Škola života

Rob Riemen
Izdavač: Tim press 2015.

Kada dođe znanje, dođe i sjećanje. Znanje i sjećanje su jedno te isto.
Znanje, znanje o vlastitome životu, doista se hrani sjećanjem.

Moja je majka bila još mlada, premlada, kada je naučila što to znači biti zatočen i gladovati te koliko ljudi mogu biti okrutni. No istodobno je na neki način naučila i kako uvijek zadržati povjerenje i nikada se ne prepuštati fatalizmu ili pesimizmu. Na vlastitoj je koži iskusila da život nikada nije lišen tragičnih događaja i nedaća, ali isto tako i da je mrzovolja oblik razmaženog ponašanja te da valja uživati u ljepoti koju nam život pruža, pa makar to bilo i u najjednostavnijim oblicima: sunčan dan, stručak cvijeća, lijepa glazba, srdačan pozdrav, ugodno druženje koje nam se nudi. Iskusila je da su promjene dio života i da ih se ne trebamo bojati. Da uvijek valja iskoristiti prilike za razvijanje vlastitih talenata i da sloboda započinje sa samopouzdanjem. Svoju je djecu učila i da život nikada nije lagan te da nastojanje da ga učinimo lagodnim nije samo oblik lijenosti, nego ponajprije gluposti. Jer umijeće življenja nije u izbjegavanju teškoća, nego u njihovom savladavanju ustrajnošću i neodustajanjem. Život je naposljetku, unatoč svemu, velika pustolovina s bezbrojnim mogućnostima koje čovjek treba prigrliti i to poduzimajući, putujući svijetom, prihvaćajući rizike i znajući da je samopouzdanje jedino stvarno pouzdanje.
Nikada nije pričala kao da nam daje životnu lekciju, ali je nama svoju poruku pokazivala cijelim svojim načinom života: sve što je živo je dar, voli život.

Jordi Savall
Prestao sam s gostujućim nastupima jer sam se morao u potpunosti posvetiti stvaranju našeg vlastitog ansambla. To mi je bilo potrebno kako bih zadržao neovisnost mišljenja, kako bih mogao činiti ono što volim i raditi što manje kompromisa. Za umjetnika je to esencijalno.

Izgubili smo neke osnovne stvari – mogućnost učenja iz životnog iskustva koje stječeš zahvaljujući međuljudskim odnosima i sposobnost da se nosimo s udarcima u životu. Našli smo se u svijetu u kojem je sve unaprijed programirano. Ljudima se nameću najraznoraznije sugestije i stvari, a ostaje malo prostora za maštu. Četrdesetih i pedesetih godina nismo imali ništa, pa ako si se htio igrati, morao si izmisliti vlastite igračke. Ako si htio nešto raditi, morao si sve sam izumiti. Po meni je to iskustvo koje snažno oblikuje. Umjetnost potiče razvoj mašte koja danas, sa svim tim igrama i videoklipovima, više ne može postojati. Ne postoji više ni glazbeno obrazovanje, ni pozornost za lijepo. Mlade se ljude još samo uvježbava da budu učinkoviti, produktivni i da čine nešto korisno. To su sve besmislice! Trebaš činiti ono što ti je strast, što ti životu daje smisao. U tom slučaju uživaš u poslu i dobivaš više energije nego što si je uložio.

Izabirem ono što me dirne, nad onim što me iznenadi.

Glazba je najesencijalniji oblik međuljudske komunikacije. Jedna se duša obraća drugoj.

Živimo u svijetu u kojemu nismo svjesni dvije važne stvari: prvo, da uništavamo svoj planet, i drugo, da se svijet svakoga dana sve više svija pod teretom ratova.

Uvidio sam da valja živjeti sa stanovitim mirom, koji se temelji na shvaćanju da ti ništa meterijalno nije potrebno. Ono što ti je potrebno je ljubav i rad koji te ispunjava zadovoljstvom.

Peter Mayer
Moji roditelji nisu bili bogati, ali isto tako ni siromašni. No ja nisam želio ovisiti o njima. Bilo je u tome nečeg vrlo američkog. U Europi se to nikada ne bi moglo dogoditi, to je stvarno američka priča. Mladi se ljudi počnu vrlo rano skrbiti o sebi. Gotovo cijelo sveučilišno obrazovanje platio sam si dobivenim stipendijama i na slične načine. Od moje šesnaeste godine roditelji mi nisu trebali ništa plaćati.

Što sam naučio od života? Uvijek sam smatrao vrlo mudrom izreko memento mori, sjeti se da ćeš umrijeti, ali je, na žalost, shvaćamo ozbiljno tek kada i sami ostarimo. Mislim da me život naučio da je to krajnje važna izreka jer svemu daje dublji smisao: objedu s prijateljima, dobrom seksu s dobrom ženom, prijateljstvu, ljepoti, vezi između djece i roditelja – i između roditelja i djece. Mislim da čim pojmiš da je sve u životu prolazno i konačno, kvaliteta tvojega života počinje rasti. Kad bi čovjek taj uvid mogao steći trideset, četrdeset godina ranije, a ne tek u sedamdesetoj godini, ne bi učinio toliko glupih stvari. Ne bi gubio svoje vrijeme.

Frido Mann
Iz Katoličke crkve izašao sam duboko razočaran. Postoji temeljna razlika između stvarnog vjerovanja i Crkve kao ustanove. Puno važnije od Crkve su vrijednosti koje moramo ponovno steći ako želimo opstati kao civilizirano društvo. Za mene su to tri vrijednosti: svjetlo, ljubav, život. To su tri osnovne vrijednosti ljudskog postojanja koje moramo poštivati i za koje smo odgovorni.
Ono čemu me život naučio jest da valja biti strpljiv, uzeti si vremena, dobro promišljati i da se naposljetku radi o tome da znaš tko si i da ostaneš vjeran samome sebi.

Philippe de Montebello
Jedan od razloga što se tolika sjećanja izgube je u tome što kao djeca i tinejdžeri roditeljima, djedovima i bakama nismo postavljali brojna pitanja. Sada gledam unatrag, sada kada mi je otac mrtav, kad su mi roditelji mrtvi. Svi ti ljudi su već mrtvi i ne mogu im više postavljati pitanja koja sam im nekoć trebao postaviti, ali me tada nisu zanimala.

Izvrsnost je za mene suštinski važna. Budući da sve što je drugorazredno, osrednje ili popularno smatram duboko uznemirujućim i krajnje nezanimljivim.

Netko je jednom rekao, da čak i kada bi sutra izgorjeli Britanski muzej, Louvre i Metropolitan, ni deseti dio postotka stanovništva Zemlje to ne bi primijetilo. Kakvu važnost imaju ti muzeji za žrtvu genocida ili gladi u središnjoj Africi, ili za nekoga iz Kambodže mučenoga u razdoblju užasa? S druge strane imamo paradoks Ars longa, vita brevis (Umjetnost je duga, život kratak). Za mene je to uvijek egzistencijalno pitanje: dokle smo stigli…

Čemu me život naučio? Univerzalnom, stoljetnom odgovoru: da ništa ne znaš, a ono što znaš beskrajno je malen djelić onoga što se može znati, da nikada ne možeš predvidjeti budućnosti i da jedva možeš pojmiti i sadašnjost. I da si postigao uspjeh već i time ako si učinio tek nešto malo drukčije od pukoga okretanja kako vjetar puše.

Nakon svakoga strašnoga razdoblja čovječanstvo se ponovno uzdigne zahvaljujući talentiranim pojedincima.

Benedetta Craveri
Napredak čovječanstva nije ništa drugo nego povećanje naše svijesti o slobodi.

Simon Schama
Drugi rak našega društva je intelektualna praznina iz koje proizlaze rutina i lagodnost, rezigniranost i zaglupljivanje duhovnoga života. I dakako. Vladajuća klasa, the power elite, potiče tu intelektualnu i duhovnu prazninu. Tako im više odgovara. Iz javne zaglupljenosti crpe svoju moć jer ne mogu manipulirati ljudima koji imaju bogat duhovni život.

Russell Sherman
Trenutačno je u društvu zamjetna određena acidifikacija: ljudi su razdražljivi i demoralizirani. Raspoloženje je skeptično i svi reagiraju preosjetljivo, kao da je isključena sposobnost neutralnog opažanja. Ono što preostaje su inherentni strahovi i predrasude koje iz njih proizlaze. Mogu li se umiriti obiljem igračaka, gadgeta, ovisnostima, igrama i tko zna kojom generacijom iPhonea? Trenutačno zadovoljenje je glavno načelo. Mladi je naraštaj možda bolje informiran nego što su mladi to prije bili, no opće obrazovanje im je puno slabije.

David Dubal
Klavir je sa svojom beskrajno ekspresivnom sposobnošću u stanovitom smislu bio glazbeno-društveno srce naše civilizacije. Naučiti svirati klavir pripadalo je u izgradnju karaktera, jer ako si mogao svirati klavir, razvijao si i određeni oblik ekspresivnosti i samo kontrole. Sviranje klavira pružalo ti je pristup u cjelokupnu glazbenu kulturu, klavir je bio simbol potrage iza individualnošću, a istodobno ti je omogućavao da budeš dio tradicije. Međutim, izgubili smo ljubav. Ljubav prema umjetnosti, ljubav prema onome što ona može učiniti za tvoj duhovni život.

Dostojevski je u pravu kad piše da samo ljepota može spasiti svijet.

Ismail Serageldin
Čuvaj se zla koje dolazi od onoga kojemu si učinio dobro, rekao mi je otac.
Vrlo strpljivo mi je objasnio da je to nešto što nikada ne smijem zaboraviti. Naime, da uvijek moram biti spreman pomoći drugima, ne očekujući ništa zauzvrat, pa čak i ako za to dobijem samo nezahvalnost ili izdaju. Moraš činiti dobro jer je tako ispravno, čak i ako onaj kojemu pomažeš ne cijeni tvoju pomoć. Natpis je bio ondje, kako mi je objasnio, da bi ga stalno podsjećao na činjenicu da se u postupcima moraš voditi etičkim načelima, a ne osobnim dobitkom ili žudnjom za zahvalnošću.

Najvažnija lekcija koju su me roditelji naučili bila je: Otkrij sam. Kada bih nešto pitao, ne bi odgovorili na to pitanje nego bi rekli: Ovdje ti je rječnik, ondje enciklopedija, nauči sam istražiti stvari, nauči kako se uči.

Nikada ne smiješ odustati od znanja, nego ga upravo trebaš dodavati.

Gdje nestaje kultura čitanja, nestaje mašta. A gdje nestaje mašta, pojavljuje se usamljenost. A puno je, jako puno usamljenih ljudi, osim toga i zato što su zbog individualizma izgubljene mnoge društvene veze. Zbog stalnog izlaganja stimulansima, informacijama, porukama, zbog stalne dostupnosti, ne možemo više razmišljati. Nedostaju nam vrijeme i usredotočenost. Čuvena pitanja koja je T.S.Eliot postavio još prije pola stoljeća, sada su još važnija i žurnija:
Gdje je život koji smo izgubili živeći?
Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju?
Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama?
Odgovor na pitanja možemo naći u … knjigama!

Život me naučio da budem ponizan i da je sve što obogaćuje dušu i duh puno važnije od prolaznog materijalnog bogatstva.

Andreas Landshoff
U ograničenom malom krugu ljudi, u okružju koje sami izaberemo, a u kojemu moramo biti pažljivi i skrbiti se o njemu, da ondje možemo činiti dobro, snošljivošću i prihvaćanjem različitosti nadahnjivati i ohrabrivati ljude. A onda time možda damo poticaj i drugim ljudima. No prije svega ne smiješ ništa očekivati. Jedna od najgorih stvari kad si mlad jest ta da imaš hrpu očekivanja. Više ti koristi ono čemu uči budizam: nikada se nemoj nadati, nikada nemoj očekivati. Osobito nemoj očekivati da će drugi ljudi riješiti tvoje probleme. Oni to ne čine, zato što ne mogu. Vlastitom snagom trebaš nastojati postići neku vrstu ravnoteže, a da pritom ne postaneš ciničan. A to je teško i uvijek će biti teško.

Toon Riemen
Nemati vlastito mišljenje? To nije postojalo. Očekivalo se da o svemu imaš mišljenje, pa se stoga očekivalo i da čitaš novine. Argumentacija je bila još i važnija. Tko nije imao argumente, ne bi ga se uzimalo u obzir. Tko je imao loše argumente, izgubio bi u raspravi.


29.12.2016. u 12:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica