da ste dio stvaranja svijeta te da je ovaj svijet savršen upravo u ovom trenutku.
Vaša potreba da sve to riješite odmah proizlazi iz nesposobnosti da iskusite savršenost postojeće situacije. Žudnja za golemim platnom kad pred sobom u bilo kojem trenutku imate nekoliko manjih nije opravdanje da ne slikate. Želja za mirom u svijetu nije opravdanje za bezobzirnost prema susjedima. Oštroumnost vam omogućuje prestati personalizirati probleme i prikazivati se kao plemeniti spasitelj.
Sve velike mudrosne tradicije obuhvaćaju zamisao promatrača koji se ne poistovjećuje ni s čime što se događa, nego samo promatra, neovisno o tome svjedoči li tragediji ili komediji.
Moramo ostvarivati svoju ulogu u životu, u skladu s prirodom koja nam je dana, ali nevezano, znajući da kroz nas djeluje nešto veće od nas.
Za nas manana znači danas ne čini ono što će se sutra riješiti samo od sebe.
Strogo me pogledao. Manana znači vjerovati u implicitni red u univerzumu, čak i ako ga u tom trenutku ne shvaćamo.
Učiniš ono što je potrebno danas i ništa više.
Hoćete reći potrebno je naučiti čekati.
Ne, ne čekati, ne čekaš autobus, taksije, prijatelje, sreću. Nemoj čekati. Dok si na autobusnoj stanici, uživaš u suncu koje ti grije leđa, ili u kiši. Ali, ne čekaš autobus. Čekanje će te izludjeti.
Više ne čekam i sve mi dolazi.
Vi se rado držite zamisli da imate osobnu povijest, prošlost, i da je to vaš identitet.
Ali dakako da imam prošlost, imam majku i oca, i studirao sam i doktorirao. Sve je to dio onoga tko jesam.
To je bio netko drugi. Sjećaš se onog potoka koji smo morali prijeći do moje kolibe, pa u povratku nećemo prijeći isti potok. Bit će to posve nova bujica vode, nosit će vodu koja je jutros pala na planinske vrhove.
Čak ni mudrosna učenja, svaki ih naraštaj mora iznova otkrivati. U suprotnom su laž. Nalik su onoj hrpici izmetina ljame, u njoj više nema hrane.
Isus u Indiji
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad
Izdavač: Ahmadija muslimanski džamat
Isus je nakon izlaska iz grobnice otišao u Galileju. U Evanđelju po Marku napisano je da je poslije izlaska iz grobnice Isus viđen na putu za Galileju i da se na kraju sreo sa jedanaest učenika koji su bili za jelom, on im je pokazao svoje ranjene ruke i stopala, a oni su mislili da je to bio duh. Potom im je rekao: TO sam ja, dodirnite me i uvjerite se, jer duh nema meso i kosti kao što ja imam. Onda je on od njih uzeo komad pečene ribe i komad kruha i pojeo pred njima (Marko 16:14 i Luka 24:39-42).
Isus nije ostao na križu tri dana, niti je trpio glad i žeđ, niti su njegove kosti bile polomljene. Naprotiv, on je tamo ostao koko dva sata, i dogodilo se, milošću Svemogućeg, da je stavljen na križ krajem dana, u petak, nešto prije zalaska sunca. Slijedeći dan je bio subota, židovski praznik Pesah. Prema židovskom običaju zabranjeno i kažnjivo je bilo pustiti da bilo tko ostane na križu u subotu, ili noć prije.
Kad je nastupio šesti sat počeo je puhati oštar vjetar, noseći prašinu koja je zemlju obavila tamom i koji je trajao tri sata (Marko 15:33). bio je šesti sat poslije dvanaest i bilo je blizu akšama. Židovi su bili zabrinuti ovim dubokim mrakom i bojali su se da ih noć uoči subote ne pretekne i da ne bi, kršeći svetost subote, bili zasluženo kažnjeni. Zbog toga su žurno uklonili Isusa i dva lopova sa križa.
Da tijela ne bi ostala na križu na dan subote (jer je subota bio veliki dan), a to je bila priprema, Židovi su preklinjali Pilata da njihove noge budu polomljene i da budu odneseni. Onda su došli vojnici i polomili noge prvoga, pa drugoga koji je bio s njim razapet. No, kad su došli do Isusa i vidjeli da je on već bio mrtav, nisu mu polomili noge, nego je jedan od vojnika kopljem probo njegov bok, i odatle je potekla krv i voda (Ivan 19:31-34).
Vizija o mrtvim svecima koji su došli u život i vratili se u grad bila je namijenjena da obavijesti one s unutarnjim čulom da je Isus spašen od smrti na križu.
Proučavanje različitih spiskova lijekova pokazuje da je ovaj recept vrlo koristan kod ozljeda zadobivenih udarcem ili padom, jer trenutačno zaustavlja krvarenje, i s obzirom da sadržava ' myrrh', rana ostaje zaštićena od infekcije. Melem je također koristan protiv kuge, dobar je za čireve i gnojne rane svih vrsta. Međutim, nije jasno da li je ovaj melem bio pripremljen od samog Isusa po Božjoj objavi, nakon što je prošao traumu na križu, ili je bio pripremljen poslije savjetovana s nekim liječnicima. Neki od njegovih sastojaka imaju posebno djelovanje, naročito 'myrrh' (mirisna smola), koja je također spomenuta u Tevratu. U svakom slučaju, rane Isusa bile su zaliječene za nekoliko dana pomoću ovog melema. Za tri dana on se dovoljno oporavio da je bio u stanju prijeći sedamdeset kosa pješke od Jeruzalema do Galileje. U vezi s djelotvornošću ovog preparata dovoljno je reći da je, dok je Isus liječio druge, ovaj preparat izliječio njega. Postoji više od tisuću knjiga koje bilježe ovu činjenicu.
Budistički svećenici su stoga imali dovoljno mogućnosti da pripišu Budi što god su htjeli. Tako je posve vjerojatno da su oni, kad su saznali činjenice o životu Isusa i njegovom moralnom učenju, to pomiješali s mnogim od svojih vlastitih ideja i pripisali ih Budi. Dokazat ću sada da su – dio moralnog učenja budizma koje sliči onome iz Evanđelja, titule kao što su 'Svjetlo', koje su pripisane Budi kao što su pripisane i Isusu, zatim kušnje sotone – sve detalji koji su bili uključeni u budističku literaturu jedino poslije Isusove posjete ovoj zemlji, koja se zbila nakon raspeća.
Tu je još jedna sličnost Bude i Isusa. Budistički zapisi pokazuju da je Buda, kad je bio iskušavan od sotone, postio i da je post trajao četrdeset dana. Čitatelji Evanđelja znaju da je Isus tako postio četrdeset dana.
Kakva god je bila kušnja Isusa od sotone, takva je bila i Budina. Rođenje obojice bilo je bez oca. Moralno učenje obojice bilo je isto. Svaki je sebe nazivao Svjetlošću, svaki je sebe nazivao Učiteljem, a svoje sljedbenike učenicima. Upravo kako Matej (poglavlje 10, izreka 8 i 9) iznosi: 'Ne pribavljaj ni zlato, ni srebro, ni bronzu u svoje kese', ovako je i Buda naređivao svojim učenicima. Upravo kako Evanđelja podstiču božanstvo, takvo je i učenje Bude. Baš kao što je bio zemljotres nakon što je Isus stavljen na križ, tako je zabilježeno da je bio zemljotres u vrijeme Budine smrti. Sve ove sličnosti proizlaze iz osnovne činjenice – Isusova posjeta Indiji. Zaista je to bila sreća za sljedbenike budističke vjere da je on ostao među njima prilično dugo i oni su se dobro upoznali s činjenicama iz njegovog života i njegovog plemenitog učenja. Prema tome, bilo je i neizbježno da veliki dio njegovog učenja i ceremonijalnih obreda nađe put u budističkim knjigama, jer je Isus bio uveliko poštovan od budista, koji su ga čak proglasili i Budom.
Buda je iznio vlastito predskazanje da vjera koju je on utemeljio neće u svijetu ustrajati više od pet stotina godina i da će u vrijeme opadanja te vjere i njenih učenika doći Mesija u ovu zemlju i u svijetu ponovno uspostaviti vjeru i njena učenja. Sada vidimo da se Isus pojavio pet stotina godina poslije Bude i da je, baš kako je Buda utvrdio vremenski okvir za slabljenje njegove vjere, budizam i počeo propadati kao što je bilo predskazano.
Ova sličnost između Budizma i Kršćanstva toliko je bliska i upečatljiva da većina kršćanskih istraživača vjeruju kako je budizam kršćanstvo istoka, a da je kršćanstvo budizam zapada. Zar nije čudno da je Isus rekao: Ja sam Svjetlo i Put, a da je tako rekao i Buda. Evanđelja nazivaju Isusa Spasiteljem. Tako i Buda sebe naziva Spasiteljem. U Evanđeljima je navedeno da Isus nije imao oca, a za Budu se isto tako tvrdi da je on rođen bez oca, mada je jasno baš kao što je Isus imao očuha Josipa, da je i Buda imao očuha. Slično tome, navedeno je i to da se pojavila zvijezda u vrijeme Budinog rođenja. Također postoji priča i o Solomonovoj (Sulejmanovoj) zapovijedi (dvjema majkama, koje su, svaka za sebe, tvrdile da je dijete njeno) da se dijete presiječe na dvije polovine i da se svakoj da po jedna polovina. Upravo se ista epizoda nalazi u Budinoj Jataka. Uz to što nam ovo pokazuje da je Isus došao u ovu zemlju, također nam to pokazuje i da su Židovi koji su se iselili u ovu zemlju izgradili tijesne veze s budizmom.
Za Isusa je bilo neophodno, zbog njegove službe Božjeg poslanika, da otputuje u Pendžab i njegovu okolinu zato što su se deset plemena Israila, koji su u Evanđelju nazvani izgubljenim ovcama Israila, iselili u ovu zemlju. Bilo je neophodno da Isus otputuje u ovu zemlju i nakon što nađe izgubljene ovce, trebao im je prenijeti Božju poruku, jer je s tom svrhom bio poslan ovim izgubljenim ovcama. Da nije išao njihovim tragom i da ih nije tražio i pokazao im put spasa, svrha njegovog poslanstva ostala bi neispunjena.
Isuviše je dobro poznato da su narodi kao što su Afganistanci i stari stanovnici Kašmira zapravo Israilovog podrijetla.
Afganistanci i Kašmirci, naseljeni u Indiji, na njenoj granici i u okolini zaista su Beni Israil (plemena Israila).
Krajnji cilj Isusovog drugog putovanja u Indiju, bio je da on ispuni dužnost propovijedanja svim plemenima Israila – činjenica na koju je on upućivao u Evanđeljima.
Dosad je bio problem otkriti bilo kakav povijesni kanal kroz koji je budizam mogao stići u Palestinu u vrijeme Krista. M.Notovich misli da spisi koje je on pronašao na Himalajama objašnjava stvar na najjednostavniji način. Nema sumnje, kako on kaže, da postoji praznina u životu Krista, recimo do njegove petnaeste do dvadesetdevete godine. Ovaj novi život otkriven na Tibetu ustanovljuje vjerovanje da je Krist bio u Indiji u ovo vrijeme, da je proučavao sanskrti i pali jezik, da je čitao Vedase i budistički Kanon, i onda se kroz Perziju vratio do Palestine da propovijeda Evanđelje. Ako ispravno shvatimo M.Notovitcha, ovaj život Krista zabilježen je iz usta nekih židovskih trgovaca koji su došli u Indiju odmah nakon raspeća. Ovo je bilo zapisano na pali jeziku, svetom jeziku budizma juga.
Mulah Khoda Dad, osoba upućena u povijest svojih zemljaka, pročitao mi je, iz Mujma-ul-Unsab (Zbirke obiteljskih stabala), slijedeće kratko iznošenje o njihovom podrijetlu. Oni kažu da je najstariji od Jakubovih (Jacob) sinova bio Judah, čiji je najstariji sin bio Ostruk, koji je bio otac Oknura, oca Moaliba, oca Farlaia, oca Kysa, oca Taluta, oca Ermaiaha, oca Afgana, odakle je i ime Afganci. On je bio suvremenik Nebuchadnezzara. Sebe je zvao Beni Israil i imao je četrdeset sinova. Njegov trideset četvrti potomak, u izravnoj liniji poslije razdoblja od dvije tisuće godina, bio je Kais (Kys). Od Kaisa, koji je živio u vrijeme poslanika Muhammeda, bilo je šezdeset šest generacija. Sulum, najstariji sin Afgana, koji je živio u Shamu (Damask), napustio je to mjesto i došao u Ghura Mishkon, zemlje blizu Herata, i njegovi potomci postepeno su se raširili zemljom sada nazvanom Afganistan.
Njihova usmena predaja je da su od kralja Babilona bili preseljeni iz Svete zemlje u Ghor, koji se nalazi prema sjeverozapadu Kabula, i da su živjeli kao Židovi do 682. A.D., kad ih je arapski poglavica Khaled ibn Abdall, koji je oženio kćerku afganskog poglavice, preobratio na muhamedanizam. Nikakva povijesna evidencija nije nikada bila navedena u prilog ovom podrijetlu, i to je vjerojatno puki izum, utemeljen na činjenicama spomenutoj u Drugoj knjizi o kraljevima 18:11. kako god, svi putnici se slažu da se ovaj narod izrazito razlikuje od susjednih naroda, i da imaju zajedničko podrijetlo. Neki za njih kažu da mnogo liče na Židove po obliku i izrazu lica i da su podijeljeni u nekoliko plemena, nastanjujući odvojene teritorije i ostajući gotovo neizmiješani.
Malek Thulut (Saul), kralj Židova, imao je dva sina, Afgana i Djaluta – prvi je bio otac afganske nacije i dao joj svoje ime. Nakon vladavine Davida i Sulejmana, koji su naslijedili Saula, anarhija je podijelila židovska plemena, i ovo se nastavilo do perioda u kojem je Bouktun Nasr uzeo Jeruzalem, masakrirao 70000 Židova i poslije uništenja tog grada preživjele stanovnike odveo kao zarobljenike u Babilon. Poslije ove katastrofe afgansko pleme je, pogođeno terorom, pobjeglo iz Judeje i smjestilo se u Arabiji: tamo su ostali neko vrijeme, ali budući da su i stočna hrana i voda bili oskudni, i čovjek i stoka trpjeli su izuzetne oskudice životnih sredstava, neka od plemena su riješila da se isele u Hindostan, ogranak Abdalees je nastavio boraviti u Arabiji, i tijekom halifata Ebu-Bekira njihove poglavice su sklopil savez s moćnim đeikom po imenu Khaled ibn Velid, iz plemena Kurejš. U razdoblju kad su Arapi podjarmili Perziju, Abdalees su napustili Arabiju i smjestili se u ovim novoosvojenim predjelima, nastanjujući se u provincijama Farsa i Kermana, i tamo su ostali dok Džingis Kan nije osvojio ove oblasti. Tiranski postupci ovog osvajaća tako su strašno pritiskivali stanovništvo da su Abdalees napustili Perziju, i prolazeći pokraj Mekrane, Scinde i Mooltana, stigli u Indiju. Ali rezultati ove nove selidbe nisu bili sretniji, jer jedva da su se ovdje bili smjestili kad su njihovi susjedi zaratili i prisilili ih da napuste ravnice i nasele krševite planine Sulejman, smatrane kolijevkom plemena, i koje su nazvali Kooh-Khasseh. Cijela afganistanska nacija bila je okupljena kad je stigao Abdalis u Sulejman planine, i onda su činili dvadeset četiri plemena, čiji je otac, kao što je već spomenuto, bio Afgan, sin Soula. Ovaj princ je imao tri sina, po imenu Tsera-Bend, Argoutch i Kerlen, i svaki od njih bio je otac osam sinova, koji su ovim plemenima dali svoja imena.
Šamanizam
MIchel Perrin
Izdavač: Jesenski i Turk 2010.
Šaman istodobno može biti i upravitelj resursa i terapeut, glasnogovornik bogova i politički strateg, stručnjak za mitove, istančani promatrač i psiholog, manipulator i umjetnik.
Postojalo bi onoliko šamanizama koliko ima 'šamanologa' i religija svijeta.
U biti ne postoji religija koja bi bila lažna. Sve su religije istinite na svoj način: sve odgovaraju, premda na različite načine, na određena stanja ljudskoga života…
Bolest ili smrt, ali i suša ili glad, jesu dug što ga čovjek plaća drugome svijetu koji pljačka ili narušava kako bi sebi osigurao opstanak. Taj se dug stoga nikada ne može poništiti.
Umorni od materijalizma i scijentizma, zapadnjaci traže duhovni život koji bi im omogućio da se 'otvore prema svijetu', uspostave s njime 'novo jedinstvo', ili čak nanovo otkriju 'izvornog čovjeka'. Privučeni misticizmom i okultizmom, u šamanizmu vide jedan od načina da to postignu.
Pojam 'šaman' i određenje 'šamanski' služe, i ovdje, da se izrazi jedan ideal i pokaže jedan put. Ti umjetnici, za koje je umjetnost ponajprije 'vizionarska' umjetnost, u šamanu vide stvaratelja koji umije 'dijalogizirati sa svijetom' i stopiti se s prirodom. Tražeći 'prvobitne sile' u svijetu i u sebi, kao što je kazao norveški slikar Edvard Munch, 'šamanska umjetnost' teži biti direktnim odjekom prapovijesti i dubinske psihologije.
Jednoga dana, sjedeći kraj šamana, osjetio sam kako moje tijelo buja oko sila prirode, kako cijeli svijet diše. Ludost je misliti da ljudi vladaju prirodom i svijetom…
U svijetu s dva lica, od kojih je jedno iskrivljujuće zrcalo za drugo, i između kojih ne postoji 'jaz' što ga pretpostavljaju velike religije, šamani, s pomoći svojih nadnaravnih suradnika, moraju prepoznati znakove koji daju smisao svemu, naznačuju predstojeće i objašnjavaju zbile događaje. Dužni su davati nepogrešiva tumačenja. Moraju preobražavati nepredvidivo u izvjesno. U potpuno determinističkom svijetu, koji isključuje slučajnost, od njih se zahtijeva da imaju odgovor na sve.
No, kamo god se osvrnuli, naše koncepcije, naše tehnologije i naši ciljevi potkradaju se ili nameću. Posvuda se mijenjaju predodžbe svijeta i čovjek što ih gaje tradicionalna društva. Sumnja se ukorjenjuje, svijet gubi čari. Kritički duh se izoštrava.
Šamanizam je, dakle, ugrožen. Zabluda i plod mašte u očima naših znanosti koje odbacuju premise na kojima s temelji, arhaičan i suviše demonstrativan za našu religiju koja kudi njegove bogove i njegovu čulnost, naše ga društvo osuđuje i suzbija, čak i ako u nekim od nas pobuđuje nostalgične odjeke, čak i ako neki njegovi aspekti opstaju u našoj mašti.
Jer taj šamanski svijet u kojemu su bogovi i priroda jedno, taj svijet koji nije zatvori vrata između noći i dana, vrvi slikama, simbolima i smislovima. Zbog toga nas i dandanas oduševljava i očarava.
Valja nam utvrditi što smo dobili, ali i što smo, možda nepovratno, izgubili: tja 'šamanski duh' što ga neki pokušavaju, luđački, iznova otkriti kako bi 'udahnuli život svijetu'…
Problem boli
C.S.Lewis
Izdavač: Verbum 2015.
Stvorenja uzrokuju bol već samim svojim rođenjem, žive zadajući bol drugima i umiru uglavnom u boli.
Sve ljude bez razlike optužuje – ne ovaj ili onaj njima tuđi etički kodeks, već njihov vlastiti etički kodeks, zbog čega se svi ljudi osjećaju krivima. Drugi element religije jest svijest o tome da ne postoji samo moralni zakon, već moralni zakon koji njegovi sljedbenici istodobno priznaju i krše. Ova svijest nije ni logičan ni nelogičan izvod iz činjenica koje čine iskustvo, da ga nismo integrirali u svoje iskustvo, ne bismo ga ondje ni našli. Ne preostaje nam drugo nego zaključiti da je moral ili neobjašnjiva tlapnja ili istinsko otkrivenje.
Da Bog može promijeniti ponašanje materije, i da to prigodice i čini, čineći nešto što mi nazivamo čudom – to je istina kršćanske vjere, ali već sama predodžba zajedničkoga i, stoga, postojanoga svijeta iziskuje da takvi događaji budu krajnje rijetki. Kada igrate šah, svojemu protivniku možete učiniti određene ustupke koji su za utvrđena pravila igre isto što su čuda za zakone prirode. Možete žrtvovati kulu ili mu, prigodice, dopustiti da vrati potez koji je nesmotreno povukao. Dopustite li mu, međutim, baš sve što mu u određenom trenutku odgovara – kada bi svi njegovi potezi bili opozivi i kada bi sve vaše figure nestale kad god mu se njihov položaj na šahovskoj ploči ne sviđa – tada to uopće ne bi bila šahovska igra. Tako je i sa životima ljudi u takvu svijetu: nepromjenjivi zakoni, posljedice koje nastaju zbog uzročne neminovnosti, čitav prirodni poredak stvari – sve su to istodobno ograničenja unutar kojih se njihov zajednički život odvija i jedino stanje u kojemu je takav život uopće moguć. Pokušajte isključiti mogućnost trpljenja – posljedicu prirodnoga poretka stvari i postojanja slobodne volje i – što ćete vidjeti? Vidjet ćete da ste isključili sam život.
Ljubav može otrpjeti i Ljubav može oprostiti…ali Ljubav se ne može pomiriti s nečim što joj je odbojno… On se, prema tome ne može nikada pomiriti s tvojim grijehom jer se grijeh ne može promijeniti, ali On se može pomiriti s tvojom osobom jer se ona može obnoviti. Traherne, Centuries of Meditation, II, 30
Sveti Jakov nas ljude naziva 'preljubničkim dušama' jer smo se okrenuli 'prijateljstvu prema svijetu' dok Bog 'ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama'.
Bog koji vas ljubi sam je proždirući oganj, ljubav koja je stvorila svjetove.
Bog pokreće svemir, iako je sam nepokretan, kao što onaj koji je ljubljen pokreće onoga koji ljubi.
Morate biti snažni i blagoslovljeni mojim blagoslovom jer vam nemam dati što drugo. To je zaključak cijele stvari. Bog nam daje ono što ima, ne ono što nema: daje nam sreću koja postoji, ne sreću koja ne postoji. Biti Bog – biti sličan Bogu i imati udjela u njegovoj dobroti odazivajući se kao stvorenje njegovu pozivu – biti nedostojan – to su jedine tri alternative. Ne naučimo li jesti jedinu hranu koju svemir uzgaja – jedinu hranu koju bilo koji mogući svemir može ikada uzgajati – neizbježno ćemo skapavati od gladi u vječnosti. George MacDonald
