Teorija i nakon nje
Terry Eagleton
Izdavač: Algoritam
Lukavija, potrošačka vrsta kapitalizma nagovara nas da udovoljimo svojim osjetilima i da se po mogućnosti što besramnije nagrađujemo. Tako ćemo konzumirati više dobara i roba, a osim toga naše ćemo zadovoljenje požuda poistovjetiti s opstankom sustava. Onoga tko odbije orgazmički se valjati u osjetilnim užicima, jedne će kasne noći posjetiti grozan razbojnik poznat kao superego, a kazna za takvo odricanje užitka bit će grozan osjećaj krivnje. Ali budući da će nas lupež mučiti i kada se zabavljamo, onda je ipak bolje 'udrit brigu na veselje'.
Revolucije drugih uvijek su očitije od vlastitih.
Srednje su klase nacionalnom neovisnošću mogle profitirati više od potlačenih radnika i seljaka, koji bi u uvjetima nacionalne neovisnosti sada bili u rukama domaćih, a ne više stranih izrabljivača.
Problem je trenutačno u tome što bogati imaju mobilnost, a siromašni lokalnost. Ili točnije, siromašni imaju lokalnost sve dok bogati ne stave na nju svoju šapu. Bogati su globalni, a siromašni lokalni, ali kao što je siromaštvo globalna činjenica, tako i bogari počinju shvaćati koristi lokalnosti.
Šezdesetih i sedamdesetih godina, kultura je počela podrazumijevati film, modu, životni stil, marketing, reklame i komunikacijske medije.
Ona od tada više nije na strani harmoničnog rješavanja problema, nego na strani disidenata i kritičara.
Kapitalizam traži čovjeka koji još nikada nije postojao - čovjek koji će na radnom mjestu biti razumno ovuzdan, a u golemim supermarketima razuzdano anarhičan.
U antičkome društvu proleterijat su bili oni previše siromašni da služe državi i stječu vlasništvo, ali su joj služili time što su stvarali djecu (proles - potomstvo) kao radnu snagu. Bili su to oni koji ne mogu dati ništa doli svoje tijelo. Stoga su proleteri i žene, kako je to i danas u osiromašenim religijama svijeta, bili bliski saveznoci. Krajnje siromaštvo i gubitak svojega bića - to znači biti ostavljen ni sa cime drugim, doli sa samim sobom. To kao i kod drugih životinja, znači raditi izravno vlastitim tijelom. A kako je to i dalje stanje milijuna ljudi danas na scijetu, čudno je kada vam netko kaze da je proleterijat nestao.
Kako je kultura ono od čega smo stvoreni, to bi značilo da moramo iskočiti iz svoje kože, da moramo gledati sami sebe, a ne nešto drugo, i općenito, reflektirati same sile koje nas čine ljudskim bićima. Morali bismo se preispitati tako kao da nas uopće nema.
Mi smo kao djeca koja viču da im trebaju tješitelji, i mora nas se, dok se peremo i udaramo oko sebe, dugo uvjeravati da priznamo da nam ne trebaju. Ako se odreknemo naših metafizičkih tješitelja doći ćemo do važnog otkrića da oni zapravo ništa ne mijenjaju. Kada bismo to prihvatili, postali bismo potpuno postmetafizični, a time i slobodni. Ali Nietzsche nas je upozorio da smo ubili Boga, ali da smo sakrili tijelo, te da se i dalje ponašamo kao da je on još živ. Postmodernizam nas opominje da priznamo kako rušenjem temelja, osim svojih lanaca, ništa nećemo izgubiti. Sada možemo činiti što želimo, a da ne vučemo za sobom golemi metafizički balast koji bi trebalo pravdati. Kada čekiramo prtljagu, oslobodili smo ruke.
Modernizam je bio refleksija loma cijele jedne civilizacije. Sva uvjerenja koja su društvu srednjeg sloja u devetnaestom stoljeću tako dobro služila - liberalizam, demokracija, individualizam, znanstveno istraživanje, povijesni napredak, suverenitet uma, doživjela su krizu. Počeo je snažan razvoj tehnologije i naglo širenje političke nestabilnosti. Postalo je teško vjerovati da postoji još ijedan urođeni poredak svijeta. Umjesto toga, pronašli smo svijet koji smo sami izgradili.
Upravo kad smo počeli misliti 'na malo', povijest je počela djelovAti na veliko. Djeluj lokalno, misli globalno.
Poput kulture, intelektualci su bili istodobno unutar i izvan društva. Imali su autoritet, ali nisu imali moć. Bio je to sekularni kler modernoga doba.
Vrlo je uvjerljivo mišljenje da je sreća, točnije ime za taj posebni oblik dobrog života, ono čemu teže ljudska bića. To bi objasnilo većinu onoga što vidimo oko nas - ljude koji se ujutro, u neka neljudska vremena, spremno bude ili pak, brižljivo suše četkicu za zube navečer. Ali što je sreća? Ako ona znači jednostavno zadovoljstvo, onda ljudska bića očito mogu biti sretna kada se lijeno prikuju za televizor cetrnaest sati na dan, i kada staklenih pogleda žvaču potencijalno smrtonosne supstancije. Teško možemo izbjeći zaključak da živjeti dobar ljudski život znači malo više od toga. Jer to je odveć nalik na sreću jednog zeca.
Ali kuda bi ljudski život trebao ići? Jer ljudski životi nisu poput autobusa ili biciklističkih utrka, a ideja da je život samo niz zapreka koje treba nadilaziti kako bismo postigli cilj samo je kažnjavalačka puritanska fantazija izviđačkih voditelja, generala i izvršnih direktora korporacija.
Da bismo živjeli doista ispunjenim životima, mora nam biti dopusteno raditi to što radimo zbog samog rada.
Bit ljudske prirode jest u tome da ona nema cilj.
Ali kako su ljudska bića po prirodi povijesna bića, nama se čini kao da nekuda idemo - pa se to teleološko kretanje može pogrešno pročitati i zaboraviti da sve što činimo, činimo zbog same te stvari.
Ja se usuđujem činiti sve ono što može postati čovjek, onaj tko se usuđuje učiniti više - to nije.
Kada se usuđuješ nešto učiniti, tada si čovjek. A da postaneš više od onoga što si bio, moraš biti više čovjek.
To je svađa između onih koji ograničenja ljudske prirode smatraju kreativnima, poput machbetha i onih poput Lady Machbeth, kojima biti čovjek znači stalno nadilaziti granice. Za samog Machbetha, prekoračiti kreativna ograničenja znači razgraditi se, postati ništa u aktu u kojem želimo postati sve. To stari Grci zovu hybris, ili pretjeranom samouvjerenošću. Za Lady Macbeth ne postoji priroda koja ograničava: ljudskost je slobodna kreirati se ili rekonstruirati u potencijalno beskrajnom procesu. Što više činiš, to više jesi.
Ako odbacite ili zanemarite materijalnost, esenciju prirodne vrste - čovjeka, bit ćete ostavljeni s pretpostavkom da ljudska bića postoje samo na nekoj razini smisla i vrijednosti.
Aristotel je mislio da postoji određeni način života koji nam takoreći dopušta da budemo najbolji za našu vrstu bića. A to je život koji vodimo prema vrlinama. Židovsko kršćanska tradicija smatra da je to život milosrđa i ljubavi. Grubo rečeno, to znači da mi postajemo mogućnost za samorealizaciju drugoga. Samo time što sam ja sredstvo tvoje samorealizacije, ja mogu postići svoju, i obrnuto. Kod Aristotela nema gotovo ništa od takve recipročnosti. Politički oblik takve etike poznat je kao socijalizam, za kojega je prema Marxovim riječima slobodan razvoj svakoga uvjet za slobodan razvoj svih. To je ispolitizirana ljubav ili recipročnost na svakom koraku.
Uživanje stvara dubok osjećaj blagostanja, osjećaj koji za Aristotela nastaje zbog kreposnog života. Vrlina ili krepost ovdje označava samo tehniku ljudskog bića. Postati čovjek je nešto u čemu morate postati dobri, baš kao što to činite kada igrate biljar ili kada želite izbjeći stanodavca pri plaćanju dugova.
Sreća nije samo stanje duha, kao što ni igra šaha nije samo stanje duha. Ljudi mogu biti zadovoljni svojom situacijom, ali ako primjerice ne mogu igrati aktivnu ulogu u određivanju vlastitog života, onda oni, prema Aristotelu, ne mogu doista biti ispunjeni.
Onaj tko nije otvoren za dijalog s drugima, tko nije spreman slušati, pošteno argumentirati i priznati da ima krivo, ne može napraviti nikakav pomak u ispitivNju svijeta.
Shvaćanje situacije drugoga kakva doista jest, suprotno je sentimentalizmu. Sentimentalizam svijet smatra dobroćudno obojenim prema vlastitoj slici, dok sebičnost u skladu sa sobom boji svijet zločudno. Suprotnost fokusiranju na samoga sebe, kojemu je svijet samo zamišljena slika vlastitoga ega, jest ono što moderna teorija zove decentriranjem ili ono što se tradicionalnije zove nepristranost.
Za ratobornijeg kulturnog teoretičara, moral je također bio sentimentalan i neznanstven. Odveć je često bio samo izmišljotina za podjarmljivanje drugih ljudi.
Prema Židovskom Svetom pismu ne smijete stvoriti sliku Boga, ne smijete mu čak dati ni ime, jer je jedina slika Boga - ljudskost.
Ja nisam vlasnik svojih osjetila. Osjećati probadanje u tijelu nije isto što i imati kapu od tvida. Mogu vam dati svoju kapu, ali vam ne mogu dati svoju bol. Svoje tijelo mogu nazvati svojim, ali samo kada želim napraviti razliku između vašeg tijela i svojev, a ne zato da istaknem kako sam mu ja vlasnik. Kada je riječ o krvi i mesu, nema privatnog poduzetništva.
Moja je smrt - moja smrt, ona se već izlučuje u mojim kostima i potajno je na djelu u mojem tijelu, pa ipak, ona skače na moje tijelo i gasi ga kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Smrt uvijek dolazi u krivo vrijeme.
Činjenica je da ne možemo živjeti u sadašnjosti, odnosno da je sadašnjost za nas uvijek dio jednog nedovršenog projekta, pretvara kronike naših života u Priče. U životu jedne zlatne ribice nema ništa posebno dragocjeno. Mi ne možemo izabrati da živimo nepovjesno: povijest je naša sudbina, baš kao što je to i smrt.
Ali kada bismo u sadašnji trenutak zagrizli do jezgre, prema rječima pjesnika Edwarda Thomasa, iskusili bismo neku vrstu vječnosti.
Vječnost, ako igdje postoji, ona mora postojati ovdje i sada. A vječnost nije za nas. U ljudima uvijek ima više postojanja. Mi smo češće JOŠ NE negoli SADA. Naš je život pun požuda i potreba, a to do srži prazni našu egzistenciju. Ako je sloboda naša bit, osuđeni smo na to da nam isklizne svaka opsežna definicija samih sebe. A još nas je teže definirati ili predočiti ako smo zvijeri koje same sebi proturječe, čardaci ni na nebu ni na zemlji, životinje i anđeli.
Svakog trenutka umiremo.
Smrt upozorava na krajnju nesposobnost da vladamo svojim životom, a time i na uzaludnost i neprimjerenost pokušaja da vladamo životom drugih.
Zaljubljenost u nepostojanje preslikava djelovanje nagona smrti. A upravo nas nagon za smrću zavodi prema uništenju kako bismo stekli apsolutnu sigurnost ništavila. Nepostojanje je krajnja čistoća. Nepostojanje znači neokaljanost negacijom, savršenstvo prazne stranice papira.
Uspješno željeti
Pierre Franckh
Izdavač: Znanje
Ocjena: 5
Želje se ostvaruju. I to točno onako kao što smo ih naručili.
Uspješni ljudi ne sumnjaju i uvijek su pozitivno usmjereni k svojim ciljevima.
Naša se očekivanja često ne ispune, jer očekujemo da se neće ispuniti.
Svemir zna razlikovati dobro i zlo. On jednostavno daje. Svemiru je svejedno hoće li se ostvarenje želje negativno ili pozitivno odraziti na naš život. Svemir ne poznaje pravedno ili nepravedno, dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Svemir nam daje samo ono što odgovara našim predodžbama.
Ne postoje granice. Ograničenja postoje samo u glavi.
Ondje, u glavi, oblikujemo svoj svakodnevni svijet. Mi odrasli to ne znamo ili ne želimo znati te smo stoga najčešće sa svijetom koji smo sami stvorili vrlo nezadovoljni.
Kako na najbrži način doći do malih uspjeha?
Malim željama.
Zašto malima?
Lakše je na dječji i neopterećen način prići malim željama. Stvari koje na ne znače mnogo ne nose toliki teret straha. Moguće ih je predočiti te ih ponovno zaboraviti, odnosno na taj ih način pustiti na energetsko putovanje. Kod nevažnih stvari prije smo skloni vjerovati da će se želja ostvariti jer nam ionako nije osobito važna. Upravo je povjerenje jedna od najvažnijih pretpostavki uspješnog željenja. Povjerenje stvara vjeru u uspješno željenje.
Vjera u uspjeh stvara uspjeh.
Najvažnije je vjerovati u uspjeh. To je praizvor koji želju neprestano hrani energijom. Vjera je ta koja pomiče planine.
Velika čuda također mogu funkcionirati, univefzumu je svejedno je li vaša želja velika ili mala.
Naša predodžba je uvijek ta koja nešto dopušta ili sprječava.
Naš razum shvaća da očito postoji nešto što ne možemo objasniti. Prilagođava se situaciji i osmišljava novi koncept. Odjednom počinje prihvaćati novi svijet jer uspješno željenje funkcionira na način koji je razumu razuman: prima se i šalje. Um se tijekom vremena počinje osjećati kao stvoritelj. I tako odjednom vjerujemo najvećem fizikalnom zakonu:
Energija slijedi pozornost.
Želju ne smijemo izreći neposredno prije nego što stignemo na odredište jer je čak i svemiru potrebna određena prednost. Dakle, najbolje je već pri odlasku od kuće izraziti svoju želju.
Ne stvarajte stanje "priželjkujem nešto", već stanje "imam nešto".
Ispravna formulacija stoga glasi: spreman sam za bogatstvo u svojem životu". Ili Ja sam bogat i sretan, ili Novac koji mi je namjenjen već postoji i upravo pronalazi najbolji način da dođe u moj život.
Naš rečenica glasi Ja jesam bogat, a ne Želim postati bogat.
Priželjkujemo li sretnu vezu, tada ne smijemo poželjeti Želim imati pravog partnera u svom životu ili Želim upoznati odgovarajućeg partnera.
Ja sam sretan , donosi nam stanje koje zapravo priželjkujemo.
Što je želja jasnije prisutna u našoj predodžbi, to će se brže izjednačiti čudna neujednačenost između snage misli i stvarnosti.
Potrebno je biti na oprezu kod želja koje dolaze opterećene velikim teretom straha. Strah je poput velikog magneta.
Strahovi privlače događaje koje želimo spriječiti.
Misli koje su obojene strahom nabijene su i pepune emocija. Te stoga posjeduju izuzetno snažnu energiju. Uvijek se više bavimo stvarima kojih se pribojavamo. Neprestano zamišljamo najgore scenarije sa svim mogućim detaljima te ih uvijek iznova vrtimo u mislima.
Sve što želimo izbjeći privlačimo u svoj život.
Zapišite želju. Time se želja pojačava.
Kada svoje želje posve jasno formuliraš, zapišimih, s dubokim mirom i sviješću da će se one i ostvariti.
Ništa nije tako uspješno kao uspjeh jer on sa sobom povlači daljnje uspjehe.
Kroz tebe ostvaruju mnogo toga što bez tebe, bez tvog ohrsbrivanja, tvoje pažnje i tvoje ljubavi možda ne bi uspjeli ostvariti. Vjerojatno je sama tvoja prisutnost često bila dovoljna.
Osjetimzahvalnist za mogućnosti koje ti je život dosada pružio, a to je da pokažeš svoju veličinu.
Zahvalom se čudesno množi. Upremo li pogled u nešto, tomu ćemo predmetu dovesti energiju. Zahvalom ćemo povećati sve one dobre stvari koje već postoje u našem životu jef im još uvijek dovodimo energiju. Život će postati se čudesniji jer smo svijest usmjerili na ono lijepo u našem životu. Zahvalnost će ispuniti srce. Zahvalnost nas čini čistim izvorom energije. Što je jasnija i čišća energija, to će brže i preciznije moći djelovati naše želje.
Temeljna misao zahvale nije samo povezanost sa svemirom i rijekom života, već i skretanje željenih događaha u sdašnjost.
U trenutku kada zahvaljujemo, želja će biti uslišana i već se manifestira jer zahvaljivanje premješta želju u sadašnjost.
Zahvalnost će odstrsniti sve sumnje i brige. Vjerujemo u izvedbu. Osjećamo sigurnost. Kao i u svadnevnom životu zahvaljujemo samo za stvari koje su se već dogodile. Hvala što to činiš za mene.
Čudesno je da pri uspješnom željenju svoje brige i probleme jednostavno možemo predati drugima i to osnažiti svojom zahvalom.
Dragi svemire, dragi anđeli, dragi Bože ili tkomgod od nadležnih, molim te pobrini se za to, javi mi kada mogu nešto napraviti. Očekujem jasne znakove. Jer upravo sad činim ono što vam je najmilije. Ugađam samome sebi. Zahvaljujem vam za vašu pomoć.
Od toga se trenutka time više ne trebamo zamarati. Jer bi to u protivnome značilo da sumnjamo u one kojima smo povjerili zadatak. Ako smo vlastite probleme doista otpustili, tada znamo da će se o njima voditi računa, a mi možemo, bezbrižno i dobro raspoloženi, uživati.
Probleme otpustite i ne razbijajte glavu nad njima.
Gospodine, daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
Hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
I mudrosti da razlikujem jedno od drugoga.
Poslije toga je uvijek slijedilo nešto veće što me vodilo novom, fantastičnom čudu. Sve se događa za moje dobro.
Želimo li nešto, postupak je upravo obrnut, ne molimo, ne pokazujemo što nam sve nedostaje i koliko smo zbog toga nesretni - sasvim suprotno:
Znamo da dobivamo ono što želimo, da nam to pripada te da će nam to uvijek stajati na raspolaganju.
Sve je energija. Ne postoji ništa drugo osim energije. Materija je čista energija. I mi ljudi sastojimo se isključivo od energije. Podjednako su tako misli, osjećaji, emocije, događaji i situacije samo različiti načini pojavnosti energije.
Energijom se može upravljati i to snagom misli. Naše su misli poput laserskog pištolja koji energiju može usmjeriti na jednu točku.
Energija je uvijek ta koja stvara nove oblike. Svijest upravlja i zadržava energiju. Ono što mislimo pretvara se u materiju.
Sve ima u izobilju, no raspodjeljuje se samo prema potražnji.
Željenje nije ništa drugo već gigantska energetska baza.
Traženo-pronađeno. Dajemo energiju jer primamo energiju. Svoj svijet izgrađujemo prema svojoj predodžbi. Oblikujemo, zgušnjavamo, ometamo ili uništavamo. Energija je uvijek prisutna i možemo je oblikovati prema vlastitoj volji ili je privući u skladu s našom željom.
Ovdje u igru ulazi zakon rezonancije.
Zakon rezonancijw kazuje da isto uvijek privlači isto. Nasuprot tome, ne isto se odbija. Isto se čak pojačava istim. Ono rezonira.
Naše su misli također energija koja treperi na posve određenoj frekvenciji. Što god pomislimo pokrenut će titraje ugođene na istu frekvenciju kao i naše misli.
Zašto upravo oni koji već posjeduju najviše, dobivaju još više? Jer razmišljaju na taj način. Jer u njihovom misaonom svijetu ništa drugo ne postoji. Jer žive u titrajima izobilja.
Uspjeh privlači uspjeh, nesreća uvijek privlači još više nesreće.
Činjenica je da našim osjetilima možemo spoznati tek najmanji dio stvarnosti koja nas okružuje.
Očima možemo vidjeti tek osam posto postojećeg spektra svjetlosti.
Nismo u stanju spoznati istinu.
Prema kojim kriterijima stvaramo sliku?
Prema onima koje već poznajemo!
Ono što ne spoznamo,
Za nas ne postoji.
Uvijek spoznamo tek mali dio svijeta koji nas okružuje.
I to uvijek onaj dio svijeta koji nam se čini važnim i prikladnim. U sekundi primamo oko 11.000 podražaja i skladištimo ih u sovom mozgu, a da toga nismo svjesni. Svjesno u sekundi primjećujemo tek devet dojmova, odnosno podražaja. To znači da naša podsvijest skladišti nebrojeno mnogo informacija, a da to ne znamo. Svjesno percipiramo tek jednu tisućinu stvari koje nas okružuju.
Što nam je činiti ako ipak priželjkujemo imati živopisniju sliku, ako želimo živjeti u šarenijoj stvarnosti koja nam pruža više mogućnosti? Ako u svoj život želimo prizvati i neku drugu stvarnost?
Prvo što moramo učiniti jest osvijestiti da uistinu postoji mnogo više od onoga što smo dosad opažali.
Drugo što nam je činiti jest skrenuti vlastitu pozornost na željeno područje. Moramo potaknuti druge misli da zatitraju kako bi se u našem životu dogodilo nešto novo i drugačije.
Svoje titraje možemo povisiti mislimo li na lijepe stvari ili intoniramo sveta imena. Već samo pjevanje svete riječi OM ili ponavljanje pozitivnih afirmativnih rečenica diže nam misaone titraje do područja koja dosad nismo poznavali te time na razini pojavnosti pušta da nam u život uđe nešto naizgled nedostižno.
Pozitivne misli svakako imaju znatno višu vibeaciju od negativnih.
Svijet nastaje snagom misli. Uvijek iznova. Svaki dan i svaku noć.
Pretvaramo se u ono što mislimo.
Ljepotu svojega tijela vidimo upravo sada. Unutarnja ljepota privlači vanjsku ljepotu. Time će naše tijelo uistinu biti sve ljepše, a mi ćemo imati sve jaču karizmu.
Uvijek smo uspješni. Najčešće u stvaranju vlastitih neuspjeha.
Izbjegavanje je loša strategija jer ćemo tako zapravo tek stvoriti misao.
Najbolje je pustiti misli i ne vrednovati ih. Ovdje su , lebde poput mjehurića, izlaze na površinu, kratko ih se promatra - to su samo misli kojima nadalje ne pridajemo nikakvu snagu ni značenje - te ih nekomentirane ponovno otpuštamo i šaljemo dalje.
Nove misli stižu, neke su proistekle iz dnevnih događanja, druge iz naše prošlosti. To su samo misli, u njima nema ničeg lošeg. Tek ako se zbog njih ljutimo, počet će nam smetati. Želimo li ih spriječiti, dobit će moć.
Sumnja je nešto poput storniranja želje.
Vrlo značajna stvar za uspjeh želje jest da nikome o tome ne govorimo. Ni s kim ne govorite o svojoj želji dok se ona ne ostvari.
Energija se raspršuje stalnim raspredanjem. Uz to, na taj način vrlo brzo zazivamo protivnike, zavidnike i sumnjičavce te njihovu vjerovanju i uvjerenjima nepotrebno dajemo prostora.
Pričanje o vlastitoj želji slabi njezinu snagu.
Svoje bismo želje trebali u tišini ponavljati što češće.
Ako ujutro u miru provedemo minutu u mirnoj posvećenosti svojoj želji i afirmacijom započnemo dan, tada če nas pozitivna energija pratiti cijeli taj dan.
Svemir uvijek bira najbrži i najlakši put.
Želje se uvijek ispunjavaju, potrebno je samo vjerovati i biti budan, jer će isporuka najčešće uslijediti na neočekivani način.
Najsigurniji put vodi preko intuicije.
Intuicija, što je to?
Intuicija je prihvaćanje samog sebe.
Želimo li poslušati glas intuicije, moramo plutati. Ne biti usredotočeni na neki cilj. Stoga, ako ne preispitujemo i ne vrednujemo, ako pripazimo na tihe i mirne misli kojima ćemo se baviti, ako zaostanemo u trenutku, ako ne ustrajemo u prošlosti i ne očijukamo s budućnosti, doći ćemo u kontakt sa svojom intuicijom.
Scenarij za majstorstvo u životu - Ron Smotherman
Uvijek sa sobom nosimo sebe.
Transurfing 6 – Gospodar Stvarnosti
Vadim Zeland
Izdavač: Profil 2011
Čovjek živi pod utjecajem okolnosti- život mu se «događa» kao san na koji nije u stanju utjecati.
Ako je san imitacija stvarnosti koju kreira naš
mozak, odakle potječu prizori i teme koje čovjek nikada nije mogao vidjeti?
U tehnici transurfinga tumačenje je sasvim drugačije: podsvijest ništa ne
zamišlja samostalno, već se izravno priključuje na prostranstvo varijanti koje sadržava potpunu
informaciju. Prostranstvo varijanti je informacijska struktura koja sadržava sve moguće scenarije
svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan, baš kao što je beskonačan broj mogućih
položaja točke na koordinatnoj mreži. Ondje je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti.
Ne žurite s donošenjem skeptičnih zaključaka. Pažljivo pogledajte neki predmet, zatim
zatvorite oči i pokušajte ga predočiti. Čak i ako imate iznimnu sposobnost vizualizacije, ipak ne
možete "vidjeti" predmet zatvorenim očima jednako kao što ga vidite otvorenim. Slika koju je
zapamtio vaš mozak, samo je fotografija vrlo slabe kvalitete. Pretpostavimo da takvu fotografiju
mozak čuva kao određeno stanje grupe neurona. U tom slučaju ne postoji dovoljno neurona da
se ponovno stvore sve fotografije koje mozak ima u sjećanju, bez obzira na njihovu količinu.
Ako su naša sjećanja i snovi ponovno stvaranje onoga što je zapisano u neuronima, koliko
je tih stanica potrebno u glavi? Transurfing ovo proturječje tumači time da neuroni nisu nositelji
informacije kao što su bitovi u računalu. Mozak ne pohranjuje samu informaciju, već nešto poput
adresa informacija u prostranstvu varijanti.
Ako sve što je svjesno u ljudskoj psihi uvjetno povežemo s razumom, a podsvjesno s
dušom, možemo reći da je san let duše u prostranstvu varijanti. Duša ima izravan pristup polju
informacija u kojem se svi "scenariji i dekoracije" pohranjuju stacionarno poput kadrova na
filmskoj vrpci. Razum ne zamišlja svoje snove, on ih uistinu vidi. I to nisu nikakve iluzije, već
stvaran film o onome što se moglo dogoditi u prošlosti ili bi se moglo dogoditi u budućnosti.
U snovima se pojavljuju svakojaki događaji, ali budući da postoji beskonačan broj
mogućih varijanti, nema nikakvog jamstva da se san odnosi na stvarnost. Bilo koji događaj, koji
se dogodi u našem stvarnom svijetu, materijalna je realizacija jedne od mnoštva varijanti.
Materijalni se svijet premješta u beskonačnom prostranstvu varijanti, slično kadru na filmskoj
vrpci, zbog čega i dolazi do fenomena kretanja materije u vremenu.
Možda je u to teško povjerovati. Gdje se nalazi prostranstvo varijanti? Kako je uopće
takvo što moguće? S gledišta naše trodimenzionalne percepcije ono se istodobno nalazi svugdje i
nigdje. Možda je izvan granica vidljiva svemira, a možda je u vašoj šalici kave. U svakom slučaju
nije u trećoj dimenziji. Ipak, pristup tom polju informacija načelno je moguć. Upravo se iz njega
uzimaju intuitivna znanja i vidovitost. Razum je nesposoban stvoriti nešto načelno novo. On
samo može sagraditi novu verziju kuće od starih kocaka. Sva znanstvena otkrića i umjetnička
remek-djela razum preko duše dobiva iz prostranstva varijanti.
Ipak, postoji li nešto zajedničko snovima i realnosti? Dok spavamo, ne pada nam na
pamet da kritički gledamo na ono što se događa. U snu se virtualna stvarnost oblikuje
iznenađujuće prirodno. Bez obzira na to što se u snu često događaju neobične stvari,
percipiramo ih kao nešto uobičajeno. U snu se čovjek u potpunosti nalazi pod utjecajem
okolnosti, san mu se "događa" i on u vezi s tim ništa ne može poduzeti.
U nesvjesnom snu razum nema kontrolu nad dušom. Poput gledatelja u kinu razum gleda film i
istodobno proživljava ono što vidi. Ti se osjećaji prenose na dušu koja se odmah usklađuje sa
sektorom prostranstva varijanti koji odgovara očekivanjima. Na taj se način scenarij mijenja
dinamički, prateći tijek događaja. Scenografije i glavni likovi trenutačno se usklađuju sa
scenarijem koji se mijenja. Mašta uistinu djeluje u snu, ali samo u ulozi generatora ideja.
No, katkad, ako nam pođe za rukom, u određenom trenutku postajemo svjesni da
spavamo. U tom slučaju nesvjestan san pretvara se u lucidan san. U lucidnom snu čovjek
sudjeluje u virtualnoj igri i razumije da je sve to samo san. Ako vam se takvo što nijednom nije
dogodilo i prvi put čujete za to, ne sumnjajte - to nije fantazija. Lucidnim snovima posvećene su
mnogobrojne knjige, a u svijetu postoje zanesenjaci koji takve snove stalno prakticiraju.
Čovjek jedino mora biti svjestan da je to samo san i odmah će mu se otvoriti nevjerojatne
sposobnosti. U lucidnom snu ne postoji ništa što ne možemo ostvariti. Možemo upravljati
događajima i raditi nedostižne stvari, na primjer, letjeti. No čak i u snu nije dovoljno samo
poželjeti letjeti. Do realizacije ne dolazi zbog želje, nego zbog orijentacije na ono što se želi
postići. Ne djeluje samo razmišljanje o onome što želimo, već nešto drugo što je teško opisati
riječima. Neka vrsta sile stoji iza kulisa scene na kojoj se odvija igra misli. Ipak, posljednju riječ
ima ono nešto iza te sile. Naravno, pogađate da se radi o namjeri. Okvirno ćemo namjeru
određivati kao odlučnost imanja i djelovanja.
Želja nam sama po sebi ne donosi ništa. Naprotiv, što jače nešto želimo, manja je
vjerojatnost za uspjeh. Ako budete u snu razmišljali je li moguće letjeti, nećete uspjeti u svojem
naumu. Da biste poletjeli, potrebno je jednostavno podići se u zrak uz pomoć namjere. Izbor bilo
kojeg scenarija u snu ne ostvaruje se željom, već čvrstim usmjeravanjem na postizanje
željenog. Ne promišljate i ne želite, nego jednostavno imate i djelujete.
Namjera je ta pokretačka sila koja upravlja scenarijem u lucidnom snu. No pitanje je
zašto se ostvaruju i naše strepnje. Zar ih je moguće pripisati namjeri? Baš kao u snovima, i u
realnom nas životu neprestano slijede varijante sa scenarijima naših strepnji, tjeskoba,
neugodnosti, mržnje. Jer ako nešto ne želim, nemam namjeru to doživjeti. Međutim, svejedno
dobivamo i ono što aktivno pokušavamo izbjeći. Ispada li da usmjerenost naše želje nema
nikakav utjecaj? Odgonetka se krije u još tajanstvenijoj i moćnijoj sili zvanoj izvanjska namjera.
Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi
izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno
dvostrano ogledalo - na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire
metafizičko prostranstvo varijanti. Potencijalna mogućnost utjelovljuje se u stvarnost poput
odraza u ogledalu varijanti.
Možemo li kriviti čovjeka za njegove postupke u cijeloj ovoj tužnoj priči? Pa on je s
gledišta uobičajenog svjetonazora sve učinio ispravno. Mnogi postupe na sličan način. Neki
uspiju. On ipak nije. A sve je moglo biti sasvim drugačije. Pogledajmo pogreške Programera iz
pozicije transurfinga.
.fx@gmail.com
Prva pogreška jest odustajanje od cilja zbog težine njegove ostvarivosti.
Prvotni cilj Programera - Austrija - bio je pravilno izabran budući da je nastao u jedinstvu duše i
razuma. Ako čovjek, misleći na cilj, već unaprijed doslovno leti na krilima sreće, znači da je
postignuto to isto jedinstvo. U tom stanju duša pjeva, a razum zadovoljno trlja rukama. Obratite
pozornost, to je tek stadij određivanja cilja u pravom smislu riječi.
Načini i sredstva postizanja cilja naći će se sami, i to takvi kakve razum nije mogao hi
naslutiti. On ništa ne zna i ne može znati. Ako se stalna misli na cilj kao da je već postignut,
izvanjska namjera - ta nepojmljiva sila - otvorit će u određeno vrijeme svoja vrata, stvorit će
mogućnosti. Zadatak je razuma da tijek misli usmjeri u odgovarajućem smjeru i time pokrene
mehanizam izvanjske namjere.
Druga pogreška jest uznemirenost zbog izostanka rezultata što dovodi do želje.
Očito je da što se više brinete, sporije se primičete cilju, ako se uopće i primičete.
Svoj položaj u prostranstvu varijanti, u odnosu na cilj, možete shvatiti zamislite li da se
nalazite u čamcu na otvorenu moru. Da biste se domogli kopna, morate cijelo vrijeme ploviti na
sjever prema kojemu pokazuje igla kompasa - smjer tijeka vaših misli. Dok zamišljate svoje
približavanje kopnu i izlazite na obalu, vaša je "igla" okrenuta u pravom smjeru. Treba samo
misliti na dolazak i veslati. Samo to i ništa više!
No nestrpljivi razum počinje se vrpoljiti i dodijavati veslaču: "Je li ovo pravi put? Hoćemo
li uskoro stići? Što ako kopno nije ondje? Naravno, trebalo je ići na sasvim drugu stranu!" Zbog
takva razmišljanja igla kompasa počinje se trzati i čamac stalno mijenja smjer.
Razum ne vidi kretanje u prostranstvu varijanti i zbog toga sumnja i brine. Navikao je
stvari držati pod kontrolom. Razum će se umiriti samo u slučaju ako mu zadamo zadatak koji će
mu imati smisla dok ga obavlja. Zato mu recite da ne ljulja čamac, nego da drži kormilo u
pravom smjeru. Rad razuma treba se odnositi na kontrolu tijeka misli.
postoji želja koja prerasta u namjeru da djelujemo, a postoji i žudnja. 2udnja prije svega
označava strah od neuspjeha: hoću, ali nemam snage i istodobno se bojim da u tome neću
uspjeti. A zašto se bojim? Zato što ne mislim na cilj, nego na sredstva njegova ostvarivanja.
Žudnja stvara suvišan potencijal snažno narušavajući okolno energetsko polje koje za sobom
povlači otpor sila ravnoteže. Upravo te sile ometaju postizanje cilja.
Potrebno je stalno iznova ponavljati razumu da misli o cilju kao o svršenoj činjenici.
Naravno, s vremena na vrijeme će isplivati mračne misli. Pa neka i bude tako, ne treba se boriti
protiv toga. Važno je ne zaboraviti da sva ta sitna lelujanja ne smiju jako odvlačiti od osnovnog
smjera.
Na kraju krajeva, ako tako posložimo stvari, žudnju možemo svjesno smanjiti. Kao što se
sjećate, ponude su Programeru dolazile upravo u trenucima kad bi gotovo očajavao, a nakon
toga "olabavio" grčevit stisak želje. To se jednako tako može raditi i svjesno. Želim li ja to? Pa u
čemu je onda problem, tako će biti.
Treća pogreška jest prebacivanje s jednog cilja na drugi. Programer jednostavno
nije mogao dočekati da varijanta sazre i materijalizira se. Najteže je znati čekati i zadržati
pritom mirnoću gospodara situacije. Treba izdržati iskušenje tijekom stanke u kojoj se ništa ne
događa. To je neka vrsta provjere izdržljivosti.
Materijalna realizacija varijante oblikuje se poput odraza u ogledalu. U ulozi slike
pojavljuje se prizor koji se vrti u vašim mislima, drugim riječima - slajd cilja. Razlika između
ogledala prostranstva varijanti i običnog ogledala je samo u tome što se odraz u ogledalu
prostranstva varijanti ne pokaže odmah, već s odgodom.
Zamislite neobičnu situaciju: zaustavite se pred ogledalom, a u njemu se ništa ne vidi -
praznina. I tek se za neko vrijeme postupno pojavljuje slika, kao kod razvijanja fotografije. U
određenom se trenutku počinjete smiješiti, a u odrazu još uvijek vidite ozbiljan izraz lica.
Točno tako funkcionira ogledalo prostranstva varijanti, samo što je vrijeme odgode u
njemu neusporedivo dulje, pa se promjene ne mogu percipirati. Kako bi se u tom ogledalu
mogao pokazati odraz ako se slika neprestano mijenja? Odraz se još nije stigao oblikovati, a
čovjek već žuri promijeniti svoj slajd. Rezultat je tek isprana mrlja.
Četvrta pogreška jest negativan slajd.
Programer uopće nije imao slajd cilja. Njegov je um bio potpuno zaokupljen
brigama o načinu na koji će postići cilj.
U ostvarivanju cilja sudjelovala je samo unutarnja namjera. Ogledalo je pritom odražavalo
tek sam proces borbe i očekivanja, ali ništa više od toga. Naravno, obične su metode također
pogodne za ostvarivanje cilja, samo što treba čekati neusporedivo dulje, a i mogućnosti je puno
manje.
Rezultat će se brže i sigurnije ostvariti ako u mislima vrtite slajd kao da je cilj već
ostvaren. "Radosne pripreme" moraju se događati već sada! Trebate blistati ispred ogledala kao
da je uspjeh predodređen, a tada će i odraz odgovarati svemu tome.
Peta pogreška jest u kretanju protiv tijeka varijanti.
Kad je u pitanju izbor, treba dati prednost upravo onoj varijanti koja se
najlakše "predaje". Sve druge izmišljotine razuma potaknute izborom, ma kako se uvjerljivima
činile, možemo hrabro odbaciti.
Šesta pogreška jest u kontroli razuma nad scenarijem.
Posljedice ove pogreške nisu
tako očite, ali je za rezultat ona jednako pogubna kao i sve ostale. Razum u pravilu
samopouzdano misli da zna kako bi se događaji trebali odvijati. I ako se oni ne podudaraju s
isplaniranim scenarijem, znači da ništa neće uspjeti i da se sve odvija na pogrešan način. Takav
odnos prebacuje strelicu linije života na negativan put. Na tom je putu sve stvarno puno gore
nego što bi moglo biti.
Svaki put kad izražavate svoj odnos prema nekom događaju, određujete svoj izbor na
križanju dviju varijanti. Put do cilja prolazi kroz labirint koji se sastoji od mnoštva račvanja.
Razum sa svojom primitivnom logikom može vrlo dugo lutati u tom zamršenom klupku linija.
Ključ labirinta zapravo je vrlo jednostavan - to je načelo koordinacije. Što god da se
događa, sve vodi k cilju i uređuje se upravo onako kako treba. Uz takav odnos, linija života
uvijek će se okretati prema najpovoljnijem putu. Koordinacija krči najkraći i najbolji put do cilja.
Za najveći je broj svih gluposti zaslužan upravo razum jer odbija događaje koji se ne
uklapaju u njegov scenarij. Osobina razuma je da sve drži pod kontrolom. I protiv toga se ne
treba boriti. Samo treba preusmjeriti kontrolu razuma na održavanje načela koordinacije i
svjesno praćenje tijeka varijanti.
Sedma pogreška jest u tome što razum nije htio slušati glas duše.
Zapravo su sve
pogreške rezultat jedne glavne pogreške. Razum bez duše je kao i duša bez razuma - ništa.
Zajedno imaju bezbroj mogućnosti. Možda se čini da moraš biti potpuna budala da napraviš
tolike pogreške, a zatim ih sve još Jednom ponoviš. Baš suprotno, sve su se nedaće Programeru
dogodile zbog njegova blistavog uma.
Jasno je da zdrav razum lišen glasa srca ne vrijedi puno.
U prostranstvu varijanti postoji sve i svaki čovjek može imati mnoštvo ciljeva. Treba samo izabrati
upravo svoj. ne treba zaboraviti da se ne isplati oponašati
tuđe iskustvo. Svatko ima svoj put.
Treba samo pažljivije osluškivati šum jutarnjih zvijezda
- glas svog srca. I ne treba razumom opterećivati dušu i požurivati je. Ona će se sama otvoriti.
Jedino što joj treba je pozornost razuma.
Galerija ogledala
Svaki čovjek stvara sloj svojeg svijeta. Ti se slojevi presijecaju i slažu jedan na drugi.
Izvor negativnosti može prodrijeti u sloj vašeg svijeta iz tuđih slojeva, samo ne treba pridavati
značenje tome i ljutiti se zato što negativnost stvaraju bliske osobe.
Svijet je ogledalo, ali ono reagira s odgodom. Imajte na umu da se svijet brine o vašoj
ugodnosti i dobrobiti. Potvrdu toga uporno tražite u svakoj sitnici. Neka vam to postane navika.
S vremenom će negativnost na nepojmljiv način nestati iz vašeg života. Čak će i vaša okolina
prestati biti izvor negativnosti. Ne tražite objašnjenje za to. Jednostavno djelujte s
nepromjenjivom ustrajnošću.
Promatrajte što će se dogoditi. I tako, vi se usmjeravate na pozitivne odnose i počinjete
očekivati rezultate. Dobivate reakciju koja ne odgovara tom odnosu. Taj odziv, odnosno odraz,
posljedica je ranijeg odnosa. Zaboravili ste na dodatak zbog odgode.
Kad dobijete negativan rezultat, reagirate šablonski, to jest ponovno negativno. Vaš se
odnos očituje u mislima ili djelovanju. Nakon što nije stiglo odreagirati na vaš pozitivan stav,
ogledalo ponovno od vas dobiva negativan impuls. Neprestano mijenjate smjer i zbog toga se ne
približavate cilju. Sva je tajna u postojanosti. Ako se održava stalna usmjerenost na cilj, s
vremenom se odraz u ogledalu svijeta usklađuje s tom usmjerenošću.
Kad organizam zagađen
nepravilnim načinom života prijeđe na zdrav režim, započinje intenzivno čišćenje koje prate
bolesni procesi - krize.
Odražavate se u ogledalu svijeta sukladno s
odnosom koji imate prema sebi.
sami oblikujete odraz u ogledalu svijeta. Odredite svoju
namjeru kao izraz lica i priuštite si zadovoljstvo da promatrate na koji će se način pritom
mijenjati odraz. Uzmite svoje pravo da budete u pravu. Jednostavno si recite: "Ja najbolje znam
koje ogledalo odabrati i kako stajati pred njime!" Upravo tako postupa dijete kad se nađe u
galeriji s ogledalima. Odrasli su zaboravili da su nekad davno znali kako se ponašati.
Prema svim tehnikama treba se odnositi s lakoćom, tj. pridržavati ih se, ali ostaviti si
dovoljno slobode za vlastito tumačenje i improvizaciju.
Ogledalo je slično "Solarisu" Stanislawa Lema koji samo ponavlja vaše misli. Ako patite
zbog vlastitih problema, patit ćete, i oni će biti uz vas sve dok ste vi s njima. Dok se natežete s
problemima, jednostavno se natežete s njima i ništa više od toga. Nije li jednostavnije
odmahnuti rukom na to čega se želite riješiti i misliti na ono što želite postići? Ako ste odabrali
krenuti prema Antarktici, dospjet ćete ondje bez obzira na to gdje se nalazite: u Africi, Americi ili
Aziji. Važno je odabrati cilj i postojano držati smjer prema tom cilju. To je sve što treba raditi.
Pripitomljavanje klatna
Kad grupa ljudi usmjeri svoje misli na nešto, to ne prolazi bez traga. Ukupna energija
odašiljanja misli ne nestaje, već se preobražava u energetsko - informacijsku strukturu, odnosno
klatno. Svaka struktura stvara svoje klatno koje ju oplemenjuje poput energetsko -
informacijske nadogradnje.
glavne snage marketinga nije potrebno usmjeriti na
reklamiranje izuzetnih kvaliteta vlastitih "remek-djela", nego na određivanje aktualnog tržišta i
tendencija njegove izmjene.
Čini se kao da je to svima jasno, ali, s druge strane, ljudi ne znaju, već imaju svijest. U
doslovnom smislu spavaju i stvaraju identična klatna ne razmišljajući o tome kako se istaknuti i
početi proizvoditi nešto što još nitko nije osmislio i što nedostaje. Za to je potrebno izaći iz
kolone i poći svojim putem. Sve veličanstvene ideje nastajale su samo ako je poduzetnik počeo
nešto raditi drugačije od drugih. Kako biste našli svoj put, treba osluškivati glas svog srca. Moglo
bi se činiti da takva lirika nema veze s poduzetništvom. Mnogi ne obraćaju pozornost na
intuitivne osjećaje, već ih vodi isključivo glas razuma i u tome je velika pogreška,
Masa potencijalnih kupaca nevoljko će potvrditi formulu konačnog cilja proizvođača. Zamislite
kakvom moći vlada misao koju istodobno izgovori višeglasan zbor! Kao rezultat dobivamo
utjelovljenje misli u materijalnu zbilju. Svijet će, poput ogledala, ljudske misli pretvoriti u
stvarnost. Dogodit će se da će kupci sami učiniti popularnim reklamirani proizvod.
Također je vrlo važno održavati jednoglasje svih suradnika što se ključnih pitanja tiče. Ako
nema jedinstva, treba obvezno pronaći put do njega. Namjera svih elemenata strukture mora
biti usmjerena u istom smjeru U suprotnom klatno neće dugo opstati. Volja samog upravitelja
nije dovoljna. Sklad kolektiva i težnja prema cilju imaju veliku snagu.
Tuđa namjera
Ne treba misliti da svojom namjerom možete bitno utjecati na sudbinu drugih ljudi.
Raspolažete samo slojem svog svijeta. Na okolinu možete utjecati tek neizravno, preko sila
ravnoteže.
Ključna rečenica vašeg pisma: "Ludo ih volim..." ukazuje na bit problema. Ako su na
kotaču previše zategnute žice s jedne strane, s druge će doći do iskrivljenja. Jednako se tako
iskrivljuje stvarnost. Što više volite i obožavate svoju djecu, više će biti razloga za razočaranje.
Na taj način sile ravnoteže pokušavaju održati ravnotežu.
Načelo koordinacije ovdje ničemu ne koristi. U odnosu prema bližnjima potrebno je
koristiti pravilo transurfinga: dopustiti sebi da budete ono što Jeste, a drugima da budu ono što
jesu. Trebate "osloboditi" djecu i ne gušiti ih svojom ljubavlju. U suprotnom će se na energetskoj
razini dogoditi sljedeći prizor: "Tako vas volim da ću vas sada stvarno ugušiti!"
njihov utjecaj na vaš život nije tako velik zato što osnovni ulog u oblikovanje sloja
svojeg svijeta unosite vi sami. U određenom smislu emocije i strahovi rođaka zbog nekih
aspekata vašeg života imaju pozitivnu ulogu zato što će sile ravnoteže pokušavati uspostaviti
ravnotežu. Što su gora njihova očekivanja, vama će ići bolje. U svakom slučaju glavno je ne
pridavati veliko značenje onome što o vama govore rođaci. Inače, ako počnete misliti da su
sposobni osjetno utjecati na sloj vašeg svijeta, tako će se i dogoditi. Svijet poput ogledala
odražava vaša uvjerenja.
treba shvatiti da ste vi u potpunosti gospodar sloja svoga svijeta samo ako
namjeru usmjeravate na njezino izvršavanje. Ako nemate nikakav cilj i ne kontrolirate svoj
odnos prema stvarnosti oko sebe, puštajući tijek misli da samostalno teče, brodić vaše sudbine
gubi kontrolu i valovi ga nose po svojoj volji. Vaš se dom pretvara u staju bez gospodara u koju
svatko može navratiti i raditi što god mu se prohtje.
Tuđa namjera može utjecati na sloj vašeg svijeta neizravno, preko sila ravnoteže. Kada o
vama postoje mišljenja koja ne odgovaraju stvarnosti, dolazi do polarizacije. Sile ravnoteže će
nastojati uspostaviti ravnotežu. Za njih je najjednostavniji put da vas navedu da se ponašate
proporcionalno suprotno onome što o vama misle. Ako nemate unutarnji oslonac i vaš doživljaj
svijeta ima amorfni oblik, tada će se vjetar sila ravnoteže poigrati vašim brodićem. Kako biste to
spriječili, treba se baviti transurfingom, to jest treba imati jasno usmjerenu namjeru i upravljati
tijekom svojih misli, a ne se samo kaotično koprcati u životnim okolnostima.
Ako ne očekujem nikakve neugodnosti i usmjeren sam na dobro, a moja žena, suprotno
tome, paničari, kakav će se tada scenarij ostvariti? Hoće li biti presudno to čiji je
energetski potencijal veći?
Kad živite s nekim, vaši se slojevi ionako presijecaju. I dobro i loše se mogu prelijevati iz
jednog sloja u drugi. Naravno, razina energetike ima određenu ulogu. No glavni čimbenik ipak je namjera. Zajednički život ljudi s različitim i lijevima nalikuje na dva čamca svezana zajedno. Kod
onoga koji se svjesno kreće prema cilju jedro je puno vjetra i strogo je usmjereno prema svome
cilju. Kod drugoga koji plovi kako ga valovi nose jedro se klatari na vjetru - ne pomaže, ali niti
ne smeta osobito. lako, ako ovaj drugi ima patološku sklonost negativizmu, njegov je čamac
sposoban ometati zajedničko kretanje.
Međutim, ne isplati se puno uzrujavati ako bliska osoba ne želi slijediti principe
transurfinga. Sasvim je dovoljno da ih vi pratite. Ako ste pozitivni, tada u sloj vaše bliske osobe
ulazi sve više onoga što je dobro, što znači da ima sve manje povoda za nezadovoljstvo. U
svakom slučaju čamac kojim se upravlja doći će do cilja, čak i ako će trebati koristiti tegljač.
Glavno je da pazite na svoj odnos prema svijetu i držite tijek misli u željenom smjeru. Ako je s
tim sve u redu, sve je ostalo nevažno.
?!?!?!?
Ono čega se stvarno treba plašiti jesu nezaslužene pohvale, ditiramb na vaš račun. Kad
vas suviše veličaju, treba osmisliti "što bi se moglo loše učiniti" kako biste sami uspostavili
ravnotežu. Na primjer, ako o vama govore da ste pametni, postavite se "na sve četiri" i vrlo
pametna izraza lica proizvedite zvukove koje stvara neki kopitar. Ako se oduševljavaju vašom
snagom, padnite u nesvijest. Ako zavide vašem blagostanju, zatražite od njih novčani zajam. A
ako imaju drskosti glasno izjaviti kako ste neodoljivi, složite strašnu grimasu.
Sasvim je druga stvar kad vas bez osnova kritiziraju i vrijeđaju. Što će lošije biti njihovo
mišljenje, vama će ići bolje. No samo pod uvjetom da ne počnete izmišljati svakojake gluposti o
tome kako tuđa namjera navodno može provaliti u sloj vašeg svijeta. Ako ne pridajete značenje
tuđoj zloj namjeri, ona se jednostavno odbija od vas bez uspjeha. Prosudite sami: oduvijek su
postojali političari koji su se koristili općenarodnom mržnjom. Zamislite kako bi im bilo kad bi
tuđa namjera i najmanje utjecala na njih.
Tako da, kad se susretnete s negativnim ponašanjem prema sebi, preostaje vam samo da
se potajno hihoćete i zadovoljno trljate rukama. Radujte se!
Jednostavno transurfing
Pisali ste "da bi se varijanta ostvarila, treba je osvijetliti svojom energijom". Kakvom
točno energijom? Ako emocionalnom, tada dobivamo čisti suvišni potencijal. Na koji način
stvoriti u sebi tu energiju i odrediti je za sebe? Kako znati koja točno informacija privlači
potrebne varijante? Možemo li znati kojem točno cilju odgovara koja informacijska hrana?
Tada bi to stvarno bila magija.
Kad se zadubite u proučavanje specijalizirane literature, tijek vaših misli se regulira i kao
posljedica toga u ogledalu se počinje pojavljivati odgovarajući odraz. Što uđe, to i izađe.
Trivijalno. Jednostavnije ne može biti.
No ako je sve tako jednostavno, zašto se želje ne ispunjavaju, a maštanja ne ostvaruju? I u tom
je slučaju sve trivijalno. Stvar je samo u tome da ljudi ne ispunjavaju dva savršeno jednostavna
uvjeta.
Kao prvo, ogledalo svijeta reagira s odgodom zato što je potrebno određeno vrijeme kako
bi se misli materijalizirale. No ljudi nisu navikli čekati. Naime, ako se djeluje u okviru unutarnje
namjere, posljedice nastaju odmah. A rad izvanjske namjere nije vidljiv i uzročno-posljedične
veze je teško pratiti. Zato ljudi ne vjeruju da se pomoću misli može uistinu oblikovati stvarnost i
ne doživljavaju takve stvari ozbiljno.
Kao drugo, da bi se oblik misli učvrstio u materijalnoj stvarnosti, potrebno ga je sustavno
stvarati. Drugim riječima, jednostavno treba redovito u mislima vrtjeti slajd cilja. Za razliku od
beskorisnih maštanja koja se povremeno pojavljuju, riječ je o konkretnom poslu.
Obično se ljudi brzo zapale za neku ideju i onda se jednako brzo ohlade. Ali čuda ne
postoje! Treba napraviti određen posao - samo u ovom slučaju ne rukama, nego glavom. Pa zar
može ogledalo koje djeluje s odgodom oblikovati vaš odraz ako pred njega stanete samo na
trenutak i odmah pobjegnete?
Nekontrolirane misli stvaraju zamućenu sliku. U tom se slučaju dobiva odgovarajući odraz -
nesređena i nekontrolirana stvarnost koja upravlja vama. Misli koje su strogo organizirane u
određenom smjeru stvaraju moćan snop namjere. To je kao da usporedimo lasersko svjetlo sa
svjetlošću obične svjetiljke. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću.
Hvatanje sunca
Do sada još nisam stvorio dovoljno snažan slajd cilja. Možda zbog toga što u teoriji
transurfinga nalazim jednu bitnu nepodudarnost. Naime, slajd cilja se temelji na namjeri
imanja, što se u potpunosti mimoilazi s načelom freilinga: "Odrecite se namjere da nešto
dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli."
Nejasno je kako to svesti u jasnu sliku, zato i postoji nepodudarnost.
Nikakva nepodudarnost ovdje ne postoji budući da freiling i slajd nemaju ništa
zajedničko. Freiling je tehnologija međuljudskih odnosa. Njegova načela primjenjuju se u
djelovanju, tj. u procesu komunikacije. Prvo načelo mijenja smjer procesa - s "dobiti" na
"dati".
Slajd nije proces, već stacionarna slika u kojoj je cilj već postignut. Baveći se
vizualizacijom slajda, zamišljate kao da već imate ono što želite. Vidite li u čemu je razlika?
"Dobiti" je proces, a "imati" konačan rezultat. Freiling regulira smjer unutarnje namjere, a slajd
izvanjske.
Vaš je cilj nešto što će vaš život pretvoriti u praznik. Sto je to
točno, zapitajte sebe. Ako to zasad još niste našli, možete se i "rasplinuti" u mnogim ciljevima.
Važno je da to radite redovito.
U transurfingu na ovaj ili onaj način nešto postižemo budući da je to tehnika koja se bavi
postizanjem ciljeva. Ako nešto želimo postići, onda je tu prisutna želja, a samim tim i
važnost. No taj isti transurfing savjetuje da se rezultatu ne pridaje značenje. Kakav je to
nerazumljiv paradoks? S jedne strane želimo nešto postio, a s druge se pravimo kao da ne
želimo. Ali ako naučim da ne želim ono što jako želim, čemu uopće služi moj cilj i u čemu
je razlika hoću li ga ostvariti ili ne?
Ako se želji doda odlučnost djelovanja, dobiva se namjera. Ako se doda sumnja u realnost
njezine ostvarivosti i strah od neuspjeha, dobit će se žudnja. Upravo je to važnost koju treba
svjesno smanjivati. Obična želja ne stvara zamjetan suvišni potencijal. On nastaje kad svojim
sumnjama i strahovima hvatate svijet za vrat.
ne želim reći da je dovoljno sjediti prekriženih ruku i baviti se promatranjem ciljnog
slajda. Stvarnost ima dva objektivna oblika: fizički i metafizički. Ne isplati se polagati svu nadu
isključivo na jedan ili drugi. Nećete samo stajati na mjestu i gledati kulu. Treba koračati prema
njoj. Zato rad sa slajdom nikako ne isključuje, već obrnuto, pretpostavlja aktivnosti u okvirima
uobičajenog iskustva. Jedno ne smeta drugome. No koristeći metafizičku stranu realnosti,
višestruko povećavate šanse za uspjeh.
Čuda ne postoje. Ne treba vjerovati, već obavljati konkretan posao s nepromjenjivom
postojanošću usredotočiti svoje misli na postignuti cilj. To nije tako teško, ali to treba RADITI.
Ljudi razmišljaju upravo o sredstvima, a to se i
odražava u stvarnosti: ako se cilj i postigne, onda je to samo po cijenu velikog truda. Gdje se
uopće stječe iskustvo koje je posljedica vjerovanja da bez muke nema nauke? Privrženici
zdravog razuma sami sebi stvaraju takvu tešku stvarnost. Oni se trude uhvatiti sunce koje
zalazi. A što učiniti da bi sunce krenulo ususret? Pa jednostavno se okrenuti na drugu stranu -
odvući misli sa sredstva postizanja cilja i preusmjeriti ih na sam cilj. Tada će se u stvarnosti
odraziti završni rezultat, a ne težnja za njim. Stvarnost je ogledalo naših misli.
Paradoksalne situacije
Čitam vaše knjige i trudim se provoditi transurfing koliko je moguće. Baš sam se jučer
ugodila na dobar dan i bila sam potpuno sigurna da će takav i biti. A od jutra je sve
krenulo krivo, neugodnosti su nailazile sa svih strana. Zar je bilo pogrešno unaprijed
uživati u zadovoljstvu? Isto se nerijetko događa i drugim ljudima. Možete li objasniti ovu
situaciju iz perspektive transurfinga i, što je najvažnije, dati uputu kako zaustaviti lavinu
sitnih neugodnosti prije nego što se intenziviraju?
Još jednom moram ponoviti da je svijet ogledalo koje reagira s odgodom. Uzalud se
trudite samo tako za jedan dan stvoriti sretnu okolinu. Naprotiv, jednom kad se ugodite na
"dobar dan", s velikom vjerojatnošću naići ćete na niz neugodnosti. Vaša se stvarnost još nije
uspjela prepraviti, a vi ste je već proglasili predivnom. Sile ravnoteže u tom će se slučaju
obvezno pobrinuti uspostaviti razvoj događaja u skladu sa stvarnošću, a klatna će, nakon što
primijete vaše nezadovoljstvo i razočaranje, nadodati ulja na vatru.
Sretna stvarnost podrazumijeva staloženo i svakodnevno pridržavanje načela koordinacije
namjere, kao i igru s ogledalom koje brine o vama. Prema mojim proučavanjima, za postizanje
više-manje sretne stvarnosti potrebno je tri do sedam dana, pa i više, ovisno o nakupljenu
negativizmu.
klatno ne daje prednost najboljima, nego ispravnima, budući da je za strukturu tako
sigurnije, iako to uopće ne znači da se ne isplati rasti i usavršavati svoju vještinu. Recimo
ovako: trebate biti najbolji među ispravnima.
Morate riješiti jedno konkretno pitanje: za koga živite - za sebe ili za druge? U knjigama o
transurfingu možete pročitati da sažaljenje nije uvijek velikodušnost, već možda duševna
praznina, ma kako zvučalo neobično. Praznina zbog toga što vlastita duša nije zadovoljna, a
"sažalijevajući" je razum prisiljava da se daje drugima. Neću vas početi uvjeravati, sami trebate
donijeti odluku: živite li za to da biste sažalijevali i brinuli ili za to da biste uživali u životu.
ja se ne zanosim svojom tugom. Što znači zanositi se?
Pretpostavimo da se dogodila nevolja. Jedan će se čovjek zanositi tom svojom nevoljom, iz sve
će se snage taliti, tragično tugovati i ljudima oko sebe zaneseno pričati o svojoj teškoj sudbini. A
drugi će se čovjek podići nakon što padne, otresti se i krenuti dalje život se nastavlja bez obzira
na sve. Isto možemo primijeniti na izražavanje žaljenja prema drugima. Ako ničime ne mogu
pomoći, moja je tuga besmislena.
u ovom je životu u prvom redu svatko dužan brinuti o svojoj duši, a tek
onda o dušama drugih
Darovi i komplimenti
Iskrenost je uvijek ispunjena energijom istinskog suosjećanja. No klatnima ne odgovara
da ljudi jedni drugima dijele energiju i izmjenjuju duševnu toplinu. Zato su klatna formirala
stereotip pravila pristojnog ponašanja kada se iskrenost zamjenjuje jeftinim surogatom dobrih
manira. Pa zar "poslovni osmijeh" dolazi iz duše? U dobrim manirama nema ništa loše sve dok
ne počnu istiskivati istinsku pažnju, simpatiju i suosjećanje.
Vrlo je jednostavno dobre manire zamijeniti iskrenim suosjećanjem, Za to je samo
potrebno svoju pozornost prebaciti sa sebe na druge ljude i pokazati interes za njih. Nema
potrebe za izučavanjem psihologije. Sasvim je dovoljnu stalno si postavljati pitanja: što pokreće
ljude, čemu teže, što ih zanima? Kad se stavite u njihov položaj, lako ćete naći sve odgovore.
Nakon što ste odredili usmjerenost unutarnje namjere čovjeka, dopustite mu da shvati kako ste
prema zaslugama procijenili njegova nastojanja. To je sve što je potrebno, zauzvrat ćete dobiti
zahvalnost i blagonaklonost.
Osobit učinak možete postići ako dar ne predate izravno u ruke, već preko posrednika.
Ako drugima u prisutnosti neke osobe o njoj govorite nešto lijepo bez ikakvih emocija, kao da se
radi o nečemu običnom, možete biti sigurni da će ta osoba biti vrlo zadovoljna. Još je bolje ako
priznate kvalitete neke osobe dok nje nema, a zatim joj drugi ispričaju što o njoj mislite. Neće
vam reći hvala, ali ćete vi toj osobi postati izvor skrivene radosti i zadovoljstva.
Ne možete zamisliti koliko ljudi ima potrebu za darovima! Okružuju vas mnoga bića koja
su zabrinuta zbog svojih negativnih slajdova i kompleksi, iako se izvana trude pokazati da je s
njima sve u redu. Mnogi čak pogrebno smatraju da se nemaju čime pohvaliti i pate zbog svog
osjećaja manje vrijednosti. Kad dobije dar, čovjek se ohrabri i osjeti ugodan skriven ponos.
Brižno će spremiti vaš dar u skriveni kutak svoje memorije zato što ste mu omogućili da osjeti
da nešto znači na ovom svijetu.
Događa se da dar uzrokuje kardinalan preokret u čovjekovu životu. Mnoge poznate osobe
poput umjetnika, glazbenika, pisaca kročile su svojim putem zahvaljujući daru koji im je dao
nekakav dobri čarobnjak. Dar može biti pružen slučajno, neočekivano. Poznati su slučajevi poput
onog kad je dječaku netko usput, ne pridajući tome osobito značenje, rekao da ima talenta da
postane glazbenik. I dječak bi uistinu postao velik glazbenik.
Slični darovi imaju sudbonosnu snagu - donose cilj ili vrata. Darovatelja to ničime ne obvezuje
niti opterećuje. Dobiveni pak dar počinje zračiti srećom. To se događa u slučaju kada se dotaknu
osjetilne strune duše - ona se istog trena budi i ohrabruje budući da shvaća da je to upravo ono
što joj treba.
Zamislite kakve darove možete poklanjati ljudima! Ako se odreknete komplimenata i
naučite stvarati darove, možda budete sretne ruke i uspijete nekome ukazati na njegov put.
Živa kuhinja
Nerijetko mi stižu pesimistična pisma u kojima se ljudi žale da ne mogu naći svoj cilj, ne
znaju što žele, ne razumiju kako možemo izmijeniti svoj život. Mnogi se nalaze u položaju iz
kojeg, čini se, nema izlaza. I gotovo se uvijek sve svodi na materijalna sredstva. Kamo
otputovati iz grada ili naselja koji su vam dosadili? Odakle uzeti novac za stan? Kako odmotati
klupko obiteljskih problema? Gdje pronaći pristojan posao?
U transurfingu se ne može zaobići pozitivno raspoloženje, ali gdje pronaći optimizam kad
je uokolo bezizlazna, mračna stvarnost i ne znaš što s njom učiniti? Osobitih talenata nemate,
godine prolaze, perspektiva se ne vidi, život je uvenuo u svakidašnjoj rutini, kao u močvari. U
takvim okolnostima nekako nemate povjerenja u neograničene mogućnosti koje transurfing
obećava. A također ima i jako puno ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće. Kako i se
izvući iz tog začaranog kruga?
Ako se slično događa i vama, onda nikako. Baš nikako nećete uspjeti izvući se iz te
bezizlaznosti i transurfing vam neće pomoći. Stvar je u tome što nemate dovoljno energije, ne
samo za sam transurfing nego čak i za to da mu se donekle približite. Pod energijom se ovdje ne
misli na fizičku snagu koja je korisna samo za to da kopate jamu, nego na slobodnu energiju
koja čovjeku omogućuje da realizira svoju volju.
Ako nema slobodne energije, nema niti namjere. Drugim riječima, ništa ne želite, niti ne
možete, a snage imate samo za održavanje života i izvršavanje rutinskih radnji. Energija
namjere je životna sila zahvaljujući kojoj se u čovjeku budi želja da se raduje životu, aktivno
djeluje, stvara, osvaja nove vrhunce i na koncu, oblikuje svoju stvarnost.
Sve je vrlo jednostavno. Kod niske razine energije optimizam prelazi u pesimizam, ogledalo
svijeta utjelovljuje tu sliku u stvarnost, zbog čega nastaje još više razloga za pesimizam. Tako
se stvara začaran krug bezizlazne stvarnosti iz koje ne samo da nemamo snage izvući se nego
nemamo snage ni razmisliti kako to učiniti. U slučaju niske razine energije namjere ne treba ni
pomišljati baviti se transurfingom. Čovjek s oslabljenom energijom nije u stanju upravljati ni
lucidnim snom, što je provjereno.
Postoje samo dvije varijante. Prva je da ostavite sve kako jest, pomirite se s neizbježnim i
nastavite životariti bez nade za poboljšanjem. Ali u tom slučaju ne trebate jadikovati i slati mi
žalobna pisma zato što vam ništa ne polazi za rukom. Vaš izbor je vaš izbor. Osim vas samih
nitko vas ne sprečava da izaberete drugu varijantu - baviti se svojom energetikom. Tada će se
pojaviti i optimizam, i cilj, i snaga za njegovo ostvarivanje. Moći ćete oblikovati svoju stvarnost
kako vam padne na pamet i steći ćete sposobnost postizanja onoga o čemu se niste usudili ni
maštati. No za to je potrebno dovesti energiju namjere na potrebnu razinu. Dalje će biti riječ o
tome kako to učiniti.
Ono o čemu ćete uskoro čitati može u vama izazvati ili aktivno negodovanje ili ushićenje i
bljesak nove nade. Cijeli je niz razloga zašto se ova informacija nije široko rasprostranila. Praksa
s kojom se treba upoznati, omogućuje dovođenje energetike na kvalitativno novu razinu. Iste
rezultate možemo postići i na druge načine, među kojima su joga, različiti treninzi i meditacije.
Međutim treba biti svjestan da je to vrlo dug i težak put. Predlažem vam najkraći,
najjednostavniji i najprirodniji put. Zbog ekstremnosti ovog načina (što se, uostalom, čini samo
na prvi pogled) danas ga prakticira vrlo ograničen broj ljudi. I upozoravam vas da ovu
informaciju dajem samo onima koji će je smatrati korisnom za sebe, a ne s ciljem nametanja
vlastitog mišljenja. Sami odlučujete je li vam potrebna.
Krenimo redom. Glavni, ako ne i osnovni razlog deficita slobodne energije jest praktična
onečišćenost organizma, koja, povrh svega, služi kao l glavni uzročnik svih bolesti. Tijelo
prosječnog čovjeka čuva čestice odumrlih stanica, bjelančevine i masno tkivo - njima su
zakrčena međustanična prostranstva i doslovno ispunjeni limfni i krvni sustav. To smeće ometa
normalno funkcioniranje organizma, sprečava "komunikaciju" stanica snizujući snagu električnih
signala koji se njima prenose.
lako ova tema izlazi iz okvira transurfinga, ne mogu izbjeći bavljenje njome. No ona je
toga vrijedna zato što globalni problemi kao što su prekomjerna težina, bolest, starenje,
depresija, pesimizam, odsutnost životne snage mogu zahvaliti svoje postojanje strašnom
neznanju. Zadivljujuće je da uz tako visok stupanj razvoja informacija ljudi žive u neznanju o
uzroku svojih problema. Očito je da klatnima ne odgovara velika rasprostranjenost znanja koje
će pogodovati općoj pojavi ljudi koji su slobodni upravljati svojom stvarnošću,
Uzrok je elementaran - nepravilna prehrana. No reći takvo što je isto kao i ne reći ništa.
Svi kao da to razumiju, ali ne osvješćuju. Ovdje, kao što to često biva, nije bitno znanje, nego
obaviještenost. Uobičajena šablona skriva bit znanja, ostavljajući na površini neutemeljena
nagađanja. Obično se sve svodi na to da je nešto štetno. Na tome, u pravilu, podaci o zdravoj
prehrani prestaju, Također postoji mišljenje da vas spasiti mogu dijete i posebno pripremljeni
dodaci prehrani.
Je li sve tako komplicirano? Netko se bavi istraživanjima, netko proučava složene sheme
prehrane, proizvodi profinjene preparate, općenito, to je cijela industrija. Kome je to potrebno?
Pogađate? Postoji veliko mnoštvo svakojakih zabluda, ali koristi nikakve. Čak i strogo
vegetarijanstvo ničemu ne služi ako se ne znaju i ne prouče načela pravilne prehrane. A ta su
načela zapravo vrlo jednostavna i nisu ih pripremili slavni znanstvenici, već sama priroda, s
Božjim certifikatom za kvalitetu.
Kao prvo, prema svojoj fizionomiji, čovjek je plodojed. No čak ni to nije toliko bitno. Bitno
je da probava funkcionira na osobit način; za probavu prehrambenih proizvoda potrebno je da
oni ulaze zasebno, postupno, bez međusobna miješanja. Ako se to pravilo ne poštuje, hrana se
ne probavlja i počinje gnjiliti onečišćujući i trujući cijeli organizam. I na kraju, hrana koja se
izlaže toplinskoj obradi stvara uistinu ekstremno opterećenje za organizam budući da je gotovo
sve vrijedno u njoj uništeno. U prirodi niti jedno živo biće ne priprema jelo na vatri. Kulinarstvo
se pojavilo relativno nedavno, a probavni se trakt formirao milijunima godina.
Neobično je da ljudi marljivo brinu za vanjsku higijenu a o unutarnjoj malo tko razmišlja.
Međutim, unutar tijela prosječnog čovjeka nalazi se cijelo skladište smeća. Ono nije vidljivo, ali
nakupi se nekoliko (nekad desetak) kilograma. Sustav za izlučivanje ne uspijeva izlaziti na kraj s
otpacima te je organizam prisiljen ugurati svu tu prljavštinu gdje god je moguće. Posljedica toga
je da se tijelo vrlo brzo počinje zagađivati i nalikovati na staru sanitarnu cijev koju nikad nisu
čistili. Rezerve organizma su velike i zato čovjek nekad uspijeva izdržati do sedamdesete godine,
pa i dulje. Međutim, svemu dođe kraj. Već na sredini životnog puta čovjek počinje osjećati
posljedice onečišćenosti tijela: bolesti, višak kilograma, lijenost crijeva, općenito gubi
nekadašnju snagu i ništa nije kao što je bilo u mladosti.
Cijela je stvar u tome da je čovjekovo energetsko tijelo osjetljivo na onečišćenje svoje
"kanalizacije", čakre se blokiraju, energetski se kanali sužavaju, tijek energije pretvara se u
slabašan potočić, što dovodi do gubitka životne snage. Slabljenje energetike povlači za sobom
patološke poremećaje u fizičkom tijelu. Dobivamo zatvoren bezizlazan krug. Ako ne vladate
svojim tijelom, kako možete vladati stvarnošću?
Ipak možemo vratiti prijašnju živahnost, pa čak i postići takvo zdravlje kakvo nikad nismo
imali! No za to je potrebno mrtvu kuhinju pretvoriti u živu. Što sve imate u njoj? Štednjak,
lonce, tave? Ako želite osloboditi svoje tijelo od smeća, a slobodnom vremenu dodati mnoge
sate koje ste prije gubili pored štednjaka, uskoro će sav taj pribor za umrtvljivanje hrane nestati
iz vaše kuhinje.
Nekome će sve ovo možda biti šokantno. Pa što, nitko nikoga ne vuče za uši. Uopće vas
ne pozivam da me slijedite, samo činjenice slažem po policama. Vrijedi li hrana na koju ste
navikli, vašeg zdravlja, energije, života? Postoji poslovica koja se obično izgovara sa žaljenjem:
"Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla." Možemo postići da ostane samo mladost koja će
znati i moći.
Prvo od čega treba krenuti jest čišćenje vlastitih "sanitarija", osobito jetara. U mnogim je
knjigama opisano kako se to radi. Zašto je uobičajeno brinuti za vanjsku higijenu, a za
unutarnju ne? Zato što je prljavština vidljiva samo izvana? Međutim, ako se prijeđe na pravilnu
prehranu, unutarnju će higijenu održavati sam organizam. To trebati učiniti polako, u nekoliko
etapa: postupno hranjenje, odvojeno, odustajanje od nekih vrsta hrane i, na kraju, jedenje
sirove hrane. Ako se odmah prijeđe na konzumiranje isključivo prirodnih proizvoda, može se
dogoditi da ne izdržite nagle promjene, a i organizam treba vremena da se preustroji.
Načelo postupnog hranjenja zasniva se na tome da se istodobno ne jedu svi proizvodi,,
nego prvo jedna vrsta proizvoda, zatim druga, pa onda tek treća. Prvo se jede ono što se brže
probavlja. Ako hrana prolazi kroz želučano crijevni trakt u odvojenim slojevima, uvelike se
olakšava njezino probavljanje i smanjuje količina štetnih tvari. Piti možete samo petnaest minuta
prije obrok,i ili dva sata nakon obroka. U protivnom se želučani sok razvodnjuje i hrana se ne
probavlja, već jednostavno trune. (O čemu se sve mora pisati. A što učiniti, kako drugačije
objasniti načela povećanja energetike?)
Druga etapa na koju je poželjno što prije prijeći jest zasebno hranjenje koje ne
podrazumijeva samo postupno unošenje hrane, nego kombiniranje samo onih vrsta hrane koje
se međusobno slažu. Iako, ako kažemo istinu, sve se vrste praktički međusobno ne slažu.
Vrijeme i uvjeti probavljanja različitih proizvoda jako se razlikuju, zato, kad ih se miješa,
neizbježno nastaju "otpadne tvari" koje ne uspijevaju izaći iz organizma, već se pohranjuju u
obliku masnoća i toksina. Samo se svježe povrće može kombinirati gotovo sa svime. Zato u
idealnoj varijanti broj namirnica koje se koriste tijekom jednog obroka treba biti sveden na
minimum. Načela zasebnog unošenja hrane detaljno su i opisana u knjigama koje nije teško
pronaći.
Cijeli niz proizvoda potrebno je postupno isključiti iz jelovnika. To su u prvom redu neki
proizvodi od žitarica - proizvodi od bijelog brašna, kruh s kvascem, a također mlijeko i konzerve.
Ta je hrana potpuno bezvrijedna. Na primjer, sve korisno što postoji, u žitaricama, nalazi se u
njihovim klicama i ljusci. Najfinije bijelo brašno dobiva se čišćenjem zrna pšenice od ljusaka i
klica. Na taj se način uklanja sve vrijedno, a ostaje tek mrtva masa koja se uglavnom sastoji od
škroba. Tom beživotnom dijelu zrna priroda je namijenila funkciju građevnog materijala - neke
vrste bačve s masnoćom za klicu. Zatim se u brašno dodaju umjetni vitamini, tj. na djelu je
kemija. Hranjenje proizvodima od rafiniranog bijelog brašna isto je kao da u trgovini kupite
škrob i žlicom ga natovarite na tanjur. Jetra se onečišćuju smjesom nalik na mazut, škrob se u
organizmu taloži u obliku sluzi, stjenke crijeva zatrpavaju se naslagama. Rafinirane žitarice osim
toga sadrže vrlo loše izbalansirane bjelančevine. Ma kako neobično zvučalo, u tom je slučaju
bolje hraniti se mesom, nego proizvodima od žitarica. Mlijeko sadrži kazein zahvaljujući kojemu
životinjama rastu rogovi i kopita. Mlijeko se u ljudskom organizmu pretvara u kserogel - nešto
poput stolarskog ljepila.
Ovakve jezovite opise možemo nizati unedogled. Kako uz sve to čovjek uspijeva živjeti i
još se osjećati manje-više zdravim? Stvar je u tome što on ne zna što znači pravo zdravlje, nije
ga osjetio od samog rođenja. Zato ne treba navoditi šablonska opravdanja poput: "Od
pamtivijeka su se svi tako hranili", naravno, ako ne želite imati iste probleme kao i ostali.
U konačnici, na dnevnom jelovniku trebaju ostati samo prirodni proizvodi: svježe,
zamrznuto ili sušeno povrće i voće, morske alge, orašasti plodovi, sjemenke, med. Valja ih
konzumirati bez ikakve termičke obrade, u sirovu stanju. (Samo nemojte u orašaste plodove
uvrštavati kikiriki - on je mahunarka i nije osobito koristan). No nagli prijelaz s uobičajenih
namirnica na sirovo povrće i voće neće dovesti ni do čega dobroga. Organizmu je potrebno
vrijeme da se privikne na promjenu. Zato prijelaz mora biti postupan: u svojoj prehrani
smanjujte količinu kuhane biljne hrane i povećavajte količinu sirove. Ako se čovjek cijeli život
hranio prvenstveno prerađenom hranom i njegova mikroflora prilagođena je upravo takvoj
prehrani. Nagli je prijelaz načelno moguć, no to vrijedi za one koji su vrlo dobrog zdravlja.
Mikroflora se u potpunosti izmijeni tijekom godine dana. Na kraju tog perioda prehrana
više ne treba sadržavati nikakvu prerađenu hranu. Poznalo je da u proizvodima koji se termički
obrađuju ne samo da se uništavaju gotovo svi vitamini i mikroelementi već se stvaraju
kancerogene tvari - otrovi. Sirova pak hrana ne zagađuje organizam, već ga, baš naprotiv, čisti.
I kuhinjsko posuđe i svi unutarnji organi ostaju savršeno čisti. Razlika je jasna.
Može se učiniti da je jako teško prijeći na sirovu hranu. Čime se, na primjer, hraniti zimi?
I skupo je, vjerojatno, koštat će. Zapravo nije sve tako strašno. Naprotiv, mnoge su mogućnosti
i takvo će hranjenje biti jeftinije od uobičajenog. Treba samo započeti i otkrit ćete mnoštvo
svakojake hrane za koju niste ni znali da postoji. To je cijeli jedan neistražen svijet. Ovdje ću
prikazati samo jela od klica koja će vam pomoći da prođe prijelazno razdoblje.
Dovoljno velik dio naše prehrane sastoji se od sjemenki-žitarica, mahunarki i drugog.
Sjeme se sastoji od polugotovih građevnih materijala koji su konzervirani. Uglavnom su to
škrob, bjelančevine i masti. K tome u sastav sjemenki ulaze inhibitori - tvari koje ometaju
probavu. Priroda se pobrinula da životinje (primjerice perad) prenose sjemenke na veće
udaljenosti u izvornom obliku.
Dok sjemenke klijaju, u njima se događaju nagle promjene: inhibitori se uništavaju, škrob
se pretvara u šećer, bjelančevine u aminokiseline, a masi i u masne kiseline. Isto se događa i
kod probavljanja hrane u organizmu. Ispada da je veći dio posla u klicama već obavljen. Štoviše,
u njima se sintetiziraju vrlo korisne tvari i mobiliziraju rezerve kako bi se sva energija uložila u
razvoj biljaka. Konzervirane i uspavane snage sjemenki se bude i oslobađaju golem potencijal za
rađanje novog života.
Klice koje sadrže mnoštvo vitamina i mikroelemenata imaju brojna ljekovita i
biostimulirajuća svojstva. Teško mi je nabrojati sva ta svojstva. Zahvaljujući njima, poboljšava
se izmjena tvari, čisti organizam, osnažuje imunitet, povećava radna sposobnost i liječe se
mnoge bolesti. Klice imaju sve što je priroda brižno osmislila za razvoj novog života i
preživljavanje u agresivnoj okolini. One su predivno uravnotežena, lako probavljiva hrana i
istodobno učinkovit lijek.
U prehranu je moguće uključiti klice pšenice, kukuruza, graha, slanutka, mungo graha.
Tehnologija pripreme vrlo je jednostavna. Od ranog jutra sjeme se namače u vodi. Navečer se
prebaci u veliko cjedilo ili sito, ispere i prekrije mokrom gazom. Ujutro ćete ugledati živu hranu.
Kukuruz i grah (preporučljivo je uzeti crveni jer je korisniji) treba namakati 24 sata i tek tada
pustiti da klija, nekad i dulje, te povremeno isprati.
Pšenica i kukuruz mogu se jesti sirovi. Klice pšenice imaju isključivo ljekovita svojstva.
Žvakati ih treba pažljivo (barem dvije velike žlice na dan), ali ako se pritom u ustima stvori
supstanca koja podsjeća na gumu, znači da sorta ne odgovara i treba potražiti drugu.
Mahunarke, nažalost, u sirovu obliku nisu baš ukusne. Treba ih ubaciti u vrelu vodu i samo
pričekati da voda zakipi. Mungo grah valja jednostavno preliti kipućom vodom i ostaviti desetak
minuta.
A znate li kako pripremati živu vodu? U početku treba dobro zakipjeti odstajalu vodu iz
vodovoda u emajliranom loncu zapremine pet litara i brzo ohladiti u kadi, u hladnoj vodi. To je
prvi stupanj strukturizacije. Takva je voda već deset puta korisnija u usporedbi s onom koja je
samo proključala.
Zatim u lonac dodajte pet do sedam kamenčića crnog kremena* koji se može kupiti u
ljekarni, prekrijte gazom i ostavite dva dana da stoji. Zatim
pažljivo prelijte vodu u drugu posudu pri čemu niži sloj od dva do četiri centimetra treba baciti,
zato što kremen taloži patogene mikroorganizme i nepoznate kemijske elemente. Silicijska voda
ima ljekovita svojstva. Još je više strukturirana i zasićena silicijem, najpotrebnijim
mikroelementom čiji nedostatak u organizmu uzrokuje nemogućnost apsorpcije gotovo svili
drugih mikroelemenata.
Dobivenu vodu stavite u zamrzivač. Čim se na površini i uz stjenke posude stvori prvi led,
vodu prelijte u plastičnu posudu koju ćete ponovno staviti u zamrzivač. Taj prvi tanki led se baca
jer se njime rješavamo teške vode. Teška voda sadrži vodikov izotopedeuterij i tricij, zamrzava
se na temperaturi od tri stupnja i nije dobra za organizam.
Posljednju vodu treba zamrzavati upravo u plastičnoj posudi zato što emajl na loncu može
popucati. Kad se dvije trećine vode smrzne, na ledu treba napraviti otvor i izliti preostalu vodu -
taj "rasol" sadrži sve nepoželjne dodatke. Preostaje samo pričekati dok se led ne otopi na sobnoj
temperaturi, nakon toga se dobiva otopljena voda visoke kvalitete koja se još naziv,i protijeva
budući da je očišćena od teških izotopa.
Na kraju, ako imate magnet u obliku prstena ili magnetski lijevak, propustile kroz njih vodu kako
bi se učvrstila struktura. Dobivena voda ima ljekovita svojstva - čisti organizam i dugotrajnim
* Silicij dioksid; op. prev.
korištenjem oslobađa vas cijelog niza bolesti. Rok trajnosti njezinih svojstava je ograničen - oko
sedam sati. Takvu vodu nećete nigdje kupiti ni za kakav novac.
To je upravo predivna živa kuhinja u kojoj se hrana ne kuha, već raste. Ai razliku od
obične kuhinje koja ubija hranu, ova je, naprotiv, oživljava. Možete se sami uvjeriti: jela od klica
s dodatkom različitih začina i umaka puno su ukusnija od obične hrane. Da ne spominjem
ponovno kako su ta jela u svakom kontekstu puno vrednija od, na primjer, kaša koje nepravilno
informirani ljudi smatraju korisnima.
U klicama ima puno bjelančevina koje se vrlo lako probavljaju što organizmu pomaže da
se prebaci na prehranu biljnom hranom. Nova mikroflora u budućnosti neće samo prerađivati
sirovu hranu već će služiti i kao izvor bjelančevina. Upravo na taj način funkcionira probava
životinja biljojeda.
Može se postaviti pitanje: kako u sirovu obliku jesti hranu koju treba kuhati, na primjer 'krumpir
ili tikvice? Evo protupitanja: zar je morate jesti? Povrće s visokim sadržajem škroba ne daje
organizmu ništa osim praznih kalorija i sluzi. Eto što je uzrok bolesti koju nazivamo prehladom.
Da bi uzgojili masnije svinje za prodaju, farmeri ih, između ostalog, hrane kuhanim krumpirom.
Uočili su da svinje tako brže skupljaju masnoće što je ekonomski isplativije. Od sirove hrane
jednostavno je nemoguće udebljati se, neovisno o količini "pojedenih" kalorija.
A kako ne biste tugovali zbog rastanka s uobičajenim jelima, u prehrani možete povećati
udio morskih plodova. Svu morsku ribu i ljuskare možete, jesti bez termičke obrade. Lako je
naučiti kako ih soliti. I to je u sirovu obliku sa začinima puno ukusnije, iako strogi sirovojedi ne
samo da ne jedu ono što trči, skače, leti i pliva nego čak ne koriste niti sol.
Svježe povrće i voće, posebno klice, ima izuzetno svojstvo pročišćavanja. Treba primijetiti
da usporedo s prijelazom na sirovu hranu može nastati jedna ili nekoliko kriza pročišćavanja,
tijekom kojih dolazi do intenziviranja starih bolesti. Ne valja se zabrinjavati i pokušavati na neki
način ukloniti simptome bolesti. Oni svjedoče da se organizam napokon oslobađa starih prnja
koje je skupljao godinama te da se prilagođava normalnu režimu rada. Jedina mjera koja će biti
korisna u krizi je gladovanje na destiliranoj (prokuhanoj) vodi tijekom jednog ili nekoliko dana.
U načelu, ako zdravlje nije previše zanemareno, možete odmah u potpunosti priječi na
sirovu hranu. U tom će se slučaju kriza čišćenja očitovati snažnije, ali kod svih se ona događa u
različitim oblicima. Možda ćete uočiti značajan pad kilograma. To znači da se organizam rješava
mrtvog tkiva i ponovno se obnavlja. Pretili ljudi zapravo su hodajući kosturi. Zbog nepravilne
prehrane i sjedilačkog načina života njihovo se tijelo transformiralo u gomilu masnih naslaga i
otpadnih tvari. U njemu gotovo da nije ostalo živog tkiva, sve je to uglavnom mrtav teret. Sada
se te suvišne stare prnje odbacuju. Važno je da se pritom ne uznemirujete. Organizam će se
očistiti i doći u normalu. No treba mu pomoći. Obvezno u prehranu uključite morske alge, cvjetni
pelud i laneno ulje, što će tijekom prijelaznog razdoblja pomoći da se kompenzira privremeni
deficit neophodnih tvari. Na internetu treba potražiti dodatne informacije o sirovoj hrani. Ima ih
sasvim malo. To je uistinu neuobičajen, ali izuzetno učinkovit, mogli bismo reći, elitni put
ponovnog rađanja.
Mnogima se sve rečeno može učiniti zastrašujućim ili, blago rečeno, sasvim neobičnim. U
pravilu se čovjek vrlo teško rastaje od svojih starih navika. Kad nepravilan način života postane
uobičajena norma, jednostavni i očiti prirodni principi počinju izgledati neprirodno. U čemu je
tolika posebnost prirodne prehrane da bismo se zbog nje odrekli tolikih kulinarskih napasti?
Vrijedi li ona toga? Možda će činjenice koje ću izložiti i koje su vam uglavnom nepoznate imati
presudan utjecaj na vaše mišljenje.
Sirova hrana je znanost o prehrani za ljude trećeg tisućljeća - za civilizaciju trećeg vala.
Najpoznatiji promotor sirove hrane je Arshavir Ter-Hovannessian (Aterhov). U svojoj knjizi
Sirova hrana ili Novi svijet, oslobođen bolesti, poroka i otrova koja je objavljena u Iranu, naveo
je osnovna načela konzumiranja sirove hrane. Nakon gubitka dvoje djece koja su umrla od
bolesti, Aterhov je treće najmlađe dijete, kći, othranio isključivo na sirovoj hrani. Odrastala je
kao neobično zdrava djevojčica, fizički i intelektualno vrlo razvijena. U svojoj knjizi Aterhov
piše: "Kći ima već skoro sedam godina, ali nikad nije u ruke uzela čak ni komadić degenerirane
hrane. Njezino je zdravlje vrhunac savršenstva. Sada vidim koliko je lakše odgajati stotinu djece
sirovojeda, nego jedno dijete - hranomana (suprotno od sirovojeda op. prev.). Nikad me ne
uznemiruju dječje bolesti kao što su prehlada i hunjavica, proljev i zatvor, i je li dijete danas
dovoljno pojelo ili nije. Moja je djevojčica vesela kao ptičica i uvijek može doći do stola i uzeti
ono što želi jesti. Igra se, pjeva i pleše cijeli dan bez umora, bez suza i hirovitosti, bez plača i
vikanja, ne stvara nikakav nemir ljudima oko sebe. Točno u osam sati navečer ide spavati i
nakon što nekoliko minuta malo pjeva, zatvori oči i spava mrtvačkim snom do šest sati ujutro.
Ne možemo se sjetiti, počevši od prvih mjeseci njezina života, da se ikada probudila noću. Njezin
je san tako dubok i snažan da je nikakav šum ili pokret nisu u stanju probuditi."
Aleksandar Čuprun, poznati promotor naturopatije, autor knjige Što je to sirova hrana i
kako postati sirovojed* još je u mladosti zbog teške kronične bolesti postao invalid prve skupine.
Svi iskušani načini liječenja nisu doveli do rezultata. Nakon što je prešao na prehranu sirovom
hranom potpuno je ozdravio. Čuprun je ponudio neočekivano, ali zapanjujuće očito tumačenje
problema imuniteta.
Njegova je bit u tome da organizam namjerno isključuje imunitet za vrijeme infekcijske
bolesti. Poznato je da se čovjek razboli u pravilu onda kad mu je organizam oslabljen,
preopterećen otpadnim tvarima i ima manjak vitamina i drugih životno važnih tvari. Poznato je
da ako čovjek u takvu stanju uhvati nekakvu infekciju, smanjuje se stvaranje interferona -
zaštitne sile kao i da se namjerno isključuju omogućujući bolesti da se razvije. Ispada da se
mikroorganizmi koji su izazvali bolest hrane otpadnim tvarima koje "sustav kanalizacije" ne
uspijeva izbaciti zbog neodgovarajuće prehrane. Zbog toga organizmu ne preostaje ništa doli da
mikrobima omogući da se razmnože. Budući da oni barem djelomično ispunjavaju svoju misiju
čišćenja, imunitet se obnavlja i bolest prolazi.
"U načelu", piše A. Čuprun, "morali bismo blagoslivljati bolesti koje uzrokuju mikrobi i
virusi - one predstavljaju tipične krize liječenja: na taj se način organizam sam liječi od glavne
nevolje - onečišćenja otpadnim tvarima iznutra i bez ikakvih lijekova. No pritom je potrebno
iskoristiti krize na jedini ispravan način: uvodeći u takvim slučajevima običaj potpunog
gladovanja tijekom svega nekoliko dana, dok se ne smire simptomi bolesti.
To će biti najbolja pomoć prirodnim silama organizma koje se bave samoizlječenjem
pomoću mikroba i virusa.
Jednom će se civilizirani svijet naučiti na to jednako kao što se koristi sapun i zubna
četkica. Međutim, po svemu sudeći, ne baš tako brzo: znanost se razvija, a neznanje raste..."
Slijedi zaključak: zašto dovoditi organizam do takvog stanja kad mu je svejedno tko će ga
i na koji način očistiti? Nije li bolje održavati početnu čistoću? Praksa potvrđuje: oni koji se hrane
sirovom hranom uopće ne obolijevaju.
Ostaje neosporan temeljni princip: živ organizam treba dobivati živu hranu. Značenje tog
principa prvi je dokazao dr. Francis Pottenger koji je još na početku dvadesetog stoljeća proveo
iscrpan eksperiment. Tijekom deset godina hranio je devetsto mačaka sirovim proizvodima i sve
su očuvale dobro zdravlje i otpornost. Druga skupina mačaka dobivala je kuhanu hranu, stoga su
se kod životinja razvile gotovo sve ljudske bolesti: anemija, paraliza, ispadanje zubi, lijenost
crijeva, nervoza i tako dalje, to jest stradali su praktički svi sustavi organizma. Mačići u prvom
naraštaju okotili su se slabašni i bolesni, u drugom je bilo puno mrtvorođenih, a u sljedećem
naraštaju mačke su počele obolijevati od neplodnosti.
Dr. Edward Howell, jedan od osnivača sustava prirodnog liječenja, došao je do zaključka
da su fermenti (enzimi) glavna komponenta koja razlikuje sirovu hranu od termički obrađene.
Otkrio je da se "jedinice mjerenja životne energije" uništavaju pri temperaturi višoj od pedeset
stupnjeva. Zašto im je dao tako uzvišen naziv - "jedinice mjerenja životne energije"?
Enzimi su tvari koje omogućuju život. Neophodni su u svakoj kemijskoj reakciji koja se
odvija u našem organizmu. Bez fermenata uopće ne bi bilo nikakve aktivnosti u živom tijelu. To
su "radnici" koji izgrađuju organizam slično kao što građevinari grade kuće. Hranjive tvari,
vitamini, mikroelementi samo su građevni materijal. Sve radnje na "gradilištu" osiguravaju
upravo enzimi. Pritom oni ne služe samo kao interni katalizatori koji ubrzavaju kemijske
reakcije. Dokazano je da u procesu svoje aktivnosti enzimi uzrokuju određeno izlučivanje, što se
ne može reći za katalizatore. Enzimi se sastoje od bjelančevinastih transportera opskrbljenih
*S radovima Aterhova se možete detaljnije upoznati na http://syroedenie.ru
energijom kao u električnoj bateriji.
Odakle naš organizam unosi enzime? Po svoj prilici, pri rođenju nasljeđujemo određeni
enzimski potencijal. Ta ograničena zaliha energije predviđena je za cijeli život. Svejedno je
koliko iznosi određeni početni kapital. Ako ga se samo troši, doći će do bankrota. Isto tako, što
brže potrošite energiju fermenata, brže će m ' iscrpsti životna snaga. U trenutku kad vaš
organizam više nije sposoban proizvoditi enzime, vaš život završava. Baterija se gasi.
Konzumirajući termički obrađenu hranu, ljudi lakomisleno troše svoju ograničenu zalihu
fermenata. Prema mišljenju dr. Edwarda Howella, to je jedan od osnovnih uzroka svih bolesti,
prijevremenog starenja i rane smrti. Sirovi proizvodi sadrže enzime koji omogućuju autolizu,
odnosno hrana se lako probavlja zato što se većinom probavlja u vlastitu soku. No ako jedete
obrađenu hranu koja je oslobođena fermenata, organizam je prisiljen odvajati svoje rezerve za
njezino probavljanje. Upravo to dovodi do smanjivanja ograničenog potencijala fermenata.
Zamislite da ste odlučili potpuno preurediti svoj stan. Imate dvije mogućnosti razvoja
događaja. U prvom slučaju dovezli su vam potreban materijal, sve istovarili na gomilu i otišli.
Morate sami obaviti radove i potrošiti jako puno snage i vremena da obavite težak posao. U
drugom slučaju s materijalom su stigli i majstori i sve obavili sami, a vi ste za to vrijeme
odmarali i posvetili se sebi.
Upravo je takva razlika između hranjenja obrađenom hranom i konzumiranja sirove. Kad
čovjek jede kuhane proizvode, sva se životna snaga i usmjerava na težak posao probavljanja.
Enzimi, ti "radnici" koji bi se trebali baviti svojim pravim obvezama: čišćenjem i obnavljanjem
živih tkiva, prisiljeni su sve ostaviti i obavljati posao koji nije karakterističan za njih. Više nemaju
vremena baviti se organizmom i on postaje zapušten.
Možete li zamisliti situaciju u kojoj su ljudi odjednom prestali hodati i mirno sjediti te kao
sumanuti počeli juriti, bez obzira na velik umor? Jednako se tako razlikuje režim rada organizma
sirovojeda od režima rada organizma "običnog" čovjeka: jedan spokojno šeće, a drugi trči vječni
maraton do iznemoglosti.
Nakon svega navedenoga više nema sumnje da hranjenje obrađenom hranom nanosi
organizmu strašnu štetu, dok je prednosti hranjenja sirovom hranom najbolje sažeo jedan od
sljedbenika prirodne hrane, Nikolaj Kurdjumov, koji piše*:
1. Ne možete se razboljeti zbog upala i prehlada. Gripa prolazi praktički nezamjetno.
Isključuje se i nestaje praktički sva psihosomatika (poremećen rad organa, bolesti zglobova, bol
- jer svi se organi pročišćuju i pomlađuju). Imunitet se podiže od umjetnog minimuma do
prirodne norme:, možete tri sata ležati u snijegu ili plesati samo u kupaćim gaćicama na
temperaturi od osamnaest stupnjeva ispod ništice i ništa se neće dogoditi. I sve to bez posebnog
čeličenja!
2. Osjetljivost na štetne tvari je velika, reakcija na njih snažna, čak može biti i bolna, ali ih
tijelo pritom moćno i brzo izbacuje iz sebe, neutralizira i praktički nema posljedica trovanja.
3. Također imate vrlo jaku sposobnost podnošenja hrane. Ako trebate jesti nešto na što niste
navikli ili nešto neprobavljivo, sve će se to lako probavili, neutralizirati bez posljedica. Filtri sve
sređuju odjednom. Lužnati želudac.
4. Apsorpcija hrane je za stupanj viša, to jest viši je koeficijent apsorpcije, Sirovojed koji se
prilagodio novoj prehrani (i prošao osmomjesečnu krizu) može se najesti od tri jabuke i par
krastavaca. Zasitit će ga divlje šumsko zelenje, lišće povrća, izdanci vinove loze - sve je
prikladno za prehranu. Iz toga proizlazi:
5. Jedinstven osjećaj neovisnosti od okolnosti. Nećemo govoriti uzvišene riječi o jedinstvu s
prirodom, ali ma što da se dogodi, gdje god da se nađete - makar u šumi - uvijek ćete biti siti
bez bilo kakva novca, preživjet ćete.
6. Razvijeno osjetilo okusa: ne jezikom i očima, nego cijelim tijelom, rijetko odobrava ili ne
odobrava hranu i signalizira željom, ravnodušnošću ili odbojnošću. Osjećaj sitosti: objektivan je,
iz tijela, i zato nema mogućnosti da prejedete. Općenito je teško prejesti se sirove hrane.
7. Osjećaj gladi nakon "krize" praktički ne uznemiruje. Ne postoji nervoza koju nazivamo
apetitom. Postoji razumijevanje: Aha, mogao bih jesti. Nešto me smete, zaboravim, dan ili dva –
*www.kurdyumov.ru
i ništa. Sjetim se, pojedem, sve je dobro. Odatle slijedi:
8. "Efekt deve": sposobnost da se uopće ne jede dan, dva ili tri bez gubitka ugode i
izdržljivosti. Dovoljno je ako jedeš jednom na dan. Isto vrijedi i za piće, čak i pri velikim fizičkim
naporima.
9. Kao sažetak: normalna fizička izdržljivost. Trčanje je ugodno. Može se trčati nekoliko sati i
nakon toga ne osjećati umor. Uopće se ne umaraš, nemaš potrebu da sjedneš ili prilegneš.
Koeficijent iskoristivosti života puno je veći. I ponovno sve to bez posebnih treninga.
10. Mentalna izdržljivost pri bilo kakvu opterećenju jednako je tako velika. Razum je jasan i
kristalno čist. Pamćenje radi idealno. Jasnoća razmišljanja je takva da se svi ispiti polažu gotovo
bez pripreme i učenje prestaje biti problem.
11. Potreba za snom svedena je na šest sati. Lako se izdrži nedostatak sna. Na primjer, u
šezdesetoj godini možete voziti auto bez prekida tri dana i noći, a da vam ne oslabi
samokontrola i pozornost. Buđenje je lako, energično i radosno. (Eh, kvragu, da je samo zbog
toga...)
12. Raspoloženje - veliko zanimanje za život. Duševno stanje je uravnoteženo i veselo.
Neugodnosti samo još više pokreću. Tolerancija na konfrontaciju je visoka: praktički je
nemoguće posvađati se - ništa vas ne razdražuje, sve percipirate svjesno.
13. Visoka sposobnost odlučivanja i odgovornosti. Nema nasrtljivih situacija - ne upravlja
tijelo vama, nego vi upravljate tijelom. Postajete gospodar svih tjelesnih potreba, uključujući i
seksualne. Ovisnost o alkoholu dok ste na sirovoj hrani jednostavno ne postoji. A ako ste bili
ovisni, više niste.
14. Značajno raste sposobnost kontroliranja vlastita tijela - ono postaje odgojeno, obrazovano
i poslušno. Zamislite koliko se mogućnosti pojavljuje u životu."
Još mogu dodati da problemi zbog izgleda, koji brinu mnoge ljude, automatski nestaju
zato što tijelo poprima svoju prvotnu prirodnu ljepotu, A stariji ljudi se pomlađuju - na ovaj
način možete odbaciti dvadesetak godina, a život produljiti na neodređeno vrijeme. I za sve to je
potrebno samo promijeniti način prehrane!
Posebno ću istaknuti da ovo nije još jedna u nizu dijeta koja daje nekakve privremene
rezultate, već cjelovit pristup životu. Ako ste odlučili prijeći na sirovu hranu, trebate to učiniti
postupno i, ono najvažnije, ni u kom slučaju ne namećite ovakav način prehrane ni sebi, ni
drugima. Ovdje je potrebno osobito pažljivo slijediti načelo transurfinga. Zajedničko druženje za
stolom neodvojiv je dio našeg života i zbog toga će se ljudi oko vas neizbježno čuditi i
pokušavati vas uvjeriti da se bavite budalaštinama. Ne pokušavajte ih razuvjeriti, oni su se
ionako uznemirili zato što imaju jak predosjećaj da ste u pravu. Idite mirno i veselo svojim
putem, bez opravdavanja i bez dokazivanja drugima. Vaš izgled pun života reći će sve sam za
sebe.
No prije svega, naravno, nemojte nagovarati ni sami sebe. Ako funkcionirate po načelu
"mora se", ništa dobro iz toga neće proizaći, prije ili kasnije nešto će se poremetiti i sve će se
vratiti na staro. Prijelaz se treba odvijati u stanju jedinstva duše i razuma: ne "moram", nego
"hoću". Upravo se zbog toga predlaže prijelaz po etapama, bez ikakva pritiska na volju i
organizam. Brojnih iskušenja uistinu se teško odreći. Općenito, do tridesetih se godina još
možemo malo poveseliti, ali nakon toga je bolje dobro razmisliti. Jer, iako neprimjetno,
"baterija" se neizbježno gasi.
Ne treba zaboraviti niti na fizičku aktivnost. Kontrastni tuš i šetnja od sat vremena svaki
dan neophodan su minimum. Trčanje, općenito govoreći, nije obvezno. Trčanje je ekstremno i
neprirodno stanje za organizam. Nema smisla jako "navaljivati" na trčanje ako ne težite
postizanju rezultata poput sportaša. Priroda ne teži rezultatima, nego optimalnoj ravnoteži.
Hodanje je druga stvar, ono je i više nego korisno. Vježbe možete izabrati prema svom ukusu.
Na primjer, tibetanske vježbe koje su opisane u knjizi Petera Keldera, Oko otkrivenja*,
jednostavne su i istodobno vrlo učinkovite za povećanje energetike.
* U Hrvatskoj objavljena pod nazivom Fontana mladosti, MGV, Zagreb, 2001.; op. prev.
Nov način života podići će vašu energiju namjere na takav stupanj da ćete jednog lijepog
dana moći sami sebi reći: ja stvarno upravljam svojim tijelom i svojom stvarnošću. I to nisu
samo riječi, već sasvim konkretan osjećaj. Doslovno ćete osjetiti da ste sposobni oblikovati sloj
svojeg svijeta prema svom nahođenju. To će biti nevjerojatno: bez obzira na to što se događa,
moja se namjera ostvaruje, sve ide u tom smjeru i sve ide baš kako organski osjećaj
koordinacije treba.
Trolejbus promatrača
Istina, na "pravi" sam put stupio tek kada sam se besmislenim načinom života doveo u
takvo stanje da mi je čak bilo vrlo teško kretati se. Kad se čovjek nade u sličnoj situaciji, na
raspolaganju su mu dva puta: baviti se liječenjem ili zdravljem. Mnogi odabiru prvi put.
Posljedica je da im prethodne bolesti ostanu, a nove se pojave. Može li biti drugačije? Ogledalo
besprijekorno odražava sliku: "Bavim se liječenjem svojih bolesti", točnije, "Brižno njegujem
svoje bolesti, pazim na njih, lutam po bolnicama, žalim se i zagorčavam život i sebi i ljudima oko
sebe". Put koji sam ja odabrao oblikuje sasvim suprotnu sliku: "Učvršćujem svoje zdravlje."
Dobiva se odgovarajući rezultat. Jasno je da su to dva načelno različita pristupa.
transurfing
može pomoći ako tražimo dovoljnu količinu slobodne energije koju ne može imati osoba koja
nije potpuno zdrava. Što će nam pružiti tu energiju? Odgovor je očit - potrebno je ozbiljno se
baviti svojim fizičkim tijelom. Kako čovjek može biti gospodar sloja svog svijeta ako i ie
gospodari vlastitim tijelom?
Mnogima će (kao i meni u jednom razdoblju) prijelaz na sirovu hranu biti previše
ekstreman korak. Ako je tako, ne mučite se pitanjem treba li taj korak učiniti ili ne. Prirodna
prehrana u život treba ući prirodno, kako zapovijedaju srce i razum, a ne pod pritiskom nekih
tamo autoriteta. Za prijelaz na sirovu hranu treba se razviti i sazrjeti.
Postoji situacija koja je zanimljiva iz perspektive transurfinga: kada se trolejbus (ili
tramvaj) zaustavi zbog nestanka struje na liniji. Taj događaj poremeti uobičajen scenarij i
navede ljude da se probude. Svi putnici u određenom smislu nakratko postaju promatrači i
podijele se u tri grupe.
Prvi odmah i bez razmišljanja napuštaju trolejbus i nastavljaju pješice. Oni su "odlučni
promatrači". Prihvatili su promjenu okolnosti i u skladu s tim korigirali svoj scenarij. Nemaju
vremena čekati i samouvjereno odlaze za svojim poslom.
Drugi također prihvaćaju situaciju i bez oklijevanja ostaju na svojim mjestima. Njima se
nikamo ne žuri i mirno čekaju daljnje promjene u tijeku varijanti. To su "spokojni promatrači".
Ako prođeš pored zaustavljenog trolejbusa, postaje smiješno kako te pozorno gledaju poput
velikih i mudrih ptica. Smirenost druge grupe nije manje vrijedna od odlučnosti prve.
Na kraju, treću grupu čine oni koji oklijevaju ne znajući treba li ostati čekati ili izaći.
Nakon kratka komešanja postupno napuštaju trolejbus. To su "nemirni promatrači". Ne žele se
pomiriti s promjenom u scenariju i zato ne mogu donijeti čvrstu odluku. Ravnoteža je
poremećena i u njima počinje borba. Poseban dio "nemirnih", koji ne žele zadržati borbu u sebi,
počinje izbacivati ljutnju na okolinu: buniti se, zahtijevati ili izražavati tiho neodobravanje prema
onima koji su donijeli odluku bez oklijevanja.
Čini mi se da se pravi transurfer nikad neće naći među ljudima iz treće grupe, osobito
među pripadnicima tog posebnog dijela. Što vi mislite?
Gospodar piva
lako su svi proizvodi civilizacije energetski krediti klatna, to uopće ne znači da ih se treba
potpuno odreći. Nema smisla bježati i spašavati se od klatna. Gdje se uopće možete sakriti od
njih?! Bit je u tome da ne budete njihov rob. Postanite gospodar.
Netko bi mogao reći: ma kakva besmislica, koristim sve civilizacijske blagodati i ne
namjeravam ih se odreći zato što mi se sviđaju. Jednako bi tako mogla razmišljati i krava kad bi
stupanj njezine osviještenosti bio malo viši: ja jedem svoju krmu i ljudi me poslužuju, sviđa mi
se takav život, divlje krave to nemaju. Zaista, sve je u redu, s razvojem klatna kvaliteta života
se poboljšava. Postoji samo jedno "ali": što je viši stupanj upotrebe proizvoda klatna,
osviještenost je niža, a ovisnost jača.
koristeći proizvode civilizacije, čovjek oboli i postaje ovisan o
drugome klatnu - medicini. Pogledajmo stvarnosti u oči: cilj medicine općenito, s iznimkom nekih
grana, poput kirurgije, nije izlječenje pacijenata, već sam proces liječenja. Ako liječenje
preferirate više od zdravog načina života, liječit će vas do groba, ne uklanjajući uzrok bolesti.
Vječno ćele skitati po zdravstvenim ustanovama u stalnoj potrazi za novim metodama liječenja,
a to nikad neće završiti zato što su vas uvukli u zatvoren krug. Ovdje su sva klatna: zdravstveno
osiguranje, farmaceutska industrija, marketing međusobno povezana i sa svoje se strane
oslanjaju na mnoga druga.
Ubojstvo životinja
Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost u veliko nadmašuje njihovu. Mi
živimo od smrti drugih. Naša su tijela hodajuće grobnice! Doći će vrijeme kada će ljudi ubojstvo
životinje promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka.
Leonardo da Vinci
Istina o ubojstvu životinja nije privlačna - industrijske klaonice podsjećaju na sliku pakla.
Prodorne vriskove životinja zaglušuju udarcima čekića, strujnim udarima ili mecima iz
pneumatskih pištolja. Zatim ih vješaju za noge na transportnu traku koja ih prevozi kroz pogone
tvornice smrti. Još dok su žive prerežu im ždrijelo i s njih deru kožu tako da umiru od gubitka
krvi. Stres koji životinja osjeća prije smrti traje dosta dugo i ispunjava užasom svaku stanicu
njezinog organizma. Mnogi bi se ljudi bez dvojbe odrekli mesne hrane kad hi posjetili klaonicu.
U mesu
životinje koja je pretrpjela užas od nadolazeće smrti krvotok se ispunjava žljezdanim
sekrecijama i zato takvo meso nije pogodno za jelo'."
Proslava apsurda
Ne puštati negativnu informaciju u sebe znači da se prema njoj treba odnositi s odmakom.
Ne uzimati je srcu, ne izbjegavati, ne ići protiv nje i ne štititi se od nje, već je propuštati mimo
sebe. Samo ne treba brkati dva savršeno različita pojma: odmak i ravnodušnost.
Da biste svoj život preokrenuli u lucidan san kojim je moguće upravljati, prije svega je
potrebno da izađete iz igre dok ste istodobno u njoj. Igrajte svoju ulogu, ali sve što se događa
promatrajte sa strane kako ne biste počeli postupati po tuđoj volji. Drugim riječima, morate
održavati svjesnost. U protivnom niste gospodarica svoje sudbine i vaš se život razvija po
scenariju koji odgovara nekome drugome, ali ne vama.
Ako se
ne želite pretvoriti u marionetu, samo trebate razlikovati podatke kao objektivne činjenice od
promišljene interpretacije koju vam pokušavaju nametnuti s određenim ciljem.
Ne ratuju ljudi, već strukture koje
su ih pokorile. Ljudi su samo sredstvo strukture. Fanatici-teroristi ne razumiju da im njihova
svijest više ne pripada. Oni služe kao uzorak materijala u koji se pretvara čovjek kad postane
element strukture. Žrtve i gledatelji također nisu svjesni da ih na ovaj ili onaj način
iskorištavaju.
Tako da ne treba hraniti iluziju povodom tobože neizbježne pobjede zdravog razuma i
humanizma. Ako ste svjedok užasne nepravde ili potpunog apsurda, ne bunite se i ne pitajte se
zašto. Radije se zapitajte o kakvom je procesu riječ: o rušenju ili stabilizaciji.
Kao što sam već spomenuo, stvarnost ima dvije strane: fizičku i metafizičku. Na fizičkoj
razini promatramo rat struktura. Na metafizičkoj je to bitka klatna. Bit je u tome da bitka ne
završava sve dok se hijerarhija klatna ne zatvori na površini jedne piramide. Kad se to dogodi,
svijet će se pretvoriti u matricu. Ostaje nam samo da nagađamo kako će to izgledati.
Klatnu je za život
potrebno da misli i djelovanje njegovih sljedbenika budu usmjereni na jednu stranu. Za to je
potrebno "opće dobro" prikazati kao osobnu priliku: "Dajte da to zajedno učinimo i onda će
svakome biti dobro." No u tom se slučaju osobni interesi uvijek pomiču u posljednji plan i,
neovisno o tipu ideologije.
Ako se svatko bude bavio isključivo svojom osobnom dobrobiti, tada će
blagostanje postati opće. U protivnom će se svako djelovanje svoditi samo na jedno - stvaranje
strukture.
Transurfing nije priča za slatke snove, već hladan
tuš za buđenje.
Da biste izbjegli zombirajući utjecaj klatna, morate održavati
svjesnost i razlikovati činjenice od interpretacije. Inače se jednom možete probuditi u ćeliji
matrice ili se uopće nikada ne probuditi.
Bitka klatna
Kao prvo, treba propustiti zastrašujuću informaciju da jednostavno prođe pored nas i
prebaciti pozornost na nešto drugo. Kao drugo, treba se odreći osjećaja krivnje, ne savjesti, već
upravo krivnje, dužnosti, obveze. Nakon straha i najgorih očekivanja, krivnja je glavni uzrok svih
nevolja. O tome sam već puno govorio i ponovit ću još jednom.
Osjećaj krivnje donosi kaznu u najrazličitijim oblicima - od sitnih neugodnosti do velikih
problema. Izvanjska će namjera u scenarij neizostavno uključiti nekakvu kaznu. Tako funkcionira
šablona ljudskog poimanja svijeta: nakon pogreške slijedi kazna, i duša je u tome potpuno
solidarna s razumom. Pritom osjećaj krivnje jako pojačava polarizaciju. Posljedica toga je da sile
ravnoteže na "krivca" navlače najrazličitije nedaće.
No kako se toga osloboditi? Ne može se potisnuti osjećaj krivnje i nemoguće ga se samo
tako odreći - preduboko je u nama. Duša i razum dugo su živjeli s osjećajem da su stalno nešto
dužni. Izvesti ih iz takvog stanja možemo samo konkretnim djelovanjem.
Potrebno je prestati se opravdavati. Ovdje se radi o onom osobitom slučaju kad liječenje
bolesti kao posljedice uklanja njezin uzrok. Ne trebate se uvjeravati da nikome ništa niste dužni.
Samo pratite svoje uobičajene postupke za što vam je potrebna osviještenost. Ako ste prije imali
naviku ispričavati se zbog bilo čega, promijenite naviku i svoje postupke objašnjavajte samo u
slučaju kad je to uistinu potrebno.
Novac je samo atribut. Na fizičkom planu odvija se novčana razmjena, a na
metafizičkom energetska. Energija ne osigurava samo proces međusobnog djelovanja klatna i
ljudi, nego i svih živih bića.
Prostranstvo varijanti
Svatko ima pristup informaciji iz prostranstva varijanti. Sve je vrlo jednostavno - kao u
knjižnici: uđi i uzimaj s bilo koje police kakve god želiš knjige. Jedini je uvjet da povjerujete u
svoje sposobnosti, koristite se svojim pravom na pristup Znanju, a zatim da imate namjeru
dobiti to Znanje. Postavljajte si pitanja i usudite se na njih odgovoriti sami. Tko se usudi, taj
stvara otkrića, komponira glazbu, piše knjige, stvara remek-djela iz različitih područja. Znanje
se otkriva onome tko obznani svoju namjeru da ga SAMOSTALNO UZME.
Svaki je čovjek sposoban samostalno dolaziti do otkrića. No mnogi ili jednostavno ne
znaju za to ili ne odlučuju USUDITI SE i zato računaju da će informacije dobiti od drugih.
Boraveći u mislima u svijetu fantastike, budni sanjate. Ništa nije strašno niti loše u tome
ako se to vama sviđa. Filmovi i knjige su prekrasne ljuljačke za dušu i razum, samo što, lebdeći
u oblacima, riskirate da ispadnete iz konteksta stvarnosti koja vas okružuje i koja nije tu da vam
samo ugađa. Ako ne upravljate stvarnošću, ona počinje upravljati vama.
Zato je, s praktičnog gledišta, stalno prebivanje u nerealiziranom svijetu jednostavno
nepovoljno - to je kao da cijeli život prespavate. Iako kod kreativaca, na primjer, duša stalno
lebdi u metafizičkom prostranstvu u potrazi za novim idejama. No jedna je stvar aktivno stvarati
i pritom pretvarati ideje u stvarnost, a sasvim druga stvar pasivno ploviti oceanom mašte.
Transurfing je isključivo aktivan način življenja kada ne samo da se ljuljuškate nego svjesno
veslate u smjeru cilja. Svijet odražava izbor namjere: ili trčite za snovima ili oni sami dolaze k
vama.
Odvažnost bogova
Čak je i u budnom stanju čovjekova svjesnost - unutarnji čuvar - veći dio vremena
uspavana. Mnoge se stvari rade automatski, misli lebde negdje u oblacima, svijest se nalazi u
stisku omče nekog klatna. Dobiva se najprirodniji san na javi u kojemu čovjek pada pod utjecaj
okolnosti i nije sasvim svjestan svojih postupaka.
Da bi se situaciju uzelo pod kontrolu, treba se probuditi, uključiti unutarnjeg čuvara,
pogledati sebe i okolinu sa strane. Ne spavam ako sam svjestan što, kako i zašto radim u
određenom trenutku. Ispunjavam svoju ulogu i istodobno promatram sve što se događa kao
gledatelj koji sudjeluje. Vrlo je važno sljedeće: kontrola razuma ne smije biti usmjerena na
vlastiti scenarij razvoja događaja, već na pridržavanje načela koordinacije namjere, kretanje po
tijeku i praćenje stanja duševne ugode u trenutku donošenja odluke. Transurfing daje rezultate
samo pod tim uvjetima.
Možda prostranstvo varijanti ne postoji, nego ga čovjek sam stvara? Na pitanje je li on
Bog, Sai Baba je odgovorio: "I ti si Bog. Jedina je razlika između nas u tome što ja to
znam, a ti - ne."
Postoje različite interpretacije jedne te iste biti. Eto, vi se pozivate na Sai Babu, a sami ne
razumijete što vam pokušava objasniti. On vam govori da prestanete tražiti istinu u tuđim
izvorima, da pogledate u sebe gdje ćete naći odgovore na sva pitanja, "Pogledati u sebe" nije
apstrakcija. Jednostavno si zadajte pitanje i odvažite se na njega odgovoriti sami. Transurfing je,
kao i sva slična učenja, potreban samo da bi se otvorile oči. A dalje svatko može ići samostalno,
kamo i kako mu padne na pamet. Više puta sam to spomenuo. Bitno je održavati svjesnost kako
bi oči bile otvorene. I također je bitno imati odvažnost koristiti se legalnim Pravom Gospodara
svoje individualne stvarnosti. Jer vi ga imate! Drugi samo nisu dovoljno odvažni uzeti to pravo. A
vi ga uzmite, i to je sve.
Je li svijet stvarno materijalna supstancija ili je tek iluzija? I jedno i drugo
gledište imaju istovjetne temelje.
Odgovor zapravo leži drugdje. Nepotrebno je tražiti apsolutnu istinu u zasebnim manifestacijama
mnogostrane stvarnosti. Treba se samo pomiriti s činjenicom da stvarnost ima dva oblika: fizički
koji možemo dotaknuti rukama i metafizički koji se nalazi izvan granica percepcije, ali ništa
manje objektivan. Službena se znanost više voli baviti prvim oblikom, a ezoterija drugim. I u
tome je cijela njihova prepirka. A zapravo je prepirka nepotrebna - samo treba priznati dualizam
našeg svijeta.
Svijet je dvostrano ogledalo na čijoj se jednoj strani nalazi materijalni svemir, u na drugoj
se prostire mračna beskonačnost prostranstva varijanti.
Što ćete vidjeti kad "pogledate u sebe"? Sve i ništa. Ništa zato što je mozak samo
primitivan biokompjutor. Sve - zato što ima pristup beskonačnom polju informacija odakle se
uzimaju sve iznenadne spoznaje, otkrića, intuicija i vidovitost. I to još nije sve.
Energija misli pod određenim uvjetima može materijalizirati određeni sektor prostranstva
varijanti. Čovjeku je omogućeno da oblikuje sloj svojeg svijeta - svoju zasebnu stvarnost. U tom
smislu on je Bog, ali pod jednim uvjetom: vladar mora uzeti svoje pravo da vlada. Ako čovjek
smatra da može upravljati stvarnošću, ona se podređuje njegovoj volji. No, ako to ne smatra,
uvijek dobiva ono što odabire. Jer on je Bog.
Transurfing prije svega podučava kako da budemo sami
sebi učitelji. Bez sumnje, VI TO MOŽETE, ako uzmete to pravo. No, za svaku budalu će se naći
neki guru.
Kad magija uđe u svakodnevicu, postat ćete
Gospodar svoje stvarnosti. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću. U biti, svatko
od nas leti u bezgraničnom prostranstvu varijanti svojim osobnim svemirskim brodom. Ako ste
odvažni sjesti za upravljačku konzolu, svojim ćete brodom moći upravljati. Tamo nema nikakvih
poluga i tipki. Svu navigaciju određuje vaša namjera. A ako odbijete voziti svoj brod, njegovo
kretanje postaje ovisno o okolnostima. Ako vi ne upravljate stvarnošću, ona upravlja vama. Vaš
svemirski brod je sloj vašeg svijeta. Možete s njim raditi što god želite. No većina ljudi ili ne zna
što MOŽE ili jednostavno to ne čini.
Sramežljivost magova
Vaš je cilj ono što će vaš život pretvoriti u praznik. A sloboda je usputan osjećaj,
neodvojiv dio tog praznika. Jer, dok pratite SVOJ cilj kroz SVOJA vrata, radite za sebe, a ne
mučite se za drugoga. Stoga se javlja i osjećaj slobode. Treba tražiti SVOJ put, a ne samo
maštati o slobodi bez odgovarajuće osnove.
Reći ću banalnu stvar: slobodu u našem svijetu mogu imati samo oni koji su slobodni od
obveze da zarađuju za komadić kruha. Slijedeći svoj put, bavile se onime što vam se sviđa, a ne
onime na što ste primorani. Novac se pritom pojavljuje automatski, kao prateći atribut.
Pojavljuje se neizbježno budući da ljude uvijek privlači ono što sami nemaju. Golema većina, ako
ne nađe svoj put, pokazuje velik interes za one koji su taj put pronašli i spremna je platiti za sve
što oni rade. To je jedna strana slobode.
dopustite sebi da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu.
svojom negativnošću stvarate negativan odraz u ogledalu
stvarnosti. Vi to preokrenite i svojom voljom Gospodara loše pretvorite u dobro: kod mene je
sve u redu i sve ide kako treba zato što sam tako odlučila. To je ponovno načelo koordinacije i
druga strana slobode koju smo spominjali.
Na taj način, kad prihvatite i olabavite situaciju, umirujete vjetar sila ravnoteže, a kad
ustanovite da je kod vas sve sjajno, ispravljate odraz u ogledalu. U skladu s tim također se
ispravlja i stvarnost.
Prije svega dopustite si osjetiti strah. Ali također ne zaboravite ponavljati u svakom
povoljnom trenutku da se svijet brine o vama. Sve će proći. Zašto sve želite odjednom?
Ogledalo djeluje sa zakašnjenjem, zato je potrebno vrijeme kako bi se vaša stvarnost preuredila.
I unutarnji svijet treba biti čist. Unutarnji svijet uglavnom onečišćuju dva
kompleksa od kojih u manjoj ili većoj mjeri svatko pati: osjećaj krivnje i osjećaj manje
vrijednosti. Tog se smeća nije lako osloboditi i njega se možete riješiti samo konkretnim
djelovanjem. To djelovanje podrazumijeva da se prestanete opravdavati i štititi svoje značenje s
time ste se upoznali u knjigama o transurfingu. Koordinacija važnosti čisti svijet iznutra.
Uz to možemo još dodati prvo načelo freilinga: odrecite se namjere da nešto dobijete,
zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli. U bilo kakvim
situacijama koje su vezane za privatnu ili poslovnu komunikaciju, dobit ćete sve što želite, bez
izražavanja te želje. Potrebno je samo preorijentirati svoju namjeru: zamijeniti "što želim dobiti"
sa "što mogu dati". To odmah na neshvatljiv način uklanja gotovo sve poteškoće koje su
proizašle u osobnim i poslovnim odnosima, što znači da će i uzroka za zabrinutost biti puno
manje.
Oba načela - koordinacije važnosti i freilinga - pružaju vam ono čemu mnogi teže, ali ga
imaju vrlo malo - osjećaj unutarnje slobode. To je nešto što čovjek ima kad osjeća unutarnju
cjelovitost, samodostatnost i živi u skladu sa svojim temeljnim načelima. Ako ljudi u sebi ne
nalaze oslonac, pokušavaju ga pronaći u izvanjskom svijetu. Kao odgovor na taj zahtjev javlja se
prijedlog - široka ponuda klatna - uhvati se za bilo koje i ljuljaj se. Dobivajući unutarnje
uporište, čovjek postaje os oko koje se svijet počinje okretati.
Ispravljanje stvarnosti
Praznici su završili. Nakon nekoliko dana bezbrižnog odmora i veselja za neke nastupa crn
period. To se često događa ako se stvarnost ne drži pod kontrolom. Ne uspijeva nam uvijek
nositi praznik sa sobom. No ne smije se dopustiti da sloj svijeta dospije u tamne predjele
prostranstva varijanti. Ma što da se događa, znate da imate načelo koordinacije namjere -
univerzalni instrument koji ispravlja bilo kakvu složenu situaciju. Glasi ovako:
Ako događaje, koji se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, upravo će takvi i biti.
Kao što znate, dualizam je neodvojivo svojstvo našeg svijeta. Sve ima svoju suprotnu
stranu. Postoji svjetlo i tama, crno i bijelo, pozitivno i negativno i tako dalje. Svaka se ravnoteža
u prirodi može smjestiti ili na jednu ili na drugu stranu. Kada hodate po brvnu i nagnete se na
jednu stranu, podižete ruku s druge strane kako biste kompenzirali nagib. Svaki događaj na liniji
života također ima dva kraka: povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se sretnete s ovim ili onim
događajem, birate kako ćete se odnositi prema njemu. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći
ćete se na povoljnom kraku linije života. Međutim, sklonost negativizmu navodi čovjeka da
izražava nezadovoljstvo i bira nepovoljan krak.
Čovjek je već od jutra razdražen zbog neke sitnice, a zatim još više i više i tako mu se
cijeli dan pretvara u niz neugodnosti. I sami vrlo dobro znate da ako zbog sitnice izgubite
ravnotežu, odmah slijedi dramatičan razvoj negativnog scenarija. Čim vas je nešto rasrdilo,
odmah slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne dolazi sama". No do niza
neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se
oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Razljutila vas je neka sitnica i već odašiljete frekvenciju
negativnog stava. Negativan stav stvara potencijal napetosti koji uzima dio vaše energije
namjere pa već djelujete neučinkovito i susrećete se s novom, još većom neugodnošću.
A sada zamislite drugačiji scenarij. Susretnete se s nekom mučnom okolnošću. Pričekajte
s formiranjem svog negativnog stava i primitivnom reakcijom na razini školjke. Bez obzira na
sve, ugodite se na pozitivan ton i pretvarajte se da vas taj događaj raduje. Pokušajte naći nešto
pozitivno u mučnom događaju. Ako ništa ne nađete, svejedno se poveselite. Usvojite "idiotsku"
naviku veseliti se nevoljama. To je mnogo ljepše nego uzrujavati se i jadikovati zbog svake
sitnice. Preostaje vam uvjeriti se da vam u većini slučajeva neugodnost zapravo ide naruku. Čak
i ako ne bude tako, možete biti uvjereni da ćete, zahvaljujući svom pozitivnom stavu, osjetiti da
ste na povoljnom kraku gdje ste izbjegli neke druge neugodnosti.
Koordinacija je najučinkovitiji način kretanja prostranstvom varijanti. Ako svaki događaj
dočekate kao pozitivan, uvijek ćete dospjeti na povoljan krak te sve češće nailaziti na val
uspjeha. Djelujete namjerno i svjesno, a ne lebdite u oblacima. Na taj način balansirate na valu
uspjeha.
Kad bliska osoba umire ili je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, u to sam sigurna,
no kako to ispravno učiniti? U velikoj sam nevolji jer je moja mama paralizirana.
Trenutačno ne mogu umanjiti značenje toga. Danonoćno sam u bolnici i medicinskom
osoblju se to ne sviđa. Pokušavam vrtjeti slajdove u kojima skupa s majkom šećem
Petrogradom u ljeto 2005. godine.
Neću vam izražavati svoje suosjećanje i tješiti vas budući da znam da vam to ne treba,
niti će vam pomoći. Zato ću odmah prijeći na stvar. Vaše je pitanje: "Kad bliska osoba umire ili
je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, no kako to ispravno učiniti?"
Treba učiniti potpuno suprotno od onoga što vi radite. Kao prvo, vi svom snagom patite i
samim tim otežavate majčino stanje. Vama se, baš kao i svim ostalim "normalnim" ljudima,
može činiti da je normalno tugovati zbog nevolje koja se događa bliskoj osobi. No tom patnjom
na najučinkovitiji način programirate pogoršanje situacije.
Kao drugo, vi kao "normalan" transurfer nastojite ponovno svom snagom "vrtjeti slajdove"
i samim tim pozivate na djelovanje sile ravnoteže koje će također sve samo pogoršati.
Što treba učiniti? Prestati patiti, prestati nastojati nešto promijeniti i zatim olabaviti
situaciju sve dok se ne uspijete smiriti. Kad se manje-više smirite, uzmite kao svakodnevno
pravilo pola sata na dan vrtjeti slajd o tome kako je vaša majka svaki dan sve zdravija. Ako se
time budete bavili sustavno i spokojno, ne iscrpljujući se patnjom, stvarno će doći do
poboljšanja.
Izgubila sam osjećaj cjelovitosti i unutarnje radosti. Pokušavam ga se prisjetili, osjetiti ga,
no ništa se ne događa. U glavi je mnogo misli koje se isprepliću, a niti jedne oblikovane
ideje. Ne paničarim, ali mi se takvo stanje nimalo ne sviđa. Što mogu poduzeti u ovakvoj
situaciji? Znam što želim: samouvjerenost, duševnu ugodu i radost.
Trebate ispraviti stvarnost - izvesti sloj svog svijeta iz mutnog oblaka u čisti predio
prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept, jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako se umiruje uplakano
dijete? Nagovaranje neće pomoći. Treba se malo provozati s njim, pokazati mu da brinete,
sudjelujete, dati mu svoju pažnju. Kad vam je loše, to dijete u vama plače. Pobrinite se za
njega. Bez obzira na to što mnogi od nas djeluju ozbiljno, čvrsto, kruto i slično, svi mi u biti
ostajemo djeca.
"Provozajte se na vrtuljku", što znači da se bavite onime što vam se najviše sviđa. Za
ispravljanje stvarnosti uzmite poseban time-out tijekom kojeg će te se jednostavno odmarati, ne
razmišljajući o problemima. Recite si: "Danas sa svojim svijetom idem u šetnju!" Utrošeno
vrijeme je vrijedno toga jer će se sloj obvezno očistiti - o njemu puno toga ovisi. Kupite omiljenu
poslasticu: "Probaj, moj mili, oporavi se." Posvetite sebi i svojem zadovoljstvu cijeli dan.
Njegujte se, brižno se spremite u krevet: "Spavaj, milo moje, tvoj će se svijet za sve pobrinuti."
Sljedećeg dana, ako ne budete lijeni poštovati načelo koordinacije namjere, osjetit ćete
kako stvarnost oko vas počinje poprimati sve toplije, ugodnije nijanse - sloj izlazi iz mutnog
predjela.
Šutnja vječnosti
možemo stvoriti ono čega u
stvarnosti još nema tako što ćemo usmjerenom energijom misli realizirati odgovarajući sektor
prostranstva varijanti.
Za materijaliziranje onoga što zamislimo potrebno je određeno vrijeme i svrsishodna
koncentracija pozornosti. Želje se ne ispunjavaju, a snovi ne ostvaruju - u stvarnost se
utjelovljuje samo misaona slika stvorena u jedinstvu duše i razuma ili nepokolebljiva namjera.
Ako duša stremi prema cilju, ali razum sumnja u njegovu ostvarivost ili razmišlja o sredstvima
njegova postizanja, slika se razdvaja i zbog toga se odraz u ogledalu nikako ne može oblikovati.
Analogno, ako je "zdrav razum" donio nekakvu odluku proračunalo i argumentirano, kako mu se
čini, dok duša osjeća nemir i težinu, slika ponovno neće biti jasna.
Da biste dušu i razum usmjerili u jedinstvo, trebate potražiti SVOJ cilj - put na kojemu
neće nastajati proturječja između naredbi srca i realija života. U pravilu, kad čovjek ne prati svoj
put, proturječje nastaje u nesuglasju želje i mogućnosti njezina ostvarivanja. Teško je naći
upravo svoj put, međutim, to ne znači da čovjek ne može uspjeti na putu koji je odabrao. U tom
je slučaju za ostvarenje želje potrebna nepokolebljiva namjera, baš kao i sustavan rad sa
slajdom cilja. Treba samo shvatiti da namjera nije naprezanje svih snaga, već koncentracija
pozornosti.
Materijalizacija sektora prostranstva varijanti događa se samo pod uvjetom da se dovoljno
dugo djeluje fokusiranom energijom misli. Kad bi se svaka ideja koja nam padne na pamet
trenutačno realizirala, u našem bi svijetu vladao potpuni kaos. Ako želite u ogledalu vidjeti sliku
svojih misli, kontrolirajte usmjerenost svoje pozornosti, djelujte s nepokolebljivom ustrajnošću,
jednostavno radite sa slajdom redovito, i to je sve što trebate činiti.
U početku ćete se trebati pomiriti s činjenicom da se u stvarnosti ništa ne mijenja, no to
ne znači da se ništa ne događa. Ne zaboravite da dvostrano ogledalo ima usporenu reakciju.
Malo-pomalo u odrazu će se početi pojavljivali ono što odgovara vašoj namjeri. Ponavljam,
glavno je djelovati s nepokolebljivom ustrajnošću, poštujući načelo koordinacije. Znajte: ako
svijetu proglasite svoju nepokolebljivu namjeru, prije ili kasnije, otvaraju se vrata - stjecaj
okolnosti koji omogućuje da se ostvari ono što ste zamislili. Razum na početku ne naslućuje
postojanje takvih vrata, no kad se ona otvore, uvjerit će se: što se prije činilo neostvarivim,
potpuno je realno.
Opažanjem svih novih manifestacija djelovanja namjere, razum će postupno steći
sigurnost u uspjeh i tako će se ukloniti nesuglasje između želje i mogućnosti. Slika će se
fokusirati i u ogledalu stvarnosti počet će se ocrtavati vidljiv obris željenog cilja. Vjera po kojoj
"neka vam bude" nije obvezna; potreban je konkretan sustavni rad. Ma što se događalo oko vas
- neka se i čini da sve ide kvragu - vaša pozornost mora biti usmjerena na konačan cilj. Kad
zapazite realno poboljšanje, pojavit će se i vjera. No do tada treba jedno vrijeme hodati
"zavezanih očiju". Kao u onoj priči; ako se osvrneš.., no pretpostavimo da se nećeš skameniti,
ali ništa nećeš postići - to je zaista točno. Tko može izdržati tu šutnju vječnosti kad se ništa ne
događa i cilj se nikako ne nazire iza horizonta, taj će stići do svoje Amerike.
Pod utjecajem snova
Inke je uništila njihova vjera u neizbježnost budućnosti. Vjera, kakva god bila, nikad nije
obmana - ona je izbor koji se ostvaruje. Mogli su odabrati slobodnu sudbinu, međutim odabrali
su predodređenu. Šteta, zar ne?
Čovjek samo treba uzeti sudbinu u svoje ruke i okolnosti će odmah izgubili svojstvo
fatalne neizbježnosti. Brodić je moguće usmjeriti na bilo koju suprotnu stranu od sudbine koja
kao da je unaprijed određena. Sve je vrlo jednostavno. Život je poput rijeke. Ako veslate sami,
možete sami odabrati smjer, a ako se samo prepuštate toku, prisiljeni ste ploviti u smjeru bujice
u kojoj ste se našli. Na primjer, ako želite karmu, imat ćete karmu. Razmišljajući o tome da vaša
sudbina ovisi o nekim nemilosrdnim okolnostima ili pogreškama iz prošlih života, ostvarujete
odgovarajuću varijantu. Volja je vaša jer ste vi dijete Boga. A ako želite biti Gospodar svoje
sudbine, i to ovisi o vama. Dvostrano će se ogledalo sa svime složiti. Pitanje je samo znate li se
njime koristiti.
Razum je taj koji u konačnici određuje cilj. Razum na sebi svojstven način pokušava
pronaći cilj logičnim putem. To je pogrešno. Nije njegov zadatak tražiti cilj, nego ga na vrijeme
prepoznati. Duša ga sama pronalazi i to ćete osjetiti, no potrebno joj je pružiti mogućnost
izbora. Treba proširiti svoj vidokrug: otići kamo još niste išli, pogledati ono što niste vidjeli,
prihvatiti novu informaciju, općenito, iščupati se iz kruga svakodnevice. A dalje pozornije
osluškivati glas srca. Kad se susretnete s određenom informacijom, osjetite da je duša
usplamtjela, a razum zadovoljno razmišlja o tome, možemo pretpostaviti da ste našli to nešto.
Ako većinom obraćate pozornost na partnerove nedostatke koje nikako ne prihvaćate,
ogledalo vam takve partnere još više podmeće. Čudeći se zašto vas oblijeću upravo takvi ljudi vi
se ljutite, što znači da se vaše misli usredotočuju na ono što ne želite. Ogledalu je svejedno
kakve osjećaje izražavate dok mislite na nešto, ono samo odražava sadržaj vaših misli, ništa
više ni manje.
Da biste ispravili situaciju, prvo je potrebno ispuniti pravilo transurfinga: "Dopustite sebi
da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu", a drugo, trebate svjesno preusmjeriti
svoju pozornost na osobine drugih ljudi koje vam se sviđaju. Usredotočite se na ono što želite
dobiti. Ogledalo svijeta odražava upravo onu sliku na koju je fokusirana vaša pozornost.
Naviknite se promatrati, pronalaziti, tražiti u ljudima ono što vam treba i vidjet ćete kako će se
brzo početi mijenjati svijet oko vas.
Koordinacija optimizma
Refleksni negativizam je način na koji živi školjka, nesvjestan san na čiji tijek niste u
stanju utjecati. Vaš je razum navikao bez razmišljanja pokvariti raspoloženje zbog bilo kakve
neugodne okolnosti, zbog čega se linija života svaki put premješta na negativan krak na kojem
stvari postaju još gore. Eto, po takvom vas se lancu negativnih krakova i prenosi u mračne
predjele.
Da biste preuzeli kontrolu nad događajima, trebate svjesno upravljali svojim ponašanjem.
Ne trebate si tupo ponavljati da je sve u redu kad je stvarno sve loše. Riječ je o tome da se
probudite, to jest sagledate situaciju i svoj odnos prema njoj. Postoji izreka: "Ako pogledaš - ne
isplati se živjeti, ako razmisliš - onda se isplati." Kad naiđete na nekakvu negativnu okolnost,
trebate se zaustaviti na raskrižju, osvijestiti se i razmisliti.
Dobivate onu stvarnost na koju su usredotočene vaše misli.
Nalazite se u jednom te istom snu sve dok ste na njega usredotočeni.
Da biste se izvukli iz te stvarnosti, pozornost treba preusmjeriti na onu stvarnost koju
biste željeli imati. Ne nagovarajte se zavoljeti sadašnjost, nego svjesno preselite svoj pogled na
budućnost. Misli treba stalno iznova vraćati na željeni cilj. Razum s vremena na vrijeme treba sa
svih strana podešavati situacije u kojima je cilj već postignut. Cilj se postojano mora nalazili u
kontekstu trenutačne stvarnosti, biti podloga. Gdje god se nalazili, što god se događalo, ne smije
se zaboravljati na cilj, već ga stalno treba oživljavati u sjećanju,
Ako uspijete na taj način zadržavati pozornost usredotočenu na stvarnost cilja, trenutačna
će se stvarnost doslovno pred vašim očima početi mijenjati. Osjetit ćete to. Prethodna se
stvarnost više neće činiti tako mračnom. Opažajte sve najmanje promjene i nastavljajte misli
usmjeravati k cilju. Oko vas će se početi događati neshvatljive stvari - vidjet ćete kako se
stvarnost polako, ali stalno mijenja u skladu sa slikom koju držite u svojim mislima.
Cijepljenje protiv praznovjerja
Ako transurfing i možemo nazvati klatnom, onda je to vrlo osebujno klatno: umjesto da
"sve stjera u zajednički stroj", svakoga poziva da slijedi svoj vlastiti, jedinstveni put. Ovdje je
jedini zajednički faktor širenje tog Znanja, ništa više od toga.
Zakonitost kontrasta
Ako od samog početka, sve ide dobro, možemo se nadati da će se tako i nastaviti, iako za
to također nema nikakva jamstva. Na jamstvo možemo računati samo u suprotnom slučaju. Ako
se vrata otvaraju s mukom i kroz njih se treba probijati, možemo se hrabro vratiti nazad i tražiti
druga. Tijek varijanti uvijek ide putem najmanjeg otpora i taj je put optimalan. To ne znači da,
ako se progurate kroz tuđa vrata, nećete doći do kraja. Jedno je nedvojbeno ondje vas očekuje
hrpa problema i poteškoća. Zato je bolje da uzmete kao pravilo: ako vrata teško popuštaju,
treba tražiti druga.
Cilj i pravo
Cilj života je služenje Bogu. Služenje nije klanjanje, nego sukreacija s Njim. Bog svijetom
upravlja, preko svega živoga. Ne postoji drugi način postojanja osim u obliku života - u svoj
raznovrsnosti njegovih manifestacija. Nije li razlog zbog kojeg se nikako ne nalazi potvrda
Njegova postojanja taj što on živi u svemu: u travčici, cvijetu, leptiru, u samom čovjeku? Život
je san Boga. Reinkarnacija je svojevrstan prijelaz iz jednog u drugi san. Sva bića teže istom cilju
- živjeti, što znači sukladno sa svojim mogućnostima upravljati tom stvarnošću. Upravljanje
stvarnošću je i cilj, i mogućnost, i pravo. Ako uzmete svoje pravo, ostvarujete Božju volju i živite
ispunjen život, a ako ne, postaje vam sve gore.
možete se jednostavno obratiti sebi
budući da se djelić Boga nalazi u svakome od nas. Niti ja, niti svećenik, nitko ne može biti
posrednik između vas i Boga. Samo ćete vi, nakon što se obratite sebi, dobiti odgovore na sva
pitanja.
Vrtuljak Čuvara
Dopustite si to i mirno nastavite putem jedinstva duše i razuma.
Ako imate ono što se u transurfingu naziva odlučnost imanja i djelovanja, Vratar će u
pravo vrijeme otvoriti potrebna vrata, a izvanjska će namjera maštu pretvoriti u stvarnost.
Sad je došao trenutak da odgovorim na pitanje tko sam ja. Ja sam nitko. I istodobno sam
ono što ste i vi - Božji sin. Gospodin Bog - moj Otac - pustio me da prošećem ovim svijetom.
Volim li ja njega, slušam li ga - to se nikoga ne tiče. Sa svojim Ocem komuniciram izravno,
srcem, a ne kroz rešetke ispovjedaonice. Sam svojom namjerom oblikujem sloj svojeg svijeta i,
ako to ne smeta drugoj Božjoj djeci, nikome ne moram ni za što polagati račune.
Rječnik pojmova
Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna
čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim
ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih
želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do
vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato
što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i
problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.
Čuvareva zagonetka
"Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?" Čovjek ne zna
da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim
nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate
knjige o transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam
odgovor neće biti jasan.
Freiling
Freiling je učinkovita tehnologija ljudskih odnosa koja je sastavni dio transurfinga. Glavno načelo
freilinga možemo formulirati na sljedeći način: Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite
je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju
namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U konačnici od čovjeka dobivate ono što
niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete
dojmljive rezultate u privatnim i poslovnim odnosima.
Izbor
Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u
restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam,
neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće
ostvariti. Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora
nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o tome što je izbor i kako ga
ostvariti.
Jedinstvo duše i razuma
Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju
istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona leti u prostranstvu varijanti kao
papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji,
potrebno je postići jedinstvo duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma
spajaju ujedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova duša "pjeva", a
razum "zadovoljno trlja ruke". U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i
razum ujedine u nemiru, strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja.
Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum nisu
usklađeni.
Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak
način, njihove se "valne dužine misli" slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju
nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijsko strukture - klatna. Te se strukture počinju
razvijati samostalno i podčinjavali ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj
destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu.
Što je više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije
"njiše". Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihanja. Na primjer, ljuljačku se
može zanjihati samo ulaganjem sile određeno frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija.
Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće
ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije:
negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost,
očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje,
ponos, oholost, prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća je opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna ta što klatno
svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi
se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam "egregor" ne
odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i energetsko-informacijskih struktura.
Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban
utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti -
povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se
prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku
života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate
nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne
dolazi sama". No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa
prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje
sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih
krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine
negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u
pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav negativisti postižu u svojim najgorim
očekivanjima.
Koordinacija važnosti
Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego
klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji
popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i
sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i
namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda
bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što
osvajati - jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi
i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke
se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.
Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica.
Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz
drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i
scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov
život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i
scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazile na onim
linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema
svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama
razvoja događaja.
Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati.
Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. "Osvjetljavanjem"
odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju
izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije.
Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje
vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet
nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.
Namjera
Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja,
nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana u vašim mislima i shvaćate da želite
podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka
se podiže samo kad su misli o želji odrađene i ostala je samo odlučnost djelovanja. Može li
odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može. Donijeli ste završnu odluku da ćete podići
ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon
donesene odluke?
Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera.
Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i
ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže
željom ili odlukom, već namjerom.
Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje
na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska namjera je odlučnost imanja, kada se svijet
sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces
kretanja prema cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam
ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve što je povezano s
magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti
postignuto u okvirima uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.
Odnosi zavisnosti
Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput "ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako..."
"Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom otići na kraj svijeta"; "Ako se ne oženiš
mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš"; "Ako me hvališ, družit ću se s tobom"; "Ako
mi ne daš svoju lopaticu potjerat ću te iz pješčanika."
Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno nastaje polarizacija i sile ravnoteže se
narušavaju. Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja.
Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta
njegove ljubavi.
Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se
suprotstavlja. "Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!" Na primjer, nacionalni ponos: u usporedbi s
kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedili s kim? Ili ponos na sebe samoga: u
usporedbi s kim?
Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je
djelovanje usmjereno ili na to da "rastave" suprotstavljene subjekte, ili da ih ujedine uz
obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit
će prije svega usmjereno protiv vas.
Polarizacija
Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi
zavisnosti među ljudima stvaraju se kad se međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i
postavljati uvjete poput "ako ćeš ti tako, ja ću ovako". Sam po sebi suvišni potencijal nije tako
strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno
preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno uspoređuje ga se s drugim, stvara se
polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu
polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu
polarizaciju stvorio.
Potaknuti prijelaz
Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U
početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više pojačava napetost pa slijedi kulminacija,
emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje
privremeno zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.
Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati
povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na prvi trzaj klatna - na primjer,
reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se
počinje brzo vrtjeti i povlačiti ga poput lijevka.
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek
postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja
potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način
negativan događaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.
Prostranstvo varijanti
Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje
sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se mogu zbiti. Može se reći da je u
prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao
šablona, koordinatna mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u
njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak očituje samo kao
posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.
Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i
metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira percepcije, ali zbog toga nije manje
objektivno. lako je pristup tom polju Informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze
intuicija i vidovitost. Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti
novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već nešto nalik na adresu
informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz
pomoć duše, dobiva iz prostranstva varijanti.
Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih
uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što
se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.
Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg
razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je
vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li,
prostranstvo varijanti je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i
scenografiju. Što je udaljenost medu sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i
scenografijama, čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje
nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijanti
beskonačno.
Sile ravnoteže
Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo
uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija kada nekom predmetu pridajemo suviše
veliko značenje.
Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu
provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko
značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj
razini činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju.
No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete napetost, stvarate nejednakost na
energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost.
Čak možete i realno osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema
rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile suvišni potencijal vašeg
straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim
završiti. Takvo njihovo djelovanje i osjećate.
Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio
problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često dobiva upravo suprotno od željenog.
Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva
neobjašnjiva zla sila, poput svojevrsnog "zakona podlosti".
Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje
vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s
ljudima, u svoj "projektor" stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira
jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora
očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako
namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta.
Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do
materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.
Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj
svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u
oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta zasebnu stvarnost. Ta
stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u
individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene "vremenske prilike": jutarnja
svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do
prirodni katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima,
čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način
razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu
vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.
Suvišni potencijal
Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu
nejednolikost stvara energija misli kada se nekom predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na
primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje
gdje ga nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski "pad tlaka" koji
uzrokuje vjetar sila ravnoteža. Drugi primjeri suvišnih potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje,
ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje, omalovažavanje, taština, osjećaj
nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.
Tijek varijanti
Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija
organizirana je u lance koji su međusobno povezani. Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek
varijanti.
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju
pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama
po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku
varijanti.
Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno
ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži
najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara
gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako
ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći
samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U
prostranstvu varijanti postoji sve, ali velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante
na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.
Transurfing
Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi
ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog trenutka nisam razumio njegovo
značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli
bismo tumačiti kao "klizanje kroz prostranstvo varijanti", ili kao "transformaciju potencijalno
moguće varijante u stvarnost", ili kao "prijelaz kroz linije života". Ali općenito, ako se bavite
transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što
se i piše. Ako se nekome sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.
Val sreće
Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve
pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po
inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako
za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i
odmaknuto od vala sreće.
Važnost
Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje, To je suvišni potencijal u
čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže stvaraju probleme onome tko taj potencijal
stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost.
Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao posljedica procjene svojih vrlina ili mana.
Formula unutarnje važnosti glasi ovako: "Ja sam važna osoba" ili "Ja radim važan posao." Kada
kazaljka važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i "važna zvjerka" dobiva po nosu. Onoga
tko "radi važan posao" također čeka razočaranje: ili taj posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo
loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje.
Veličina suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.
Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko
značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula izvanjske važnosti je: "Za mene
veliko značenje ima to i to" ili "Jako mi je važno da učinim to i to." Pritom se stvara suvišni
potencijal i sav će posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu.
Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali postavljenog tako da spaja
krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeli uvjeriti u suprotno.
Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što
stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek
varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama
manje-više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života
međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika
se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da
nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave
ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste
osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj
pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što
uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.
Tajne potpuno zdravih ljudi
Patrick Holford
Izdavač: Mozaik
Ocjena: *****
Na vaše zdravlje ne utječe samo ono što jedete, nego i ono što vaše tijelo probavlja i iskorištava. Svaka stanica i svaka kemijska reakcija u vašem tijelu svake sekunde ovise o tome što jedete te kako to probavljate i iskorištavate. Dakle prva je tajna potpunog zdravlja kako optimizirati sposobnost probavljanja i iskorištavanja hranjivih tvari koje konzumirate, te prije svega, kako se pravilno hraniti i dopunjavati hranu dodacima.
Metabolički sindrom ili povišeni glikozilirani hemoglobin upućuju na rizik za dijabetes, srčanu bolest, debljanje (osobito oko struka), depresiju, gubitak pamćenja i rak dojke. To se lako regulira prehtanom s niskim glikemijskim potencijalom i uzimanjem određenih dopuna prehrani.
Zdravlje nije tek odsutnost bolesti, ono je također pozitivno stanje – obilje životne energije ili zadovoljstva u svojoj koži. Osim odsutnosti boli, tu je i niz drugih koristi koje ljudi navode u mojem izvještaju o načelima potpunog zdravlja: hitro buđenje, obilje energije, britak um, postojano raspoloženje, dobra motivacija, dobar izgled kože, nenaporno skidanje kilograma.
Karakteristike superzdravih: neisrpna energija, životni optimizam, bistar um, pozitivan pogled na svijet, radost življenja, tjelesna kondicija, rijetko/nikada bolesni, punina života, snažno tijelo, zadovoljstvo.
Ako u svojoj prehrani i načinu života ništa ne promijenite, s vremenom vam nije isto – gore vam je.
Promjene nije nikada lako uvoditi i opire im se cijela naša kultura. Prehrambena industrija, farmaceutska industrija, čak i zdravstveni sustav profitiraju od načina na koji živimo. I sami se opiremo promjenama. Volimo pojesti s nogu, kupiti slatke grickalice, otići na čašicu ili kapučino, živjeti lagodno. Zato većina nas jednostavno nastavlja živjeti na taj način u nadi i uvjerenju da ako se ipak razbolimo, postoji neki lijek koji će nam pomoći. To je zabluda moderne medicine.
Naša je anketa pokazala da voće, povrće, orašasti plodovi i sjemenke anketirani su konzumirali ne pet obroka na dan kako je preporuka, nego čak osam i više porcija. Osoba koja je jela tri ili više komada voća na dan imala je dvostruku vjerojatnost za optimalno zdravlje od one koja voće uopće nije jela. Što se tiče plave, masne ribe, pokazalo se da jedna porcija na tjedan ne utječe na rezultate u usporedbi s onima koji uopće nisu jeli masnu ribu. No, tri ili više porcija plave ribe gotovo je udvostručilo izglede za optimalno zdravlje.
Što je u vašoj prehrani više voća, povrća, plave ribe, orašastih plodova, sjemenki i vode, veći su izgledi za optimalno zdravlje, a što je više zaslađenih namirnica, napitaka s kofeinom, crvenog mesa, mliječnih proizvoda, rafinirane hrane i soli, izgledi su manji.
Sve je više dokaza da je pogrešno potpuno izbjegavati masnoće. Prvo, kritična razvojna faza Homo sapiensa, evolucija našeg pretka, vjerojatno je bila potaknuta visokim unosom morskih plodova koje je nalazio u moćvarnim predjelima, po baruštinama i na obali. Drugo, sve više slučajeva depresije i agresije povezuje se s pomanjkanjem omega-3 masnih kiselina u plavoj ribi. Nadalje, pomanjkanje omega-3 masnih kiselina čvrsto se povezuje sa srčanom bolešću i upalnim bolestima, poput artritisa, koje su u zapadnom svijetu endemske.
Ljudsko tijelo je zadivljujuća stvar, moćnija od najvećin računala. Ono je mnogo više od skupa organa, jer sebe neprestano iznova stvara. To nam je gotovo nemoguće razumjeti. Kad se pogledate u zrcalo, čini vam se da je to isto ono lice koje vas je gledalo prije nekoliko godina – no dobro, gotovo isto. Činjenica je da se vaša koža za 21 dan potpuno obnovi, a vaša unutarnja koža – probavni sustav – nova je za 4 dana. Jednostavan primjer za to je slučaj kad opečete sluznicu u ustima jedući nešto previše vruće, a koža se za nekoliko dana zamijeni nvom. Čak se i kosti ponovo izgrade u 6 tjedana ako se slome.
Ne samo što se naše tijelo neprestano pomlađuje, u njemu se nepretano zbivaju biokemijske reakcije kako bi funkcioniralo – hranu pretvara u energiju, proizvodi hormone i druge komunikacijske module poput neurotransmitera i slično. A sve to potpuno ovisi o hranjivim tvarima: vitaminima, mineralima, esencijalnim mastima, bjelančevinama, ugljikohidratima, vodi i kisiku.
Doslovno svaka molekula u vašem tijelu potječe od onoga što stavljate u usta, stoga nije toliko važno što jedete koliko ono što probavljate i iskorištavate.
Sve što unesete u organizam moraju razgraditi posebni enzimi i druge probavne tvari koje se nalaze u sokovima u vašem probavnom sustavu. Svakoga dana svatko od nas u probavni sustav izluči oko 10 lit probavnih sokova, koji se stvaraju u specijaliziranim stanicama i organima. Kad obave zadaću, većina se ponovno apsorbira u tijelo. Stanice koje oblažu probavni sustav, koji aktivno unosi hranjive tvari u tijelo, obnavljaju se otprilike svaka 4 dana.
Probavni sustav također ima složen sustav obrane. To je 'vojska' specijaliziranih stanica koje provjeravaju koje su tvari na 'popisu gostiju' i stoga smiju ući u organizam, a one koje nisu odbiju se. Obrambeni sustav probavne cijevi stupa u akciju svaki put kad jedete, no često je to hrana koja mu se ne sviđa. To je razlog što se poslije jela često ne osjećate bolje – nego gore. Kad tvar koja nije na 'popisu gostije' probije obrambenu barijeru, vaš obrambeni sustav počet će je naptadati – ato je osnova na kojoj se događaju alergijske reakcije na hranu.
Vi niste ono što jedete – vi postajete ono što možete probaviti i iskoristiti.
Jedan od najvažnijih poslova vašeg probavnog sustava jest isporuka goriva stanicama. Energiju stvaramo u stanicama mozga, mišićnim stanicama i svim drugim stanicama pretvaranje glukoze – koju naše tijelo dobiva iz ugljikohidrata u hrani – u energiju. Ulazak glukoze u krvotok, koji je zatim nosi svim stanicama, najvažniji je za reguliranje šećera u krvi. Previše glukoze u krvi šteti vašem tijelu, a imate lije premalo osjećate se umorno, gladno i mrzovoljno. Višak glukoze uklanja se iz krvotoka i šelje u jetru kako bi se pretvorila i poranila u spremište u obliku masti. Jetra je pod pritiskom i zato je čest uzrok zatajenja jestre prehrana s mnogo šećera. Sve je to uzrok debljanja i gubitka energije.
Tijekom života kroz probavni sustav prođe čak 100 tona hrane, a tijelo proizvede 300 tis lit probavnih sokova kako bi je razgradilo. Naša 'unutarnja koža' – oko 9 metara duga cijev s površinom veličine teniskog igrališta – debela je tek kao četvrtina lista papira i lako je otete pogrešna hrana i piće. Sve hranjive tvari koje su nam potrebne da ostanemo u besprijekornom zdravlju dobivaju se iz hrane i pića i apsorbiraju kroz taj nevjerojatni probavni sustav. U crijevima postoje također obrambene stanice, koje su poput izbacivača na ulazu u tijelo, i milijarde korisnih bakterija koje su dio vaših unutarnjih obrambenih snaga.
O probavi zapravo i ne razmišljamo. Ona se nekako događa sama od sebe. Ali o tome kako probavljete hranu ovisi hoćete li se osjećati dobro i snažno ili pak umorno.
Kada nemate dovoljno korisnih bakterija, probavni sustav postane propusniji i uzrokuje probavne tegobe, bjelančevine iz hrane mogu prijeći u krvotok i pokrenuti alergijsku reakciju. Izbacivanjem iz prehrane namirnica na koje ste preosjetljivi, popravljanjem probave probavnim enzimima i obnavaljanjem crijeva probioticima crijeva će opet biti zdrava.
U stara vremena kada su infekcije zbog hrane bile vrlo česte, u mnogim kulturama naučili su preduho kuhati i često pržiti na visokoj temeperaturi. Iako je to dobro za ubijanje klica, loše je za vašu probavu zato što pržena hrana podrazumijeva štetne oksidanse koji mogu naštetiti vašem probavnom sustavu. Zato je najbolje 'živu' hranu poput voća i povrća jesti što siroviju. Znači ako je ipak kuhate ili pripremate na pari, neka bude al dente – a ne kašasta, nego čvrsta.
Bilo bi dobro početi obrok nečim sirovim kako biste pomogli probavi. Ono će probavnom sustavu također reći da slijedi nešto što je za vas dobro, pa se njegov obrambeni sustav neće prebaciti u stanje uzbune.
Manjak enzima stvara plinove. Korisne bakterije probiotici štite stijenke crijeva. Glutamin zajeljuje stijenku crijeva. Ako grahorice i mahunarke pravilno kuhamo i priom jednom ili dva puta isperemo, razbit ćemo te inhibitore probave.
Vrlo je važno hranu dobro prožvakati. Enzimi u slini potiču razgradnju ugljikohidrata, i zato žvačite sve dok se čestice dobro ne raspadnu. Uostalom vaš želudac nema zube.
Jedna je od raširenih zabluda da ne možemo probaviti jelo koje sadrži i bjelančevine i ugljikohidrate. To nije točno. Točno je da se bjelančevine probavljaju u želucu i da to traje sat-dva, a ugljikohidrati se probavljaju niže, u tankom crijevu. Dakle, ako jedete jelo bogato vjelančevinama i potom pojedete voćnu salatu, voće može zapeti u želucu i početi fermentirati. Stoga je općenito bolje jesti mekano voće između obroka.
Dobra je vijest da većina alergija na hranu ne traje cijeli život. Izbacite li na četiri mjeseca svu hranu koja vam škodi i tako zaliječite želudac i crijeva, više nećete biti preosjetljivi na namirnice koje vam štete.
U vašem tijelu nalazi se više bakterija nego živih stanica. One se u zdravom probavnom sustavu razmnožavaju, a u nezdravom umiru. I zato, kad popravite svoju probavu, vrlo je važno 'pomladiti' probavni sustav pravom vrstom bakterija. To su 'humane' bakterije acidofil i bifidus, koje djeluju mnogo bolje od bakterija u običnom jogurtu. Ako pijete jogurt, bilo bi dobro odabrati onaj koji se dobiva kulturama acidofil i bifidus.
Te bakterije nisu dobre samo za probavni sustav, nego i za obrambeni sustav i ukupno zdravlje. Ako ste uzimali antibiotike za infekciju, vrlo je važno obnoviti želudac i crijeva, i to ne samo zato što antibiotici uništavaju korisne bakterije – od čega se probavni sustav može mjesecima oporavljati – nego i zato što korisne bakterije sprečavaju proljev.
Stres također može poremetiti ravnotežu u probavnom sustavu u korist patogenih bakterija, poput E.coli i streptokoka, a na štetu Lactobacilusa i Bifidobacteria, koje rastu sporije.
30-dnevni plan za zdravu prehranu: izbacite ili smanjite unos pšenice, mlijeka ili kvasca, i eventualno provjerite na što ste alergični krvnom pretragom, navečer prije spavanja uzmite punu žličicu glutamina u prahu kako biste popravili cjelovitost svojeg probavnog sustava, uz svaki obrok uzimajte probavne enzime, potaknite crijeva korisnim bakterijama, jedite mnogo povrća, voća i ribe, a manje hrane pržene u dubokoj masnoći i pšenice, pijte manje kave i alkohola, svaki obrok započnite salatom ili nečim sirovim. Dobro žvačite hranu i nemojte jesti kada ste pod stresom, svaki dan popijte osam čaša vode jer je dehidriranost najčešći uzrok zatvora.
Imati zdrav želudac i dobra crijeva važnij eje za čovjekovu sreću nego imati velik mozak.
2. tajna – regulirajte šećer u krvi, ključ za više energije i manje kilograma
Najveća zabluda u povijesti zdravlja – da nam šećer daje energiju. Kako je porasla svjetska potrošnja rafiniranog šečera i rafiniranih ugljikohidrata, naglo je porastao broj debelih i pretilih, a ljudi su imali sve manje energije. Šećer je pogubniji za pretilost i ukupno zdravlje čak više nego pretjerana konzumacija masti ili prevelik unos kalorija.
Vaše tijelo ovisi o stalnoj i ujednačenoj količini šećera u krvi. Ako uspijete održavati razinu šećera u krvi, osjećat ćete da imate mnogo energije, nećete čeznuti za slatkim i stimulansima i brzo ćete smršavjeti i održavati težinu. Osim toga, vaše raspoloženje biti će postojanije, s manje tjeskobe, pitištenosti i agresije, pamćenje će vam biti bolje i drastično ćete umanjiti rizik od bolesti povezanih s razinom šećera u krvi. Reguliranje šećera u krvi druga je važna tajna potpuno zdravih ljudi.
Kad je razina šećera u krvi niska, umorni ste i gladni. Uzmete li tada ugljikohidrate s visokim glikemijskim opterećenje koji brzo otpuštaju energiju (slatkiši ili rafinirana hrana) šećer u krvi brzo naraste. Tijelu ne treba tako mnogo šećera, pa višak pohrani kao mast. Tada šećer u krvi ponovno pada, osjećate se umorno, možda bezvoljno i razdražljivo, gladni ste, a to osobito vrijedi za one koji žude za nečim slatkim ili napitcima s kofeinom. I tako se ulazi u začari krug koji vodi umorau, debljanju i potrebi za ugljikohidratima.
Simptomi povezani sa sve većom konzumacijom šećera su debljanje, apatičnost i nemotiviranost, poteškoće s koncentracijom i rastresenost, jutarnji manjak energije.
Ugljikohidrati koji nam brzo daju energiju ponašaju se kao raketa koja trenutačno i naglo ispušta glukozu, oni nam odmah daju energiju s brzim izgaranjem. Dakle, ako želite regulirti razinu šećera u krvi, morate jesti manje hrane koja brzo oslobađa energiju (keksi, kolači, sve od bijelog brašna i slatke grickalice) a više hrane koja energiju oslobađa sporo (cjeloviti ugljikohidrati, svježe voće i povrće).
Iz tog razloga, u trenutku kada šećer u vašoj krvi počinje rasti, oraganizam luči hormon inzulin krvotok. Zadaća inzulina je višak glukoze – koji je posljedica obroka ili međuobroka što ste ga upravo pojeli – što brže istjerati iz krvi. Ako ste gladni, dio glukoze utroši s ena ono čemu ona i služi, na to da vam daje energiju. Svaki se višak, međutim, mora pohraniti. Taj posao obavlja jetra, koja u razdobljima gladi pretvara višak šećera u mast. Nezgoda je u tome što za većinu ljudi u suvremenom zapadnom svijetu takvih razdoblja gladi nema, pa vas upravo onaj mehanizam koji služi tome da vam u teška vremena spasi život, na kraju i ubija.
Što češće raste razina šećera u krvi, to organizam mora stvarati više inzulina. S vremeno m stanice u krvnim žilama koje bi trebale reagirati na inzulin i ispratiti glukozu iz krvi, postaju sve manje osjetljive na inzulin i propuštaju ga. To se naziva 'inzulinska rezistencija' i jedan je od prvih znakova povećanog rizika od dijabetesa.
Zbog sve veće neosjetljivosti na inzulin tijelo ga mora proizvoditi sve više kako bi postiglo jednak učinak. Razina šećera u krvi preduko je previsoka, a zatim preniska. Kad je previsoka, potiče debljanje, a kad je preniska, osječate se preumorno i gladni ste.
Razlog zbok kojemg želim da se pozabavite najprije ugljikohidratima u hrani jest taj što druge dvije glavne vrste hrane – masti i bjelančevine – nemaju veći učinak na šećer u krvi. Zapravo, preporučujem vam da masti i bjelančevine uzimate s ugljikohidratima jer ćete tako dodatno umanjiti djelovanje ugljikohidrata na šećer u krvi i pritom smanjiti glikemijsko opterećenje obroka.
Pravila regulacije šećera: jedite 40GL na dan da biste smršavjeli ili 60GL kako biste održali težinu, ugljikohidrate jedite s bjelančevinama, ne jedite brzo i hlapljivo (pasite), smanjite unos stimulansa.
Treće pravilo znači da treba jesti malo i često. Dakle uvijek doručkujte ručajte i večerajte – i uvedite užinu sredinom prijepodneva i sredinom popodneva. Tako ćete tijelo opskrbljavati gorivom i stalno i ujednačeno, a to znači da ćete rješe osjećati potrebu za jelom.
Četvrto je pravilo osobito važno ako imate naviku piti kavu i uz nju jesti neki ugljikohidrat, npr kolač. To je za šećer u krvi smrtonosan duo. Dolazi do trostrukog porasta šećera u krvi, a osjetljivost na inzulin gotovo je prepolovljena.
Glikemijski indeks GI neke namirnice pokazuje vam oslobađa li se šećer iz ugljikohidrata brzo ili sporo. Najbolji je način da doznate koliko ćete se udebljati odaberete li određenu namirnicu. U idealnom slučaju trebali biste jesti 5GL za ućinu i 7-10 GL za porciju ugljikohidrata u obroku.
namirnica veličina porcije GL
voće
borovnice 1 veća košarica 600g 5
jabuka 1 ,amja 100g 5
grejpfrut 1 manji 5
marelica 4 kom 5
grožđe 10 boba 5
ananas 1 tanka kriška 5
banana 1 manja 10
grožđice 20 kom 10
datulje 2 kom 10
škrobno povrće
bundeva/tikvica 1 velika porcija 185g 7
mrkva 1 velika 158g 7
cikla 2 male 5
kuhani krumpir 3 manja 60g 5
slatki krumpir 1 kom 120g 10
pečeni krumpir 1 kom 120g 10
pomfrit 10 pomfrita 10
žitarice, kruh, pahuljice
kinoa kuhana 65g 5
ječam kuhan 75g 5
smeđa basmati riža kuhana 1 manja porcija 70g 5
bijela riža kuhana 66g 10
kuskus namočen 66g 10
zobeni keksi 2-3 komada 5
raženi kruh 1 tanka kriška 5
integralni kruh 1 tanka kriška 5
uštipak 1/4 uštipka 5
keks od rižinih pahuljica 1 kom 120g 5
tjestenina od bijelog brašna kuhana 1 mala porcija 78 g 10
grahorice i leća
soja u zrnu 3,5 limenke 5
šareni grah 1 limenka 5
leća 1 velika porcija 200g kuhana 7
crveni grah 1 velika porcija 150g kuhan 7
grašak 1 velika porcija 150g kuhan 7
zapečeni grah 1 velika porcija 150g 7
Ne preskačite doručak. To je najvažniji obrok. Kada ustanu s niskim šećerom u krvi, ali čvrstom željom da smršave, mnogi ljudi čine pogubnu pogrešku: pokušavaju što dulje izdržati bez jela. Ako ne uzmu neku tekućinu kao stimulans (kavu ili čaj), nikotin ili šećer u obliku tosta ili peciva, želja postaje sve slabija jer šećer u krvi sve više pada i izgledi da će se odlučiti za pravu hranu postaju sve tanji. I tako se na kraju bace na namirnice visokog GL-a. Zvuči li vam poznato?
Evo 4 osnovne kombinacije za doručak kojima ćete dobiti pravi omjer ugljikohidrata i bjelančevina:
ugljikohidrati bjelanačevine
žitne pahuljice sjemenke/ jogurt/ mlijeko
voće jogurt/sjemenke
kruh/tost jaje
kruh/tost riba dimljena ili sardine
Slijedeće voće možete jesti za 5 bodova GL-a: jagode (1 velika košarica), 1 kruška, 1 grejp, 1 mala jabuka, 1 mala breskva, manje od ˝ banane, 4 šljive, trešnje 1 mala košarica, 1 naranča, 1 kriška lubenice/dinje.
Jogurt ima mnogo proteina, zato na svoje žitne pahuljice stavite vrhom punu žlicu jogurta kako biste lakše stabilizirali šećer u krvi. Sjemenke su također izvor bjelančevina, ali i nebrojenih vitamina, minerala, esencijalnih masti i vlakana. Poboljšat ćete im okus, a kad dobijete potrebne esencijalne masti nežete žudjeti za manje poželjnom masnom hranom.
Volike li jogurt uopće ne morate jesti zobene pahuljice – uzmite jogurt, voće i sjemenke.
Iako je točno da više od pola kalorija u jajima potječe iz masti, vrsta te masnoće ovisi o tome čime su kokoši hranjene. Većina jaja potječe iz takozvanog bakterijskog uzgoja kokoši. Poširajte ih, skuhajte ili ispecite kajganu, ali ih nemojte peći u ulju jer visoka temperatura uništava esencijalne masti.
Mnoge dijete uoće ne spominju grickalice i međuobroke zatošto na njima padaju mnogi koji ih se pridržavaju. Oni koji su preosjetljivi na šećer vjerojatno će posegnuti za grickalicama kako bi nadoknadili promjene u razinama šećera u krvi.
Najveću korist imat ćete od bobičastog voća, šljiva i trešanja kad su međuobroci u pitanju. Glikemijsko opterećenje grožđa, datulja i banana možete dodatno smanjiti ako uz njih pojedete 5 badema i dvije pune žlice bundevinih sjemenki, koji su bogati bjelančevinama.
Tanjur zdravog obroka: pola tanjura povrće, Ľ tanjua bjelančevine, Ľ tanjura ugljikohidrati niskog GL-a.
Za reguliranje šećera u krvi i za pravu mješavinu bjelančevina i ugljikohidrata najbolje su grahorice i leća. Stvar je u tome da kombinacija bjelančevina i ugljikohidrata u njima održava nizak GL. To je tradicionalna hrana koja se nažalost sve manje jede u zemljama svijeta čiji su građani najdeblji. Svaki obrok u kojem se nalaze grahorice i leća kao izvor bjelančevina i ugljikohidrata može biti prilično obilan jer ćete iz istog jela dobiti i jedno i drugo.
7 GL-a nosi slijedeće škrobno povrće: soja 2 limenke, šareni grah ľ limenke, leća ľ limenke, zapečeni grah ˝ limenke, putar grah ˝ limenke, suhi grašak ˝ limenke, crveni grah ˝ limenke, slanutak 1/3 limenke.
Zeleno lisnato povrće ima nizak GL, pa ga možete jesti koliko vam srce želi. Volio bih da svaki dan pojedete dvije porcije našeg 'povrća bez granica', jednu porciju škrobnog povrća i jednu porciju hrane koja se sastoji većinom od bjelančevina i da se na kraju osjećate sito. Povrće bez granica: šparoga, patlidžan, grahove klice, brokula, prokulica, kupus, cvjetača, komorač, češnjak, kelj, zelena salata, grašak u jestivoj mahuni, gljive, luk, mahune, špinat, mladi luk, rajčice, potočarka.
Pravilo je ne popiti više od čaše soka na dan i razblažiti ga ako treba kako ne biste prekoračili 5 GL-a. Prirodni sok od trešanja apsolutni je pobjednik kad su posrijedi antioksidansi. Upamtite da šećer brže otpuštaju banane i grožđe, slijede jabuke i kruške, a trešnje, bobičasto voće i šljive otpuštaju ga sporo.
U našoj anketi ljudi s najmanje energije i najviše stresa konzumirali su najviše kofeina.
Naravno, sad je riječ o onome 'što je prvo, kokoš ili jaje'. Jeste li zbog kofeina umorniji i pod većim stresom ili ljudi s manjkom energije uzimaju kofein kako bi im dao energiju. Iako kofein doista kratkoročno daje energiju, što ga više uzimate, to će učinci biti slabiji. Kofein potiče lučenje adrenalina, hormona koji djeluje prema mehanizmu 'bori se ili bježi'. Zadaća je adrenalina osposobiti vas za akciju, a tijelo na njega reagira dijelom tako što povećava količinu glukoze koja je na raspolaganju stanicama. No uvelike slično neosjetljivosti na inzulin, što češće stimulirate lučenje adrenalina, to otporniji postajete na njegovo djelovanje.
Uz prehranu s niskim GL-om kako bi razina šećera u krvi bila ujednačena, preporučujem uzimanje B vitamina i kroma, esencijalnog minerala koji utječe na bolje djelovanje inzulina smanjujući potrebu za ugljikohidratima i potičući mršavljenje.
Žlica cimeta jednostavan je način za regulaciju šećera u krvi. Cimet također može usporiti probavu u želucu, a posljedica je sporo oslobađanje ugljikohidrata u jelu (učinak od 2 žličice).
3. tajna – povežite se, kako izoštriti um, popraviti raspoloženje i regulirati kemiju tijela
Jeste li se ikada zapitali kako kemija vašeg mozga i tijela uspijeva održavati ravnotežu? Kako stvara inzulin kad je šećer u krvi visok, ili adrenalin kada ste pod stresom – da spomenem tek dvije od tisuća 'komunikacijskih' kemikalija? I kako ih razlaže kad se ravnoteža vrati? Iza kulisa, svake sekunde svakog dana, događa se proces koji se naziva metilacija i koji sve drži pod nadzorom. On je ključ za osjećaj povezanosti – osjećaj sreće, budnosti i motiviranosti. On vam čak pomaže riješiti se masnih naslaga, smanjuje rizik od gotovo svake bolesti, održava čvrstoću kostiju i sprečava gubitak pamćenja.
Koliko je metilacija kod vas dobra, pokazat će vrijednost tvari u krvi koja se zove homocistein i koju je lako izmjeriti. Iako riječ nije lako pamtljiva, morate je urezati u pamćenje zato što je vrijednost homocisteina H najvažniji podatak o vašem zdravlju. Održavanje niske razine homocisteina koja je pokazatelj da ste dobri u metilaciji te da se možete brzo prilagoditi i reagirati na zahjteve života, treća je tajna potpunog zdravlja.
Svake sekunde u tijelu se zbiva oko milijarde metilacijskih reakcija koje održavaju ravnotežu neurotransmitera (kemijskih glasnika u mozgu), hormona kao što je inzulin, količine energije; oni upravljaju i popravljanjem DNK, gradnjom živaca i hrskavice, čak i izrazom vaših gena. Metilacija je ogdovorna za sposobnost usporavanja starenja. Važno je imati što bolju metilaciju jer je ona dirigent kemijskog orkestra vašeg tijela.
Vrijednost vašeg homocisteina doslovno je ocjena vašeg zdravstvenog stanja. Sve što je za vaše zdravlje dobro snižava homocistein, a sve što je za zdravlje loše – povećava ga.
Kad pogledate sliku na kojoj je spirala DNK, izgleda lijepo i uredno. U vašim stanicama, međutim, DNK izgleda dlakavo zato što svaki gen ima 'rep' koji strši, takozvani histon. Histone možete zamisliti kao sklopke zato što omogućuju da se geni uključuju i isključuju. Postoji cijela jedna nova znanost, epigenetika, koja proučava kako čimbenici okoline, primjerice prehrana, mijenjaju djelovanje gena, tj način ponašanja koji propisuju vašim stanicama.
Vaše stanice mogu na te histonske repiće staviti 'metilne dodatke', a to onda utječe na to koliko će određeni gen biti aktivan. Može biti potpuno isključen ili samo prigušen. Metilni se dodaci mogu i ukloniti što znači da se aktivira/izražava. To je još jedan primjer metilacijske reakcije. Njome se ne mijenja samo gen, ali mijenja se način na koji se on ponaša.
Vitamin B2 još je jedan važan faktor zdrave metilacije, također smanjuje učestalost migrene. To je tek jedna od mnogih korsti koje bolji 'metilni IQ' može donijeti zdravlju.
Starenje možemo zamisliti kao loše fotokopiranje. U skladu s uputama koje su šifrirane u našim genima, mi neprestano obnavljamo stanice. A koliko ćemo dobro kopirati te upute, ovisi o metilaciji. Kad kopirate kopiju kopije, upute, pa dakle i stanice, postaju sve lošije. Budući da o vašem metilnom IQ-u govori razina homocisteina, ne bi vas trebalo iznenaditi kad čujete da će s godinama homecistein biti sve viši.
Zna se da homocistein podižu četiri čimbenika: stres, pušenje, pijenje kave i tjelesna neaktivnost, kao i prehrana siromašna B vitaminima, osobito folnom kiselinom. Alkohol, barem u umjerenim količinama, ne ubraja se u njih.
Što češće vježbate, homocistein je niži. Ali ako previše intenziviramo vježbanje može se povisiti. Kad intenzivno vježbate, treba vam više B vitamina.
Ključni su nutrijenti za snižavanje homocisteina B6, B12 i folna kiselina, a pomažu i B2, cink i tzv TMG (kojeg najviše ima u korjenastom povrću). Općenito te hranjive tvari nalazimo u cjelovitim namirnicama. Folnu kiselinu naći ćemo u grahu, leći, orašastim plodovima i sjemenkama, kao i u zelenom lisnatom povrću. Vitamin B12 sadržan je jedino u hrani životinjskog podrijetla, npr jajima i mlijeku. To znači da strogim veganima manjka vitamina B12.
Ako nešto od slijedeće navedenog nije bilo u jednom od vaša 4 jučerašnja obroka, znači da ne jedete dovoljno hrane bogate folnom kiselinom: pšenične klice, kuhana leća, prosene pahuljice, suncokretove sjemenke, endivija, suhi kuhani slanutak, špinat, salata romana, brokula, suhi kuhani crveni grah, kikiriki, prokulica, narančin sok, šparoga, lješnjaci i avokado.
Vrlo je važno jesti salatu, osobito brokulu i drugo povrće iz porodice krstašica (kupus, vjetača, kelj i prokulica), je je ono bogat izvor hranjivih tvari koje štite od raka i detoksificiraju. U brokuli ima mnogo Di-indol-metana, koji uklanja višak estrogena i tako smanjuje rizik od raka dojke i prostate.
Koliko god folna kiselina bila dobra za metilaciju, ona je tek jedna od metilacijskih hranjivih tvari (uz B2, B6, B12, cing i TMG), koje bi uvijek trebalo uzimati zajedno. Za to postoje dobri razlozi. Npr uobičajeni znak pomanjkanja folne kiseline ili B12 jest umor. Ako vam manjka B12, a uzimate neki pripravak s folnom kiselinom, umor će često nestati, no i dalje će se događati oštećenje živaca zbog pomanjkanja B12.
4. tajna – povećajte unos antioksidansa, 20 namirnica koje vam produljuju život
Više od pola svjetskog stanovništva ne dobiva ni preporučene dnevne količine selena, magnezija i cinka, i to utječe na njihovo zdravlje. Na primjer AIDS se širi mnogo brže u dijelovima Afrike siromašnim selenom, za koji se pokazalo da snižava opterećenje virusom HIV-a. Isto tako, unos vitamina D, čije stvaranje potiče sunce, ovisi o godišnjem dobu i području u kojem živite. Najveća pomanjkanja bilježe se za vitamine C, E, B6 i folnu kiselinu, biotin i esencijalne masti, sve zajedno ključne za optimalno zdravlje.
Što su boja i okus voća i povrća jači, to je u njima više antioksidansa. Crvenu, žutu i narančastu boju rajčica i mrkva, na primjer, dobivaju zbog sadržaja karotena. Najviše je antioksidansa u artičokama, manje ih je u drugom povrću, mrkvi, grašku i špinatu, i zato nastojte pojesti pet do deset porcija različitih vrsta voća i povrća kako biste dobili dovoljno veliku količinu antioksidansa.
Voće s najviše antioksidansa prepoznat ćete po tome što ima najtamniju boju. To su npr borovnice, maline i jagode. Za korist koju dobivate od šalice borovnica morali biste pojesti 11 banana.
Svaka porcija od slijedeće navedenog sadrži u prosjeku 2000 jedinica ORAC-a (oxygen radical absorbency capacity - sposobnost asporpcije slobodnih radikala - usporavanje starenja), odaberete li ih dnevno najmanje 3, postići ćete cilj od 6000 jedinica: ˝ žličice mljevenog cimeta, ˝ žličice sušenog origana, ˝ žličice mljevene kurkume, puna žličica senfa, pola kruške grejpa ili šljive, ˝ šalice ribiza kupina malina ili jagoda, ˝ šalice trešanja, naranča ili jabuka, 4 kockice čokolade (70% kakaa), 7 polovica oraha, 8 polovica pekana, ˝ palice pistacija, 1 šalica kuhanog šarenog graha, 1/3 srednje velikog avokada, ˝ šalice crvenog kupusa, 2 šalice brokule, 1 srednje velika artičoka ili 8 šparoga, 150 ml crnog vina. Uz ove namirnice smjestite i dinju, kivi, sirovu mrkvu, zeleni grašak i špinat.
4 sata nakon konzumacije čokolade nemojte piti mlijeko, jer mlijeko i mliječni proizvodi možda sprečavaju iskorištavanje flavonoida iz drugih namirnica. Ako vam se jede čokolada uzmite čistu tamn bez masti i šećera. Ako je jedete svaki dan ili shvatite da za njom žudite, pretjerali ste. Ako se ne možete ograničiti na 4 kockice, neka vam čokolada bude osobita poslastsica, a ne dnevni ritual.
Kad je riječ o vašem tijelu, dokazano je da ćete živjeti dulje ako unosite manje kalorija, a više hranjivih tvari. Taj je mehanizam objašnjen kad je nedavno otkriven sirtuin 1, gen opstanka, koji se uključuje takvom vrstom prehrane i koji potiče obnovu DNK. No možda postoji i lakši put; jednostavno povećajte unos resveratrola. Resveratrol kao dodatak prehrani uključuje gen opstanka, on uz to povoljno djeluje na više od sto gena koji vas programiraju za dugovječnost.
Resveratrol vam uz to može pomoći da smršavite. Prvo, on sprečava sintazu masnih kiselina, enzim potreban za pretvaranje šećera u masti, te smanjuje količinu inzulina, a to znači manje šećera u krvi i manje gladi.
Antioksidansi su timski igrači: vitamin E onesposobljuje slobodne radikale ali pritom postaje radikal. On se recilira i CoQ10 ponovno ga pretvara u antioksidans. Vitamin C prenosi slobodne radikale do glutationa, kada se oni onesposobljuju i prestaju biti štetni. Vitamin C reciliraju beta karoten, lipoična kiselina, antocijanidi i resveratrol.
Prvo je negativno djelovanje beta-karotena, biljnog prethodnika vitamina A. Kada ga samoga uzimaju pušači, lagano povećava rizik za rak. To se ne događa kada pušaći uzimaju multivitamine ili neku širu kombinaciju antioksidansa kao što smo prikazali na slici. Za razliku od toga, što je veći unos beta-karotena iz hrane, čak i za pušače, manji će biti rizik za rak. Beta karoten u količini koja odgovara otprilike jednoj mrkvi na dan, značio je za trećinu manji rizik od raka.
Negativno je i djelovanje vitamina E kada se daje ljudima s kardiovaskularne bolesti koji uzimaju statine za snižavanje kolesterola, lagano povećavju rizik od srčanih infarkta. No kada vitamin E uzimaju zdravi ljudi, rizik je manji.
Antioksidansi su:
- Vitamin C povezuje se s duljim i zdravijim životom, smanjuje rizik za rak, srčanu bolest i dijabetes, skraćivanje i ublažavanje prehlada i infekcija, u velikim dozama ima snažno antikancerogeno djelovanje.
- Vitamin E ako ne uzimate uz njega statine, smanjuje rizik za srčanu bolest i štiti od oštećenja arterija i masti.
- Beta karoten po uvjetom da ne pušite, smanjuje rizik za rak.
- B vitamini, glutation i lipoička kiselina smanjuju oksidacijsko oštećenje DNK i mitohondrija. Glutation je jedan od najvažnijih antioksidansa u stanicama, sudjeluje u detoksifikaciji tijela i ima antikancerogena svojstva.
- Resveratol će smanjiti oskidaciju i rizik za srčanu bolest i rak i može 'uključiti' vaše gene dugovječnosti. Resveratrol je vrsta polifenola, spojeva koji bobičastom voći i grožđu daje tamnu ljubičastu boju. Resveratrol pomaže ponovnoj upotrebi glutationa, jednog od najsnažniji antioksidansa u stanicama.
- Koenzim Q10 štiti stanice od karinogena i pomaže recikliranju vitamina A. Više studija pokazalo je da ima ulogu zaštite od raka, ali je najpoznatiji po tome što pomaže boljem radu srca, štiti od srčane bolesti te snižava krvi tlak. Smanjuje oksidacijsko oštećenje u arterijama i tako štiti masnoće u krvi, poput kolesterola, kako se arterije ne bi oštetile. Također sudjeluje u zaštiti od štetnih posljedica statinskih lijekova za snižavanje krvog tlaka.
- Selen je najvažniji sastojak antioksidacijskog encima glutation perokidaze. Deset puta veća količina selena iz hrane udvosručit će količinu tog enzima koji djeluje protiv starenja, a to pokazuje koliko je naše tijelo ovisno o tome esencijalnom mineralu kojeg nam često manjka. Budući da mnogi oksidi stvaraju rak, a stanice raka oslobađanjem oksida uništavaju druge stanice, uloga je selena u glutation perokidazi dati joj svojstva zaštite od raka i preranog starenja. Rezultati 4 pokusa pokazuju 52-postotno smanjenje gastrointestinalnog raka i 60-postotno smanjenje rizika za rak jednjaka kod osoba koje su uzimale dodatni selen. Štiti i od drugih vrsta raka.
Idealno bi bilo uzimati slijedeće dnevne doze: beta karoten 7mg, vitamin E 100mg, vitamin C 1000-1500 mg, konezim Q10 10 mg, alfa-lipoična kiselina 10mg, selen 50mg, L-glutation 50mg, resveratrol 20 mg. Svaki dan nanesite na lice kremu bogatu vitaminima A i C.
5. tajna – jedite esencijalne masti – neka um i tijelo budu dobro podmazani
Prije trideset godina za masnoće se mislilo da su oličenje zla: bogate kalorijama, loše za srce i uzrok debljanja. Danas znamo da su neke masti bitne za naše zdravlje i da su jedan od najsnažnijih lijekova. One su prirodno sredstvo protiv boli i snažniji antidepresiv od uobičajenih lijekova. Riječ je o omega-3 masnim kiselinama, koje su dobre za srce i koje sada liječnici u večini europskih zemalja preporučuju svakome tko je imao srčani infarkt zato što prepolovljuje izglede za sljedeći. Osim toga najbolji su prijatelj vaše kože, koja postaje mekana i hidratizirana te mogu čak biti lijek za suvremenu agresiju – zapravo, čak možemo predvidjeti učestalost ubojstava i depresije u zemlji ako znamo prosječan unos omega-3 masnih kiselina njezinih građana.
Povezano sa nedostatkom esencijalnih masti: svrbež, ekcem, dermatitis; suha i gruba koža; suha kosa i prhut; ukočenost zglobova; tjeskoba i depresija; razdražljivi i lako se naljutite, malodušni i nemotivirani; poteškoće s koncentracijom, slabo pamčenje; jedete večinom prženu i pečenu hranu, živite na sjevernoj polutki, provodite od 30 min na dan na sunčevoj svjetlosti.
Postoje dvije vrste esencijalnih masti: omega-3 i omega-6. Omega-6 masti stvaraju se i pohranjuju sjemenkama i orasima biljaka iz toplih klimatskih područja, poput suncokreta i sezama. Omega-3 masti nalazimo u ulju oraha i sjemenki hladnijih područja, poput lanenih sjemenki i ioraha. U izobilju ih ima također plakton hladnih voda – hrana malih riba.
U hrani je najsnažniji izvor omega-6 masti takozvana GLA koju u visokoj koncentraciji sadrže ulje noćurka i boražine. U tijelu se može stvarati iz sezamova i suncokretova ulja. Velik dio omega-6 masti koje dobivamo iz hrane uništava toplina (prženje na suncokretovom ulju).
Što jedna zemlja konzumira manje morskih plodova, veći je broj ubojstava. Tako se u nekim zemljama broj ubojstava povećao smanjenjem unosa omega-3 masti, a povečanjem unosa omega-6 masti iz margarina i industrijski prerađene hrane.
Preparati r biljim uljem ublažavaju bol i ukočenost kod artritisa uspješnije od lijekova protiv bolova. Evo još nekih poznati učinaka i svojstava omega-3 masti: elastičnija, mekša i baršunastija koža, nema dehidriranosti, veća energija i izdržljivost, brži oporavak od umora, veća budnost i pamćenje, veća usredotočenost i koncentracija, bolje rasploženje i motivacija, veći IQ u djece, smanjena hiperaktivnost, smanjena ovisnost o pojedinim namirnicama, smanjena tjeskoba i agresivnost, sprečavanje propusnosti crijevnog trakta i alergija, smanjena glad i žudnja za pojedinom hranom, sprečavanje PMS-a kada se uzima s omega-6, veća muška i ženska plodnost, bolji srčani ritam i razrejđivanje krvi, pomoć pri ubijanju infektivnih organizama, zaštita dnk od oštećenja, zaustavljanje rasta stanica raka, potiče cijeljenje rana, prirodno protuupalno sredstvo protiv bolova.
U masnoj ribi naći ćete tri različite vrste omega-3: EPA, DHA i DPA. EPA je funkcionalnija, što znači da su prostaglandini koji se od nje stvaraju najsnažniji, da djeluju kako bi ublažili upalu ili popravili raspoloženje. DHA je gradivna, što znači da je mozak doslovce izgrađen od nje (količina DHA u djetetu pri porodu ukazuje na to kako će brzo misliti kad mu bude osam godina). Dakle, DHA je važnija u trudnoći i obično se dodaje mlijeku za dojenčad, a EPA je bolja za suzbijanje boli i kao prirodni antidepresiv. Rijetki znaju da postoji i treća sestra DPA, što je šteta jer je ona možda najmočnija od svih omega-3 masnih kiselina.
Oni koji su imali srčani infarkt savjetujem 2-4 porcije masne ribe na tjedan (sleđ, skuša, srdela, losos, tuna), porcija se odnosi na 140g ribe. Najbolji izbor je divlji losos i skuša. Ako ste vegetarijanac bilo bi najbolje da svaki dan pojedete žlicu mljevenih lanenih sjemenki ili da uzmete dvije žličice lanenog ulja.
Pazite na količinu žive u ribi:
riba omega-3/100g živa mg/kg
konzervirana tunjevina 0,37 0,19
pastrva 1,15 0,06
hrainga 1,31 0,04
svježa tuna 1,5 0,4
konzervirani/dimljeni losos 1,54 0,04
sardine 1,57 0,04
sježa skuša 1,93 0,05
svježi losos 2,7 0,05
sabljarka 2 1,4
Visok kolesterol ne pretkazuje ni srčani infarkt ni moždani udar. Zapravo, niski kolesterol bolje upozorava na rizik moždanog udara. Previše nizak kolesterol (ispod 4 mmol/l) jednako je opasan kao i previsok kolesterol (iznad 6 mmol/l).
Još jedna esencijalna mast koja nam svima treba, a koje većina nas što živimo u hladnijoj klimi nema dovoljno, jest vitamin D. Zadaća tog hormona iz masti nije samo održavati čvrstoću kostiju. Lako je moguće da će se pokazati kako je najvažniji za sprečavanje raka, te da je iznimno važan za živčani sustav, pa dakle i za mozak, kao i da općenito ima dobro djelovanje na obrambeni sustav.
Vitamin D stvara se većinom u koži pri sunčevoj svjetlosti. Vitamin D isključuje gen koji povećava rizik od mulitiple kleroze. Nije samo važan za mozak, živčani sustav i obrambeni sustav, snažno djeluje i antikancerozno. Izlažete li se umjerenom suncu 30 minuta na dan, jedete jaja i masnu ribu, možda ćete dobiti 15 µg.
6. tajna – voda je vaš najvažniji nutrijent
Voda ništa ne košta, a ipak je većina nas ne pije dovoljno. Doslovno nam treba 8 čaša vode na dan, ali i više ako živite u vrućem podneblju. Pijete li samo kad ste žedni, vaše je tijelo već dehidrirano. Ne pijete li dovoljno, osjećat ćete se umorno, koža i zglobovi bit će suhi, dehidracija je glavni uzrok zatvora, a dugoročne posljedice nedovoljnog unosa vode mogu biti i ozbiljnije, npr bubrežni kamenac. Nezgodno je to što se glad često brka sa žeđi, pa ako mislite da ste gladni radije popijte čašu vode. Dehidracija je također uzrok slabe koncentracije. Želite li biti potpuno zdravi, pijenje vode mora postati navika.
Osim osjećaja žeđi, naše nam tijelo na mnogo načina govori da mu treba više tekućine: glavobolja, vrtoglavica, povišena tjelesna temperatura, popuštanje koncentracije /mentalne sposobnosti, smanjena tjelesna sposobnost, glad, manjak energije/umor, suhe sluznice usta oči i koža, taman urin jakog mirisa, zatvor/slaba probava.
Dehidracija se definira kao 1-postotni ili veći gubitak tjelesne težine kao rezultat gubitka tekućine. No žeđ osjetimo kada dehidracija dosegne 0,8-2 posto.
Koliko je voda čista? Trihalometan je nusproizvod tretiranja vode bogate organskim tvarima klorom i bromom. Olova uglavnom nema u vodi iz vodovoda, ali može ga biti u starijim kućama i zgradama zbog olovnih cijevi.
Filtriranjem ili destiliranjem vode ne uklanjaju se samo nečistoće nego i mnogi minerali koji su prirodno prisutni u vodi. Tako se ponovno javlja potreba za mineralim aiz hrane. To i nije problem ako jedete cjelovite namirnice poput orašastih plodova, sjemenki, grahorica i korjenastog povrća jer su sve to dobri izvori minerala.
7. tajna – budite zdravi, snažni i gipki
Dovoljno je povećati potrošnju energije tjelesnom aktivnošću za 1000 kalorija na tjedan (15 min trčanja, vožnje bicikla ili plivanja, tj 30 min hodanja svaki dan) da biste za oko 20 posto smanjili rizik od prerane smrti.
Zanimljivo je da je uočena i izravna povezanost između količine vremena provedenog pred Tvom ili računalom i slabog mentalnog zdravlja.
Današnji stresovi ne zahtjevaju fizičku reakciju. Tjelesna aktivnost ne samo što spušta razinu adrenalina, ona također smanjuje lučenje adrenalinskih hormona stresa i povećava opskrbu mozga krvlju i kisikom.
Pasivniji muškarci (koji npr ne trče) depresivniji su i imaju nižu razinu endorfina. Redovito hodanje popravlja pamćenje i ublažava znakove demencije. Vježbanje doslovce sprečava propadanje mozga čime ono ostaje gušće, gdje protivno naš mozak u starijoj dobi gubi na gustoći i volumenu.
Vježbanje također ubrzava metabolizam. Plivanje je odlična cjelovita tjelovježba kojom razvijate snagu, izdržljivost i gipkost, no pomaže i dodatno istezanje. Bolje je plivati kraul ili leđno jer tim stilom koordinirte tijelo i mozak i tako popravljate koncentraciju. Pilates jača kralježnicu i podiže mišićni tonus ali ga je potrebno dopuniti nekom aerobnom tjelovježbom. Joga stvara vitalnu energiju, izvrsna je za istezanje i održavanje gipkosti, ali s nedostatkom aerobnog kretanja. Uz većinu aerobnih vježbi steći ćete kondiciju i izdržljivost, ali ne i dovoljnu gipkost. Trčanje i hodanje treba nadopuniti istezanjem prije i poslije, kao i biciklizam. Znači, plivanje je najpotpunije.
Vježbanje je sjajno za kosti i zglobove. Gubitak mineralne gustoće kostiju može spriječiti čak i lagana tjelovježba poput tai chija. Što ste mlađi kad počnete vjećbati, to je bolje djelovanje na gustoću kostiju i njihovu snagu u kasnijem životu. Spoj vježbanja i uzimanja dodatnog kalcija i vitamina D je formula za značajnije povećanje koštane mase.
Vožnja bicikla, plivanje i trčanje su dobri, dizanje utega i vježbe snage nisu osobito dobri za produljenje života. Aerobne vježbe smanjuju kolesterol ukrvi, ubrzavaju bilo i podižu krvni tlak i tako popravljaju kardiovaskularno zdravlje i mentalne sposobnosti. Od njih ćete bolje spavati, a također su važan dio borbe protiv starenja. Kako kaže stara kineska poslovica 'Oni koji cijepanju drva, dvostruko se ugriju'.
8. tajna – stvarajte vitalnu energiju – faktor chi
Kineska medicina koja je građena oko pojma vitalne energije što teče kroz kanale (ili meridijane) u tijelu, opisuje dvije vrste vitalne nergije - materijalnu i nematerijalnu.
Materijalni chi dobivamo iz zraka i hrane. To se može odnositi na neku vrstu nabijenih čestica u zraku, npr poznato je da su negativni ioni u zraku koncentriraniji kad se nalaze uz vodopad ili more, ili nakon oluje. Na jednoj razini to je objašnjenje za to što se na takvim mjestima često osjećamo kao da smo napunjeni energijom.
Nematerijalni chi je ono što nismo uspjeli 'uhvatiti' i izmjeriti, prisutan u hrani, zraku i nama samima. On je način da se usredotočimo na sebe, na naše istinsko biće, te da svjedočimo smiraju svojih misli i osjećaja u stvarnim i zamišljenim životnim dramama. Rođeni smo s pričuvom životne chi energije koja u konačnici vodi prema kraju našeg života. Ta se energija također može zaustaviti i možemo je potrošiti vlastitim postupcima i vlastitim stanjem duha, ali se isto tako svjesnim vježbanjem može obnoviti i ponovno poteći.
Diakath disanje – nađite irno mjesto udobno sjednite i ispravite leđa. Usredotočite se na točku Kath (nešto niže pupka po sredini tijela), pustite neka se trbuh polako širi iz te točke, duboko i bez napora udišite, nek se pluča pune zrakom odzdo do vrha. Kad izdišete opustite trbuh i ošit i do kraja ispraznite pluća. Izvodite vježbu svako jutro prije doručka, kad god ste pod sresom, prije važnog sastanak, ponovite je vlastitim tempom.
Jednkao kao što svakoga dana moramo jesti i piti, tako svakodnevno moramo raditi na kolanju naše vitalne energije. Većina vježbi polazi od toga da je tijelo stroj koji treba trenirati kako bi bio u kondiciji. Za razliku od njih, psihokalistenika je zamišljena tako da donosi i tjelesnu kondiciju i vitalnu energiju dovođenjem u ravnotežu tijela i duha. Ključ je u točno određenom načinu disanja uz svaku vježbu.
Zemlja ima specifičnu frekvenciju ili 8Hz. Frekvencija aktivnosti mozga koju postižemo u stanju duboke opuštenosti također je oko 8 Hz. Možda je to jedan od razloga zašto se osjećamo tako pomlađeno kad smo okruženi prirodom u šumi, planinama, uz more. Nema sumnje da smo svi doživjeli pomlađujući učinak vremena provedenog u prirodi.
9. tajna – izbacite prošlost iz sadašnjosti i učite iz te prošlosti
Svaka misao prati neki osjećaj i osjećaji pozitivni ili negativni uvelike utječu na naše zdravlje i rad našeg organizma.
Emocija je prirodna energija, dinamičan doživaljaj koji mora proši kroz tijelo i iz njega izaći. Ipak djecu učimo ne pokazivati emocije – dovoljn oje sjetiti se onog 'ne budi beba'.
Negativne se emocije cijelog života doslovce pohranjuju u pamćenju naših stanica. Mogu se očitovati kao fizička napetost pa uzrokuju različite zdravstvene probleme, primjerice glavobolje, čireve, sindrom iriabilnog crijeva i neke ozbiljnije bolesti kao rak i kardiovaskularne bolesti. Eksremni osječaji utječu na rad srca, slabe obrambeni sustav i otežavaju probavu.
Preuzmite metodu 'jutarnja stranica' koju je osmislila Julia Cameron kako bi pomogla umjetnicima koji su u stvaralačkoj krizi, ali vrijedi i a svakog od nas, uostalom, mi smo svi kreativni: kreiramo vlastite živote i ovom metodom raskidamo lance prošlosti. Uzmite papir i napišite što god vam padne na pamet. Kad pišete o prošlosti počnite sa 'sjećam se...' i pišite, nema veze i ako je izmišljeno – to je vaša emocionalna istina.
Kretanje je sjajan način da izbacimo iz sebe negativne emocije. Uvijek ste osvježeni nakon dobre šetnje ili trčanja.
10. tajna – nađite svoj smisao – sagledajte širu sliku
Kad ostarite morate imati neku svrhu koja je veća od vas samih. Tako život postaje smislen. To je deseta tajna: osjećaj svrhovitosti života i povezanost s duhom. To nam dvoje daje širi kontekst u kojemu svoj život živimo sa smislom, svrhom, i povezanošću s drugima, sa svojom obitelji, zajednicom, prirodom.
Studije su pokazale da ljudi koji meditiraju imaju više adrenalinskog hormona DHEA, hormona koji usporava starenje, a manje hormona stresa kortizola. Također, meditacija podiže kvalitetu njihova života.
Nekima je svrha životna skrb i biriga o drugima, neki smisao pronalaze u tome da sve čine s ljubavlju ili izvrsnošću, nekima se sastoji u vlastitom razvoju i u tome da postanemo najblji što možemo. Katkada je glavni motiv želja da budemo sretni i da emocionalno ne patimo, no kroz proces vlastite preobrazbe – kako god je postigli – i učenjem kako nadići svoje ograničene predodžbe, negativne uzrple ponašanja, sebičnost i uskogrudnost, postajemo sposobniji služiti drugima.
Dalaj Lama je jednom rekao da svako ljudsko biće želi biti sretno i ne patiti te da se svakoga dana mora sjetiti kako njegova želja da bude sretan i ne pati nije ni važnija ni manje važna od želja onih s kojima je u odnosu.
Vi ste jedinstveni ii imate svoje jedinstvene darove. Tajna je u tome da doznate koji su to darovi i da ih dajete. Dubok osjećaj ispunjenosti možemo imati i ako male stvari činimo s ljubavlju ili ako proširujemo krug ljudi o kojima se brinemo.
Jedna od velikih podjela u raspravi o tome ima li Boga nastaje između onih koji imaju određeno 'ekstatično' iskustvo i onih koji ga nemaju. Pod ekstatičnim iskustvom podrazumijevam otvaranje srca, doživljaj jedinstva, svijest o čistom bivanju onkraj misli. Uz takva iskustva često ide osjećaj da je sve savršeno i da nas vodi inteligencija viša od nas.
Povezanost s duhom mnogi osjećaju kao povezanost s nepromjenjivim ja, kao snažan doživljaj onoga što jesu ili osjećaj jednostavnog 'bivanja' koji postoji onkraj osobnosti ili ega. U istočnjačkoj se tradiciji to nepromjenjivo bivanje često opisuje kao uviđanje naše čiste sposobnosti za svjesnost ili spoznaju života. U odličnoj knjizi The heart of meditaiton Sally Kempton to ovako opisuje:
To mi je najlakše razumjeti tako da se zamislim kao sastavljenu od dvaju različitih aspekata: dijela koji se mijenja, raste i stari i dijela koji se ne mijenja. Promjenjivi dio ima različite vanjske osobnosti i jednako mnogo tajnih ja. Neke su naše strane stare i mudre, druge nagle i nerazvijene i luckaste. One imaju i različita stajališta. Tu je također hladnoća, koja postoji usporedno s velikom sposobnošću za emocionalno uzbuđenje, tu su površnost i dubina, suosjećanje i sebičnost. Ukratko, neki nizunutarnjih likova koji postoje u našoj svijesti, svaki s vlastitim načinima razmišljanja i osjećanja, svaki s vlastitim glasom.
Ali uza sve te različite i često suprostavljene vanjske uloge i unutarnje likove, jedno ostaje stalno: svjesnost koja ih drži na okupu. Svijest o našem postojanju jednaka je u ovom trenutku kao što je bila kada smo imali dvije godine. Ta svijest o bivanju krajnje je neosobna. Ona ne daje prednost jednom tipu osobnosti pred drugim. Ona gleda kroza sve njih kao kroz različite prozore, ali njima nikada nije ograničena. Katkada tu svijest doživaljavamo kao hladni promatrači – svjedoci svojih misli i postupaka. Katkada je doživaljavamo jednostavno kao svijest o tome da jesmo, postojimo i osjećamo da postojimo.
U svojoj meditaciji usredotočite se na disanje. Kad udišete mislite 'ja jesam'. Kad izdišete mislite 'ja jesam'.sa svakim se dahom još malo opustite. Kada vam dođe neka misao, registrirajte je i nazovite 'misao'. Tako ćete se od nje moći odmaknuti kako vas nebi ponije. I ponovo se usredotočite na disanje.
Meditacijom 'tko sam ja doista' s postavljenim pitanjem možda nećete dobiti odgovor u riječima, tražite osjećaj duboke prisutnosti. Možda će odgovor doći u obliku osječaja praznine. To nije negativan doživaljaj, iako bi vas mogao iznenaditi. Taj je osjećaj praznine jedan od načina na koje ulazimo u svoju neverbalnu svjesnost. Kada mu se prepustite, pokazuje se kao sjajno iskustvo. Tada nastaje neki osjećaj npr blagost ili čežnja, ili slika ili čak svjetlost.
Meditacijom 'suosjećajne dobrote' kad udišete mislite 'neka budem sretan', kad izdišete mislite 'neka budem zdrav'. Kad opet potom udišete mislite 'neka ne patim', kad izdišete mislite 'neka budem u miru'. Ponovite to pet puta, a potom mislite na nekoga i spominjite njegovo ime u istim riječim npr Neka Ivan bude sretan...
Podsjetite se tijekom dana s vremena na vrijeme misli o suosjećajnoj dobroti i uvijek počnite od sebe. Ta medicacija otvara srce i potiče osječaj dobrote. Shvatit ćete da se osjećate povezaniji s ljubavlju prema sebi, kao i ljubavlju prema drugima.
Naš um tvore naše misli, a hrana tvori tijelo. Kad zagospodarimo svojim mislima i osjećajima i kada se pravilno hranimo, mi se doslovce programiramo za zdravlje i sreću.
Čovječanstvo i svijet koji je stvori ljudski rod svakako nisu posve zdravi. Zamislite populaciju od bilijuna jedinki koje žive pod istim krovom u stanju vječne sreče. Takva zajednica postoji – zove se zdravo ljudsko tijelo.
Opskrbljujete li tijelo, um i duh okolinom koja ih hrani, doista možete promijeniti svoje zdravlje. Što više budete u sebi jedinstveni i energizirani, više ćete moći dati drugima. Čovječanstvo, djelujući kao jedan duh i s dubokim poštovanjem prirode te s pravim razumijevanjem onoga što doista znači zdravlje, može riještiti i vjerujem da će riješiti probleme s kojima se suočavamo. Ovaj svijet može biti bolji raj, ali to putovanje počinje sa svakim od nas.
Jeste li spremni mijenjati svoju prehranu, zdravlje i život?
Zlatna pravila optimalne prehrane:
Jedite hranu koja koristi probavi, a manje pšeničnih i mliječnih proizvoda. Smanjite unos pšenice na najviše jednu porciju na dan (kruha, pizze i sl). Liječnih proizvoda također jedite najviše porciju na dan.
Jedite namirnice niskog glikemijskog opterećenja GL kako biste šećer u krvi regulirali ugljikohidratima koji se sporo iskorištavaju i topivim vlaknima (grah, leća, smeđa riža i kinoa). Bjelančevine jedite u ugljikohidrate, npr voće s orašastim plodovima ili ribu s rižom.
Smanjite konzumaciju rafiniranih namirnica (bijelog kruha, brašna, riže) na porciju na dan.
Uzimajte mnogo antioksidacijskih hranjivih tvari. To ćete postići s osam do deset porcija raznobojnog voća i povrća te mnogo zelene lisnate salate.
Masnu ribu jedite najmanje 3 puta na tjedan ili/i uzimajte kapsule ribljeg ulja svaki dan.
Svaki dan pojedite tri porcije svježih, sirovih sjemenki i orašastih plodova, ponajprije lanenih i bučinih sjemenki.
Jedite više bjelančevina biljnog podrijetla iz graha, leće, kinoe, svježeg orašastog voča i sjemenki.
Pojedite 6 jaja iz oranskog uzgoja svaki tjedan.
Smanjite konzumaciju crvenog mesa na najviše 2 porcije na tjedan i birajte samo krto organsko meso.
Izbjegavajte šećer i grickalice sa šećerom ili ih jedite samo u iznimnim prigodama.
Jelu nemojte dodavati sol, izbacite ili smanjite količinu posoljenih grickalica te smanjite unos slane, prerađene hrane.
Popijte svaki dan osam čaša vode.
Izbjegavajte napitke s kofeinom ili barem svedite kofein na najviše 100mg na dan.
Alkohol smanjite na najviše 3 pića na tjedan.
Za potpuno zdravlje treba vam žlica sjemenki na dan. neka omjer bude pola količine lan, i preostalih pola na 3 jednaka dijela buča, suncokret i sezam.
3 su osnovne dopune prehrani kao temelj dobro zdravlja: multivitamin (sa 100mg magnezija, 10 mg cinka i po 25 µg selena i kroma, 10µg vitamina D) kojeg je najbolje uz doručak i uz ručak, preparat s omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, dodatni vitamin C od 2 gr.
Vitamine B skupine nemojte uzimati kasno načečer ako teško zaspite, dok ćete suprotno uz kalcij i magnezij lakše zaspati. Nemojte uzimati pojedine B vitamine ako uz to ne uzimate B kompleks. Nemojte uzimati pojedine minerale ako ne uzimate i multiminerale. Uvijek uzimajte najmanje 10 puta više omega-3 nego omega-6 masti. Ako znate da vam manjka bakra uzimajte ga ali u 10 puta manjoj dozi od količine cinka jer previše bakra sprečava djelovanje cinka.
Vitamini i minerali nisu lijekovi i zato ne biste smjeli očekivati da se vaše zdravlje preko noći popravi. Većina ljudi osjeti poboljšanje mjesec do tri mjeseca od početka uzimanja. Prve su uočljive promjene više energije, mentalna budnost, emocionalna stabilnost i bolji izgled kože.
Vaše je tijelo vrlo inteligentno, izoštreno milijunima godina evolucije. Ono uvijek misli na vaše dobro. Evoluciju ne možete prevatiti. Osluškujte svoje tijelo.
Većina zdravih namirnica košta manje od nezdravih. Uostalom, kako bi moglo biti jeftino pretvaranje jedne tako skromne zdrave namirnice poput krumpira u deset vrećica čipsa punog aditiva?! Obično nije problem u novcu, kad je hrana u pitanju, nego u alokaciji sredstava.
Dobro zdravlje je dar, ali dar koji podrazumijevamo kada ga imamo i za koji molimo kada ga nemamo. Održavanje zdravlja ne iziskuje osobit napor, pa zašto onda ne činimo prave stvari? Iz neznanja, jednostavno ne znamo što treba činiti, ugađamo osjetilima jer nezdrava hrana tako dobro miriše i tako je ukusna, a reklamna industrija itekako dobro zna kako vas potaknuti, zato morate biti čvrsti i oduprijeti se, napor – katkada ne činimo pravu stvar – bilo to kuhanje zdrave večere ili vježbanje jer iziskuje napor, ironija je u tome što ulaganjem malo energije u pravom smjeru dobivamo više energije, preopterećenost – pritisak stresova u namauzrokuju da upravo u takvom stanju jedemo lošu hranu i time rasipamo energiju, navika – definicija je ludila činti iste stvari, a očekivati drugačije rezultate, istina je ako ne činite ništa stvari ne ostaju iste – postaju gore.
Život je sjajan kad je čovjek zdrav, a bit ćemo zdravi ako osluškujemo svoje tijelo i razumijemo kako ono radi.
PUT ČAROBNJAKA
Deepak Chopra
Ocjena:*****
Tko je Čarobnjak? To nije netko
tko samo izvodi čarolije, već netko tko može potaći preobražaj.
Čarobnjak može pretvoriti strah u radost, frustraciju u ispunjenje.
Čarobnjak može pretvoriti vrijeme u bezvremeno.
Čarobnjak vas može prenijeti preko granica, u bezgranično.
ali ključna riječ je alkemija. Ona označava pretvaranje ljudskog bića u
zlato, pretvaranje straha, neznanja i sramote u ono najdragocjenije što postoji: u
ljubav i ispunjenje. Dakle, učitelj koji vas može podučiti kako da se pretvorite u
slobodnu, ljubaznu osobu po definiciji je alkemičar, uvijek je bilo tako.
Kristalna pećina je posebno mjesto u ljudskom
srcu,
To je zaklon u kojem se čuje mudar glas koji ne poznaje strah i u kojeg ne mogu ući
nemiri vanjskog svijeta. Čarobnjak oduvjek boravi u kristalnoj pećini, i zauvjek će tako
biti - potrebno je samo ući i slušati.
Put čarobnjaka ne
postoji u vremenu - on je svuda i nigdje. On pripada svakome i nikome.
Dakle, ova knjiga govori o onome što je već vaše. Kao što kaže prva rečenica prve
pouke: U svakom od nas nalazi se jedan čarobnjak. On vidi i zna sve.
Kada pronanete
Čarobnjaka u sebi, poduka se odvija sama po sebi.
Zašto nam je potreban Čarobnjakov put? Potreban nam je da bi nas iz običnog
uzdigao do vrijednosti koju smatramo mitom, ali koja je zapravo na dohvat ruke,
ovdje i sada. Biti živ znači imati pravo reći što god želimo kome želimo i činiti što
želimo činiti. Camelot je simbol takve slobode.
Svi mi želimo povećati sposobnost voljenja i stvaranja, istraživati svoju duhovnu
prirodu, a ipak često u tome ne uspijevamo. Zaključavamo se u naš vlastiti zatvor.
"Ti si neuvjetovani duh uhvaćen u uvjetovanja,
poput sunca u pomrčinu."
To je glas čarobnjaka koji ne želi prihvatiti da su ljudi ograničeni u vremenu i
prostoru. Samo smo privremeno u pomrčini. Svrha učenja od čarobnjaka je pronaći
čarobnjaka u sebi. Kada pronanete svog unutarnjeg vodiča, pronašli ste sebe. Jastvo
je sunce koje uvijek sja; ono se može zasjeniti pomrčinom, ali kada sjena prone,
sunce je opet tu u svoj svojoj slavi.
U ovoj knjizi nalazi se dvadeset pouka. O svakoj se govori sa stajališta čarobnjaka.
Na početku svake pouke naći ćete nekoliko izreka, komadića srži čarobnjakove
mudrosti koji će vam pomoći da prekoračile granice obične stvarnosti. Pročitajte
svaku od njih i dozvolite da se prelije u vas. Nemojte čekati na rezultat, samo je
doživite. Nije potrebno naprezati se ili bilo što činiti. Naprezanje je poput borbe
protiv živog, pijeska sve više i više tonete.
Unutarnji čarobnjak želi progovoriti, to važi za svakog od nas. Menutim, potrebna mu
je prilika, otvaranje.
Što je to mentalni eksperiment? To je način da se um dovede do novih mjesta, da se
na pojave gleda drugačije. Čarobnjaci su znali nešto duboko i važno - ako želite
promijeniti svijet, promijenite svoj stav prema svijetu.
Ništa nije zaista naučeno dok se ne proživi. Kad se
razum, iskustvo i duh jednom spoje - čarobnjakov put je otvoren, postavljena je
scena za alkemiju. Mudrost unutar vas nalik je iskri koja, jalnom zapaljena, nikad ne
može nestati.
Pružite sebi priliku za vlastite reakcije i uvide - oni su
najčešće najvrjedniji poklon koji možete dobiti.
"Ono što ja znam je u zraku", volio je reći. "Diši, i to će biti tu." Čarobnjaci
znaju bezvremene stvari, pa mora biti da oni skladište svoja znanja izvan vremena.
Put je otvoren. Počinje svuda i vodi nikuda, a ipak vodi do stvarnog mjesta. Sve to će
se razotkriti.
Pouka prva
U svakom od nas nalazi se čarobnjak. On vidi i zna sve. Čarobnjak je iznad
suprotnosti svjetla i tame, dobra i zla, zadovoljstva i bola. Sve što čarobnjak vidi ima
korjen u nevidljivom svijetu. Priroda odražava čarobnjakova raspoloženja.
Tijelo i duh mogu spavati, ali čarobnjak je uvijek budan.
Čarobnjak zna tajnu besmrtnosti.
Potreban je cijeli život da bi se naučilo ono što čarobnjak poučava, ali sve što će se
otkriti tokom godina i decenija već je tu, u Merlinovoj prvoj lekciji. U njoj čarobnjak
predstavlja samog sebe. Opisuje svrhu svog života, a svrha je riješiti zagonetku
smrtnosti i besmrtnosti. A sve se to zbiva na čaroban način.
Prije svega, Merlin se zapravo ne pojavljuje u tjelesnom obliku. Oblici Merlinu nisu
važni. On je vidio kako svjetovi dolaze i odlaze, preživio je eone i njegova reakcija na
bilo što je ista: on vidi. Čarobnjaci su vidovnjaci. Što oni vide? Stvarnost kao cjelinu, a
ne njene mnogostruke dijelove.
"Jesi li oduvjek bio čarobnjak?" pitao je Arthur. "Kako bi to moglo biti?" odgovorio je
Merlin. "Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekog čovjeka, sve što sam
vidio bio je oblik od krvi i mesa. Menutim, nakon nekog vremena primjetio sam da
ljudi žive u kući koja je veća od tijela - nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u
zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u urenenim kućama. To je bilo
jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim
kuću u kojoj netko živi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila.
Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su
takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se
vizija još više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam
osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš
kako ih treba gledati. " Počeo sam promatrati energiju kojom svaki čovjek zrači. Tada
je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove
unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo
biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće."
"Da li je tako nešto zaista moguće?" pitao je Arthur.
"Doći će dan kada ćeš shvatiti da je u tebi cijeli svemir, i tada ćeš postati čarobnjak.
Kad budeš čarobnjak, nećeš živeti u svijetu, već će svijet živjeti u tebi."
"Mogu vas osloboditi tog neznanja i bola ako shvatite jedno: ja sam
unutar vas. Čini vam se da razgovarate s posebnom, od vas odvojenom osobom, ali
to nije baš tako. Mi smo jedno, a na onom nivou gdje smo mi jedno, nijedan od vaših
problema ne postoji."
"Uloži svoje vrijeme, ne u ono što vidiš", savjetovao je Merlin Arthuru, "već u ono
zašto vidiš."
Prva pouka, dakle, svodi se na slijedeće: gledajte iznad svog ograničenog jastva da
biste vidjeli svoje neograničeno jastvo. Prodrite kroz masku smrtnog i pronanite
čarobnjaka. On se nalazi u vama, jedino u vama. Kada ga pronanete i vi ćete biti
vidovnjak. Ali ono što ste sposobni vidjeti dolazi u svoje vrijeme, korak po korak. Prije
vinenja dolazi osjećaj da postoji nešto više u životu od onog što i kako živite. To je
nalik blagom glasu koji šapuće: "Pronani me." Glas koji zove je miran, zadovoljan u
sebi – i kao da izmiče. To je glas čarobnjaka, ali takone i vaš vlastiti glas.
Bol uzrokuje emocionalno skupljanje, zadovoljstvo vas širi i
stvara osjećaj oslobonenja.
Osnova svega u čarobnjakovom svijetu počiva na uvidu da
je sve to ja. Dakle, kada prihvaća svijet onakav kakav jeste, čarobnjak na sve gleda u
svjetlu prihvaćanja sebe, a to znači u svjetlu ljubavi.
Nije loše birati i izabrati, ali za to je potreban napor. lako
su nas poučavali da je napor dobar, da se ništa ne postiže bez napora, to nije točno.
Biti - to se ne može postići naporom; ljubav se ne može postići naporom.
Na tananijem nivou, birati i izabrati takone uključuje odlučivanje. Um se, u odreneno
vrijeme, usmjerava na jedno. Prije nego što kažete da nešto volite, morate odbaciti
sve drugo. Ono što odbacujemo obojeno je strahom.
Koliko mjesta ostaje za tišinu? Bez tišine, nema mjesta za
čarobnjaka. Bez tišine, ne može biti pravog zapažanja života koji je u svom
unutarnjem tkanju profinjen poput zatvorenog ružinog pupoljka.
čarobnjaci ne žive u strahu. Što god
da se čarobnjaku dogodilo, on to prihvaća, čak prigrljuje. "Kako možete biti tako
smireni?" pitaju smrtnici. A čarobnjakov odgovor je: "Pogledajte unutra, tamo gdje se
nalazi samo mir."
On vidi. I to je ključ za čudesno, jer ma što da ste vidjeli u svom
unutarnjem svijetu ispoljit ćete u vanjskom.
Živite s prvom poukom, dozvolite vodi mudrosti da prodre u tajne prolaze vašeg bića,
i promatrajte. Čarobnjak je u vama, i on želi samo jedno: želi biti rođen.
Pouka druga
Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost.
Čarobnjakova suština je preobražaj.
Ako nema odraza u vodi, to
znači da nema slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u
stanju bezazlenosti.
Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o
sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama
iskrsava slika granena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na
složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu,
idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo. Čarobnjak vidi
sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena,
etiketama i odrenenjima.
"Pogledaj se!" Bog bi se mogao odrediti kao onaj - ili ona
- koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema
njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takone ogledalo.
Smrtnicima je čarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim
drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju
i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno
uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila.
Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može
spasiti od istrošenosti. O čemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste
doživjeli, toga ćete se i zasititi.
Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način.
Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata
samo ideje. Bilo koji pristup će biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu
nemoguće izbjeći odreneni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd?
Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada
nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini
način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi.
Svoju bezazlenost ćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u
svakom zrncu stvorenog svijeta.
Pouka treća
Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi,
ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti.
Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom.
Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je
da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara -
on je budan čak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, a
to izgleda prilično čarobno. Nisu li oči primarni organ vida?
U svemu što u relativnom svijetu vidimo, čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i
informacija - svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Menutim, u svom
primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u
kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup
podataka. Potrebna je neka druga sila koja organizira čudesan red života -
inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira. Čarobnjaku je ova zamisao više od
teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on ta inteligencija. Smrtnike zbunjuje
takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju
nešto, ali nisu navikli na znanje samo. "Kada legne u krevet", rekao je Merlin,
"najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more i
brinu se oko smrti. U njima se rana strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem
zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti."
Racionalan um traži nešto "izvan", u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok
čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog "izvan" i onog "unutra",
postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on
sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega.
Razlika je u odvajanju, a to čini um. Za čarobnjaka, oboje je jedno.
Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite.
Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv.
"Želio bih izvoditi čuda", zamolio je Arthur jednog dana. "Ovaj svijet postoji zbog
tebe", odgovorio je Merlin. "Nije li to dovoljno veliko čudo?"
Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti
njene niti na stranicama vremena. Nije čudno što čarobnjak ne umije reći gdje
završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja
vas?
Pouka četvrta
"Tko sam ja?" jedino je pitanje koje je vrijedno postaviti i jedino na koje nema
odgovora.
Vaša je sudbina da glumite bezbrojne uloge, ali te uloge ne predstavljaju vas.
Duh je nelokalan, ali živi iza otiska koji zovemo tijelom.
Čarobnjak ne vjeruje da je mjestom ograničeni doganaj koji sanja o velikom svijetu.
Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom doganaju.
Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli
ostati na nekom mjestu gde bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima.
"Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje
lice, ne znači da me poznaješ." Čarobnjaci sebe smatraju grananima kozmosa.
Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno. Ono što nas u smrtnom životu najviše
ograničava su imena, oznake i definicije.
Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica.
Njihova tijela odrenuju ono što oni jesu - bez tijela, čovjek ne bi znao gdje mu je dom,
jer dom je tamo gde odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo. Menutim, Merlin se nije
smatrao beskućnikom. Rekao je: "Ovo tijelo je poput prečke na koju sjedaju moje
misli, ali one često odlijeću i vraćaju se tako brzo da bi se isto tako moglo reći da žive
u zraku."
U Merlinovim očima, smrtno tijelo nije vrednije od vješalice
na koju su obješeni strahovi, uvjerenja, predrasude i težnje. Ako na vješalicu objesiš
previše kaputa, više ne vidiš vješalicu. To je ono što smrtnici čine sa svojim tijelom,
rekao je Merlin. Nemoguće je vidjeti istinu o ljudskom tijelu - da je ono rijeka
svjesnosti koja teče kroz vrijeme - jer se na njemu nakupilo toliko mnogo tereta iz
prošlosti.
Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da
je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" zaista aktualno. Pobjeći od imena i oblika
znači pronaći tko smo zaista.
U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je moguće više šešira.
Menutim, čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači
biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh, omenen pojavom ovog malog tijela",
rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeniti sunce, ali zar njegovo svjetlo ne
ispunjava nebo i dalje?"
Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući u čarobnjakov
svijet ako sebe odrenujete njima. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je
vrlo jednostavno. Kada se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što
počnete misliti o svojim obavezama, trenutak kada ste budni, a bez neke odrenene
misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti.
Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tokom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer
smo se navikli poistovjećivati s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tokom
dana. Menutim, u stvarnosti vi niste ono što mislite. Možda će vam biti teško u to
povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama - one pripadaju vašem imenu i
ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svom djetetu, kako mu
je u školi, što mu pripremiti za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To su majčine
misli. Ako tokom svog lječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama,
lijekovima itd., o tome zapravo razmišlja liječnik. Naravno, majka i lječnik su korisne
uloge, ali i one će se završiti i jednog dana svatko od nas će se suočiti sa zagonetkom
"Tko sam ja?", na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili
svoje uloge. Menutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kada
čitate ove stranice obratite pažnju na onoga tko čita. Ili kad slušate muziku, okrenite
se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onog tko gleda.
U svakom od tih slučajeva, odmah ćete osjetiti svjesnost koja je budna, pažljiva,
neuključena, tiha a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin
promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu
sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenljivi
promatrač. Taj vidovnjak je bezvremeni činitelj svakog doživljaja ograničenog
vremenom. Taj vidovnjak - to ste vi. Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim
ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Bezbrojni ljudi bivaju
uništeni kada izgube svoj posao, kada im djeca odrastu i napuste dom, kada im umre
voljeni partner. Njihovo "ja" tako je ograničeno imenima, oznakama i ulogama da nisu
imali vremena pronaći tko su zapravo oni. To što smo u potpunosti obični ljudi čini
nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite
svjesni onih kratkih trenutaka tokom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza
disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti
trenutak čistote i jednostavnosti prije nego što um počne čavrljati. Ovo mirno, tiho,
bezimeno stanje vrlo je ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom.
To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i koji čuva riznicu u kojoj su
pohranjena prava životna bogatstva.
Pouka peta
Čarobnjaci ne vjeruju u smrt. U svijetu svijesti sve je živo. Nema ni početaka ni
završetaka. Čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
Da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost. Molekule se razgranuju i
odlaze, ali svijest preživljava smrt materije na kojoj jaše.
"Sada doni i sjedi pored mene", rekao je Merlin. "Što misliš o poslu koji si obavio?"
"Bio je besmislen", eksplodirao je Arthur. "Točno, a to je slučaj s većinom ljudskih
napora. Menutim, besmislenost se ne otkriva sve dok ne bude prekasno, nakon što je
sve obavljeno. Kada bi živio unatrag u vremenu, vidio bi da je kopanje besmisleno
i uopće ne bi ni počeo."
Čini se da je za čarobnjaka dan kada je ronen dan kada odlazi
s ovoga svijeta, uz pretpostavku da uopće odlazi. Da bi se riješio ovaj paradoks,
potrebno je razumjeti vrijeme onako kako ga doživljava čarobnjak. "Vi smrtnici ste
uzeli svoje ime od smrti", rekao je Merlin u kristalnoj pećini. "Da ste vjerovali kako ste
stvorenja života nazvali biste se besmrtnicima." "To nije pošteno", protestirao je
Arthur. "Mi nismo izabrali smrt. Ona nam je nametnuta." "Ne, na nju ste se jednostavno
navikli. Svi vi starite i umirete zato jer vidite druge kako stare i umiru. Odbaci tu
staru naviku i više nećeš biti zarobljen u mrežu vremena." "Odbaciti smrt? Kako se to
radi?" želio je znati Arthur. "Za početak, vrati se do izvora svoje navike. Tamo ćeš
pronaći odreneno pogrešno razumijevanje zbog kojeg si uvjeren da si smrtan.
Pogrešno razumijevanje nalazi se u korjenu svakog pogrešnog uvjerenja. Zatim
pronani grešku u svojoj logici i ukloni je. Sve je to vrlo jednostavno."
Ukloniti kletvu
zahtjeva pomak identiteta od onog vezanog vremenom do onog bezvremenog. Zato
se čarobnjak otiskuje na put otkrivanja istine o vremenu. To je prava istina o priči da
je Merlin živio unatrag u vremenu. Želio je slijediti vrijeme unatrag do njegovih
korjena.
Kad je Einstein dokazao da je vrijeme
relativno, zapravo je uklonio pravolinijsku zamisao o vremenu - dokazao je da vrijeme
ima sposobnost ubrzavanja ili usporavanja. Osim što je pomalo i izgledao poput
Merlina, Einstein je moguće skliznuo u svijet čarobnjaka kada mu je na um pala takva
začunujuća zamisao. Einstein je govorio da je mogao osjetiti teoriju relativnosti,
puno prije nego što ju je mogao matematički dokazati.
Svi mi doživljavamo vrijeme kao relativno, prilagodljivo - radostan doživljaj će ga
ubrzati, bolan će ga usporiti. Dan proveden u ljubavi proleti poput sekunde, jutro u
zubarskoj stolici traje poput vječnosti.
ako na svemir gledate kao na skladište
energije, ništa nikad ne umire, jer se energija ne može uništiti. U obliku energije i vi
ćete uvijek biti ovdje. "Ali ja ne želim biti energija", usprotivio se Arthur suočen s
ovom logikom. "To je tvoja fatalna pogreška", istaknuo je Merlin. "Budući se poistovjećuješ
s tijelom, smatraš da ti je potreban oblik. Energija je bezoblična, pa smatraš
da to ne možeš biti ti. Menutim, samo sam želio reči da energija nije ronena; ona
nema početka ili kraja. Sve dok ne prestaneš o sebi misliti kao da imaš početak,
nikad nećeš pronaći svoj besmrtni dio koji, ako ne umire, mora biti neronen."
Vidjevši dječakovo snuždeno lice, Merlin je rekao toplije: "Ne kradem ti tijelo da bih te
uvjerio da si bezobličan. Potrebno je samo vidjeti bezoblično u svakom obliku i imat
ćeš besmrtnost usred smrtnosti." Molekule nastaju i razgranuju se vraćajući se u
prvobitnu atomsku kašu. Menutim, svijest preživljava smrt molekula na kojima jaše.
Ono što je jednom bilo paket energije u sunčevom zraku pretvara se u list da bi na
kraju otpalo i pretvorilo se u tlo. Promjena stanja slama mnoge granice. Sunčev zrak
je nevidljiv, a list i zemlja su vidljivi. List je živ i raste, a zrak to ne čini. Boje lista,
zraka i tla različite su, i tako dalje. Menutim, svi ti preobražaji postoje kao mentalne
konstrukcije. Stvarna energija u sunčevom zraku uopće ne doživljava promjenu - to je
stalna igra fotona i elektrona koja se nalazi u svemu bez obzira na to zapažamo li mi
tu pojavu kao živu ili mrtvu.
Uzmite nekoliko listova papira i idite u
prostoriju u kojoj vam nitko neće smetati. Sjedite, uzmite u ruke olovku i prislonite je
na papir, te obećajte sebi da nećete prestati pisati pet minuta. Napišite rečenicu: "Ja
se bojim ..." i završite je kako god želite. Zatim, nepodižući olovku s papira, napišite
iste riječi ponovo i završite rečenicu onim što vam padne na um. Tijekom tog posla
dišite sporo i ravnomjerno bez pauze izmenu udaha i izdaha. To se ponekad naziva
kružnim disanjem u kojem su udisaj i izdisaj povezani. Namjerno disanje na taj način
od drevnih se vremena smatralo načinom za prevladavanje inhibicija svjesnog uma.
Bez ove tehnike bilo bi mnogo teže dosegnuti nesvjesno stanje straha. Kružno dišući,
bez zastoja izmenu udisaja i izdisaja, ponovo i ponovo dovršavajte istu rečenicu: "Ja
se bojim", i nemojte podizati olovku s papira. Kada jednom budete sebi dopustili da
pišete o svojim skrivenim strahovima, bit će vam se teško zaustaviti. Ako ovu vježbu
provedete slobodno, dozvoljavajući svojim mislima da lete bez kontrole, otkrit ćete
mnoge čudne i neočekivane asocijacije na strah. Ti će neočekivani strahovi sa
sobom donijeti i druge osjećaje, ne samo strah već i ljutnju, tugu i veliko olakšanje.
Mogle bi poteći i suze. Neka se sve to dogana, ali uvijek se vraćajte disanju i ne
podižite olovku s papira dok ne završite. Ipak, upozorenje: ako se počnete osjećati
previše neugodno, stanite. Dobro je poslije vježbe leći i odmoriti se i na taj način
povratiti ravnotežu. Čini mi se da je ova vježba najdjelotvornija prvi put, ali može se i
ponoviti kad god to želite.
Kakve to ima veze sa čarobnjakovim stavom u vezi sa besmrtnošću? Mogli bismo
reći da je pet minuta posvećenih strahu poput uklanjanja jednog sloja u sistemu
uvjerenja. Besmrtnost je suština ljudskoga života, ali je zarobljena u mnogim
slojevima suprotnih uvjerenja. Ta se uvjerenja aktualizuju u svakodnevnom životu -
mi živimo naše strahove, želje, snove, nesvjesne asocijacije i, na kraju, naše
najdublje uvjerenje da moramo umrijeti. Racionalni um će vjerojatno braniti to
stajalište tvrdeći da je smrt prisutna svuda u prirodi. Ali Merlin bi rekao: "Pobliže
razmotri svoje racionalne sumnje. Iza sumnji je onaj koji sumnja, iza onog koji sumnja
je onaj koji misli, iza onog koji misli je čista svijest koja mora biti svjesna prije nego
što je nastala bilo kakva misao. Ja sam ta svijest. Besmrtan sam i imun na vrijeme.
Nemoj samo razmišljati o meni, prosunujući hoćeš li me prihvatiti ili odbaciti. Zaroni
unutra, oljušti slojeve sumnje. Kada se na kraju sretnemo, znat ćeš tko sam. I tada,
moja besmrtnost neće biti samo zamisao već stvarnost koja se živi."
Pouka šesta
Čarobnjakova svijest je polje koje je svuda. Struja znanja sadržana u tom polju
vječna je i teče zauvijek. Vijekovi znanja sažeti su u trenucima otkrovenja.
Živimo poput valova energije u ogromnom oceanu energije.
Kada se ego povuče, omogućava pristup potpunom sjećanju.
Ti si biće iskustva koje se stalno
pretvara u sjećanje. Kad kažeš 'Ja' pri tome misliš na taj jedinstveni skup doživljaja –
privatnu povijest koja ne pripada nikome drugom. Ništa nije tako osobno kao što su
to sjećanja. Ti i ja hodali smo odvojenim putevima, iako smo hodali zajedno. Nije
moguće da, pri pogledu na cvijet, nas dvojica imamo isto iskustvo. Drugoj osobi
zaista se ne može prenijeti ni jedna suza, ni jedan osmijeh." Kad je Merlin završio,
Arthur je bio uznemiren. "Kada tako govoriš izgleda mi da je svatko potpuno sam",
rekao je dječak. "Ne činim to ja", odgovorio je Merlin. "Ego nas čini usamljenim,
smještajući nas u svijet u koji nitko drugi ne može ući." Vidjevši kako je njegov učenik
uznemiren, Merlin je rekao mekšim glasom: "A ipak se ego može povući. Doni sa
mnom." Ustao je i odveo Arthura iz pećine. Zora još nije svanula. Bio je mrak, a nebo
je još uvijek bilo puno zvijezda. "Što misliš, koliko je daleko ona zvijezda?" pitao je,
pokazavši u smjeru Velikog psa. Bila je sredina ljeta, pa je Sirijus bio sjajan i nisko na
horizontu. "Ne znam. Pretpostavljam da je dalje nego što bih mogao izmjeriti ili uopće
zamisliti", odgovorio je Arthur. Merlin je odmahnuo glavom. "Uopće nije daleko.
Razmisli o slijedećem: ako vidiš zvijezdu, u tvoje oko je ušao zrak svjetla, zar ne?
Svjetlo stalno teče od nje do tebe, poput mosta od svjetla. Što je zvijezda ako ne
svjetlo? Dakle, ako je svjetlo i tamo i ovdje, a takone i izmenu, nema odvojenosti
izmenu tebe i zvijezde. Ti si dio istog jedinstvenog polja svjetla."
"Ali zvijezda izgleda vrlo daleka. Na kraju, ne mogu je izvaditi iz neba", pobunio se
Arthur. Merlin se nasmijao. "Odvojenost je samo privid. Čini ti se da si odvojen od
mene i drugih ljudi jer tvoj ego zauzima stajalište da smo odvojeni i sami. Ali
uvjeravam te, ako povučeš svoj ego, ugledat ćeš kako si okružen neograničenim
poljem svjetla koje je svijest. Svaka tvoja misao nastala je u ogromnom oceanu
svjetla i njemu se vraća, zajedno sa svakom stanicom tvog tijela. To polje svjesnosti
je svuda, to je nevidljivi most do svega drugog što postoji. Dakle, nema ničeg u tebi
što nije dio svakog drugog čovjeka osim ako na to gleda ego. Tvoj je posao da
nadrasteš ego i zaroniš u univerzalni ocean svijesti."
ego se prihvatio odabiranja i odbacivanja doživljaja. Rezultat
toga je izolacija, jer ako biramo i odaberemo stvaramo procjep. Izmenu vas i nečega
što ste odbacili nastaje procjep.
Pod egom se misli na osjećaj osobnog "Ja" koji nije djeljiv s drugim ljudima.
Takvo je sjećanje - živu pojavu pretvara u mrtvu sliku. Ali, ako sam te sposoban
svakog dana zaboraviti, tada ću se ujutro probuditi i vidjeti te iznova. Vidjet ću pravog
tebe, bez starih, iznošenih slika."
Povući ego znači povući sjećanja. Kada to učine, ljudi više nisu izolirani. Individualni
um sužava našu svjesnost, kao kada bismo u svijet virili kroz ključaonicu.
U čarobnjakovom svijetu, svatko dijeli istu univerzalnu svijest. Ona teče zauvijek i
obuhvaća sve misli, sve osjećaje i sve doživljaje. "Sve dok si jedna osoba", poučavao
je Merlin, "ti si poput kapi u oceanu. Kada si dio univerzalne svjesnosti, ti si cijeli
ocean." "Da li se kap tada jednostavno rastopi i izgubi u oceanu?" pitao je Arthur.
"Ne, individualnost se nikada ne zasjenjuje, čak ni u iskustvu oceana svijesti",
uveravao ga je Merlin. "Možeš biti oboje, i ti i sve u isto vrijeme. Izgleda tajanstveno,
ali tako je."
Svi se mi držimo sjećanja jer nas ona odrenuju. Da biste okončali odvojenost i
izolaciju morate biti spremni sagledati nestvarnost sjećanja.
Pomislite na nekoga
koga dobro poznajete - svog muža ili ženu, ronaka ili prijatelja. Prizovite u sjećanje
sve detalje u vezi s tom osobom i zapitajte se što zaista znate o njoj? Neka to bude
više od golih činjenica poput boje očiju, težine, posla ili adrese. Umjesto toga,
razmislite o osobnim karakteristikama, onome što vam se na toj osobi svina ili ne
svina, o menusobnim odnosima, itd. Kada završite s ovom vježbom mogli biste
pomisliti da ste nacrtali točan portret te osobe. Ipak, sve čega ste se prisjetili dolazi iz
vašeg sjećanja, pa ste, dakle, zapravo opisali svoju točku gledišta. Ista osoba mogla
bi se potpuno drugačije opisati s drugog stajališta. Ono što se svina vama, ne svina
se drugima, ono što vi pamtite, netko drugi će potpuno zaboraviti. Nije potrebno puno
analize da biste shvatili da je sve što ste opisali potpuno relativno. Čovjek koji je za
vas visok, za nekog drugog je nizak ili prosječan; težina može postati lakoća, svijetla
kosa tamna, prijatelj neprijatelj, i tako dalje. Zapravo opisujete svoju točku gledišta, a
ne osobu. Štoviše, vaše iskustvo s tom osobom je jedinstveno vaše, zbog čega je
vaš opis još subjektivniji. Ako se sve što ste mislili da znate o toj osobi okrenulo tako
da zapravo indirektno govori o vama, očigledno je da sjećanja izoliraju.
Osobnim načinom na koji gledamo na njega, zapravo cjepkamo svijet, stvaramo
zaklone u koje se sklanjamo i u koje nitko u potpunosti ne može ući. Vaše gledište ne
može se nazvati stvarnim jer je potpuno relativno. Stvarnost ne ovisi o točci gledišta,
ona jednostavno jeste. A većina nas, boraveći u svom privatnom svijetu, ne uspostavlja
često kontakt sa stvarnošću. Nestvarnost je boravište osjetila; stvarnost je
boravište čarobnjaka. Potrebno je pogledati iza zavjese sjećanja da biste otkrili pravo
tkanje stvarnosti.
Pouka sedma
Kada se vrata percepcije počnu raščišćavati vidjet ćete nevidljivi svijet - svijet
čarobnjaka. U vama postoji izvor pročišćenja i preobražaja koje možete piti.
Pročišćenje se sastoji od uklanjanja otrova iz života: otrovnih osjećaja, otrovnih misli i
otrovnih odnosa. Sva živa tijela, materijalna i ona finija, sastoje se od energije koja se
može direktno vidjeti.
Kada smo budni naša je pažnja tako privezana za izgled i zvuke materijalnog svijeta
da je lako pogriješiti i pretpostaviti da je fizičko tijelo jedino tijelo koje imamo.
vaše emocionalno tijelo je živa povijest
onoga što volite i što ne volite, a takone i vaših strahova, nada, želja i tako dalje.
Kada bi vaše emocionalno tijelo moglo samo ući u sobu, vaši bi vas prijatelji odmah
prepoznali jer emocionalno tijelo čini veliki dio vašeg identiteta. Postoje i druga tijela,
takone nevidljiva, koja suučestvuju u vašoj jedinstvenosti. Postoji tijelo znanja koje s
vama raste od ronenja - nazovimo ga mentalno tijelo. Znanje je tananije od osjećaja
jer je sačinjeno od apstraktnih zamisli. Ali još su tananiji razlozi zbog kojih živite, vaša
duboka uvjerenja o životu i njegovoj prirodi - to je smješteno u uzročnom tijelu, onom
vašem dijelu kojim shvaćate suštinu postojanja. Tu se nalazi najdublje sjeme
sjećanja i želja. Sva ta tijela su jedinstvena. I u ovom slučaju, kada bi vaše mentalno
ili uzročno tijelo samo ušlo u sobu, odmah biste mogli biti prepoznati. Dakle identitetvaš
osećaj da ste "Ja"- nastaje iz vaše svijesti o tim tijelima. Čarobnjak zna da se taj
sjaj kreće od tananijeg do grubljeg. "Ja" s kojim se poistovjećujete stvoreno je najprije
vašim uvjerenjima i razlozima za život (uzročno tijelo), što stvara ideje (mentalno
tijelo) i osjećaje (emocionalno tijelo). Tek na kraju tog redosljeda fizičko tijelo dobija
impuls života. Kao što je Merlin rekao: "Smrtnici vjeruju da su tjelesni strojevi koji su
naučili misliti. Zapravo, oni su misli koje su naučile kako da stvore tjelesni stroj."
kada spavaš obavljaš puno više posla
nego što sam ikad vidio da radiš kada si budan"
"Kada spava, tvoje
se fizičko tijelo odmara i obnavlja. Kada sanja, tvoje emocionalno tijelo ostvaruje
svoje želje, strahove, nade i fantazije. Tvoje uzročno tijelo vraća se u svijet svjetla,
koji neki ljudi smatraju nebom. Drugi ga, menutim, vide u trenucima iznenadnih
riješenja problema ili u trenucima uvida koji se pojavljuju iz vedra neba. U svakom od
tih slučajeva radi se o podešavanju usklanenosti izmenu tvojih tijela. Najkreativniji čin
koji ćeš ikad poduzeti je ovaj čin stvaranja sebe. On se odvija na nebrojenim nivoima,
vidljivim i nevidljivim. On koristi svu inteligenciju svemira, sažimajući milijarde godina
znanja u svakoj sekundi života.
Tijelo
je izgraneno od nevidljivih apstrakcija koje se nazivaju informacija i energija - obe su
sadržane u DNK. Menutim, čarobnjak boravi dublje u nevidljivom svijetu znajući da
su vaša najdublja uvjerenja najsnažnije stvaralačke sile. Vaše tijelo izraslo je crpeći
impuls života sadržan u DNK. Bez tog impulsa, informacija i energija su nepokretne.
Slično tome i vaše emocije i misli teku u svijet iz nevidljivih impulsa inteligencije koji
čine vaše najtananije tijelo, uzročno tijelo. Čarobnjaci tvrde da je razlog zbog kojeg
noću spavamo taj što na taj način usklanujemo sva ta tijela nakon aktivnosti i
budnosti. Ali najtananiji posao se obavlja u čistoj tišini. Slijedeći put kada primjetite
trenutak tišine u kojem nije bilo misli, želja ili osjećaja, nemojte ga propustiti. Vaša
svjesnost skliznula je u pukotinu izmenu tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i
uzročnog tijela. U dubokoj tišini vraćamo se krajnjem uzroku, čistom Bitku. Tu se
suočavate, licem u lice, s maternicom stvaranja, izvorom svega što je bilo, jeste ili će
biti; i to ste jednostavno Vi.
Pouka osma
Moć je mač s dvije oštrice. Moć ega traži kontrolu i dominaciju. Moć čarobnjaka je
moć ljubavi. Sjedište moći je unutarnje jastvo. Ego nas prati poput tamne sjene.
Njegova moć je otrovna, čini nas ovisnim i, zapravo, destruktivnim.
Vječni sukob moći završava u jedinstvu.
"Poput svijeće koja je pred suncem nevidljiva i tvoj
će ego nestati pred sveobuhvatnom silom ljubavi. Poput gorkog okusa koji više ne
možeš osjetiti kada ga ispere voda, pomiješana s ljubavlju, gorčina tvog života postat
će slatka poput svježe izvorske vode. I poput plijena kojeg odnosi orao, tvoja će
samovažnost postati bljesak u oku ljubavi koja će te pojesti."
Moć ljubavi je moć čistoće.
Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš
sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita
Arthur znajući da često osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija",
odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubav će te potražiti i raditi na tebi sve dok
ne budeš mogao voljeti."
Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom.
Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile
privlači sve i svakog.
Prava životna moć je
unutarnja. Biti sposoban vidjeti svijet u svjetlu ljubavi, a to dolazi samo iznutra, znači
živjeti bez straha u miru koji se ne može uznemiriti. U ljubavi postoje mnoge tajne
koje su ljudima skrivene. Da bi dobio ljubav, moraš je najprije dati. Da bi bio siguran
da te druga osoba voli neuvjetovano i sam moraš ukloniti uvjete. Da bi naučio voljeti
drugog čovjeka, najprije treba voljeti sebe. Sve to izgleda očigledno. Zašto se, dakle,
ne ponašamo tako? Čarobnjakov odgovor je da je ljubav potrebno otkriti, ukloniti
slojeve ljutnje, straha i sebičnosti koji je prekrivaju poput starog oklopa. Da biste imali
život pun ljubavi, pročistite onaj koji vodite. Nema ispravnog ili pogrešnog pristupa
ljubavi. "Osoba koja očajnički traži ljubav", rekao je Merlin, "podsjeća me na ribu koja
očajnički traži vodu."
u svemu tome, čarobnjak bi rekao da su ove izjave u najboljem slučaju nepotpune.
"Svaka ljubav koju vi smrtnici odredite mora izblijediti i nestati", rekao je Merlin. "Vaša
takozvana ljubav dolazi i odlazi. Kreće se od jednog objekta želje do drugog.
Budući
da je ljubav unutarnja sila, ona se prvo zapaža unutra i usmjerena je prema sebi.
"Smrtnici dobiju groznicu od ljubavi, nemirni su i napeti", rekao je Merlin. "Ako ne
mogu imati svog voljenog ili voljenu misle da će umrijeti. Menutim, zbog ljubavi se ne
može biti nemiran, ne zbog prave ljubavi, jer ona nikada ne traži nekog izvan.
Najpoželjniji dragi ili draga je samo produžetak nas samih. Ljubav za koju smatraš da
ćeš je dobiti od drugih samo otkriva ograničenja u tvojoj vlastitoj svijesti.
"Jednoga dana, kad prone ova nemirna groznica ugledat ćeš u svom srcu malo
svjetlo. Najprije će biti poput iskre, zatim plamička i na kraju ogromne lomače. Tada
ćeš se probuditi i plamen će obuhvatiti Sunce, Mjesec i zvijezde. U tom trenutku, u
svemiru neće biti ničeg osim ljubavi, a ona će ipak boraviti u tvom srcu."
Vijekovima je čovjek promatrao
ovu scenu i razmišljao o njenom nevjerojatnom ustrojstvu i ljepoti. To je savršen
primjer prirodne urenenosti - gledajući u noćno nebo možemo vidjeti tok vremena
tokom milijardi godina i svaki mali korak u životu svemira, od nastanka prvog atoma
vodika do oblikovanja zvijezda i pojave DNK. Ništa nije izgubljeno u tom ogromnom
rasponu vremena; svaki komadić energije i informacije razvio se na takav način
da biste vi, promatrač, mogli gledati u kozmos koji je živa slika cijele vaše prošlosti.
Pouka deveta
Čarobnjak živi u stanju znanja. Znanje upravlja svojim ispunjenjem.
Polje svijesti organizira se oko naših namjera. Znanje i namjera su sile. Ono što
namjeravate mijenja polje u vašu korist. Namjere sažete u riječi imaju čarobnu snagu.
Čarobnjak ne pokušava riješiti tajnu života. On je tu da je živi.
svaka riječ sadrži i znanje i namjeru.
Najbogatije riječi otvaraju skrivene prolaze značenja i znanja. Menutim, drugo
obilježje riječi, namjera, još je moćnija.
Zaista je istina da svi mi koristimo riječi da bismo utisnuli u sebe navike pomoću kojih
život prolazi nesvjesno. Već smo spominjali poistovjećivanje s imenima i etiketama -
naravno, sve su to riječi. Menutim, koje će nam riječi pomoći ukloniti stare navike i
ograničena poistovjećivanja? Ako svaka riječ stvara utisak u umu, je li onda svaka
riječ ograničavajuća? "Paradoks riječi je", rekao je Merlin, "da ih morate
upotrebljavati da bi se disciplinirali i obučili. Hodanje, govorenje, čitanje - sve to dijete
mora naučiti. Majka i otac moraju obučiti dijete na način na koji to svijet zahtjeva, a to
je putem riječi. Problem je u tome što riječi nose i psihološko značenje. Roditelji
primjenjuju riječi da bi djetetu prenijeli osjećaj dobrog ili lošeg, ispravnog ili
pogrešnog. Najsnažniji izrazi su riječi da i ne. Ova dva sloga stvaraju granice ili ih
uklanjaju. Sve ono što mislite da možete učiniti je da, skriveno negdje unutra, obično
ono da koje je izgovorio roditelj ili učitelj negdje u prošlosti. Sve ono što mislite da ne
možete učiniti je ne koje se unutar vas skriva na isti način, a došlo je vjerojatno iz
istog izvora. "Zašto je to paradoks?" pitao je Arthur. "Zato jer, iako nam riječi govore
tko smo, mi smo ipak više od onog što one mogu reći.
Bez obzira na to kakvu kletvu prenose riječi, ljudi se ipak mogu promijeniti. Snaga
riječi sposobna je stvoriti nešto novo, a ne stvara samo ograničenja." Čarobnjaci
upotrebljavaju riječi da bi stvarima kojima smo mi navikli reći ne, rekli da. Na
jednom nivou to čini i ova knjiga - tka novi svijet značenja da bi zamijenila stara
značenja s kojima smo odrastali. Menutim, tu postoji i veća misterija. Riječi izražavaju
znanje i namjeru: dakle, oblikovanje namjere riječima prvi je korak da se ona ostvari.
"Smrtnici i čarobnjaci nisu tako različiti kao što bi mogao misliti", rekao je Merlin. "
jedni i drugi šalju želje u polje očekujući odgovor, ali u slučaju smrtnika poruke su
nejasne i zbunjene; u slučaju čarobnjaka, one su kristalno jasne. Nijedna namjera se
ne zanemaruje, ali možda ima prepreka za njeno ispunjenje jer je u njoj skriveno
mnogo sukoba – svi sukobi ljudskoga srca."
Da biste to učinili, potrebno je najprije ukloniti naviku mišljenja na način koji
sprečava svemir u ispunjavanju vaše želje. Zamislite da je vaš um radio predajnik koji
bombardira polje svjesnosti porukama. Ako sjednete i tiho promatrate svoj um, vidjet
ćete da je pun izmješanih signala. Istovremeno sumnjamo u ono što želimo postići;
osoba kakva bismo željeli postati možda i nije ono što uistinu želimo, itd.
Um je jednostavno pun besmislenih ponavljanja. Procjenjuje se da je oko 90 % misli
koje netko pomisli odrenenog dana jednako onima prethodnog dana. To je zato jer
smo bića navike, brige i opsesije. Na kraju, um je pun nesvjesne statike koja seže
unatrag do samog početka dječjeg sjećanja. Možda obraćate pažnju samo na svoje
svjesne, voljne misli, ali vaš nesvjesni um brblja u pozadini pun neispunjenih nada,
starih strahova i želja, ukratko, ispunjen svim onim što se u prošlosti nije ispunilo.
Namjere su jednostavno želje, a želje su povezane s vašim potrebama. Dakle, sva ta
aktivnost uma koja se nije ispunila sastoji se od starih potreba koje se nisu
zadovoljile. Tisuću puta u prošlosti pomislili ste: "Ja želim", ili "Ja bih htio", ili "Nadam
se", ali ništa se nije dogodilo ili se dogodilo ono što niste željeli. "Volio bih kada bih
mogao isprati tvoj mozak", promrmljao je jednom Merlin kad se Arthur ponašao na
posebno nejasan način. "Tvoje misli bi trebale imati jasan tok; a umjesto toga, u glavi
ti je rat." "Zašto ne možeš isprati moj mozak?" pitao je bezazleno Arthur. "Jer svi i
sve u njemu si ti," prosiktao je Merlin. "Pretvorio si se u sve te stare sukobe koji se
ponavljaju, a oni neće nestati dok se ne promijeniš."
Prvi korak prema promjeni je prepoznavanje. Prepoznajte da se bar nekoliko nada i
želja ostvarilo. Neočekivano, bez vašeg truda, netko vas je nazvao baš kada je vama
bilo potrebno da razgovarate; pomoć je došla iz nevidljivih područja; stigli su odgovori
na molitve. Sve se to dogana u polju. Kada imate namjeru i kada je pošaljete u
univerzalnu svjesnost, zapravo se obraćate sami sebi u drugom obliku. Kao pošiljalac
poruke, vi ste pojedinac koji živi ovdje, u vremenu i prostoru. Ali, vi ste takone i
primatelj poruke, prerušeni u više jastvo koje je nadreneno vašem prostorno vremenskom
identitetu. Štoviše, vi ste i medijum kroz koji je poruka poslana, sama čista
svjesnost.
svakoga dana odvojite malo vremena da biste razmotrili sadržaj
svog uma. Čin zapažanja, iako vrlo jednostavan, jedna je od najmoćnijih metoda za
stvaranje promjene. Ono što ne vidite ne možete ni promijeniti.
"Bog ne prosunuje, to čini samo um". Ispunjenje svih želja je ono
što Bog želi svakome. To je naše prirodno stanje jer smo mi stvaratelji svoje
stvarnosti.
Pouka deseta
Svi mi imamo zasjenčeno jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjena nije tu da nas
povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenu
možemo je iscijeliti. Kada je sjena iscijeljena pretvara se u ljubav. Kada budemo
mogli živjeti sa svim našim suprotnostima, živjet ćemo, poput čarobnjaka, naše
potpuno jastvo.
"Sa svim tim ljudima koji se bore za tvoje tijelo zaista je
čudno što se osjećaš usamljen.
"Ne možeš postati čarobnjak sve dok ponovo ne počneš razmišljati kao dijete", rekao
je Merlin. "Kako razmišlja dijete?" pitao je Arthur. "U prvom redu, osjećajući. Dijete
osjeća kad je gladno ili pospano.
Dijete je naučilo sumnjati u svoje vlastite instinkte. Unutarnji impuls "to je ono što
želim" pretvara se u pitanje: "Da li je ispravno da to želim?"
"Nisam znao da svi vi smrtnici radite isti
posao." "Radimo li?" pitao je Arthur. "Kakav bi to posao mogao biti?" "Čuvar zatvora",
odgovorio je Merlin, odbijajući reći bilo što više o tome.
Jednostavno slušaj. Kao svi zatvorenici i ono piše poruke po
zidovima ćelija."
Okončati unutarnji rat znači završiti sukob izmenu svih svojih ličnosti. Moguće je
osloboditi zasjenčeno jastvo njegovog tereta potisnutih energija iz prošlosti i na taj
način stvoriti uvjete za unutarnji mir, jer strah od povrede je taj zbog kojeg vaši
unutarnji glasovi ne vjeruju jedan drugom. Menutim, ne možete početi uklanjati ove
unutarnje napetosti sve dok ne saznate od čega su načinjene vaše ličnosti.
Ličnost je uvek načinjena od istog materijala neke stare energije pridružene sjećanju.
Kritika ili nepravedna kazna zadržat će se u nama ponavljajući
svoj scenario uvijek iznova sve dok slijedeći put neka druga energija, na primjer,
energija pravilnog postupka i pohvale, ne izrazi svoju točku gledišta. S ovim potisnutim
energijama možete lako stupiti u kontakt. Sjedite u tihu sobu. Lagano dišite.
Zatim, bez promjene u ritmu disanja, obratite pažnju na lagani ritam i tok disanja.
Nemojte ići dalje sve dok vam disanje ne bude ugodno i smireno. Kad se to dogodi,
pokušajte se prisjetiti izuzetno neugodnog doganaja iz svoje prošlosti, doganaja u
koji su uključeni snažni negativni osjećaji poput sramote, poniženja ili krivice. Recimo
da su vas uhvatili kako varate na testu ili kradete. Nije bitno da li je doganaj bezazlen
ili ozbiljan, u ovom trenutku u potrazi ste za osjećajima koji su u vezi s njim. Prizovite
jasnu sliku tog doganaja u svoj um i osjetite ono što ide s njim. Sada obratite pažnju
na svoje disanje - ono više neće biti lagano. Ovisno o vrsti osjećaja koje ste prizvali,
vaše disanje će biti intenzivno ili površno, možda ćete čak dahtati ili zadržavati dah.
Ove promjene odraz su činjenice da je disanje vjerno ogledalo procesa mišljenja, a
posebno emocija kojih se sjećamo. Ono što doživljavate su tri komponente o kojima
smo govorili: sjećanje, energija i vezanost. Kada se one spoje, eto početka
podličnosti. Sve podličnosti žele isto: izraziti se kroz vas. Dijete koje plače, usamljeno
dijete, frustrirani adolescent, ljubavnik koji se nada, ambiciozni radnik svi oni žele
živjeti svoj život kroz vas. I to čine, naizmjenično.
Ako ne osjećate oslobananje
energije u oblicima koje sam upravo opisao, to znači da ih umom zadržavate. Um
se može zaobići promjenom u ritmu disanja: pokušajte disati površno i prilično brzo.
Ovo brzo, površno i ritmično disanje smetat će svjesnom umu i omogućiti će energijama
da ga zaobinu. Na taj način možete disati minutu ili dvije, ali ne duže, jer
oslobananje može postati prejako. Ova vježba može se ponoviti da bi "izdahnuli"
stare potisnute energije, ali je takone vrlo korisna u neutraliziranju novih emocija ili
osjeta koji žele izaći. Poput svih drugih vaših vidova i vaša sjena se želi izraziti i
osloboditi. Prvi korak sastoji se u tome da se pronane prirodan, ugodan način za
uklanjanje negativnih energija, a ne da se pohranjuju u skrivenim tamnicama uma.
Pouka jedanaesta
Čarobnjak je učitelj alkemije. Alkemija je preobražaj.
Kroz preobražaj počinje potraga za savršenstvom. Vi ste svijet.
Kada preobrazite sebe, svijet u kojem živite bit će takone preobražen.
Ciljevi potrage, junaštvo, nada, milost i ljubav naslijene su bezvremenog.
Da biste prizvati čarobnjakovu pomoć potrebno je biti snažan u istini, a ne tvrdoglav u
prosunivanju.
Ja sam taj koji se
želi pretvoriti u zlato."
Alkemija je umjetnost preobražaja. Onako kako je podučavaju Čarobnjaci, alkemija
služi preobražaju smrtnika iz stanja neznanja u stanje prosvjetljenja i blaženstva.
Merlin je rekao: "Alkemija se zbiva svo vrijeme. Nije moguće zaustaviti preobražaj na
svim nivoima života. Tvoj preobražaj je ono što me zanima. U usporedbi s tim,
pretvaranje neplemenitih metala u zlato je trica." Alkemija je potraga, a potraga se
kreće uvijek u istom smjeru - prema savršenstvu. Baš kao što je zlato najplemenitiji
metal jer se ne može pokvariti, savršenstvo ljudskog bića znači život bez patnje, bola,
sumnje i straha. "Ali što ako ljudska bića ne mogu biti savršena? Što ako smo zaista
tako slabi i nesavršeni kako izgledamo?" pitao je Arthur. "Tajna nije u tome kako
izgledamo", odgovorio je Merlin, "već u tome kako duboko smo spremni gledati."
Potraga je osobno putovanje na kojem svaki čovjek korača sam. Ali Merlin je još
puno toga želio reći Arthuru prije nego ovaj otpočne svoju potragu. "Često sam ti
govorio da ova vreća kostiju i mesa nije tvoje tijelo i da ograničena ličnost koje si
svjestan nije tvoje jastvo. Tvoje tijelo je zapravo beskonačno i u jedinstvu sa
svemirom. Tvoj duh obuhvaća sve duhove i nema granica u vremenu i prostoru.
Rad na alkemiji će ti otkriti te istine." Kad je Merlin izgovarao ove riječi, doba
čarobnjaka gotovo da je već bilo prošlo, ustupajući mjesto novom dobu kojim će
vladati razum. Razum smatra da je alkemija nemoguća, a uporedo s procesom u
kojem su čarobnjaci skliznuli u legendu, ljudi su počeli prihvaćati da su ograničeni
životom u materijalnom tijelu unutar uskih granica vremena i prostora. Budući
prihvaćamo da su čvrste pojave stvarne, stvarnost pripisujemo i čvrstoj materiji od
koje smo načinjeni. Isti atomi vodika, dušika, kisika i ugljika stvaraju oblake, stabla,
cvijeće, životinje i naše tijelo, ali se neprestano mijenjaju - u vašem tijelu je
ove godine manje od jedan % atoma koji su tu bili prošle godine. Čak i u
materijalnom smislu nema previše logike reći da smo načinjeni od čvrste materije
kada se u njoj nalazi svijet praznog prostora i stalnog toka. Potraga alkemije počinje
ispod površine atoma i molekula, a iznad pojavnosti i promjene. Još kao dječak
Arthur je žudio za svojom prvom potragom i nadao se da će mu Merlin dati konja i
mapu. Ali Merlin je rekao: "Tamo kuda ideš mape su beskorisne jer se teritorija
neprestano mijenja. Mogao bi s istim uspjehom ocrtati mapu tekuće vode."
Jednom kada prihvatite da niste ništa manje od samog toka života, potraga za
savršenstvom nadilazi bezgranično.
Suština, bitak i ljubav koji sačinjavaju
ljudsko biće posjeduju svoj vlastiti život koji počinje i završava u istoj nevidljivoj
svejsnosti.
Prema aikemičarskoj tradiciji, da bi se stiglo do magičnog proizvoda zvanog život,
potrebno je tajanstveno uskladiti četiri elementa - zemlju, zrak, vodu i vatru.
Neporecivo je da ste načinjeni od zemlje, zraka i vode koji su nastali iz nekog drugog
oblika života, poput hrane. Menutim, vatra koja pokreće ove beživotne materije ne
može se opisati, jer to nije vidjiva vatra, nije čak ni metabolička vatra.
To je vatra preobražaja, čista i jednostavna. Dakle, vi ste preobražaj, onaj koji
preobražava i preobraženo. Vi ste svoj vlastiti alkemičar koji stalno preobražava
tupe, beživotne molekule u živo otjelotvorenje sebe. Radi se o najkreativnijem i
najčarobnijem činu koji ćete ikada izvršiti. Nema granica čudu te alkemije. U svakom
trenutku možete čitati knjigu, variti obrok, stvarati proteine i enzime, pohranjivati
informacije u sjećanje, rasti, disati, osjećati svoju okolinu, zarastati ranu, mijenjati
mrtve stanice, uklanjati viruse i još obavljati bezbrojne druge aktivnosti. Svi se ti
preobražaji mahom odvijaju neopaženo. Alkemičar je nevidljiv, radi iza scene, a
rijetko tko se uopće trudi misliti o tome tko je on ili ona. Njen dom nije vrijeme ili
prostor već ono što je bezvremeno, što je iznad sjećanja.
Čak i bez slike koju
biste promatrali i bez tijela, ostajete ono što jeste – svijest koja promatra i koja ostaje
ista iako se životni prizori stalno mijenjaju.
Pouka dvanaesta
Mudrost je živa i stoga uvijek nepredvidljiva. Red je drugo lice kaosa, kaos je drugo
lice reda. Unutarnja neodrenenost je put do mudrosti. Kada je čovjek u potrazi,
nesigurost će uvijek biti s njim - on će se spoticati, ali nikada neće pasti.
Ljudski rod podvrgava se pravilima.
Rod čarobnjaka ne poznaje pravila - oni teku s prirodom života.
"Ponaša se poput bezglave lopte koja ne zna što će
slijedeće učiniti." "Tako to izgleda kada biće živi potpuno vjerujući Bogu", rekao je
Merlin. "Ono provodi dane slijedeći jedan bezbrižni impuls za drugim nerazmišljajući
o budućnosti, a ipak se, moraš priznati, sasvim dobro snalazi."
Priroda života je takva da sadrži i red i kaos. Iz nereda nastaju obrasci i vraćaju se
natrag u nered.
"Smrt je privid", rekao je Merlin, "ali patnja smrtnika zbog smrti vrlo je stvarna.
Nijedan smrtnik zapravo ne zna što je to smrt, a ipak je se tako boji da se protiv nje
bori svom snagom neshvaćajući kako na taj način stvara ogroman nered i kaos."
"Ja živim bez izbora i nalazim da je takav život mnogo sretniji." "Bez izbora? Ali ti
donosiš odluke baš kao i ja", protestirao je Arthur. Merlin se nasmijao: "Zavarala te
pojava. Pogledaj svoju ruku. Nema sumnje da ona pripada tebi, a ipak ti ne
odlučuješ kako će stanice rasti; nemaš pojma što pokreće mišiće i živce; ne utičeš
svjesno na rast noktiju, niti zacjeljuješ ranu kada se ogrebeš, zar ne?" "Točno, ne
moram raditi ništa od toga." "Drugim riječima, ne radi se o tvom izboru", nastavio
je Merlin. "Te su funkcije predane nevoljnoj strani mozga koja za njih brine
automatski. Na isti sam način i ja predao automatskoj strani svog mozga sve ono
čemu ti posvećuješ tako mnogo vremena - mišljenje, odlučivanje, sjećanje, izabiranje
i prosunivanje; što je samo drugi način da kažem da sam ih predao Bogu." "Čemu ti
onda služi svjestan um?" pitao je Arthur. "Da bih uživao u svijetu i čudu Života.
Ja sam svjedok svega što jeste, a kao predstava, uvjeravam te, ništa nije tako
iznenanujuće, tako lijepo ili tako ispunjavajuće."
Nered je nepredvidljiv i izvan je našeg
nadzora te nas dovodi u stanje stresa. Razmislite o trenucima kad su nered i
neizvjesnost iznenada preuzeli nadzor nad vašim životom: propušteni let aviona, kvar
na automobilu, vijest da je netko koga volite ostao bez posla. U takvim slučajevima,
situacija se gotovo uvijek sredi; nema stvarne opasnosti za vaš opstanak - samo
manja neugodnost. Ipak, vaš je nervni sistem vjerojatno reagirao vrlo snažno,
izražavajući strah i neugodnost jer su vaši planovi propali. Reakcija ega na kaos je
borba protiv njega i nametanje većeg nivoa kontrole. Slijedeći put kada budete
putovali avionom vjerojatno ćete višestruko provjeriti red letenja i krenuti nešto ranije.
Slijedeći put kada se automobilom povezete na put, vjerojatno ćete se pobrinuti da
se isti kvar ne ponovi. Problem je u tome što sav taj trud, briga, planiranje i kontrola
djeluju protiv suštine života. Život obuhvaća red i kaos. Ne možete imati jedno bez
drugoga. Ako želite biti u toku života, ne možete se istovremeno protiv njega boriti.
Zato tragatelj za savršenstvom prihvaća da će njegov put uvijek biti neodrenen, da će
uvijek biti ponešto izvan ravnoteže. "Uloga učenika je da se uvijek spotiče", rekao je
Merlin, "a da nikad ne padne."
"Tvoj je život već organiziran u sebi", rekao je Merlin. "Život teče iz života, pupoljak
se razvija u cvijet, dijete odrasta u čovjeka. Vjeruj u svaki taj stupanj, slavi ga i
dozvoli da ti bez napora done slijedeći."
sve što ste zamislili istinito - vaša se budućnost
ne sastoji od samo jednog već od svih mogućih scenarija. Od sadašnjeg trenutka oni
se šire poput nevidljivih niti.
Život svakog čovjeka baš je takav; samo naš pogrešni osjećaj kontrole želi nametnuti
red tamo gdje može postojati jedino nepredvidljivost. Ego mora preispitati svoje
strahove i prestati s pokušajem kontrole. To je velik dio potrage na koju ste se
zaputili. Ako prihvatite tok života i predate mu se, prihvatit ćete ono što je stvarno.
Jedino kada prihvatite ono što je stvarno moći ćete s tim živjeti u miru i sreći.
Alternativa je borba koja se nikada ne završava jer je to borba s nestvarnim, s
prividom života umjesto sa životom samim.
Pouka trinaesta
Stvarnost koju doživljavate odraz je vaših očekivanja.
Ako svakog dana projektirate istu sliku, vaša će stvarnost svakog dana biti ista.
Kada je pažnja savršena, ona iz kaosa i nereda stvara red.
"ponašamo se u skladu s onim što očekujemo da vidimo, čujemo i dodirujemo.
Svako iskustvo zasnovano je na kontinuitetu, koje njegujemo sjećajući se svega
onako kako je to bilo prošloga dana, prošloga sata ili prošle sekunde. Merlin mi je
rekao da kad bih mogao gledati potpuno bez očekivanja, ništa od onog što smatram
stvarnim ne bi bilo stvarno. Svijet kakvog vidi čarobnjak je stvaran nakon što svane
svjetlo. Naš svijet je sjena po kojoj se spotičemo u mraku."
Čarobnjak se potpuno oslobodio poznatog. Za njega se sloboda nalazi u nepoznatom,
jer štogod je poznato prošlo je i mrtvo. "Znaš li zašto stalno govorim da je tvoj
svijet zatvor?" pitao je Merlin. "Jer što god zamislio um, to mora biti ograničeno. Čim
oko doživljaja omotaš riječi ili ga zatvoriš u misli ili kažeš 'ja znam', iz njega je nestalo
nešto čudesno i nevidljivo. Granice su kavezi; stvarnost je osjetljiva ptica koja drhti u
tvojoj ruci. Zadrži je predugo i umrijet će."
Istina je da je nepoznato vaša karta do slobode, ali je isto tako istina da se ego
osjeća bolje u granicama.
Nema dokaza da je budnost drugačija. "Stvarna" planina ili oblaci ne posjeduju
opipljivu stvarnost izvan slike koja se nalazi u vašem mozgu. Arthur je bio šokiran
kada je Merlin proglasio vidljivi svijet prividom. "Ali ja mogu dodirnuti predmete
oko sebe i opipati ih. Ako udarim glavom o stijenu, dobit ću čvorugu", protestirao je.
"Slike nisu samo vidljive", podsjetio ga je Merlin. "I u snu možeš dodirnuti predmet i
osjetiti potpuni doživljaj." "Pa zašto onda razlikujem budnost i snove? Zašto jedno
zovemo stvarnost, a drugo privid?" "Navika. Kada bi smrtnici preuzeli znanje od
čarobnjaka naučili bi kako da u budnom stanju svijesti čine ono što sada čine u
snovima. Tada bi se granice počele topiti i stvarnost bi te prizvala iz tvog prikrivenog
zatvora."
Svi mi doživljavamo novo i nepoznato, ali malo tko na nepoznato gleda kao na silu
koja nas priziva. Nepoznato posjeduje ključeve za drugačiju stvarnost.
U nišama svog srca potrebno je odlučiti se izmenu poznatog, koje je
ustajalo ali blisko, i nepoznatog, koje je svježe polje svih mogućnosti.
Živeti s poukom znači prijeći granice poznatog. Kada biste mogli zaboraviti sve i ne
očekivati ništa, automatski biste uklonili granice koje vas odvajaju od više stvarnosti.
Ta viša stvarnost izmješana je s onom bliskom koju vidite i kroz koju se krećete
svakoga dana; ništa ih ne razdvaja. Ipak, te dvije stvarnosti mogle bi biti i milionima
kilometara daleko.
Uz naviku i inerciju, strah takone održava stvarnost istom.
Iako poznajete sobu,
napetost je tu, a slično je i sa dnevnim svjetlom, samo što je u tom slučaju strah
zakopan malo dublje. Umjesto da nas plaši mrak, potrebno nam je nešto više:
nesreća, promjena navike, iznenadni gubitak sigurnosti. Bez obzira na to što se
osjećate sigurni u svijetu poznatog, nesreća podsvjesno nikada nije daleko od vas.
To je moć neodrenenosti. Sve dok ste sigurni, zapravo, živite u granicama. A ipak,
ono u što ste tako sigurni u sebi sadrži nova obilježja. "Bog je načinio ovaj svijet",
rekao je Merlin. "Dakle, on mora biti dovoljno zanimljiv da zadrži njegovu pažnju. Ako
stvari postanu ustajale, dosadne i predvidljive, možda si ti taj koji je izgubio
sposobnost zainteresiranosti."
Egu je teško prihvatiti otvaranje puta ka neodrenenosti, a ipak to je jedina staza koja
vodi u čarobnjakov svijet.
Pouka četrnaesta
Čarobnjaci ne žale za izgubljenim jer jedino što se može izgubiti je nestvarnost.
Ako izgubiš sve, stvarnost će ti ipak ostati.
Ispod krša uništenja i katastrofa zakopano je skriveno blago.
Kada gledaš u pepeo, gledaj pažljivo.
Vide da je smrt samo reorganizacija. Materijal od
kojeg je ptica načinjena vraća se zemlji i miješa se s elementima koji su mu omogućili
ronenje." Dječak je za trenutak razmislio: "Zašto se bojim toga što vidim?"
"Sjećanje. Bez obzira na to znaš li ti to ili ne, od djetinjstva stvaraš zamisli o smrti pa
se kasnije sjećaš straha i bola koji su povezani s tim sjećanjima." Dječak je bio
premlad da bi razumio sve što Merlin govori pa je, poput većine djece, prestao
zapitkivati. Bio je zadovoljan Merlinovim objašnjenjem sve dok, godinama kasnije,
nije shvatio da bi se smrt mogla dogoditi i njemu, a ne samo životinjama. "Mislim da
ću se", rekao je Arthur kad je imao dvanaest godina, "sve više bojati smrti kako
budem rastao." Merlin je klimnuo: "Sa različitim doživljajima sve više i više će ti se
javljati sjećanja. Ali ima tu i nešto drugo. Smrtnici se boje smrti jer se boje da će
izgubiti ono što posjeduju. Kad vidiš mrtvu životinju ne možeš reći koji dio nje je
umro. Nakon njenog posljednjeg izdaha, tijelo joj jednako teži, a stanice su isto tako
jednake. Jedino nema disanja i onog što je iza disanja. Menutim, smrtnici imaju kuće
i posjeduju predmete u njima. Imaju obitelji i drage doživljaje. Izgubiti njih - to je uzrok
strahu. Ali otkrit ću ti tajnu. Nitko ne umire u trenutku smrti. Smrt je početak, a ne kraj.
Kad se smrtnici boje smrti, oni se samo vežu za svoja sjećanja. Nitko zapravo ne zna
kakva je smrt. Prihvati stajaliište čarobnjaka i poželi dobrodošlicu svim gubicima, čak
i krajnjem gubitku - smrti." "Pokušat ću", rekao je Arthur sumnjičavo, "ali ti si u pravu.
Ima mnogo toga što ne želim izgubiti." "Samo popusti malo stisak i zapamti: za što
god se vežeš, to je već mrtvo jer pripada prošlosti. Umri za svaki trenutak i otkrit ćeš
vrata do života koji se nikad neće završiti."
svijet pretrpao ljudima, životinjama i biljkama. Šume bi se uskoro zagušile
vlastitom životnom silom, mora bi vrvjela od bića koja se bore za prostor i zrak, i ne bi
više bilo osjetljive prirodne ljepote i ravnoteže."
Čarobnjaci kažu da je smrt nespoznatljiva zbog različitih razloga jer normalno
iskustvo, a s njim i naš uobičajeni način spoznaje, u trenutku smrti prestaje.
Normalno iskustvo je usmjereno prema onome što možemo vidjeti, čuti, dodirnuti,
omirisati i probati. Tome se dodaju misli i emocije. Umrijeti znači napustiti osjete,
napustiti materijalni svijet i prihvatiti novu vrstu percepcije. "Kada bi ti samo znao",
rekao je Merlin, "da sam ja već mrtav!" "To nije moguće", priključio se Arthur. "Biti živ
za mene znači jesti, piti, spavati i doživljavati svijet. Ne činiš li i ti to svo vrijeme baš
poput mene?" Merlin je odmahnuo glavom. "Zašto misliš da život i smrt ne mogu biti
zajedno? Kada istovremeno činim sve to što si spomenuo, ja sam takone u stanju
čistog znanja, svjestan sebe kao onog koji nikad nije ronen i nikad neće prestati
postojati. Smrt otkriva takvo stanje. Ako si sretan i otkriješ to ranije, prije nego što
napustiš svoje tijelo, tim bolje." "Vrlo si sretan što se više ne moraš bojati smrti",
primjetio je Arthur. "To je istina, ali ja sam donio odluku koje bi se većina vas
smrtnika klonila. Odlučio sam slijediti smrt i zagrliti je poput ljubavnice, dok vi zauvijek
bježite od nje kao da je demon. Smrt je vrlo osjetljiva i ako je pretvarate u demona,
ona vam neće prići i zadržat će sve svoje tajne za sebe. Zapravo, sve ono čega se
bojite u vezi sa smrću je projekcija vašeg vlastitog neznanja. Bojite se onoga o čemu
ništa ne znate."
odrastanje iz djetinjstva u adolescenciju je gubitak s jedne točke gledišta, a dobitak s
druge; vjenčanje je gubitak samačkog života, a dobitak partnera. Dobitak i gubitak su
dva lica istog nov. Jedino što u životu donosi apsolutni dobitak je dobitak svjesnosti,
a ovdje se radi upravo o tome. "Jesi li ikad pomislio da ne možeš ništa izgubiti", pitao
je Merlin, "jer nikad nisi ništa ni imao? Jedino što si ikad zaista imao jesi ti sam.
Jastvo provodi neko vrijeme u kući ili na poslu, ili provodi vrijeme u prisustvu drugih
stvari ili odrenene količine novca, ali s vremenom će se sve to promijeniti. I tada će ti
ostati samo sjećanje, slika, koncept. To nije stvarno, to su djelići uma. Misli su poput
gostiju u hotelu: prijave se i odjave se, a ti si još uvijek tu. Prema predmetima
i posjedovanju moraš se odnositi na isti način. Oni dolaze i odlaze. Ono što ostaje
jesi ti sam." Život je pun suprotnosti, malih ili velikih. Ego je na sebe preuzeo teret
čuvanja vašeg života. Brani vas od gubitaka ili nesreća i odbija zamisao o smrti
što duže može. Ali čarobnjak prihvaća svaku suprotnost i svaki gubitak iz slijedećih
razloga koje možete primjeniti na vlastiti život: sve je stvoreno iz energije. Nakon što
je stvoren, svaki se energetski oblik održava odreneno vrijeme. Nakon perioda
obrasci se moraju uništiti. Uništavanje se odvija u ime života, jer oko nas nema
ničega osim života. Menutim, ego se veže za odrenene oblike energije koje ne želi
vidjeti uništene. Novac, kuća, odnos, vlada - na svoj način, sve su to oblici energije
koje pokušavamo zaštititi od toka vremena. Ljudi se bore do smrti, kao što kaže
izreka koja znači da će se nešto braniti sve dok uništenje ne bude jedina alternativa.
U stvarnosti takva borba nije potrebna. Ne možemo se boriti da bi ruža procvjetala.
Ne možemo se boriti da bi se embrio razvio u dojenče – to se jednostavno dogana
prema vlastitom ritmu. Ego lako prihvaća ovu činjenicu u vezi sa ružama i djecom, ali
ne u pogledu novca, kuća, odnosa i drugoga za što se veže. Nasuprot tome,
čarobnjak vidi da životom upravljaju isti univerzalni zakoni. Na kraju, ego se nije
morao truditi ili boriti da bismo uopće postojali.' Naprezanje ega predstavlja vrstu
suprotstavljanja životu jer se na taj način nameće umjetni život.
"Priroda uzima život iz vlastitih razloga u svoje vlastito vrijeme", rekao je Merlin.
"Ako želiš cvijeće izvan sezone, možeš napraviti umjetni cvijet koji će trajati zauvijek,
ali nitko ga neće zamijeniti za pravi, živi cvijet."
Slično tome, kada osjetite potrebu da kontrolirate i da se borite, da zadržite ljude,
novac i predmete za sebe kad vidite da odlaze, suprotstavljate se univerzalnoj sili
koja sve održava u ravnoteži. "Morat ćeš steći povjerenje prije nego što ispustiš
kontrolu iz ruke. Uvjetovanje stvara nepovjerenje jer vi smrtnici tako očajnički želite
vjerovati da ste imuni na cikluse prirode", rekao je Merlin zabavljajući se pomalo.
"Vaša tijela se ranaju, stare i umiru, a vi maštate o tome da iza sebe ostavite
besmrtne zgrade i kipove, ugled i kovčege pune bogatstva. Činite kako želite, ali ako
želite pobjeći od bola i smrti, prvo pobjegnite od privida da ste iznad prirode."
Kada budete sposobni vidjeti sjeme mogućnosti u pepelu katastrofe, povjerenje će
početi rasti. Povjerenje dolazi u stupnjevima. Prvo, sagledajte pogrešku u prosunivanjima
ega u vezi s gubicima. "Bol nije istina", rekao je Merlin. "Bol je to kroza što
smrtnici prolaze da bi pronašli istinu." Drugo, potražite drugu stranu nesreće ili
gubitka, majušno sjeme novog koje se želi roditi. "Kada gledaš u pepeo", savjetovao
je Merlin, "gledaj pažljivo." Treće, uklonite osjećaj krivice i potrebu za žaljenjem i
zamijenite ih smirenim, sigurnim znanjem da ste zaštićeni prirodnim planom - što god
da ste izgubili, to je privremeno i nestvarno. Bilo je predodreneno da ode, ne zato
jer je priroda okrutna i bezosjećajna, već zato što je svaki vaš korak prema stvarnosti
dragocjen. U tom svjetlu vidjet ćete da su gubitak i dobitak samo maske, ispod kojih
postojano svjetlo vječnosti obasjava sve, tkajući jedinstvo iz kaosa.
Pouka petnaesta
Koliko poznajete ljubav, toliko postajete ljubav. ljubav je više od osjećaja.
To je prirodna sila i stoga se u njoj nalazi istina. Kada kažete riječ "ljubav", možete
naslutiti njen smisao, ali njena suština ne može se izreći.
Najčistija ljubav nalazi se tamo gdje je najmanje očekujete – u nevezivanju.
Čarobnjakova ljubav je nevjerojatno živa i
teče energijom kozmosa. Da bi se to dogodilo, moraš biti poput prazne posude.
Smrtnici su tako puni ega da nema mjesta ni za što drugo.
Pouka šesnaesta
Osim budnosti, spavanja i sanjanju postoje beskonačna područja svijesti.
Čarobnjak istovremeno živi u svim vremenima.
Čarobnjak vidi beskonačan broj varijanti istog doganaja.
Tokovi vremena jesu niti mreže koja se proteže do vječnosti.
"bez obzira na to kamo
otišao, ista se beskonačnost proteže u svim smjerovima.
se može predvidjeti, mogli biste nadzirati svoju sposobnost projekcije. Živite više
ideale sada. Sagledajte budućnost zasnovanu na uvjerenju da se univerzum brine za
vas, da rastete prema višoj svijesti, da su ljubav, istina i prihvaćanje sebe već vaši.
Nije potrebno postići ta stanja da biste ih sada živjeli.
Živjeti ih sada - to je način da se ona postignu.
što smatramo "stvarnim" vremenom i prostorom zapravo su
predrasude koje smo naslijedili u djetinjstvu.
"Nazivam to mrežom vremena", objasnio je Merlin, "jer sebe vidim kao pauka koji
sjedi u njenom središtu i iz kojeg izlazi struja doganaja. Svaki doganaj je potreban da
bi mreža postojala, ali ja mogu izabrati koju ću nit slijediti." Čarobnjaku je lako
prebaciti se iz lokalnog u univerzalno vrijeme, od izoliranih doganaja do cjeline.
Kako se naučiti da se vrijeme vidi kao cjelina, a ne kao pravolinijsko kretanje? U priči
je Merlin pokazao Arthuru da je on prostorno središte svemira bez obzira na to gdje
se nalazio. Isto se može učiniti s vremenom. Razmotrite ovaj trenutak, a zatim se
vratite unatrag do prethodnog dana, prethodne godine, prethodne decenije. Vratite
se do svog ronenja, a zatim ubrzajte do prošlih vijekova, prahistorije i početka svijeta.
Vratite se unatrag do nastanka Zemlje, nastanka Sunca i zvijezda. Kada nestanu
zvijezde i vi se vratite u primordijalni svemir, stići ćete do trenutka Velikog praska.
U tom trenutku vaša mašta vjerojatno neće moći dalje zamišljati slike, ali se ipak ne
morate zaustaviti. Nema stvarnog početka vremena, jer ako bilo koji trenutak
nazovete početkom, uvjek ćete postaviti pitanje o tome što je bilo prije njega.
Slično tome, ako počnete od sadašnjeg trenutka i krećete se unaprijed u vremenu,
možda će vam nestati slika nakon što zamislite kraj svijeta, smrt sunca i umiranje
galaksija. Menutim, vrijeme nikada neće završiti, jer ćete uvijek postaviti pitanje o
tome što će biti nakon toga. Ukratko, vrijeme se proteže u vječnost na obe strane,
bez obzira koji trenutak izaberete kao početak. Ovaj zaključak govori vam dvije stvari:
vi ste središte vječnosti i sve točke u vremenu su jednake. To mora biti istina jer je
vječnost jednaka bez obzira na to od kojeg trenutka počeli. Rečeno je da je vrijeme
način na koji nas priroda sprečava da doživimo sve odjednom. Mogli biste takone reći
da je vrijeme način na koji nam priroda dopušta da ispunimo svoje želje jednu po
jednu,
Budući vječan i beskonačan, dolaziš niotkuda. A ipak, taj se
vječni, beskonačni kontinuum manifestirao kao ovaj trenutak.
Tvoj um i čula lokalizirali su vječnost u jednu točku, koja je sada i ovdje. Odnos
izmenu nigdje i sada i ovdje je odnos izmenu beskonačnosti i trenutka u kojem sada
živiš."
Pouka sedamnaesta
Tragatelji nikada nisu izgubljeni jer duh uvijek osvjetljava put. Tragatelji stalno
dobivaju uputstva koja dolaze iz svijeta duha. Obični ljudi ta uputstva nazivaju
slučajnostima. Za čarobnjaka nema slučajnosti. Svaki doganaj otkriva još jedan nivo
duše. Duh vas želi upoznati. Da biste prihvatili njegov poziv, morate biti bez obrane.
Ako tragate, počnite u svom srcu. Pećina srca dom je istine.
Postoje samo uzroci i
posljedice, a kad je uzrok daleko iza nas u vremenu, učinak dolazi kada smo na
uzrok zaboravili. Ali, budi siguran da je, što god ti se dogodilo, to rezultat neke tvoje
akcije iz prošlosti." Budući da je bio mlad, i budući da je vjerovao svom učitelju,
Arthur se nije opirao ovoj zamisli. Za trenutak je razmislio. "Ti tvrdiš da su te nezgode
poput odjeka. Ako sam viknuo juče, a odjek je stigao danas, možda sam već
zaboravio da sam viknuo." "Točno." "Kako mogu spriječiti te odgonene reakcije, ako
sam zaboravio na njihov uzrok?" "Budi budniji. Aktivnosti nam se vraćaju ponovo i
ponovo iz raznih smjerova. Oko nas djeluje toliko mnogo uzroka i posljedica da je
potrebno biti budan da bi se vidjele. U svemiru ništa nije slučajno.
Tvoje prošle akcije ne vraćaju se da bi te kaznile već da bi privukle tvoju pažnju. One su poput
putokaza."
"Putokaza? Za što?" Merlin se osmjehnuo. "Pokvario bih putokaz kada bih ti rekao.
Dovoljno je reći da ti nisi ono što misliš da jesi. Živiš na mnogim nivoima stvarnosti.
Jedan od tih nivoa nazvat ćemo duhom. Zamisli da se ne poznaješ kao duh, ali da
duh poznaje tebe. Što bi bilo prirodnije nego da ti se obrati? Uputstva koja padnu s
neba poruke su duha, ali moraš biti pažljiv da bi ih primio.
Od svih svjetova u kojima boravi čarobnjak, najdalje su jedan od drugog svijet
materije i svijet duha. To su dva pola našeg postojanja.
ali kada biste bili još prazniji, mogli biste primjetiti
koliko ste jedinstveni. Svemir je organiziran oko vaše sudbine i podvrgava se vašem
najmanjem hiru, a vi se ipak stalno žalite da su Bog i priroda prema vama potpuno
ravnodušni." "Ako Bog nije ravnodušan, zašto ne pokaže svoje namjere?"
"Ah, moraš tražiti da bi ih otkrio. Možda je cijeli svijet zamišljen poput božanske igre
skrivača." "Bila bi to vrlo okrutna igra", rekao je Arthur odmahujući glavom. "Ne bih se
dobro osjećao s ocem koji se odbija pokazati preda mnom. Na što bi se svela
njegova takozvana ljubav?" "Nemoj biti tako siguran da je to njegova odluka",
upozorio ga je Merlin. "Ako je Bog otišao, možda si ga ti otjerao."
Ono o čemu Merlin ovdje govori je pitanje gledišta. Ako svijet opažate kao materijalan,
tada se doganaji odvijaju bez obzira na ljudsku egzistenciju. S druge strane, ako
smatrate da je duh primarna sila svemira, tada bi prividna ravnodušnost prirode
mogla sadržavati skrivenu poruku. Čarobnjaci vide kroz masku i u svakom doganaju
vide poruke poslane od duha. Menutim, poruka je skrivena toliko dugo dok je naše
zapažanje maglovito. Zato Merlin poruke naziva rješenjima. Da biste imali rješenje
morate imati zagonetku. U ovom slučaju, zagonetka je u tome kako svijet može
istovremeno biti materijalan i duhovan, kako isti doganaj može biti djelo potpuno
ravnodušnog Boga i znak njegove prisutnosti i ljubavi.
većina doganaja koje nazivaš nezgodama ili čak
božjom kaznom, zapravo nastaju iz suosjećanja jer Bog uvek poduzima najblaže
mjere da bi ispravio neravnotežu. Ti si taj koji stvara neravnotežu, a on je mora
pročistiti da bi te spasio od još veće nesreće."
Ako duh ostavlja putokaze, kako se oni mogu pronaći? Prije svega, morate ih biti
spremni vidjeti.
Pravo pitanje nije: "Zašto se to dogodilo?" već: "Zašto se dogodilo meni?"
Naravno, isto pitanje može se potaknuti samosažaljenjem - zašto se to dogodilo baš
meni? Potrebno je najprije naučiti postaviti pitanje na drugačiji način - iz znatiželje, a
bez samosažaljenja. Ego smatra da ne može biti dobro ako se dogodilo nešto čudno
ili loše. Ipak, svaki doganaj je tu da bi bio koristan
Umjesto da ostanu
slučajnosti na koje brzo zaboravite, uputstva će dobiti duhovni smisao. U tu
kategoriju mogli bismo svrstati uslišene molitve, iskustva kliničke smrti, iskustva u
kojima osoba vidi aure božanskog svjetla i doživljaj prisustva annela. Danas su takvi
doganaji često u središtu pažnje, ali se na njih ipak gleda kao na "pojave". Pojava je
po definiciji neosobna. Čarobnjak bi rekao da su uputstva duboko osobna; ona vode
točno odrenenu osobu. Menutim, nije moguće otkriti skriveno značenje tih uputstava,
sve dok se ono ne potraži.
"Život je kreativan, pa je takav i duh. Svako uputstvo
namjenjeno tebi je prilagoneno tvom nivou svijesti. Budi zahvalan što je duh skriven,
što se nalazi baš iza slijedećeg ugla. Raduj se što cijeloga života možeš biti tragatelj,
jer kad bi duh sve svoje tajne otkrio odjednom, ostala bi ti ugodna sjećanja, ali ne bi
bilo budućnosti."
Život je bogat jer
svakim uputstvom koje otkriješ, nudi sve više i više."
Pouka osamnaesta
Besmrtnost se može živjeti usred smrtnosti.
Vrijeme i bezvremeno nisu suprotnosti. Budući obuhvaća sve, bezvremeno nema
suprotnosti. S problemima se borimo na nivou ega. Duh zna da je borba problem.
Čarobnjak je svjestan borbe izmenu ega i duha, ali shvaća da su oboje besmrtni i da
ne mogu umrijeti. Sve u vama je besmrtno, čak i ono što najviše osunujete.
postoji samo jedno rješenje za zlo, a to je ne boriti se protiv njega već shvatiti da ono
ne postoji
jedan od puteva koji duša izabire je stalno kruženje od neba do pakla
i ponovo natrag."
"Ako je to što kažeš istina, osim što su nas prokleli, s nama su se i poigrali", rekao je
glas uz najdublju gorčinu. "Tko može voljeti oca koji je stvorio raj samo da bi nas
poslao natrag u pakao?" "U pravu si", rekao je Arthur. "Moj učitelj mi je upravo to
objasnio. Ali tada mi je rekao o drugom putu. Ključ do njega je shvaćanje da mi
stvaramo raj i pakao, da smo mi ti koji održavamo to kruženje. Budući vjerujemo u
dvojnost, zlo mora postojatii nasuprot dobru, baš kao što svjetlo mora imati sjenu,
jer da nije tako to ne bi ni bilo svjetlo. Ako tako gledamo na stvari, možemo izabrati
drugačije." "A to je?" "Odbaciti dvojnost, poreći i raj i pakao. 'Iznad igre suprotnosti,'
rekao je Merlin, 'nalazi se područje čistog Svjetla, čistog Bitka, čiste ljubavi.
Ti znaš da Bog ne boravi u raju, već daleko iznad toga, u području čistog
duha." S tim riječima, anneo je nestao.
RAZUMIJEVANJE POUKE
Suština ove pouke je objašnjena u njoj: postoje dva puta u životu. Jedan put je
prihvaćanje da je dvojnost stvarna, da je borba dobra i zla činjenica i da se protiv zla
moramo boriti najbolje što možemo.
Drugi put je sagledati dvojnost kao naš izbor. Iako sve u stvorenom svijetu naizgled
ima svoju suprotnost, jedna stvar je nema: cjelina. Ukupnost duha nema suprotnosti
jer obuhvaća sve. Ako želite izabrati drugi put, morate se odreći borbe protiv zla. To
je put čarobnjaka. Nema sumnje, kada vidimo zlo, na njega reagiramo bijesom i
strahom. Borba nastaje iz tih reakcija, a budući da ljudi žele da zlo nestane, borba
izgleda opravdana. Ali, što ako su bijes i strah uzrok zla? Što ako naše reakcije samo
potiču isti krug koji se nikad ne završava? Iz tih pitanja uzdiže se drugi put.
Ne radi se o tome da je pogrešno boriti se, da se moramo predati zlu. Ali okončanje
zla je ozbiljna stvar, a čarobnjaci su se uključili u diskusiju da bi svojim prijedlogom
ukazali na to da je to moguće, ali ne na način na koji smo dosad mislili.
Ne možete se odreći dvojnosti dobra i zla sve dok ih doživljavate na taj način. Morate
ih zamijeniti dubljim iskustvom, onim koje je iznad riječi. Cjelina i duh jesu samo riječi
sve dok vama osobno ne postanu stvarni. Stvarnost uvijek znači iskustvo; dakle,
pitanje je kako doživjeti područje svjetla o kojem je govorio Merlin. "Budi strpljiv
prema Sebi. Treba vremena da dvojnost izblijedi", rekao je Merlin. "Jedinstvo će se
tada samo po sebi roditi." Budući nas duh uvijek poziva, postoje bezbrojne
mogućnosti kako s njim doći u dodir. Prvi su koraci već objašnjeni - budite spremni
slijediti uputstva duha, meditirajte da biste pronašli čistu tišinu u sebi, znajte da je cilj
duha istinit i vrijedan potrage. Ova pouka potkrepljuje te korake, ali dodaje novi
sastojak, tako se ljudi žale na zlo i bore se protiv njega, zlo je s nama vijekovima.
Zbog toga bismo mogli biti obeshrabreni, poput čovjeka koji se zatvorio u kolibu.
Njegovo ime bilo je *Will i to nije slučajno - naša slobodna volja je ono pomoću čega
se možemo osloboditi ciklusa dobra i zla.
Poruka devetnaesta
Čarobnjaci nikada ne osunuju želje. Postali su čarobnjaci jer su slijedili svoje.
Svaka želja nastaje zbog neke prošle želje. Lanac želja nikada se ne prekida.
On predstavlja život.
Nemojte misliti da je bilo koja želja pogrešna ili nekorisna, jednog dana svaka od njih
će se ispuniti. Želja je sjeme koje čeka pravo godišnje doba da bi izniklo. Iz jednog
sjemena želje izraste cijela šuma.
U srcu njegujte svaku želju, bez obzira na to koliko mala bila. Jednoga dana, te male
želje će vas odvesti do Boga.
Želje zauzimaju posebno mjesto u našem srcu, jer iako se svi kroz život krećemo
potaknuti željama, stare želje se odbacuju kao da nikada ništa nisu značile.
Želje nikad ne prestaju postojati, bez obzira koliko ih se ispunilo.
"Želju promatraj kao spremnost da primiš ono što ti Bog želi dati.
Ovaj svijet je dar; nije bilo nikakve potrebe da ga Stvoritelj stvara. Božja sposobnost
da daje ograničena je jedino tvojom sposobnošću da primaš."
"Možda i je tako, ali zašto nam Bog nije jednostavno pokazao direktan put do sebe?"
upita Arthur. "Ali, jeste. Želja jeste direktan put, jer do Boga nema bržeg puta od
tvojih vlastitih želja i potreba. Zašto ti Bog da nešto prije nego što ti to poželiš?
Kada razmišljaš o svojim željama i osunuješ ih, da li si se ikada pitao zašto?
Osunivati želju znači osuditi njen izvor, a to si ti sam; bojati se želje znači bojati
se sebe. Problem nije u želji već u onome što se dogana kad se želje sprečavaju i
potiskuju. U tom trenutku počinje borba i osuda. Kada bi znao način na koji da
ispuniš svoje želje, a to je Božja namjera od samog početka - znao bi da bez želja ne
bi mogao rasti. Zamisli dijete koje nikada ne želi ništa više osim igračaka! Bez novih
želja koje se stalno javljaju u tebi, bio bi zarobljen u trajnoj nezrelosti."
Često se iza obilja skriva duhovna praznina.
Čarobnjaci su uvijek smatrali da je želja put. U početku, želje se vrte oko zadovoljstva,
preživljavanja ili moći. Ali, s vremenom put želja vodi iznad toga. Ranije želje
nisu primitivne, one samo nastaju ranije. Baš kao što dijete u odrenenom uzrastu
preraste igračke, sve više želja će na kraju dovesti čovjeka u prirodnu fazu u kojoj će
želja za Bogom postati najvažnija. "Ne brini se oko toga hoćeš li ili nećeš postati
tragatelj za Bogom", rekao je Merlin. "Tragatelj si od ronenja, jedino što je Bog za
kojim tragaš najprije bio u igračkama, praćki, u tome koliko ćeš biti prihvaćen od
strane djevojaka, a zatim u seksu, novcu ili utjecaju. Sve si to obožavao i želio s
velikom strašću. Uživaj u tome kada je želja tu, ali budi spreman kada želja nestane.
Najveći problem s kojim ćeš se suočiti nije želja već vezivanje, zadržavanje na
jednom mjestu onda kada te struja života nosi dalje."
Put želje nevjerojatno je snažan i nikada se ne završava; mijenja se samo
objekt želje. Ono što čarobnjak vidi je da na najdubljem nivou želje sadrže evolutivni
impuls samog života. Želja za životom nije samo puki instinkt preživljavanja - to je put
koji je pred nama. Život ne voli kada ga netko zaustavlja; zato je Merlin rekao da sa
željama nastaje problem tek kada se na njihovom putu pojavi neka prepreka. Zdrava
beba nauči da je sve što želi dobro, ako je majka voljna ispuniti njezine potrebe.
Ako se pozitivan model želje utvrdi rano, dijete će odrastati sa prirodnim željama koje
odgovaraju njegovim potrebama. Zapravo, psihološki zdrava osoba je ona čije želje
stvaraju sreću. Ali, ako je dijete pod utiskom suprotnih pretpostavki, a to znači da
su želje sramotne i da se ispunjavaju samo uz velike probleme, želje se neće razviti
na zdrav način. Takva će osoba, kasnije kad odraste, tražiti ispunjenje u vanjskom
svijetu, žudeći za sve više i više moći, novca ili seksa, da bi ispunila prazninu koja je
nastala u njenom ih njegovom doživljaju jastva već u djetinjstvu; takva osoba
pogrešno prosunuje sam osjećaj svog bivstvovanja. U ekstremnim slučajevima, želje
se toliko iskrive da se pretvore u potrebu za ubijanjem, kranom, nasiljem i tako dalje.
Takve želje mogu izazvati neizrecivu štetu, i osobno i društveno. Ipak, gledajući ubicu
ili lopova, nitko ne zna gdje i kada su njegove želje skrenule. Za čarobnjaka, sve želje
počinju na istom mjestu: u točki gdje se život želi izraziti, dok sprečavanje ili
osunivanje želja stvara probleme. Nezdravo izražavanje želja odražava poremećaj u
psihi koja uprkos tome što očajnički želi upoznati sebe, baš kao što svi to želimo, u
tome - bar privremeno ne uspijeva.
Stoga je posebno važno razumijeti prirodu svojih želja, shvatiti da se prema božanskom
planu sve vaše želje moraju ispuniti.
put želje postaje radost jer je to najkraći i najprirodniji put do Boga.
Nijedna želja nije nevažna jer svaka želja ima duhovni smisao. Svaka je mali korak
koji vodi do dana kada ćete zaželjeti najviše ispunjenje - da spoznate svoju božansku
prirodu.
Pouka dvadeseta
Najveće dobro koje možete učiniti za svijet je da postanete čarobnjak.
"Putevi su znaci čarobnjaka. Jesi li to znao?" "Ne." "Onda zapamti što ti
govorim. Čarobnjak je onaj koji poučava odlazeći, a kada budeš mogao otići od sebe,
bit ćeš čarobnjak. Iako bi mogao zamisliti da posjeduješ dio ove zemlje, zapravo ti po
njoj samo hodaš. U duhu sve je poput prašine na putu, nemira u vjetru. Vi smrtnici
gradite kuće da biste se zaštitili od svijeta. Čarobnjakov dom je ovaj trenutak, a
trenuci se uvijek kreću... " "Na putu vremena"
Iznenada je
znao da će se, kad god ugleda put pred sobom, sjetiti Merlina.
Odlazak putem znak je nevezivanja, a čarobnjaci poučavaju da se sloboda nalazi u
nevezivanju. Slobodna osoba ostaje na putu duha baš kao što to čini i čarobnjak i
može učiniti mnogo više dobra nego što bi to bilo moguće izvan duha.
Sigurnost u duh je ono čemu Zemlja može poučiti vas smrtnike.
Po zemlji
koračate kao pojedinci, ali koračate i kao dio nje. Dakle, kada vratite sami sebe, vratit
ćete i svijet.
Čarobnjaci ne obeshrabruju dobra djela. Neprivrženost nije isto što i ravnodušnost.
"Kad vidiš patnju, idi i ukloni je", rekao je Merlin, "ali se pobrini da se patnja ne priljepi
za tebe.
Ako ne prihvatite da Zemlja ima duh, ta nevezanost postaje ravnodušnost. Zemlju
zaganujemo u ime ravnodušnosti. Suosjećanje za Zemlju moguće je jedino ako
njenom duhu pridružimo svoj. Što je potrebno da bi se to dogodilo? Ova knjiga je
pokušaj odgovora na to pitanje. Put čarobnjaka počinje u mitu, u dubokom pamćenju
čovječanstva, u vremenu kada smo još uvijek bili dio prvih šuma.
Merlin predstavlja prirodni duh velike čarolije i snage. Danas nema prirodnih duhova
jer su smrtnici odlučili da se odvoje od prirode. Stari poriv da se živi u prirodi ustupio
je mjesto porivu da se priroda osvoji. Taj poriv nas je doveo do ivice katastrofe. Na
sve strane očajnički se traži povratak prirodi, i to možda u zadnji čas. Čarobnjaci se
nikada ne odvajaju od prirode pa se nemaju čemu ni vratiti. Oni čekaju da bi nam
poželjeli dobrodošlicu kada se vratimo duhu. Njihova tajna je u tome da, ako se
želimo vratiti prirodi, moramo se sjediniti s vlastitom prirodom, a to je čista svjesnost.
"Izvana" nema ničega osim odraz onoga što je "iznutra".
Ako se želite vratiti kući, shvatite da se ona nalazi u sadašnjem trenutku.
Sva moć i ispunjenje kojima teže ljudska bića nalaze se u sadašnjem trenutku.
U tome "sada" skrivena je ogromna energija, veća od bilo čega što um može
zamisliti. Ništa nam nije bliže, a ipak ništa brže ne odlazi. To je misterija i paradoks.
Da biste je riješili, shvatite da ste vi ovaj trenutak. Snaga koja se tu nalazi mora biti
prisutna iznutra. Svatko zna da ima dana kada je pun energije, uzbunenja i
optimizma, dok je drugih dana umoran, zbunjen i pesimističan. U čemu je razlika?
Neki smatraju da se odgovor nalazi u tjelesnim ciklusima, igri slučajnosti, sudbini ili
sreći. Čarobnjaci smatraju da se odgovor nalazi u vašoj sposobnosti da budete
prisutni. Kada ste prisutni u ovom trenutku, dodirujete izvor života. Život teče od ovog
trenutka do slijedećeg. Zbog toga, ako želite jahati na valovima vremena, potrebna
vam je sva energija do koje možete doći, a ta energija skrivena je u ovom trenutku.
Mogli bismo se začuditi zašto sadašnji trenutak ikada prestaje. Odgovor možete
pronaći u jednostavnoj vježbi. Sjedite i za trenutak razmislite kako djeluje sjećanje.
Kada vidite nečije lice i ne možete se sjetiti imena te osobe, Što činite? Izgleda da,
ako se naprežete da biste se sjetili, sam napor koji ulažete smeta prisjećanju.
Menutim, svi znamo kako se zaboravljeno ime ili činjenica iznenada pojave kada se
ne pokušavamo prisjetiti. Izgleda odustajanje od naprezanja aktivira moć prisjećanja.
Želja djeluje na isti način, iako je malo ljudi svjesno tog mehanizma. Budući svi nešto
želimo, lako je upasti u zamku stalnog rada, borbe i naprezanja da bismo dobili ono
što želimo. A ipak, čarobnjaci kažu da će se želja, ako je prepustimo samoj sebi,
pobrinuti za sebe. Izgleda misteriozno, ali razmislite o slijedećem: znate li na koji
način vam se vraćaju izgubljena sjećanja? Svjesni um je tu nemoćan, a ipak je
sposoban prisjetiti se svega što je ikada znao. Na vrlo sličan način, vaš um ne može
dokučiti kako svemir ostvaruje želje. I baš kao što to čini osoba koja se napreže ne bi
li se prisjetila zaboravljenog imena i to joj ne uspijeva, tako se i ljudi vidljivo iscrpljuju
da bi ispunili svoje želje, neshvaćajući da je naprezanje problem, a ne rješenje. To je
već objašnjeno u knjizi, ali bih želio obnoviti ovo znanje na dubljem nivou. U ovom
trenutku vi ste čarobnjak. Usavršeni ste u duhu; nikada se niste odvojili od Boga ili
prirode. Sve što se dogodilo je da ste, naprežući se da uklonite bol, počeli gubiti
sadašnji trenutak. Sjećanje i želje zamagljuju duh. To se dogana jer ste jednom
davno naučili da se trebate bojati za svoju sigurnost ovdje na Zemlji. Nesigurnost je
motiv za napad na Zemlju jer, kada bismo vjerovali da se ona za nas brine, nitko ne
bi bio tako zabrinut oko preživljavanja.
"Imajte povjerenja u povjerenje, vjerujte u vjeru", rekao je Merlin. "To je jedino
rješenje kada izgubite vjeru i povjerenje." U svom srcu, svi smo mi svjesni da su
Vjera, Bitak i Ljubav takone neodvojivi dio nas, ali povjerenje je ono što nam
omogućava da lako dišemo, da prihvatimo duh Zemlje kao naš vlastiti. Tehnika da se
prisjetite te činjenice lagana je baš kao i tehnika da se prisjetite bilo čega drugog.
Dozvolite sami sebi da prestanete vjerovati da je borba rješenje. U svakom trenutku,
u tišini, prihvatite susret sa životom. S tim će prihvaćanjem pridoći ogromna energija
skrivena u sadašnjem trenutku, a u njoj se nalaze obilje, mir, inteligencija i
stvaralaštvo.
Sve su to darovi tišine koja počiva u duhu Zemlje.
PRVI KORAK - BEZAZLENOST
"Roneni ste u stanju bezazlenosti. Od svih sastojaka koje koristi alkemičar, ovaj je
najvažniji. Novoroneno dijete ne postavlja pitanja oko svoje egzistencije; ono živi u
prihvaćanju sebe, u povjerenju i ljubavi. Ispitivački glas sumnje još se ne čuje.
Kada pogledate u oči malog djeteta vidjet ćete da u njima nema puno individualnosti.
Pitanje: "Tko sam ja?", besmisleno je za bebu. Umjesto toga, kroz njene oči sja sama
svjesnost koja je izvor svake mudrosti. Dijete dolazi na ovaj svijet iz samog Izvora
života i postepeno se odvaja od njega. Nakon ronenja dijete se još neko vrijeme kupa
u bezvremenom. Ono ne zna o prošlosti ili budućnosti, ono poznaje samo stalnu
sadašnjost. To znači da živi u vječnosti, jer što je drugo vječnost nego sadašnji
trenutak koji se stalno obnavlja? Dijete već uživa u onome što Gral obećava - u
besmrtnom životu - jer tajna besmrtnosti je živjeti u bezvremenom."
"Ako je to istina", rekao je Galahad ozbiljno, "zašto nismo svi besmrtni od ronenja?"
"Sjeme i sklonost", odgovorio je Merlin. "U svakom djetetu postoji sklonost da prijene
iz bezvremenog svijeta u svijet sati, dana i godina, iz tišine unutarnjeg svijeta u
aktivnost vanjskog, od izgubljenosti u sebe do izgubljenosti u privlačnim predmetima
koji ga okružuju. Promatrajte dojenče prvih nekoliko tjedana života. Vidjet ćete kako
se njegova pažnja usmjerava ka vanjskoj stvarnosti, na taj divni svijet u kojem se
našlo. I tako počinje alkemija, stalni preobražaj koji će pratiti svaki udah tokom
godina koje dolaze. Dijete nije anneo - njegova čistoća je kratkog vijeka. U djetetu se
nalaze prvi tragovi ljutnje i straha, nepovjerenja i sumnje. Kada dijete napusti stanje
bezazlenosti, ulazi u grublji svijet udaraca i modrica. Javljaju se želje koje se ne
ispunjavaju odmah i po prvi put se doživljava bol. Vi smrtnici nazivate to padom ili
gubitkom milosti, ali niste u pravu. Milost djeluje na svakom koraku ljudske
egzistencije, ali vaša ograničena percepcija ne dozvoljava vam da je uvijek vidite."
"Kako je bilo što u ovoj tužnoj priči povezano s alkemijom?" pitao je Percifall još
uvijek skeptično. "U svemu tome djeluje skrivena čarolija", rekao je Merlin. "Dok
dijete raste, njegova izvorna bezazlenost zapravo se ne gubi. Ono što se zbiva je
puno tajanstvenije. Bezazlenost je nedirnuta u stanju čistoće, cjeline na koju ste
jednostavno zaboravili. Sada živite u dijelovima. Za vas, svijet je ograničen: vaš
osjećaj jastva vezan je za iskustva i sjećanja koja ste nakupili. Izgleda da ste,
zaboravljajući cjelinu, izgubili sebe, ali to je privid. Ne osjećate se, niti ne djelujete
poput novoronenčeta. Zapravo, cjelina se ne može rascjepkati; istinu ne može
povrijediti neistina. Vaš gubitak bezazlenosti je stvaran doganaj u kojem istovremeno
nema ni trunke stvarnosti. Na djelu su sile alkemije, mada ih vi ne možete vidjeti, čuti
ili dodirnuti.
"Kako da znam da je bezazlenost zaista tu?" pitao je Galahad.
"Ako želiš dodirnuti bezazlenost u sebi, traži obilježja djeteta: budnost, znatiželju,
čunenje, sigurnost i osjećaj života u savršenom skladu s bezvremenim. Svako
novoronenče osjeća upravo to."
DRUGI KORAK - ROdENJE EGA
"Slijedeći korak", nastavio je Merlin, "najavljuje dolazak ega na pozornicu - osjećaj
'ja'. Da biste imali 'ja', najprije morate imati 'ti' ili 'to'. Rananje ega je rananje dvojnosti.
Taj doganaj označava početak suprotnosti, a to znači početak suprotstavljanja. Svaki
novi korak alkemije poništava onaj koji se odigrao prije njega, okrećući tako vaš svijet
naglavačke. Ali, ovaj korak možda je najšokantniji. Više niste Bog."
Zamislite biće koje se u svom svijetu osjeća svemoćno. Svuda gdje pogleda, njegove
oči vide samo ogledalo sebe. Iznenada se ljudi i pojave zapažaju kao odvojena bića.
Nitko se ne sjeća tog trenutka punog razaranja jer se dogodio vrlo rano u djetinjstvu.
Ipak, bio je to trenutak promjene jednak novom ronenju. Bili ste sretni kada ste bili
Bog, a sada ste se rodili kao smrtnik.
"To je takone ronenje", rekao je Percifall. "Da li je taj korak apsolutno neophodan?"
"O, da sjeme i sklonosti", rekao sam vam. "Kad djetetova znatiželja skreće njegovu
pažnju prema van, što ono vidi? Prvo vidi majčino lice. Prirodno je da će dijete na
majku spontano gledati kao na izvor ljubavi i hrane. Ali taj izvor je izvan samog
djeteta. I u tome je stvar. Kako god majčina ljubav bila savršena, to nije ljubav prema
sebi. Mnogo godina ćete tražiti savršenu ljubav i na kraju otkriti da čeznete za sobom
onakvim kakvi ste bili prije nego što se na pozornici pojavio itko drugi. Najprije nije
bilo odvajanja. Kada je dijete dodirnulo majčine grudi, svoju kolijevku ili zid, sve je to
izgledalo kao dio jednog, nepodjeljenog osjećaja. Menutim, dijete uskoro shvaća da
postoji i nešto drugo osim njega, vanjski svijet. Ego kaže: "To sam ja, to nisam ja."
Zatim se, postepeno, neke pojave poistovjećuju sa "ja" - moja mama, moje igračke,
moja glad, moja bol, moj krevet. Kada se pojave odrenene sklonosti ka odrenenim
predmetima, javlja se cijeli svijet koji nije 'ja' - nije moja mama, nisu moje igračke, i
tako dalje." "Ne sjećam se tog ronenja, kako si ga nazvao", rekao je Percifall. "Ali
ako je točno ono što si rekao, onda potraga za Gralom počinje u tom trenutku. Gdje
bi drugdje počela ako ne u odvajanju?" "Da, dok ste sebe doživljavali kao božanske
nije bilo potrebe za potragom i ponovnim sticanjem Božjeg blagoslova", složio se
Merlin. "Kada je došlo do odvajanja počeli ste sebe tražiti u predmetima i
doganajima. Izgubili ste sposobnost da sebe vidite kao izvor svega što postoji,
TREĆI KORAK - ROdENJE POSTIGNUĆA
isto dijete koje je željelo biti zaštićeno želi sada biti pušteno. To je zdrav nagon, jer
ego zna da je nepoznato izvor straha. Da dijete nije otišlo u svijet da bi ga osvojilo,
bojalo bi ga se sve više i više. Sada se već udaljavamo od mira, jedinstva i
povjerenja s kojima ste roneni. Ego počinje dominirati nad duhom. Kada se dijete
okrene prema unutra, tamo više nema čiste svijesti, već samo sjećanje. Iskustva
su postala osobna i nikada više se ne dijele potpuno s drugima."
Ali kad ego raste, on prekriva duh raznim slojevima - bogatstvom,
moći, slikom o sebi - sve dok se tihi glas ne počne pitati: "Gdje je ljubav? Gdje je
bitak?" Nazire se četvrti korak, još jedno ronenje."
ČETVRTI KORAK - UVOdENJE DAVANJA
"S vremenom, ego otkrije novu zamisao", dodao je Merlin, "a to je da se sreća ne
nalazi samo u uzimanju već i u davanju. To je ogromno otkriće jer se njime ego
oslobana mnogih vrsta strahova. Postoji strah od izolacije kojoj vodi potpuna
sebičnost. Postoji strah od gubitka koji nastaje jer se ne možete vječito držati istih
stvari. Postoji strah od neprijatelja koji žele uzeti nešto od vas. Postavši davatelj, ego
više ne mora živjeti s tim strahovima, bar ne u onoj mjeri kao prije. Dosadan
problem je riješen. Ali, tu ima još nečega. Davanje povezuje dva čovjeka, davatelja i
primatelja. Ova veza stvara novi osjećaj pripadanja, ali ne pasivnog pripadanja
djeteta koje spontano pripada majci, već aktivnog pripadanja nekome tko je naučio
kako stvarati sreću.
Davanje je kreativan čin. Ono takone preokreće stanovište ega. Prije nego što je
došlo do pojave davanja, prevladavao je oprez zbog gubitka. Pod tim se podrazumjeva
gubitak novca ili imetka, ali takone i gubitak slike o sebi, gubitak važnosti.
Sada se osoba slobodno rastaje s nečim, a ipak uopće ne osjeća gubitak. Umjesto
toga, ego osjeća zadovoljstvo. Čudno, jer zadovoljstvo uzimanja nije nikada
bilo takvo."
Iz svih tih razloga stvaranje sklonosti ka davanju oslobana. Iako ego još uvijek
prevladava, sada je počeo gledati izvan sebe. Većina ljudi upoznaje zadovoljstvo
davanja još u djetinjstvu: većina roditelja uči svoju djecu kako dijeliti s drugom
djecom. Ipak, pravo davanje dolazi tek kasnije. Toliko dugo dok dajete zato što vam
je tako rečeno, ili zato što mislite da tako trebate činiti, nećete osjetiti duboko
zadovoljstvo davanja. Davanje mora biti spontano, potaknuto mišlju da je 'to ono što
želim učiniti', a ne mišlju 'biti će bolje ako to učinim."
"Kada čovjek počne davati, nije li to znak da ego umire?", pitao je Percifall.
Merlin se namrštio: "U alkemiji nema umiranja. Da bi se dosegao Gral nije potrebno
da bilo što nestane. Stara zamisao o smrti ega pretpostavlja da postoji nešto u vama
što Bog osunuje." "Ali upravo si rekao da ego kontrolira i da je bez ljubavi",
suprotstavio se Percifall. "Da li je to dio Božjeg plana za nas?"
"Božji plan je da pronanete sebe", rekao je Merlin. 'Vaša sudbina nije samo da
dosegnete odreneni cilj. Ako želite istražiti kako je to biti sebičan, neznalica, ubica ili
potpuni nevjernik, Bog dozvoljava sva ta iskustva. Zašto ne bi? Bog vas ne
prosunuje, nijedna vaša akcija u Božjim očima nije dobra ili loša."
PETI KORAK - ROdENJE TRAGATELJA
"Dugo je vremena sve bilo onako kako želi ego", nastavio je Merlin. "Pitanje 'Što je
dobro za mene?' imalo je prednost; stvarna je bila jedino ograničena, individualna
točka gledišta. To je prirodno. Kao što sam rekao, relativni svijet ima svrhu - poučiti
vas da postanete pojedinac. Menutim, na kraju, individualnost se otvara i širi svoje
horizonte. Moglo bi se predvidjeti da će ljudi, ako im se dopusti slobodna volja,
postajati samo sve sebičniji i sebičniji. Kada bi bezosjećajni ego, čija je želja
kontroliranje, imao zadnju riječ, možda bi to bila vaša sudbina. Ali, alkemija djeluje na
nevidljiv način, u tajnim prolazima duše. S vremenom, davatelj korača naprijed –
prema tragatelju. U tom se razdoblju napuštaju stare ego brige. 'Ja' se širi. Osoba
sada teži duhovnim iskustvima, osjećajući kako postoji izvor ljubavi i ispunjenja koje
čak i najdublja ljubav prema drugom čovjeku ne može ponuditi. Ova promjena
ponovo dolazi kao šok. Davatelj je filantrop. Počeo je dajući obitelji i prijateljima,
zatim dobrotvornim organizacijama ili društvu, ali, na kraju, duh davanja ne može biti
zadovoljan sve dok dobrobiti od njega ne bude imalo cijelo čovječanstvo.
Ali, možeš li zaista dati nešto od sebe nekome drugome? Ovo pitanje dovodi te do
granica individualnosti; to je pitanje na koje samo svetac može odgovoriti. Prirodno je
da stanje davanja upućuje na pitanja na koja nema odgovora i na taj način priprema
pozornicu za novo ronenje. Davatelj koji je želio zagrliti svijet, sada zna da svijet više
nije izvor ispunjenja. Ono što je nekada stvaralo zadovoljstvo, sada je prazno; to
posebno važi za potrebu ega za priznanjem i važnošću. Javlja se žen za licem
Božjim, za životom u svjetlu, za istraživanjem tišine čiste svijesti: poriv tragatelja
može imati mnogo oblika. Ipak, svi tragatelji dijele osjećaj da materijalni svijet nije
mjesto gdje se njihove želje mogu ispuniti. Zašto je to tako? Nije li Bog svuda, nije li
duh u najmanjem zrnu pijeska? Da, i ne. Bog je možda svuda, ali to ne pomaže ako
ne vidiš gdje je. Tragatelj traži da bi vidio."
"Mislim da je to stupanj u kojem počinje potraga za Gralom", rekao je Galahad.
Za neke smrtnike, zaista, to je trenutak kada Gral postaje simbol duboke unutarnje
potrebe", odgovorio je Merlin, "Ali svaki stupanj je potraga, čak i gubitak bezazlenosti.
Vi smrtnici, opsjednuti ste dijeljenjem stvarnosti na dobro i loše, svece i grešnike,
a život je zapravo božanski tok. Jedan poriv, poriv da se posjeduje potpuno znanje i
potpuno ispunjenje - to je ono što život vodi naprijed. Ipak, u odrenenom smislu si u
pravu. Rananjem tragatelja, po prvi put možemo imenovati želju koja je do sada bila
bezimena. Bilo da joj damo ime Bog, Gral, božanski Bitak ili duh - svejedno je.
Sva ta imena ukazuju na novu, duboku potrebu da se pobjegne granicama vremena i
prostora. Vaša suština je neograničena. Roneni ste za univerzalni život. Svijet
izgleda ograničen vremenom i prostorom, ali to je samo izgled."
"Zašto nas izgled vara?", pitao je Percifall.
"Univerzum ne skriva ništa od vas", odgovorio je Merlin. "Niste prevareni. Privid
granica je tu zato jer je ovaj svijet škola, mjesto za učenje. A osnovno pravilo je
slijedeće: Kako vidiš sebe, tako ćeš vidjeti i svijet. Ako na sebe gledaš kao na
nevrijednog i nepotpunog čovjeka, to će prosunivanje odbijati Boga od tebe. Mogao
bi tvrditi da želiš Boga, ali tvoja su prosunivanja istovremeno protiv tebe."
"Dakle, Bog ne dolazi", rekao je Galahad žaleći, "a potraga za Gralom nikad se ne
završava."
Merlin ga je pogledao suosjećajući: "Duh ne bi mogao ne doći čak i kad bi ti to želio,
jer duh je sve. Ne postoje tajna mjesta na kojima on ne živi. Što se njega tiče, Bog ne
vidi ništa loše u tebi. Dozvolite mi da vam još malo pričam o tragatelju, jer to je onaj
stupanj u alkemiji koji čarobnjaka privlači k vama, a to je takone stupanj za koji su
smrtnici najmanje spremni. Otkada ste bili djeca željeli ste sve više i više. Tragatelj je
jednostavno onaj čije su se želje proširile do stupnja u kojem ga ništa neće zadovoljiti
osim susreta s Bogom, licem u lice. To nije 'viša' želja od želje za igračkama,
novcem, slavom ili ljubavlju. Igračke, novac, slava i ljubav bili su lice Boga onda kada
su vam bili najvažniji. Bilo što za što vjerujete da će vam donijeti konačni mir i
ispunjenje je vaša varijanta Boga. Menutim, kako rastete iz jednog uzrasta u drugi,
približavate se svom pravom cilju: vaša zamisao o Bogu postaje istinitija, bliža
njegovoj prirodi čistog duha. A ipak, svaki je korak na tom putu božanski."
"Želiš li reći da netko tko želi ukrasti ili ubiti slijedi božanski poriv? Na kraju, i to su
želje", rekao je Percifall.
"Ljubav je univerzalna i zbog toga ne zauzima ničiju stranu", odgovorio je Merlin.
"Egu se ta činjenica ne svina. On kaže: 'ja' zaslužujem Božju ljubav, ali ona osoba
tamo ne zaslužuje. To nije Božja točka gledišta. Lopov uzima tunu imovinu, ubica
uzima tuni život. Sve dok su ti gubici za tebe stvarni, naravno da ćeš osunivati osobu
koja ih je prouzrokovala. Ali neće li vrijeme na kraju uzeti tvoju imovinu i život? Je li
vrijeme zločinac? Postoji stajalište s kojeg se na grijeh gleda kao na privid. Ni najveći
grijeh ne može ni za gram smanjiti Božju ljubav."
"Da li tragatelji automatski dobivaju viziju i iskustva koja žele?" pitao je Galahad.
"Svatko dobije onu varijantu božanskog u koju je uvjeren. Neki Boga vide u viziji, a
neki u cvijetu. Postoji mnogo vrsta tragatelja. Neki zahtijevaju čin čudesne intervene
cije i iskupljenja, drugi slijede nevidljivu silu koja se objavljuje u najsvjetovnijim
doganajima.
Tragatelj je motiviran ženu za višom stvarnošću. To ne znači da nestaje raniji stupanj
davanja. Daje se i dalje, ali sada je to bez sebičnih motiva - iz suosjećanja.
Po prvi put dovodi se u pitanje tvrdnja ega da je sveznajuć i svemoćan. Zamislite
kočiju koju vuče puno konja. Vozača uglavnom nema, pa su konji povjerovali da je
kočija njihova. Jednoga dana iz kočije se začuje blagi glas: 'Stanite'. U tom prvom
trenu, konji ne čuju glas, ali on ponavlja: 'Stanite'. Nevjerujući svojim ušima konji trče
još brže, samo da dokažu kako nemaju gospodara. Unutarnji glas ne upotrebljava
silu; ne protestira. Samo nastavlja: 'Stanite'. To je ono što se dogana u vama. Kočija
ste vi, konji su ego, glas u kočiji je duh. Kada se na pozornici pojavi duh, ego u
početku ne sluša jer je siguran da je njegova moć apsolutna. Ali duh ne koristi onu
vrstu moći na koju je ego naviknut. Ego je naviknut odbacivati, naviknut je prosunivati,
razdvaja i uzima ono što misli da mu pripada. Duh je, jednostavno, tihi glas
Bitka. Ronenjem tragatelja začut ćete taj glas, ali budite spremni na silovitu reakciju
ega koji neće bez borbe prepustiti svoju moć."
"Kako se ta borba završava ako duh nema moći?" pitao je Percifall.
"Rekao sam da duh ne koristi snagu koju ego poznaje. Kada done vrijeme naučit
ćete da je duh sama moć, moć beskrajnog raspona. On je organizirajuća snaga koja
svaki atom u svemiru održava u savršenoj ravnoteži. U usporedbi s njegovom, moć
ega je apsurdno ograničena i mala. Menutim, to shvaćanje će nastupiti tek kada
odustanete od potrebe ega da kontrolira, predvina i brani. Njegova moć je ograničena
na to troje. Kada bi se ego mogao odjednom predati, ne bi bilo potrebe za
kasnijim koracima rasta; ronenje tragatelja bilo bi dovoljno. Menutim, nije tako. Glas
duha objavljuje da postoji viša stvarnost. Uzdići se do te stvarnosti, drugo je pitanje."
"Mislim da su tragatelji rijetki, obzirom na to koliko je teška ta borba", rekao je
Galahad. "Mora da su mnogi odustali i izgubili nadu. Da li je zbog toga toliko malo
onih koji su roneni za Gral?"
"Svatko je ronen za Gral", podsjetio ga je Merlin. "Razlog zbog kojeg izgleda da su
tragatelji rijetki pitanje je vanjske pojave. Traganje je potpuno unutarnje iskustvo. Nije
moguće reći tko traži, a tko ne, samo prema vanjskim znacima. Nema posebnog
statusa ili nagrade za tragatelja: on se može potpuno povući iz društva ili može
nastaviti živjeti na visokom položaju."
"Kako će osoba znati da je tragatelj?" pitao je Percifall.
"Unutarnji znaci tragatelja su slijedeći: davanje je potaknuto nesebičnom ljubavlju i
suosjećanjem; osoba ne traži ništa zauzvrat, čak ni zahvalnost; intuicija postaje
pouzdan vodič u aktivnosti i na tom mjestu zamjenjuje strogu racionalnost; osoba vidi
djeliće nevidljivog svijeta i više stvarnosti; pojavljuje se bliskost s Bogom i besmrtnošću.
Ovi znaci bit će praćeni sve većim uživanjem u samoći, oslanjanjem na sebe
umjesto na društveno priznanje, pokretanjem Bitka i povjerenjem. Oblici ovisnog
ponašanja će nestati. Meditacija i molitva postat će dio svakodnevnog života. Ipak,
iako sva ta duhovna izražavanja odvlače osobu od materijalnog svijeta, paradoksalno
se javlja dublji osjećaj povezanosti s prirodom, veća ugodnost u tijelu i lakše prihvaćanje
drugih ljudi. To je zato jer duh nije suprotan materiji. Duh je svuda, a njegova
prisutnost u vašem životu poboljšat će sve, čak i prividne suprotnosti."
ŠESTI KORAK - ROdENJE VIDOVNJAKA
"Rekao sam vam", nastavio je Merlin, "da tragatelj želi vidjeti. Uskoro se njegova
želja ostvaruje. Šesti korak, ronenje vidovnjaka nalazi se odmah ispod površine
svakog tragatelja. Samo po sebi, traganje ne donosi ispunjenje; bio bi to isprazan i
frustriran život ako bismo samo tražili, a nikada ne bismo pronašli to za čim tragamo.
Na sreću, u božanskom planu na sva pitanja istovremeno stiže i odgovor: svi ciljevi
nalaze se na izvoru. Jednom kada se zaista zapitate: 'Gdje je Bog?' dobit ćete i
odgovor. Ne bih vas želio zavarati. Ronenje vidovnjaka je isto tako revolucionarno
kao i ostali koraci. Ono znači kraj ega, kraj poistovjećivanja s vanjskim.
Umjesto da sebe vidite kao
tijelo koje je ugostilo duh - sada shvaćate da je sve duh.
Kada učiš o bilo čemu drugome, stičeš znanje o nekom
predmetu; kada učiš o duhu, postaješ znanje samo.
vidovnjak vidi Boga u sebi.
Vi smrtnici uvijek čeznete za
čudima, a ja vam kažem da ste vi najveće čudo, jer vam je Bog dao jedinstvenu
sposobnost da se poistovjetite s njegovom prirodom. Savršena ruža ne osjeća da je
ruža; ispunjen čovjek zna što znači biti božanski."
"Može li se to stanje opisati?" pitao je Percifall.
"To je sedmi i konačni stupanj alkemije, čisti duh. Kada on done, vidovnjak shvaća da
se ono što je bila potpuna radost i ispunjenje može još proširiti. Vidite, doći do Boga
nije kraj vaše potrage već početak. Počeli ste u bezazlenosti, pa ćete tako i završiti.
Ali ovaj put je bezazlenost drugačija jer ste stekli potpuno znanje, dok novoronenče
ima samo osjećanja. Kad budete sebe vidjeli kao duh, nestat će poistovjećivanja
s tijelom i umom. Istovremeno će nestati zamisao o rananju i smrti. Bit ćete stanica u
tijelu svemira, a kozmičko tijelo će vam biti isto tako blisko kao što je to sada fizičko
tijelo. To je najbliži opis onoga što čarobnjak osjeća, jer čarobnjak je samo jedan od
naziva za sedmi stupanj. Shvatite: za Čarobnjaka je ronenje samo misao: 'Imam ovo
tijelo', a smrt druga misao: 'Nemam više ovo tijelo'. Budući čarobnjaci nisu pod
uticajem privida ronenja, na svako tijelo koje uzmu gledaju kao na obrazac energije,
a na um kao na obrazac informacije. Ti obrasci stalno se mijenjaju, dolaze i odlaze.
Ali čarobnjak je iznad promjene. Um i tijelo su poput soba u kojima živimo, ali ne svo
vrijeme. Mišljenje i osjećanje ne može vam približiti to stanje. Duh je ronen iz čiste
tišine. Unutarnji dijalog vašeg uma mora prestati i nikada više ne započeti ponovo, jer
ono zbog čega unutarnji dijalog nastaje, podijeljenost jastva, nije više tu. Vaše jastvo
će da biti sjedinjeno i, baš poput djeteta s kojim smo počeli, nećete sumnjati, stidjeti
se ili osjećati krivicu. Potreba ega za dvojnošću rezultirala je svijetom dobrog i lošeg,
ispravnog i pogrešnog, svjetla i sjene. Sada ćete vidjeti da se te suprotnosti stapaju.
To je Božja perspektiva: kuda god On gledao, sve što vidi je On sam. Ako osjećate
da je taj cilj preuzvišen ili predalek za vas, otkrit ću vam tajnu. Iako izgleda da ste
prošli kroz sedam stupnjeva alkemije, svaki od njih bio je tu od samog početka. Božja
potpunost bila je prisutna u bezazlenosti, baš kao i u egu, postignuću, davanju ili
traganju. Ono što se promijenilo je središte vaše pažnje. U vašem biću nalazi se
svaki vid svemira, potpun i vječan kao i sam svemir.
Svijet će biti osvjetljen
iznutra i neće biti sumnje da je materija samo ispoljeni duh. U božanskoj svijesti vidjet
ćete sebe kao stvoritelja, a ne stvoreno, davatelja života, a ne primatelja.
Ja sam Čarobnjak, i za mene je dovoljno veliko
čudo biti ovdje. Što bi moglo biti čudesnije od samog života?"
Polje - Potraga za tajnim silama svemira
Lynne McTaggart
Izdavač: Teledisk 2005
Ocjena: ****
Materija je nestvarna i zapravo ne postoji. Energija je jedina stvarnost.
Imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterične formativne sile, one izgrađuju materiju, materija se raspada na podatomske čestice i nestaje – opet u duhu. Fizičari bi rekli: u polju nulte točke.
Sve što vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije – i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Poznati svijet doslovno znači samo to da smo na njegovoj valnoj duljini.
Živa svijest nije izolirana jedinica. Čovjekova svijest povećava red u svemiru i ima nevjerojatne moći da nas liječi i daliječi cijeli svijet: da taj svijet u određenom smislu uredimo prema vlastitim željama.
Na našoj najelementarnijoj razini čovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. Čovjek kao i svaka živa tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuće energetsko polje središnji je pokretač našeg bića i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.
Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o koj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i neodjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim. Polje je, kao što je Einstein to jezgrovito sročio – jedina stvarnost.
Dvije paradigme – svijeta kao stroja i čovjeka kao stroja za preživljavanje – dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnološki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske važnosti. Na duhovnoj i metafizičkoj razini dovele su do osjećaja očaja i potpune osamljenosti. Također nas nisu nimalo približili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmišljamo, kako nastaje život, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te što se dogodi sa sviješću kada čovjek umre.
Kvantni pioniri otkrili su da je čovjekova uključenost u materiju od ključnog značaja. Subatomske čestice postoje u svim mogućim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se napokon smire i materijaliziraju u nešto stvarno.
Na svojoj najosnovnijoj razini živa bića su, uljučujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese – od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK – pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i na čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli osjećaji i sve druge više kognitivne funkcije povezane su s kvatnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo.
Ovdje u takozvanom 'mrtvom' prostoru, možebitno leži ključ samog života.
Čovjek više nije tek slučajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i važnu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevažni – štoviše, ključni su za stvaranje našega svijeta.
Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacimentiranih pravila; kad se uvodi novo često je potrebno odbaciti staro. Polje je priča o ovoj revoluciji koja je u tijeku.
Ljudski umovi međusobno su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim svjetovima.
Većina bioloških obješnjenja velikih tajni života cjelinu pokušava razumjeti na način da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tijela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog genetskih zapisa, sinteze proteina i slijepe mutacije. Neurobiolozi su tada tvrdili daje svijest locirana u moždanoj kori, te da je rezultat jednostavnog miješanja kemikalija i moždanih stanica. Kemikalije proizvode televizijsku sliku u našem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' što tu sliku prmatra. Poznajemo svijet radi složenosti vlastite mašinerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konačnici nedjeljiv.
Na najosnovnijoj razini materije svijet sa svojim odnosima nije statičan određen već nesiguran i nepredvidiv, stanje čistog potencijala i beskonačnih mogučnosti.
Tko danas želi biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suočiti se sa profesionalnim samoubojstvom. Premda zanost naizgled potiče eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktura – zajedno sa vrlo natjecateljskim sustavom financiranja poduprtim sustavom objavljivanja i recenziranja među kolegama znanstvenicima, u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima koji se podređuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli je sustav podešen na način da ne podržava istinske inovacije, već potiče strukovnjake prvenstveno na eksperimente koji potvrđuju već postojeće teorije i pomažu razviti tehnologiju za industriju.
Vakum odnosno 'ništavilo' u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru – iz kojega je izuzeta sva tvar i energija – te u prostoru između zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.
Kvantni izračuni govore da čovjek i njegov svemir žive i dišu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti.
Energetsku razinu bilo koje poznate čestice ne možemo točno odrediti budući da se neprestano mijenja.
Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili više točki u prostoru, obično preko neke sile, kao što je gravitacija ili elektromagnetizam.
Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se neprestano, u dinačkom uzorku, preraspodjeljuje. Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo čestica, tako da ni 'stvarne' čestice nisu ništa drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a ond aponovno nestaju u bazičnom polju.
Koncept Polja lako bi mogao pružiti znanstveno objašnjenje za mnoge metafizičke ideje, kao što je na primjer kinesko vjerovanje u životnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao nešto što je slično energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.
Osnovno je stanje svemira da neprestano samo sebe regenerira, te ostaje konstantno osim u slučaju kada ga nešto uznemiri. To znači i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte točke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.
Polje nulte točke – koje je indikator i utiskavač svih valnih dužina i frekvencija – neka je vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega što je ikada postojalo. U određenom smislu, vakum je početak i kraj svega u svemiru.
Stvarnost je kreacija živih sustava. Promatrač mora imati središnju ulogu u stvaranju svojega svijeta.
DNK je jedna od glavnih skladišta svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK možemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u našem tijelu. Kada zazvoni određenu frekvenciju, slijede je druge pojedinačne molekule.
U svakoj stanici svake sekunde prosječno se odvija oko sto tisuća kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno, kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naših tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali.
Morfna polja daju sposobnost bioloških sustava – od molekula do tijela i društva – da se samo organiziraju. Morfna rezonancija je načelo utjecanja jednakog na jenako kroz prostor i vrijeme. Ta polja su različita od elektromagnetskih polja jer se protežu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjećanje o pravilnom obliku i formi. Što više naučimo, to je drugima lakše slijediti naše stope.
Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte točke čovjeka sili u stanje slično svijeći. Najzdravije tijelo odašilje najmanje svjetlosti i najbliže je idealnom stanju nulte točke – najbliže stanju ništavila što žive stvari mogu postići.
Mnogi s amputiranim udovima koji se tuže na vrlo stvarne grčeve, bol ili svrbež na mjestu manjkajućeg uda možda doživlavaju fizičku stvarnost koja još uvijek postoji – kopijuuda utisnutu u polje nulte točke.
U slijedećoj je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za određivanje kvalitete hrane. Najzdravija hrana imala je najniži i najkoheretniji intenzitet svjetlosti. Svaka smetnja u sustavu povećavala je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo stanje savršene subatomske komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komunikacija narušena. Bolesni smo kakda naši valovi nisu sinkronizirani.
Valna rezonancija se ne koristi samo za komunikaciju unutar tijela, nego i za komunikaciju između živih tvari. Dva zdrava bića jedno drugome 'sišu' fotone i tako ih međusobno izmjenjuju. Ta izmjena mogla bi pružiti odgovor na neke od najvećih, a dosad nerazjašnjenih zagonetki iz životinjskog kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savršenu koordinaciju. Također, sposobnosti životinja da nađu put do kuće pokazali su da one pti tome ne slijede uobičajene putove ili miris, pa čak ni zemljina elektromagnetska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji koja djeluje kao nevidljiva elastika, čak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.
Za ljude to predstavlja još jednu mogućnost. Ako možemo primati fotone od drugih živih bića, tada također možemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada dođe u stanje neravnoteže.
Svaka molekula u svemiru ima jedinstvenu frekvenciju i jezik kojime govori svijetu zapravo je njezin rezonantni val.
Molekule koje vibriraju stvaraju vlastiti frekvencijski popis koji predstavlja jedinstvenu pokretačku snagu, a također i sredstvo za komunikaciju u tijelu.
Svi zvuci na našem planetu – zvuk vode u žuborećem potoku, udar groma, ispaljeno tane, crvkutanje ptica – nalaze se na niskim frekvencijama između dvadest herca i dvadest kiloherca, koje ljudsko uho može čuti. Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna na drugu, te čak i ako su vrlo udaljene rezoniraju na istoj frekvenciji.
Opažanje se odvija na mnogo fundamentalnijoj ravni materije: u donjem svijetu kvantne čestice. Prilikom gledanja ne vidimo same predmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sliku našega svijeta. Opažanje svijeta je usklađivanje s poljem nulte točke.
Mozak je samo mehanizam za pridobivanje i iščitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu – polja nulte točke.
Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi naši kognitivni procesi posljedica interakcije s poljem nulte točke. Takva neprestavana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i pojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u dijelovima, a ponekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je moguće da je intuitivni skok jednostavno sjedinjenje koherencije u Polju.
Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki način stvorila svijet, tada se u čovjeku skrivaju mnogo veće mogučnosti no što to trenutno shvaćamo, a to otvara revolucionarne poglede na odnos između čovjeka i svijeta, te odnos između svih živih bića.
Smrt bi mogla biti tek povratak kući ili, točnije, ostajanje u pozadini – povratak Polju.
Novo nebo i nova zemlja
O. James Manjackal
Izdavač: Laudato d.o.o.
Uzrečica Kakvi roditelji, takva djeca ostaje istinita. Veliki utjecaj na nečiji život, u pozitivnom i negativnom smislu, imaju obiteljska stabla roditelja, okolnosti u kojima je dijete začeto i rođeno kao i okolina u kojoj je netko odrastao.
Bog nikoga nije stvorio izdajicom, ubojicom, teroristom, homoseksualcem ili lezbijkom. On je sve stvorio na svoju sliku i priliku, sve što tu sliku unakazuje dolazi od ljudskih grijeha.
U posljednjih 28 godina propovijedanja po cijelom svijetu vidio sam na tisuće ljudi koji su čudesno promijenili molitvama za nutarnje ozdravljenje i koji su zadobili iskustvo novoga rođenja.
Duhovno i mentalno stanje ima znatan utjecaj na sve metaboličke procese u organizmu. Kao što sve ono što utječe na tijelo, utječe i na um, tako i sve ono što utječe na um i dušu utječe i na tijelo.
Svaki čovjek treba nutarnje ozdravljenje i oslobođenje.
Svaki čovjek na zemlji rob je prošlih događaja svoga života i u svakome postoji velika potreba za oslobođenjem.
Nepogode, nesreće, opačine i katastrofe pratit će obitelj i djecu onih čiji su preci činili zla djela.
Neki stari ljudi nezadovoljni svime u životu uvijek proklinju druge. Ta zla navika ipak neće nikome načiniti štetu. Budimo, međutim oprezni sa svakom riječi koju izgovaramo jedni drugima, neka naše riječi na njih zazivaju blagoslove, ne prokletstva.
Prestani kukati, otari suze u očima. Patnje će tvoje biti nagrađene. Ima nade za tvoje potomstvo.
U nekim slučajevima nedostaje duhovno i psihičko jedinstvo bračnoga para. Sve ostaje samo na tjelesnom jedinstvu, rezultat je vidljiv na djetetu - medostatak cjelovitosti, samokontrole, nesposobnosti za ljubav i komunikaciju.
Mentalno stanje majke za vrijeme trudnoće ima velikog utjecajanna dijete. Ono u majčinoj utrobi može osjetiti sve što se događa vani, osobito majčinu žalost ili ljutnju.
Opraštanje uvijek donosi ozdravljenje.
Dobar obiteljski život stvarni je raj na ovoj zemlji.
Svatko tko hoće primiti blagoslov nutarnjeg ozdravljenja mora oprostiti svima. Ako u sebi nosimo srdžbu prema drugima, ne možemo očekivati ozdravljenje.
Ako čovjek gaji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražit ozdravljenje?
Mora se oprostiti i onima koji više nisu među nama, jer premda ciše nisu ivdje oni su živi negdje dalje.
Onaj tko traži neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
Osoba koja je iznutra ozdravljena lako će pobijediti neprijatelja.. Ne smijemo se nikako vračati na stare grijehe i grešno ponašanje, kojeje zabranjeno. Uvijek moramo imati na umu da smo blagoslove i zdravlje primili kao veliko blago u zemljanim posudama, dakle moramo biti oprezni i paziti da to blago ni pod koju cijenu ne izgubimo.
Oslonimo se na snagu uskrsnulog Krista, čvrsto držeći ono što smo primili u molitvi, zahvaljivanju i slavljenju, ne gubeći radost i mir Duha.
Kako postati osoba s utjecajem
John C.Maxwell i Jim Dornan
Izdavač: Katarina Zrinski 2002.
Ako je vaš život na bilo koji način povezan s drugim ljudima, vi ste utjecajna osoba.
Mentoriranjem ulijevate u druge ljude svoj način života i tako im pomažete da ostvare svoj potencijal..
Kao utjecajna osoba koja umnožava ljude sebi nalik, pomažete osobama na koje utječete da u životima drugih postanu pozitivni i utjecajni ljudi i da im prenesu ne samo ono što su od vas primili, nego i ono što su sami naučili i spoznali.
Do smiraja ovog dana, moj život neka dodirne desetke drugih života, i ostavi nebrojene tragove dobra ili zla prije nego večernje sunce zađe.
To je želja koju uvijek želim, molitva koju uvijek molim,
Gospode neka život moj pomogne životima drugim koje usput dotiče.
Jedino nasljeđe koje čovjek ostavlja za sobom a ima vječnu vrijednost, njegov je utjecaj.
Okolnosti u kojima živite određuju vaš ugled,
Istina u koju vjerujete određuje vaš karakter,
Ugled je ono što trebate biti,
Karakter je ono što jeste...
Ugled je fotografija,
Karakter je lice...
Ugled dolazi izvana,
Karakter se razvija iznutra...
Ugled je ono što imate kad ulazite u novo društvo,
Karakter je ono što imate kad odlazite.
Vaš ugled nastaje u trenu,
Karakter gradite cijeli život...
Ugled se saznaje za sat vremena,
Karakter ne izlazi na vidjelo godinu dana...
Ugled raste poput gljive,
Karakter traje vječno...
Ugled vas obogaćuje ili osiromašuje,
Karakter vas razveseljava ili rastužuje...
Ugled je ono što o vama ljudi zapišu na nadgrobnom kamenu,
Karakter je ono što anđeli o vama kažu pred Božjim tronom.
Da biste svoje ambicije držali pod kontrolom a svoj utjecaj usredotočili na pomaganje i služenje drugima, povremeno se upitajte slijedeće: Kad bi me slijedio cijeli svijet bi li to bio bolji svijet?
Svatko bi trebao uraditi svakoga dana barem dvije stvari koje mrzi raditi, samo vježbe radi.
Čovjek koji nema unutarnji život, rob je vlastite okoline.
Veličina i jačina našeg utjecaja na druge u direktnom su odnosu s dubinom naše brige za njih.
Svatko je nevjerojatno željan uvažavanja i priznanja. Dok se družite s ljudima polako se krećite kroz mnoštvo. Sjetite se njihovih imena i nađite vremena da im pokažete kako vam je stalo do njih. Neka vam drugi ljudi u vašem životu budu važniji od svih drugih stvari, uključujući i vlastite planove i rasporede.
Laskaj mi i možda ti neću vjerovati. Pokudi me i možda te neću voljeti. Ignoriraj me i možda ti neću oprostiti. Ohrabri me i neću te zaboraviti.
Želite li biti osoba koja će druge odgajati bolje i učinkovitije, razvijajte svijest o važnosti drugih ljudi. Tražite načine na koje ćete ih u nešto uključiti.
Poteškoće rijetko pobjeđuju ljude, obično to čini nedostatak povjerenja u sebe. S malo vjere u sebe ljudi mogu učiniti čudesne stvari.
Svi živimo pod istim nebom, ali nemamo svi isti horizont.
Kad samo ti govoriš, ništa ne naučiš.
Uho vođe mora odzvanjati glasom naroda.
Kad dosljedno slušate druge, nikad vam ne nedostaje ideja.
Kad se spremam za razgovor s nekim, trećinu vremena provedem razmišljajući o sebi i o tome što ću reći, a dvije trećine razmišljajući o tom čovjeku i što će on reći.
Stati ljudima na ideje jednako je grubo kao i stati im na palac.
Pokažete li ljudima koliko vam je stalo i postavljate li pitanja na miran način, bitćete oduševljeni time koliko toga će vam reći.
Cijeli život i jest bavljenje ljudima.
Uvijek kada stvari gledate iz perspektive druge osobe, doživjet ćete potpuno nov način gledanja na život.
Proširivanje spoznaja drugih ljudi je investicija.
Mudar je onaj koji ne troši uzalud energiju na poslove za koje nije sposoban, a još mudriji je onaj koji među stvarima koje zna dobro obavljati, odabire i odlučno slijedi one najbolje.
Najveća dostignuća su ona od kojih drugi imaju koristi. Svaki put kad pomažete ljudima da prošire svoje spoznaje na bilo kojem području svog života, vi im pomažete jer im omogućujete da zakorače na novu razinu svog života.
Kada proširujete spoznaje ljudi, zapravo koristite priliku da im pomognete dosegnuti njihov potencijal.
Nema budućnosti ni u jednom poslu. Budućnost leži u čovjeku koji ima taj posao.
Vrijednost života ne počiva na duini dana, već u tome kako smo ih iskoristili, čovjek može živjeti dugo, a opet vrlo malo.
Velika tajna uspjeha u tome da se kroz život ide kao čovjek koji se nikada ne istroši.
Jedan život, mali bljesak vremena između dvije vječnosti, za nas, zauvijek, više nema druge prilike. Svaki dan koji prođe, a koji niste posvetili osobnom razvoju, izgubljena je prilika vlastitog poboljšanja i proširivanja spoznaje drugi.
Odaberite ljude čija je životna filozofija slična vašoj.
Nije teško donositi odluke kada znate koje su vaše vrijednosti.
Počnite djelovati u pravo vrijeme, počnete li prerano, neće vidjeti potrebu za razvoj, počnete li prekasno, propustit ćete najbolju priliku da im pomognete.
Uvijek imajte na umu da na ovom svijetu postoje samo dvije vrste ljudi - realisti i sanjari. Realisti znaju kuda idu, sanjari su već bili tamo.
Naše su duše gladne važnosti, gladne su osjećaja da smo shvatili kako živjeti tako da naši životi budu važni, tako da svijet bude malo drugačiji zbog toga što smo njime prošli.
Rastemo uz pomoć snova.
Sve dok ne pokušate učiniti nesto izvan onog što ste već uspjeli sabladati, nečete se nikad razviti.
U razvojne procese uključite slijedeće: stav, odnose, vođenje, osobne i stručne sposobnosti.
Izađite iz svoje zone udobnosti i potičite i ostale na isto.
Nitko ne postaje bogat sve dok ne obogati druge.
Vođa je netko tko vidi više od drugih, tko vidi dalje od drugih i tko vidi prije drugih.
Njegujte svoje vizije i snive jer su djeca vaše duše, planovi vaših konačnih dostignuća.
Blagostanje, sreča i uspjeh su nusproizvodi postizanja cikjeva , oni ne mogu biti sam cilj.
Neki ljudi cijeli život jurišaju na zamisljene Alpe i umiru u podnožjima preklinjuči probleme koji ne postoje.
Olovka i san mogu vas odvesti bilo kuda.
Iz svake krize dolazi prilika za ponovno rođenje.
Pravi prijatelj vas stimulira na osobni razvoj, daje vam prostora da ostvarite svoj puni potencijal.
Postanite navigator u životima drugih. Svoj utjecaj moći ćete upotrijebiti pomažući im da se popnu na sljedeću razinu života, a ako im pružite pomoć u najtežim trenucima postat ćete im prijatelj za cijeli život.
Svaki put kad podcjenjujete ljude, izražavate svoje nepovjerenje u njih kao Božje kreacije. Ljudima nikada ne možete reći koliko ih volite prečesto, preglasno ili previše javno.
S ljudima se možete povezati i voditi ih samo ako ih cijenite.
Morate vjerovati da što drugima imate za ponuditi može postati važno u njihovim životima. Nitko ne želi slijediti osobu bez uvjerenja. Ne vjerujete li vi, neće ni drugi.
Vjerujte da zajedno možete postati važniji. Majka Tereza je živi primjer istine koju je jednom sama izrekla: Ja mogu uraditi ono što ti ne možeš, a ti možeš uraditi ono što ja ne mogu. Zajedno možemo uraditi velike stvari.
Nitko nikada sam ne postiže ono što može postići s parnerom.
Postoje mnogi slučajevi trgovaca koji nemaju kupcu za ponuditi ništa osim prijateljstva, kojim nadmašuju prodaje trgovaca koji nude sve osim prijateljstva.
Kad se povezujete s drugima, priznajte i poštujte njihove razlike u motivaciji. S kolericima se povezujte snagom. S melankolicima se povezujte tako da budete usredotočeni. S flegmaticima tako da im pruzite samopouzdanje. A sangvinicima se povežite uzbuđenjem.
Jedini najvažniji faktor u komuniciranju s ljudima je iskrenost, bez obzira na to radi li se o komunikaciji u četiri oka ili o velikom slušateljstvu. Nikakva količina znanja, stručnosti ili dosjetljivosti ne moze zamjeniti iskrenost i nehinjenu želju da drugims pomognete.
Kao što je netko primjetio Vođenje znači ulaganje u ljude danas, kako bi sutra bili spremni da vas slijede u nešto novo zbog nečeg velikog. Tu spremnost stvara povezivanje.
Odredite si vrijeme u kojem ćete slijedeći tjedan sa svakom osobom otići na kavu, ili uživati u nekom obroku, ili samo razgovarati.
Svi imaju potencijal za umnožavanje svog utjecaja putem razvijanja i reduciranja vođa.
Ljubavologija
Bruno Šimleša
Izdavač: Ljevak
Ljubav je osjećaj svetosti života. Ona je doživljaj postojanja, trenutak u kojem prepoznajete vječnost, titraj istine, trenutak u kojem osjetite da vam se srce naježi od ljepote. Ali ne ljepote onoga što volite, već ljubavi same.
Upravo zato što možete lako upasti u životni ćorsokak ako svoju ljubavnost vežete za one koje volite, predlažem vam da svoje ljubavne odnose odsad pokušate gledati kroz prizmu sebe kao ljubavi. Vi ste ti koji omogućujete ljubavi da postoji. Oni su samo osobe kojima upućujete ljubav. Ta ljubav izlazi iz vas, zar ne? Ona je vaša, ne njihova. I vaša ljubavnost i moć voljenja ne odlaze ako oni odu iz vašeg života, samo se preusmjeravaju.
Ljubav je doista svemoćna. Ili, da budem precizan, ljubav nam otkriva moć koja je oduvijek bila u nama. Zahvaljujući njoj, i jedino njoj, naš um može razbaštiniti horizonte, oteti im njihovu prirodnu ulogu krajnjih granica i dati nam da rasplešemo bezgraničnost. Zamislite bezgraničnost kako pleše vašim umom... Pokušajte. Jer upravo taj ples, taj britki i jezičavi ples, jedan je od vrhunskih poklona ljubavi.
Jednako kao što će vašem umu omogućiti da prepozna vlastitu neograničenost, ljubav će i vašem srcu pokloniti znanje da može doživjeti baš sve. Želite doživjeti sveprisutnost? Uz ljubav je to moguće jer ljubav zna odlučno ali nježno zamoliti sve one sitne emocije, sve one emocije koje ne slave život, sve one emocije koje umanjuju ljepotu... Ljubav ih zna zamoliti da napuste vaše srce, a tada...tada srce pokazuje svoju oravu prirodu, pokazuje moć osjećanja ljepote tkanja kreacije.
Čini mi se da se na to misli kad se kaže da ljubav može micati planine. Moć doslovnog micanja doslovnih planina zapravo je potpuno nebitna stvar jer ne pridonosi osjećaju sreće. Ali zato moć micanja vlastitih ograničenja koja nam sužavaju vidik, ograničenja koja nam onemogućavaju osjećanje ljepote... E te granice možemo nadrasti uz ljubav.
Ljubav vas od učenika pretvara u učitelje! Ljubav i jedino ljubav otkriva vam tko ste!
Možemo osjećati ljubav prema svemu čiju bit doista prepoznamo.
Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest.
Vrhunce ljubavi doživljavamo kad ljubeći prepoznajemo sebe kao ljubav! Zato toliko volimo voljeti. U voljenju se sastajemo sa svojom esencijom. Tek kad volimo, shvaćamo da se od svoje esencije nikad nismo ni rastali!
Ljubav prečesto svodimo na ljubav prema drugima i tako joj zapravo uskraćujemo dah. Trebali bismo proslaviti sve ostale oblike ljubavi, jer ljubav doista ima bezbroj nedovoljno otpjevanih lica. Zapravo ljubav prema životi, iz koje proizlaze sve ostale ljubavi, jest ljubav prema sebi.
U odnosu prema slobodnom vremenu sjajno se očituje koliko držite do sebe.
Ljubav prema sebi uključuje i spremnost na promjenu kada je ona potrebna te prije svega kritičko gledanje svijeta u nama i oko nas.
Ako uvijek činite ono što je red učiniti, život vam je sigurno u neredu.
Osoba koja istinski voli sebe osjeća smirenu stras tijekom dana, samouvjerenost, istinsku zanesenost ljepotom svijeta, blisku povezanost s drugima, što automatski negira ikakve natruhe narcisoidnosti.
Prvo trebate osvijestiti da je odnos prema sebi najbitniji odnos u vašem životu.
Taj osjećaj da vi vrijedite, da ste dobri takvi kakvi jeste, možete dobiti samo od sebe samih. Drugi vam to mogu olakšati ili otežati, ali vi sami trebate biti kreatori tog osjećaja. Vi ste odgovorni za svoj život i vaša je odgovornost izgraditi osjećaj da ste dovoljno dobri, da ste dobri takvi kakvi jeste i da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta. U tom iznimnom građevinskom pothvatu, drugi samo obični radnici. Vi ste glavni arhitekt i izvođač.
Dobro razmislite, ima li i dalje smisla ispunjavati potrebe svih drugih samo zato što pogrešno mislite da ćete tako konačno dobiti njihovo priznanje?
Odnos prema sebi bi trebao biti ključna stvar u vašem životu, a uvjeravam vas da zdrav osjećaj ljubavi prema sebi ne vodi do sebičnosti i malodušnosti. Upravo suprotno, tek tada i tako drugima možete dati ono najljepše što nosite u sebi. Dragi moji, vi ste jedina osoba s kojom provodite svaku minutu svakog dana svih dana u godini. Nije li onda logično da vam taj odnos treba biti najbitniji?
Ispišite sve svoje vrline, potom se osamite, isključite mobitel i maknite sve što vas može ometati. Pustite glazbu koja vas nadahnjuje, i pokušajte na glas, s osjećajem ponosa i zahvalnosti, izgovarati svoje vrline. Zamislite da ih izgovara vaše srce. Sjetite se svih situacija u kojima su vam te vrline doista obogatile život i s osjećajem ponosa i zahvalnosti izgovarajte ih jednu po jednu.
Ako otkrijete da vam neke vrline ne aktiviraju srce, slobodno ih zanemarite u ovom trenutku, igrajte se samo onima uz koje možete osjetiti ponos i zahvalnost. Za početak ovog procesa u kojem srce upoznajete s vlastitom ljepotom, škrinjicom se zabavljajte maksimalno desetak minuta na dan.
Što se više sviđate sebi, to ćete imati manju potrebu svidjeti se drugima. Znat ćete koliko ste vrijedni pa se nećete zamarati mišljenjima drugih ljudi koji nisu svjesni vaše vrijednosti.
Kad dođete gore nitko vas neće pitati za koga ste navijali, koliko ste cipela imali, koje ste poslovne uspjehe postigli, jeste li imali djecu ili jeste li imali svoju nekretninu... Pitat će vas jeste li voljeli? Jeste li živjeli punim plućima? Jeste li zdravo voljeli sebe, jeste li bili svjesni da vas posjedovanje nekretnina ne definira, jeste li bili svjesni da vam to daje neku vrijednost u očima površnih ljudi, ali da to nije bit života. Pitat će vas jeste li bili autentični... Ma zapravo se sve svodi na jedno jedino pitanje: koliko ste živjeli ljubav? Prema sebi, životu, partnerima, djeci, istini, promjenama, slobodi, obitelji, strastima...
Kvalitetna životna promjena počinje iznutra. Često čekamo neke vanjske poticaje zaboravljajući da ih stvaramo svojim unutarnjim životom, osjećajima i mislima u vezi sebe i života uopće. Upravo će o tim osjećajima i mislima ovisiti kako će izgledati naš vanjski život. Koje ćemo ljude upoznati, kakve ćemo poslove imati, s kim ćemo biti prijatelji... A prije nego što krenemo osvajati ljepotu svog života, nužno je iskusiti autentičnost života, nužno je naslutiti, doživjeti, predosjetiti što zapravo život jest. Čak je i samo naslućivanje istine dovoljno. Čak i ako ste samo jednom tek naslutili da život može biti veličanstven, čak i ako ste samo jednom doživjeli ljepotu u njezinom izvornom obliku, čak i ako str samo jednom doživjeli istinsku ljubav, sposobni ste kreirati život kakav želite!
Glavni problem sa osjećajem da nismo vrijedni ljubavi jest taj da ćemo onda u svoj život privlačiti ljude koji će nam to i dokazati. Vanjska iskustva rezultat su naših osjećaja i ,isli u vezi sebe i života.
Sjetite se svih ostlih ljubavnih odnosa i posvetite im bar jedan dio svakog dana. Bar dio svog dana posvetite njegovanju bar jednog svog ljubavnog odnosa. Ako volite pisanje, odvojite dio dana za pisanje. Ako ste zaljubljeni u prirodu, krenite joj ususret. Ako volite ples, plešite. Vjerojatno imate nekiliko ljubavnih odnosa, a ja vas molim da dio dana posvetite jednom od njih.
Oduvijek me fasciniralo to što ljudi više pozornosti posvećuju odnosu prema drugima nego prema sebi.
Tek kad vam drugi ljudi ne budu trebali da popune prazninu u vama, počet će se pojavljivati ljudi koji će slaviti vašu puninu. Vi ćete ih, slavljenjem vlastite punine, pozvati u svoj život.
Kruna ljubavi prema nekome otkriva se u prepoznavanju sebe kao bića koje voljenjem otkriva svoju esenciju.
Ljubav ne ostavlja prostora sumnji. Kad voliš, kad uistinu voliš, onda je svaka stanica tvoga tijela sigurna u ljubav.
Ljubav ima taj predivan efekt - da obožavate biti u svojoj koži i da prepoznajete sebe kao ono što istinski jeste. Bez sumnje! Dakle, ako sumnjate volite li nekoga ili nešto, odgovor je ne, sigurni ne volite jer ljubav ne ostavlja prostor sumnji.
Često imam dojam da smo stručnjaci u odgađanju življenja. Kao da čekamo da se posloži još jedna kockica i odjednom ćemo krenuti u život, odjednom ćemo disati punim plućima. Uvjereni smo da pravi život počinje kad odselimo, nakon što promijenimo posao, dobijemo dijete, otplatimo kredit, oženimo se, prekinemo neku vezu, kupimo stan, diplomiramo...
A možda je stvar u tome što je oduvijek bilo lakše predati odgovornost nekome drugome nego uzeti život u svoje ruke i stajati iza svojih odluka.
Svaka od ovih izjava utječe na raširenost ideje da drugi imaju ključeve raja. Takvo razmišljanje je apsurdno jer ako odgađatr svoj život, ako ne koristite maksimum svojih trenutačnih mogućnosti, ako ne živite tako da svakim danom sve više upoznajete ljubav i sebe kao ljubavnike života, nećete ni moći imati uspješnu ljubavnu vezu s drugom osobom. Nećete ni upoznati osobu s kojom možete imati istinsku ljubavnu vezu ako niste zaljubljeni u sebe. Prvo vi morate pronaći svoje mjesto u vlastitom životu živjeti ono što jeste pa ćete onda imati mjesta i za izvrsnog partnera.
Ako se trudite živjeti autentično, ako preuzimate odgovornost za svoj život, ako se trudite upoznati ljubav u svim nepredvidljivim oblicima, onda ćete privlačiti iskustva koja će vam olakšati upoznavanje ljepote života.
Vi ste gazda, vi ste uvijek gazda. Vaš život je uvijek u vašim rukama, ili da budem orecizniji, vaš je život u vašim srcima i umovima. O vašem srcu vašem umu ovisi kako će izgledati vaš život.
Naravno, ne možete kontrolirati sve događaje, ali sigurno možete kontrolirati svoje doživljaje svih događaja i tako počinjete kontrolirati sve veći broj događaja.
Imate dojam da vas partneri nisu poštivali? Zapravo ih je vaše ranjeno i nesigurno srce pozvalo u vaš život. Ranjeno i nesigurni srce osjeća da ne zna voljeti, da nije vrijedno ljubavi i vidi čuda - privući će osobe koje će joj upravo to i potvrditi. U odnosima vi doista nećete znati voljeti i osjećat ćete da niste vrijedni ljubavi.
Svatko od nas definira važna životna područja i u njima se morate poklapati sa partnerom želite li imati sretnu vezu.
Ako znate voljeti sebe, ako jednostavno znate voljeti, oko sebe ćete vidjeti mnoge ljude koji znaju voljeti jer ćete privlačiti takve ljude i znat ćete ih prepoznati nakon što ih privučete.
Najčešće se zakjubljujemo u svoju ideju te osobe, ono što mi mislimo da ona jest ili ono što želimo da ona jest, a ne u nju stvarnu kakva jest.
Ljubomornoj i posesivnoj osobi nije stalo do vas! Koliko god vas ona uvjeravala u to i koliko god je ta ideja općeprihvaćena u našoj kulturi, to nema baš nikakve veze s istinom. Ljubomornoj i posesivnoj osobi stalo je do nje same. Stalo joj je do očuvanja veze, ali to nema veze s vama, nego s njom. Do veze joj je stalo zato što ne vjeruje da može imati ili da zaslužuje bolju vezu pa se onda panično boji gubitka postojeće veze koja joj ipak daje neki osjećaj vrijednosti.
Želite li imati sretan brak, a ne samo biti u braku, nužno je kontinuirano truditi se povećavati bliskost, sve bolje upoznavati svog partnera jer biste zapravo stalno iznova trebali pronalaziti zajedničku ravnotežu.
Smatram da bi Svi odrasli ljudi prije nego im se izda dopuštenje za zahtjevnu ulogu roditeljstva, trebali proći test. I tek nakon što dobiju zeleno svjetlo, smiju postati roditelji. Test bi trstirao njihovu emocionalnu, mentalnu i duhovnu zrelost, što je naravno uvjet za uspješno i radosno roditeljstvo. Osim što bi to odgovaralo svakom djetetu jer nebi trpjelo nezrelost i frustracije svojih duhovno siromašnih roditelja, ta bi odredba, koju sam namjeravao staviti u Ustav, motivirala roditelje da budu angažiraniji oko sebe i života uopće.
Mnogi muškarci odmah unaprijed odustanu od ulaganja vremena u odnos, a olakšavaju im mnoge žene koje se toliko posvete majčinstvu da se zaborave posvetiti sebi i onda često nisu zainteresirane za odnos.
Osim ravnoteže primanja i davanja ljepote te kompatibilnosti, za izvrstan partnerski odnos koji će odoljeti ugrizu vremena potrebna je i treća stvar - da se razvijate u sličnom smjeru, pri čemu vam je iskrenost najveći saveznik. Jer samo zato što trenutačno imate slična uvjerenja i životne vrijednosti, ne znači da ćete ih imati za nekoliko godina.
Zašto je ravnoteža vrlo bitna? Vi ne možete biti sretni ako nisu iskorišteni vaši potencijali u bilo kojem području života. Zamislite da svom trenutačnom poslu ne možete dati one kvalitete koje imate kao poslovna osoba. Sigurno bistr se osjećali frustrirani, zar ne?
Najveće šanse da nas privuče osoba koja je osjetno drugacija od nas imamo ako ne poznajemo sebe, ako ne cijenimo sebe i ako smatramo da nas drugi ljudi upotpunjuju.
Kako većina ljudi nije zadovoljna svojim životom, onda neispravno zaključuju da nisu sretni zato što nemaju nešto što drugi imaju. Misle da će ih usrećiti, odnosno upotpuniti ono što nemaju.
Dovoljno je reći da je sreća kao životno stanje itekakomoguća i da se ostvaruje tako d naučimo cijeniti ono što imamo u sebi i oko sebe. To nam daje samopouzdanja i snage da se razvijemo ili stvorimo ono što još nemamo u sebi i oko sebe. A kada realiziramo ta dva koraka, onda možemo mirno prihvatiti sve ono što ne možemo i trenutačno ne trebamo promjeniti u sebi i oko sebe.
Kako većina nas nije sretna, a vjerujemo da nas drugi ljudi trebaju upotpuniti, često nas privuku drugačiji ljudi jer pogrešno mislimo da oni drže ključ našeg zadovoljstva i sreće.
Vaše će različitosti djelovati pozitivno na vaš odnos ako imate dovoljno sličnosti, odnosno ako ste kompatibilni.
Zapravo je jednadžba vrlo jednostavna: ako vas muče različitosti između vas i vašeg partnera, ako vas iritiraju one sitne stvari koje radi, ali i one krupne, ako se morate potruditi da uložite trud u vezu, to zapravo znači da nemate dovoljno sličnosti koje će vas spajati i oduševljavati.
Kompatibilnost je najvažnija u onim područjima života koje vi smatrate najvažnijima!
Ako imate bar jednu osobu prema kojoj ste apsolutno iskreni i koja vas prihvaća baš takve kakvi jeste, vi ste neizmjerno bogata osoba.
Bol koja proizlazi iz laži je prljava i ne možete je koristiti za osobni rast ni za rast veze. Bol koju oonekad proizvede istina možda boli i više, ali može biti iskorištena za rast vas kao pojedinaca i same veze.
Kompromise radimo kad pristajemo na ono što je iznad naših minimalnih zahtjeva, a kompromitiramo se kad pristajemo na ono što je ispod naših minimalnih zahtjeva.
Smijete i trebate tražiti sve ono što možete dari, a ako tražite više od toga, onda se radi o nerealnim očekivanjima od kojih je mudro odustati.
Slavljenje ljepote u sebi i oko sebe je najprirodnija moguća stvar koja priziva još više ljepote i bogatstva u vaš život.
Nije poanta okriviti nju ili njega zato što ne mogu zadovoljiti vaše potrebe, nego je cilj shvatiti zašto ste privukli osobu koja vas ne može zadovoljiti i onda pristali biti u takvom odnosu.
Sve što vam se dogodi nema značenje samo po sebi. To značenje pripisujete mu vi sami i zato nije ključno što vam se dogodilo, već kako ste reagirali na to što vam se dogodilo. Uvijek je ključan vaš doživljaj nekog događaja i to vam daje osjećaj kontrole nad vlastitim životom.
Svemir samo reagira na vas. Ono što vi šaljete prema van, on vam vraća. Ako šaljete ljubav, primat ćete ljubav. Ako šaljete signale zbunjenosti, dobivat ćete nove situacije koje će potvrđivati i pojačavati vašu zbunjenost. Svemir samo reagira na vas, i zato se nema smisla ljutiti na njega. Umjesto te krajnje nekorisne i neproduktivne aktivnosti, trebali biste se posvetiti učenju slanja željenih signala.
Za zdravlje nije bitno da nam rade samo tjelesni mišići, da ne skupljamo nezdrave masti ili da ne unosimo previše loših ugljikohidrata, već da se pobrinemo i za zdrav unutarnji život. Kompromitiranje je toksično i kancerogeno. Ako se vi kompromitirate, što zapravo znači da idete protiv sebe, da idete protiv onoga što jeste, nije li logično da će i vaše tijelo početi stvarati stanice koje će ići protiv vas. Kao da im pristajanjem na kompromitiranje izdajete naredbu da se okrenu protiv vas.
Kako je doista bolje spriječiti nego liječiti, molim vas da ozbiljno razmislite o svim oblicima kompromitiranjs u svom životu i počnite ih mijenjati prije nego što vas tijelo počne upozoravati da je vrijeme za promjenu.
Jedna od karakteristika istinske ljubavi - može se samo transformirati, ali nikako ne može nestati.
Vaš će život utjecati na vašu djecu, kakav god da je. Sretan ili ispunjen, zgrčen ili otužan.
I naravno, utjecat će mnogo više od vaših riječi. Možete vi svojoj djeci govoriti koliko hoćete da su ona divna i krasna i da zaslužuju sve blagoslove ovoga svijeta, no ako vi sami smatrate da ne zaslužujete blagoslove i ako se vi sami ne borite da živite svoje blagoslove, vaše će riječi biti nemoćne.
Dragi moji roditelji, djelima šaljete poruku svojoj djeci. Djelima!
Ostati u lošem braku bez budućnosti pravi je neuspjeh. Taj postupak dokazuje da se ne poštujete, da ne poštujete život, da ste odustali od kreiranja uistinu svog, sretnog i ispunjavajućeg života, i po meni je to pravi životni neuspjeh.
Ne bih se bojao samoće jer je ona zdrava. Grozim se samoće u dvoje. Ovu prvu vjerujem da ne bih ni osjetio, a za slučaj da se pojavi, pokušao bih je iskoristiti da osluhnem tko sam ja, da doznam što se skriva u meni.
Normalno je da sa svojim partnerom razgovarate o svemu, no od njega biste trebali dobivati prvenstveno pitanja a ne odgovore.
Isto pravilo vrijedi i za sve ostale ljude u vašem životu, prijatelje, poznanike, kolege... Uloga drugih ljudi nije da vam daju odgovore, to je vaša uloga. Oni vam mogu najviše pomoći ako razmišljaju zajedno s vama i postavljaju vam pitanja i potpitanja. Čak i kad ih vi izravno pitate z mišljenje što biste trebali učiniti ili misliti o nečemu, i dalje smatram da je odgovorno postaviti vam protupitanje. Iako to izluđuje brojne ljude s kojima komuniciram, smatram da je odgovorno ne davati svoje mišljenje o nečemu sve dok druga strana nije formirala svoje.
Upuštati se u davanje mišljenja prije nego je vaš sugovornik formirao svoje, može biti kratkoročno biti korisno, ali dugoročno stvara kaos jer sugovornici odustanu od razmišljanja i preuzimanja odgovornosti za svoj život. Često se dogodi i to da zbog svoje nesigurnosti idu od jedne do druge osobe i traže različita mišljenja sve dok ne dođu do onog koje im se najviše sviđa, a anjčešće im se sviđa oni koje ih ne tjera na preispitivanje sebe i promjenu. Onda samo preuzmu to mišljenje, a tako zapravo skrivaju nesigurnost i neodgovornost.
Definiranjem svojih želja šaljete slab ili zapravo nikakav signal prema van. Tako ćete samo djelomično i privremeno fokusirati svoj um koji će poslati jedan slabašan i nejasan signal prema van i logično je da će odaziv na njega biti slab i nejasan. Presudan je signal koji šaljete srcem, a njega ne možete odglumiti. Vaše srce ili osjeća svoju ljepotu i ljepotu svijeta ili ne osjeća. Ono osjeća da zaslužujete ljubav ili ne osjeća. Ne možete ga zavarati.
Nije bitno da definirate svoje želje, nije se potrebno ni uvjeravati što vi zaslužujete jer srcu ne možete naređivati kako da se osjeća. Umjesto toga, zrebali biste se posvetiti preodgajanju svoga srca, tj stjecanju onih iskustava koje će ozdraviti i osnažiti vaše srce.
Većina ljudi osjeća da ne zavređuje ljubav. I što će se dogoditi? Ta će osoba vjerojatno i privući nekoga, vjerojatno će taj partner i imati neke od onih željenih karakteristika, ali će joj sigurno potvrditi i da prava ljubav ne postoji ili da ona ljubav ne zavređuje. Partner koga će prizvati s takvim signalom će vam upravo to i potvrditi.
Logika je vrlo jednostavna. Ako privučete partnera s osjećajem da zavređujete ljubav, on će vam znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je zavređujete.
Ako privučete partnera s osjećajem da ne zavređujete ljubav, on vam neće znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je ne zavređujete.
Svemir samo reagira na vaše naredbe koje dajete i mislima i osjećajima i djelima.
Prva stvar koju trebate znati o naručivanju je da svoja iskustva naručujete osjećajima, miskima i djelima.
Dio tog procesa je svjestan, a dio nesvjestan. Odnosno, vi ste svjesni samo dijela svojih osjećaja, djela i misli, a čak je i tada upitno razumijete li točno koju poruku šaljete preko njih.
Pretpostavljam da većina vas nije svjesna da ogovaranjem šalje poruku o nepoštivanju života, što vam se onda i vrati tako da susrećete ljude koji ne poštuju vas.
Umjesto da se i dalje žalite na te pogrešne ljude, možda biste se trebali pozabaviti slanjem ispravnih signala. Jer nisu krivi ljudi. Ako vaš život ne izgkeda kako želite, ako vaš život izgleda krivo, onda su krivi vaši signali koje šaljete prema svijetu. Iskustva i ljudi samo su posljedica tih signala.
A o smo na početku poglavlja naručivanje usporedili s restoranom, onda je ovo restoran koji radi 24 sada na dan, 7 dana u tjednu, svih 365 dana u godini.
Često radimo nešto ili osjećamo nešto, a da nismo svjesni kakvu to poruku šalje prema van. Pokušajmo to promijeniti.
Pokušajte otkriti što sa svojim odnosom prema poslu, djeci, roditeljima...poručujete, za svako odabrano područje pokušajte dovršiti tri ove slijedeće izjave: svojim odnosom prema___pokazujem____i time naručujem___. Npr svojim odnosom prema poslu pokazujem da sam svjestan svoje poslovne vrijednosti i time naručujem još bolje poslovne uvjete i iskustva koja će mi to dodatno potvrditi.
Bitan mi je i odnos prema slobodnom vremenu jer njime pokazujem da sam svjestan dragocjenosti života. Time naručujem pojavljivanje novih dragocjenosti koje se guraju da budu u mom društvu jer ja s puta guram sve što treba da bih bio u njihovu društvu.
Bitno je osvjestiti koje sve poruke šaljete svijetu. To će vam pomoći ne samo da shvatite da ste vi glavni kreatori svog života i da svemir samo reagira na vas.
Ne pitaj koje poruke svemir šalje tebi, nego koje poruke ti šalješ svemiru. Tek kad shvatite da ste vi ti koji šaljete prvu poruku prema van, možete shvatiti i njegovu povratnu.
I od uspjeha možemo mnogo naučiti o funkcioniranju života i o tome što bismo trebali raditi želimo li živjeti sretno.
I još nešto: slaveći uspjehe, vi ozdravljujete svoje srce.
Trebate osvjestiti ono što možete dati.
Ne koncentrirajte se na ono što želite primiti, već na ono što možete dati. Koncentrirajte se na oni što vi možete pružiti partneru. Koncentrirajte se na svoju ljepotu koju unosite u taj ljubavni odnos.
Ako na površini srca imate ono što možete i želite dati, onda ćete prizvati onu osobu koja to može i želi primiti. Nije bitno kakve karakteristike ima, nego da zna i želi primiti vašu ljepotu jer će vas sigurno zadovoljiti.
Kreirajte svoj ljubavni životopis.
Ne smijete dopustiti prekidu da definira cijelu vezu kao neuspješnu i ne sjetiti se izvući sve uspjehe koje ste doživjeli u tom odnosu
Dragi moji, uspjeh je svaki put kad ste osjetili ljubav. Uspjeh je svaki put kad ste bili apsolutno iskreni. Uspjeh je što ste u nekoj vezi zaključili da vrijedite više. To je izvanredan uspjeh i prekrasno nasljeđe koje ste mogli ponijeti u sljedeću vezu.
Uspjeh je i ako ste shvatili da vas druga osoba ne treba upotpunjavati. Uspjeh je svaki trenutak u kojem ste osjetili ljubav prema sebi.
Uspjeh su svi izvrsni trenuci koje ste doživjeli u toj vezi, ali i sve ono čemu vas je ta veza naučila o vama kao partnerima, o partnerskim vezama i o životu uopće. Sve to treba smatrati uspjehom.
Kad ste ih osvjestili molim vas da ih proslavite na koji god način smatrate prikladnim.
Slavljenjem svojih uspjeha dokazujete da znate cijeniti izvrsnost i time sve blagodati lijepih životnih događaja još više ucjepljujete u sebe.
Šaljite signal da bi svi trebali biti sretni ako vas pronađu jer pogledajte samo koje sve uspjehe imate iza sebe.
Forsiranje bliskog odnosa s vlastitom obitelji i onda nesposobnost prihvaćanja da je to najčešće nemoguće unijelo je izniman nemir u mnoge ljude i pokrenulo neke bolesti.
Uglavnom, obitelj nam može biti pravo utočište u kojem se osjećamo prihvaćeno i voljeno ili može biti pravi pakao jer srce želi jedno, a stvarnost uporno servira drugo
Činjenica je da nam roditelji stvaraju okvire kroz koje gledamo na svijet.
Sve što mi jesmo ostavlja neki utjecaj na našu djecu sve što osjećamo ili radimo utječe na njih, čak i kad nisu izravni svjedoci tih djela ili kad s njima ne raspravljamo o svojim osjećajima.
Roditelji su naši prvi životni učitelji. Kroz život ćemo imati brojne učitelje, a roditelji su definitivno jedni od najvažnijih i vrlo često, najbolnije su baš lekcije koje nas oni trebaju naučiti.
Meni se čini da je ona priča o roditeljima koji nas vole takve kakvi jesmo i prijvaćaju, podržavaju, ohrabruju, slušaju i trude se razumjeti nas, manje stvarna od Crvenkapice.
Čak ne dovodim u pitanje dobru namjeru većine roditeljs. Smatram da većina ima dobre namjere i da žele najbolje za svoju djecu. Ono što itekako dovodim u pitanje jest njihova sposobnost da im to i pruže.
Kada govorim o roditeljima, često znam reći da su dobronamjerni, ali zagubljeni.
Dobronamjerni su jer doista istinski žele divro sebi i drugima, a zagubljeni jer najčešće nemaju pojma kako da to ostvare.
Prvi dojam tko smo mi i čega smo vrijedni dobit ćemo upravo od svojih dobronamjernih, ali zagubljenih roditelja.
Upravo se u tome otkriva sva silina i dubina njihova utjecaja na nas. Jer ako vas oni ne znaju voljeti, vi ćete kao dijete osjećati da niste vrijedni ljubavi. Ako vas oni ne znaju poštivati i prihvatiti takve kakvi jeste, onda ćete misliti i osjećati da toga niste ni vrijedni.
Ako ljubav i prihvaćanje ne dobijete od svojih roditelja, od onih ljudi za koje osjećate da su jedini od kojih to možete primiti, onda jednostavan dječji um zaključi da toga nije vrijedan.
Ne samo da većina roditelja ne zna voljeti i prihvatiti svoje dijete nego im daju još i taj iznimno moćan, destruktivan osjećaj da nisu vrijedni ljubavi i prihvaćanja. I onda tako odgojena djeca s tim osjećajem u srcu privlače iskustva koja će im potvrditi tu brsmislenu neistinu da nisu vrijedni ljubavi.
Isprike će skinuti vaše roditelje s popisa okrivljenika, ali neće pomoći vašem srcu da se osjeća prihvaćeno i voljeno. Ne samo da neće pomoći nego će čak i olakšati da uopće niste svjesni da se ne osjećate prihvaćeno i voljeno i da biste se trebali potruditi izgraditi zdraviji doživljaj sebe.
Dakle definitivno ne treba okrivljavati svoje roditelje za nešto što vam nisu mogli i trebali dati, ali je itekako zdravo prepoznati i prihvatiti ono što jeste i ono što niste dobili od njih.
Umjesto da pokušavamo razgovarati sa svojim djetetom i otkriti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti čime smo mi doprinjeli da nam se dijete tako ponaša, mi ćemo na njega poludjeti zato što se ponaša onako kako smo ga odgojili.
A takvo uspoređivanje s drugom djeci stravično djeluje na psihu djeteta jer ono dobiva dojam da biste vi htjeli biti mama ili tata tom marku. Svjestan sam da to nije bio cilj tog roditelja. Ali to je definitivno efekt.
Iako roditeljima ove izjave najčešće zvuče nevino i nisu svjesni njihovoh posljedica, pokušajte o nima razmisliti iz dječje perspektive - sve su to uvjetovanje ljubavi - dobit ćeš pusu ako pojedeš to. Mama te ne voli kad si takav. Ajde budi konačno dobar, stvarno više ne znam što ću s tobom. Takvo uvjetovanje ljubavi i okrivljavanje djeteta za svoju nemoć i neznanje stvarno nema smisla.
I apsolutni pobjednik suludog odgajanja: mama će otići ako budeš takav. U toj posljednjoj rečenici sublimirano je toliko jada i neznanja da bi se svim razumnim ljudima trebala slediti krv u žilama kad čuju tako nešto.
Mnogi roditelji tješe svoje rasplakano dijete riječima: Sve je u redu nemoj plakati. Iako sumnjam u dobru namjeru, tim riječima ne samo da nećemo najefektnije utješiti svoje dijete, nego ćemo mu poručiti i da nije u redu izraziti svoje emocije. Ako je dijete uznemireno ili ga nešto boli, najzdravije što može učiniti je plakati. I zato ne smijemo govoriti da ne plače jer tako neće uspjeti izraziti svoje emocije, što znači da će ih morati izraziti kasnije na neproduktivniji način i često u potpuno neprikladnoj situaciji.
U takvim je situacijama mudrije dati svom zagrljaju da govori umjesto vas. Tako ćete najefektnije utješiti svoje dijete, a nakon što izrazi svoju bol ili uznemirenost, možete porazgovarati o svemu, reći mu da će sve biti u redu te prokomentirati uzroke uznemirenosti. Dakle sve to treba usljediti tek nakon što dijete izrazi svoje emocije, a do tada neka zagrljaj govori umjesto vas. Tako ćete odgojiti zdravo dijete koje se ne srami izraziti svoje emocije, što je iznimno bitno.
Ako djeca ne pokazuju poštovanje prema nama, znači da osjećaju da ni mi sebe ne poštujemo i da smo ih tako odgajali.
Trebali bismo osluškivati potrebe djeteta jer svako dijete ima svoj karakter. To ne znači da bismo cijeli svoj život trebali podrediti svom djetetu, ali itekako znači da dijete ne bismo trebali podrediti našim prohtjevima. Drugim riječima, roditelji znaju što je najbolje za svoje dijete samo ako žive najboljim mogućim životom. Ako se guše u svom životu, onda je vrlo vjerojatno da će poprilično zakomplicirati život i svom djetetu jer će ona zagubljenost itekako doći do izražaja.
Roditelji preko djece pokušavaju riješiti neke svoje komplekse, a neki razmišljaju i da ih ne treba hvaliti jer će se uobraziti, snažno su uvjereni da poznaju najbolje svoje dijete, a nikad se nisu pokušali staviti u njihovu kožu.pa kako itko može pomisliti da poznaje nekoga a gleda ga samo iz svog kuta. Želite li doista nekoga upoznati, nužno je da barem pokušate gledati iz njegove perspektive, da barem pokušate doživjeti svijet njegovim očima, a ne da samo gledate kako se ponašanje tr osobd odražava na vas. To rade djeca i to smiju raditi djeca, a odgovorni roditelji trebali bi se drugačije ponašati.
Često ćemo prekopirati način odgoja naše starije sestre ili iz zneke knjige, zaboravljajući da je svako dijete posebno i da je posebns dinamika svakog roditelja sa svojim djetetom. Ne postoji jedan način odgoja koji je idealan za sve roditelje i za svu djecu. Često naglašavam važnost zrelosti roditelja jer će zreli ljudi shvatiti da će ono što trebaju znati o odgoju dobiti iz svog srca i uma te od svog djeteta.
Umjesto brojnih ljudi koji vam dobronamjerno žele nametnuti svoj način odgajanja kao jedini ispravan ili nekih knjiga koje ne uzimaju u obzir vašu specifičnu životnu situaciju pokušate što više slušati sebe i svoje dijete. Ne znači da ćete uvijek pogoditi, ali to je najbolji put da najmanje puta promašite.
Nećete vjerovati to što je većina nas od svojih roditelja dobika osjećaj da nije vrijedna ljubavi nije čak ni najproblematičnija stvar u cijeloj priči. Kao što ćemo kasnije otkriti, u tome čak ima i mnogo pouitivnog. Najproblematičnija stvar u cijeloj toj priči jest što smo uvjereni da nam oni trebaju dati ljubav i prihvaćanje, a to uopće nije njihova uloga.
Logično je da kao nezrela djeca očekujemo da ćemo dobiti ljubav od svojih roditelja, da će nas pokušati razumjeti, da će nas prijvatiti takve kakvi jesmo. Roditelji u dječjim očima imaju status svemoćnog božanstvy koje sve može i sve zna.
Od roditelja niste ni trebali dobiti osjećaje ljubavi, podrške i priznavanja. To nije njihova uloga. Bilo bi sjajno kad bi to bila njihova uloga jer bismo svakako osjećali manje boli i u djetinjstvu i u odraslom životu, ali to doista nije njihova uloga.
Roditelji trebaju svojoj djeci pružiti ono radi čega su se i spojili, a to su - izazovi.
Svaki će roditelj svom djetetu pružiti brojne izazove koji ga mogu pripremiti za sretsn život. Od niih ćete dobiti samo prilike da nešto naučite, a o vama ovisi hoćete li iskoristiti te prilike. Od njih dobijete mogućnost da nešto spoznate, a na vama je da ih iskoristite.
Želite li i dalje biti djeca koja će lajati na krivo drvo ili želite odrasti i stvoriti umjetničko djelo od svog života. Odluka je kao i uvijek na vama.
Roditelji bi nam trebali pokazati kako se živi autentično, ljubavno, punim plućima.
Najveći problem nije u roditeljima, nego u našim pogrešnim očekivanjima od njih.
Jedina osoba koja bi vam trebala dati potvrdu vlastite vrijednosti ste vi sami. Potvrda da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta - to je vaš poklon vama samima,
Pokušajte vi sebi biti idealan roditelj, vi sami sebi pokažite čega ste vrijedni, trudite se razumjeti sebe, učite se voljeti, imajte strpljenja za sebe, slavite svoje uspjehe i imajte razumijevanja za poraze, igrajte se, ali ne poigravajtw životom, učite prihvatiti sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Budite sami sebi idealan roditelj i naučitr sami sebe živjeti autentično.
Vrijedni smo ljubavi sami po sebi.
Od roditelja možemo naučiti i da nisu bitna mišljenja ljudi koji svojim životom potvrđuju da ne znaju živjeti. Kako većina rodotelja spada u tu skupinu, oni nas doista mogu naučiti da njihova mišljenja ne bi trebala imati težinu.
Zreli ljudi znaju da svoj život ne smiju posvetiti djeci, nego sebi pa će tako djeci dati primjer uspješnog i sretnog života, što je najljepše moguće nasljeđe naravno da ne zagovaram zapostavljanje djece, ali itekako zagovaram da ne zapostavimo sebe.
Ako samo odrađujete život, vaše dijete neće dobiti ono najljepše od vas, neće dobiti najljepšu vas.
I dalje se budim prvenstveno radi sebe i slavlja života.
Neću te štiti od života, već ću te pripremiti da ga živiš punim plućima.
Po ljubav si došla i njome ćemo te obasuti.
Najviše što možete učiniti jest pripremiti djecu za život. Ako ih zaštitite ne dopuštajući im da uče na vlastitoj koži, vi ste im zapravo ukrali život.
U tuđe se živote obično petljaju ljudi koji se ne žele baviti svojim,
Trebate prihvatiti da danas ne možete svladati sve životne izazove, ali nikako ne biste trebali prihvatiti da ih uopće ne možete svladati. Osnažujući se, pripremajući se za njih, dokazujete da vam je stalo do vas samih i da želite preuzeti kontrolu nad svojim životom i onda se najčešće i svemir uroti pomoći vam.
Ako pasivno živite i samo čekate da vam nešto padne s neba, tada sve dublje propadate u životnu provaliju. Umjesto toga, ako se trudite osnažiti, ako se barem trudite uvidjeti svoju veličinu i veličanstvenost, onda će vam nebo biti na dohvat ruke (tj uma i srca) i moći ćete uživati u životnim blagoslovima. Dakle nemojte čekati da vam pomoć padne s neba, nego se osnažujte i rastite tako da je sami možete ubrati s neba.
Izvori dugovječnosti
David Seidman
Godine 1604. Umrla je irska plemkinja grofica Desmond u dobi od 140 godina. Danski mornar Christian Drakenberg umro je 1772. I navodno je imao preko 145 godina. Muhamed Eizavov, azerbajdzanski seljak, živio je duže od 147 godina. Zaro Agha turčin kurdske nacionalnosti umro je 1933 i tvrdio je da je stariji od 150 godina te da je upoznao Napoleona. Thomas Parr, engleski farmer navodno je imao 152 godine kad je umro 1635. Charlie Smith koji je tvrdio da je bio rob, umro je 1979. Navodeći da ima 157 godina. Joice Heth opisala je svoj život kao ropkinja na plantaži Georga Washingtona tvrdeći da je starija od 160 godina. Britanac Henry Jenkins tvrdio je da je proživio 169 godina prije nego je umro 1670. Godine 1973. Shirali Mislimov iz Azerbajdžana umro je u dobi od navodno 170 godina. Li Chung Yun, kineski trgovac ljekovitim biljem umro je 1933. u dobi od preko 190 godina.
70 % bolesti i smrti može se pripisati ponašanju kojim osoba može upravljati.
Razlika između vaše vitalne i stvarne dobi može iznositi čak 30 godina.
Literatura o dugovječnosti otkriva da su dugovječne osobe optimistične, aktivne i fleksibilne. One uživaju u životu i ne dopuštaju da ih problemi učine potištenima, pasivnima ili nefleksibilnima.
Od taoizma preko Cornara do Georga Burnsa aktivnost i izvjegavanje besposlenosti bili su ključ za postizanje dugovječnosti. Očita je činjenica da se ljudi ne iscrpe tijekom godina aktivnosti, oni zahrđaju čim dignu noge u zrak i počnu polako živjeti.
Stogodisnjaci se hrane raznovrsnom hranom.
Ne može se osmisliti jedan jedini način prehrane koji bi zadovoljio potrebe svih ljudi.
Što osoba postaje starija to je očitija njegova ili njezina individualnost. To ne vrijedi ni za koje drugo područje života koliko za prehrambene navike.
Nije po sebi iznimno važna količina kalorija koliko izvor kalorija.
Kalorije su mjera ropline ili barem količine potencijalne topline koju različite vrste hrane sadrže. Tijelo sagorijeva kalorije kao što automobilski motor sagorijeva gorivo.
Jedna velika čokoladica Snickers sadržI toliko masnoća 200 kalorija koliko i 50 jabuka ili 120 krumpira.
Sva pržena hrana u naçelu sadrži mnogo zasićenih masti.
Zasićene masti smanjite tako da čine manje od 10% ukupnih kalorija.
Hrana koja sadrži transmasne kiseline su kolači, čips, perad, govedina i pržena hrana. Transmasna ulja nalaze se umprženoj hrani. Kako biste izbjegli transmasti izbjegavajte proizvode s riječima na naljepnicama - hidrogenirano i djelomično hidrogenirano.
Vjeruje se da trigliceridi izazivaju zgušnjavanje krvi u talog, smanjujći dotok krvi u srce i druge organe. Hrana koja snižava trigliceride - riblje ulje, kajenska paprika, brokula, kikiriki, gljive, pivski kvasac, cjelovite žitarice, pšenične klice i grah, te druge mahunarke.
Maslinovo ulje, kanola ulje i avokado odlični su ouvori jednostruko nezasićenih masti. Ali to ne znači da hranu trebate pretjerano zaljevati maslinovim uljem, jer i ono sadrži 13 do 14 % zasićenih masti.
Losos je iznimno bogat omega 3 masnim kiselinama, a također i sardine, velika ploča, lokarda, pastrva, tuna i haringa. Od povrća to su brokula, špinat, salata i grah.
Složeni ugljikohidrati gotovo da su savršena hrana za osiguravanje dodatnih 10 godina života. To su škrobni dijelovi hrane, bijela unutrašnjost krumpira, tjestenina, kruh, grah,leća i većina povrća.
Bijeli kruh će vam povisiti šećer u krvi brže i više od stolnog šećera te Mars čokoladica. Cjelovite žitarice poput ječma, kukuruza, zobi i riže odličan su izvor složenih ugljikohidrata.
Jednostavni ugljikohidrati, poznati kao jednostavni šećeri, imaju iznimno nezdrav učinak na tijelo. Tijelo pretvara jednostavne ugljikohidrate u glukozu brže no što je to slučaj sa složenim ugljikohidratima. Ta pretvorba može organizmu osigurati brzu dozu energije, no obično tijelo ne može odjednom iskoristiti veliku količinu glukoze.
Šećeri koje tijelo najlakše prerađuje i koji mu najviše koriste jesu voćni šećeri.
Te šećere najbolje je jesti još dok se nalaze u voću.
Većinu tijrla 60% vaše suhe težine čine bjelančevine. Mišići, krv, kosti, srce i mozak puni su bjelančevina, a one pripadaju tvarima koje pomažu mnoge statične funkcije.
Bjelančevina je ono tko ste.
Da biste dobili bjelančevine bez opterećivanja mašću, možete jesti manje masnih životinjskih namirnica. One uključuju bjelanjca, niskomasni jogurt i nemasni sir, ribu (posebno bakalar, iverak, list, velika ploča i tuna), školjke i rakove, te svježe bijelo pureće meso bez kožice.
Bogat izvor biljnih bjelančevina su riža, mahunarke npr grah i grašak, proizvodi od žitarice poput zobene kaše. Većina Amerikanaca konzumira više nego dvostruko veću količinu bjelančevina od one koja im treba. Višak bjelančevina može dovesti do visokog krvnog tlaka, srčane i bubrežne bolesti, karcinoma želuca i dojke, prostate i debelog crijeva. Može izazvati gubljenje kalcija, zbog čega slabe kosti. S malo bjelančevina su jabuke i maslinovo ulje.
Dodatne količine bjelančevina trebate ako se oporavljate od teške bolesti ili ozljede ili ste podvrgnuti osobito velikom tjelesnom naporu.
Kolesterol predstavlja cement koji zajedno drži stanične membrane. Pomaže organizmu stvarati hormone i druge važne izlučevine. Višak kolesterola mora nekamo otići. Često odlazi u stijenke arterija, i tu počinju problemi. U arterijama kolesterol stvara naslage koje se nazivaju plakovi. Te naslage skraćuju i otvrdnjavaju arterijske stijenke otežavajući protok krvi kroz arterije. To je kao da nabujala rijeka pokušava proći kroz crijevo za zalijevanje vrta.
Većina stručnjaka smatra da je bolje jesti cijelo voće. Ne pruža toliko užitka kao krafna sa šećernim preljevom, ali vam može pomoći produžiti život.
Kupujte mlađu, sitniju ribu koja je u svom organizmu nagomilala manje otrova.
Šalica mrkvina soka sadrži 24,2 miligrama beta karotena, a slatki krumpir srednje veličine 10 mg. Beta karoten se nalazi u brokuli, marelici, špinatu, buči, dinji, mrkvi i općenito u svem narančasto žutom voću i povrću i tamnozelenom lisnatom povrću. Kad biste jeli goleme količine beta karotena, one bi vas obojale, osobito ruke i tabane, blagom i bezopasnom narančastom bojom.
Da biste svom organizmu osigurali folnu kiselinu tebate jesti lisnato zeleno povrće poput špinata,mahunarke poput graha, te naranče i/ili sok od naranče.
2,5 dcl soka od svježe naranče sadrži i do 100 mg vitamina C. Ostale namirnice bogate vitaminom C su jagode, dinja, brokula, cvjetača, kivi, slatki krumpir, paprika i agrumi. Hrana bogata vitaminom D su jaja, ribe losos sardine i tuna, te mlijeko obogaćeno vitaminom D. Izvori vitamina E su grah, orasi, lisnato zeleno povrće, posebno brokula i kelj, suncokretovo ulje, slatki krumpir, pšenične klice i cjelovite žitarice. Vitamin K može pomoći kostima d zadrže kalcij, glavni građevni materijal kostiju. Izvori vitamina K su jaja i zeleno lisnato povrće. Mineral Bor pomaže organizmu da zadrži ključne minerale, važne za spriječavanje gubitka kosti. Cjelokupna dnevna količina sadržana je u 3 jabuke, a važne su i mahunarke, oarašasti plodovi, posebno kikiriki, i suho voće kao šljive.
Bogati izvori kalcija su mlijeko, losoc i sardina, smokve, tofu, narančin sok, bademi, brokula i kelj, grah, sire i i žitarice. Djeca apsorbiraju i do 75% kalcija koji pojedu, a odrasli samo 15-30%, dakle što ste stariji to trebate više kalcija.
Manjak željeza može izazvati velike probleme, ali i ljudi s visokim razinama željeza mogu oboljeti od anemije.
Magnezij može pomoći održati srce zdravim, spriječiti šećernu bolest, održati normalan krvni tlak i snažne kosti, boriti se protiv slobodnih radikala, te razgraditi krvne ugruške. Pomaže rad mišića i živaca, i pretvaranje šećera u energiju, te apsorbciju kalcija, viramina C i kalija.
300 mg magnezija kolika je dnevna preporučena doza, mogli bismo dobiti samo iz jednog obroka mekinja i orašastih plodova na dan. Špinat i ostalo tamnozeleno lisnato povrće također je bogato magnezijem, kao i grah, cjelovite žitarice niskomasno mlijeko, krumpiri i banane.
Preporučena dnevna potreba za kalijem iznosi 3500 mg, pečeni krumpir sadržo 838 mg, a šalica špinata 800 mg.
Ako često jedete manje količine hrane s malo masti i mnogo vlakana koja nije natrpana kalorijama poput mrkve, jabuke, bresaka, naranči i paprika, smanjit ćete tek. Jedite tri obroka na dan, ne manje od toga, a ako ogladnite između obroka jedite voće ili namirnice od cjelovith žitarica.
Najhranjivije konzumiranjenhrane je u sirovom obliku, a na pari se preporuča kuhati samo ono što sirovo nije jestivo. Kuhanjem na pari hrana će pretrpjeti najmanji gubitak, a vodu od kuhanja pojedite kao juhu.
Pečeni krumpir pošteđen kupke od maslaca i soli, iznimno je hranjiv i lako probavljiv. Pečenje na žaru još je jedan dobar način kuhanja.
Oblikmpripremanja hrane koji treba najviše izbjegavati je prženje na ulju.
Mnoge odlične namirnice poput krimpira, postaju neprijatelji dugovječnosti kad se pretvore u pomfrit. Jedina vrsta prženja koje bilo koji stručnjak preporuča jest suho prženje, prženje povrća u vlastitim sokovima.
Da biste dugo živjeli budite tjelesno aktivni, time jačate imunoloski sustav i povečavate kolanje antitijela u krvi.
Najbolji savjet o vježbanju glasi: počnite danas.
Stanovnistvo u prosjeku živi toliko sjedilačkim načinom života da je svaka tjelesna aktivnost koja nije mijenjanje televizijskih kanala i otvaranje piva pomak prema naprijed.
Hodajte brzinom od pet do sedam kilometara na sat, što otprilike iznosi 120 do 140 koraka u minuti.
Neke aktivnosti nisu ni aerobne, ne povećavaju snagu niti unapređuju gipkost tijela. No ipak predstavljaju korisnu tjelesnu aktivnost za koju je dokazano da produžuje životni vijek - tai chi i disanje koje je jedno od najjednostavnijih i najučinkovitijih tehnika za svladavanje stresa. Dok dišete razmišljajte o dobrim stvarima, dok udišete neka vam kroz glavu prolazi misao hladan bistar um, a u izdisaju mirno opušteno tijelo. Dok ispuštate zrak zamislite sebe kako ispuštate nagomilani stres.
Način života
Karakteristike dugovječnih ljudi su optimistični, aktivni i prilagodljivi.
Zaustavite loše misli, ako je vaš pogled na situaciju pesimističan odvratite se od njega, i čim je prekinuta negativna misao, zamjenite je drugom, optimističnijom.
Provodite zadovoljavajuće vrijeme s drugima, pomažite ljudima u nevolji i tražite ljude s pozitivnim stavovima.
Preporuča se i svakodnevno meditiranje od 15-30 minuta koje povoljno utječe na srce i krvi tlak te općenito smanjuje stres i njegov utjecaj na skraćivanje života.
Ako osjećate da upravljate svojim životom bit ćete manje zabrinuti, osjećat ćete olakšanje i vjerojatno duže živjeti. Planirajte, postavite si ciljeve, donosite vlastite odluke.
Dva najvažnija vida upravljanja zasluźuju vlastita poglavlja - upravljanje novčanim sredstvima i povećanje razumijevanja svijeta oko sebe.
Obratite pažnju na inteligenciju i obrazovanje, dugovječni teže radu tijekom cijelog života.
San je tisućljećima imao važnu ulogu u dugovječnosti. Tijelo oslobađa svoju najveću komcemtraciju hormona rasta, tvari koja pomaže našim tijelima da nadomjeste oštećeno tkivo - tijekom sna.
Bez dovoljno sna opada vaš imunološki sustav, gubi se energija i polet te postajete mrzovoljni, razdražljivi, zaboravni, zbunjeni, apatični, neljubazni i netrpeljivi. Ljudi koji spavaju manje od šest i više od deset sati imaju ceću stopu smrtnosti.
Svaki sat više što ste spavali zahtijeva punih 24 sata prilagođavanja. Ako ste ustajali u 7 ujutro preko tjedna, a spavali ste do 10 u nedjelju, tijelo će vam se oporaviti tek u srijedu.
Japanska prehrana nema mnogo kalorija. Većina stručnjaka smatra da je previše što se u SAD konzumira 3600 kalorija na dan. Dugovječni Japanci konzumiraju 2800 kalorija na dan.
Za optimalno zdravlje moramo provesti barem 30 minuta na dan na otvorenom i danjem svijetlu.
Izađite na sunce kad mu je zračenje najslabije i kad je najmanje vjerojatno da će vam oštetiti kožu. Sunce je najbolje izbjegavati od 10 ujutro do 3 poslijepodne.
Nemojte se brinutipropustite li koji dan. Kad se jednom apsorbira u kožu, vitamin D neće nestati.
Vitamin A spriječava rak. Dovoljnu količinu vitamina C moguće je dobiti iz prehrane bogate svježim voćem i povrćem, ali ako jedete najmanje pet porcija na dan, što je vrlo teško. Gutanje nekoliko tableta od 500 miligrama odjednom, osobito ujutro, je loše jer umjesto da se ova količina rasporedi tijekom dana, ne dolazi do vaših stanica jer velik dio vitamina završi u mokraći.
Vitamin E može pomoći spriječiti moždani udar i ojačati imunološki sustav.
Namirnice bogate kalcijem su mlijeko, riba, orasi, grah i tamnozeleno lisnato povrće. Krom iz cjelovitih žitarica, brokule, kikirikija, gljiva i pivskog kvasca može pomoći organizmu u metaboliziranju šećera. Magnezijmkoji se nalati u orasima, žitaricama, tamnozelenom lisnatom povrću koristan je u spriječavanju srčanih bolesti, te pomaže metaboliziranju kalcija i spriječavanju osteoporoze.
Neki znanstvenici vjeruju da budućnost produljivanja života leži u upravljanju genetskim zapisom.
Terapija telomerama temelji se na građi DNA krosoma. Telomera je vršak ljudskog kromosoma. Medina objašnjava u "Sat stoljeća": Kad stanica postane spremna za diobu, najprije treba udvostručiti sve svoje kromosome... No vrh kromosoma se nikad ne udvostručuje te nova stanica ima manje genetskih nizova na svom vrhu od stare stanice. Buduće da su jedinice DNA sigurno smještene u sredini kromosoma, rezanje vrhova ne izaziva veliku štetu. No svaki put kad se stanica podijeli, ona izgubi nov djelić kromosoma.
Nakon određenog broja staničnih dioba, telomere mogu u potpunosti nestati te djelovanje gena može biti oštećeno. Ta samoizazvana amputacija konačno bi dovela do gubitka važnih kromosoma.
Kako se smanjuje razina hormona rasta, tako slabi rad tijela. Drugim riječima tijelo stari.
Iako je imunološki sustav važan za zdravlje, ne mora biti ključan za važno pitanje uzroka starenja i smrti. Postoji mišljenje da je glavni uzrok genetskih oštećenja, a time i starenja, to što iznutra živimo na približno 37 stupnjeva celzija. Kad bi se tjelesni termostat u ljudi mogao sniziti za dva do tri stupnja, ne bi bilo nikakvih štetnih nuspojava, a produljenje života moglo bi iznositi između dvadeset i trideset godina.
Pogovor
Ostvarivo je.
Ta misao oblikovala se u mojoj glavi tijekom istraživanja i pisanja ove knjige. Iako si neke od za,isli koje su ovdje iznesene međusobno proturječe, a neke su neprovjerenje, mnoge su istinite i jasne - na primjer dobrobiti pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti, druženja i upravljanja stresom. One očito pokazuju da je dug život ostvariv.
Ideologija New agea
Michel lacroix
Izdavač: Litteris 2006
Iako se svijet ukazuje kao da ima materijalnu konzistenciju, on ima istu vibracijsku strukturu kao hologrami. Na svim razinama materija predočava nematerijalno obilježje.
U polazištu je osobne preobrazbe tvrdnja da ke moderni čovjek, posebice zapadni, duboko bolestan, zbog činjenice da živi u stanju izdvajanja. Novo doba neprekidno ukazuje na usamljenost u kojoj JA traži utočište. Čovjek je raskinuo sve veze koje su ga spajale s bližnjima i sa svijetom. Njegova svijest pristala je na zatočenje u zatvor ega. Ta ovapnjena i osakaćena suša težak je bolesnik kojemu novo doba želi priskočiti u pomoć.
Međutim, moguće je ozdraviti. Stanje izdvajanja lako je odagnati. Sve zavisi od naše dobre volje i novo doba ističe našu slobodnu volju. Stanje individualizma u kojemu živimo zapravo je samo posljedica jedne pogreške u prosuđivanju i tromosti naših navika.
Sve su religije istovrijedne jer sve one otkrivaju svaka na svoj način, jednu konačnu Istinu.
Kvantna fizika će morati reći da su misao i materija u biti samo jedna i ista stvar.
Osobna preobrazba vodi do pranja mozga, projekt čovjeka bez granica poništava sam pojam subjekta, globalni mozak okončava svaki polotički i društveni život, kultura novog doba prijeti našoj kulturnoj baštini.
Ispitivanje rabljenih tehnika dobro pokazuje da je ta preoblikovana svijest narušena i oslabljena svijest. Slazak u valove alfa pomoću transa, hipnoze, posta, nespavanja, holotropskog disanja, plesa i pjesme, izaziva pojavu stanja manje psihičke otpornosti. Rastvaranje Ja, stapanje, identitet promjenjive geometrije, obečavaju čovječanstvo bez granica, svemoćno, božansko, ali su i bliski psihotičnom stanju.
Promjeni li se individualna svijest i sam svijet će se promijeniti. To je jedno od vodećih načela politike novoga doba.
Što izaziva sukobe među ljudima. Odgovor je jednostavan: iluzija odijeljenosti, koja u ljude ulijeva uvjerenje da se međusobno razlikuju. Uspiju li imalo raspršiti tu iluziju i spoznati svijet na holostički način, nasilje će nestati poput crnog oblaka.
Prema teoriji čovjeka - mikrokozmosa, skrbiti se o sebi znači skrbiti se o svijetu.
Može li misao koja je dobila zadaću da upravlja stvarnošću, tražiti pravo da zaniječe tu stvarnost? U novom biološkom poretku nije dopušteno bježati prema idealu, buniti se u ime ma koje utopije, ukratko, nije dopušteno svjedočiti o nekom drugačije, svijetu, jer postoji samo ovaj svijet. Svijet postaje jednodimenzionalan. Misao je odvraćena od nebeskih stvari i neizbježno svedena na zemaljske stvari. Ona. Mora odreći svOjih idealisičkih težnji. Ona sada samo služi realizmu.
Uobičajena stanja svijesti zapadnog čovjeka smatraju se oblikom nemoći. Smatra se da daju okrnjen izgled stvarnosti i primorava nas na promjenu i samih modaliteta naše psihičke aktivnosti. Naš način osjećanja, voljenja, mišljenja bio bi dakle pogrešan. S kakvom nam se žestinom nameće osjećaj krivnje!
Nesretni zapadnjaci koji uporno razlikuju Ja od drugog, ljudsko od božanskog, prirodu od kulture i koji misle da proces znanstvene spoznaje ide kroz strogo odvajanje subjekta i objekta, subjektivnog i objektivnog, umjesto da ih pomiješaju u osjećaj stapanja, uporno ustraju u lošoj paradigmi, odgađaju napredak ljudskog roda, i povrh toga, propustit će veliki preokret razdoblja Vodenjaka.
Odvojenost je postala kulturnom osobnom iskaznicom Zapada: odvojenost između stvarnog i idealnog, relativnog i apsolutnog, konačnog i beskonačnog, čovjeka i božanstva, profanog i sakralnog, prošlosti i sadašnjosti. Zapadni čovjek zna da živi u prirodi, ali ne u potpunom zajedništvu. On dobro vidi da je beskonačno nesumjerljivo s konačnim, da je smrtnost oprečna besmrtnosti, udaljeno bliskom, prošlost budućnosti. On također zna da se inteligibilno ne miješa s osjetilnim. Neki drugi svijet se prostire onkraj ovoga, misli zapadni duh, ali ljudi su od njega odijeljeni. Prirodni svijet je suprostavljen natprirodnom. Svijet apsolutne istine, Nebo Ideja jest strana zemlja. Živim među sebi sličnima, ali drugi se drže podalje od mene, postavljajući nerješivu zagonetku svoje osobe. Transcedentnost je odvojena od mene nepremostivim jarkom.
Bog se ne otkrivA svojim stvorovima. Sama ljepota je pod znakom udaljavanja i budi nostaliju za nedostupnom stvarnošću.
Čovjek mora podnijeti iskušenje podjele i nije Hegel bezrazložno govorio o nesretnoj svijesti. Taj simbolički pojam nesreće svijesti ističe nezadovoljstvo i nemir zapadne duše. Nikad zadovoljena, ona mora zamišljati da, kao kontrapukt stvarnosti, postoji jedan svijet koji je istodobno nepristupačan i savršen. To je Antigona koja priziva Božje zakone, to je Rimbaud za kojega je pravi život drugdje. Dakle dva svijeta između kojih se dijeli zapadna duša i baš to razdiranje između ovdje i drugdje, između želje i stvarnosti, to nepristajanje da se potpuno prihvati ono što postoji, da se poklapa s danim i da se zadovolji onim što jest, nemogućnost zadovoljstva u fuziji s okolnim svijetom, neodoljiva privlačnost s druge strane, težnja prema beskraju izvan dohvata, sve je to istodobno njezin identitet, njezin razlog postojanja, veličina i razlog patnje.
Čovjek doživljava to odvajanje koje je u temelju židovsko kršćanske tradicije, tim okrutnije što nejasno osjeća da je davno živio u tom drugom svijetu. Ali jednog dana iz njega je protjeran i izgubljen. U dubini zapadne duše postoji tragičan osjećaj pada, lišenosti, neizlkečive nostalgije.
Čovjek osjeća stalnu želju da pronađe taj izgubljeni svijet. Osjeća srodnost s višim realitetima, s natprirodnim, ali istodobno zna da je pao iz toga svijeta i teži ga pronaći. Ne svjedoči li sva naša kulturna baština o permanentnom karakteru toga traženja?
Svijet novoga doba je neproblematičan svijet. Naš zapadni svijet je tragičan svijet. Međutim baš u tragičnom svijetu naše duše udišu zrak slobode i nalaze jake razloge da vođe životnu borbu. Znamo da je Bog nepristupačan, da je djetinjstvo uništeno u dalekoj prošlosti, da je konačnost naša sudbina, da samoča nema lijeka, da je svaki život jednom za svagda i da nema druge prilike. Ali nije li baš taj tragičan osječaj pokretač naše kulture?
Da bismo usprkos svemu, uspjeli živjeti u tom tragičnom položaju, balja obavezno stvarati, stvarati bez prekida. Duboka motivacija zaduhovna i umjetnička djela, znanstvena, tehnička, društvena, politička, leži u tom neprekidno, naporu. Ne,ir zapadnog čovjeka, njegov osjećaj nedovršenosti i odijeljenosti objašnjavaju stvaralački dinamizam naše civikizacije u području književnosti, umjetnosti, poezije, religije, znanosti, filozofije. Tada, kad novo doba uspava čovjeka u spokojstvu, kad ga preoptereti teretom blaženstva, kad ga zatvori u nombrilizam, kad ga uroni u živi ojesak fuzije, pitamo se: čemu biti umjetnik, filozof, pisac, znanstvenik, pronalazač, reformator, kada je sve dano? Neće li presušiti izvor kulturnoga stvaralaštva? Moglo bi se dogoditi da novo doba, koje se tako rado uspoređuje sa stvaralačkom epohom kakva je bila renesansa, učini sterilnim sav kulturni, umjetnički, znanstveni život i dovede do duhovne smrti.
Fontana mladosti
Peter Kelder
Ocjena: ****
Ako svaki dan vježbate rituale, trebalo bi da već poslije mjesec dana uočite prve rezultate.
Tibetanci ponovno uravnotežuju korištenje univerzalne energije, blokiraju 'hormon smrti' i normalizuju proizvodnju hormona u endokrilnom sistemu. Kada se to postigne, tjelesne stanice opet mogu da se razmnožavaju i napreduju, kao što su to činile u našem djetinjstuv. Stoga možemo vidjeti i osjetiti kako postajemo 'mlađi'.
Kada ste sposobni da se dobro osjećate s osobom koja jeste, znatno se ubrzava proces obnavljanja u tijelu.
Naš DNK lanac je mehanizam koji savršeno kopira svaku ćeliju. To znači da kada ćelije odumru, njih zamjenjuju nove, i to u bezvremenskom nizu genetske savršenosti. Zašto onda starimo – sa svim negativnim posljedicama? Odgovor se nalazi u igri odnosa između oblika i bezobličnog – kako ta dva božanska stanja bitka međustovno utiču jedno na drugo da bi održali život.
Brzo okretanje pomaže emocionalnom tijelu da se očisti od negativnih energija.
Okretanje ubrzava naše polje aure, tako da se naša svijest automatski pomjera ka višim oktavama spoznaje. Uklanja se nepomičnost koju su stvorile depresija i nedolučnost, tako da postajemo sposobni da osjetimo odlučujuću snagu koja nam nadolazi, kad imamo na raspolaganju velike količine energije.
Disanje igra veliku ulogu kod tih vježbi, pa bi trebalo obratiti pažnju na pravilan ritam. Kada dišemo dopuštamo tijelu da prima čistu pranu (kosmičku energiju) koja predstavlja najveće dobro života.
Kad izvodimo rituale s punom koncentracijom jasno govorimo fizičkom tijelu šta želimo: vibrirajuću životnu snagu bez starosti. Kada djelujemo na naše tijelo, brišemo beznadni osjećaj da nama upravlja neka okrutna spoljna sila i umnogome se povećava naša sposobnost da postignemo željeno stanje tijela.
Strah i tromost su pomoćnici starenja. Rituali vaše fizičko, emocionalno, mentalno i spiritualno tijelo spajaju u jednoj točki, koju doživljavate kao sredinu.
Prije više hiljada godina lame su otkrile da se odgovori na sve duboke tajne života mogu naći u unutrašnjosti. Otkrili su da sve ono što učestvuje u oblikovanju našeg života potiče iz unutrašnjosti svakog čovjeka.
Većina ljudi na zapadu misli da naše tijelo mora stariti i propadati jer je takav prirodni zakon. Zbog sagledavanja svoje unutrašnjosti, lame znaju da je to iluzija – i proročanstvo koje ispunjava samo sebe.
Lame sa astralnog nivoa podržavaju čovječanstvo širom svijeta jer je atralni svijet visoko iznad vibracija fizičkog i snažno je žarište iz koga se mnogo toga može učiniti bez većeg gubitka energije.
Svatko od nas tko teži da svoju svijest podigne na viši nivo, pridonosi usponu svijesti čovječanstva kao cjeline.
Razlika između mladosti i životne snage i starosti i lošeg zdravlja je samo u brzini kojom se okreću vrtlozi. Normalizujte stepen brzine, i star čovjek će se osjećati kao ponovo rođen.
Prava dobit rituala je u tome što se brzina energetskih vrtloga normalizuje. Počinju da se vrte brzinom koja recimo odgovara snažnom i zdravom čovjeku od dvadeset pet godina.
Ako ste sposobni da se osjećate mladim usprkos svojim godinama, i drugi će vas tako vidjeti.
Nijedan čovjek nije slobodan dok je rob tijela. Seneka
Kada glas nekog muškarca počinje da poprima visoku piskutavost, onda je to nažalost siguran znak da je tjelesno propadanje počelo.
Peti energetski vrtlog u predijelu vrata upravlja glasnim žilama i neposredno je povezan s prvim energetskim vrtlogom u spolnom centru tijela. Naravno da su svi vrtlozi u međusobnoj vezi, ali ova dva su takoreći spojena. Ono što utječe na jedan, utječe i na drugi. Zgog toga, kada glas muškarca postaje prodoran i visok, to je znak da je njegova seksualna vitalnost neznatna. Kad je energija u tom prvom vrtlogu neznatna, tada se možete kladiti da je ima malo i u ostalim vrtlozima.
Žena čiji glas zvuči poput muškog, trebalo bi da pokuša da podigne visinu svog glasa.
Lame pjevaju jednoglasno, ponekad satima, dubokim glasom. Smisao nije u samom pjevanju ili značenju riječi, već u vibraciji njihovih glasova i njihovom djelovanju na sedam čakri. Prije hiljadu godina lame su otkrile da su vibracije zvuka OH-MMM posebno moćen i djelotvorne. Bilo bi korisno da pjevate nekoliko puta svakog jutra, a kad imate vremena ponavljati ga i tijekom dana.
Pluća potpuno napunite zrakom zatim izbacite polako sav zrak stojeći uspravno i proizvedite dugačak zvuk OH-MMM tako da podijelite dah na pola između ohhh i mmm. Ohhh nek vam vibrira u grudnom košu, a mmm u predijelu nosa. Ova jednostavna vježba veoma pomaže usklašivanju sedam vrtloga. Ovdje je riječ o vibriranju a ne pjevanju ili značenju riječi OM.
Kada bi bilo moguće nekog muškarca ili ženu koji stare izvaditi iz njihovog od starosti oslabljelog tijela i staviti ih u novo mlađe tijelo, oni bi se vjerojatno i dalje ponašali kao stari ljudi i držali se stava koji ih je zapravo najviše i učinio starima.
Pazite na držanje tijela. Uspravite se. Pomislite na svoje držanje u svakodnevnih poslovima.
Misli su energija.
Avantura osobne promjene
Ljubica Uvodić-Vranić
Izdavač: Profil
Lakše nam je emocionalno se puniti ako smo aktivni.
Samopouzdanje je uvjerenje u dobar ishod neke aktivnosti. I/ili podnošenje rizika. I/ili podnošenje eventualne štete koju nam loš ishod donese. Samopoudanje je dio psihičkog zdravlja. Njegov pozitivni ekstremni vid je naivnost i/ili neopreznost. S druge strane, njegov negativni ekstremni vid je blokiranje svakog ponašanja da bi se izbjegao neuspjeh.
Samopouzdanje ovisi o ranom iskustvu, o tome kako su u našem ranom djetinjstvu prihvaćali naše postupke. Prestrogo prosuđivanje naših postupaka smanjilo je naše samopoudanje. Roditelji bez dovoljno samopouzdanja, bilo da strogošću blokiraju dječju aktivnost ili je popustljivošću raspršuju, škode izgradnji samopouzdanja djeteta.
Nestrpljivost naših učitelja da im pokažemo uspjeh, također ga je mogla umanjiti, odnosno odgoditi. Samopouzdanje često ide ruku pod ruku sa strpljivošću da se dočeka prvi uspjeh.
Za samopouzdanje je veoma važno kako općenito sebe vidimo, tj. kakvu imamo sliku o sebi.
Nije saamo postignuće uspjeh. Nastojanje je uspjeh. I zadovoljstvo. Lijepo je htjeti. Lijepo je željeti. Neki kažu da je čak ljepše stremiti nego stići.
Vježbajte! Možda se vježbanjem opustite i pripremite za emocionalno punjenje.
Hodajmo nasmješeni i svi će nam odogovoriti smješkom. Dobro, ne svi, ali mnogi. A što je važnije, mićemo se uskoro dobro osjećati. Uskraćujemo li dati pozitivnu emociju, sebi govorimo da nemamo ili da nemamo dovoljno, i tako imamo još manje. Ili kako je govorila jedna dobra i pametna majka: Kćeri moja, u životu ti je najvažnije da imaš što dati.
Granice ne odjeljuju samo nas kao posebnu osobu od drugih osoba. Granice odjeljuju nas i u našim različitim ulogama.
Postoji uloga pojedinca u njegovoj obitelji koja je različita od njegove uloge na poslu. On je kod kuće možda simpatični djedica, ana poslu kapetan broda. I ako doma pokušava biti kapetan, možda će spriječiti da se njegova obitelj dobro razvija, a možda će je čak i izgubiti jer će svojim ponašanjem preskakati njihove granice, tj neće im omogućiti da oni njeguju svoje granice.
Granice nas čuvaju od povredivanja. Ako ih dobro utvrdimo, nitko ih ne može nekažnjeno prijeći. Ako ne poznamo svoje granice, ne možemo njegovati svoje samopouzdanje. Ako ne poznamo svoje granice, možda ne dopuštamo da nas se emocionalno puni, možda dopuštamo samo jednosmjerno punjenje - mi punimo druge. Ako ne znamo svoje granice možda živimo aktivno, ali na nekom tudem teritoriju ostvarujući neke tuđe ciljeve.
Ako smo skloni pasivnom, previše mirnom i statičnom načinu življenja, nedostaje nam aktivnosti koja bi popravila naše raspoloženje, probudila naše emocije i osjete.
Aktivno življenje najbolje je i najlakše shvatiti kroz jednostavno pravilo: Bolje biti igrač nego navijač.
Zašto ima tako mnogo glumaca? Zašto ima tako puno razočaranih u ljubavi? Pa jedno s drugim je povezano. Ima mnogo razočaranih, jer ima mnogo glumaca.
Mnogi odnosi započeli su tako što se netko zaljubio u ljubav, što je poželio ljubav, pa je vidio ljubav i tamo gdje je nije bilo.
Najčešća je pogreška vidjeti ljubav u pretjeranoj, prevelikoj, golemoj ljubavi. Onaj koji vas voli kisnut će s vama. S kišobranom ili bez njega.
Interesi se mogu mijenjati ali prava ljubav zna kako zainteresirati i drugu stranu za napredak i promjenu.
Ako se traže brojne promjene, pitanje je koga se tu voli, konkretnog čovjeka ili svoj novi koncept u koji bi se taj konkretni čovjek trebao ugurati.
Ljubav prema sebi - Zašto niste voljeli svoju djecu dovoljno da zaštitite ne samo njih, nego i sebe? Zašto mislite da voljeti druge znači ne voditi (dovoljno) računa o sebi? Kakvu ste poruku svojoj djeci poslali, mozda Odrastite i budite žrtve svoje djece? Ili još goru Vaša majka i njezino zdravlje nisu važni?
Mnoge su majke "dobre" majke tako što brinu o djeci, a ne o sebi. Kakvog to ima smisla? Sigurno i vi znate neke majke koje "ne vole" sladoled, čokoladu, banane ili nešto drugo što niihova djeca veoma vole. Kad ta djeca odrastu i postanu mali sebičnjaci, majke se čude Pa kako? Svr sam mu dala, sve omogućila. U čemu sam pogriješila? Pa bila sam dobra majka. Nije bila dobra majka. Bila je PREVIŠE dobra majka. Nije sačuvala svoju granicu. Nije naučila svoju djecu da postoje i drugi ljudi, nije ih naučila da daju umjesto da samo primaju.
Neke želje mogu ostati neispunjene kako bi se čovjek potrudio da ih sam sebi ispuni. Vlastiti angažman i trud daju nam moć, koju nam predobri roditelji nesvjesno oduzimaju. Drugim riječima: dajte priliku svojoj djeci da budu dobra prema vama, dajte im priliku da i ona vježbaju svoju dobrotu, nemojte samo vi vježbati svoju.
Evo primjera koji tek sada dobro razumijem.
Godinama sam gledala svoju pokojnu majku kako nedjeljom vadi komadić govedine iz juhe, stavlja ga na tanjur i reže. Ocu veći komad jer on mora "poć' radit", a nama djeci po mali komadić. Njoj nebi ostalo ništa pa bi ona uzela "kantun od kruva" tako da ipak zubi nešto rade. Tko zna, da se bolje hranila i općenito bolje brinula o sebi, a ne samo o nama, možda bi i danas bila sa mnom i dijelila moja veselja: unuke, knjige, predavanja... Ali ona nije sasvim razumjela to što radi. Ona je čak sebe uvjerila da ona najviše voli "kantun od kruva". Naravno da je to samo detalj, kap u moru onoga što je ona svakodnvno radila. Odričući se želja, negirajući svoje želje, pokušala je živjeti naše želje, naše potrebe, a ne svoj život. Takav način života nju psihički nije oslabio, ona je živjela u skladu sa svojim vrijednostima, i nije posumnjala u sebe niti se subjektivno osjećala umornom, zakinutom, prevarenom. Ali moglo se i drukčije. Mogla nam je duže "trajati", mogli smo je duže voljeti živu, a ne samo sjećati je se.
Ima ljudi koji u svojoj ljubavi izgore kao komet jer ne znaju emocionalno ulaganje proširiti i rastegnuti na cijeli život. Neki sebe toliko zanemare da prestanu i fizički i psihički biti zanimljivi drugima. Takvi ostaju sami i često ne razumiju kako ih je i odakle snašla njihova zla sudbina. Ne razumiju svoj udjel u slabljenju sebe, svoje vlastito zanemarivanje.
U fazi zaljubljenosti, u početku odnosa, puštamo previše jer volimo previše. Druga se osoba navikne na takav veoma ravnopravan odnos. Ako on potraje cijelog života, može biti veoma skladan. Ako se jedna osoba osvjesti, postane nezadovoljna ili ne doživi milo za drago, odnosno doživi čak ostavljanje, preljub, nepoštivanje i maltretiranje, nakon nekog vremena dolazi do osjećaja izgubljenosti, razočaranja, povrijeđenosti i gubitka samopouzdanja. Neki se ljudi nikad iz toga ne izvuku. A neki počnu učiti voljeti sebe i brinuti se za sebe. Osoba koja sebe voli postaje snažna i moćna i može biti važno i dugotrajno uporište i oslonac svojoj djeci, partneru, prijateljima.
Ne budite saboteri vlastita života.
Upitajte se - kako mogu biti najbolja podrška i pomoć partneru, a da ne izdam sebe?
Mnogi ljudi ne znaju koliko je velik posao izgradnje partnerskih odnosa. Čak i kad budu upozoreni, odbijaju to prihvatiti. Ne žele shvatiti svoj partnerski odnos ni kao posao ni kao poziv. Više im odgovara da to bude dar koji su dobili i koji će vječno trajati, a ne nešto oko čga se treba angažirati, truditi, o čemu treba promišljati i u što treba "investirati" emocije.
Dvoje su u dobrom odnosu kad svatko od njih može biti sam. Važno je da imaju svoj cilj i svoj i teres koji nije u sukobu s interesom onoga drugog i da se u postizanju toga cilja mogu donekle angažirati i sami.
U dobroj partnerskoj vezi postoji i zajednički cilj na kojemu oboje rade kad su zajedno, a kad su odvojeno, ono što rade sami ne smeta njihovu zajedničkom cilju.
Tajna uspješnog partnerskog odnosa je u tome da se nikad riječima ne udaljite toliko da se ne biste mogli dodirnuti.
Mnogi bi od nas dobili otkaz na poslu da ulažemo u posao onoliko koliko ulažemo u brak.
Neki opet ulažu u svoj brak previše, zaposjednu cijeli prostor svog partnera tako da on više ne može disati. Brak je poseban odnos, ali je važno ostaviti prostor i za druge uloge koje čovjek ima u životu.
Što je srž roditeljskog odnosa i zašto roditelj djetetu ne treba dati previše?
Roditeljska uloga:
Potaknuti mlađu osobu da stekne toliko znanja i vještina da se osamostali - to je realni plan zdrave osobe.
Potaknuti mlađu osobu da stekne toliko znanja i vještina da nadmaši svoje učitelje - to je ambiciozni plan.
Priroda roditeljske uloge nije u tome da odnos roditelj-dijete traje predugo na istoj razini. To je odnos koji se treba razvijati. U razvijanju odnosa mlađa osoba zauzima sve aktivniju ulogu jer stječe sve više znanja, zrelosti i odgovornosti. Cilj je zapravo da se odnos roditelj- dijete promjeni u odnos dviju samostalnih, odraslih is ravnopravnih odnosa. Promjena tog odnosa je njegov pravi cilj.
To premještanje fokusa omogućuje da shvatimo važan aspekt roditeljske uloge: roditelj daje, uči, odgaja, podržava.... I kad postigne cilj - ne dobiva povratni od svog djeteta istu toliku podršku i ljubav, nego to dobiva njgov unuk.
Ljubav i podrška koju dajemo mlađima povećavaju njihovu kreativnost, sigurnost i pouzdanje.
Zahtjevnost koju upućujemo mlađima razvija njihovu odgovornost i spremnost u rješavanju poteškoća.
Pretjerujući s ljubavi stvaramo nesretne parazite sklone ovisnostima.
Pretjerujući u zahtjevnosti stvaramo nesigurne neurotične osobe.
Samo odmjerenom kombinacijom obaju aspekata stvaramo zdravu ličnost.
Hvalite kod djece postignuća, a ne osobine!
Donoseći djete ili djelo na svijet donosimo ga za taj svijet. A ne za sebe.
Kad je riječ o biološkim roditeljima ili o potpunom usvojenju, važno je znati da se radi o životnom projektu. Odnos roditelja i njiihove biološke ili usvojene djece je NERASKIDIVI ODNOS. U takvim odnosima nema predomišljanja ni rastava. Odreći se svoga djeteta ili svojih roditelja jednostavno nije moguće. Čak i kod nekih ljudi koji takvu strašnu stvar pokušavaju napraviti njihova emocionalna vezanost za srodnike kojih su se odrekli ostaje i nakon tog čina.
Veliki broj roditelja razumije svoju osnovnu ulogu: odgojiti i podignuti djecu da postanu samostalna, a onda ih pustiti da nose svoju odgovornost i uživaju u samostalnosti i slobodi, da oblikuju osobni, obiteljski i društveni život onako kako to njima najbolje odgovara, i da iz uloge djece, kao odrasli, prijeđu u ulogu roditelja. Odrasla djeca postaju sami sebi roditelji, metaforički rečeno.
Biti rodbini podrška, a ne gospodar, biti oslonac, a ne kritičar, jednostavno je reći ali teško primjeniti.
Ono što mislimo da znamo, ono što osjećamo ispravnim, to često iz najboljih namjera nametnemo svojim milima i dragima.
Važno je izgraditi emocionalne odnose jer su to mostovi oo kojima onda mozemo slati čak i neke blage primjedbe, naravno, dobro zapakirane u sendviču s dvjema debelim kriškama pohvale i prihvaćanja.
Razlog zbog kojeg imamo dva uha i samo jedna usta jest da bismo mogli više slušati, a manje govoriti.
Većina se ljudi ponekad osjeća isključenima, ali ako to duže potraje, nastaje i psihički problem koji ugrožava privatni i poslovni život. Psiholozi smatraju da su u korjenu svih psihičkih problema konflikti u odnosima s drugima. Upravo su nerazriješeni konflikti glavni pokretač stresa, pa i načini nošenja sa stresom predstavljaju razrješavanje tih konflikata, a ne bježanje i osamljivanje.
Najčešći razlozi loše komunikacije su ti što ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima, ne znamo govoriti o svojim osjećajima, ne znamo slušati, sami se ne želimo mijenjati, a ustrajemo na tome da se drugi promijene.
Loša komunikacija sa samim sobom neizbježno vodi u teškoće s drugima.
Osjećaj isključenosti iz društva važan je simptom i ne smije ga se zanemarivati. Osoba koja se tako osjeća izbjegava situacije koje je do toga dovode, ali odgoda rješavanja problema neće nimalo pomoći. Što pomaže?
1. Pogledajte sebe očima drugih
2. Prepoznajte prošlost u sebi, kad ste bili izolirani. Što biste sad kao odrasla osoba rekli tom malom čovjeku, tj sebi djetetu? Savjetujte ga.
3. Budite aktivni. Postavite sebi cilj što više kontakata s drugima. Pohađajte tečajeve za učenje socijalnih vještina.
4. Otvorite se drugims, dopustite da vas upoznaju onakvima kakvi zaista jeste.
Ako netko radi nešto pozitivno, pa makar za inat nekome drugome, možemo smatrati da je to pozitivno ponašanje.
Krivi smo kad sebi nismo omogućili nešto što smo htjeli i mogli, kad se nismo potrudili postići nešto što smo htjeli i mogli.
Krivi smo sami prema sebi kad smo sebi nešto uskratili, sebe povrijedili, sebe zakinuli, sebe oštetili, ukratko, kad se ponašamo kao saboteri vlastitog života.
Nekad osoba cijelog života nosi sa sobom svoju tešku krivnju i ne može je ni zaboraviti ni preboljeti.
Svakome tko se iskreno kaje i ispričava treba oprostiti. Opraštajući drugima, bolje razumijemo sebe i druge i prestajemo nositi težak teret koji se zove neoproštena krivnja.
Noseći u sebi tajnu čovjek ima breme koje ne može odložiti ni čas. Svakodnevne stvari dođu i prođu, ali neki stari događaj koji nije nikome ispričan, koji nije razriješen, u kojemu se ne zna kako, zašto i gdje se nešto dogodilo, za savjesnog i moralnog čovjeka može biti životna tragedija.
Što je u osnovi srama? Strah, predviđanje nekog lošeg događaja, bojimo se da ćemo se obrukati pred drugima, da će nas drugi odbaciti, da se nećemo snaći... Pa onda ne ulazimo u te, za nas, neugodne situacije i ne vježbamo naše snalaženje u neugodnim situacijama.
Da bi čovjek zaista bio ponosan, mora znati da je postigao neki svoj cilj svojim nastojanjem i trudom. Naravno da su mu pri tome pomogli i drugi ljudi, ali i njegovi talenti i sposobnosti. Naravno da je njegova trka bila s nekakvim preprekama. Svako postizanje cilja ima svoje prepreke. Svladavanje prepreka ispunjava nas ponosom.
Predrasuda je čin preuranjenog prosuđivanja, formiranje stava, pozitivnog ili negativnog, prije nego što smo dobili dovoljno informacija.
Najviše je predrasuda ondje gdje nema znanja.
Bez tolerancije nema zrele partnerske ljubavi. Naša zrelost bitno ovisi o našoj toleranciji.
Tko može podnijeti srditu osobu duže vrijeme. Mnogi na žalost to podnose, ali što onda imaju? Ružan odnos koji nije partnerska ljubav kakvu žele. To je više partnerski rat koji se podnosi s većom ili manjom mukom i koji se prije ili kasnije okonča šutnjom i životom na paralelni način ili razdvajanjem.
Ako je jedna osoba u bilo kakvom odnosu pretjerano tolerantna, ona šalje poruku Gazi srce moje! Često se ona druga strana, navikla na tu toleranciju i razumijevanje, ohrabri da bude bahata i neugodna jer zna da će s druge strane naići na razumijevanje. Odnos se počinje razboljevati kad jedna strana koja se ponaša onako kako ne bi trebala počne od svog zločestog ponašanja vući korist. Druga strana se razboljeva na svoj način, osjeća se sve više krivom. Umjesto da netoleranciju nazove njenim pravim imenom, ona uzrok netolerancije počne tražiti u sebi, počne sebe okrivljavati, misliti da je pogriješila i da je prijekor koji dobija stvarno opravdan.
Ne treba podržavati druge u njihovoj netoleranciji jer smo na taj način sudionici te iste netolerancije.
Starenjem postajemo gori.
Neki kažu da čovjek s godinama svoje karakteristike produbi, ukoči mehanizme promjene, i postane sam sebi toliko sličan koliko je karikatura naša slična našoj fotografiji. Starenjem dakle postajemo svoja karikatura, a i naše ponašanje ponekad postaje karikaturalno.
"Upravo s godinama polako skliznem od jednog do drugog značenja, bio sam uporan i polako postajem naporan. Bio sam stabilan i polako to produbljujem do toga da postajem rigidan.
Kršeći obećanja gubimo samopouzdanje, osobni kredibilitet ili novac. Zašto onda kršimo obećanja?
Varajući svoju djecu da ćemo ih ne sad nego sutra voditi u zoološki vrt, učimo ih kako se mogu nekažnjeno kršiti obećanja. Poslije se čudimo kad ta djeca odrastu i postanu političari!
Loše odustajanje prepoznajemo po pasivnim rečenicama u kojima ima mnogo sudbine i više sile. Tek savladavanje prepreka čini uspjeh potpunim.
Sam posao po sebi je pjesma. Što je na poslu trško, to su prepreke. Sam život po sebi je pjesma, ali postoje neke prepreke od kojih ne treba olako odustati jer njihovo svladavanje čini uspjeh pravim i potpunim.
Kad smo bili u pubertetu, svi smo se liječili pisanjem. Pisali smo pisma, dnevnike, pjesme...ono što smo osjećali a što nije stalo u trenutke kad smo te osjećaje doživljavali nego se prelijevalo...
Drugi je način proživljavanja tih dramatičnih emocija bio da vežemo svoje osjećaje za rečenice koje je netko drugi napisao.
Neposredno pišite sve što vam prvo padne na pamet. Mjerite, zapisujte svoje misli i svoje tjelesne promjene.
Jesmo li sretni kad nabavimo novu stvar bez koje ne mozemo živjeti? Ili naša sreća traje samo dok se ne pojavi još novija stvar.
Sjećate li se kako smo u djetinjstvu imali vodu i sapun. Mozda dvije vrste sapuna. A što sad imamo? Stotine deterdženata, šampona, sapuna, gelova, omekšivača i bez svih tih stvari više ne možemo živjeti! Trebaju li nam zaista sve te stvari? Kako smo preživjeli djetinjstvo bez njih?
Marketinški maheri su nas uvjerili da ne možemo živjeti bez tih stvari. I mi smo sretni što je to tako. Jesmo li zaista ili je i naša sreća posjedovanja novog dezodoransa relativna? Traje li samo do onog trenutka kad dolazi novi, najnoviji dezodorans?
Ako se ne suprostavljamo drugima, jedemo sebe i živimo lažnim, neautentičnim životom.
Razmislite o asertivnosti, mirnom nenasilnom zauzimanju za sebe.
Emocije mogu biti plodotvorne, a ako ih poništimo nastaje emocionalna pustoš, u kojoj nema motiva za promjenu.
Kako izbjeći zaduženja i sačuvati zdravlje? Treba znati i moći odgoditi zadovoljstvo jer nakon kupovine ono traje vrlo kratko.
Kako prežaliti gubitak?
Poricanje, uvid, srdžba, tugovanje, širi uvid, lijepa sjećanja, to su faze tugovanja koje svatko treba proći.
Proces žalovanja mora završiti svoj tijek da bismo mogli dalje funkcionirati i nositi kroz život lijepe uspomene.
Zbog straha od napuštanja, ponekad govorimo da kad tako ne mislimo. Ako pak češće govorimo ne, možda smo usamljeniji nego što bismo trebali biti.
Ako ne možete reći ne, vjerojatno imate ozbiljan problem nedostatka samopouzdanja.
Odnosi prema drugim ljudima veoma su važni za čovjeka i oni su sastavni dio njegovih psihičkih potreba. Gotovo se sve psihičke potrebe zadovoljavaju u vezi s drugim ljudima. Čak i osnovne biološke potrebe čovjek zadovoljavaisključivo u vezi s drugima i uz pomoć drugih.
Kako vidjeti što nam je bitno?
Dopuštamo li da nam naš danas skroji netko umjesto nas? Kako bi krojač mogao znati što nama danas treba, a ne znamo ni mi sami?!
Često smo usred normalnog života u kojem nam nehaj paralizira želje.
Možda nam svakidašnjica ne sliči na ono što bismo poželjeli napraviti kad bismo imali još samo malo vremena. Možda svaki dan trošimo ne razmišljajući o svojim prioritetima pa nam je odgovor na pitanje što bismo napravili kad bismo znali da imamo još malo vremena zapravo poticaj da razmislimo što što bismo napravili danas. Danas imamo obavezu razmišljati o svojim prioritetima. Možda imamo još samo danas. Mnogi ljudi su toliko izgubili osjećaj za sebe i svoje želje da uoće i ne znaju što bi napravili danas pa puštaju da taj DANAS stvara netko umjesto njih.
Kasnimo iz raznih razloga, no najčešće kasnimo zato što okolina tolerira naše kašnjenje.
Mozda bi psihoanalitičari rekli da onaj tko kasni zapravo ne želi ići, tj.doći tamo gdje će konačno stići, ali sa zakašnjenjem. On je nesvjestan te svoje neželje. Ali ga njegovo odgađanje i kašnjenje razotkriva.
Npr. Odgađamo diplomirati jer se bojimo odrastanja, odgovornosti i svega onoga što nas čeka nakon diplome u svijet odraslih.
Zašto volimo biti kod kuće?
Volimo sjediti udobno, biti komotno odjeveni... Samo kod kuće možemo kontroliratisve uvjete oko sebe.
Zlostavljač ima nisko samopouzdanje koje pokušava povećati kontrolirajući drugu osobu. Postaje ovisan o osobi koju kontrolira jer mu ona služi za povećanje samopouzdanja. Njihov se odnos patologizira, razboljeva, trune jer se hrani negativnim emocijama.
Kao i kod drugih ovisnosti, zlostavljač krade, a ona druga strana, zlostavljana žena, drži vreću ako ništa ne poduzima. Toleriranje zlostavljanja, kao i toleriranje alkoholizma je sudioništvo. Ono što možda počinje kao sudioništvo, postaje subolest.
Razgovori s djecom sadašnjice
Meg Blackburn Losey
Izdavač: VBZ 2012.
Sjediti u tišini na rubu Grand Canyona i osjetiti da je to dokaz Božje prisutnosti. Kad se nalazite na mjestu koje Bog kao da je naslikao, možete ga čuti kako govori.
Bolest dolazi od nemogućnosti ljudi da žive kako bi trebali i da budu sretni... Morate čekati svoju kozmičku polovicu. Čovjek se nikada ne bi trebaomiješati u sudbine drugih ljudi. Ljudi ne bi trebali patiti zbog svojih prošlih pogrešaka, nego stupiti u kontakt s onim što im je predodređeno i ookušati dosegnuti te visine i nastaviti dalje prema ostvarivanju vlastitih snova.
Trebali biste biti suosjećajniji i ljubazniji. U slučaju da vas netko udari, zagrlite ga, ispričajte se i kleknite pred njim. U slučaju da vas netko mrzi, volite ga svom svojom ljubavlju i predanošću i zamolite za oprost. To su pravila ljubavi i poniznosti.
Čarobni put vodi u slijepu ulicu. Ljubav je istinska čarolija.
Teško je biti prepoznat među masama kada govorite istinu.
Znam da se svi prošli životi odvijaju u isto vrijeme u nešto nižim frekvencijskim dimenzijama. Oni nalikuju ovoj Zemlji kakva je sada, međutim neprestano rastu u svojem vlastitom vremenu i u bezvremenu, odakle dolazi paradoks. Nakon tog uvida, shvatio sam da bih mogao upotrijebiti svoje sposobnosti i talente iz vlastitih prošlih i budućih života u sadašnjosti. Tek sam tada istinski kročio na stazu buđenja i poravnanja svrhe svoje duše i života u sadašnjoj inkarnaciji.
Svijest je beskonačno polje energije i držati je unutar granica ljudskog tijela cijelo vrijeme uopće nebi bilo zabavno. Ja sam vrlo osjetljiv kada sam u svom tijelu jer je moja energija golema. Iz tog razlog ne volim nositi odjeću ni cipele.
Na Atlantidi mogli smo stvarati energiju za napajanje i mogli smo tu istu energiju usmjeriti gdje god smo poželjeli. Na taj smo način održavali ravnotežu na planetu. Naša su energetska polja utjecalana vremenske prilike. Mogli smo predvidjeti promjenu vremena na temelju aktivnosti mreže. Ovo energetsko polje je bilo živi organizam kao i sav drugi život. Podržavalo je život zadovoljavajući potrebe Zemlje, uravnotežavajući, izjednačavajući i držeći pojave poput potresa na najmanjoj razini. Na Zemlji postoje mjesta s ogromnim oslobađanjima energije. Ova je energija energimatnetska kao i ljudska svijest. Zbog toga smo bili u stanju intuitivno ostati u dodiru sa Zemljom i njezinim životom. Bilo je to uzajamno stanje.
Izvor je jedno veliko polje svjetla i energije gdje ste sve i ništa odjednom. Ne postoji pojedinačni osjećaj, samo blaženstvo. Svjesni ste avega odjednom, sveznajući, a u isto vrijeme još uvijek svjesni sebe.
Kada negdje primjetim stupove od bjelokosti ili velika stabla sekvoje, to me vraća u ono što ja zovem stara vremenA kada je sve bilo temeljeno na duši i mnogo jednostavnije nego što to sad? Posebo kad sam u šumi, u potpunosti sam jedno sa svime.
Tko smo mi u odnosu prema svakome i svemu ostalome? Znamo li uopće? Koje smo to darove donijeli svom planetu, a koje smo možda i izgubiki iz vida ili ih u potpunosti zaboravili?
Kako se rađamo u ljudske živote, svatko od nas nosi poseban skup energija koji je samo naš. Zapravo, naše osobne kombinacije harmonija jedinstvene su u cjelokupnom stvaranju.
Naši energetski skupovi ne samo da nam govore tko smo, već nose informacije o nama. Celokupna mapa našeg bića sadržana je u našim energetskim skupovima. Istodobno, energije komuniciraju s cjelokupnim stvaranjem, otkrivajući Beskrajnome svaki detalj o našim iskustvima. Istodobno, naša energetska polja također primaju informacije koje nam donose vodstvo, ako smo sprem i poslušati. Drugim riječima, ono što mi radimo u svakom trenutku našeg postojanja prenosi se beskrajno prema van, a u isto vrijeme, iznutra primamo beskrajne informacije koje nam mogu pomoći da donesemo smislenije odluke. U svakom danom trenutku, mi smo sastavni dio stvaranj? Mi doprinosimo stvarnosti cjeline. To nas čini snažnim stvarateljima.
Kada se rodimo, imamo svjesnost našeg cjelovitog pripadanja. U stanju smo vidjeti i osjetiti energiju. Ponekad još uvijek ostajemo u kontaktu s mjestom s kojeg smo upravo došli. Mi u tom trenutku još uvijek nemamo spoznaju bivanja individuom, to tek učimo. Ljudi nam pričaju kao da smo neinteligentni. Uče nas da se bojimo. Uče nas da prihvatimo svoje mjesto među drugim ljudima. Kao rezultat toga, gubimo svoj osjećaj beskrajnoga i postajemo ograničeni na budnu svijest. Vrata prema našoj beskrajnoj svesnosti se zatvaraju. Kako odrastamo, okušavši se u raznim životnim situacijama i percepcijama odgovornosti, počinjemo se doživljavati previše ozbiljno. Život postaje preozbiljan. Zaboravljamo na nevinost onoga tko jesmo i za što smo sposobni. Gubimo svjesnost da imamo beskrajno rafiniranu bazu informacija koja nam je dostupna. Kao djeca još uvijek zadržavamo tu svjesnost, ali ubrzo, naši mislilački umovi preuzimaju kontrolu. Koristimo svoje umove kako bismo sve racionalizirali, a to nam ne služi uvijek u svrhu našeg najvišeg potencijala. Naši umovi zapravo zatvaraju vrata veće stvarnosti. Kada koristimo svoje logičke umove, naša viša svjesnost doslovno bude zaključana i naši moždani valovi se prebacuju na niže vibracije.
Što doktori i javnost kažu o djeci koja imaju poremećaj pomanjkanja pozornosti? Da smo hiperaktivni i da se krećemo preprzo. Ljudski um evoluira jednako kao što evoluiraju naše duše i Zemlja. Poremećaj pomanjkanja pažnje, kako mi je pokazano, predstavljaju prije,az u sljedeći oblik ljudskog mozga. Razlog zbog kojeg smo u stanju obavljati više zadataka istodobno leži u činjenici što se koristimo s više od deset posto moždanog kapaciteta.
Poremećaj pomanjkanja pažnje ili hiper moždana stimulacija pruža nam drukčije pristupne točke i daleko veće sposobnosti korištenja našeg mozga, i u konačnici našeg tijela nego što je to ikada prije bilo postignuto.
Reći da druga djeca ili mladi ljudi nisu poput mene je podcjenjivanje i paradoks, s obzirom na to da sam svjestan da smo svi mi individualci a opet smo svi jedno. Iz te je jednote nastalo individualno i iz nje je proizašao vid stvarnosti naše duše.
Djeca u našem društvu ne postavljaju pitanje zašto.
Ljudi više ne mogu vidjeti svoju istinu jer stvari poput videoigara i televizije skrivaju istinu.
Moraš imati sve vrste iskustava, duhovna i ljudska, da bi bio potpun.
Naša svrha nije ništa određeno, nego je pronalazimo u svakom trenutku u kojem postojimo. S obzirom na to da doista jesmo dio svega i da sve jest mi, mi smo neprestano u međusobnom odnosu na razini svemira. Od najslabijeg izraza energije do bilo kojeg namjernog čina, mi utječemo na sve u nama i na sve oko nas i nikad ne možemo biti sigurni koliki je taj naš utjecaj.
Djeca sadašnjice prepoznaju ljepotu trenutka. Ona su također svjesn da su došla na zemaljsku razinu s veličanstvenom svrhom. Za većinu njih ta svrha leži u podučavanju nas kako da volimo jedni druge, što smo, čini se zaboravili. Ali njihove svrhe tu ne prestaju.
Mi ulazimo u nivo vrijeme gdje nam je izazov su-stvarati vlastitu budućnost u sadašnjosti. To je naša lekcija. Međutim naš glavni alat za učenje je stjecanje iskustva, a ne kroz bilo čije izravno podučavanje.
Moramo naučiti biti individualcem dok istodobno pronalazimo ravnotežu u jedinstvu sa Stvoriteljem.
Ovdje smo zato što nema načina da naučimo ove lekcije u duhovnom svijetu. Duh se ne može emocionalno povezati. Duh ne može koristiti pet osjetila. To su naši darovi i mogu se iskoristiti jedino u ljudskom obliku. Postoji toliko mnogo duša koje čekaju u redu da postanu ljudi upravo zbog ovog razloga.
Svi mi doprinosimo životnim iskustvima jedni drugih.
Doista nevjerojatna stvar je da su sve informacije svemira pohranjene u nama. Mogli bismo sjediti na livadama cijelog svog života i znati sve što se događa, ako bismo bili voljni otkriti što se nalazi u nama.
Kada živimo ljudske živote, mi baš ne shvaćamo da nismo ograničeni ljudskim pravilima ili načelima. Postoje mnogo viši zakoni prema kojima živimo. To su zakoni Jednoga.
Jedno je kolektivna cjelina cjelokupnog stvaranja. Unutar roga se nalazi vječnost izbora. U tim izborima leži potencijal za najviši mogući ishod. Ljudska bića ne shvaćaju da su njihovi izbori ograničeni.
Mi moramo biti i tama i svjetlost, biti sve i ništa, biti i muško i žensko i onda kada budemo imali sve te stvari, bit ćemo Jedno.
Ne poštujemo druge ljude, čak ni one za koje tvrdimo da ih najviše volimo. Ne poštujemo ljude općenito, a vrlo često ne znamo kako voljeti sebe.
Djeca govore o ljubavi, ona imaju tu nevinost koju smo mi izgubili.
Ljubav je ono što osjećamo kadabnam se srca razlijevaju. To je osjećaj kada naša srca osjećaju radost, nježnost i harmoniju u isto vrijeme.
Osjećaj ove prave ljubavi u svoje živote možemo donijeti najprije tako što ćemo postati svjesni energije našeg srca. Dlazi u mnogim oblicima i podsjeća nas tijekom dana da je ovdje.
Kad naše srce govori, sve što trebamo učiniti je poslušati. Razgovarati s njim, pitati ga kako se osjeća. Budite spremni na odgovor. Ovaj odgovor je moćna lekcija za nas koju bismo trebali slijediti. Redovni dijalog kao npr, priznati srcu koliko ga volite i poštujete otvara taj kanal.
Prava ljubav je ona koja ne osuđuje i potpuno je bezuvjetna.
Svatko traži to što nema, a ono što nemaju je uglavnom osjećaj sebstva. Izgubili smo svoju strast i ne znamo tko smo u sebi, jer smo se izgubili u prevelikoj količini informacija.
Rješenje ovog problema je da prestanemo tragati izvan nas samih i pogledamo prema unutra kako bismo upoznali sebe, svoju unutarnju istinu, sve strahove i svoje želje. To znači prihvatiti savršenstvo koje se nalazi u nama, od kojeg smo stvoreni i napokon prihvatiti ono tko mi jesmo, što mi jesmo.
Dvije jednostavne riječi promjenit će vaše živote. One su: ja prihvaćam.
Ljudi trebaju pronaći svoje svrhe i skrivene strasti u ovom životu. Trebaju naučiti voljeti bezuvjetno i promatrati sva bića i sav život kroz iste oči neosuđivanja. Ne postoji religija koja vam može pokazati Boga ili vaše sebstvo. Jedina osoba koja vam može dati istinu ste vi sami. Svi mi sadržavamo sjeme svemira u svojim mislima i dušama. Sjeme je trenutno neiskorišteno.
To je ta praznina za koju osjećam da ovi ljudi osjećaju.
Ne postoji ništa veće od samoispunjenja - koje vodi doispraznosti jer ije istinito. Istina je da sve za čim drugi tragaju već u njima. Istina je da ne postoji praznina. Praznina je samo percepcija. Kada ljudi izvan sebe tragaju za onim što žele, dobivaju samo mišljenje drugih.
Najbolji način da ostanete na pravomputu je da živite u istini. Ne bilo čijoj drugoj, samo svojoj.
Mislim da ljudima koji se osjećaju praznima jednostavno nedostaje ljubavi u njihovim životima i to je djelimično zato što nisu odaslali ljubav drugima. I činjenica da nisu odaslali bezuvjetnu ljubav, a sdruge se strane stalno žale, razmišljaju negativno, što ih navodi nazaključak da nisu voljeni onoliko koliko bi mogli biti. A to zapravo ne znaju.
Mi imamo toliko mnogo ljubavi u sebi i ako je budemo dijelili sa svima koje sretnemo, nikada se nećemo osjećati praznima. Ponekad promatram ljude dok prolaze ulicom i nalicu im se vidi da su nesretni. Ako im se nasmijem i oni se nasmiju meni, svi se osjećamo dobro iznutra i ispunjeni ljubavlju.
Ono što me naviše zadivljuje je prisutnost Boga u svakom trenutku.
Bog nije osoba. Osjećam Boga kao silu koja je poznata kao božanski red. Galaksije nastaju kroz Božje misaone procese. Bog je zamislio Zemlju i ona je nastala.
Bog nije osoba nego energija koja nas okružuje. Naš odnos s Bogom je energija koja nam daje snagu, koja nam je potrebna da bismo učinili ono što treba učiniti. Da nam da hrabrosti. Da nam donese istinu kako bismo mogli pokazati njegovu istinu.
Bog je nešto i ništa u isto vrijeme. Bog je naš odraz. Svatko može vjerovati u Boga kao u odraz, čak i ako ne vjeruje u religije. Bog nije osoba, energija ili svjetlost, nego osjećaj. Bog je vrlo stvaran i vrlo živ. Sve naše duše zajednički tvore sliku koja tvori Boga. Svaka od naših duša je u posebnom dijelu cjelokupne slike Boga.
Bog nam daje znakove cijelo vrijeme. Naš posao je pronaći gdje su ti znakovi i što oni znače. Bog nas je ostavio ovdje da se borimo protiv svoje pohlepe i svojih želja.
Bog u meni voli slušati dok se drugi smiju. Bga najviše osjećam dok spavam i dok sanjam san u kojem sam sretan.
Da biste umirali morate najprije živjeti. Čovječanstvo se toliko boji umiranja da često sjedi paralizirano, nesposobno zakoračiti u život kako bi sudjelovalo u jedinom putovanju zbog kojeg je nastalo.
Umiranje je samo slijedeća faza postojanja naše duše. Prelazimo na drugu stranu u neku vrstu čekaonice u svemiru. Zatim nastavljamo do Kristalnog grada kako bismo pogledali svoje živote u cjelosti. To je vrlo slično onome što samopisao u svojem izvantjelesnom iskustvu.
Kad sjedite u Vijeću Kristalnog grada pregledavate SVE svoje živote, ne samo ovaj trenutni. Pregledavate ih iz raznih perspektiva, kroz gledišta različitih ljudi, ne samo iz svojeg.
Mi umiremo zato što naša fizička tijela ne mogu živjeti vječno. Zatim naši duhovi odlaze u druge sunčeve sustave kako bi podijelili ono što su naučili. Također možemo pomoći ljudima na zemlji.
Istinsko umiranje se događa kada izgubimo dušu, ali kada naša tijela umru, mi jednostavno odlazimo na ono mjesto koje imamo u sebi.
Tijekom cijelog svog života nikada nisam uspjela shvatiti kako ljudi mogu ubijati jedni druge iz bilo kojeg razloga. Za mene je ubijanje nezamislivo, život je svet, i svaki je život dio veće cjeline. Po mom shvaćanju, ubiti bilo koga jednako je kao da ubijete dio sebe.
Uza sve različite enetitete koji tvore naše vodiče i ostala bića koja se nalaze oko nas, zajedno s različitim energijama, iskustva duša koje su poslane iz različitih dijelova svemira, bilo bi teško eliminirati sukob. To je bit eksperimenta Zemlja. Okupiti sve energije svemira i postaviti ih na planet da bismo vidjeli što će se dogoditi kad se sve energije sudare.
Pokoravanjem i uništavanjem civilizacija Maja, Inka i Azteka, kao i kultura američkih Indijanaca, započelo je doba u kojem su crkva i država ujedinjeni, što jeznačilo silaznu putanju ljudske rase.
Kada bismo shvatili da smo sami svoja veza s Bogom i da je Zemlja sveta, da bismo kroz naše razlike trebali slaviti život, rat bi nestao, a mi bismo ušli u napredno stanje miroljubivog življenja.
Jedino preko samospoznaje Boga unutar svakog od nas, rat će prestati.
Mi smo sudionici u živućem organizmu koja je veća cjelina. Svaka misao, svako djelo, svaki komadić energije koju potrošimo, komunicira univerzalno i mijenja stvarnost. Mi smo doista toliko moćni. Zamislite što bi se dogodilo kada bismo svi težili istome? Mogli bismo u potpunosti promjeniti svoje i iskustvo Zemlje.
Trebamo iskoristiti višak energije kako bismo iscjelili štetu koju smo načinili planetu tijekom našeg poravka ovdje.
Ono što ljudi mogu učiniti da bi pridonijeli širenju energije je da meditiraju s nakanom pozitivne promjene. Upotrijebite energiju da biste su-stvarali s drugim radnicima svjetlosti kako biste stvorili Zemlju na kojoj je bilo zamišljeno da živimo. To je mijenjanje uvjerenja kolektivne svijesti i vjere u ono što odražava vašu osobnu i individualnu stvarnost i način na koji želite živjeti nakon ove promjene. Preobrazba viška Zemljine energije je ono što će stvoriti novu Zemlju.
Kada vidim te životinje, jednostavno umtišini sjednem i budem s njima, budem u njihovoj energiji dok ne odu. Onda se dignem i odem doma.
Umovi ove djece kao i njihove svijesti ne funkcioniraju na isti način kao one prijašnjih generacija. Ova djeca ne mogu ni na koji način učiti ili se ponašati prema linearnom formatu. To je nemoguće zato što su njihovi umovi i njihove svijesti holografski po prirodi. Oni sve stavljaju u pretince za trenutačnu ili kasniju upotrebu. Ništa im ne promakne, čak i onda kada se čini da ne obraćaju pažnju.
Ova djeca nisu čuda prirode, oni su dio evolucijskog skoka čovječanstva. Oni su holografski mislioci. Zamislite da umjesto da misle pravocrtno, njihovi umovi rade poput bezbrojnih saća, a svi su dijelovi saća u stanju pohraniti komadiće informacija kojima se poslije može pristupiti.
Čini se kao da kroz život prolaze vjetrovitim tempom, doimajući se kao da ne obraćaju pozornost dok oni zapravo sakupljaju informacije brže nego što su to drugi u stanju shvatiti.
Djeca se doimaju kao da nisu potpuno funkcionalna ili prisutna, kada zapravo s njima ništa nije pogrešno osim što im svijest živi višedimenzionalno.
Govore o drugoj djeci u trećem licu kao da su promatrači vlastitih iskustava. Imaju ogromnu potrebu da ih se sasluša.
Djeca ne smiju biti ušutkivans nego ih se treba poticati da podjele svoje znanje sa svijetom koji ih neće osuđivati. Kada se to dogodi, moći ćemo naučiti sve što je moguće iz njihova univerzalnog nasljeđa.
Mnogi ljudi ne shvaćaju da život nije samo kretanje od točke a do točke b, nego je od točke z do točke a do točke g do točke t prije nego dođete do točke b.
Djeca trebaju ljubaznost, mir i ljubav.
Od velike je pomoći dopustiti im da izađu iz "kutije" i da ih se ohrabruje da zamišljaju i stvaraju.
Putovanje je najbolje obrazovanje, činjenje i doživljavanje.
Kada bi učili u okruženju u kojem bi naučili kako nešto primjeniti, što sve to znači i čemu što služi, učenje bi im bilo mnogo interesantnije.
Učitelj mora da nadahnjuje djecu da uče o predmetu, onda će ona sama htjeti učiti.
Kada bi svi shvatili da doista stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promjenilo.
Chandra govori o polarizaciji među ljudima i o energetskim harmonijama na mnogo široj razini. Spirale o kojima ona govori su zapravo polarizacije energija, visokih i niskih frekvencija, svjetla i tame.
Mnogi su ljudi već promjenili smjer, postoji otprilike četiri milijarde ljudi koji odabiru sudjelovati u novom energetskom pomaku. Postoje dvije energetske spirale od kojih je jedna zakačena za treću dimenziju gdje vidimo više zločina, rata, mučenja i slično, a druga je nova duhovna spirala koju su mnogi ljudi prigrlili. Obje spirale dolaze do vrhunca.
Jedini način da promjenimo smjer kojim je čovječanstvo krenulo u ovom trenutku je taj da vibracija ljubavi ispuni našu svijest i da osobno samootkriće zamjeni religiju. Duhovnost je primarna Zemljina religija.
Sami stvaramo i mijenjamo stvarnost svojim misaonim procesima. Jednom kada shvatimo unutarnji proces kreiranja stvarnosti, možemo promijeniti našu stvarnost na bolje. Otkrit ćemo da se nalazimo u sustvaralačkom procesu, ruku pod ruku sa Stvoriteljem.
Trebalo bi poduzeti više po pitanju Zemlje. Postoje otrovi koji dolaze na planet u obliku toksičnih kemikalija i lijekova, a koji mijenjaju odnose diljem hranidbenog lanca. To mijenja način na koji naša hrana djeluje u našem tijelu.
Kada bi svi doista shvatili da stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promijenilo. Ako netko kaže svijet je užasno mjesto, onda je to ono što on stvara za sebe i za svijet. Ali ako to okrenete i kažete: Ovaj je svijet predivan i uzbudljiv, onda je to ono što stvarate.
Trebamo postati povezaniji sa sobom, ispunjeni iznutra, radije nego da se bavimo svim tim izvanjskim stvarima.
Spoznaj sebe i spoznao si svemir. To je stvarno odlično, jer ako ste spoznali sebe, možete se boriti sa svime što vam se događa. I svi vam se mogu rugati ili tako nešto, a vama to uopće neće smetati jer znate tko ste.
U masovnim medijima se pojavljuju emisije i dokumentarni filmovi koji govore o globalnom zatopljenju, poplavama i masovnom uništenju.
Molim vas, nemijte pasti ood utjecaj negativnih energija i misli koju te emisije uzrokuju u ljudskoj psihi. Moramo uzeti višak energije koji izbija na ovom planetu i iskoristiti ga kako bismo iscijelili Zemlju. Moramo održavati svoje misli pozitivnima i utemeljenima na ljubavi. Trebamo njegovati jedni druge i odašiljati iscjeljujuće i ljubavlju ispunjene energije mjestima na planetu koja se iznimno negativna. Čak i razmišljanje o pozitivnim stvarima koje se događaju na mjestima na kojima nikada niste bili šalje pozitivan lanac promjena u svemir kako bi ih naš Stvoritelj mogao manifestirati zajedno s našim osobnim manifrstacijskim energijama.
Čovječanstvo se mora vratiti ljubavi. Svijet je ispunjen drsmom, strahom, bijesom i sukobima. Promjena je potrebna za veće dobro čovječanstva. Promjeni se opire jer se ljudi ne sjećaju ničeg izvan njihovih trenutačnih života ispunjenih masovnim unosom informacija i opravdanjima skoro svega što rade. Čovječanstvo se treba prisjetiti svijeta bez iluzije, te da životna vitalnost nije ono što se čini. Moraju se riješiti straha jer je istina mnogo jednostavnija. Taj strah predvodi nedostatak promjene. Nepoznato se nalazi izvan poznatog, a strah od nepoznatog se nalazi izvan razuma.
Mnogi se ljudi ne kreću u svom životu, jednostavno se održavaju, ali ništa više. Nedostatak kretanja u životu je tuga. Život je zamišljen da ga se prigrli i izmijeni sa svim ostalim životnim oblicima.
Upornost je ključ. Uvijek budite svjeni toga kako se osjećate, onoga što uistinu doživljavate, a ne iluzija oko vas.
Svi odgovori za vas osobno nalaze se u vama.
Zašto putem televizije živjeti nečiji život, ili zašto kroz video igre stvarati novi život koji ne postoji kad možete živjeti svoj vlastiti? Dotaknite stvarnost.
Život ne mora biti neprestana borba. Život je dar. On je neprestana avantura unutar koje možemo odabrati promjeniti se. Zapravo, mi jesmo promjena.
Povezani
Nicholas A. christakis i James H. Fowler
Smrt voljene osobe narušava supružnikovo zdravlje.
Ako žena oboli ili premine, kod muža se sigurno povećava rizik od smrti.
Da bismo saznali tko smo, moramo razumjeti kako smo povezani.
Naša povezanost ne završava ljudima koje poznajemo. Izvan našeg društvenog horizonta prijatelji prijateljeva prijatelja mogu započeti lančane reakcije koje na kraju dolaze do nas kao valovi s dalekih obala koji oplakuju naše obale.
Studenti koji dijele sobu s osobom sklonom knjizi postaju skloniji knjizi. Osobe koje ručaju kraj velikih izjelica pojedu više. Vlasnici kuća čiji susjedi uređuju vrt završe s njegovanim travnjacima. Ta jednostavna sklonost da jedna osoba utječe na drugu ima velike posljedice kad pogledamo dalje od naših neposrednih veza.
Sve što činimo ili kažemo teži neizravnom djelovanju unutar naše mreže, utječući na naše prijatelje (jedan stupanj), prijateljeve prijatelje (dva stupnja) i prijatelje prijateljevih prijatelja (tri stupnja). Naš se utjecaj postupno raspršuje i prestaje njegov vidljivi učinak na osobe iza društvene granice koja se nalazi na tri stupnja odvojenosti. Isto tako, pod utjecajem smo prijatelja unutar tri stupnja, no uglavnom nismo pod utjecajem osoba dalje od toga.
Utjecaj se može smanjiti zbog neizbježne evolucije u mreži, što veze nakon tri stupnja čini nestabilnima. Veze unutar mreže ne traju zauvijek. Prijateljstva prestaju. Susjedi se sele. Supružnici se razvode. Ljudi umiru. Jedini način gubitka izravne veze s nekim koga poznajete jest da veza među vama nestane.
Ako smo sa svakim povezani kroz šest stupnjeva te ako imamo utjecaja do tri stupnja, onda je jedan od način na koji možemo razmišljati o sebi taj da svatko od nas može doprijeti pola puta do bilo koga na planetu.
Povezanost i prijenos čine strukturu i funkciju društvenih mreža. One su anatomija i fiziologija ljudskog superorganizma.
Učinci društvenih mreža nisu uvijek pouitivni. Šire se i depresija, i pretilost, spolno prenosive bolesti, financijska panika, nasilje, pa čak i ubojstva. Ispada da društvene mreže teže prema uvećanju svega što se u njih posije.
Djelomično zbog toga društvene su mreže kreativne. Ono što te mreže stvaraju ne pripada nijednom pojedincu, nego se dijeli na sve unutar mreže.
Snažan učinak društvenih mreža na ponašanje pojedinaca i posljedice ponašanja pokazuje da ljudi nemaju potpunu kontrolu nad svojim izborima.
Kako se osjećate ovisi o tome kako se osjećaju osobe s kojima ste blisko ili daleko povezani.
Odmah možete prepoznati ljuti li se vaša supruga na vas, no ako tražite objašnjenje, to može trajati mnogo duže. Na kraju dana, čim uđete kroz vrata svojega doma znate je li okoliš siguran ili opasan, i to je lukavština koju smo nasljedili od svojih predaka.
Osjećaji se šire od osobe do osobe zbog dviju značajki ljudskog djelovanja: biološki smo opremljeni za vanjsko opošanje drugih, a kroz oponašanje njihova vanjskog iskazivanja usvajamo njihova unutarnja stanja.
Čini se da smo uvijek spremni osjećati ono što osjećaju drugi i činiti ono što čine drugi.
Osamljene osobe privlače manji broj prijatelja, no isto tako manje ljudi smatraju prijateljima. To znači da je osamljenost uzrok i posljedica nepovezanosti.
Ako poznajete dvadeset osoba, dovoljno dobro da vas pozovu na zabavu, a svatko od njih poznaje dvadeset drugih osoba i tako dalje, tada str na tri stupnja razdvojenosti povezani s osam tisuća osoba. Ako ste samac jedna od tih osoba je vjerojatno vaša buduća supruga.
Imati supružnika je također kao da imate univerzalnog pomoćnika koji barem teoretski može zadovoljiti sve vrste potreba. Supružnici su neiscrpan izvir informacija i savjeta, tr
stoga utječu na meusobno ponašanje.
Žene muškarcima daju intimnost i osjećaj pripadnosti, a muškarci ženama daju gotovinu.
Kad premine supruga, nestaje ono što su donijele u brak, a što je najviše utjecalo na partnerovo zdravlje, to jest emocionalna potpora, povezanost s drugims i dobro vođeno kućanstvo. Udovci često postanu odsječeni od društva i nedostaje im društvena podrška.
Brza propast iz 2008 pokazuje kako se panika lako širi financijskim mrežama. Propašću jedne velike tvrtke, na riziku su i one povezane s njom.
Preko stranice Gdje je George? Pratilo se više od 133 milijuna novčanica od jednog dolara deset godina. Ljudi su zapisivali serijski broj novčanice od jednog dolara koju bi dobili pa se mogla pratiti i putanja od grada do grada, ili čak države. Npr jedna je novčanica proputovala 6400 km što u prosjeku iznosi 6 km na dan.
U 14. Stoljeću kugi je trebalo više od tri godine da se iz sjevernog dijela Europe prenese do krajnjeg juga, uz prosječnu brzinu kretanja od tri do pet km na dan. Radi usporedbe 2003. Godine jedna je osoba koja je bila uključena u epidemiju SARSa u jednom danu infekciju prenijela 12.800 km (od Kine do Kanade).
Podaci o mobilnim telefonima istraživačima omogućavaju da ispitaju tko je povezan s kime i gdje se nalaze iz minute u minutu tijekom nekoliko mjeseci.
Budući da svaka nova slaba veza može dovesti do višestrukih novih veza, time se pokreće dinamika u kojoj bogati postaju bogatiji, što proizvodi zvijezde u usponu kao što je Jack Abramoff i pomaže objasniti zašto je korupcija tako proširena.
Ideja da se Boga može personificirati i na njega gledati kao na dio ljudske društvene mreže dodatno podupire činjenica da se religijsko vjerovanje često poveća nakon smrti voljene osobe, kao da veza s Bogom ojača kad se izgubi veza s ljudima.
U složenijim mrežama iz stvarnoga života čini se vjerojatnim da je sama svrha suvišnih mrežnih veza i prohodnosti upravo to da mreža može podnijeti takvu vrstu gubitaka kao da su ljudske društvene mreže osmišljene da bi trajale.
Slabo povezane osobe obično imaju prijatelje i obitelj koja je i sama nepovezana sa širom društvenom mrežom.
Da bismo smanjili siromaštvo, ne trebamo se usmjeriti samo na prijenos novca, pa čak ni na tehničko osposobljavanje, trebamo siromašnima pomoći u stvaranju novih veza s ostalim pripadnicima društva.
Usađeni u društvene mreže i pod utjecajem ostalih s kojima smo povezani, nužno gubimo dio svoje individualnosti.
Velik projekt dvadeset i prvog stoljeća, razumijevanje načina na koji cjelina ljudskoga roda postaje sve veća od zbira njezinih dijelova, tek počinje. Poput djeteta koje se budi, ljudski superorganizam postaje svjestan sebe, a to će nam zasigurno pomoći u postizanju naših ciljeva. No najveći dar toga osvješćivanja bit će čisto veselje samootkrivanja i uviđanje da istinsko povezivanje samih sebe nalaže da prvo razumijemo kako smo i zašto svi povezani.
Znakovi života
Scott Hahn
Izdavač: Verbum 2011.
Bez obzira kojim se poslom bavili, bez obzira na okolnosti privatnog života, svi se kad-tad nađemo pred zidom -preokomitim da bismo se na njega popeli, previsokim da bismo ga preskočili, prečvrstim da bismo ga srušili. Zidovi su problemi na koje nailazimo u životu.
Bog nas je stvorio takvima. Stvorio nas je s tijelima napravljenim za djelovanje i postavio nas da radimo u svijetu u kojem uvijek treba nešto napraviti.
Ako se tko ne rodi iz vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
Moramo se ispuniti hrabrošću jer milost nas Božja neće iznevjeriti. Bog će biti na našoj strani i poslat će svoje anđele da nam budu družbenici i razboriti savjetnici na putu, naši suradnici u svim našim pothvatima, kao što psalam govori o njima: Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.
Moramo naučiti razgovarati s anđelima.
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Mi se obraćemo Bogu u trenutcima naše potrebe. Podižemo k nebu svoj um i svoje srce i molimo ga za dobre stvari. Trebamo pripaziti da se prema molitvi ne odnosimo kao prema mehaničkom ili magijskom postupku. molitvom ne pokušavamo postići da se Bog predomisli, Bog se ne predomišlja. Upravo suprotno, molitva je Bogu omiljen način kojim on mijenja naše umove. Ovim ne želim reći da molitva nije djelotvorna. Bog nam ponekad daje ono što želimo kako bismo postali povjerljiviji prema njemu i naučili ga pitati ono što nam je potrebno.
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i ustanem, izdaleka ti već moje misli poznaješ.
Strelovite molitve su savršene molitve za isounjavanje trenutaka našega dana koji bi inače bili isprazni : duga stajanja pred semaforom, dugi sati nesanice, duga zadržavanja u čekaonici. Na ove trenutke možemo gledati kao na prilike, ili kao na smetnje. Možemo im dopustiti da nam povećaju razdražljivost ili ih možemo iskoristiti za molitvu. Izbor je na nama. A doista moramo odabrati nešto jer priroda se užasava praznine. Ako ne ispunimo svoje misli molitvom, one će se same ispuniti tjeskobom, brigama, iskušenjima, ozlojeđenošću i neželjenim sjećanjima.
Na prekretnici dana mi se prisjećamo prekretnice u ljudskoj povijesti, trenutka kad se anđeo ukazao mladoj ženi Mariji i rekao joj o Božjoj nakani da pošalje svijetu mesiju kao njezino dijete. Sva povijest nakon toga i sve stvorenje ovisilo je o njezinu pristanku.
Zašto nam je potrebno povlačenje u osamu? Zato što se iz korjena trebamo prilagoditi drukčijem načinu razmišljanja. Tek tad možemo početi razabirati Božju volju i iskreno prosuđivati naše živote prema njegovim mjerilima. Jer misli više nisu moje misli i pjti moji nisu vaši puti.
Katolicizam se ponekad naziva religijom 'zvona i mirisa'.
Rođeni smo u širokom svijetu i nismo poput stabla zabodeni na jedno mjesto.
Hodočašće je za nas sakramneta,no, izvanjski znak unutarnje milosti. Ono nas podsijeća da smo putnici dok god živimo na zemlji i da moramo ostari na tom putu prema našem slavnom odredištu.
Ponavljanje molitve je način na koji ulazimo u ritam mirnoće.
Dok umiremo, za nas je važno da nam bude jasno što nam se događa i da to neprestano imamo pred očima. Napredujemo prema svojem cilju i želimo ga postići što je prije moguće. Provedemo li sve svoje vrijeme u nastojanju da si odvratimo misli od umiranja, nećemo uspjeti, jer će nam pomisao na umiranje biti toliko porazna i na kraju nam donijeti toliko jada upravo zato što ćemo biti nespremni.
Život je kratak a mi nemamo uvijek ni vremena ni mudrosti voljeti ljude kao što oni zaslužuju da ih volimo. Ponekad čak i ne prepoznajemo dug koji dugujemo drugima sve dok njih već odavno ne bude i bude prekasno da im zahvalimo. Kad bi veze završavale smrću, onda bi ovo bila golema tragedija, nepovratno izgubljena prilika, rana koja bez prestanka boli. Veze se ne prekidaju.
Okrenite ploču, promijenite sebe
Michael Heppell
Izdavač: Veble commerce 2011.
Tajna nije u znanju nego u činjenju.
Zamjenite riječ zašto sa riječju kako!
Kada eliminirate isprike, počinjete eliminirati razloge zbog kojih ste isprike i smišljali.
Zainteresiranost za nekoga je bolja od zanimljivosti, ako želite da vas se percipira kao zanimljivu osobu.
Za ljude koji brigu mogu okrenuti u samopouzdanje nagrade su izuzetne.
Sjećanje je tek vaša interpretacija onoga što se uistinu dogodilo.
Kad ne znate kako se nečim nositi, ponašajte se kao da ste to već savladali i odglumite savršeno svoju novu ulogu.
Prva osoba koju trebate uvjeriti ste vi, ako možete uvjeriti sami sebe, možete uvjeriti bilo koga.
Budite otvoreni za promjene, iskočite iz uobičajenog ritma, promjenite svoju psihologiju i izraz lica, istražite ono što je dobro, aktivirajte se. U vašem kretanju osjeti se dobar osjećaj.
Muškarci žele popravljati stvari, a žene žele biti saslušane.
Novac je energija, dotjecat će i otjecat iz vašeg života poput vode.
Problemi su dar, što ih više imate to više radite, što su veći problemi, to je veća nagrada.
Razvojem vaše intuicije donošenje odluka će vam ubrzo postati jednostavnije, vjerovat ćete svojoj procjeni i otkriti da se lakše nosite s izazovima.
Za bolju kreativnost zapitajte se kako bi priroda rješila vaše izazove. Promijenite naziv, promiješajte, smislite metaforu.
Pripazite s kime provodite vrijeme, postajete slični tim osobama.
Jeste li sakupljač, volite li čuvati stvari? Postanite čistač, rjesavajući se starih stvari oslobađate energiju, stvarate prostor, te imate pristup širem mentalnom pojasu koji vam može pomoći razmišljati kreativnije i jasnije.
Pomirenje – jedinstvenost znanja
Edward O. Wilson
Izdavač: Algoritam 2010.
Prvi korak do mudrosti je nazvati stvari pravim imenima.
Sva se materija u osnovi sastoji od vode.
Ljudi moraju pripadati plemenu, čeznu za smislom većim od njih sami. Najdublji porivi ljudskog duha obvezuju nas da budemo više od oživljenog blata i moramo imati priču o tome odakle smo došli i zašto smo ovdje. Bili Sveto pismo moglo biti samo prvi pismeni pokušaj objašnjavanja univerzuma i naše važnosti u njemu? Možda je znanost nastavak iste stvari na novom i bolje testiranom terenu. Ako je tako, znanost je u tom smislu oslobođena religija, ispisana velikim slovima.
Kad ujedinimo dovoljno znanja, shvatit ćemo tko smo i zašto smo ovdje.
Najveći pothvat uma vijek je bio i bit će pokušaj povezivanja prirodnih i humanističkih znanosti. Trenutačna fragmentacija znanja i kaos u filozofiji koji proizlazi iz toga nisu odrazi stvarnog svijeta već artefakti školskog sustava.
Pomirenje jest ključ ujedinjenja.
Britanski neurobiolog Charles Sherrington govori o mozgu kao o začaranom tkalačkom stanu, koji stalno veze sliku vanjskog svijeta, trgajući niti i ponovo ih povezujući, izmišljajući druge svjetove, stvarajući minijaturni univerzum. Kolektivnim um pismenih društava – svjetska kultura – neizmjerno je veći tkalački stan. Pomoću znanosti dobio je moć mapiranja vanjske stvarnosti daleko izvan dosega jednoga uma, a pomoću umjetnosti sredstvo konstrukcije priča, slika i ritmova neizmjerno raznolikijih od proizvoda bilo kojeg usamljenog genija. Tkalački stan je isti, za znanost i umjetnost, i postoji opće objašnjenje njegova izvora i prirode, a time i ljudskog stanja, od daleke povijesti genetičke evolucije do moderne kulture. Pomirenje uzročnih objašnjenja sredstvo je kojim jedan um može putovati najbrže i najsigurnije od jednog dijela kolektivnog uma do drugog.
Mislili su da savršenstvo nebeskih tijela koje su otkrili astronomija i fizika može poslužiti kao model za ljudsko društvo. Vjerovali su u jedinstvo sveg znanja, individualna ljudska prava, prirodni zakon i neograničeni ljudski progres. Pokušali su izbjeći metafiziku čak i kad su ih nedostaci i nepotpunosti njihovih objašnjenja prisiljavali da je upotrijebe. Odupirali su se organiziranoj religiji. Prezirali su otkrivenje i dogmu. Prihvaćali su, ili barem tolerirali, državu kao nužnost zbog civilnog poretka. Vjerovali su da će obrazovanje i ispravno rezoniranje neizmjerno koristiti čovječanstvu.
Čovjek koji umre u žustroj potrazi jest poput čovjeka ranjenog u velikom uzbuđenju, koji neko vrijeme i ne osjeća bol.
Um nije kao prazna ploča. Na ploči ne možete pisati nove stvari ako ne obrišete stare, u umu ne možete izbrisati staro osim pisanjem novoga.
Držite se podalje od idola, promatrajte svijet oko sebe onakav kakav on zaista jest, i koristite se najboljim sredstvima prijenosa stvarnosti onakve kakvu ste je doživjeli, stavite u to svaku stanicu svojeg bića.
Naše duše vide to besmrtno more
Što nas je dovelo ovamo,
Mogu u trenutku otputovati tamo,
I vidjeti djecu kako se igraju na obali,
I čuti moćne valove kako se vječno valjaju.
Nismo te napravili niti od neba niti od zemlje, niti smrtnim niti besmrtnim, tako da se, slobodom izbora i časno, možeš oblikovati kao tvorac u kojem god obliku želiš.
Oduvijek su postojale dvije vrste izvornih mislilaca: oni koji gledajući nered pokušavaju stvoriti red i oni koji naišavši na red, protestiraju stvarajući nered. Napetost između te dvije vrste tjera spoznaju naprijed. Podiže je na krivudavoj putanji progresa. A u darvinovskom natjecanju ideja, red uvijek pobjeđuje, jer stvarni svijet jednostavno funkcionira na taj način.
Najveća podjela unutar čovječanstva danas nije između rasa ili religija, čak ni između pismenih i nepismenih, što se često smatra. To je ponor koji dijeli znanstvene od predznanstvenih kultura. Bez instrumenata akumuliranog znanja prirodnih znanosti - fizike, kemije i biologije – ljudi su zarobljeni u kognitivnom zatvoru. Oni su poput inteligentnih riba rođenih u dubokom, zasjenjenom jezeru. Lutaju nemirno, čeznu za izlaskom i misle o vanjskom svijetu. Izmišljaju ingeniozne spekulacije i mitove o porijeklu vode koja ih okružuje i sputava, o suncu i nebu i zvijezdama iznad sebe, i značenju vlastitog postojanja. Ali, u krivu su, uvijek u krivu, jer je svijet predaleko od običnog iskustva da bi se mogao i zamisliti.
Pomoću instrumentalne znanosti čovječanstvo je pobjeglo iz zatvora i proširilo svoje shvaćanje fizičke stvarnosti. Nekada smo bili gotovo slijepi, sada možemo vidjeti – doslovno. Vidljivo svjetlo, naučili smo, nije jedina osvjetljujuća energija u univerzumu, što je tvrdio predznanstveni zdravi razum. To je samo vrlo tanki tračak elektromagnetske radijacije, koji sadrži valne duljine od 400 do 700 nanometara (milijardinka metra), unutar spektra koji se kreće od trilijunima puta kraćih gama zraka do trilijunima puta duljih radiovalova. Radijacije većine toga raspona u vrlo različitim količinama neprekidno zapljuskuju naša tijela. Ali bez instrumenata mi smo nesvjesni njihova postojanja.
+++
Naši su snovi maske nesvjesnih želja.
Ako se uskoro ne probudimo, ne pamtimo nikakve detalje snova. 95-99% snova potpuno se zaboravlja. Manjina ljudi vjeruje, pogrešno, da uopće ne sanja. Ta zapanjujuća amnezija posljedica je male količine koncentracije transmitera amina koji su potrebni za pretvaranje kratkotrajne memorije u dugotrajnu.
Teorija kaosa je autentično duboki princip prirode. On kaže da ekstremno komplicirana, izvana nedokučivi obrasci mogu biti određeni malim, mjerljivim promjenama unutar sustava.
Dok su nukleinske kiseline kod, proteini su tvar života tvoreći pola suhe težine životinja. Oni daju oblik tijelu, drže ga zajedno kolagenim nitima, pokreću ga mišićima, kataliziraju sve njegove animirajuće kemijske reakcije, prenose kisik do svih njegovih dijelova, naoružavaju imunološki sustav, i nose signale pomoću kojih mozak skenira okolinu i upravlja ponašanjem.
Mozak je stroj napravljen ne da shvati sebe, već da preživi. Kako su ta dva cilja u osnovi različiti, um bez pomoći činjeničnog znanja vidi svijet samo u malim djelićima. On naglašava dijelove svijeta koje mora poznavati kako bi doživio sljedeći dan, a ostalo ostaje u tami.
Čak i danas ljudi znaju više o svojim automobilima nego o umovima – i o tome zašto je temeljno objašnjenje uma empirijski, a ne filozofski ili religiozni zadatak.
S obzirom na ograničenje volumena mozga, potrebno je pronaći način da se uklope memorijske banke i integracijski sustavi višeg reda potrebni za stvaranje svjesnih misli. Jedino dostupno sredstve jest povećanje površine: raširite stanice u široku plahtu izgnječite je u loptu. Ljudski celebralni korteks takva je plahta površine oko m2 napučena milijunima staničnih tijela po kvadratnom centimetru, presavijena precizno poput origamija u mnoge zavojite grebene i pukotine, uredno smještena u moždanu šupljinu.
U krizi se vrijeme usporava: čini se da događaj traje minutama.
Trajni oblik i intenzitet emocija naziva se raspoloženje. Sposobnost mozga da stvara nove scenarije i odredi koji su najuspješniji zove se kreativnost. Trajna proizvodnja scenarija kojima nedostaje realnost i vrijednost za preživljavanje naziva se ludilo.
Scenariji uma su beskonačni u detaljima, njihov sadržaj evoluira u skladu s jedinstvenom poviješću i fiziologijom pojedinca. Kako ćemo to unijeti u računalo?
Kao dio koevolucije gena i kulture, kultura se svake generacije kolektivno rekonstruira u umovima pojedinaca. Kad je usmena tradicija nadopunjen pismom i umjetnošću, kultura može neograničeno narasti, pa čak i preskočiti generacije. Ali temeljni utjecaj epigenetičkih pravila, koja se ne mogu izbrisati, ostaje stalan.
Ako ima dovoljno generacija, mutacije i kombinacije mogu stvoriti gotovo beskrajnu količinu nasljednih varijacija među pojedincima u populaciji. Primjerice, kad bi samo tisuću gena od pedeset do sto tisuća iz ljudskog genoma postojalo u dva oblika u populaciji, broj zamislivih genetičkih kombinacija bio bi 10na 500, više od svih atoma u vidljivom univerzumu. Osim kod identičnih blizanaca, vjerojatnost da dva ljudska bića dijele iste gene ili da su ih dijelili tijekom povijesti hominida beznačajno je mala. Kromosomi i geni roditelja u svakoj se generaciji miješaju i proizvode nove mješavine. Ali to stalno dijeljenje i rekonfiguracija sami po sebi ne uzrokuju evoluciju. Stalna upravljačka sila jest prirodna selekcija. Geni koji organizmu daju veće izglede preživljavanja i razmnožavanja, definirajući njegovu anatomiju, fiziologiju i ponašanje, šire se u populaciji iz generacije u generaciju. Broj ostalih se smanjuje. Isto tako, populacije ili cijele vrste koje su uspješnije u preživljavanju i razmnožavanju nadvladaju nad ostalima.
Sva kultura dolazi iz kulture. Bila ta metafora prihvaćena ili ne, neporeciva istina je da svako društvo stvara kulturu, i ona njega.
Kultura lovaca sakupljača iz Kalaharia se vrlo razlikuje od kulture Parižana, ali razlike između njih primarno su rezultat povijesti i okoline, i nisu porijeklom genetske.
Kako je pokazano elementarnim slučajevima parajezika i rječnika boja, kultura je nastala iz gena i zauvijek nosi njihov pečat. Izumom metafore i novog značenja, istovremeno je dobila i vlastiti život. Kako bismo shvatili ljudsko stanje, treba shvatiti i gene i kulturu, ne odvojeno na tradicionalni način prirodnih i humanističkih znanosti, već zajedno, uz priznanje realnosti ljudske evolucije.
Društveni znanstvenici u globalu nisu obraćali veliku pozornost na temelje ljudske prirode i gotovo da nisu imali nikakav interes za njezine dubinske uzroke. U ovom smislu, društvene znanosti ograničene su ostacima snažnih povijesnih prethodnika.
Koliko će dugo te izgubljene duše plaćati za svoje grijehe? Cijelu vječnost. Vječnost. Kako bismo mi s jedanaest godina, zacijelo misli ona, mogli i zamislit koliko je duga vječnost? Zamislite najveću planinu na svijetu, sačinjenu od tvrdog kamena. Jednom u stotinu godina ptica proleti preko planine i vrhom krila lagano dotakne njezin vrh. Vječnost je onoliko duga koliko bi krilu ptice trebalo da istroši planinu do kraja. Od tada, pakao i vječnost ne povezujem s vatrom i plamenom, nego s nečim hladnim i nepromjenjivim, snježnom tundrom zasjenjenom golemom granitnom planinom koja baca sjenu na krajolik.
I dok su lovci iz Kalaharija vrijedni učenici ponašanja životinja, posve su antropomorfni u svojoj interpretaciji. Nastoje ući u umove životinja koje prate. Zamišljaju, projiciraju misli izravno u svijet oko sebe, i stvaraju analogije.
S pomirbenim objašnjenje, jedinice na različitim razinama biološke organizacije mogu se ponovno sklopiti. Među njima će biti cijele životinje i biljke kako ih normalno vidimo – ne kao zbirke molekula u biokemijskom vremenu, premale i prebrzo promjenjive da bismo ih vidjeli golim okom, ne kao cijele populacije koje žive u sporoj kretnji ekološkog vremena, nego kao cijele populacije koje žive u sporoj kretnji ekološkog vremena, nego kao pojedine biljke i životinje ograničene na isječak organiziranog vremena u kojem je ljudska svijest, budući da je i sama organizmična, prisiljena postojati.
Dvije konkurentne pretpostavke jesu poput otoka u moru kaosa, nepomične, različite poput života i smrti, poput tvari i praznine. Koja ej od njih točna ne možemo spoznati čistom logikom – u ovom trenutku, samo će vas skok vjere prebaciti s jedne na drugu. No, do pravog odgovora na kraju ćemo doći akumulacijom objektivnih dokaza. Vjerujem da je moralno rezoniranje na svim razinama intrinzično pomirbeno s prirodnim znanostima.
Strah je prva stvar na zemlji koja je stvorila bogove. Naš svjesni um žudi za trajnim postojanjem. Ako ne možemo imati vječni život u tijelu, dostajat će i apsorpcija u neku besmrtnu cjelinu. Dostajat će bilo što, samo ako pojedincu daje smisao i nekako u vječnost produljuje kratko postojanje uma i duha koje je sv. Augustin u svojoj lamentaciji opisao kao kratak dan u vremenu.
Naravno da je to sreća – pronaći božanstvo ili ući u cjelinu Prirode, ilu uhvatiti i zadržati nešto neopisivo, predivno i vječno. Milijuni traže. Bez toga, osjećaju se izgubljenima, kao da plutaju u životu bez krajnjeg smisla.
Ona kreće onkraj običnih molitvi devocije i zahtjeva na drugu razinu, molitvu da postane zatočenik Boga. Na nju se spušta duboki osjećaj utjehe i mira, kad je Gospodin obdari 'vodom velikih blagoslova i milosti'. Njezin um prestaje mariti za zemaljske stvari.
Etika i religija – isto vrijedi i za religije. Neke kozmologije u činjeničnom smislu manje su točne od drugih, a neka etička načela nisu toliko djelotvorna.
Moderne fobije
Tim Lihoreau
Izdavač: Algoritam 2009
Strah od napuštanja zahodske kabine (zbog straha od mirisa koje ostavljamo za sobom pred osobama koje dolaze)
Strah od propuštanja stanice
Strah od građevinskih radnika
Strah od ljeta (zbog ne baš lijepe figure)
Strah od ulaska u krivi red (u kojem će se duže čekati)
Strah da nismo pametni poput ljudi s kojima se družimo
Strah od propuštanja nečeg na drugom televizijskom kanalu
Zbog televizije došlo je do brisanja granica između televizije I stvarnog života.
Strah od dijeljanja prijatelja.
Osmijeh koji se navlači preko tvog lica malo je manje ukočen od onog ‘imao je manji moždani udar’.
Strah da su ljudi pričali o vama, ali su prestali upravo u trenutku kad ste ušli u sobu.
Može se bolovati I u suprotnom smijeru kada se strahuje da će se o njima razgovarati istog trenutka čim izađu iz sobe. Začudo, to su često oni isti ljudi koji ne mogu odoljeti virenju kroz pukotinu vrata frižidera kada se ona zatvore kako bi vidjeli hoće li se svjetlo doista ugasiti?
Strah od otvaranja elektroničke pošte (uglavnom zbog onoga što očekujemo da će nam stići od šefa)
Strah od slinjenja dok spavate u vlaku
Strah od korištenja bankomata krajem mjeseca
Strah od neposjedovanja daljinskog upravljača
Strah od neuspjeha
Strah od torijevaca
Strah od ćelavljenja
Strah od postajanja sijedim
Strah da te mogu vidjeti kako kopaš nos
U ovom je trenutku već u potpunosti iskorijenjena među vozačima automobile.
Strah od tuđe djece
Strah da niste politički korektni
Strah od političara
Strah od telefonskih službi informacija
Strah od pakiranja
Strah od sastanaka
Strah od davanja novca za milodare
Strah od slaganja s desničarskim kolumnistima
Strah od poklapanja telefona
Strah od hotela
Strah od studenata medicine
Ne bi dopustili da ih pregledava student medicine jednako kaš to ne bi letjeli sa studentom zrakoplovstva. Mnogima smeta rečenica: Hoće li vam smetati ako prisutvuje moj student medicine? Što može zvučati jednako kao rečenica Mogu li vas snimiti golog za nacionalnu televiziju?
Strah od studenata
Strah od prizivanja istine
Strah od gledanja u oči
Strah od vlastitog šefa
Strah od mondenih ljudi
Strah što niste odabrani
Uobičajeni strah koji počinje u školi, ali u nekim slučajevima može se zadržati do groba.
Strah od vježbanja
Strah da vam je pimpek premali
Strah od odlaska na zahod u tuđoj kući
Strah od napuštanja srednje trake
Strah od svlačenja
Strah od naručivanja u kafićima
Strah od ‘uradi sam’
Strah da smo u krivu
Većinom boluju žene, a smatra se da je muški oblik te bolesti izumro kao I muškarčevo doba u rajskom vrtu, kada je Bog u osnovi za sve optuživao Evu.
Strah od bosonogog hodanja po tlu
Strah da će ponestati zahodskog papira
Strah od podzemne željeznice
Strah od javnog toaleta
Strah od preglasnog govorenja dok nosite slušalice
Strah da će vaši brojevi biti izvučeni na lotu/lutriji ako ne uplatite listić
Strah od korištenja mobilnog telefona
Strah od pravljenja čaja (zbog različitih narudžbi)
Strah od prodavačica parfema
Strah od ispitivača javnog mišljenja na ulicama
Strah od seksa jer vam je pimpek premalen
Seks je nešto slično bacanju kobasice u koncertnu dvoranu Albert Hall.
Strah od sustava povrata prtljage
Strah da vam smrdi iz usta
Strah od nedjeljnih večeri
Strah od postajanja senilnim
Strah od povrća (datira još iz djetinjstva)
Strah od svega što se odnosi na korporacije
Strah od siječnja
Idealno liječenje od toga straha je dugačak odmor, negdje gdje je sunčano, što je ironija koja se nije izgubila s milijunima bolesnika koji jedva imaju dovoljno sredstava da dospiju do radnog mjesta toga groznoga, sivoga, mizernoga mjeseca.
Strah od pojavljivanja u istoj odjeći kao I netko drugi
Strah od određenog imena (sve savršeno na čovjeku, al ime…)
Strah od pitanja na koja nema odgovora
Strah od razgovaranja s nekim koristeći njegov naglasak
Strah od stavljanja na čekanje
Strah od započinjanja kolektivne pjesme
Strah da vam je zapelo nešto među zubima
Strah da će vaše malo dijete poklopiti slušalicu tijekom kritičnog telefonskog razgovora
Strah od parkiranja
Strah od povratka tamo vani
Strah od odlaska liječniku
Strah da ćete jednog dana pomisliti kako je dobra ideja…
Strah od tetrapaka mlijeka
Strah od stajanja na vagu
Strah od obožavatelja
Strah da vas ne posjeti saborski zastupnik u bolnici
Strah da vaša stražnjica izgleda veliko u tome
Strah od reality televizije
Strah od pjevanja
Strah da smrdite ali vam nitko nije rekao
Straj da vaš prdac smrdi gore od bilo čijeg tuđeg
Strah od uporabe krivih riječi
Strah das mo učinili nešto užasno dok smo bili pijani
Strah od vlastite majke
Strah od liječničkih čekaonica
Strah od izostanka erekcije
Strah od ljudi s prevelikim slušalicama
Strah od ničega
Strah od predugog ostajanja u posjetu
Strah od prendova
Strah od nepronalaženja stvari
Strah od Amerikanaca
Strah od bivanja golim
Strah od odbijanja
Strah da stvatko ima bolji mobilni urđaj od vas
Strah od naplaćivanja na izlazu
Strah od toga da će linija biti zauzeta
Strah od gledanja u oči nekoga na ulici
Strah od posla
Strah od pokazivanja gaćica
Strah od pridruživanja većini gdje je uspjeh siguran
Strah od glazbe svojih roditelja
Strah od roditeljstva
Strah od jedenja u gostionicama uz autocestu
Strah da na računalu niste pohrnaili ono što ste radili
Strah da te ne uhvate
Strah od naručivanja iz menija na stranom jeziku
Strah od govorenja stranog jezika
Strah da ne vidite svraku
Strah od gledanja nečega na krivom kanalu
Strah od šalica ‘kave za van’
Strah od kašnjenja
Strah od određene ladice
Strah da vam ne kažu rezultat sportskog događaja
Strah da ne odete s posla prvi
Strah od poduzimanja prvog koraka
Strah od predigre
Strah od vlastite obitelji
Strah od komercijalne televizije
Strah od pitanja za smjer
Strah od neželjene pošte
Strah od propuštanja nečega
Strah od stajanja na pukotine u pločniku
Strah od kofera s kotačićima
Strah od riđokosih ljudi
Strah od country glazbe
Strah od plesanja
Strah od gledanja sapunica
Strah od prozirnih stepenica
Strah od pokretnih stepenica
Strah od sjedenja kraj krive osobe na večeri s uzvanicima
Strah da nikada više nećete nekoga vidjeti
Strah od starenja
Strah da će netko razgovarati s vama
Strah od prespavljivanja
Strah od punice
Strah od puštanja nekoga
Strah od neurednosti
Strah od započinjanja križaljke u javnosti
Strah od erekcije u javnosti
Strah od Ikee
Strah od kupovanja
Strah da će vam mobitel zazvoniti u vlaku
Strah od rađanja
Strah od ponovo rođenih kršćana
Strah od razgovora s vozačima taksija
Strah od posebne serije automobila
Strah od vlastite supruge
Strah od bolnica
Strah da ste ostavili nešto uključeno
Strah od prebrzog svršavanja
Strah od posrednika za prodaja nekretnine
Strah od slanja tekstualnih poruka
Strah od računa
Strah od skakanja s visine
Strah od turista
Strah od Božića
Strah od propuštanja zadnjeg vlaka
Strah od glazbe u liftu
Strah od gledanja filma po snimljenoj knjizi
Intuicija
A.P.Kezele
Izdavač: Dvostruka duga 2001
Što god nam se u životu događalo, to je uvijek posljedica našeg izbora. Svjesnost o tome prvi je korak k sretnom i ispunjenom životu.
U svakom trenutku pred vama su bezbrojne mogućnosti. Međutim, samo ih je nekoliko doista ispravnih. Vi uvijek znate koje su to mogućnosti. Vi znate što je ispravan izbor. To znate onim dijelom sebe koji je vječan, nepromjenjiv i u stalnom dodiru s inteligencijom prirode. Ma koliko na površini bili uznemireni ili nesigurni glede ispravnosti svojega izbora, negdje unutra, u tišini vašeg nadubljeg bića, vi znate što treba učiniti. Problem je samo u tome što ste to znanje zaboravili ili ste ga svjesni samo povremeno.
Intuicija je naša veza s inteligencijom prirode.
Doživljaj čistog oblika presudan je za intuiciju.
Pada mi na um jedan dobar način da se opiše doživljaj čistog oblika. To je kao kad se želite prisjetiti imena neke osobe. Na vrhu vam je jezika, znate kako zvuči, možda čak i koliko slova ima, ali ga ne možete izgovoriti niti pomisliti. Tek kad ga se prisjetite moći ćete ga uobličiti na površini, mada ono, bez ikakve sumnje već postoji.
Tek nakon spoznaje čistog oblika, intelekt preuzima vodstvo. Slijedi skupljanje podataka, odlučivanje, razmišljanje, stvaralački dio i sve ono što sam već opisao. Nešto što je započeto na tanahnijim razinama svijesti, dovršava se imaterijalizira na grubljim. Čisti oblik je tu, a sve te aktivnosti su poput prisjećanja na nešto što ste zaboravili.
Ali odakle ti čisti oblici? Rekli smo da nastaju u svijesti kao kretanje unutar nje same. Ali zašto nastaju, kakav je mehanizam njihove pojave? Odgovora je mnogo, spomenit ću samo najčešće. Oni sve svode što jedan stari vedski tekst kaže o intuiciji: radi se o znanjima koja se javljaju u dubini vlastite duše, onima koji se javljaju preko drugih bića i pojava i onima koji kdolaze izvanosjetilnim putem.
Po toj teoriji, naša podsvijest zna ono što nama u svijesnom trenutku nije dostupno pa nam šalje različite poruke.
Kad se u svijesti pojave čisti oblici, oni traže konkretan sadržaj kojim će se ispuniti. Ako je osoba otvorena i spremna za tu vrstu doživljaja, oni bi se mogli pojaviti.
Čisti oblik je potpuna apstrakcija – svijest bez sadržaja, ali svijest s usmjerenjem, s potencijalom.
Jedini medij kojim se doista može transcendirati vrijeme i prostor je svijest. Svijest je zajednički element kojeg dijelimo ne samo s drugim ljudskim bićima, već i sa svim drugim živim, a zapravo i s cijelim svemirom. To je onaj element od kojeg smo svi načinjeni. Vedski vidioci nazivali su ga atmanom ili brahmanom, s suvremena fizika ponekad ga naziva jedistvenim poljem.
Duboko unutra, ispod pokrivača ega, osjećaja, uma i intelekta skriva se tiho područje čiste svijesti. To je područje koje nije aktivno, već jednostavno jest. Svojim tihim postojanjem podržava i odražava naše postojanje. To jest naše 'ja', ali istodobno ga dijelimo sa svim što postoji.
Na tom bezvremenom oceanu nastaju valovi čistih oblika. Oni se pokreću unutrašnjim dinamizmom same svijesti – tada ih zovemo Spoznajom. Ali mogu se pokrenuti i pitanjem, odnosno namjerom – tada ih zovemo intuicijom.
Intuicija je doista funkcija kozmičkog računala. Međutim, to računalo je veće i snažnije nego što bismo uopće mogli pretpostaviti. Ljudski živčani sustav je poput terminala s kojeg se može pristupiti kozmičkoj inteligenciji. Intuicija je način da se to učini.
Inteligencija prirode upravlja evolucijom svemira. Svatko je od nas dio te evolucije. Ona ovisi o našim postupcima. Međutim, budući da smo obdareni slobodnom voljom, mi u svakom trenutku donosimo odluke. Od mudrosti pravoga izbora ovisi ne samo naša pojedinačna sudbina već i naša zajednička sudbina. Zato je razvoj intuicije od odlučujuće važnosti.
Immanuel Kant intuiciju je smatrao vrlo važnom: putem intuicije, tvrdio je, mi stvaramo i održavamo osnovne elemente našeg svijeta – osjećaj vremena i prostora, osjećaj identiteta, osjećaj za stvarnost, ljepotu i dobrotu. Mnogi filozovi smatraju intuiciju primarnom razumu i zapažanju.
Naš osjećaj 'ja' će se proširiti. Najprije na ljude s kojima dijelimo ovaj planet, zatim na sam planet, a na kraju i na cijeli svemir. Vizija mogućnosti koja nastaje razvojem intuitivnih sposobnosti gotovo je neograničena.
Ono što je iza nas, i ono što je ispred nas, sve je to maleno u usporedbi s onim što je u nama. Ralph Waldo Emerson
Intuicija nije vještina koja cvjeta izložena pogledima mnoštva: njena se ljepota otkriva tek u dubinama duše skrivenim od znatiželjnih očiju i procjenjivačkih misli drugih ljudi.
Svakog dana svojega života čovjek treba slušati malo glazbe, pročitati nešto poezije i diviti se dobroj slici, da mu brige ne bi zasjenile osjećaj ljepote koji je Bog utkao u ljudsku dušu. Goethe
Jesi li me ikada potražio u slutnji? Kad razmišljaš o meni, kad čezneš i sanjaš, pričekaj trenutak. Zaustavi misli i ostani miran. Pojavit će se kao osmjeh, daleko i duboko, kao slatka nada i obećanje sreće. Još ti se neću vratiti, još ne. Ali pokazat ću ti znak koji će se protezati u vječnost. Trojedna
Vaše tijelo je izvor stalnog kretanja. Svaka stanica šapuće svoje beskrajne poruke stanicama koje je okružuju. Ukupan rezultat je nalik šumu koji nastaje kad iz daljine slušate kako nekoliko desetaka tisuća ljudi na nogometnom stadionu očekuje početak utakmice. Svaki od njih nešto govori, a do vas koji ste udaljeni možda više kilometara, sve to dopire izmješano i pojačano. Ako pozorno slušate taj šum, primjetit ćete da on dolazi u valovima. Ponekad se pojačava, ponekad se smanjuje, a kad počne utakmica onda je, naravno ovisan o događajima na terenu. Nekad sasvim nestane, a nekad se pojača do urlika.
Zamislite da su vaše stanice poput ljudi na stadionu. Pokušajte čuti njihov zajednički glas.
Između jedne i druge misli postoji procjep. Taj procjep ili razmak je tišina koju želimo čuti. Dakle, kad vam pozornost ode na misli, nemojte se baviti njima i njihovim značenjem, već obratite pozornost na razdoblja između dvije misli.
Naša je duša poput velike maternice. Svakog trenutka oplođuje nas neumorna i posvudašnja kozmička inteligencija. Kao iz neiscrpnog vrela iz kojeg se milijunima godina toči i toči pitka izvorska voda, iz naše duše svakog trenutka lijeva bujica novih svjetova. Stvaralaštvo je znak naše trudnoće. Zanijeli smo s kozmičkom inteligencijom. I to svatko od nas, bez iznimke. Uopće nema govora jesmo li ili nismo. Čim postojimo, znači da jesmo.
Svaka naša misao pa makar i bila najbeznačajnija, znak je neograničene plodnosti ljudskog bića. Misli dolaze i dolaze, neumorno i stalno, puneći tako ono što se nikad neće napuniti. Mi smo roditelji svoje stvarnosti, stvoritelji svemira uhvaćeni u trenutku stvaranja.
Naš je zadatak da budemo dobri roditelji jer se roditeljska uloga ne prekida rađanjem. Mogli bismo okrenuti leđa našoj djeci, mogli bismo ih ostaviti ne poklanjajući im nimalo svoje pozornosti. Ako pak učinimo drukčije, ako dovršimo svoj zadatak, ona će rasti kao što raste sve što dotakne čarobna snaga ljudske svijesti.
Intuicija nije iznimka. Ako joj ne poklanjate svoju pozornost, ne možete očekivati da će preživjeti.
Počnimo se igrati. Kao vježbu navikavanja na spontanu bezazlenost intuitivnog duha predlažem vam da se počnete pretvarati da ste već savršeno intuitivni, možda čak i vidoviti, te da znate sve o svemu. Da, dobro ste pročitali. Predlažem vam da se pretvarate da znate sve.
Odaberite jedan dan u tjednu kad ćete biti intuitivni i vidoviti.
Postavljajte pitanja – na njih će priroda odgovoriti svojim rječnikom. Da biste je razumjeli, morate najprije naučiti svoj skriveni rječnik, vaša osobna značenja.
Na mnogim mjestima drevni su nam mudraci pokušali reći istinu koja je njima bila očita: čovjek i priroda su jedno. Naše akcije duboko su isprepletene sa zakonima prirode. Što god učinili time smo ostavili trag u svijetu koji nas okružuje.
Kao što umoran putnik s vodom planinskog izvora ispija i dah proljeća koje ga okružuje, tako i mi svakim udahom udišemo život svijeta u kojem s enalazimo.
Kažu da je srce najbolji savjetnik, ako nešto nie kako teba, srce će nam to najprije reći. Ali kako je u nama, tako je i oko nas. Baš kao što naše srce zna kad dolazi promjena, jednako tako to zna i veliko kozmičko srce cijeloga svemira.
Neutralno stanje (vanjska točka stabilnosti) je situacija u kojoj nema nikakvih nepredviđenih događaja. Sve se odvija prema planu i očekivanju i nema ničeg posebnog što biste mogli istaknuti.
Stanje podrške (vanjska točka ugode) je situacija u kojoj vam sve ide od ruke. Budući da se radi o kraćim vremenskim razdobljima, to se odnosi na sitne životne uspjehe, ostvarenje manjih želja, brza realizacia posla u kojem ste očekivali prepreke, i slično. Stanje podrške je osjećaj da smo u 'struji' i da sve ide glatko.
Stanje prepreka (vanjsak točka neugode) je situacija suprotna podršci. Javljaju se prepreke tamo gdje ih niste očekivali, sporost i nedjelotvornost (ne samo vaša nego i ljudi oko vas), krećete se suprotno struji i morate uložiti veliki napor da biste postigli mali napredak.
Osluškivati otkucaje kozmičkog srca nije teško i pomoći će vam kad donosite bitne odluke, tj kad tumačite intuitivne odgovore na pitanja.
Intuicija je kozmičko računalo. Ona na određeni način djeluje jednako kao i naša, elektronička računala, odnosno baš kao i drevni proročište u Delfima. Dakle, nemojte se dati prevariti od kozmičkih sila u čijoj perspektivi naše male želje izgledaju nevažne. Naučite postavljati prava pitanja i između vas i odgovora koje tražite više neće biti prepreka.
Odvojite se i osamite tridesetak mi uta. Imajte pri ruci notes. Razmislite o svom životu do sada i onome što biste željeli za budućnost. Planirajte najprije u sebi a zatim najvažnije točke zapišite. Potom iz njih pokušajte izdvojiti središnju temu sljedećeg jednogodišnjeg razdoblja. Izrazite se jasno, jednom rečenicom ili čak jednom rječju. Npr središnja tema vaše slijedeće godine mogla bi biti posao ili kupovina automobila ili vjenčanje ili stan itd.
Kd ste s tim završili, razmislite o kratkoročnijim namjerama koje imate. Što će se događati sljedeći mjesec? Također se izrazite kratko i sažeto.
Središnje teme ne moraju biti u izravnoj vezi s pitanjima na koja ćete intuitivne odgovore, ali će vam pomoći da budete 'usidreni' kad se pojave nepredviđene životne oluje.
Svijest je izvor svega što postoji i u njoj se nalaze sva pitanja i svi odgovori. Ja ih ne moram tražiti izvan sebe, Ja zna sve.
Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom. Tin Ujević
Okrečući se k sebi, ja stvaram ponovno i ponovno. Bhagavad Gita
Sve je proizvod univerzalnih stvaralačkih napora. U prirodi ništa nije mrtvo. Sve je organsko i živo, pa izgleda da je cijeli svijet živući organizam. Paracelsus
Posljednjih godina 'mreža' je kažu promjenila svijet, jer su sada sve obavijesti dostupne pritiskom na tipku. Ali Sheldrakeova morfogenetska pola upućuju na to da smo svi mi već odavo 'umreženi'. Povezanost ljudskih bića mnogo je dulja nego to na površini izgleda. Utjecaj kojeg predviđaju morfogenetska polja zapravo transcendira vrijeme, prostor i energiju. Ne podsjeća li vas to na djelovanje intuicije?
Nije problem dobiti odgovore kad znate pitanja. To je zato jer na svako pitanje koje biste vi mogli postaviti, priroda sasvim sigurno ma odgovor.
Potreban vam je slučajan susret s nepoznatom osobom ili prijateljem kojeg dugo niste videli. Takve osobe se nalaze izan granica vašeg poznatog svijeta i zbog toga su izvor važnih obavijesti.
Posjedujemo kolektivna sječanja koja pripadaju različitim skupinama ljudi.
Zapamti da si se našao ovdje u posebnom trenutku jednog jedinstvenog doba, da imaš tu osobitu sreću i osobnu povlasticu da budeš nazočan rađanju novog svijeta. Asram
Najljepše iskustvo koje možemo doživjeti je čudnenje. To je izvor sve umjetnosti i znanosti. Onaj kome je taj osjećaj stran, tko se više ne zaustavlja da bi se nečemu divio, taj je mrtav. Einstein
Anđeli u mojoj kosi
Lorna Byrne
Izdavač: Nar 2010.
Kada sam imala dvije godine, liječnik je mojoj majci rekao da sam retardirana.
Kasno sam progovorila, ali sam s anđelima komunicirala od najranije dobi. Ponekad bismo koristili riječi, na način kako ih vi i ja koristimo, no katkad one nisu bile potrebne, anđeli i ja bismo komunicirali bez riječi, dijelili bismo misli.
Sve bebe vide anđele i duhove. No otprilike kada počnu govoriti, uči ih se što je stvarno, a što nestvarno, pa stvari koje nisu materijalne kao njihove igračke, prestaju biti stvarnima i postaju izmišljenima. Umovi male djece postaju uvjetovani i oni gube sposobnost da vide i dožive mnogo više. Zbog toga što danas obrazovanje počinje vrlo rano, sve manje ljudi komunicira s anđelima.
Zamislite milijune nezaposlenih anđela koji lebde naokolo! Nemaju što raditi jer se većina ljudi toliko grozničavo trudi oko vlastitog preživljavanja da nisu svjesni svih anđela koji postoje da bi im pomogli, a svuda su oko nas.
Bog želi da budemo sretni i zato nam šalje anđele da nam pomognu.
Na raspolaganju nam je velika duhovna pomoć koja samo čeka da je zgrabimo i dok neki od nas posežu za njom, drugi to ne učine nikad.
Ne čudi da smo postali materijalisti opsjednuti sami sobom. Ljudska bića su mnogo više od krvi i mesa, ako to prihvatite i povjerujete da imate dušu, vaša povezanost s vašim anđelom će procvjetati.
Dok sjedite i ovo čitate - bez obzira vjerujete li ili ne - pokraj vas je anđeo, vaš anđeo čuvar i on vas nikada ne napušta. Svatko od nas je primio dar, štit svjetlosne energije. Dio zadatka svakog anđela jest da postavi taj štit oko nas. Bogu i anđelima mi smo jednaki, svi smo zaslužili da budemo zaštićeni, da se netko brine o nama i da nas voli bez obzira što drugi misle o nama - dobro ili loše. Kada pogledam nekoga vidim taj štit kao da fizički postoji, kao da je stvaran.
Ne prolazimo kroz život sami, možda jesmo u ljudskom tijelu, ali svatko od nas ima dušu koja je povezana s Bogom. Anđeli su također povezani s Bogom, čim zazovemo Božje ime, mi dajemo ovlasti anđelima.
Drugim riječima, mi ih ovlašćujemo da oni nama daju moć. Bog nam je podario slobodu izbora i anđeli to nikada neće prekoračiti. Ako im kažemo da otiđu, ako im kažemo da ne želimo njihovu pomoć, tada će se Bog i njegovi anđeli povući. No neće nikada otići u potpunosti, čekat će negdje u blizini.
Je li vam se ikada dogodilo da idete nekamo i skrenete desno umjesto lijevo? Duboko u sebi znali str da ste trebali skrenuti lijevo i kasnije razbijate glavu zbog toga što niste. To je bio vaš anđeo koji vam je šapnuo na uho da morate skrenuti u lijevo. Anđeli su svuda oko nas, nevidljivi čekaju da pomognu. Ali anđele treba zamoliti za pomoć. S izricanjem te molbe, mi im dopuštamo da nam pomognu te ojačavamo vezu između osobe i njezina anđela.
Kada se nama dogodi nešto što nas boli, mi osjetimo samo dio toga. Bog osjeti ostatak i odnosi to sa sobom.
Kad bismo mogli vidjeti jedni drugima duše, ne bismo se međusobno ubijali zbog različitih interpretacija Boga.
Morat ćeš plakati, rekao mi je anđeo Hosus, jer tvoje suze oslobađaju duše.
Samo sam ga pogledala. Njegove su oči bile bistre. Činilo mi se da u njima možeš vidjeti kilometre i kilometre, kao da putuješ dugom cestom, kao da prolaziš kroz samo vrijeme.
Nikada nije prekasno za ispravne odluke ako smo spremni pokušati.
Očeva nesreća zapravo je bila blagoslov. Katkad se moraju dogoditi tragične stvari da bi se ljudi promijenili. Čuda se neprekidno događaju samo ih ljudi ne primjećuju.
Smrt je za većinu ljudi neprekinut slijed događaja, savršeno usklađen prijelaz iz jednog života u drugi. I oni koji su za život bili bolesni ili su patili, u trenutku smrti ni oni ne osjećaju nikakvu bol.
Stigavši kući čvrsto sam zagrlil mamu. Od tada sam postala svjesna koliko je važno zagrliti mamu svakoga dana.
To je moj život. To je dio dara ozdravljenja koji mi je Bog dao, preuzimanje tuđih boli i patnje. Neki bi ljudi to nazvali prokletstvom, nikako darom, preuzimanjem boli ja mogu olakšati njihovu patnju.
Ja sam kao posrednik, preuzimam bol i prosljeđuje. Je Bogu. Katkad je bol tako tegobna da pomislim da umirem iako znam da je to nemoguće jer Bog preuzima cjelokupnu bol od mene. Ne znam što Bog učini s tom boli, to mi je tajna, no neprekidno je uzima. Svjedok sam tome.
Svi smo mi odgajani da se bojimo Anđela smrti, ali on je na strani zivljenja. On je dobar anđeon koji se bori na strani života, za ono što je ispravno i dobro.
Anđeli nam pomažu da razvrstamo probleme u svojim mislima, ili pitanjima koja si postavljamo. Oni nam cijelo vrijeme šapuću, stavljaju nam odgovore u misli i pamet, no najčešće smo preopterećeni postavljanjem pitanja, pa nemamo vremena stati i poslušati odgovore.
Molitva je iznimno moćna, kada molimo, ne molimo sami, naši anđeli čuvari uvijek mole s nama, kao i svi ostali anđeli koji su tada uz nas. Čak i naši voljeni koji su već na nebu pridružuju nam se u molitvi.
Ništa nije premaleno ili nevažno za molitvu, ne postoji prekratka molitva, to može biti samo jedna riječ ili mnoštvo riječi. Možemo moliti bilo gsje, vozeći se u automobilima, hodajući, tijekom sastanka, u gužvama ili kada smo sami. Katkad molimo bez da smo svjesni da ro činimo, posebno kada razmišljamo o voljenim osobama koje su bolesne ili o prijateljima koji imaju problema.
Kada molitva dolazi iz dubine našeg bića ona je iznimno moćna i nečije uvjerenje ili vjersko opredjeljenje ne ulaze u nju, Bog čuje molitve svoje djece jednako.
Molitva je iznimno moćna kada skupina ljudi moli zajedno na istome mjestu.
Kada žena ostane u drugom stanju, duša njezina djeteta unaprijed zna hoće li majka iznijeti trudnoću ili ne, hoće li biti pobačeno, rođeno mrtvo ili deformirano. Bez obzira što se dogodilo, djetetova duša voli svoje roditelje i uvijek je uz njih, pomaže im tijekom života. Ako ste ikada izgubili dijete, nikada nemojte zaboraviti da je duša tog malenog stvorenja izabrala baš vas da mu budete roditeljem, izabrala vas je prije no što je začeta, ta malena duša vas voli i bila je prepuna sreće i veselja što ste je začeli.
U Bibliji možemo pročitati kako nas je Bog poznavao i prije no što smo začeti, to je zato što smo već bili duhovna bića na nebu, tamo smo svi stajali u redu čekajući da napustimo Nebo i rodimo se na Zemlji.
Na ovom svijetu ima mnogo pobaćaja, no morate znati da čak i ako se majka odluči za pobačaj, ta malena duša unaprijed zna da će majka to učiniti i bez obzira na sve, ipak odabire baš nju da mu bude majkom, iako to znači da će samo biti začeto i nikada rođeno dijete. Malena duša je odabrala tu majku i voljet će je bez obzira na sve. To je bezuvjetna ljubav.
Ta duša je znala što će joj se dogoditi i svejedno ća vas zalijevati svojom ljubavlju.
Mnogi od nas strahuju od smrti, no za to zaista nema potrebe. U trenutku smrti nema boli, nema neugode, neki ljudi mogu osjećati bol sve do zadnjeg trenutka, ali tada sve nestaje.
Nema straha niti uznemirenosti, krećete se slobodno. Smrt je kao rođenje, znam da mislite kako je to neobična usporedba, ali rađate se u novi život. Zapravo, nikada ne umirete, samo ostavljate tjelesni oklop, kao praznu ljusku jajeta.
Ljudi primaju dokaze i tijekom života, samo ih ne prepoznaju, ne vide, ne čuju ih, ne trude se dovoljno.
Uvijek me ushićuje promatrati kako ljudsko biće mijenja svoj život i svoja uvjerenja. Nikada zapravo nismo svjesni da se to događa, da smo krenuli na put novog rođenja. Uvijek ću pamtiti kako se moj otac pitao zašto mu je trebalo tako dugo da upozna Boga.
Diljem kršćanskog svijeta vrijeme Isusova rođenja mora biti vrijeme kada posežemo jedni za drugima, vrijeme međusobnog pomaganja, dijeljenja i građenja razumijevanja, rušenja granica i pokapanja mržnji, vrijeme kad moramo pustiti svoju želju za ljubavlju i mirom da se uzdigne.
Moramo shvatiti da je ovo naš put, naše putovanje koje smo sami odabrali, mnogo prije no što smo se rodili u ovom svijetu.
Jedna duša nikada ne odustaje od druge.
Vjerujem da svijet u budućnosti može biti čudesno mjesto, no svaki čovjek kao pojedinac mora preuzeti svoju ulogu.
Čuvam to perce koje mi je došlo kroz nebeska vrata, vođeno anđelima. To je dar koji mi pomaže da se oraspoložim, koji mi ulijeva osjećaj sigurnosti, koji me podsijeća da postoji razlog za življenje, da ima nade u svim situacijama, također me je podsjetilo da svi imamo dušu i da su one savršene, bez obzira što smo činili, naša tijel mogu umrijeti, no naše duše su vječne, svi mi imamo krila, čak i ako ih ne možemo vidjeti kod sebe ili kod drugih, mi smo svi, zapravo, anđeli.
Molitva tvojih anđela iscjeljitelja,
Koju Od Boga nosi Michael, njegov Arhanđeo.
Izlijte anđeli iscjeljitelji,
Svoju nebesku milost na mene
I na moje voljene.
Dopusti mi da osjetim zraku
Anđela iscjeljitelja nada mnom,
Svjetlost tvojih iscjeljujućih ruku.
Dopustit ću da iscjeljenje počne
Na koji god način Bog odredi,
Amen.
Intelektualac - pozitivna moć negativnog mišljenja
Steve Fuller
Izdavač: Jesenski i Turk 2010.
Intelektualci se rađaju u obrambenom stavu.
Sokrat je ideje smatrao misaonom valutom. No smatrao ih je i božanskom imovinom. Bogovi s nama mogu podijeti svoje ideje kad postignemo određeno stanje uma, no ideje se ne mogu kupovati i prodavati po vlastitom nahođenju.
Ljudi obično griješe u razmišljanju i djelovanju jer nisu načisto s time što žele, te zbog toga ne mogu odlučiti koji je način primjeren za postizanje njihova cilja. Protagora je slavnom rečenicom Čovjek je mjera svih stvari! želio postaviti krajnje mjerilo s pomoću kojega nas drugi mogu prosuđivati.
Pouzdan pokus stavljanja na kušnju intelektualčeve privrženosti poznato, prosvjetiteljskom geslu Istina će vas osloboditi, jest volja da se raspravlja čak i o najškakljivijim tabu temama. Ne postoje "tamne strane" ideja, događa se samo to da ih svjetlost katkad ne obasja. Za razliku od znanstvenika i ostalih stručnjaka, intelektualac ima dovoljno vjere u ljudsko razmišljanje - pogrešivo kakvo već jest - da želi poticati ljude u prosuđivanju čak i onih stvari koje smatraju spornima. Ako su, kao što stručnjaci često vjeruju, ljudi skloni da brkaju pravo i krivo, tada ta činjenica može jednostavno pokazati da su takozvane istine samo nagađanja čije se poricanje institucionalno odugovlači.
Izvorni skeptici antičke Grčke skovali su pojam etike za svijet u kojemu se Istina i Laž nikad sa sigurnošću ne mogu razlikovati.
Sve dok čovječanstvo bude raznoliko razmišljalo, intelektualac će se suprostavljati onome u što vjeruje većina ljudi zato što se većina po svoj prilici nalazi pod čizmom vlasti.
Presudan trenutak u životu gotovo svakoga junaka dogodi se kad on u drugome vidi ono što najviše prezire u samome sebi (i stoga najviše sumnja u to kod drugih). Taj trenutak odbojnosti dovodi do toga da junak prepozna ideal koji sada mora utjeloviti. Od tog trenutka, intelektualac kao junak internalizira, to jest usvaja obje strane borbe i postiže stanje u utarnje budnosti i paranoje.
Intelektualac čita novine kao skrivene pozive koje mu upućuje očajni svijet.
Pretpostavimo da tvrdim: Uvijek lažem. Trebate li mi vjerovati. Ako mi vjerujete, tada pretpostavljate da ne lažem o svom laganju.
Ford nije želio neprodane automobile gomilati u skladištima nakon što bi se tržište zasitilo. To bi prometnulo u žrtvu vlastita uspjeha. Općenito govoreći, ekonomisti su, počevši od Thomasa Mlathusa, zaključili da je uzrok depresije prevelika proizvodnja. Fordova ideja bila je da proizvodi automobile samo osrednje kvalitete i da uvijek održava nisko stanje zaliha na skladištu. T je zakonski uredilo mogućnost da se tržištu predstave novi modeli. U pozadini te ideje koja je poslije prozvana planiranim zastarijevanjem, jest shvaćanje da se u nečiju korist može manipulirati spontanim ponašanjem. Zato je Ford razmišljao na slijedeći način: vozači u svakom slučaju moraju kupiti nove automobile, pa zašto ne pokušamo kontrolirati kad će to učiniti?
Potrebna je smjena generacija prije nego što su se znanstvenici na vrhu priviknuli na revolucionarna gledišta.
Život kakav poznajemo ovisi o našim idejama koje uvijek prestanu važiti neposredno prije presudnog trenutka.
Zašto bi tvrtka ulagala velika sredstva u vlastito istraživanje i odjel razvoja kad lako može ostvariti istu korist uz manje troškove oslanjajući se na ljude koji se ponašaju kao da znanje struji oko nas u obilnim količinama poput zraka ili vode? Oni koji u tome vide neumoljivi marš kapitalizma na djelu tvrde da ih nedavne državne inicijative osnaživanja povezanosti sveučilišta i industrije podsjećaju na stare kolonijalne strategije poticanja produktivnosti i iskorištavanje starosjedilačkog praznovjerja. Jedina razlika sastoji se u tome da su danas urođenici naši doktori znanosti.
Pretpostavimo da se povijest ponavlja zato što nikad zapravo otprve ne naučimo njezine lekcije. To znači da nam se pruža druga prilika kako bismo ili potvrdili ono što smo uzeli zdravo za gotovo ili promjenili svoje mišljenje u cjelosti.
Oporučno nam je ostavljen savršen zapis prošlosti i obavezni smo na tom temelju dalje graditi. Nietzsce je radije vjerovao da je povijest uvijek u procesu izrade - što znači da se uvijek može pobiti i da je zrela za ponovno otkrivanje. Ta mogućnost otvorene prošlosti istodobno je i zastrašujuća i oslobađajuća.
U smislu izreke Istina će vas osloboditi, bez obzira na to što sve može biti istinito, zasigurno je ovo: naše kolektivno pamćenje dovoljno je nesavršeno, bez obzira na to činimo li nešto ili ne činimo ništa, pa se bilo kakva sklonost koju možemo gajiti prema vjerovanju da nešto mora biti istinito ili lažno, to jest da ne može biti drugačije, treba smatrati nedostatkom mašte, a ne neuspjehom u prepoznavanju krajnje stvarnosti. Zbog toga je jedino pouzdano sredstvo postizanja istine kriticizam. Naravno, kriticizam ne pogađa uvijek svoj cilj, no to je ipak jedinstveno oružje u arsenalu svakog intelektualca.
Činjenice možemo zaoraviti tako što ćemo ih pretvoriti u probleme.
Ne vrijeđaj onoga kojite optužuje.
Ideje unose život u inače nepokretnu materiju.
Razmišljanje je vrsta borbe.
Intelektualci bi mlade trebali uvjeriti da su stvari bile bolje, ali i da mogu biti bolje. No to je lakše reći nego učiniti, zato što mladi ne shvaćaju da su stari usvojili gledišta koja su bila sastavni dio onog vremena, već su naprotiv skloni mišljenju da su stari počinili pogreške koje je bilo moguće izbjeći, a koje se sada mladi trude ispraviti. Možda je takva iluzija nužna kako bi se činilo da uvijek netko ostvaruje napredak. Međutim, mladi ne shvaćaj i ne uvažavaju da su pogreške koje su počinili njihovi stari bile, i uvijek će biti, neizbježne upravo zato što su bile dio tog vremena, baš kao što će i njihove pogreške bit dio vremena onih koji su sada mladi. Svaka generacija mora biti svjesna te polazne točke što znači da intelektualca ne treba zabrinjavati da će se njegova uloga možda istrošiti. Istodobno, to znači da je potrebna Sizifova upornost da bi se ta njegova uloga ispunila.
Zrcaljenje drugih
Marco Iacoboni
Izdavač: Algoritam 2012
Kad dođemo do doista bitnog, što to mi činimo po cijele dane? Odčitavamo i odgonetavamo svijet, posebice ljude koje susrećemo.
Do vrlo suptilnog razumijevanja drugih ljudi dolazimo zahvaljujući nakupinama posebnih stanica u mozgu koje nazivamo zrcalni neuroni. To su ta sićušna čuda koja nas vode kroz dan. Ona su stožerska sastavnica, temeljno sredstvo pomoću kojeg uspijevamo ploviti kroz život. One nas uzajamno povezuju, mentalno i emocionalno.
Vidjeti sportaša kako se natječe, znači i sam se natjecati. Neki od neurona koji nam se u mozgu pobude dok gledamo sportaša kako hvata loptu isti su oni neuroni koji počinju djelovati kad i sami uhvatimo loptu.
Ljudski mozak sadrži oko sto milijardi neurona, od kojih svaki dolazi u dodir s tisućama, pa i desetinama tisuća, drugih neurona. Te veze, odnosno sinapse, sredstvo su i način na koji neuroni uzajamno komuniciraju, a broj im je zapanjujući.
Stanice u majmunskom mozgu koje šalju signale ostalim stanicama anatomski povezanima s mišićima nemaju se zbog čega pobuđivati dok majmun sjedi posve miran i nepokretan, te ruku prekriženih u krilu promatra kretnje nekog drugog. Pa ipak, te su se stanice pokrenule.
U mozgu percepcija i djelovanje, odnosno pokret nisu razdvojeni. Riječ je jednostavno o neraskidivo povezanom licu i naličju istog novčića.
Kanonski neuroni u području F5 koji se aktiviraju kad majmun punom šakom dohvati cijelu jabuku, pobudit će se jedino u slučaju da majmun ugleda cijelu jabuku, ali neće se pokrenuti ako ugleda suhu grožđicu za koju mu je nužan precizan dohvat.
Zrcalni neuroni mogu stjecati nove osobine, što je ključna značajka na kojo bi se moglo temeljiti učenje oponašanjem. To upućuje na vezu zrcalnih neurona i imitativnog ponašanja, što je inače moćan mehanizam učenja.
Kad ljudi slobodno čine što im se svidi, obično oponašaju jedni druge.
U djece postoji snažna povezanost između oponašanja i verbalne komunikacije. Kad djeca što su tek prohodala, a još ne znaju govoriti, stupaju u interakcije, najčešće oponašaju jedno drugo. Što se dijete više igra oponašajući, to će to isto dijete tečnije govoriti za godinu ili dvije dana. Oponašanje je među malom djecom, po svoj prilici, uvod i istodobno sredstvo pospješivanja komunikacije.
Najveća aktivnost mišića usana ispitanika bilježena je dok su promatrali mucavca kako čita, najsnažnija aktivnost u rukama zabilježena je dok su ispitanici promatrali nadmetanje u obaranju ruku. Jednako kao što predmeti ispitivanja u eksperimentalnoj fizici počinju vibrirati pod utjecajem energetskih impulsa pri određenim frekvencijama, tako se i mišići ispitanika, čini se počnu pobuđivati i titrati istom učestalošću kao i mišići pri naprezanju u aktivnog sudionika.
Zrcalni neuroni kodiraju namjere.
Zrcaljenje tuđeg govora nužno je kako bismo ga mogli percipirati.
Moj se mozak bavi onim što vidi, a ono što mozak vidi određuje ono što ja osjećam.
O ljudima ponekad razmišljam kao o kameleonima, a nisam prvi kojem se nametnula takva usporedba. Ljudi imaju poriv da se uzajamno oponašaju – da usklađuju kretanje svojih tijela, postupke, pa čak i način kako se obraćaju jedan drugom.
Dok nas netko oponaša, pokazujemo veću sklonost takvoj osobi. Je li to razlog zašto pokazujemo automatsku sklonost oponašanju drugih? Mislim da je to točno.
Poznato nam je kako parovi postižu veću sličnost crta lica (više podsjećaju jedno na drugo) poslije četvt stoljeća provedenih u braku, nego u trenutku vjenčanja. Taj je efekt uvjetovan i kakvoćom braka: što je brak bolji i uspješniji to je i veća sličnost crta lica.
Pomoću zrcalnih neurona u drugim ljudima vidimo i gledamo sebe.
Uzajamno oponašanje ključno je obilježje socijalne interakcije.
Djeca koja će naposljetku oboljeti od autizma pokazuju sklonost da ne gledaju u majku, oca ili onoga tko se brine o njima, pa ne mogu povezati svoje pokrete s kretnjama ljudi koji ih oponašaju. Iz toga slijedi da se njihove zrcalne neurone ne može ni uobličavati niti ih snažiti.
Migrenu izaziva poglavito neurološka disfuncija, posebice fenomen nazvan širećom depresijom.
Smanjenje električne aktivnost doslovno se širi na susjedne dijelove mozga.
Već i samo razmišljanje o profesorima sa studija čini vas oštroumnijima, dok vas razmišljanje o nogometnih huliganima čini tupastima. Oponašanje može na nas utjecati tako da postajemo sporiji, brži, mudri, tupastiji, spremni priskočiti upomoć, neotesani, pristojni, dosadni, neprijateljski natrojeni.....
Izloženost nasilju u medijima u ranom djetinjstvu povezana je s pojavom agresivnog i asocijalnog ponašanja čak i desetak godina kasnije, odnosno poslije mature.
Mediji koji raspačavaju svojim nasilnim programom takvo oponašano nasilje – uopće ne snose nikakvu odgovornost. Prema teoretičarima slobode govora svi smo mi racionalni, samostalni i svjesni donositelji odluka. Međutim, od opaženih nesvjesnih oblika oponašanja do kojih dolazi dok pojedinci stupaju u društvene interakcije, pa do neurobioloških mehanizama zrcaljenja prouzročenih neurološkim sastavnicama samih zrcalnih neurona, navode na zaključak o postojanju određenog stupnja nekontroliranog biološkog automatizma, koji bi mogao dovesti u pitanje i srušiti klasično stajalište o samostalnosti čovjeka pri odlučivanju što je u samo temelju pojma slobodne volje.
Vezano za kupovine, što se otrkiva pobuđenošću u sustavu zrcalnih neurona, moralo bi biti vrlo dobra naznaka budućeg ponašanja – odnosno budućih odluka i kupovanja.
Posezanje za negativnim vodi do pobjede, odnosno kako bez obzira na sve što govore općenito anketarima ili ispitivačima što ih dočekuju na izlazu iz birališta o razlozima zbo kojih su glasovali na određeni način, ljudi uvijek glasuju zbog gnjeva i strepnje koje osjećaju.
Istinske transkulturalne doticaje zapravo nam priječi utjecaj masovnih sustava vjerovanja – vjerskih i političkih – koji neprestano niječu i potiskuju tu temeljnu neurobiologiju što nas povezuje.
Naše poznavanje moćnih neurobioloških mehanizama što se kriju u korijenu čovjekove društvenosti nudi nam neprocjenjive resurse pomoću kojih bismo mogli odrediti i utvrditi kako smanjiti nasilno ponašanje, povećati empatiju i otvoriti se drugim kulturama a da ne zaboravljamo vlastitu. Razvili smo se do stupnja kad se možemo duboko povezati s drugim ljudima. Svijest o tome mogla bi nas i morala još više uzajamno približiti.
Stube prema nebu
Lorna Byrne
Izdavač: Nar 2012.
Vaš anđeo čuvar je vratar na ulazu u vašu dušu i može u nju pustiti druge anđele.
Duša smještena u tijelu ispunjavajući ga potpuno - kreće se prema naprijed.
Nemojte se ustručavati zamoliti svog anđela čuvara da vam pomogne u bilo kojem vidu vašega života. Vaš anđeo čuvar je čuvar vrata vaše dhše. Ovdje je da vam pomogne, samo ga trebate zamoliti! To je tako jednostavno.
Vrijeme je nešto što postoji samo zbog nas ljudi.
Anđeli pomažu odraslima da se povežu sa svojim uslomenama na raj, na duhovne osjećaje ljubavi i nade koje djeca u kući nose u sebi - ili ako u kući nema djece, koje odrasli nose u sebi, iako su veći dio godine ti osjećaji možda skriveni.
Grijesi naših predaka - otaca naših otaca - znače da neke obitelji nose krivnju stotinama godina. Iako ne znaju ništa o onone što se dogodilo, nose u sebi tu duboku bol, tu mrlju na svojoj duši. Zato se moramo često pomoliti za duše svojih predaka i trebali bismo otvoreno razgovarati o stvarima koje su se dogodile u prošlosti naše obitelji.
Prošlost je nepromjenjiva. Već se dogodila i to ne možete promjeniti. Ali možete moliti zbog nečega što se dogodilo u prošlosti, možete moliti da olakšate patnju koja je prouzročena u prošlosti. Mene anđeli neprestano podsjećaju da moramo moliti za grijehe otaca naših očeva. Moramo moliti zbog patnje koju su proživjeli, kako bismo im pomogli, ali i kako bismo olakšali sebi, jer zlodjela koja su počinili naši preci mogu utjecati na nas u sadašnjosti.
Šira je obitelj važna i obitelji bi se trebale truditi da ostanu povezane. Nikada ne bi trebali gledati s visoka na nekog člana svoje obitelji kao da je manje vrijedan.
Kada se grubo isčupaju korjeni jedne zemlje i odnesu u drugu, to dovede u neravnotežu i zemlju iz koje su isčupani i cijeli svijet.
Egipćanima i drugim narodima treba natrag njihova povijest kako bi se otvorili prema svojoj budućnosti.
Bog je odabrao određene duše koje su živjele na zemlji da postanu učitelji, duše učitelji i da pričaju određenoj novorođenčadi o vlastitom životu u ljudskom tijelu kako bi toj.novorođenoj bebi dali snagu karaktera. Otprilike jedna na svakih stotinu beba imat će uza se dušu učitelja, više kada se treba suočiti s određenim izazovima.
Većina beba zaboravit će sve što im je bilo rečeno, iako će to imati utjecaja na njihovu osobnost. No u vrlo rijetkim okolnostima dijete će još neko vrijeme zadržati te uspomene i pričag će o tome što ne ta duša učitelj rekla njima i to će izgledati kao da razgovaraju sami sa sobom.
Nitko ne bi trebao koristiti svoj prošli život kao ispriku za to što ne živi punim plućim sada i ovdje.
Trebali bismo se više brinuti i biti aktivniji u odabiranju dobra u svemu što radimo. Trebali bismo ustati, trebali bismo biti oni na koje se može računati i trebali bismo reći NE stvarima za koje nam se čini da nisu u redu bez obzira koliko bdznačajnima mogu izgledati.
Bog želi da budemo sretni. Pokazao nam je neke vrlo pozitivne prizore. Evolucija koja je namjenjena čovjeku sastoji se u tome da duša i tijelo postanu jedno i da ljudi postanu savršena duhovna bića koja više neće trpjeti fizičke bolesti niti će umirati.
Ne zaboravimo da smo zapravo božja djeca i da smo preko naše duše izravno povezani s bogom, da su naše duše besmrtne i da nikada ne umiru.
Dopustite djeci da budu puna čuđenja.
Djeca budućnosti bit će fascinirana samim životom, prirodom i svime onime što se nalazi oko njih. I voljet će učiti.
Ljudski će rod nastaviti, barem još neko vrijeme, uživati živeći i radeći na tome da stvore savršen prizor raja na zemlji, čineći život ovdje sve sličnijim životu u raju.
Izlijte anđeli iscjelitelji
Nebesko mnoštvo na mene
I na one koje volim,
Daj da osjetim zraku
Vas anđela iscjelitelja na meni,
Svjetlo vaše iscjeliteljske ruke.
Dopustit ću da vaše liječenje započne,
Na koji god način Bog smatra da treba,
Amen.
Zahvalnost...način života
Louise L.Hay i prijatelji
Izdavač: Mozaik knjiga
Svemir voli zahvalnost. Što ste zahvalniji, to više nagrada dobivate. Ne mislim samo na materijalne stvari. Mislim na sve ljude, mjesta i iskustva koja život čine tako divnim i vrijednim življenja.
Sjetite se kako se osjećate kad prijatelju date dar. Ao se objesi i kaže Ah to nije moja veličina, ni boja, a nikad ni ne koristim tako nešto...to je sve što si donijela? Sigurna sam da toj osobi nikad više nećete poželjeti išta darovati. Ali ako njezine oči zasjaje oduševljenjem i ona je zadovoljna i zahvalna, onda ćete joj svaki put kad ugledate nešto što bi joj se svidjelo to poželjeti i dati, proveli vi tu odluku u djelo ili ne.
Također opraštam samoj sebi ako osjetim da sam u nečemu pogriješila, da sam rekla nešto neprilično ili donijela odluku koja baš i nije bila najbolja. Ta me vježba ispunjava osjećajem topline i ljepote, te utonem u san poput sretnog djetešca.
Provedimo svaki dan što više trenutaka u zahvalnosti za sve dobro u našem životu. Ako trenutno u životu imate malo, bit će bolje. Ako vam je život sad obilno ispunjen i to će se poboljšati. T je situacija u kojoj ne možete izgubiti. Sretni ste - Svemir je sretan. Zahvalnost povećava obolje i ispunjenost.
Započnite pisati dnevnik zahvalnosti - svaki dan napišite na čemu ste zahvalni.
Zahvalnost je poput ručice mjenjača koja može poicati naš mentalni mehanizam od opsjednutosti do smirenosti, od grča do kreativnosti, od straha do ljubavi. Kad smo zahvalni sposobnost da se smirimo i postanemo svjesno prisutni u određenom trenutku dolazi prorodno.
Zahvalnost je nešto što je tako važno za kvalitetu ljudskog života. Osobno, znam da je moj kanal, kad sam zahvalna, širom otvoren za svako dobro koje može stići do mene. To je istina i za suprotnost. Ako se u mojem životu ništa ne događa, sve što trebam učiniti jest provjeriti barometar zahvalnosti - i već je tu. Zatvoreno srce odražava zatvorenu liniju života prema Izvoru sve sreće, radosti i blaženstva.
Zanimljiv je ritual pjevanje pjesmice svemu na čemu sam zahvalna, i to dok se vozite u automobilu. Započnem svoju pjesmicu jednostavnom zahvalom za nešto a onda to nešto nekako prokrči put beskrajnom nizu stvari na kojima sam zahvalna. Prakticiranje ovoga posebno podiže duh kad baš i nisam u posebno zahvalnom raspoloženju. Melodija tada postane prilično kreativna i ubrzo shvatim da se smješkam samoj sebi, što je inače izvrstan način da njegujete i zabavljate svog najboljeg prijatelja - sebe.
Svi ljudi imaju put koji Bog poznaje i da sam ja nekako upravo tamo gdje sam pristao da ću iti, i da u svemu tome zbog nekog razloga postoji i čast.
Rekla mi je da ona i njezina obitelj vjeruju kako samodabrao nešto posebno što ću učiniti za ovaj planet i da moja situacija na nekakav način odgovara cjelokupnoj slici Božje ljubavi.
Prvi korak za pronalaženje ljubavi kakvu želite jest biti zahvalan na ljubavi kakvu imate. Svemir vam uvijek daje još više onoga na što ste usredotočeni. Isus je poučavao Onome koji ima dat će se još više, onome koji nema uzet će se još više. Isus je rasvijetlio najvažniji metafizički princip, ključ iskazivanja obilnosti i ispunjenja. Isus je poučavao o važnosti da se usredotoči o na ono što imamo ili želimo, a ne na ono što nam nedostaje ili što ne želimo.
Na svako iskustvo možemo gledati na dva načina: očima koje vide ono što nedostaje ili očima koje vide obilje. Strah vidi ograničenja, a ljubav vidi mogućnosti.
Kad nešo obuhvatimo zahvalnošću, tada ona raste!
Ne možete biti zahvalnii nesretni u isto vrijeme.
Svaki dan uzmite malo vremena i budite zahvalni za sve što jeste iza sve što niste. Budite zahvalni za sve što imate i za sve što nemate.
Zahvalnost je biti u stanju istinski iskusiti i prigrliti spontanost trenutka koji nismo tražili niti smo ga očekivali.
Koliko često odvojite vrijeme da biste promatrali čudesan svijet prirode, svaki dan iznova, dugu poslije oluje, ptice kako lijeću oko hranilice koju ste postavili u dvorište, ili srebrni sjaj punog mjeseca? Zahvalost je usporavanje ritma, otvaranje osjetila prema svijetu oko sebe i upijanje utjecaja koji takva svjesnost ima na vaše osjećaje, paprema tome i doživljavate sljedeći trenutak u svom životu.
Dok promišljate o ptici, cvijetu, zalasku sunca, majci i djetešcu koje doji, školskom autobusu punom djece ili starom čovjeku, otvorite svoje srce za njih. Dopustite ljubavi da protječe od vas prema njima i osjetite kako vam vraća. Što više budete vježbali primanje ljubavi iz svoje okoline, sve će vam se više obnavljati energija.
Prisjetite se kako je uzbudljivo bilo davati darove roditeljima, baki i djedu, bratu ili sestri. Zahavalnost koju ste osjetili zbog njihove sreće bila je jednaka ako ne i veća vašem osobnom uzbuđenju zbog dobivenih darova. Zašto? Zato jer str davanje primili.
Moj život bio je i jest dar!
Zahvalnost je pristup svjesnosti, a svjesnost otvara vrata ljubavi koja mikad ne prestaje. To je zaokret u umu, reorjentacija, svjesno predanje ljubavi i prihvaćanje onoga što jest. Svi to možemo, samo moramo biti voljni. Prakticiranje zahvalnosti spašava nas od naše bolne ljudske priče jer zahtjeva od nas da pogledamo dublje u svoj život i ljude koji nas okružuju. Na površini se rijetko nalazi dubins, prije bih mogao reći da je zamićuje. Zahvalnost obogaćuje i produbljuje šarenu tkaninu našeg života jer nam dopušta da vidimo više.
Zahvalna sam kad sunce sja jer mi daje pozitivan osjećaj. Nasmješila sam se i rekla joj: Sunce ne sja na nas, nego u nama.
Zahvaljujem Bogu što mogu pogledati kroz prozor i vidjeti jezero, te započeti svaki dan s mirom.
Često nakon što teškoće prođu i kad se osvrnemo unatrag vidimo da je iz tog iskustva proizašlo nešto važno i neopodno. Možda to ne uspijemo vidjeti ni nakon nekoliko mjeseci, pa ni godina, ali s vremenom ćemo ipak shvatiti da smo tada naučili neku važnu lekciju, da je naša mudrost produbljenjam da je došlo do buđenja,ili su se u našem životu možda otvorila neka nova vrata kao rezultat događaja koji su se u tom trenutku čiili negativnima.
Odgovor je uvijek ljubav.
Njezin otac dao joj je neprocjenjivo vrijedan dragulj - dar nade i vjeru da će s njom uvijek sve biti dobro, a za to će mu uvijek biti zahvalna.
Uvijek se prema sebi ponašajte kao prema dragocjenome, neprocjenjivom biću, vrijednom svake ljubavi.
Zahvalnost je Svetište koje nam dopušta da volimo još dublje.
Život nije stvoren da bi čovjek bio izoliran i usamkjen, već da bismo međusobno dijelili ljubav i mir.
Život je dar i što činite sa vlastitim životom ovisi jedino o vama. Budite zahvalni na tom daru i koristite ga da biste iscijelili ovaj predivni planet na lojem živimo, našu Majku Zemlju.
Energija dolazi k nama kad u svojem srcu napravimo mjesta za hvalu i zahvalnost. Može nam doći i kao suptilna inteligencija koja se kreće kroz našu prirodnu okolinu. Iz dubine svoje svijesti posežemo prema toj inteligenciji, a uapravo su njezina frekvencija i energija skrivene unutra.
U trenutku kad osjetimo zahvalnost, situacija se razbistruje i tada vidimo mogućnosti da stvorimo promjenu. Osjećamo se bolje u svojoj koži i počinje nam se sviđati naša sposobnost da pozitivno utječemo na svoju okolinu i svoj svijet. Depresija odlazi, konflikti se mijenjaju u sklad, a stres postaje mir. Kad zahvalnost postane način života, tada uspjeh, sreća i zdravlje postaju uobičajeni.
Kad god osjećamo ljutnju, strah, žalost ili depresiju, znači da smo izgubili zahvalnost. Mogu se prisjetiti nebrojenih prilika kad sam se osjećala ogorčeno ili bila u mračnom raspoloženju, pa bih odlučila nabrojiti svoje blagoslove i osjećati se zahvalnom za sve što imam. Gotovo trentačno osjetila bih se bolje. Kad pronađemo nešto na čemu možemo biti zahvalni usred situacije koja nas muči to nas podigne i dade nam energiju.
Osjećaji zahvalnosti otpuštaju pozitivne endorfine po cijelom tijelu, stvarajući zdravlje.
Ne samo da zahvalnost iscjeljuje tijelo, ona ga i pomlađuje. Ako ste i na trenutak posumnjali na to, samo pogledajte nečije lice koje su razorile godine jada i ljutnje. Izgledat će iscjeđeno i oronilo. A onda pogledajte nekoga koji živi svoj život u zahvalnosti. Ta će osoba sjajiti od zdravlja i živosti.
Ključ za sretan, zdrav i uspješan život je zahvalnost. Podiže nas i održava, te k nama privlači ono što želimo. Kad se zahvalnošću usredotočimo na ono što želimo, privučemo to k sebi. Postanemo magnet za svoje dobro.
Uhvatila bih se često kako mislim da se moram požuriti nekamo da stignem na vrijeme. Tada ih u uhu začula: Uspori i dođi na vrijeme. Kad sam še prepustila tome novom stavu i dopustila da me se nježno vodi, vidjela sam da ucijek stiže, na pravo mjestomu pravo vrijeme. Život se odvijao na lagan, nenaporan, čaroban način i bio je ispunjen divnim, skladnim događajima. Kao da vodim bajkovit život, a sve što mi je potrebno jednostavno dođe k meni. Oja svjesna odluka da neprestano šaljem ljubav i zahvalnost svojem višem ja, bila je ključ za otvaranje tih vrata.
Stanice u našem tijelu neprestano umiru i trenutačno se nadomješćuju novima. Često nazivamo iskustvom najviše razine, ponovno rođenje zapravo je oslobođenje od starih i uništavajućih uvjeta, ponovno rođenje otkriva bezvremensko obnavljanje života i neočekivanih mogućnosti.
Biljke i cvijeće, životinje i ljudi...svi su tu da vas podsjete i da vam kažu: Ti si plemenita , ti si predivna, i mi smo ti zahvalni da si došla na ovaj svijet.
Zahvalnost je raj!
Najvažnija molitva na svijetu sastoji se od samo dviju riječi: Hvala ti! Duboko vjerujemo kako je sve što nam se događa zapravo lekcija koju nas Bog želi naučiti. Život nam postane mirniji kad prestanemo tumačiti sve što nam se događa, bez obzira kako nam izgledalo - kao prikriveni blagoslov.
Svake večeri prije spavanja pribilježite barem pedeset divnih stvari koje su vam se tog dana dogodile. Pedeset?! Jedva se mogu sjetiti tri! Očito je da niste primjećivali blagoslove u svom životu. Svrha je ove vježbe da vam pomogne primjetiti ih.
Dok počnete tražiti dobro, usredotočenost vam se automatski odmiče od lošeg... I osjećate se blagoslovljenima.
Redak iz biblije Bog prebiva u svetištu svoga naroda podsjeća na to da zahvalnost odašilje energiju koja može potpuno mijenjati sve. Kad bih to učinila prožela bi me snaga i sposobnost da svladam sve što bi se u tom trenutku događalo u mojem vanjskom svijetu. S vremenom sam uvidjela da je ono što se iz početka činilo kao negativna okolnost zapravo bila ključna točka za okretanje u novom smjeru. Često kad bih se osvrnuoa unatrag, jasno sam vidjela kako je to bio prikriveni blagoslov koji me odveo na važnije i smislenije mjesto.
Kad podsjetim samu sebe da sam učenica u zemaljskoj školi i da odabirem pouke koje obogaćuju svrhu moje duše, moguće mi je spremnije blagoslivljati svaku okolnost u životu.
U stvarnosti ne postoji smrt, duša nema dob i vječna je, a ljubav ne poznaje granice vremena i prostora.
Nosim u sebi osjećaj zahvalnosti svakog dana, zahvalnost je poseban dar. Nemojte ništa uzimati zdravo za gotovo. Volite i cijenite sve u životu, jer sve je tu s razlogom - učite iz toga.
Zahvalnost nas potiče da vidimo ono što nam je dostupno, što se može razvijati.
Bez zahvalnog stava pojavljuje se osjećaj zakinutosti.
Na području psihoneuroimunologije sada smo sigurni da emocije, vjerovanja i interpretacija (naša karta svijeta) imaju značajan učinak na funkcioniranje tijela, uključujući i to oćemo li biti bolesni ili ćemo se oduprijeti bolesti. Najdramatičnija su istraživanja o "naučenoj bespomoćnosti". Bez obzira na to kakvi su izazovi ili krize u našem životu, ako se u odnosu na njih osjećamo bespomoćnima, puno je vjerojatnije da ćemo se razboljeti.
Ako niste imali sreće da vas se kao dijete poduči stavu zahvalnosti, možda ćete se s vremena na vrijeme osjećati kao da vas odvlači očaj, bit ćete jadni i vjerovati da niste blagoslovljeni.
Tijekom vremena uz proširenu perspektivu naša percepcija se mijenja. Počinjemo se osjećati zahvalnima, i to ne samo za sasvim određene stvari, dobra i ljubazna djela ili pozitivne okolnosti nego i za male stvari, trenutak u kojemu uhvatimo izlazak sunca, ljepotu drveta koje leluja na povjetarcu. Perspektiva dovodi i do istinske poniznosti, ali ne u smislu krotkosti nego zahvalnosti za naše mjesto u velikom svemiru i za mogućnosti koje nam život daje, bez obzira na to je li u tom trenutku baš sve dobro.
Uzbudljivo je kad shvatimo da je sve što nam se dogodi, što je prisutno u sadašnjosti, upravo ono što nam je potrebno za buđenje i otkrivanje neizmjernog beskrajnog svjetla samog bivanja - Boga, ljubavi, svjetls, onoga što jest, naše prave prirode - kako god to želite nazvati.
Ono što stalno iznova čujem jest da ljudi izražavaju svoju zahvalnost jer napokon znaju da bog postoji, da nekako uz neku neimenovanu milost, počinjemo zaista shvaćati da mi, pravom koje nam je već rođenjem dano, imamo potencijal istinski doživjeti Božanstvo svojeg Bića. I da je to potencijal za ovaj trenutak, ovaj dan, ovaj život - ne neko buduće ponovno rođenje, kad okolnosti budu povoljnije. Izgleda da smo svi voljni napokon čuti dobre vijesti - da smo mi To što tražimo, da nikad nismo bili odvojeni od Onoga Tko Jesmo, te da je ta Stvarnost naša kad god poželimo izroniti iz našega mentalnog i emocionalnog privremenog stvorenja i ući u Vječno Prisutnu Prisutnost.
Mali mračni oblak nije se micao od mene. Što da učinim? Nisam znala ni gdje započeti. Onda mi je nešto palo na pamet. Kao da mi netko govori: Prestani gledati samo ono što u tvom životu nije dobro i otvori oči za ono što je dobro i pozitivno. Priznajem, nije baš neka originalna ideja, ali nikad prije nije mi pala na pamet.
Krajolik koji sam inače uzimala zdravo za gotovo sada je bio živ preda mnom u svoj svojoj ljepoti i bojama.
Zahvalnost je moćna magnetska sila koja prirodno privlači radosne ljude i događaje k meni. Privlači skriveni životni potencijal. Zahvalnost je jedna od najvećih tajni ispunjenog života - ona surađuje sa Svemirom.
Živimo u kulturi koja nas programira da očekujemo trenutačnu nagradu i da obezvređujemo procese za koje je potrebna golema količina vremena i pažnje. Lako nam je pročitati nekoliko knjiga, otići na nekoliko radionica, pa onda očekivati trenutačno prosvjetljenje. T je mentalitet "mikrovalne duhovnosti". Kad učimo kako voljeti moramo prigrliti sva životna iskustva, i grozna i uzvišena. I prečesto naša najviša duhovna spoznaja dolazi zajedno sa zbunjenošću i boli. Zaista je izazov postati iskreno zahvalan za bol, baš kao i za radost.
Biti zahvalan za lekcije i za iskustva je zapravo način reagiranja na život, koji dolazi iz ispunjenog srca.
Tako je veličanstven blagoslov biti živ na tom predivnom mjestu. Duboko udahnite, otvorite svoje srce i sjetite se da je zahvalnost Božja hvala Sebi samom, poklonjenom svijetu.
Budite svjesno zahvalni za svaku osobu, mjesto i stvar koji vam pomažu da naučite voljeti.
Činjenica da ste živi i da proživljavate iskustvo života izvanredna je čast. Svaki novi dan živite s nivim mogućnostima koje možete iskusiti. Svaki novi dan nova je orilika da započnete izniva. Dobivate novu šansu da budete divna osoba, što i jeste. Kakav blagoslov! Zahvalite Bogu što ste ovdje, voljni i sposobni pridonijeti ovom svijetu svojim talentima i darovimy. Svijet vas treba, a Život je zahvalan na vama. Sad je vrijeme da budete zahvalni na sebi samima.
Kad izražavate zahvalnost podižete vibracije oko sebe na višu frekvenciju. Stvarate pozitivnu energiju koja zrači iz vas, te vam se onda vraća u obliku predivnih iskustava. Postajete magnetični. Dobre stvari i dobri ljudi privučeni su k vama jer biti pored vas znači iskusiti radost i ljepotu. Stav zahvalnosti prirodno je privlačan. Ima moć pretvoriti izazove u mogućnosti, probleme u rješenja, a gubitke u dobitke. Ona mijenja smjer energije. Proširuje nam vidik i daje nam da vidimo ono što bi inače bilo nevidljivo nekome s ograničavajućim stavom.
Zahvalnost je molitva dobru da ostane s nama. Ona privlači obilje, ispunjenost i velikodušnost.
Svakog jutra kad se probudim, prve riječi koje moja usta izgivore su Hvala ti. To mi daje osjećaj zrenutačne povezanosti s Bogom i ispunjava mi srce ljubavlju. Zahvalan sam što sam živ, što dišem i što imam još jedan dan pred sobom i mogu ga proživjeti punim plućima.
Ljudi koji žive u stanju zahvalnosti razvili su sposobnost pripojiti, korak po korak, osjećaj čuđenja i zadovoljstva svojem životu, onakvome kakav jest. I dok to čine, izgleda kao paradoks, da privlače sve više i više blagoslova u svoj život.
Stvari koje su vam prije smetale sada vam više ne smetaju toliko. Vidite nekoga tko ima manje sreće od vas i dok zahvaljujete svojem Izvoru za sve što imate, vi dotičete i drugu osobu i dajete joj ono što možete od sebe kao čovjeka.
Provedite vrijeme u tišini svojega unutarnjeg bića zahvaljujući za čudo sebe kao osobe. I ne zaboravite uvijek zahvaliti na dobru koje dođe k vama.
Srce ispunjeno zahvalnošću, čak i kad nam okolnosti govore da smo okaljani oskudicom, svađom i žalošću, vodi nas na višu frekvenciju svjesnosti - i ubrzo svjedočimo stvarnosti koja sjaji kroz iluziju.
Naše se želje najprije ispunjavaju u svjesnosti, a onda se pokazuju u vanjskom svijetu u idealnom iskustvu i obliku, stoga je tajna u tome da budemo zahvalni već onda kad je naša dobrobit još uvijek nevidljiv. Zahvslnost otpušta dinamičan protok duhovne energije pred nas kako bi na snažan način utjecala na naš svijet.
Kad živimo sa zahvalnim srcima, strah ne može ući, krivnja se topi, a ostaje samo mir, ljubav, oprost i razumijevanje. Za mene - to je život.
Ako postoji prečac za manifestacije čudesa, onda je to kroz stav zahvalnosti. Kad pojedinci uče biti zahvalni, oni otvaraju svoj život za primljivo djelovanje. Zahvalnost pobuđuje zakon primljivosti.
Kad vas napadne bolest bilo koje vrste, posebno je važno da vam um prebiva na zdravlju, uz zahvalnost i prihvaćanje dobroga. Pobrinite se da veći dio vašeg tijela čini upravo ono što želite. Savite ga i blagoslivljajte. Vaše se tijelo može obnoviti i ispuniti novom energijom. Vaša je zahvalnost poput gnjojiva za drvo vašeg života. Pobuđuje zdravlje i rast.
Kad ne znate kako ćete slijedeći mjesec ispuniti sve svoje financijske obaveze te postajete puni napetosti i misli o neimaštini, shvatite da je božanski protuotrov za to biti zahvalan na obilju.
Moramo vidjeti iznad problema i znati da je na molitvu već odgovoreno. Moramo nevidljivo dovesti k vidljivom tako što ćemo se zadžati na onome što želimo u svojoj svijesti, umjesto da se zadržimo na onome što je zapravo iluzija. Na taj način probleme pretvaramo u mogućnosti. Na taj način otpuštamo napetost i zagušenost i prolazimo kroz ono što nam stvara poteškoće. Dok to činimo primičemo se rješenju. Mnogi od nas daju hvalu i zahvalni su na onome što imaju, ali koliko nas je koji zahvaljujemo na onome što ćemo tek dobiti? Pokušajmo prakticirati sljedeće: Zahvalna sam na blagoslovima koje ću primiti...
Radujte se zbog svoje slobode izbora. Vi ste sami svoj zakon.
Pitao sam je zašto zahvaljuje Bogu za nešto loše. Nasmijala se i rekla da je to zato što, kad se dogodi nešto loše, mi zaboravimo svoju vezu s Bogom. U to vrijeme to mi je izgledalo vrlo bizarno jer je inzistirala da i ja to činim. Ogrebao bih koljeno, aona bi mi rekla da kažem Hvala ti Bože. Začudo, izgleda da je djelovalo, jer bi moje koljeno ubrzo bilo bolje.
Uvijek mbudite spremni za darove od Boga, i uvijek za nove. I nikad ne zaboravite: Bog je tisuću puta spremniji za davanje nego što ste vi spremni za primanje.
Ja vjerujem da je zahvalnost stanje uma, a ne životno stanje uvjetovano zdravljem ili bogatstvom.
Moramo shvatiti da život iako je težak, nije nepravedan. Svi imamo svoje probleme. Stvar je u tome da moramo naučiti kako živjeti s njima, pa čak i kako ih iskoristiti.
Poruka moje majke bila je: Tako je moralo biti. Bog te preusmjerava. Iz ovoga će se izroditi nešto dobro.
Sve što ti pamtiš, ja zaboravljam. A sve što ti zaboravljaš, ja pamtim. U potpisu - Bog.
Vrijeme je sve. Vidjeti nešto posljednji put gotovo je isto tako dobro kao i vidjeti to prvi put, stoga provodite više vremena s ljudima i stvarima koje volite, a manje sa stvarima i ljudima koje ne volite.
Dobrota milosti se nikad ne iscrpljuje,
ona pada poput blage kiše s nebesa...
Prisvoji stav, iako ga nemaš, i bit će tvoj. Shakespeare
Možete prakticirati zahvalnost uvijek i svugdje. Da biste to činili, jednostavno postanite svjesni svojeg disanja. Dk udišete, zamislite univerzalnu svjesnost kako ulazi unutra iz svih smjerova istovremeno u središte vašeg bića. Zaustavite dah dokle god vam je ugodno i dopustite sebi da uživate u osjećaju ispunjenosti i cjelovitosti. Dok izdišete, raširite svoju nutarnju puninu, radost i obilnost na sve u svojem životu i u svijetu.
Neka vaše riječi liječe umjesto da ranjavaju.
Božja izvanredna moć bez prestanka je na djelu i daje nam upravo ono što nam je potrebno kako bismo učili i rasli. Univerzalni zakon automatski nam i trenutačno pruža neprekinuti protok mogućnosti za otkrivanje vrijednih istina o sebi samima. Uvijek privučemo savršenu pouku koja odgovara našim trenutačnim preprekama, željama ili pitanjima. Ne moramo činiti ništa, samo trebamo primjetiti te pouke onako kako nam dolaze. Ako ne prepoznamo prilike uklopljene u te situacije, nastavit ćemo stalno iznova ponavljati dok napokon ne naučimo.
Ni jedna situacija nije kazna ili nagrada. Ona je jednostavno posljedica.
Stoga je svaka situacija u kojoj se nađemo zapravo prilika da pogledamo u zrcalo i vidimo savršen odraz obrazaca svojih misli.
Do duhovnog rasta dolazi kad otkrijete obrasce misli koji vam odgovaraju i onda odlučite zamjeniti ih zdravijim mislima.
Što god zatražite u molitvi s vjerom, to ćete i primiti. Uspješna manifestacija ovisi o trima čimbenicima: potvrđivanju da su vaše potrebe već ispunjene, vjerovanju da je to istins i zahvalnosti za sve dobiveno.
Otkada je moja klijentica pokazala svoje povjerenje u Boga, više nije ista osoba. Sada na izazove gleda kao na prilike za rast, što oni zapravo jesu.
Zahvalnost nam daje visinu iznad svih
Zemaljskih briga i teškoća.
Uz bezuvjetnu zahvalnost, možemo biti sigurni
U vječno ispunjenje i rast.
Priča o razapinjanju na križ simbolično je učenje koje predstavlja naše duhovno putovanje. Tuje ego/osobnost koje utjelovljuje Nazarećanin, umirući na križu, izmrcvaren i u mukama. Marija Mgdalena i druge žene podno križa predstavljaju blagost yina u našem beskrajnom, duhovnom Ja koji ne može učiniti ništa da spasi ego. Žene mogu samo čekati.
Kda je Nazarećanin umro, stave ga u grob, gdje je io tri dana. To je simbolično za tišinu, meditaciju i molitvu. Predstavlja introspekciju, disciplinu, poniznost i zahvalnost - osoine koje preuzimate na sebe dok putujete kroz mračne špilje svog unutarnjeg Ja. Tijekom introspekcije i iscjeljivanja pripremate se za predivnu prisutnost Svetog Duha, povratka Boga u svoj život.
Nakon trodnevnog boravka u grobu, Nazarećanin uskrsne od mrtvih i odlazi u nebo, te u tom trenutku dobiva novi identitet - postaje Krist, Božansko Svjetlo - napunjen živim duhom, besmrtan, te se još jednom vraća u Božju prisutnost.
Naše putovanje je isto. Na tome svetom putovanju mi iscjelijemo sebe i pridonosimo sveopćem iscjeljenju planeta, jer ništa neće biti dobro dok ego ne nestane.
Ostavite gluposti koje ne mogu trajati. Prihvatite duh s poniznošću i zahvalnošću i uakoračite u svoje unutarnje Ja. Meni izgleda predivno da svi mi, duboko u sebi, znamo što raditi na tom posvećenom putovanju.
Iskreno sam zahvalan što živim u ovome odernom dobu, tako ugodno i gotovo bez truda. To je savršeno doba u povijesti za osobna otkrivanja i duhovna putovanja.
Previše nas žuri se kroz život ignorirajući njegovu divotu, dok se probijamo kroz hrpu pretjeranih aktivnosti. Prolazimo krajolicima prepunima prekrasnih oja, ali ih jedva zapažamo. Gutamo hranu bez da i makar tiho zahvalimo živom stvorenju koje je dalo svoj život da se mi prehranimo.
Osjećaj ili izražavanje uahvalnosti jest dobar i moćan lijek. Kad se osjećamo povezanima s bogatstvom i obiljem koje nas okružuje, osjećamo se blagoslovljenima. I premda se život i patnja isprepliću - idu usporedo poput duge i olujnih oblaka, sunčeve svjetlosti i sjene, bolesti i zdravlja - zahvalnost nam, poput vjere, pomaže razumjeti da patnja nije potpuna slika.
Što više zahvalnosti osjećam, svjesnija sam da je zaliha beskonačna.
Bogatstvo je u nama
Boris Vene i Nikola Grubiša
Najveći mir dogodio bi se unutar nas kad bismo prešli preko svih sukoba i osuda impočeli se prihvaćati takvima kakvi jesmo. Kad se to dogodi prihvaćamo i druge, zato se više ne uspoređujemo ni s kim, niti se dokazujemo.
Suvremeni ili milijunaši novoga doba u prvom redu cijene svoju dušu, srce i intuiciju, ostalo je u drugom planu i nastaje iz tih energija, a ne obratno.
Svatko tko želi dosegnuti određeni stupanj duhovnoga razvoja, mora proći kroz prihvaćanje energije novca.
Do mira u sebi dolazimo kroz materijalnu sreću, ne mimo nje. To ne znači da se svatko tko želi naći mir najprije mora obogatiti, nego najprije treba ostvariti potpuni sklad s energijom novca, pa nas novac neće više imati pod nadzorom.
Naš je cilj potpuno upravljati vlastitom energijom, što se može dogoditi samo kad ovladamo svim područjima u svojem životu, svojim unutarnjim svijetom emocija i misli, uma, partnerskim odnosima, odnosom prema starijima i djeci, odnosom prema novcu, prema Bogu, čak i prema susjedim i neprijateljima.
A što je isitina? Potrebno ju je spoznati, tko smo mi ustvari, to si priznati i zatim početi i živjeti tu energiju.
Energijsko smo biće stvoreni na sliku Božju. Božje smo dijete kojem je dana volja da slobodno odlučuje. I duša smo koja je na zemlji u Skoli misterija i traži put do bezgranične sreće, mira i savršenosti.
Milijunaš nivog doba od drugih se razlikuje po tome jer traži istinu, a istovremeno ne odbija niti jednu energiju koja mu se nađe na putu, nego je uči prihvatati.
Otprije 500 godina prije Krista živio je Buda koji je naučavao da je potrebno usuglasiti energije uma, dakle najprije srediti stvarimumsei, odnosno odlučiti se za srednji put, a ne krajnosti.
Isus nam je dao dvije tisuće godina da se preselimo u energiju srca i shvatimo da je u nama skriveno sve što tražimo izvan sebe: sreća, radost, izobilje.
Do tr spoznaje moramo doći iskustvom, iskusiti sve krajnosti i na kraju se slobodno odlučiti za ljubav, što znači pomaknuti se od uspoređivanja, dokazivanja, i potvrđivanja, odnosno iz energije samoljublja, sebičnosti i podilaženja svojim navikama te ukorjenjenim uzorcima u bezuvjetnu energiju, gdje nismo ni protiv koga, te stvaramo, razvijamo se i rastemo.
Sad je došlo vrijeme da počnemo razlikovati istinu od iluzije. Pitagora je rekao, To što vidiš u ogledalu je iluzija, a uzrok koji se krije iza nje je istina i ono što uistinu postoji.
Riječ je o našem istinskom svijetu energija koje doživljavamo. Sve ostalo što vidimo kao rezultat u materijalnom svijetu plod je i posljedica primanja, doživljavanja i tijeka energija.
Istinu možemo spoznati tek kad se barem donekle preselimo u srce. Sve dok smo u energijama uma, previše smo okupirani energijama nadmetanja, potvrđivanja i dokazivanja i ne možemo uočiti razliku između istine i iluzije. Drugim riječima, to nam uopće nije važno, jer je naš identitet najmoćnija energija. To je energija koja usmjerava naše razumijevanje, razmišljanje, emocije, djelovanje, a upravo je ona opterećena strahovima.
Tek kad se naša svijest, tj životna energija preselimu srce, više na se ne čini najvažnijim ono što se događa izvan nas, nego ono u nama. Zatim nas zanima što od tog tjelesnog života služi našem u utarnjem razvoju, a što je. Tako smo počeli razlikovati istinu od iluzije. Istina se skriva u srcu i ne možemo je spoznati pomoću standardnih pet čula, nego je moramo doslovce osjetiti srcem.
Primjetit ćemo da se više predajemo tom djelovanju iz srca, sve dok to ne postane naša najveća strast, radost, poslanje raditi ono štomjoš više otvara srce. Sve ostalo, novac, prijatelji, ugled dolazi samo po sebi.
Dijete ne voli slušati propovijedi, nego svoje srce otvara iskustvu. Ruke koje pomažu svjetlije su od usana koje mole. Sai Baba
Srce djeluje kroz intuiciju i druge nevidljive energije. Zato i prima samo energije i ništa od onog što odražava naših pet čula, odnosno materijalni svijet.
Važno je ono što naša djela govore o nama. U svakom trenutku u sebi stvaramo određeno energijsko stanje ili vibraciju koji se poput radio valova šire na druge i u život privlače određene ljude, situacije i događaje.
Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.
Jedan od prvih izazova s kojim ćemo se susresti je usuglašenost misli, riječi i djela. Ako to ne dostignemo, nećemo moći biti pozitivan uzor. Slijedeći je korak početi prihvaćati sebe onakvima kakvi jesmo. Ako poričemo neku energiju unutar sebe, poricat ćemo sveoko sebe što izražava sličnu vibraciju... I obratno!
Ono što raduje zapravo je ljepota našeg u utarnjeg svijeta.
Nikamo ne trebate ići, jer vas sve to čeka kod kuće.
Nitko nam ne može reći što je dobro samo za nas. Tek onda kad nam zaigra srce, kad osjetimo u sebi motivaciju i dobijemo snagu, preko energije vjere, nade i povjerenja, kad pomislimo na rješenje problema, to je znak da smo našli svoj put.
Ne možemo na isti način uspjeti svi, nego samo neki. Pogledamo li koliko ljudi svaki dan daje sve od sebe, a koliko ih je stvarno uspjelo, ova će še istina potvrditi.
Otvorenost i iskrenost imaju najveću moć.
Sreća je povezana s našim unutarnjim svijetom, označavanjem, shvaćanjem i procesiranjem misli, osjećaja i događaja, a ne s onim što činimo prema van, količinom novca, imidžom, radnim mjestom i slično. Svatko može ispuniti želje svoje duše koje pojedinca usrećuju više nego išta na svijetu.
Pred svima nama su prijašnja iskustva kroz koje vodi put do sreće, i ne postoji ni jedan drugi put. Zato nitko drugi ne može preuzeti odgovornost za naša djela niti nam pokazati neki lakši, odnosno bliži put.
Svi živimo dvostruki život, jedan vanjski u fizičkom svijetu, u susretima, događajima i situacijama, dugi unutarnji doživljavanjem, osjćanjem i razmišljanjem.
Što je važnije, uspjeti u vanjskom svijetu tako da naš uspijeh bude vidljiv svima ili u sebi osjetiti sreću i zadovoljstvo?
Tu nailazimo na zakon vibracije koji govori da je svaka materija živa ili neživa, na točno određenoj frekvenciji ili vibraciji, koja tu materiju određuje. Čvrsta je materija u stvarnosti energija, tj vibracija. To znači da smo mi valovi, tj vibracije u svemiru, a svaki pojedinac emitira svoje karakteristično energetsko polje.
Ako radimo nešto u čemu uživamo, radosna energija preplavljuje sve naše stanice i utječe na zapis u njima. Što dublje tu radost doživljavamo i što ta radost dulje traje, više utječe na naše biće, tj vibraciju.
Upravo nam ta naša vibracija u životu poput magneta privlači nova iskustva, ako je viša onda život doživljavamo kao nešto lijepo i privući ćemo iskustva, doživljaje i ljuđe koji su na istoj vibraciji. To vrijedi i kad osjećamo strah i puni smo nižih vibracija, kao što su žalost, nemoć, osjećaj žrtve, negiranje ljepote, stres ili slično. Naš unutarnji svijet koji uzrokuje vibraciju utječe nA događaje u vanjskom svijetu, drugim riječima, naša unutarnja priroda privlači u naše živote lijepe stvari ili manje lijepe i jedini je način da radom na sebi utječemo na vanjski svijet te da ga tako mijenjamo.
Mnogi ljudi misle da je upravo suprotno, da vanjski uspijeh izgrađuje unutarnje zadovoljstvo. Za postizanje cilja u vanjskom svijetu potreban je poticaj u unutarnjem svijetu i usmjeravanje velike energije.
Ponekad se tako uskladimo s vibracijom neke osobe da je preuzmemo na sebe. Tako osjećamo energiju i želje nekog drugog i poistovjećujemo se s njima, uzmemo ih kao svoje, tj doživljavamo kao intuiciju. Posljedica je da tu energijuni želje doživljavamo kao vlastite, tj kao da je to želja koja izvore iz nas.
Tajna je u tome da ne možemo razlučiti osjećamo li želje nekoga drugoga ili svoje, osjećamo ih kao svoje. Takompočinje prijenos energije.
Ako pratimo dostignuća drugog poželimo biti kao on. Ali kada se smirimo i opustimo zaključujemo da tako ne bismo bili zadovoljni i sretni, i da smo na pravom putu samo s onim što sami radimo. Možda nismo tako uspješni i bogati kao što bismo bili na novom putu gdje su nas povukli, ali smo zato bogati i smireni iznutra, imamo osječaj ispunjenosti i da se u životu pomičemo naprijed. Kad smo smireni svoj put osijećamo u sebi.
Kako ćemo znati je li određeno iskustvo naše životno poslanje ili nije?
Prvi je korak da se sasvim smirimo i opustimo, udaljimo od svega imusredotočimo na sebe. To je stanje u kojem smo iznad percepcija u vanjskom svijetu, zato tada i ne osječamo nikakve brige i strahove. Posljedica je da smo sasvim neutralni i nepristrani, jer ne gajimo nikakva očekivanja. Očekivanja uvijek proizlaze iz strahova. Kad se bojimo da ćemo izgubiti što imamo ili da do nečega u budućnosti nečemo moći doći, objesimo se na tu energiju.
U tom stanju više svijesti pomislimo na buduće iskustvo. Osjećaj koji nas obuzima označava energijsku liniju, smijer u kojem će se iskustvo odvijati.
O našem svakodnevnom djelovanju ovisi što ćemo postići u životu, jer je život niz trenutaka, a mi odlučujemo kako ćemo ih ispuniti.
Radi se o jednostavnom principu vage. Različite energije svaka su na svojoj strani. Snaznija je jedna od one na drugoj strani, stvari koje nas odvlače od tog iskustva. Ako u sebi vjerujemo nije nužno da smo u to jako uvjereni. Treba drugu stranu vage opteretiti vrlo snažnom suprotnom misli, uspjet ću, pa će prijašnja misao biti slabija u poređenju s ovom.
Po tom se principu događa sve, kad neka energija ili više energija koja je usmjerena prema cilju preteže suprotnu, iskustvo se može dogoditi.
Potrebno je preuzeti vrlo snažnu pozitivnu misao s kojom ćemo zatim usmjeriti vagu u željeni smjer. No to je često teško jer na postojeće razmišljanje ne dopušta tako snažne nove stavove i ne možemo se baš brzo osloboditi misli koje nas opterećuju i koje su duboko u nama. Ali možemo učiniti slijedeće, umjesto da odjednom stavimo na vagu težak kamen, možemo dulje vrijeme stavljati zrnca pijeska. Ta su zrnca lakše misli koje lako prihvaćamo i koje na, dugotrajnijim djelovanjem daju dobre rezultate.
Zakon kritične mase govori da će se materijalizirati ona energija koja bude dugotrajno najsnažnija. To znači ustrajnost i dosljednost koje crpimo iz vjere, nade i povjerenja.
Za ostvarenje bilo kojeg cilja potrebno je naše stalno sudjelovanje i vjerovnje da će rezultat doći.
Ideje su pokretač razvoja. Svaki dan ih imamo nekoliko ali ih većina prođe mimo nas. Kako znamo je li ideja prava? Po osjećaju. Ako smo pritom osjetili radost, razigranost, osjećaj ekspanzije i korak naprijed na svom životnom putu, znači da je prava. To je i pravi trenutak, možda ne za konačno ostvarenje, ali svakako za početak, tj akciju!
Kad spremimo ideju u ladicu oduzimamo joj mogućnost realizacije, tj poistinjenja. Kad mislimo da još nije pravi trenutak, doslovno se udaljavamo od ideje i ona postaje još jedan mentalni koncept u našoj glavi. Jedino nam neka iznenadna promjena može vratiti snagu i inspiraciju da se vratimo njenom ostvarenju.
Ali kada ste sigurni da je neka ideja vaš jedini put i toliko ste snažni da motivaciju možete pronaći u sebi, više vam ne trebaju potvrde izvana. Obično je ta energija dovoljna da vas odvede do ostvarenja cilja, stvara osjećaj ispunjenosti i ushićenosti. To je doživljavala Majka Terezija, koja je živjela svoje poslanje, a ne trpljenje...
Novac je potrebno oplemeniti da radi za nas a ne mi za njega. Prema novcu se treba odnositi prijateljski i harmonično. To znači misaonu usaglašenost, Kad naučimo novac doživljavati i prihvaćati kao učitelja, a ne kao nešto što nas koči u duhovnom razvoju ili možda kao nužno zlo koje na, zagorčava život.
Put oko svijeta počinje prvim korakom, a naš put do bogatstva i sreće harmoniziranjem naših misli, jer se sve što gledamo oko sebe najprije dogodilo u pojedincu kao ideja.
Kad je učenik spreman, dolazi učitelj, ili obratno. Danas ste spremni da u sebi odlučite.
Svi moramo najprije proživjeti iskustva koja će nas dovesti do pravih odluka.
Još je Pitagora definirao tajnu prijelaza iz zadovoljstva u materijalnom svijetu, koji simbolizira broj 10 i predstavlja zaključak na nekoj razini, ali ne i konačni cilj, u zadovoljstvo u samom čovjeku, tj broj 11 do 13.
Ta je povezanost, tj prijelaz, ono što svi ljudi traže. Ne lijepe kuće, jahte...nego zadovoljstvo na svim razinama koje uključuje i materijalno. Kod ovog je otkrića zanimljivo da je zadovoljstvo samo po sebi, tj u svakom čovjeku, nužno uvjetovano ostvarenjem iskustva u materijalnom svijetu.
Tek kad želja da usrećimo nekoga postane cilj koji nas usrećuje, zreli smo da pomognemo nekome drugom.
Bogat nije onaj tko ima puno novca, nego onaj tko prihvaća život i živi onako kako mu nalažu njegove želje. Sretan je onaj tko uspije zadržati radost u duši.
Životni cilj nije u odricanju, nego u harmoniziranju želja, u prihvaćanju svega što se događa i u kontroli vlastitih osjećaja i djelovanja.
Ne smiješ imati neispunjenih želja.
Važnije nam mora biti to što se događa u nama, ono što postajemo, od onoga što se događa oko nas, što imamo ili dobivamo. Da bismo došli u to stanje, koje nazivamo stanjem potpunog integriteta, u stanje u kojem smo lišeni svih očekivanja, potrebno je izgraditi vlastiti identitet na osnovi unutarnjeg svijeta osjećaja, a ne vanjskog materijalnog svijeta.
Naš identitet predstavlja područje u koje ulažemo najviše energije, kao što piše u svetom pismu - Jer gdje je blago vaše ondje će biti i srce vaše.
Kad primjećujemo da želimo od nečega pobjeći ili nešto osporiti, sakriti, to znači da situaciju ne prihvaćamo.
Kad smo konačno zreli izgrađivati identitet na osnovu onoga što jesmo, a ne onoga što imamo? Kad s lakoćom prihvaćamo vanjski svijet i ne čini nam se tako važan da u jega ulažemo puno energije, kad nas više veseli naše vlastito zadovoljstvo, koje smo sami izgradili od nastojanja da se svidimo drugima. Sami ćemo odlučiti kad se želimo prestati uspoređivati s okolinom i potvrđivati u njoj, te kad ćemo energiju usmjeriti u prihvaćanje svega oko sebe.
Ako ne započnemo ništa novo, nećemo saznati što nam je život doista namjenio. Ako želju potiskuješ u sebi znači da nisi isti kao što si u stvarnosti, odbio si Bogu iskustvo.
Prepustimo se. Otkud je došla želja doći će i rješenje.
Ako i dalje sve budemo radili kao što radimo sad, ne treba nam vidovnjak da nam kaže kakva će biti budućnost, bit će točno onakva kakva je i sadašnjost. Želimo li drukčiju budućnost, moramo neke stvari početi raditi drukčije. Poslovica kaže da se definicija ludosti sastoji u tome da vječno radimo iste stvari i očekujemo drukčije rezultate. Uvijet za rast je uvijek promjena. Puno je puta to teško jer promjene zahtjevaju napuštanje ustaljenih navika, traže od nas da budemo ponovno aktivni i započnemo nešto što nismo nikad prije radili, gdje nešto može krenuti pogrešnim putem.
Odupiranje promjenama znači oduprijeti se razvoju.
Sve počinje drukčijim razmišljanjem, tj svjesnim usmjeravanje energije, što je uvijet za drukčije djelovanje koje će se na koncu odraziti i drukčijim rezultatima. Jedinstvena ste i neponovljiva osoba koja u životu zaslužuje samo najbolje i ako u to istinski budete vjerovali, dogodit će se čudo. Ljudi će vas promatrati u potpuno novom, ljepšem svjetlu i željet će provoditi s vama što više vremena. S novim samopouzdanjem počet će vaša najuzbudljivija pustolovina, kakvu još niste doživjeli. Otkrit ćete tajne koje ljudi pokušavaju naći već tisućljećima, a leže u dubokom zdencu sreće, u nama samima.
Na različite situacije reagiramo na više načina. Cilj je odabrati reakciju koja je za nas najbolja, onu koja će nas zadovoljiti i u životu nas voditi naprijed.
Jedna od značajki prirodnih zakonitosti je da vrijede svugdje i stalno.
Zakonitost Koliko daješ toliko i dobivaš ili Akcija uvijek pokreće određenu reakciju, odraz je svih pet zakona.
Sve što nam se događa ovisi o nama.
Naš način razmišljanja pokreće ugodne ili neugodne osjećaje, što se odražava u našim općenitim uvjerenjima, govorenju i djelovanju. Druge osobe koje dođu u vezu s nama osjete našu energiju i u skladu s njom se ponašaju, bez obzira koliko snažno želimo sakriti to što se događa u nama. Obično se energija vidi i izvana, po izrazu lica, govoru tijela, tonu glasa i slično.
Sve naše negativno ustrojeno pesimistično mišljenje odražava se u našem djelovanju. Puno energije koristimo za razmišljanje o svojoj nesreći, sudbini, umjesto da djelujemo, obrazujemo se i tako se usavršavamo. Tražimo različite izgovore, opravdanja i potvrde zašto je sudbina tako okrutna. Zatim se čudimo jer nam ništa ne uspijeva...
Najprije nam mora biti jasno da u svakoj lošoj stvari ima nešto dobro. Potražimo korisne stvari spomenutog događaja, zatim razmišljajmo uvijek tako kad se uhvatimo da nam misli odlutaju na negativnu stranu.
Ne radi se o tome da negiramo ili potisnemo sve neugodne emocije kao što su žalost, razočarenje, nemoć i ljutnja, a još manje da ih skrivamo pred drugima. Tajna je u tome da ih moramo biti svjesni, da ih prigrlimo i bezuvjetno prihvatimo. Te emocije su dio nas i pojavljuju se s ofređenom namjerom, žele nas osigurati, upozoriti na nešto, kažu nam što se treba promjeniti i slično.
Možete li gledati na svoje neugodne emocije kao na pomoćnike koji vas žele upozoriti i pomoći vam. Činjenica je da su te emocije u određenom trenutku odraz nas samih. Ako ih negiramo ili odbacimo, s tim negiramo sebe. Dobro je biti svjestan toga da te emocije nisu sve što jesmo, nego su odraz našeg trenutačnog stanja koje se lako u posljednji trenutak može promjeniti. Naša prava priroda koja nas stalno prati skriva se u našem srcu.
U zagrljaju ljubavi strah gubi moć.
Tako strah nestaje a na njegovo mjesto dolazi ljubav koja je uvijek snažnija od bilo kakvog straha bez obzira na to koliko je duboko usađen u nama. Trebali smo ljubavi dati mogućnost da se izrazi. Sve ostalo će se srediti samo po sebi.
Svi veliki ljudi postali su svjesni da sami kroje svoju svakodnevnicu, tj biraju puteve po vlastitoj prosudbi. Za to je potrebno biti hrabar i preuzeti odgovornost za sve što ti se dogodi. Više ne kritiziraš druge, nego se zamisliš u čemu bi mogao biti bolji.
Tek kad budemo uvjereni u oblikovanje života po svojoj volji, može početi put prema vrhu.
Situaciju koju ne nadziremo, nego ona nadzire nas, ona je koju prije ili kasnije treba srediti. Tako stalno imamo osjećaj da smo karmički povezani s nekom osobom.
Ali nije tako. Povezani smo na osnovi zakona rezonancije: ako netko na određenom području ima slično iskustvo kao i mi, oboje će se nezadrživo privlačiti, kao da nas taj susret doslovce prisiljava na spašavanje iz zaglibljenosti. Ali ipak ne spašava od skupne zaglibljenosti, nego svatko obavlja svoju zadaću, tako se može dogoditi da jedan od nas iskoristi to iskustvo za oslobađanje, a drugi ostane tamo gdje je i bio.
To individualno spašavanje zaglibljenosti, kad netko može doći do rješenja, bez obzira na to kako će to iskustvo drugi obaviti, ukazuje nam na istinu da je naša karma naša ida nam nitko nije potreban da nam je pomogne spasiti.
Odakle izvire sjeme iskustava u kojima smo danas zaglibljeni? Iz naše rane mladosti. Na svijet smo donijeli kod koji u sebi nosi zametak životnog poslanja. Pomoću roditelja koji su nas podsjetili na tu nerazriješenu energiju u nama, ponovno su se oblikovali uzorci i navike, ili vibracija. Sad je ta vibracija naša lekcija za učenje. Ali to je opet dar, jer što prije riješimo tu neharmoničnu energiju, prije ćemo se osloboditi svih strahova.
Što je sudbina? Povezana je s našim prethodnim aktivnostima koje se pak nadovezuju na spašavanje od zaglibljenosti, odnosno na našu karmu. Mogli bismo reći da, ako je karma odraz prethodnih iskustava, sudbina nam pokazuje kako će se situacija dalje razvijati, tj kako ćemo rješavati tu karmu. Na sve možemo utjecati, prije svega odabirom želimo li neke stvari rješavati ili ćemo ih odložiti za neko drugo vrijeme.
Motivacija da se uopće bavimomtim stvarima, a ne da samo uživamo u svemu što nam život pruža, nagrada je koja slijedi, stanje kad potpuno vladamo svojom životnom energijom. Tad dolazi trenutak da smo potpuno oslobođeni očekivanja, strahova, briga...i samo uživamo u sadašnjem trenutku. To je stanje neba na zemlji, kako opisuje Isus. Kažem vam, one noći, bit će dva na jednoj postelji, Bog će jednog uzeti, a drugog ostaviti. Odnosi se na stanje svijesti, ne na fizički kraj. Nedvojbeno, to je moguće postići i dok živimo, a ne tek kad umremo. Zapravo, Isus ni jednom ne govori o tome da je potrebno fizički umrijeti da bismo došli u obećanu zemlju, tj nebo. Govori upravo suprotno, da je Božje kraljevstvo u nama. Moraju umrijeti naši uzorci i tvrdoglava stajališta, da se iz djevičanske prirode, simbol Djevice Marije, probudi srce.
Uza sve to, kad rješavamo karmu, obavljamo djelatnosti koje nam donose i trenutačne koristi i služe nam za najveće dobro, iako to često ne zapažamo. Sve baš sve što nam se događa služi rastu duše, odnosno oslobođenju od spona strahova, ovisnosti i vezanosti, a ne rastu osobnosti koji uzdiže neku osobnost, ego, iznad druge i izdvojeno od svega ostaloga, otud proizlaze svi strahovi i problemi.
To također znači da cilj doživljavanja neke situacije,npr kad zaradimo puno novca, nije ispasti najbolji ili nešto više od drugih, kao što to želi prikazati naša osobnost, nego usklađivanje i harmoniziranje s energijom koju situacija nosi u sebi, nestanak strahova, pa se tako riješimo zaglibljenosti, oslobodimo se i pomaknemo naprijed. Dakle to je cilj, da nas to iskustvo oslobodi vezanosti o situaciji, čime ćemo opustiti energiju i samo neutralno doživjeti situaciju, uživati u njoj i bezuvjetno je prihvatiti.
Tako slijedeća slična situacija koja se dogodi nama ili nekom drugom neće utjecati nan promjenu u našoj svijesti, tj neće nas odvesti u drugu vibraciju, višu ili nižu, nego ćemo svoju enrgiju držati pod nadzorom.
To je Raj na Zemlji!
Takva iskustva mogu biti vrlo neugodn jer trpi naš ego. Tu se pokazuje i naša zrelost, ako smo okrenuli energiju-identitet prema svom duhovnom razvoju, odnosno unutarnjem svijetu, takvu ćemo situaciju pozdravljati. Ako smo pak usmjereni prema uspoređivanju, dokazivanju, utrkivnju s drugima i vražjik načelima koja se odražavajunu samodopadnosti, samovažnosti i popuštnju navikama koje jačaju ta načela, bit ćemo ranjeni i razočarani.
Bez obzira na sve, prije ili kasnije morat ćemo se okrenuti sebi i izgraditi svoj hram na osnovi energije svoga srca.
Kad se odlučimo izgeaditi hram-svoj život na osnovi energije srca, vrlo brzo ćemo doći do cilja, mnogo brže nego da gradimo na drugim energijama.
To ne znači da od danas do sutra moramo promijeniti svoja usmjerenja i zaboraviti na sva dostignuća u materijalnom svijetu. Baš suprotno! Svako iskustvo nam omogućava rast zato ga ne obavljamo nasumce ili čak azbunom, i svakomokretanje glave od njega znači negiranje sebe i života.
U ovom procesu treba se najprije osloboditi pritisaka svakodnevnice, da se Sve što nam se događa ovisi o nama.uopće možemo opustiti i tako vidjeti što želi naša duša. To je moguće samo kad nismo opterećeni svakodnevnim poslom, brigama i slično.
Činjenica je da žedan najviše želi vodu, a ne novac ili slavu. Isto tako netko tko doživljava svakodnevni posao kao pakao, koji mu osim toga ne donosi dovoljno novca, najviše želi naći novo radno mjesto na kojem će se bolje osjećati i više zaraditi. Kad toj osobi spomenemo životno poslanje samo će nas čudno gledati. Jednako kako bi nas gledala npr Majka Terezija kad bismo joj tijekom njenog dobrotvornog djelovanja ponudili vrlo dobro plaćeno radno mjesto.
Dakle, ljudi su na različitim stupnjevima, o čemu ovisi njihov pogled na život, pa su i ciljevi tome prilagođeni.
Kad govorimo o sudbini, najvažnije je vidjeti koji nas dio sudbine zanima: energija koja se događa u nama, misli, osjećaji, ili njena manifestacija, događaji i materijalni svijet. Činjenica je da svatko odabere li srce može silno djelovati na svoje u utarnje stanje, čime se mijenja i vanjska aktivnost. Budući da je taj unutarnji dio tj energija u nama važnija od onoga što dostižemo izvan sebe, zapravo je važno da počnemo graditi identitet na tim energijama.
To ne možemo svi jednako postići jer smo na različitim stupnjevima razvoja. Radi se o pet stupnjeva ili faza u kojima je u jednoj od njih svatko od nas. Kadkad se ta stanja i međusobno prepleću ili vrlo brzo mijenjaju.
Iako se lako pomičemo iz jednog stupnja u drugi ne možemo ih preskakati. I ako se ustrajno s vjerom nadom i pouzdanjem pomičemo prema posljednjem stupnju napravit ćemo za sebe najviše što uopće možemo.
1. Stupanj - svjestan početaknečega za što znamo da nam donosi lošu volju i patnju. Kad ljudi idu na posao koji mrze, kad se druže s ljudima koji im idu na živce i sl. Naglasak je na tome da znaju kako to za njih nije dobro, a to još rade jer misle da je to nužno i na to su prisiljeni, a pri tom se osjećaju kao žrtve. Ai nemaju toliko povjerenja u život da izađu iz tog vlaka i okrenu se na neku drugu stranu.
2. Stupanj-traženje identiteta u materijalnom svijetu potvrđivanja, uspoređivanja i dokazivanja. U toj smo se fazi nekako izvukli iz osjećaja žrtve, sad se trudimo izgraditi vlastiti identitet, na osnovi stvari koje pokazujemo. Dakle sad nam nije važno kako se pritom osjećamo, nego je najvažnije kako nas shvaćaju drugi. Mišljenje o sebi gradimo na osnovi nekih pravila i mišljenja drugih o nama. Zato nam je vrlo važno kako nas ljudi prihvaćaju, što o nama misle i sl.
3. Stupanj- opuštanje napetosti
Prve su vije faze vrlo naporne jer smo jako opterećeni. U prvom se stupnju uglavnom osjećamo nemoćnima, a u drugom pak trošimo previše energije na praćenje onog što se događa oko nas da bismo se potom znali pravilno postaviti. U tom stupnju dolazi do situacije kad želimo imati mira i ništa drugo. Ljudi koji većinu vemena provedu u prvoj ili drugoj fazi, ili obje, teže izletima u prirodu, vikendima na moru, putovanjima i slično.
Jasno, jer osjećaju da su izgubili dio sebe, svoje srce, što izaziva izuzetnu neravnotežu ili unutarnji nesklad. A ono kad se npr uputimo u prirodu, osjećamo se puni energije. Zapravo se smo udaljavamo od postojećih prolema i nekako napunimo kritičnu masu srca, tj drugu stranu vage, tako da se usuglasimo s vibracijom prirode koja je neponovljiv izraz Stvaratelja. Taj proces osjećamo kao opuštanje.
Tako nam še ako smo većinu vremena u prva dva stupnja često dogodi da na to opuštanje gledamo kao na konačni životni cilj. Ai nije tako, nego je činjenica da je opuštanje napetosti osobama koje su na prvom ili drugom stupnju vrhunac ili najviše što si mogu zamisliti. Kao kad bi imali glavu pod vodom, sve što bi željeli bio bi zrak i tad bi to bilo sve što priželjkujemo. Ili kad je netko u financijskom škripcu, taj je njegova najveća želja dobiti na lutriji i u takvoj situaciji doista misli da bi to bio vrhunac njegova života, ne zanima ga ništa drugo.
Što se događa kad ljudi opuste napetosti? Tad se dotiču svoje prave prirode i usklađuju se sa vibracijom srca, prijelaz u četvrti stupanj. Ali to ni izdaleka ne znači da će lako otklizati u njega. Na tom mjestu puno njih pada u stupicu. Evo primjera.
Uspješan poduzetnik prenatrpan je poslom ali ipak toliko pametan da rezervira 14 dana godišnjeg odmora na moru. Dogovara i ekstra aranžmane, izlete, masaže i pobrine se da njegov godišnji odmor bude samo jedan radostan doživljaj. Kad dođe u taj raj dva dana je oduševljen. Treći dan kad sav stres, loše raspoloženje i nervoza nestanu, odjednom dobiva nove ideje za posao. Za intuiciju je važno da može djelovati samo ako smo s njom usklađeni, dakle tek kad smo toliko opušteni da nam se um umiri i tako uzmakne da možemo registrirati i čuti. Odjednom bi poduzetnik htio ići natrag raditi. Drugim riječima ponovno želi u prvi i drugi stupanj od kojih je pobjegao u mir. Tu se lijepo vidi koncepcija iskušenja dviju krajnosti koju ponavljamo sve dok ne utvrdimo da je sreća negdje sasvim drugdje.
Načelo kritične mase kaže nam da se navika što se više puta ponovi bolje u nama usidri i teže ju je ukloniti. Potrebno je više energije da se pomaknemo naprijed. Dakle, kad taj krug od prvog do trećeg stupnja ponovimo dovoljno puta to postaje naš uzorak i navika.
4. Stupanj - traženje vlastitih potencijala
No, ponekad uspijemo premašiti kritičnu masu i pogledati preko ruba. Za taj stupanj koji slijedi nakon opuštanja napetosti, znakovito je da se okrećemo prema sebi. Sad nam više nije važno što drugi ljudi misle o nama, nego ono što sami osjećamo kad obavljamo određenu aktivnost. Prati li nas pri tom radost, otvara li nam se srce, osjećamo li da rastemo i razvijamo se?
Na tom stupnju tražimo i odabiremo samo ono što nas pogati iznutra. Naravno da su te stvari povezane s djelovanjem u vanjskom materijalnom svijetu, alimze dobre osjećaje energijom stvaralaštva prenosimo u sebe. Što to znači? Da naša inspiracija ne izvire više iz "biti nekome važan", nekome pripadati ili čak nečemu se suprostavljati, nego želimo izraziti stvaralačke potencijale koji se bude u nama. Ulaskom u srce budi se i naša originalnost koja nam daje, odnosno ostvaruje moć, za razliku od napornog rada u prve dvije faze, kad energiju trošimo i kronično nam nedostaje.
5. Stupanj - realizacija životnog poslanja
Taj stupanj je logičan nastavak prijašnjega: sad smo ustanovili koja nas aktivnost ili kombinacija više aktivnosti najviše usrećuje i vodi naprijed. Kad smo tako daleko odlučujemo se da ćemo započeti samo to, bez obzira na financijsko stanje, na mišljenje drugih o nama i slično. Život posvećujemo ideji koja je sada naš identitet i bezgranično vjerujemo da će Svemir biti na našoj strani.
Tipičan su primjer ljudi koji su bili u toj fazi Majka Terezija, Einstein, Gandhi, Nikola Tesla, Pitagora, Da Vinci, Mozart i drugi. Svi su poznati po tome da su život posvetili nekoj jasnoj ideji koja je predstavljala njihovu originalnost, a ne suprotnost, prkos ili traženje.
Još nešto, te im stvari nisu dane tek tako, nego su morali proći kroz razapinjanje na križu, što simbolično svojim životnim putem predstavlja Isus nakon razapinjanja na križu ne nastupa smrt, nego je to prijelaz iz jednog razvojnog stupnja u drugi, viši. Tako kao što ni on nije umro nego je uskrsnuo i živio dalje u miru.
To znači da su se svi ti veliki ljudi morali u nekom trenutku pravilno odlučiti i odabrati i zatim, bez obzira na sve, ustrajati na svom putu. U svakoj situaciji naime, možemo podleći strahovima ili poslušati srce i intuiciju.
Jedan dio životnog uspjeha je to što nam je dano (potencijali), veliki dio su naša snaga, hrabrost i predanost da poslušamo srce te ga slijedimo s vjerom i povjerenjem.
Često je životno poslanje ljudi povezano s prethodnim stupnjevima od 1 do 3. Na primjer, mnogi su umjetnici napravili svoja najveća djela kao odraz bola, što je značajno za prve dvije faze, ili kao opuštanje napetosti kao kod slikara.
Ali i u im primjerima treba poslušati srce i izraziti osjećaje, jer je to jedini način da se pomaknemo korak naprijed.
Napravit ćemo korak naprijed, tu ćemo energiju otad imati pod kontrolom i neće nas više nadzirati. Tako čemo se moći okrenuti prema sebi, jer smo pronašli istinsko zadovoljstvo i sreću.
Jacob Needleman katkad uspoređuje naš život sa zatvorom, jer se kažnjenici više ne sjećaju kako je živjeti na slobodi.
Valja početi vjerovati da postoji i drugi svijet i početi ga tražiti. S vjerom, nadom i ljubavi.
Uspjeh zahtjeva aktivnost, a ne čekanje prilike iz snova koja će nam po mogućnosti osigurati netko drugi i nakon toga još preuzeti odgovornost za sve naše neuspjele aktivnosti.
Ljudima je najčešći izgovor za njihovu pasivnost pomanjkanje vremena i prilike.
Onaj tko kupi knjigu a ne pročita je nije u nikakvoj prdnosti pred onim koji uopće ne zna čitati. To što u životu imamo sad nije posljedica našeg znanja, studija, sposobnosti, nego isključivo našeg djelovanja.
Nikad ne znamo što je za nas sreća ili nesreća, zato se na putu do cilja nikad ne oslanjamo na nju.
Sreća je posvuda oko nas, ali je ne vidimo jer mislimo da nas usrećuju samo stvari za koje je potreb o plaćati. Nekih stvari počinjemo biti svjesni tek kad ih izgubimo.
Sreće će uvijek biti za onoga koji će je uočiti i znati iskoristiti. Zašto je netko uspio baš na poslu koji smo mi nedavno odbili, jer je sposobniji? Vjerojatno se ne slažemo, prije mislimo suprotno, uspio je jer je vjerovao, poslušao srce i djelovao, jer se za svoju sreću pobrinuo sam. Ovdje vrijedi načelo - pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.
Kad se odlučiš, ako je to u skladu s tvojim poslanjem, što osjetiš u srcu, cijeli će svemir biti na tvojoj strani.
U sebi stalno stvaramo određena energijska stanja, primjerice emocije, koja potom utječu na naše razmišljanje, shvačanje, način obrade podataka i na output, tj djelovanje.
Svaki čovjek stalno stvara svoju vibraciju, a ona može biti dominantna, kada prevladava većinu vremena, a može biti i trenutačna, koja začas nestane i u prvi plan dođe opet dominanatna. Upravo nas ta vibracija vuče u određene aktivnosti i u naš život privlači određene događaje. U velikoj je mjeri povezana s našim životnim poslanjem, kao da u sebi nosi neki kod koji se pokrene i doslovce nas uvlači u neku aktivnost a da ni sami ne znamo zašto.
Zato ne vrijede teorije da "radiš isto što i ja pa ako je uspjelo meni i tebi će uspjeti". Sve je uvjetovano teorijom o životnom poslanju. Ne postoji ni jedan posao, način, aktivnost koji bi vrijedili za sve ljude i u kojima bi svi bili jednako uspješni, vrijedi samo kad se radi o tome da osoba treba to iskustvo za rast duše. Ništa nam se u životu ne događa slučajno, zabunom ili previše. Svaki trenutak donosi nam potencijal na čijoj osnovi možemo narasti, ako otkrijemo taj dar i zatim ga uključimo u svoju vibraciju svjesnim opažanjem, razumijevanjem i prihvaćanjem. Za sve treba zaviriti u srce i tamo naći odgovor. Zato poslušajmo srce i postići ćemo najviše glede obje sudbine, vanjske i unutarnje, najviše ćemo postići na van, zatim ćemo osjetiti da je naš život radosniji, mirniji bez stresova, zaigran i više ćemo u njega imati povjerenja.
Srce je naš najveći učitelj i vodič.
Uspjeh je svakako povezan s našim osobnim doživljajem situacije, a ne sa situacijom samom po sebi.
Naučite zaviriti u sebe i uvidite šta vas privlači, u sebi nađite motivaciju i inspiraciju i moć za razvijanje svojih sposobnosti i na najbolji način spojite ugodno s korisnim.
Ako impuls dolazi iz nas, želje se ispunjavaju.
Našu vibraciju ostvaruje osjećaj, a ne fizička aktivnost. Dakle, kad učimo igrati tenis ili radimo bilo što drugo s ljubavlju, u sebi podržavamo po načelu kritične mase lijepe vibracije koje nas vode do toga da ta energija postaje naša dominantna vibracija. To znači da ćemo cijeli svoj život izgrađivati na radosti, strasti, povjerenju i sličnim energijama.
Zna se dogoditi da se svijest prikuje u te energije i da na cijeli život gledamo iz te vibracije, što znači da ćemo stalno i u svakoj prilici vidjeti, razumijevati i prihvaćati po načelu rezonancije samo takve i slične energije. Odluka je još na našoj strani...
Ključna je karika često u vjeri u uspješno rješenje. Imamo li viziju u kojoj se vidimo uspješnima, iz te ćemo vizije crpiti snagu, motivaciju i nadahnuće za svladavanje prepreka.
Ne dobivamo li motivaciju, snagu i nadahnuće iz vizije...što nas vodi preko prepreka i kad sve ne ide glatko - crpit ćemo ih iz postojećih iskustava.
Svatko može uložiti vrijeme, trud i entuzijazam da nam na nekom području postane vrhunski stručnjak, samo ga mora tjerati želja tako snažno da ništa nije preteško kad je potrebno uložiti energiju u postizanje cilja. Važno je da u životu radimo ono što istinski želimo, jer to nam posao pretvara u užitak.
Ako posumnjamo u sebe okrenuli smo se od svojih potencijala, srca i životnog iskustva koji bi nas vodili naprijed.
Ispravne odluke donosimo na osnovi dobre prosudbe. Dbra prosudba često dolazi nakon loših iskustava. Iskustva pak nasaju na osnovi loše prosudbe.
Vrhunac mudrosti je sloboda. Vrhunsc kulture je potpunost. Vrhunac znanja je ljubav. Vrhunac odgoja je karakter.
Dio puta će završiti kad se uspijemo iz stanja dvojnosti vratiti u Jedinstvo cjelovitost gdje nije ništa ispravno i pogrešno, dobro i loše, bijelo i crno...nego sve jednostavno samo JEST.
Dvojnost ili polarnost su energije straha i hrabrosti. Jedinstvo je prepuštanje situaciji i neuvjetovano prihvaćanje te djelovanje, kad ništa ne potiskujemo (silimo) niti zadržavamo (blokiramo).
Strah naime znači zadržavanje nečega, a hrabrost dokazivanje. Stupanj dalje (jedinstvo) je da izađemo iz sebe i riješimo stvari, kao što nam nalaže srce koje nikad ne sudi i nije mu važno kako će prema van ispasti, pa zato ništa ne sputava niti sili. Često taj put nazivamo i srednjim putem.
Ljubav će biti sa sličnom vibracijom ljubavi koja je na sreću u svakom čovjeku. Jer svi u sebi nosimo ipravo sve vibracije: od pohlepe, straha...do neuvjetovane ljubavi. Pokaže se ona vibracija u kojoj se nađe naša svijest. Takvim usmjeravanjem svijesti možemo doći u određenu energiju i u njoj ostati, bez obzira na vanjske motivacije.
Te dvije činjenice - da svatko u sebi skriva sve vibracije i da svaka vibracija može komunicirati samo sa sebi sličnom ili eventualno nižom - objašnjavaju nam zašto netko u svemu vidi samo lijepo, a netko drugi u istoj stvari samo očaj, brigu i strahove.
Kada odbacimo maske, kad se oslobodimo svih mehanizama, scenarija i sitnih lukavstava kojima smo se dosad branili i štitili od okrutnog vanjskog svijeta i počnemo svjesno i s ljubavlju prihvaćati sva iskustva - tek tada počinjemo proizlaziti iz sebe i ne reagiramo više na vanjske okolnosti.
Jedinstvo je sve što nema svoju suprotnost. To je između ostalog stanje naše duše. Ili pak stanje naše svijesti u meditaciji, u propuštanju ostvarenju, u divljenju prirodi ili nekim drugim ljepotama i slično. Najpoznatija predstavnica tih energija je ljubav. Ali samo ona neuvjetovana energija koja prihvaća bez obzira na sve.
Ako naše veselje proizlazi iznutra, a ne kao reakcija na neke druge energije, promjena vanjskog stanja neće utjecati na promjenu energije u nama.
To je isto ono do čega želimo doći i što su nazvali prosvjetljenjem: biti u visokoj vibraciji bez obzira na situaciju koja nas okružuje. Tako ćemo njegovati radost, sreću, mir, zadovoljstvo, suosjećanje i harmoniju u svakom slučaju.
Isus je to stanje vrlo lijepo opisao: Božje kraljevstvo je u nama i izvan nas. I još U prosvjetljenoj osobi je svjetlo koje obasjava cijeli svijet. To znači da je nebo stanje svijesti a ne neko mjesto gdje ćemo doći nakon smrti.
Ako želimo iskusiti neuvjetovane energije moramo uvijek pomaknuti svijest u srce koje ne sudi i ne uspoređuje, nego sve prihvaća i voli. Druga je energija koja može osigurati neuvjetovanost naša intuicija, koja uvijekmiuvire iz duše a ne iz osobnosti. A treća je energija energija prirode kao neuvjetovani izraz Stvoritelja: vodu iz izvora mogu piti i najveći kriminalac i sveta - nitko ništa ne uvjetuje.
Razlika među ljudima je u odabiru srednjeg puta: takav čovjek se ne upušta više u krajnosti i ne ponavlja prethodna iskustva, nego se okreće k sebi, djeluje iz srca te tako "ostvaruje nešto novo".
Naše misli oblikuju svijet u kojem živimo.
Vanjski svijet ne utječe na nas nego mi na njega. To kvisi o tome koliko energije crpimo iz vanjskog svijeta te koliko energije usmjeravamo prema van. Što smo više energijski povezani sa svijetom više ćemo tražiti svoj identitet u njemu, i više će nas taj svijet nadzirati.
NADZIRE TE ONO S ČIME SE POISTOVJEĆUJEŠ
Kad se odmaknemo od svijeta dvojnosti i polarnosti, tj vanjskog i unutarnjeg svijeta, dostižemo stanje u kojem vanjski svijet ne utječe na nas, nego mi na njega. To ovisi o tome koliko energije crpimo iz vanjskog svijeta te koliko energije usmjeravamo prema van. Što smo više energijski povezani sa svijetom više ćemo tražiti svoj identitet u njemu, i više će nas taj svijet nadzirati.
Kod utjecaja misli na radnje za ostvarenje kreativnosti potrebno je dakle razlikovati radi li se o misli koja proizlazi iz našeg unutarnjeg svijeta ili o usmjeravanju energija u vanjskom svijetu tako da eneegiju crpimo iz uvjetovanog vanjskog svijeta a ne iz vlastite snage.
Kad smo sebi najstroži sudac, ograničavamo se i zaista zapadamo u demotivirano emocionalno stanje čija je posljedic neučinkovitost.
Budući da su sva iskustva namijenjena rastu duše, ne uvidimo li to sami na lijep način ponekad nam život može donijeti iskustvo koje će nas doslovce povući u novu situaciju. Radi se o iskustvu kad nam je da bismo se pomaknuli naprijed, potreban šok koji će razbiti uzorke i navike i pokrenuti određenu energiju da bismo otišli korak naprijed.
Ti prijelazi u novo iskustvo znaju biti neugodni posebno ako ih pravovremeno ne prepoznamo intuicijom ili znakovima na putu, te ako se ponašamo kao školarac koji je odlučio ostati u trećem razredu još nekoliko godina jer mu je ta godina bila lijepa, umjesto da nakon uspješno položenih ispita znanja napreduje u četvrti.
Gledamo li na to iskustvo rasta očima vanjskog svijeta, možda ćemo sve zajedno doživjeti kao bolest i urotu, kad se sve okreće protiv nas.
Nikad nam se ne može dogoditi nešto što nebi koristilo rastu naše duše.
Ako nam je identitet povezan sa rastom duše, tj ako nam je svijest usmjerena na rast duše, svaki takav prijelaz doživjet ćemo kao korak naprijed, a ne kao patnju.
Zato čak i kad dobijete otkaz gledajte na to s pozitivne strane. Često se radi o iskustvu kad zatvaranje sporednih vrata otvara glavna.
Bilo što doživljavali kao nama važno, bez obzira na to radi li se o dobroj ili lošoj stvari, tu energiju privlačimo na sebe i jačamo je. Slično kao i dijete, bez obzira na to smije li se i,i plače, u svakom sličaju privući će našu pozornost. Ako pri tom loš osjećaj ne doživljavamo važnim, ili mu oduzmemo predznak, time nećemo istaknuti i osnažiti tu energiju, dakle nećemo je unijeti u sebe. S druge strane, ako budemo svjesno prepoznavali sve dobro što se događa u našoj okolini, po istom ćemo načelu tu energiju ojačati.
Ako više vjerujemo računalu, umu, srce ćemo doživljavati u podređenoj ulozi, ako uopćemo dopustimo srcu da se izrazi, jer će ga računalo pokušati utišati i iskopčati čim osjeti da je ugroženo.
Jedini je način da okončamo taj proces prijelaz u srce koje samo prihvaća i nikad ne sudi. Tad nestaju iz života sve loše stvari, jer život ne prihvaćamo kao dobar ili loš, nego ga samo doživljavamo. Što se tad događa s računalnim programom? Još djeluje, ali sad podupire energiju srca i slijedi je. Tako um i srce dolaze u sklad.
Jedini način da se uzdignemo nad nekim uzorkom koji nam se ne sviđa njegovo je prihvaćanje a ne borba protiv njega.
Ako još nismo spremni prihvatiti to što ćemo otkriti, znači da još nije došao pravi trenutak. Što možemo učiniti u tom slučaju? Najviše što možemo učiniti je da u sebi osnažimo neuvjetovane energije kao što su radost, zahvalnost, opuštenost, povjerenje i slično. Upravo su to energije koje mogu prihvaćati loše navike i zauzete stavove za koje mislimo da su uzrok svakog zla koje nam se događa. Kako ćemo osnažiti te energije? Tako da ih doživljavamo i izražavamo što češće i što snažnije, svjesno odabiremo aktivnosti, misli, ljude, događaje koji će poticati takve osjećaje! To je najlakši, najbrži i istodobno najradosniji način postizanja trajne sreće.
Neugodne energije ne potiskujmo u sebi i nemojmo ih negirati, mrziti ili se bilo kako negativno odnositi, jer su one dio nas. Tom istom energijom odobravamo sebe, ako ne volimo svoj izražaj (emocije, misli, postupke) ne volimo sebe. Od toga pa do negativne osobnosti samo je mali korak.
Želimo li neku energiju promijeniti, potrebno nam je njeno odobravanje (otvorenost) i prihvaćanje. Tako se taj uzorak više neće odupirati promjeni. To možemo postići samo pomoću energije ljubavi. Dakle, stvari možemo promijeniti tek kad ih zavolimo, tj ako prema njima ne osjećamo otpor.
Doći će trenutak kad se treba riješiti svih "sjena" (neugodnih energija) koje su u nama, inače nećemo moći učiniti korak naprijed! Što se prije prihvatimo toga, manje će biti za počistiti.
Biti pozitivan znači znati prihvaćati život onakvim kakav jest, zahvaljivati za njega i uživati u darovima.
Bol nastaje zbog neprihvaćanja. Kad se pokušavamo zaštiti tako da okrećemo glavu, nećemo riješiti uzrok, nego samo gledamo u drugom smjeru da ne vidimo kako taj problem jača i raste. Tako ne možemo nikad postići da se proces zaustavi, a kamo li da nestane. Zapravo se situacija odvija kao gruda snijega koju bacamo niz brdo, sve dok ne dođe u dolinu (postoječe navike i uzorci), valjat će se i to sve brže jer će postajati sve veća i teža.
Nije više važno što netko daje i netko dobija, jer smo shvatili da je cilj u harmoniji davanja i primanja, i što više dajemo iz srca, više nam ljudi želi uzvratiti tu energiju. Radost i ljubav koji prate takav odnos tjeraju nas naprijed.
Cilj je uvijek stići do kraja, kad djelujemo iz srca i odnosimo se prema drugima kao prema sebi. Odnosno, Kad život uzimamo i prihvaćamo, te živimo iz visoke vibracije.
Čovjek je ono što misli da je. To nije točno. Čovjek nije ono što misli da jest, nego ono o čemu većinu vremena razmišlja.
Kako postupiti želimo li promijeniti izbor? Možemo napraviti najveći korak kad smo spremni priznati što se doista događa i kad pokažemo volju da nešto promjenimo.
Osim ispravne misaone podešenosti (samosvjesti, vjerovanje u sve što radimo, pozitivno gledanje na stvari, preuzimanje odgovorornosti za vlastite postupke), važna je i samodisciplina, tj slijediti plan koji smo pripremili i naravno akcija. A za to trebamo motivaciju.
Nijedna stvar se ne dogodi bez nekog značenja. Slučajnosti ne postoje iako ponekad izgleda tako. Sai Baba je lijepo rekao Tko vjeruje u slučajnosti, ne vjeruje u Boga.
Svaka posljedica ima negdje uzrok.
Uzrok je ponovno u vibraciji. Odgovor mora odgovarati vibraciji iz koje proizlazi pitanje. Ako imamo duboku i snažnu želju za nečim pitanje Kako ću to postići nastaje kao posljedica činjenice da smo došli u situaciju u kojoj smo sposobni postići to stanje.
Pa i kad smo ljuti na nekoga tko nas je razočarao, riječ je ustvari o nama - toj smo osobi dopustili da utječe na naša očekivanja, od nje smo očekivali nešto što se nije ostvarilo. Ljutnja nije došla od te osobe do nas, nego smo je mi ostvarili u sebi kao određenu reakciju na svoja očekivanja.
Ne možeš nešto očekivati ako prije nisi dao.
Zanima vas kako u deset sekundi možete saznati sve o čovjeku i to iz njegovih usta, a dA ni njemu nije jasno da vam je uopće nešto rekao. Pitajte ga što ljudima najviše nedostaje i kakvih poteškoća ima s njima. Nevjerojatno, opisat će upravo sebe. Nesvjesno otkriva svoje slabe točke, tj ono što sam kod sebe primjećuje kao slabost, jer isto to što mu smeta kod drugih vjerojatno smeta drugim ljudima kod njega, ustvari opisuje postupak rezonancije s drugima, što uvijek proistječe iz njegove vibracije.
Iz svakog razgovora i kontakta možemo saznati neku novu istinu o sebi. I ne samo to. Svi događaji oko nas upozoravaju nas na naše osobine. Sve što nas izbacuje iz energijske ravnoteže, bilo da se radi o osobi, događaju, spoznaji, misli, viče Ovdje je nešto što moraš srediti, samo ako si spreman to uočiti i prihvatiti.
Izbjegavajmo negativne ljude koji nam oduzimaju životnu energiju, optimizam i radost življenja. Ako ipak naletimo na takvog, prihvatimo to kao činjenicu, nešto ne radimo najbolje, zato smo si ga natovarili na vrat, upravo zato da nam to poruči. Svaki je naš razgovor samo monolog s nama samima, ako ga znamo pravilno objasniti.. Bilo što da govorimo drugima, uvijek govorimo najprije sebi. Kad nešto želimo drugima, želimo to ustvari sebi.
Osnova je svega što se događa oblikovanje osobne vibracije. Sve što razmišljamo, doživljavao, radimo, sve se odražava na našoj vibraciji. Bez obzira na to opuštamo li napetost (tako da kritizirsmo druge) ili šutimo i tako se slažemo s onim što je rečeno, sve što se događa izvan ili unutar nas odražava se na našoj vibraciji.
Na kraju ustanovimo da je sve što se događa oko nas nevažno, služi nam samo kao pripomoć za rast. Kad dostignemo taj stupanj odlučno se mijenja i naš pogled na vanjski svijet, a prije svega naš stav o vrijednostima.
Promatramo li situaciju duhovnim očima, u svakom trenutku postoje samo dvojica: Bog i ja. Sve ostalo je iluzija i pripomoć za rast.
Radimo na sebi toliko dok loše ne promijenimo. Radilo se o iskri ljenoj osobnosti jer smo svaku situaciju htjeli iskoristiti da bi ljudi imali bolje mišljenje o nama. U takvim slučajevima dogodit će se pravo malo čudo, ljudi kod kojih smo spomenutu negativnost najviše uočavali nestat će preko noći iz našeg života, ili će se istodobno s nama i oni promijeniti.
Do spoznaje uvijek moramo doći sami. To ne znači bez pomoći drugih ljudi, nego samo da se svar mora skuhati u nama. Moramo je dakle shvatiti i prepoznati srcem i dušom, a ne samo znati.
Takav kakav si, s tim što imaš, ostvari to što želiš!
Kad ne bismo razmišljali po svojem, ne bismo se razlikovali od mnoštva. Sve dok svi jednako razmišljaju, uopće nitko ne razmišlja. Ili tamo gdje svi jednako misle mora da je nešto jako loše.
Ljudi koji se uspiju istrgnuti iz spona svakodnevnice i pogledTi na stvari u ovom svjetlu kroje sudbinu svijeta.
Sve dok tražimo energiju ozvan sebe, možda ćemo je dobiti, a možda i ne. Tako će naše unutarnje stanje ovisiti o potpori drugih. Ako uvijek proizlazimo iz sebe, ne trebamo potporu ni od koga izvana i bit ćemo uvijek pravi.
Jedan on naših velikih ciljeva je da u što više situacija prijeđemo u stanje integriteta, kad ćemo sami potpuno nadzirati vlastitu energiju i nećemo ovisiti ni o kome. To ne znači da prema drugima trebamo biti bezobrazni, suzdržani ili bezbrižni. Baš suprotno. Integritet donosi pouzdanje u sebe. Bezobrazna ili ohola osoba uvijek pokazuje pomanjkanje poudanja u sebe, što proizlazi iz straha.
Što manje stvari tražimo izvan sebe (kod drugih), bolje nadziremo svoj život.
Osim toga, podsvjest je kako se kaže naša riznica ideja, otud odlaze svi bljeskovi, intuitivne misli, želje. Često imamo osjećaj da nam nešto padne s neba, na primjer misao ili nova ideja. Što nas odjednom ošine.
Podsvjest je nekakva potvrda onoga u što vjerujemo, tj onoga što svijest nudi kao istinu. Svi znamo da je samosvijest, odnosno povjerenje u sebe i svoje sposobnosti bitan čimbenik uspjeha, bez obzira na to što radimo. Sad znamo zašto - ako smo doista uvjereni da radimo nešto dobro podsvijest će se potruditi da to i ostvari.
Tajna nije u tome da su u svakom od nas sve vibracije. Od najnižih do neuvjetovanih energija, Kristove svijesti i slično. Želimo li ih doživjeti, najprije ih treba dozvati rezonancijom. Zatim njegovati tu energiju tako snažno da se naša svijest usidri u njoj, po načelu kritične mase, što će dovesti do toga da ta energija postane prevladavajućom vibracijom.
To je jedini način. Mditaciji, jogi i ostalim duhovnih disciplinama cilj je isključiti se od ostalih uvjetovanih energija, usmjeriti svijest prema ljubavi i tamo je držati takomdugo dok se ne zadrži i zatim, kad prestanemo s tim tehnikama, da je iz meditacije prenesemo u svakodnevni život.
Kažu da se čovjek rađa s dva straha: strahom pred jkom bukom i strahom od pada. Sve ostalo dozo emo si sami - ako pustimo svijesti da prihvati taj strah.
Nakon što razbijemo uzorak, počnimo tražiti rješenje i nezadržavajmo se više na pitanjima tipa Zašto mi se to događa? Misli na nemoć, poraz, na nesretnu sudbinu i na osjećaj da smo žrtve, oduzimaju nam volju i energiju i odvraćaju nas od akcije koja je jedini lijek.
Zamislimo si da stojimo usred polja zlatnog žita. Svuda oko nas kamo god dopire pogled vidimo samo žito, nad njim vedro i sunčano nebo. Pritom ponavljamo rečenicu Imam više!
Vjera u budućnost znači živjeti bez straha - danas.
Prepusti se životu kojimte uvijek pravilno vodi, jer ti nudi iskustva koja ti trebaju... Ali uvijek pozorno prati znakove. Kad osjetiš daje došao trenutak, budi najaktivniji.
Drugim riječima, uživaj u životu i prepusti mu se. Kad dobiješ nadahnuće energiju koja uvijek prati želju, više ne razmišljaj, nego upotrijebi tu energiju za korak do ispunjenja želje, odnosno za korak prema cilju.
Kad nešto doista nepokolebljivo želimo i u sebi smo čvrsto uvjereni u ostvarenje, sve sile svijeta streme ostvarenju naše želje. Moramo im vjerovati i prepustiti im se kad nam znakovima ukažu kako ubuduće postupati.
Ostvarenje želje uvijek prati Zakon o životnom poslanju. Istina je da nijedna želja koju imamo nije u nama bez razloga, puno puta već želja sama po sebi ukazuje ili čak neposredno odražava taj zakon. Ako tako gledamo na život doista možemo reći da smo sposobni ostvariti svaku želju koja se pojavi u nama. Možda bi bilo bolje reći svaku želju koja se pojavi u srcu, a ne u umu.
Podsvijest registrira sve misli, a materijalizira samo ono u što najviše vjerujemo.
Cijeli svijet radi po načelu razmjene energija, i ljudi su najprije energijska bića, a tek potom fizička. Ako neštood nekoga želimo ili mu se namećemo, fo je zapravo vrlo slično, nije ono što osoba želi sama. Rješenje je na kraju uvijek između krajnosti.
Recept za uklanjanje brige - budimo usredotočeni na ono što želimo i ne razmišljajmo o stvarima koje nećemo (sumnje, strahovi). Razmišljanje o strahovima zapravo je negativna meditacija.
U Stanju kad je svijest isključena, ne razmišljamo nego nas nosi, otvorena su vrata u podsvijest i najbolji je trenutak da si ponavljamo unaprijed pripremljenu sugestiju ili vizualiziramo određene osobe ili situacije.
Podsvijest najlakše reprogramiramo tako da joj planski predstavljamo, unosimo u nju, određene energije, misli, emocije, koje zatim podsvijest usvoji, naravno ako su te energije dovoljno jake i ako ih druge energije ne isključuju.
Misao mora biti potpuno pozitivna. Želimo li izobilje nećemo reći Nisam siromašan, nego Svega imam dovoljno i život mi dan za danom nudi beskrajno obilje na svim područjima.
Ne radimo li upravo to u životu? Nosimo stvari koje smo već odavno trebali odložiti... Ili radimo slično kao prvi redovnik: iako se klonimo fizičkog dodira s nekim, upravo smo time vrlo jako energijski povezani. Što je važnije?
Budući da je naš cilj usmjeriti život u vrlo visoku vibraciju, važni su prije svega naši osjećaji koji ostvaruju energijsko stanje.
Isus je već davno rekao da otrov ne dolazi iz vana već iznutra. Važno je dakle, što pri tome doživljavamo, a ne samo kako sve skupa izgleda.
Puno nas ne živi ovdje i sada, a još manje u svom srcu.
Uvažimo dakle Isusov savjet Ne brinite se tjeskobno za sutra jer će se sutrašnji dan brinuti sam za sebe. Dosta je svakomu danu njegova zla. Dakle neka svaki dan ima svoju brigu.
Počnimo živjeti u sadašnjosti, u trenutku koji nam nudi sve što nam je potrebno i što želimo.
Ne predbacujmo si zbog grešaka iz prošlosti, jer jednostavno nismo znali bolje. Sad nam je jasno zašto, i ta je spoznaja naša nagrada. Onaj tko tako razmišlja nikad nema neprijatelje, ima samo učitelje. Ne mrzi nikoga nego je zahvalan za dragocjene lekcije koje je od njih naučio. Gledajmo na život kao na kopanje blaga: svaki dan smo mu bliže, a da jučer nismo prokopali rov, danas ili sutra ne bismo došli do bogatstva.
Svaki dan zapamtimo po nečem lijepom.
Franklin: Volite li život? Zato iskoristite baš svaki trenutak, jer to je sve od čega je sastavljen vaš život.
Sai Baba: Ne tratite vrijeme, vrijeme je Bog. Isto je rekao za novac, hranu i energiju.
Sve što opažamo i doživljavamo, uvijek smo sami: proizlazimo iz vlastite vibracije i bilo što da percipiramo oko sebe, samo je odraz toga. Zato istina uvijek počinje sa Ja. Drugi ljudi nemaju nikakve veze s našim doživljavanjem svijeta.
Laž nam nudi iluziju ugođe i prenošenja odgovornosti na druge.
Neki se ljudi čak dobro zabavljaju pričajući o svojim padovima, jer znaju daje život samo igra, koju često doživljavamo preozbiljno.
Što se skriva u nama? Znamo li uopće što osjećamo prema sebi, odnosno u kakvoj smo energiji vibraciji. Ako ne znamo, najlakše ćemo saznati zapitamo li se što sojećamo prema drugima. Način ponašanja prema drugima posljedica je naših osjećaja prema nama samima i obratno.
Odvojite 10 minuta sami sa sobom:
Sjednimo, zatvorimo oči i u tom trenutku ne radimo ništa. Samo budimo sami sa sobom. Onima koji se ne cijene dovoljno to je vrlo bolno iskustvo i tih 10 minuta trajat će unedogled. Neugodne misli i razne bdige izbijaju na vidjelo u smislu Ovo je gubljenje vremena a toliko posla imam danas, što nam onemogućava opuštanje. Umjesto osjećaja ugode iizolacije od vanjskog svijeta, može nas pratiti čak i nekakva grižnja savjesti.
Svakako se kod tog iskustva zapitajmo što osjećamo. Možemo li si uopće dopustiti 10 minuta samo za sebe.
Vi ste Božje dijete i stvoreni ste na njegovu sliku. U sebi nosite sve vibracije tog Svemira, uključujući i Isusove, Budine, Muhamedove, Gandhijeve, Krišnine...te vibracije-kodove svih ostalih svetaca i odvažnih ljudi. Svatko od njih je posvetio život tome da slijedi sebe i pruža ljubav svima. Sve su te energije u vama. Imate srce, intuiciju i dušu u kojima se kriju beskonačna mudrost, ljubav, radost i mir. I to vam je na raspolaganju u svakom trenutku, jer to ste vi, sve ostalo je samo prtljaga koju nosite na putu: vaše nevolje, neugodne emocije, žalost i tuga... To niste vi.
Duboko u sebi ste Bog... Možete li osjetiti veličinu, barem na trenutak.
Slušanje vijesti jedan je od načina kojima u sebe unosimo vrlo neugodne energije, jer nas uglavnom bombardiraju šokantnim i najneugodnijim vijestima. Činjenica je da više od polovice vijesti uopće ne utječe na naš źivot, osim u smislu informacije. To znači da bismo i dalje mogli živjeti baš kao što smo dosad, tj da ne slušamo ništa ne bismo propustili.
Svaki dan mi se u susretu s ljudima dogodi nešto čudesno.
Snaga emocija ne proizlazi iz situacije, nego je definirana snagom, intenzitetom nekog stajališta, uvjerenja koje um zalijepi na tu neutralnu energiju.
Za burnu reakciju najviše smo zaslužni sami. Zato moramo, želimo li ograničiti neugodne emocije koje pri tom nastaju, u taj događaj unijeti energiju opraštanja - najprije sebi. Dakle, ne opraštamo nekom drugom jer se tako i tako ponašao, nego najprije oprosimo sebi jer smo odabrali takvu reakciju (vibraciju).
Osim toga, ne pomaže da opraštamo osobi, jer ćemo se kad dođe do nas druga osoba s istim problemom, naći u sličnoj situaciji. Rješenje je da oprostimo nastaloj situaciji, čime podrazumijevamo sve osobe koje slično reagiraju.
Naše prirodno stanje je stanje mira, ljubavi, veselja, opuštenosti, spokoja.
Potrebno je okrenuti se od energija koje nas truju te otvoriti i prihvatiti energiju srca. Da se to dogodi treba se odreći identiteta (priznanja) koji se temelji na energijama fizičkog svijeta, dakle mazerijalnih i ostLih vrijednosti koje razlikuju ljude. Otvorite srce kako bi prešli na višu vibraciju (što je po načelu kritične mase zamjena uvjetovanih energija s neuvjetovanima).
Moramo se odlučiti hoćemo li ono što nam se događa priznati i prihvatiti i početi mijenjati (to nam daje ogromnu energiju koju smo prije upotrebljavali za skrivanje, pretvaranje) ili ćemo se i dalje praviti kao da je sve u najboljem redu i u sebi trpjeti.
Zakon svemira - sve se vraća kao bumerang.
Veselimo se uspjehu drugih i nastojmo da svi imaju što više, uključujući i nas. Kod takvog pogleda na situaciju oslobodimo se svih neugodnih osjećaja, zavisti, nedobronamjernosti, osjećaja nemoći. Znamo da je nakon susjedova uspjeha koji radi slično kao mi samo pitanje vremena kad će uspjeti i nama. Što je više uspješnih, sretnih i bogatih ljudi, novac bolje cirkulira, više je energije visoke vibracije i više primjera imamo oko sebe od kojih možemo naučiti ili s njima surađivati.
Zabluda je da s našim dobivanjem netko gubi i obratno. Na svijetu nema ograničene zalihe ljubavi, povjerenja i sličnih dobrota da bi čovjek bio prikraćen na račun drugog. Uzrok loših osjećaja smo mi sami, a ne predobro poslovanje susjedova poduzeća. To je u skladu s ostalim spoznajama do kojih smo dosad došli. Želimo li uspjeti moramo preuzeti odgovornost za svoje djelovanje.
Dk se sve podudara s našom unutarnjom zamisli i dok o svemu gajimo radosno očekivanje, na putu smo razvoja. Ako u sebi utišamo onaj dio koji kaže da to možda nije za nas, zakoračili smo na klizak led,
Kako znamo da smo u srcu, odnosno u ljubavi? Kad posvuda vidimo ljubav, prihvaćamo je i izražavamo.
Karma je nezavršen posao upravljanja vlastitom energijom. I kad nas netko tako naljuti da nas izbaci iz ravnoteže, tj da nas dovede u stanje u kojem ne nadziremo svojuenergiju, nego dopuštamo da je nadzire situacija ili druga osoba, taj je događaj istinski poklon koji nam ukazuje na područje na kojem još treba nešto napraviti.
Sedam je sati i dvije minute, već smo loše volje, a zapravo se još nije dogodilo ništa zbog čega bismo trebali imati razloga da se loše osjećamo.
Kad spoznamo svoje slabosti, odlučujemo se gdje ćemo početi raditi na sebi. Kao što je već rečeno, raditi na sebi uvijek znači uključiti energiju srca i pojačati sposobnost bezuvjetnog prihvaćanja.
Primjetit ćemo da se s promjenom u nama mijenja i svijet oko nas. To je i recept da promjenimo okolinu, tj ljude, da nam se više sviđaju. Budući da svatko mora živjeti prema svom uvjerenju, najlošije rezultate postižemo ako od drugog pokušavamo napraviti svoju kopiju, kako bismo bolje odgovarali jedno drugome. Tajna je u priznavanju i razumijevanju. Kad prihvatimo čovjeka takvog kakav zapravo jest, i uživamo u njemu, našli smo svoju sreću.
Izdvojimo još ponešto o razočarenju. Zapitajmo se tko nas je u životu razočarao. Neprijatelj? Ne. Susjed koji živi u istoj ulici i s kojim se samo pozdravljamo nekoliko puta tjedno? Ni on. T su uvijek ljudi koji su nam najbliži - jer od njih nešto očekujemo. Naravno da smo te zasluge zbog kojih smo razočarani uvijek pripisati njima. Možda nam nije jasno kako u tom slučaju možemo preuzeti odgovornost. Jednostavno - ne zahtjevajmo i ne očekujmo toliko od ljudi.
Ljudi nisu loši. Arogancija, zavist, ljutnja, otvoreni napadi - samo su poziv u pomoć. Kad nas tako netko napadne u pozadini je najčeće strah da će nešto izgubiti.
Viši stupanj, koji nam pomaže da nikad u životu ne krivimo druge za svoju sudbinu te da nikad više ne budemo razočarani ljudima i događajima, potpuno je prihvaćanje života takvog kakav jest - bez predrasuda i očekivanja.
Naš identitet je povezan s energijskim stanjem svijesti koji doživljavamo u sebi, a ne s izrazom energije u vanjskom svijetu.
Sve što čovjek govori odraz je njegovog energijskog stanja, tj vibracije: kad bi ta osoba živjela u srcu, nebi joj palo na pamet da nekog kritizira jer bi u svakom vidjela samo Božje svjetlo i bezgraničnu ljepotu.
Tajna je u uživanju u svakom trenutku: dakle na putu i na cilju.
Zato si zapišimo svaki cilj koji želimo dosegnuti. Zapišimo si također što ćemo napraviti s njim kad ga ostvarimo. Budimo svjesni svoje želje i kad postignemo cilj sjetimo se kako jako smo ga željeli postići i čega smo se sve morali odreći radi toga. Ne dopustimo da nam neki drugi, novi cilj, koji se odjednom prikrao u naše misli, oduzme radost i opet nas odvede na početak - niva želja, težnja, odricanje, sanjarenje - nego potpuno uźivajmo u dostignutome.
Želje koje izviruniz srca ili duše nazočne su gotovo stalno, iako su više u pozadini. Za njih imamo nekakav sudbinski osjećaj, osjećamo i veliko oslobođenje velike količine energije i rast.
I kad promijenimo područje razmišljanja i djelovanja, ili kad prođe određeno vrijeme, ta nas želja prati, u svim područjima se može uklopiti u sliku. Dakle, ni jedno područje našeg života ne isključuje tu želju. Možemo je isto tako potisnuti u sebi, um je u tome pravi stručnjak.
Zar moramo najprije pogledati smrti u oči da bismo mogli cijeniti čudo što se zove život?
Doći će vrijeme kad ćemo biti spremni dati sav zarađeni novac da bismo povratiki zdravlje koje imamo sad.
Ne riskirajmo sve dobrote koje imamo u želji zanzaradom i novcem. Istinski bogat i sretan čovjek je onaj koji ima sve, ne samo novac.
Prepoznamo li da smo duhovna, energijska bića čija se energija odražava u obliku materije, te da sami stvaramo svijet u kojem živimo, ustanovit ćemo da nam određena bolest samo priopćava opažanja o našoj energiji. Bolest je jedno od oruđa za učenje kojima otkrivamo svoju svijest, odnosno opažamo gdje je trenutačno naša životna energija.
Tako naše tijelo postaje zemljovid onog što se događa s našom svijesti, i posljedično tome, s našom energijom.
Bolest je energijska smetnja koja se odražava na našem tijelu.
Unutarnja energija, katkad uz pomoć vanjskih pomoćnika iznova omogući tijelu da počne stvarati zdrave stanice, tj da opet uspostavi energijsku ravnotežu.
Sva vanjska pomagala mogu pomoći, ali se često dogodi da će se situacija ponoviti ili je uopće nećemo riješiti ako u sebi ne promjenimo način razmišljanja, osjećanja i ponašanja.
Energija koja liječi su vjera, nada i povjerenje u ozdravljenje. Ako to ne nađemo u sebi, mogu nam pomoći liječnici ili iscjelitelji. Vjeruju li oni u naše ozdravljenje, možemo se osloboditi strahova, prepustiti se i priključiti se na njihovu vjeru i povjerenje.
Prednost je liječnika što znaju postaviti izuzetno točnundijagnozu, iako se bolesnikom ne bave (dovoljno). Ne dolaze s njim unrezonanciju i ne obraćaju posebnu pozornost energijskoj ravnoteži u pacijentu.
Vrlo su dobri u odstranjivanju ili operiranju oboljelih tkiva, dok iscjelitelji usmjeravaju veliku pozornost na uspostavu stanja energijske ravnoteže u tijelu i stoga su brižniji i puni ljubavi, uspostavljaju veću rezonanciju s pacijentima.
Odlučujući čimbenik ozdravljenja upravo je ta briga puna ljubavi koju pacijent prima od liječnika, iscjelitelja, tj od bilo koga drugog ili bilo čega drugog.
Kad pacijent dobija energiju od liječnika ili iscjelitelja pacijent se otvara drugoj osobi pomoću energije vjere, nade i povjerenja, od koje zatim može pomoću rezonancije i opuštanja vlastitih napetosti preuzeti dovoljno energije da se oslobodi strahova i briga, te se prepusti, čime prenosi teret iskustva na tu osobu. Čak je i Isus govorio Tvoja vjera te je ozdravila, a ne ja.
Ponekad nam pri ozdravljenju pomažu osim ljudi i vanjska sredstva koja nam svojom posebnom vibracijom pomažu uspostaviti skladan odnos u sebi. Ili u njima pronađemo onu nužnu energiju na koju možemo projicirat svoju vjeru, nadu i povjerenje. Puno je ljudi ozdravilo s izmišljenim placebo lijekom. Kad se uvjerimo da će nas neka stvar izliječiti, opteretimo je odgovornošću za naše zdravlje. Što više u nju vjerujemo, preostaje nam sve manje briga i strahova. Tako se čak zna dogoditi da je bolest izliječena u trenutku kad se odlučimo za neki način izlječenja u koji neograničeno vjerujemo, ili kad se odlučimo za liječnika ili iscjelitelja u kojeg neograničeno vjerujemo. Sve što je potrebno za uspjeh jest očuvanje te vjere, nade i povjerenja.
Ovdje dolaze do izražaja ljudske osobine liječnika ili iscjelitelja. U svakom kontaktu s njim pacijent će tražiti potvrdu svoje vjere u njega. Sve dok bude uvjeren da se liječnik ili iscjelitelj dobro brine za njega, stanje će se poboljšavati.
Tajna je dakle u tome da nađemo objekt povjerenja s kojim smo zatim u rezonanciji.
Zajednička je svim ozdravljenjima dakle, ponovna uspostava stanja vibracije u tijelu koje je postojalo prije bolesti. Svaka bolest je neonski natpis koji nam jasno i glasno poručuje Nešto u životu radiš jako loše, otkrij to i promjeni.
Bolesti su prema tome pomoć na našem putu do ostvarenja životnog poslanja, a ne kazna. Stoga je jako dobro da ustanovimo kakvu nam poruku nosi svako bolesno stanje i kako ga možemo što prije premostiti.
Kako misao utječe na bolest?
Akne nastaju ako se nedovoljno volimo i ne prihvaćamo se. Alkoholizam je posljedica osjećaja ništavnosti, krivnje, neprimjerenosri i odijanja sebe. Pretjerani apetit prouzročen je strahom, potrebom za sigurnošću i osudom emocija. Glavobolje nastaju jer se ne cijenimo, previše smo samokritični i bojimo se.
Ako je um nešto stvorio, pozitivnim afirmacijama to može i uništiti.
Druga istina govorimo umjerenosti - jedimo i radimo sve ostalo prema vlastitom osjećaju. Kaže li nam netko da nešto nije zdravo i samo zbog toga više ne jedemo tu hranu, odričemo se tog iskustva. Ootisnuta želja nikad nije rješenje.
Tijelo nam samo govori što želi i što prihvaća, a što ne, i čak kad, tj u kojim situacijama. Treba ga samo promatrati i osluhnuti. Veći je problem u tome da smo već tako navikli ili čak ovisimo o hrani da se ne možemo odreći nekih prehrambenih navika.
Kod konzumiranja hrane važno je da smo svjesni kako hranjenjem dobivamo energiju. Da bi tijelo moglo preuzeti energiju iz hrane, moramo je najprijepoštivati. Zato koristi molitva prije obroka. Ne radi se samo o izrazu zahvalnosti, uživanje hrane time postaje sveti obred na osnovi kojeg tijelo kvalitetnije preuzima energiju koju nam hrana daje.
Odreknimo se jela nakon 18 sati, tako će se tijelo tijekom noći odmoriti i neće morati raditi, pa ćemo ujutro biti odmorniji.
Tijelo je hram naše duše , što znači da se duhovno (osobno) ne možemo razvijati ako je naše tijelo bolesno, jer je sva naša pozornost usmjerena u ozdravljenje, što zahtjeva i golemu energiju.
Sai Baba kaže Na tijelo gledaj kao na Božju riječ koja je postala meso. Gledaj ga kao na hram Božji koji treba njegovati s ljubavlju da bude vrijedno Boga. Nemoj zamjeniti hram s njegovim stanovnikom, dušom. Vidiš kako si neuljudan kad tijelo izjednačuješ s Bogom, tj s dušom. Njprije zamjenjuješ kuću s vlasnikom, drugi put sa stanarom. Zato nije ničudno da umjesto vlasnika visiš samo zidove.
Tijelo služi da se duša uopče može izraziti. Kad su pitali Isusa tko je zgriješio da se dijete rodilo slijepo, dijete ili roditelji, odgovorio je Nitko, dijete se rodilo slijepo da se objave djela Božja na njemu.
Dakle namjera rođenja nesavršenog djeteta bila je da ljude, preko jere i poećanog povjerenja, dovede u doticaj s Bogom, a ne kazna, patnja i slično.
Kad se približimo životu po prirodnim zakonima, povečat će se naša životna energija. Zato počnimo i fizički u životu raditi ono što želimo, a ne ono što mislimo da moramo raditi, pa će cijeli svemir biti na našoj strani.
Razmislimo o situacijama koje nas odvode s kolosjeka. Osvijestimo ih što više.
Oprostimo našim roditeljima jer je puno naših situacija povezano s njima. Ako oprostimo roditeljima i sebi, oprostitćemo i svim ljudima, jer svi s kojima imamo problema spadaju u kategoriju našeg oca ili majke. Naučimo li oprostiti njima, tako ćemo i svima.
Promjenimo uzroke želimo li promijeniti posljedice.
Glavobolja nam poručuje da se negdje u nama, ne nužno u glavi, događa nešto neuobičajeno. Hoćemo li to izlječiti tako da umrtvimo svoj kontrolni živčani sustav da nas više ne upozorava? Događa se upravo to. Ili u poduzeću, poslovni se parneri međusobno ne razumiju. Hoćemo li problem rješiti ako isplaniramo raspored sati tako da se tijekom dana nikad ne sretnu?
Rješavanje uzroka obično zahtjeva više energije, ali je konačno. Za rješavanje posljedicy potrebno nam je manje truda, ali tome nigdje nema kraja, a situacija se može stalno pogoršavati.
Ponekad se dogodi da ne možemo rješiti ni uzrok ni posljedicu, što je puno puta povezano s drugim ljudima. Ne dopustimo da nam vibracija padne nego održimo skladno i motivirajuće raspoloženje.
10% u mojem životu ovisi o tome što mi se dogodi, a 90% o tome kako reagiram na događaje.
Emocionalna inteligencija znači samokontolu, osjećaj samoodgovornosti i mogućnost rađanja povjerenja u drugim ljudima.
Srce, duša i intuicija nikad ne sude, samo prihvaćaju i časte život takav kakav jest. Kad zauzmeš neki stav, bilo kakav, to je znak da si zatvorio srce. Ljubav je zajednički predstavnik neuvjetovanih energija. Nakon opuštanja napetosti prelazimo u fazu kad se počne otvarati srce, kad pozornost usmjerimo na sebe i počnemo graditi identitet na osnovi unutarnjeg svijeta.
Bez obzira na to gdje smo i u čemu smo, budimo većinu svoje energije u secu i duši. Uživimo li se u emocije drugih da suosjećamo svom svojom energijom, zna se dogoditi po načelu rezonancije, da privučemo na sebe sve strahove i brige te osobe. Posljedica će biti da ćemo osjećati doista kao i ta osoba, ali ćemo time izgubiti vlastiti integritet i vlastitu energiju: sad ćemo umjesto jednog nesretnika imati dva. Tu osobu možemo i tješiti, što neće pomoći, jer joj nije potrebna utjeha, nego pomoć i primjer (energija), da iz niske vibracije prijeđe u višu.
Mediji imaju u rukama naš život - sve dok ih slijedimo. Upitajmo se što bismo propustili ako ne bismo čitali novine i gledali vijesti. Sve što je važno saznali bismo slijedeći dan na poslu ili kod frizera. A to bismo vrijeme mogli isjoristiti za sve ono za što nam nedostaje vremena.
Kad bi se svi ljudi držali onog što imaju, umjesto da pokušaju nešto novo, ne bi bilo razvoja.
Danas je najvažnija stvar visok stupanj svijesti, a ne uvjeravati ljude da se s nama slože.
Uopće ne možemo pozitivno djelovati ako nas je strah. Kad otkrijemo usko grlo koje nas zabrinjava, poboljšajmo ga, a time ćemo poboljšati i cijelu stvar.
Rješenje je za sve strahove probuditi u sebi energiju vjere, nade i povjerenja. Naučimo se vjerovati se i, životu i Bogu. U ljubavi nema straha, jer čista ljubav tjera strah.
Razgovarajmo o bitnim stvarima samo s ljudima koji nas razumiju. U takvim razgovorima ćemo po načelu rezonancije, kad smo svi oduševljeni idejom, možda dobiti dodatnu eneegiju, koja nam je još potrebna da svladamo kritičnu masu i počnemo djelovati.
Jesu li naše tri posljednje kupnje bile nužne za život? Nemamo toliko novca da bismo kupovali sve po redu. Zašto smo onda kupili sve te svari. Jer nam se jednostavno sviđaju. To su emocije.
Mislimo da kad ispunjavamo tuđa očekivanja i želje podižemo vlastitu vrijednost, što nije istina.
Prevelika vezanost za roditelje uzrok je i preslikavanja njihovih navika, načina govora, hoda pa i razmišljanja. Roditelji s jedne strane žele dati sve najbolje, a sdruge strane žele napraviti svoju kopiju, a s treće boje se da će izgubiti ljubav djeteta.
Najučinkovitiju tehniku najlakšeg raščiščavanja s roditeljima ponudio je Keller: Zamislimo si da jedan od roditelja stoji ispred nas. Sjetimo se svega što nam kod njega smeta. To se pokaže kao tamni oblak oko čovjeka. Sad počnimo kroz srce udisati tu tamnu maglu udišimo kroz nos i izdišimo kroz usta. Kad izdahnemo zamislimo da umjesto tame natrag šaljemo čistu zlatnu svjetlost.
Jedini je način da zagrlimo roditeljske sjene najprije u sebi ostvariti vrlo visoku vibraciju lijepih energija koje će zatim obgrliti neugodne energije koje zamišljamo kod roditelja.
Istinsku ljubav možeš spoznati samo upijanjem teme roditelja, sve dok ne stediš odnose sa svima nećeš spoznati pravu ljubav.
SVI TI LJUDI KOJE SUSREĆEMO SAMO SU PREDSTAVNICI JEDNE OD ENERGIJA NAS, RODITELJA ILI BOGA (autoriteta).
Možda bismo tu tehniku mogli primjeniti i kod svoje djece? Time razriješimo gdje završavamo mi, a gdje počinju djeca, tj postavimo granice.
Akcija je uvijek najbolji lijek za brige i strah.
Keller kaže da je briga zapravo negativna meditacija zato onima koji ne znaju kako meditirati predlaže: Postupite isto kao i s brigama, samo budite usmjereni u pozitivan rezultat.
Ako ne znaš kamo ideš, nećeš tamo ni doći. Prepuštamo se često vanjskom svijetu da nas vodi i usmjerava svojim mislima i manipulacijama, a onda odjednom shvatimo da ne putujemo u smjeru koji smo si postavili, prepuštamo se slučajnosti i čekamo na povoljnu priliku da nas dovede na željeni put. To se događa jer si ne postavljamo jasan cilj, tj ne slijedimo ga. Kad si odredimo cilj i zacrtamo put do njega, odrecimo se barem trenutačno onoga što nam smeta na putu do cilja i ustrajmo u odluci da ga dostignemo.
Uživamo li u životu, put do cilja je pustolovina, a ne muka. Naučite se motivirati i svaki posao obavite s veseljem. Paulo Coelho: Na život možemo gledati kao da smo nesretna žrtva bezobraznog lupeža ili kao pustolov koji traži svoje blago.
Moramo potražiti inspiraciju u prvotnoj energiji. A dobit ćemo je tako da ponovo doživimo inicijacijsku energiju te tako opet osjetimo moć i motivaciju, ako nas u svemu ne prekine um svojim "puno važnijim zadaćama".
Naše želje nisu jednake željama drugih ljudi, zato se i putevi do cilja razlikuju. Ako naše djelovanje nije u skladu sa željama i zamislima koje gajimo duboko u sebi, nego to radimo iz bilo kojeg drugog razloga, nikad nećemo biti tako poslovno uspješni i sretni kao što smo bili inače. Svatko ima svoj put koji je za njega jedini pravi. To su stvari koje jednostavno možeš napraviti samo ti, i umjesto tebe ih ne može napraviti nitko drugi (radi se o životnom poslanju).
Kad želimo nekog kopirati trik je uvijek u tome da razmišljanje, osjećaje i djelovanje nekog drugog prilagodimo sebi. Sve skupa mora biti naša želja, pobuda proizlazi iz našeg srca, a ne iz dokazivanja i uspoređivNja s drugima.
Samo je jedan prijatelj vjerovao u mene - ja sam.
Danas je takvo vrijeme da je potrebno iskazati se na svakom koraku, a ne izgubiti se u prosječnosti. Opažajmo život oko sebe.
Najveća prepreka na putu do cilja je odgađanje, nije da ne znamo što učiniti, nego izgovor da još nije pravi trenutak. A najtragičnija rečenica koju možemo čuti Eh da sam tad odlučio drugačije.
Prva čaša je vjera. Kad je napunimo do vrha počinje se puniti čaša mogućnosti, tj potencijala koje je vjera aktivirala. Njih je potrebno iskoristiti do kraja da bismo došli do akcije. Kad nju napunimo počinje se puniti čaša rezultata, a kad napunimo i nju, sadržaj se počinje prelijevati u čašu života.
Ženski pol predstavlja intuiciju, znanje tjmponašanje i skriva u sebi odgovore, iako nema snagu da izvrši aktivnost, ima cilj viziju i plan ali nema mogućnost realizacije.
Muški pol nema taj plan intuiciju nego sposobnost snagu djelovanja. Ako ove dvije energije nisu u ravnoteži ne daju rezultate. To je prijelaz iz polarnosti dvojnosti ili suprotnosti u jedinstvo, u ljubav. NE ZABORAVIMO DA SMO DOŠLI NA ZEMLJI SPASITI SAMO JEDNU DUŠU - SVOJU.
Osoba koja je za nas prava odgovara prije svega dvama mjerilima:
Njen izgled pomoću kojeg tražimo novi identitet i to je partner koji u nama može otkriti uzorke na osnovi kojih ćemo se dalje razvijati, omogućuje nam da se otkrije naš pravi karakter i nudi nam priliku da na njemu vježbamo praštanje, neuvjetovanu ljubav i duhovni rast. Tako životni partner postaje krasan učitelj. Idealnog partnera o kojem smo sanjali u mladosti nema. Takav bi morao reagirati na naša očekivanja upravo onako kako smo mi zamislili. Tako bi se izgubila osnovna namjera: otkrivanje skrivenih kutaka osobnosti i upozorenja na područjima gdje naša energija još nije u ravnoteži i harmoniji
Kad su dvoje zaljubljeni, energijski su priključeni jedno na drugo, zato se s vremenom udaljavaju od temeljnog izvora energije - Prirode. Kad tako jedno drugo iscrpljuju, pokupe svu energiju, ostanu bez nje, jer su se već odavno odvojili od osnovnog izvora te su se napajali jedno od drugog. Tako u njihovom zajedničkom životu dolazi do zapleta i sve se zajedno okrene u borbu za energiju, štoje vidljivo po svim sporovima i nesuglasicama.
U ljubavi vrijede isti zakoni kao i za sve - što daješ to i dobivaš.
Zašto je potrebno uskladiti se s energijom novca? Ima ljudi koji naprosto ne teže velikom bogatstvu. To međutim ni izdaleka ne znači da je njihov odnos prema novcu uravnotežen - što je cilj želimo li nadzirati svoju životnu energiju.
Važan je naš odnos prema novcu i materijalnom, a ne novac ili materijalnost sami po sebi.
Novac je učitelj koji nikad ne laže i pokazuje nam gdje naša energija još nije u ravnoteži, te kako slušati tu energiju i neuvjetovano je prihvatiti. Novac uvijek slijedi životnu energiju pojednca i simbolično nam pokazuje njeno protjecanje, tj zastoje.
Materijalno blagostanje i imati puno novca nije konačni cilj, nego međustanica. Ako želimo preskočiti stepenicu ili ako se vraćamo na nižu - ne rastemo.
Novac nije sam po se bi svrha, nego ima dvije vrlo važne uloge: pokazuje što se u nama događa i njime financiramo svoje stvaralaštvo. Svi ga imamo toliko da podirimo svoje obaveze i ispunimo svoje iskonskr želje. Ai to dolazi na red tek kad snjim uspostavimo harmoničan odnos.
Počnimo se prema njemu tako i ponašati, prihvaćati ga i voljeti. Želimo li da nam novac služi, moramo ga dati od sebe, ali za stvari koje podupiru rast. Nećemo ulijevati vodu u posudu koja curi, tako je i sa novcem. Najprije zaštite postojeći imetak. Zaštitite sve ono što vam donosi novac, npr posao. Analizirajte za što ga trošite, a pregledajte i sve strahove povezane s novcem i njihovo rješavanje.
Zakon zarade kaže da se bogatstvo najprije ostvaruje u umu. Često je život samo igra koja se režira u našem umu. Ako se ne vidimo bogatima, podsvjest još nema jasnu sliku u kojem smijeru treba djelovati. Pred sobom ima sliku nekog prosječnog, koji ima svoje dnevne strahove. Budući da nema nikakve druge energije i vizije, te slike prevladavaju.
Ako ne želimo u budućnosti biti u financijskim poteškoćama, počnimo danas odvajati novac na poseban račun. Ako nam posao koji obavljamo ne donosi dovoljno novca potrebno je u vezi s tim nešto napraviti. Ili povećanje primarne zarade ili oplemenjivanje već zarađenog novca.
Družimo se s ljudima koji obavljaju slične zadatke i koji u njima uživaju, te pustimo da prenesu svoje oduševljenje i na nas. Možda nam neće odmah povisiti plaću, ali u svakom ćemo slučaju postati sretniji i veseliji, i to ne samo u poslu, jer se energija u kojoj smo osam sati dnevno prenosi i na ostala područja.
Bogati koji su toliko imućni da radi novca nebi trebali više nikad raditi, rade iz drugih razoga - posao im je izazov, dokazivanje, ispunjava ih, čini ih aktivnima, on im je identitet...
Najbogatiji su oni koji uspiju svoje znanje najbolje unovčiti. Poznati milijunaš rekao je da mu je znanje zbrajanja do pet bilo sve što mu je trebalo u poslu, kupio je za dva i kasnije prodao za pet.
Uzmimo deset minuta i zapišimo sve što nam padne na pamet kad razmišljamo o novcu i bogaćenju. Odaberimo najneugodniju ideju, vjerojatno će ona biti povod za sve ostale koje iz nje proizlaze, i promjenimo je u pozitivnu afirmaciju, ali tako da neuvjetovano vjerujemo u nju. Ponavljajmo je ujutro i prije spavanja. Kad podsvijest usvoji tu novu misao, svaki put kad na to pomislimo, obuzet će nas radosni i ugodni osjećaji. To znači da smo usvojili novi pogled. Sad možemo naprijed. Opet pregledajmo popis i ustanovimo kakve smo stvari uz spomenutu misao promijenili, ponekad promjena samo jedne takve misli riješi cijeli niz prepreka.
Trošenje je često povezano s traženjem identiteta, s opuštanjem napetosti i traženjem rezonancije.
Neka nam cilj bude novcem kupovati uvijek više, a ne imati uvijek isto novca.
Imetak se može ostvariti samo od onoga što od zarađenog ne potrošimo. Nije važno koliko zaradimo, nego koliko nam ostane. Kad investirate ne zaboravite na likvidnost, tj na stalnu mogućnost raspolaganja novcem.
Važne su misli, bolje je sat vremena razmišljati o novcu, nego mjesec dana raditi za njega.
Što radosnije očekivanje izgradimo prema odašiljatelju, više ćemo njegove energije privući. Zato je veoma važno da se otvorimo samo prema ljudima kojima vjerujemo, inače ljudi na nas mogu prenjeti svoju lošu energiju. Drugim riječima mogu nas iskoristiti za otpuštanje vlastite napetosti.
Što je prvobitni uzrok svakog našeg uspjeha ili neuspjeha? Životna energija. Sve u životu je bitka za energiju.
Fakultet je koristan jer nas nauči selekciji, kako iz niza informacija odabrati najvažnije, brzom učenju, te prilagođavanju novim situacijama. Učenje nikad ne prestaje.
Cilj svakog našeg djelovanja je vratiti se u srce, naći Boga u sebi i sa svakim udisajem i izdisajem živjeti tu energiju.
Što više vremena proživimo u određenim osjećajima (žalosti, mrzovolji, patnji, osjećaju žrtve) teže ćemo se iz njih iskopati. Na svijet oko sebe gledat ćemo kroz te osjećaje, moći ćemo biti rezonantni samo sa sličnim vibracijama i zato će nam se svijet oko nas činiti onakvim kakvim ga budemo doživljavali u svojoj nutrini. Tajna je u tome da se nije promijenio svijet, barem ne tako kako ga mi vidimo, nego smo se promjenili mi.
RODITELJI NAS PODSJEĆAJU KAKVE NERAZRIJEŠENE ENERGIJE NOSIMO U SEBI, A ODLUČILI SMO SE DA ĆEMO IH U OVOM ŽIVOTU DOVESTI U RAVNOTEŽU I POMAKNUTI SE NAPRIJED.
Samo treba slijediti sebe i s povjerenjem gledati u novi dan.
Sai Baba kaže: Što nam pomaže globalno obrazovanje ako njime ne možemo uspostaviti vrijednosti? Ako je srce čisto, u karakteru se to odražava kao ljepota. Ako se u karakteru odražava ljepota, kod kuće je mir. Postižemo li mir kod kuće, u narodu postoji red. Kad postignemo mir među ljudima, slijedi mir u svijetu.
Zakoni napisani u vedskim zakonima predstavljaju:
- vezu između misli i vremena
- svijest o svakom trenutku sadašnjosti (karma- posljedica prijašnjih djelovanja, riječi i misli)
- uporabu mantre kao sjemena pozitivnog mišljenja.
Moramo premostiti egoistične vizije zbog kojih smo zarobljeni u regionalnim, nacionalnim, rasnim i socijalnim kalupima te u ukalupljenim razmišljanjima. Treba premostiti ograničenost svojih misli i razmišljati o svim ljudima kao o jednoj voljenoj obitelji. To ćemo postići ako si budemo međusobno pomagali.
Cilj je da se probudimo i spoznamo da Svemir i čovjek kao njegov dio, imaju puno važniji smisao i zadaću nego što smo toga možda svjesni. Premda su ljudi često previše usredotočeni na sam događaj, umjesto na poruku koju on nosi.
Kakav bi trebao biti duhovni čovjek koji se približava Bogu? Cilj nije izvoditi tehnike, nego ljubiti jedan drugoga. Ako to ne radimo, udaljavamo se od cilja bez obzira na sve ostalo.
Želimo li doživjeti čuda, najprije ih moramo željeti i vjerovati u njih, a zatim ih početi prepoznavati u svakodnevnom životu. Najlakše ćemo doživjeti čudo, ako se suočimo sa životom i s ljubavlju prihvatimo kao dar svaku situaciju i iskustvo koje život donosi.
Na svijetu postoje samo dvije životne sile - ljubav i strah. A tamo gdje je prava, neuvjetovana ljubav, nema prostora za strah.
Ne boj se neznanca, jer ti donosi poruke iz Božjeg kraljevstva.
Danas zaključujem da me je baš svaka problematična situacija klesala i pripremala za nove zadaće, kojima inače ne bih bio dorastao.
Svatko ima svoju individualnu istinu koju treba poštivati.
Ti si ovdje da spasiš samo jednu dušu - svoju. Bavi se sobom, a drugima samo kad te zamole za pomoć. Ako te ne zamole, imaj samo otvoreno srce, voli ih i vjeruj da će si moći sami pomoći.
Novac samo osnažuje unutarnje stanje.
U neugodnim situacijama potrebno je ostati čvrst i ne dopustiti da se strahovi sugovornika rezonancijom prenesu na mene. Sve što je u takvim situacijama potrebno jest ostati u svojoj energiji.
Do sad sam mislio da je životni cilj povezan s aktivnosti opuštanja napetosti, a posljednjih sam godina spoznao da nema većeg užitka od bezgranične moći stvaralaštva. Ta energija daje ti moć da počneš vjerovati i u druga čuda.
Ne sili stvari niti ih koči, nego vjeruj i pusti Stvaratelju da ostvari svoj plan.
Jedna od standardnih kušnji svemira da pri svakom prelasku u novu vibraciju dobivamo konačnu kušnju kojom potvrđujemo tu vibraciju, položimo ispit, ili je pak poništimo, padamo natrag, dok doista ne budemo nepokolebljivi u nekoj energiji, vibraciji. To je znak da smo je doista usvojili i možemo se pomaknuti naprijed u novu.
Smisao bolesti uvijek je u unutarnjoj promjeni. Bolest nam ukazuje na smetnju u našoj životnoj energiji. Svijet izvan nas samo sumbolično predstavlja svijet koji se odvija u nama. Um nije uvijek graditelj.
Uvjerio sam se da ljudi nemaju slobodnu volju kojom nadziru svijet, nego da je sve skupa samo dio velikog Stvoriteljevog plana. Sve dok naša volja proizlazi iz intuicije i podudara se s našim životnim poslanjem, imamo doista osjećaj da možemo na nju utjecati. Kad to nije tako situacija se mijenja.
kad se osvrnete unazad na sva svoja dostignuća shvatit ćete da vam je u životu uspjelo i da ste doživjeli veliki Božji blagoslov. Odlučite se , nemojte silit po svom, počnite vjerovati i prepustite se Bogu da se pobrine za vas. To je faza opraštanja i istovremeno i faza prepuštanja, kad prestanete silitimokolnosti, nego samo dopustite da se dogodiNjegova volja.
Kad smo u srcu samo dopustimo da Bog djeluje kroz nas.
Smisao bolesti je u promjeni, treba nešto promjeniti i zatim se toga i držati. Loše zdravstveno iskustvo više je iskustvo povjerenja i prepuštanja, nego iskustvo bolesti.
Važno je odabrati pravu energiju u pravom trenutku. Nemojte se prepustiti pesimizmu i okrenuti se od radosti te tako dopustiti strahu da vas razdire, čime vi potpuno pogriješili smisao bolesti. Bit je: kad se želiš naći u nekoj energiji, počni je živjeti. Ti sam...i to još istog trenutka! Ništa u životu toliko puta ne radimo upravo suprotno: umjesto da se prihvatimo stvari koje u nama pobuđuju radost, kad smo loše volje, izgubimo se u strahu i brigama.
Upravo je u tome smisao slobodne odluke koja nam je dana da odaberemo neku energiju tad kad nam nedostaje. To je milost Svemira i istovremeno velika lekcija koju treba usvojiti: ništa ne treba tražiti izvan sebe, nego se okrenimo sebi, vjerujmo, odaberimo i probudimo u sebi sve što želimo imati. To je ujedno i odgovor na stari mit o tome kako pretvoriti olovo u zlato (što je simbolično prijelaz iz niske u visoku vibraciju.
Kad jednom počnemo živjeti tu spoznaju, život nam postaje ništa manje od lanca čuda. Budući da iskustva više ne silimo niti ih zadržavamo naš se život počne odvijati bez utjecaja uma. Zato kušnje možemo doživljavati puno radosnije i bezbolnije, a istodobno usvajamo i mudrost (uskladimo se s vibracijom) koju nam donosi iskustvo.
Postanite svjesni da niste vi ti koji mijenjaju ljude, nego djelujete kao svjetionik koji na sve svijetli slično, samo tu svjetlost netko iskoristi da jasnije vidi put, a drugi je ni ne zamjeti, pa je ne može iskoristiti.
Čovjek navečer umre da bi se ponovno rodio. Svakim se udisajem ponovo rađamo i izdisajem umiremo. Imamo priliku da pri svakom novom udisaju, iz trenutka u trenutak prelazimo u višu vibraciju.
Samo su dva načina kako gledaš na život i živiš ga: u prvom ne vidiš čuda nigdje, u drugom ga percipiraš na svakom koraku - jer je sve samo jedno čudo.
Život je tu i sada. U nama samima.
Budimo zahvalni za sve. Ćak i za novi udisaj, jer svaki trenutak doživljavamo milost stvoritelja. Nije važno što je bilo, što će biti za pet godina, niti što radi susjed tamo vani s novim automobilom. Važni smo mi... Ovdje i sada, i najviše što možemo učiniti za druge naš je primjer. Postanimo prototip sretnog čovjeka i širimo tu vibraciju na sve ljude.
Ne bavimo se previše teškim pitanjima o svojoj sudbini, da ne zaboravimo živjeti, vjerujmo da ćemo kad za to dođe vrijeme sve saznati.
Zemlja je škola sastavljena tako da smo jedan drugome učenici i učitelji. Clj je škole spoznati sebe i pomaknuti se u stanje neuvjetovane ljubavi i prihvaćanja, tj u višu vibraciju. Vanjski događaji su samo jasan odraz onoga što se događa s osobom. Ako netko ne zna što se događa u njemu, može pogledati svijet oko sebe, bilo što da vidi i što pri tom osjeća zrcalo je situacije i energije koje trenutačno djeluju u njemu.
zemlja je i škola koja služi rastu duše, a ne osobnosti. Zato djelatnosti koje omogućuju rast duše mogu biti strašne ako ih promatramo s razine osobnosti. Ali kad šire pogledamo, uvidimo da je sve što se događa djelo velike ljubavi i suosjećanja.
Ljubav se rađa iz prihvaćanja svega, ne iz negiranja, neodobravanja, odnosno popravljanja stvari koje ti se ne sviđaju. Kad jednom sudiš i zauzmeš određeni stav o nečemu, to je znak da si se pomaknuo iz srca, i u tim energijama suprotnosti nemoguće je naći mir i sklad.
Ljubav je neuvjetovana energija koja povezuje i ujedinuje sve energije. Odnosno, ne traži suprotnosti, nego dopušta da se stvari dogode. Put do ljubavi je put u jedinstvo, odnosno u prihvaćanje. Putovanje duše u jedinstvo prate neka zapažanja, podjelit ćemo ih u deset skupina.
1. Vanjski je svijet odraz unutarnjeg svijeta
Budući da su vanjski događaji najčešće samo jasan odraz onog što se događa u ljudima, nitko nije žrtva, događa li se u životu osobe bilo što što joj se ne sviđa, to je samo odraz onoga što se odvija u njoj. To znači da će se vanjske okolnosti promjeniti samo kad osoba promjeni odnos, tj energiju u sebi, prema sebi i prema drugima. Takva je priroda Škole misterija na Zemlji.
Kad se osoba promjeni , cijela se okolina prilagodi toj novoj vibraciji. Ako se ljudi koji su dotad bili dio života te osobe ne uspiju promjeniti, tjprilagoditi novim odnosima, odlaze i dolaze novi ljudi koji su usklađeni s novom vibracijom.
Svemir je izgrađen tako da djeluje nepogrešivo, ne moze se dogoditi da nekog sretnemo ili možda samo čujemo za njega, ako nam ta osoba ili događaj povezan s njom ne donosi poruku koja nam pomaže na putu do cilja. Nikad se čovjeku ne može dogoditi nešto što je snažnije od njega samoga. I svaka nam poteškoća tj svaka nova situacija koju iskusimo uvijek donosi i rješenje.
2. Ono na što si usredotočen ostvaruješ u sebi i oko sebe
Svi u sebi nosimo sve vrste energija, osjećaja, energijskih stanja, tj vibracija, od najnižih (osvetoljubljivost, žalost, ljutnja) do najviših (ljubav, prihvaćanje, suosjećanje). Možemo odabrati što ćemo od toga uzeti, tj u kojoj ćemo od tih energija živjeti: to ovisi o našoj pozornosti i osvještenosti. Ovisno o tome kamo usmjeravamo najviše pozornosti (u sebe ili u svoju okolinu, npr u drugog čovjeka), izazivamo u sebi i takvu vibraciju, tj naglašavamo je.
Budući da se život odvija po načelu rezonancije, uvijek ćemo privući ljude koji će biti usklađeni s našom vibracijom.
Tako pozornošću usmjerenom u ljutnju u svom životu ostvarujemo još više ljutnje. Jednako vrijedi za sve energije, od najnižih do najviših. Cilj je duše usmjeriti se na vibraciju ljubavi u sebi i u drugima, te time početi ostvarivati kritičnu masu ljubavi, koja će s vremenom postati osobna istina. To znači da ono što po načelu kritične mase ostvarimo, tj na što smo usmjerili većinu svoje eneegije, nama postaje naš svijet, tj osobna istina po kojoj živimo i gledamo i na sebe i na sve ostale.
Jedinstvo i energija ljubavi nisu samo osobno uvjerenje, nego istina. Kad stupiš na put istine, uz tebe stoji cijeli Svemir i pomaže ti na tom putu. Ipak moraš najprije donijeti odluku, koja može nastati samo iz tvojih dubina.
3. Naša osobna pravila određuju našu vibraciju, a time i ponašanje prema drugima i prema sebi
Bilo što da činimo drugom, zapravo činimo sebi, jer svaki čovjek kojeg srećemo, tj prevladavajuća energija u tom čovjeku, predstavlja određenu energiju koja se skriva u nama. Ne odobravamo li određeno ponašanje kod drugih, time šaljemo sebi poruku: tako se ne smijem ponašati.
4. Stvari možemo napustiti samo tako da prekineo dotok neugodne energije
Želimo li se nečega riješiti, nećemo to učiniti tako da spomenutu stvar mrzimo, negiramo ili skrivamo, jer ćemo na nju biti usmjereni, njome se baviti, i zato je upravo suprotno od onoga što možda mislimo - još više privlačiti. Svega neželjenog rješavamo se tako da događaje više energijski ne vežemo na sebe, ni energijom vezanosti ni energijom nižih vibracija, tj negativnom energijom. Dakle stvar prihvatimo da naprosto - postoji. Visokom vibracijom možemo dovoditi puno energije na početku, kad punimo kritičnu masu, tj razbijamo bivši uzorak, sve dok ga ne razbijemo. Zatim se energijski odvojimo.
Ljubav je način pomicanja iz energija nižih vibracija u stanje kad dopuštamo energijama da se izraze. Cilj je unijeti vibraciju ljubavi u sve što nas okružuje, a posebno u stvari koje osjećamo kao smetnju ili neprihvaćanje.
Tako je cilj u prihvaćanju a ne u popravljanju onog što nam se ne sviđa
5. Događaji oko nas nisu odraz naših djelovanja, nego našeg energijskog stanja
Opasnosti na putu više svijesti i više vibracije su:
Ono što potisnemo u sebi
Rezonancija i posljedično tome identifikacija s energijom na nižoj vibraciji.
Rezonancija s nižom vibracijom s ciljem da bismo je prihvatili, ukazuje na udaljavanje od sebe, na davanje svoje snage drugima tr na udaljavanje od svog najvišeg puta.
6. Naš identitet je naš vodič
7. Svaki čovjek nosi u sebi dar koji mu omogućuje put do najviših i najdubljih ciljeva
8. Zakoni vibracije, rezonancije i kritične mase
Za svaku novost, novu energiju ili vibraciju potrebno je napuniti određenu kritičnu masu da bi se mogla iskazati u fizičkom obliku. Kritična masa ne ovisi samo o želji, emociji, uloženoj energiji, ustrajnosti i učestalosti te nove energije, nego i o ukorjenjenim uzorcima, stavovima i navikama koji su dotad bili stvarnost te osobe, tj prijašnja vibracija. Što je snažniji prijašnji energijski uzorak, kad ga je osoba više puta ponovila i što je više bila uvjerena da je to prava i.i čak jedina mogućnost, više će energije biti potrebno za promjenu.
9. Kad voliš sebe, šalješ u prostor vibraciju ljubavi, tako voliš i sve oko sebe, a to je jedini put do ljubavi
Volimo li sebe tu vibraciju prenosimo i na ostale. Ne možemo voljeti ništa drugo ako prije ne volimo sebe, jer je ljubav prema drugom posljedica vibracije u kojoj jesmo.
10. Ljubav u svim okolnostima ostaje neuvjetovana
Dolazi trenutak kad će cjelokupno čovječanstvo i svaki pojedinac moći pronaći nove, jednostavne naputke kako pronaći svoj dar u sebi, kako ga njegovati i kako uzdizati ne samo svoje vibracije, nego kako vlastitom srećom uzdzati vibraciju svih ostalih. To je mudrost svemira.
Ljubav je stanje duha i energija, što smo mi.
Ako u srcu budemo istinski osjećali ljubav prema svemu i svakomu, takva će ljubav biti neuvjetovana. Kao voda u potoku, svejedno tko je želi piti, vod je istog okusa baš za sve.
Sve što treba napraviti da budemo veliki čovjek je probuditi ljubav u sebi i dijeliti je s drugima.
U rukavicama mi je ionako prevruće
Bruno Šimleša
Izdavač: Ljevak
Ocjena: ****
Duhovnost nikako ne smije biti odvojena od materijalnog svijeta, nego utkana u sve što radimo i u sve odnose u kojima živimo. Uključiti zdrav razum u potragu za sobom nikako ne znači isključiti srce, nego omogućiti da srce i um budu u ravnoteži.
Odlučio sam napisati ovu knjigu jer smatram da rijetko zdravim razumom prilazimo duhovnosti. Ona se često svede na paušalne zaključke kakosamo trebamo slušati svoj unutarnji glas i sve će biti u redu ili kako samo trebamo staviti ružičaste naočale i praviti se da je sve u redu pa će se nekako misteriozno posložiti kockice našega života.
Većina ljudi zagubljeno tumara po vlastitom životu, nema jasnu ideju tko su, što ih može usrećiti, što život zapravo jest i jasnu namjeru da žele promijeniti takvo stanje. Prema vlastitom životu prečesto se odnosimo kao da nam je prisilno nametnut, kao da je smetnja koju moramo što brže odraditi, kao da je generalna proba. Kao da se toliko trudimo preživjeti da smo zaboravili doista živjeti.
Ako odgađate svoj život vi ga ne živite.
Da biste uživali u kvalitetnoj vezi, vi svoju kvalitetu, svoju ljepotu morate imati na dlanu svoga srca, a to je nemoguće kad živite u konstantnom iščekivanju.
Ako odgađate svoj život do dolaska Godota u bilo kojem obliku, čak i da on dođe, neće vam biti dovoljan. Vaša psiha jednostavno je naviknuta na iščekivanje, na osjećanje nedostatka umjesto na uživanje. Na prazninu nego na divljenje. I zato se trebate posvetiti življenju punine koju već danas možete osjetiti. To je jedini način da svoj život prestanete doživljavati kao generalnu probu.
Većina ljudi je toliko spretno pobjegla od sebe da više nema ni blage veze gdje je njihov dom.
Nakon čitanja ovakvih knjiga osjećate se bolje jer ste shvatili štot rebate učiniti sa sobom i tovam daje osjećaj svrhe, smjera, smislenosti.
Moguće je živjeti punim plućima, moguće je biti scoj i sretan, moguće je držati se svojih principa i ostati u ovom svijetu, moguće je istinski voljeti sebe i druge.
Cilj duhovnog istraživanja ije stvaranje nekog utočišta od materijalnog svijeta, nego otkrivanje zakona po kojima svijet funkcionira i kretanja svog života prema tim zakonima.
Često im glavne probleme stvaraju određena uvjerenja ili odnosi koji utjelovljuju tauvjerenja,a njih nisu spremni ni razmotriti, a kamo li se odlučiti na promjenu.
Stvar je u praksi, uvijek je stvar u praksi.
Opijanje ljepotom svega što je autentično naše, svime onime što smo već postigli i čime smo zadovoljni o ogućava nam da razvijemo snagu, samouvjerenost, upornost i mudrost da lakše krenemo u razrješavanje svojih nedostataka i mana. I zato o svim ostalim pitanjima možemo raspravljati, ali ova prva polazna točka prepoznavanja i slavljenja svega izvrsnog u nama i oko nas mora biti neupitna.
Nije zdravo staviti ružičaste naočale i praviti se da je sve u redu, jer ima stvari koje nisu u redu i koje trebamo posložiti. Ai savjetujem da se ne bavimo previše sređivanjem mana sve dok se ne opijemo svojom ljepotom.
Cjenjenjemsvojih vrlina nećete postati sebična, prepotentna i samoživa osoba. Upravo suprotno, to je jedan od kamena temeljaca razvijanja mudrosti, zdravog odnosa prema sebi i životu uopće. Upravo ćete izražavanjem poštovanja prema onome čime ste zadovoljni u sebi i oko sebe steći dovoljno samopouzdanja, snage,energije, mudrosti, ali i volje za promjenom.
Zdrav osjećaj ljubavi prema sebi ne uljučuje ogroman ego, sebičnost, podcjenjivanje drugih, nesamokritičnost i slično, nego zdravo poštivanje svega što afirmira život.
Poanta istraživanja vlastite duhovnosti je u opijanju ljepotom zahvaljujući kojom upoznajemo svoju izvornu prirodu, zahvaljujući čemu možemo i riješiti svoje mane.
Smatram da je mudro misliti prvenstveno, ali nikada ne i isključivo, na sebe. Zadovoljiti svoje potrebe znači napuniti sebe tako da drugima možete dati najdragocjenije što imate.
Ako birate između spravljanja ručka za svoju djecu i jednog sata za sebe ili za igranje s njima, predoložio bih da skuhate hrenovke i iskoristite preostalo vrijeme za zadovoljavanje svog i njihovog srca, a ne želuca.
Ne postoji čisti, iskreni altruizam, najčešće stavljamo potrebe drugih ispred sebe jer želimo njihovo priznanje. Želimo da nas potapšaju po leđima i kažu ili pokažu da smo vrijedne i drage osobe. Vjerujem da taj impuls potječe još iz djetinjstva jer smo trebali razmišljati kako zaslužiti roditeljsku ljubav i odobravanje. Kako vječina roditelja ne zna pružiti bezuvjetnu ljubav i prihvatiti nas onakve kakvi jesmo, navikli smo glumiti da smo ono što zapravo nismo samo zato što želimo da nas prihvate. Nekad roditelje zadržimo u toj ulozi i u odraslijoj dobi, a nekad tu ulogu samo preselimo na naše supružnike, šefove... Mislimo da smo dobri onoliko koliko oni kažu da smo dobri i zato se trudimo zadovoljiti njihove potrebe jer želimo dobiti njihovo odobravanje.
Čak i ako ga danas dobijete, sutra će vam trebati nova doza. Sve dok tražite odobravanje izvan sebe, ne možete ga dobiti u zadovoljavajućoj količini. Uvijek će vam trebati nova i veća doza i ta će ovisnost o vanjskoj potvrdi samo rasti.
Sve dok ne osjećamo čvrstu ljubav prema sebi i životu, nužno je misliti prvenstveno, ali ne i isključivo, na zadovoljavanje vlastitih potreba. Zato što smo primarno odgovorni samo za sebe, ali i zato što jedino tako drugima možemo dati ono najbolje od sebe.
Sad moram učiniti to i to promjenimo u sad želim učiniti to i to.
Puno je smislenije promjeniti svoje doživljavanje određene situacije, tj promjeniti svoje misli i osjećaje u vezi nečega pa će se onda spontano promijeniti i naše izražavanje.
Nitko od nas ne može kontrolirati sve pa čak ni većinu događaja u životu, ali zato svatko može kontolirati vlastite doživljaje svih događaja i tako prizvati maksimalan broj željenih događaja.
Žalosno je odreći se svojih potencijala, i zapravo svojega života samo zato da bismo bili s osobom koja nas ne zna cijeniti i poštivati.
Često osjećamo da ćemo gubitkom jedne osobe, odnosno svoje uloge supruga ili nečije partnerice, izgubiti sebe. Trenutačno nije ni važno ako nam te uloge nisu stvarale zadovoljstvo. Važno je samo da su na, davale osjećaj da znamo tko smo. Imali smo dojam da smo netko jer smo bili nečijimsuprug ili partnerica. Opet se pokazuje da ta poznatost ima gotovo magičnu privlačnost. Jasno je da se odlučujemo ne mijenjati takve odnose jer imamo osjećaj da ćemo gubitkom tih odnosa izgubiti sebe.
Ako želite promijeniti nešto u vezi uloge s kojom se najviše identificirate, a ne,ate druge razvijene uloge, nećete uspjeti provesti promjenu.
Ako većinu svog vremena i misli, ali i doživljavanja sebe i,ate kroz uloge majke ili supruge, bit će vAm teško mijenjati išta u vezi s tim jer ćete misliti da gubitkom poznatih uvjerenja i odnosa gubite i sebe. I zato najčešće nećete čak ni moći razmišljati o promjeni, a kamo li poduzeti nešto u vezi s tim. Upravo je zato nužno izgraditi i svoje ostale identitete.
Cilj je imati dovoljno zdravih odnosa da sigurnost ne morate crpiti iz nezdravih odnosa.
Uspjeh je svojoj djeci poručiti da se u životu ne treba pomiriti s onim što znaš da ne zaslužuješ i uspjeh je poručiti im to djelima, a ne samo riječima.
Tvrdi se da će promjena naše unutarnje stvarnosti uzrokovati promjenu vanjske. I doista, nekad će se to stvarno dogoditi.
Nužno je pokušati apsolutno sve što nam padne na pamet da pokušamo poboljšati situaciju. Trebamo pokušati sve što možemo da unaprijedimo sebe tako da možemo više pružiti u tom odnosu. Trebamo se potruditi razviti kvalitetniju komunikaciju.
Nasilno maknuti problem nije glavna stvar. Glavna stvar je potraga za rješenjem.
Savjete svih ljudi koji ne zadovoljavaju vaše kriterije ne biste trebali uzimati u obzir jer vam oni ne predaju samo te riječi, nego i energiju iza tih riječi koje nisu potkrijepljene djelima. Ako se toga ne drže, onda vam čak mogu i odmoći jer će vam u prenošenju svih tih mudrih savjeta zapravo prenijeti i vlastitu energiju životnog neuspjeha.
Sve je bolje od gutanja emocija jer to je nezdrav način nošenja s tugom.
Jedna je stvar zajednička osobama koje se osjećaju anksiozno - neispunjeni potencijal. Imaju dojam da mogu dati više, da njihove strasti mogu zaživjeti u nekom obliku, ali si iz nekog razloga nisu dali dopuštenje za to. Neispunjeni potencijali za posljedicu imaju taj čudni osjećaj neukorjenjenosti, nestvarnosti, odvojenosti. Zato je uz anksioznost vezan i taj sveobuhvatni osjećaj da nam je netko izmaknuo tlo pod nogama. A ono se izmaknulo zato što nismo realizirali svoje potencijale.
Često kad život funkcionira kao po špagici, ona postane omča oko vrata jer se stalno pitamo što trebamo ili moramo učiniti, a ne što bismo mi doista htjeli učiniti i što će nas uistinu približiti sreći. Živimo po tuđim pravilima umjesto da otkrivamo svoja i živimo po njima. To se događa kada potrebe drugih i očekivanja koja drugi imaju od nas konstantno stavljamo ispredmsvojih potreba. Čak štoviše, nismo ni sigurni koje bi to bile naše potrebe jer smo toliko navikli razmišljati o tome što moramo, a ne što želimo učiniti, da smo i zaboravili što bi nas moglo usrećiti.
Pokušaj mijenjati svoj način razmišljanja i sve se manje pitati što bi ti kao sin,otac ili suprug morao učiniti, a sve više što bi ti kao Darko želio. Naravno, bit će situacija kad će se te stvari podudsrati i tada će svi biti zadovoljni. Ai bit će situacija i kada se to neće podudsrati i kad će trebati biratiizmeđu zadovoljavanj svojih i tuđih potreba. Ponekad je posve u redu zadovoljiti prvo svoje, a tek onda tuđe potrebe, ako to želiš i ako misliš damće to tebe ili njih približiti sreći.
Mislim kako ne treba uvijek vjerovati svom prvotnom impulsu i slušati ono što mislimo da je naša intuicija.
Čini mi se da se o pravoj i nepogrešivoj intuiciji radi u oko 15% slučajeva, dok u ostalih 85% čujemo ili osjetimo ono što zapravo želimo čuti, odnosno ono što potvrđuje naša trenutacčna uvjerenja.
Brojni ljudi koji imaju dosta novca imaju samo jednu želju - da imaju još više novca.
Nitko od nas ne može kontrolirati sve životne događaje, ali itekako možemo kontrolirati svoje doživljaje tih događaja i tako privlačiti sve više željenih događaja. Zato se može reći da smo kreatori svojih života jer o nama ovisi koje ćemo događaje privući i kako ćemo ih protumačiti.
Ako lijep događaj traje 5 minuta, većina će ljudi na njega obratiti pažnju otprilike dvije sekunde i onda će to sve doista kratko trajati. Ako ružan događaj traje 5 minuta, većina će mu pridati nekoliko sati, a nerijetko će i dane pa čak i tjedne provesti u analiziranju ili igranjunuloge žrtve.
Ako se primarno bavimo lošim događajima, stječemo pogrešan dojam da ih ima više, a oni će onda doista i ostaviti dublji trag u nama.
Uspjesi se trebaju slaviti. Slavljenje vlastitih uspjeha jedna je od najplemenitijih životnih radnji koja sigurno obogaćuje svačiji život.
Padovi ne znače da niste ništa naučili, nego da niste sve naučili.
Jedna od brojnih razlika religije i duhovnosti jest što u istinskoj duhovnosti nemate posrednika do Boga. Ne postoji institucija koja bi vas trebala voditi do Boga.
Ljubav može rastopiti našu nesigurnost ili osjećaj nepripadanja, ali nikako, nikako, nikako, nikako ne može rastopiti naš mozak. Ao nam se rastopi mozak, tada se sigurno ne radi o ljubavi, jer nas ona ispunjava mudrošću, a ne tupošću.
Kad imamo previše stvari koje spadaju u kategoriju " volim te unatoč..." Onda ljubav nalikuje žrtvovanju za tu osobu.
Sigurno ne bismo trebali žrtvovati išta što jesmo kako bismo bili s nekim.
Trud oko veze trebao bi se roditi spontano, zahvaljujući ljepoti koju dijelite, zahvaljujući onom izvrsnome što vas spaja, zahvaljujući međusobnom divljenju i poštovanju.
Moju prijateljicu privlače muškarci-projekti zato što imu sebi snažnije doživljava one stvari kojima nije zadovoljna i koje želi popraviti nego što se opija onim izvrsnim što je već izbrusila.
Tajna nije u onome što volimo ili u onima koje volimo, nego samoj ljubavi. Tada shvaćamo da zapravo ne pripadamo toj osobi koju volimo niti ona pripada nama, nego d oboje pripadamo ljubavi.
Kada istinski volimo, kada naše srce i naša jezgra osjećaju stvarnu ljubav, onda shvaćamo da mi ne pripadamo samoj ljubavi. Vi ste njezini, ona je vaša i to vam je kristalno jasno kada istinski volite.
Zato sei nećete uznemiravati ako slučajno netko koga volite ode iz vašeg života. Svjesni ste da s njime ne odlazi ljubav, svjesni ste da je ljubav u vama, a ne u njemu.
Većina ženstvenost ne povezuje uz tijelo, nego uz stav, šarm ili pak osjećaj sigurnosti koji je, prema mom shvaćanju esencija ženstvenosti. Istaknuli smo da nije presudno kakvo tijelo imamo, nego kakav je naš odnos prema tijelu, ali i prema životu uopće.
Ženstvenost se rađa na suptilniji način. Ženstvena je žena koja zna voljeti druge i pritom ne izgubiti sebe. Ženstvena je žena koja cijeni svoje vrline imtrudi se nadrasti mane.
Žalosno je da većina žena celulit doživljava praktički kancerogenim i radit će svskojaka čuda da ga se riješi, ali neće učiniti apsolutno ništa da se riješe praznine koje osjećaju.
Žalosno je misliti da nas dobijene bore glasnije predstavljaju od vlastitih uvjerenja i djela.
Dakle drage moje, pustite na miru celulit, široke bokove, opuštene grudi ili čime god se već opterećujete i pokušajte ispeglati svoje srce, razviti širi osmjeh i opuštenija ramena. Tako ćete uistinu biti ženstvene, barem po mojim standardima.
Meni se čini da je esencija muževnosti jednako kao i ženstvenosti - osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti u sebe, svoja uvjerenja, vrijednosti i djela.
Muževan muškarac shvaća da ga posao ne definira, nego da on definira ulogu koju posao ima za njega.
Pokušajte razviti svoje identitete prema onome što volite i da se što češće pitate - što bih ja trebao učiniti s obzirom na to da sam ljubitelj iskrenosti ili iskorištavanja svojih potencijala ili plesa ili hrabrosti ili nježnosti ili suosjećanja...
Svaki roditelj zna da su djeca spužve i da upijaju sve živo. Presudnu ulogu u razvoju djeteta imaju roditelji od kojih ne samo da upijaju navike, uvjerenja, određena ponašanja, nego i definiciju normalnosti. Oni nam daju prvu sliku onoga što je normalno u prijateljstvu, u odnosu prema zemlji u kojoj živimo ili u ljubavnom odnosu. Iako sve to možemo promjeniti kad sazrijemo, u nas se prilično duboko ucijepi slika "normslnog" ljubavnog odnosa. Kako to ljubavni odnos treba izgleati? Kakav je to uobičajeni ljubavni odnos? Svako će dijete tu poruku dobiti od svojih roditelja.
Važno je pokrenuti se i ne pomiriti se sa situacijom koja nas ne zadovoljava.
Molim te da ne čekaš njega kako bi počela živjeti, nego da sada živiš ljubav u svim oblicima u kojima je danas možeš živjeti. Uživaj u ljubavi prema svemu što te uzbuđuje. Uživaj u ljubavi prema plesu, prijateljima, nećacima, prirodi, rastu ljubavi prema sebi... Cilj je da od sebe napraviš izvrsnu ljubavnicu života pa se onda obično pojavi i partner. Iako ti tada više neće trebati da popuni osjećaj praznine, bit će lijepo s njim živjeti svoju puninu.
Meni še čini da je ljubomora, koja obično dolazi u paketu s posesivnošću, znak nesigurnosti i neoovjerenja i to ne samo u partnera nego i u sebe. Čini mi se da je ta osoba nesigurna u vei sebe i onda se ta nesigurnost projicira na vezu, odnosno partnera.
Jedan mogući razlog zašto naše riječi neće imati potrebnu snagu je zato što svojim djelima ne stojimo iza njih, a drugi zato što je naš odnos prečesto,opterećen raznim povredama iz prošlosti pa še ne možemo samo tako prepustiti drugoj osobi. Posve je moguće da nas netko neće čuti ako nije spreman za to, ako svoje probleme želi sakriti ispod tepiha i sl, ali onda će u tim situacijama ignorirati sve ljude, a ne samo nas.
Ako svojim djelima stojimo iza svojih riječi, one će imati snagu! U suprotnom, više bismo se trebali posvetiti čišćenju, a manje govorenju što se treba učiniti.
Prijašnji događaji i naši doživljaji tih događaja određuju kako ćemo nešto danas doživjeti. Moramo se truditi koliko god želimo, možemo pokušati biti objektivni, ali ti će prijašnji događaji i dalje upravljati našim umom i srcem.
I onim neizrečenim utječemo na svoje partnere. Mislim da oni osjećaju sve značajno što i mi osjećamo. Ne kažem da se to odigrava na svjesnoj razini, ali svakako smatram da osjećaju nešto. Siguran sam da njihov želudac zna kad naš želudac osjeća krivnju i da njihovo srce zna kad naše srce osjeća tugu. Naravno njihovo srce osjeti i našu radost i sve ostale emocije. Samo zato što taj želudac i to srce ne znaju reći glavi kako da to prevede u jasne misli, ne znače da on, tj jedan dio njega nije osjetio sve što druga osoba osjeća.
Kad veza ne uspije nije pravo pitanje u čemu ste pogriješili vi kao pojedinci ili što ste pogrešno učinili i zašto opet niste uspjeli, nego zašto je taj spoj bio pogrešan, zašto niste uspjeli kao par. Tek će tada postati jasnije što bismo mi kao osobe trebali naučiti o vezama i sebi da sljedeći put više uživamo, više otkrivamo ljubav, a ne gorčinu ili pretjeranu bol.
Pokušaj kreirati svoje kriterije uspjeha u životu.
Želiš li samo imati obitelj ili želiš imati obitelj u trenutku kad budeš dovoljno zrela za tu iznimno zahtjevnu životnu ulogu?
Meni se čini da je razumno kritizirati instituciju koja se više brine za svoje materijalno bogatstvo nego za naše duhovno blagostanje i koja zastupa dogme kojima je rok trajanja istekao tamo negdje u srednjem vijeku.
Postanem svjestan kako mali ljudi kada su uvjereni da ih podržava velika religija, mogu biti zastrašujuće sitni i malodušni.
Svaki istinski vjernik živi svoju vjeru i pušta druge da žive u skladu s vlastitim uvjerenjima i vjerom.
Bog sigurno nije toliko prizeman, ali ljudi i institucije koji tako prizemno shvaćaju njegovu prirodu to jesu.
Vjerujem u Boga kojem je ljubav vrhovna kategorija i koji nam je dao slobodu da od svojih života možemo kreirati ljubavnu odiseju. Svojim mislima, osjećajima i djelima.
Vjerujem u Boga koji nas ne može ne voljeti i koji nam pomaže u tomeda zavolimo sebe.
Vjerujem u Boga čiji smo vječni i neizostavni dio. Njegov blagoslov i njegova ljubav ne moramo ničim zaslužiti, iako ćemo osjećati da imamo njegov blagoslov i ljubav samo ako živimo s integritetom i svjesno, s pozitivnom namjerom.
Vjerujem u Boga koji vjeruje u nas.
I vjerujem u Boga zbog kojeg mi vjerujemo u ljubav.
Ne vidim da Crkva zastupa ista uvjerenja, a ni to da svojim djelima potvrđuje ona uvjerenja za koja tvrdi da ih zastupa i zato je ne prihvaćam kao posrednika između sebe i Boga.
Prečesto ih zanima puko zadovoljavanje forme, a ne povećanje kvalitete sadržaja naših života. Prečesto prijete nesrećom u zagrobnom životu umjesto da pridonose sreći u ovom. Prečesto omalovažavaju sve druge oblike vjerovanja i prečesto rade stvari koje nisu u skladu s onim što govore.
Čini mi se da bi Bog radije da mu svoju vjeru pokazujemmkroz svoje misli, osjećaje i djela, a ne kroz poštivanje i stitucije koja već dugo nema previše veze s njim.
Mislimo da je Bog doista toliko površan da će stavljati formu ispred sadržaja ili da mu je najvažnije da je netko nazočan na nekakvom nedjeljno, okupljanju umjesto da slavi Božju prisutnost svojim djelima. Nevjerojatno je da smo takve gluposti uspjeli pripisati Bogu, a riječ je samo o konstruktima neukih ljudi čijim je stavovima mjesto u srednjem vijeku.
Umjesto da njemu pripisujemo ljudska obilježja, želimomli se doista približiti Bogu, trebali bismo sebi pripisati božanska obilježja. Jer mi , upravo zato što smo stvoreni na njegovu sliku i priliku, možemo bezuvjetno vojeti, zato što je ljubav naša esencija, jesmo svemoćni zato što možemo doživjeti svr što želimo, možemo osjećati sveprisutnost zato što nam je svijest neograničena i zapravo možemo utjeloviti i živjeti one karakteristike za koje su nas uvjeravali da su isključivo Božje.
Hvala Bogu i hvala nama da je vrijeme za neko novo doba. Doba kada ćemo Boga kroz autentično življenje ljubavi upoznavati na krilima ponosa, a ne ojađene poniznosti koja nas drži u servilnosti. Dba u kojem postaje jasno da Boga ne upoznajemo na koljenima, ponizno moleći za mrvicu božanske milosti, nego u strastvenom prepoznavanju vlastite duhovnosti, za što nam nije potrebna nikakva institucija kao posrednik.
Ono što možemo kontrolirati jesu naši doživljaji tih događaja i upravo se zato može reći da smo odgovorni za izgled našega života.
Naime, događaji nemaju značenje sami po sebi, što znači da o nama ovisi kako ćemo nešto doživjeti i tu doista imamo apsolutnu slobodu.
Nije ključno ono što se dogodi, nego što vi mislite o tome što se dogodilo, odnosno kako ste to doživjeli i što ćete izvući iz toga.
Bog ne želi negirati našu slobodnu volju da živimo kako želimo i umijemo, a drugi nam tu volju mogu oduzeti samo ako im to dopustimo.
Ako je išta odlučeno unaprijed, onda je odlučeno samo da ćemo u životu imati 569 mogućih raskrižja, a isključivo o nama samima ovisi koja ćemo skretanja odabrati. Bog ne odlučuje o tome. To je vaša i samo vaša odluka. Vi snosite odgovornost za svoja djela i trpite njihove posljedice. Zato je bitno imati što više mudrih, svjesnih i savjesnih odabira jer će o tome ovisiti kako će nam život izgledati.
Dakle o vama ne ovise svi životni događaji i ne možete ih sve kontrolirati, ali zato možete kontrolirati svoje doživljaje tih događaja i tako utjecati na sve veći broj budućih događaja. Upravo zbog toga trebamo preuzetiodgovornost za vlastiti život i potruditi se da nam doživljaji budu što mudriji. Jer tek kada prihvatimo da smo odgovorni za kreiranje svih doživljaja i većine događaja u svom životu, možemo se približiti Bogu.
Što snažnije doživljavamo sebe kao kreatore vlastitog života, moći ćemo lakše doživjeti Njega kao kreatora.
Nemam dojam da smo grešni po prirodi, nego da nam je dana slobodna volja zahvaljujući kojoj ćemo činiti neke stvari kojima ćemo se ponositi i neke na koje nećemo biti ponosni. Vjerujem da je Bog to znao kad nas je stvarao kao duhovno materijalna bića koja imaju slobodnu volju. Znao je da ćemo tu slobodnu volju nekada koristiti neznalački i on nas ne osuđuje zbog toga, nego nas razumije. On je bio svjestan da ćemo nekada pogriješiti i umjesto da nas kažnjava zbog toga, mislim da nam šalje nove prilike da to svladamo, a na nama je da iskoristimo te prilike.
Često dužnosnici naglašavaju da bi žena trebala podržavati muža bez obzira na sve. Često se naglašava ta ženina urođena karakteristika da se žrtvuje za druge. Iako je ponekad zdravo staviti potrebe drugih ljudi ispred svojih, potpuno je nezdravo uvesti žrtvovanje za druge kao način življenja.
Nemam baš ništa protiv vjernika koji vjeruju svojim srcem, glavu koriste za razmišljanje, a život za činjenje dobrih djela.
Smatram se čovjekom koji oprezno bira scoje bitke. Čini mi se da je to nužno za sve nas jer se inače raspršimo zato što se kontinuirano borimo protiv nečega i olako zaboravimo za što se zapravo zalažemo.
Nitko od nas ne bira svoju seksualnu orjentaciju. Možemo odabrati samo hoćemo li prihvatiti sebe i živjeti u skladu s onim što istinski jesmo ili ćemo lagati sebe i druge.
Meni je potpuno svejedno kako obitelj izgleda izvana i čini mi se da pravu obitelj ne definiraju otac, majka i djeca, nego osobe koje se međusobno vole i uvažavaju.
Kao da ćemo konačno osjetiti ispunjenost ako raznim stvarima prenatrpamo svoj stan. Kao da ćemo se konačno osjećati poželjno ako svoje tijelo nakrcamo poželjnim novotarijama. Radi se o pritisku kojemu nije lako odoljeti jer nam se čini da je jednostavnije staviti nešto na sebe i projicirati sliku uspješnog života nego se doista potruditi stvoriti od sebe osobu na koju možemo biti ponosni. Osobu koja će djelima potvrditi svoju vrijednost.
Najlakši način
Mabel Katz
Ocjena: *****
Snaga za promjenu je u meni i da ne ovisi o nikome ili ničemu drugome.
ŽIVOT MOŽE BITI JEDNOSTAVAN - To je put koji mi
dozvoljava da uživam mir usred oluje; dozvoljava mi da se osjećam slobodnom
neovisno o tome što se zbiva oko mene ili što drugi govore ili rade.
Smrt će strgnuti s vas sve to što vi niste. Tajna života je u tome da
“umrete prije smrti” te spoznate da smrt niti ne postoji.
Preuzimamo 100% odgovornosti i
tražimo oprost (od sebe samih). Učimo da sve što se pojavjuje u našim
životima je samo projekcija naših “programa”. Mi sami možemo birati da li
da ih otpustimo i pojmimo ili da regiramo i budemo uhvaćeni u njih.
Za mene je Bog onaj dio nas koji je sveznajuć.
Isus je govorio o okretanju drugog obraza, ali to je koncept s
kojim i danas imamo problema. Uprkos tome, kad čistimo (otpuštamo)
umjesto da regairamo, mi okrećemo drugi obraz, obraz Ljubavi. Otpuštanje
umjesto reakcije je okretanje drugog obraza.
Jedina svrha našeg postojanja je da otkrijemo tko smo.
- dr. Ihaleakala Hew Len
Kada sam uvidjela kakvu moć imaju moje misli,
shvatila sam što i kako želim od života.
Mnogi od nas žive sa tim rešetkama. Osjećamo ih, ali ih ne vidimo jer
su nevidljive. Rešetke su naša uvjerenja, naše prosudbe i mišljenja, a
ponajprije predodžba o nama samima. Istoga trenutka kada odlučimo
postati svjesni tko smo mi, rešetke se razgrađuju i mi uviđamo da smo
slobodni i da smo to oduvijek bili. Na taj način stvaramo način da
pobjegnemo iz zatvora koji smo sami stvorili.
Rečeno nam je da smo ljudska bića i mi smo odlučili povjerovati u to.
Ukoliko vjerujemo da smo bespomoćna bića bez ikakve moći, to će se i
manifestirati u našim životima. Mi smo kraljevi našeg kraljevstva i mi
možemo graditi i manifestirati sve što možemo zamisliti. Sve je na nama.
Mi smo svi djeca Božja i svi smo stvoreni na njegovu sliku. Mi smo
tvorci. Kako stvaramo? Svojim mislima. Toliko je jednostavno.
Tko sam ja? To je jedino pitanje koje se moramo pitati u životu.
Otkriće naše prave biti i identiteta je svrha našeg postojanja. To bi trebala
biti naša jedina briga, naš jedini cilj. Izuzetno je važno da otkrijemo tko
smo.
ć Nadsvjesno je naša spiritualna strana. Taj je dio, bez obzira što se
događa, uvijek savršen. To je dio koji zna i savršeno mu je jasno cijelo
vrijeme tko je i što je.
ć Svjesni dio je naša mentalna strana, ono što zovemo intelektom. To
je vrlo važan dio našeg postojanja jer je to jedini dio koji ima moć izbora
budući da smo dobili dar slobodne volje. U svakom trenutku svoga života
mi biramo. Što biramo?
ć Podsvjesno je naša emocionalna dimenzija. To je naše unutranje
dijete. To je dio koji čuva sva naša sjećanja. Ovaj iznimno važan dio nas
samih je stalno zapostavljen. Uprkos tome, odgovoran je za ono što
manifestiramo u životu. To je dio koji pokreće naša tijela, onaj koji
automatski diše bez da mi moramo “misliti” o disanju. To je naša intuitivna
strana. Da li ste ikada osjetili nervozu, ali niste znali zbog čega? To nas naša
podsvijest upozorava (ukoliko obratimo pažnju) jer je osjetila da će se
dogoditi nešto loše. Kad bismo bili više povezani s njom, mogli bismo
izbjeći mnoge neugodne događaje.
Tijekom života
svi imamo svoju sudbinu i mjesto za ispuniti. Hajdemo ne dozvoliti da nas
bilo što ili bilo tko spriječi u spoznaji i dijeljenju veličanstvene srži našeg
bića.
Problem je jedino problem kada mi kažemo da je tako, a problem nije
problem, problem je kako mi reagiramo na problem.
dr. Ihaleakala Hew Len
Naša podsvijest je pohranila sva naša sjećanja. Kada su ta sjećanja
uspavana, pospremljena u našoj banki sjećanja, tada ne predstavljaju
problem. Ljudi koji se pojavljuju u našem životu, odlasci na pojedina
mjesta ili neke životne situacije bude ta sjećanja. Na taj način se sjećanja
mijenjaju u misli i manifestiraju se. Zato je vrlo važno znati da se u
stvarnosti ljudi pojavljuju u našem životu da bi nam pružili drugu priliku.
Što je prilika? To je mogućnost da učinimo sebe 100% odgovornima i
kažemo: “Žao mi je. Molim te, oprosti za bilo što u meni što je stvorilo
ovo.” (Ho’oponopono).
Da li ste ikada primjetili da je svaki puta kada se dogodi problem vi
ste tamo? Ukoliko element već nije u vama, vi ga ne biste mogli pojmiti.
Problemi su jednostavno ponavljanje naših sjećanja. Ona su poput
informacije snimljene na audio vrpcu. Kad vrpca počne svirati, mi mislimo
da su stvarni. Problemi se ponavljaju jer, dok se očituju, mi reagiramo
prema njima i držimo ih se. Mi ne prestajemo razmišljati o problemu i na
taj način postanemo zarobljeni. Čak privlačimo sve više problema umjesto
da jednostavno odaberemo da ih pustimo.
Da li ste primjetili da opsesivno razmišljamo tek kad se pojavi
problem? Jednom kad se pokrene ovaj opaki ciklus, mi zaboravljamo da
imamo moć zaustaviti snimanje.
Mnogo puta vrpca se vrti, ali je zvuk stišan. Mi ga čak nismo niti
svjesni. Ipak, podsvijest cijelo vrijeme pušta snimke. Upravo zato je toliko
važno preuzeti stopostotnu odgovornost. Jedino na taj način možemo
razumjeti da se događamo samo mi i naše snimke, naše misli i naši
programi.
Izuzetno je važno zapamtiti da problemi, situacije i ljudi ne postoje
izvan nas kao što ih doživljavamo, već je naša percepcija jednostavno
refleksija naših misli. Niti su problemi ono što mi mislimo da jesu. Mi
nikada ne znamo doista što se zbiva. Problemi su “uvijek” prilike.
Kada stvorimo mišljenje ili prosudbu, zaglavimo se; sami sebe
porobimo.
Kniga Učenja Bude kaže: “Onaj koji je pod utjecajem njegovih
sviđanja ili nesviđanja ne može pojmiti značaj okolnosti i teži očajavati nad
njima. Onaj koji distanciran savršeno razumije okolnosti i za njega su sve
stvari nove i značajne.“ Kasnije se navodi: “Sreća slijedi tugu. Tuga slijedi
sreću, ali kad netko više ne dijeli sreću od tuge, dobro od zla, tada je
sposoban osloboditi se.“
“Jednog je dana seljakov magarac upao u bunar. Životinja je tužno
plakala satima dok je seljak tražio načine kako izvaditi magarca iz bunara.
Konačno, seljak je zaključio da je životinja stara te je bunar tako i tako
potrebno zatvoriti. Nije bilo vrijedno mučiti se izvaditi magarca. Stoga je
seljak pozvao susjede da mu pomognu. Svi su počeli lopatama ubacivati
zemlju u bunar. U početku, kada je magarac shvatio što se događa,
neutješno je plakao. No, nakon nekog vremena, na iznenađenje svih,
potpuno se smirio. Nakon mnogih lopata zemlje, seljak je odlučio pogledati
u bunar i bio je zapanjen onim što je ugledao. Sa svakom lopatom zemlje
koja je pala na njegova leđa magarac je činio nešto izvanredno. Stresao bi je
s leđa i stao na nju. Kako su seljakovi susjedi nastavljali ubacivati zemlju na
životinju, ona bi stresla zemlju s leđa u stala na novonastalu hrpu. Uskoro je
magarac došao do ruba zdenca i otkaskao.“
“Život će vam bacati zemlju na leđa, svakve vrste zemlje. Trik kako se
izvući iz bunara je da je stresete i popnete se na novonastalu podlogu. Svaki
od naših problema su stepenice.
Možemo izaći i iz najdubljeg bunara samo ako se ne predamo!
Stresite zemlju sa sebe i popnite se na nju!”
Naša prava snaga je sreća i ona dolazi
kada otpustimo sve ostalo.
Dan Millman
Put miroljubivog ratnika
Nije važno nazivlje ili kako zovemo Boga, On (Ona) je uvijek s nama.
Kamo god idemo, On (Ona) nam pravi društvo.
Mi ne znamo, niti imamo ikakvu predodžbu kako Bog (Ljubav)
djeluje. Mi ne znamo što sve može učiniti za nas. Mi to čak ne možemo
niti zamisliti. Takozvana čuda stvarno postoje. Možemo ih iskusiti u
svakom trenutku naših života ukoliko prestanemo pokušavati sve razumjeti
intelektom i ukoliko otpustimo naše prosudbe i mišljenja i naučimo kako
se prepustiti struji života. Neophodno je postati svjesni da smo mi sami
naša najveća prepreka u našim životima!
Mi kažemo da vjerujemo, ali u stvarnosti nije tako.
Mi vjerujemo da znamo što je ispravno i savršeno za
nas i kada molimo za nešto Boga, činimo to u gotovo zapovjedničkoj
maniri. Kažemo Mu (Joj) što želimo, kako, u kojoj boji i u koje vrijeme
želimo da se naša molitva ostvari. Pa ipak, Bog zna i prije nego molimo.
On (Ona) je toliko blizu da nema potrebe da vičemo. Dovoljno je zamisliti.
Bog je za nas pripremio mnogo više nego što možemo zamisliti.
Ako dozvolimo, ako
vjerujemo i uzdamo se cijelim svojim srcem, sve će nam doći bez ikakvog
napora.
Već samo razmišljanje o Bogu nas odmiče od naših problema.
Također, zahvalnost za ono što već imamo automatski mijenja našu
vibraciju. Uvijek postoje dobri razlozi za biti zahvalan.
Indigo djeca govore: ”Ako zamislite i vjerujete da će se nešto
dogoditi, to će se dogoditi. Ako to zamislite, ali ne vjerujete, to će biti teško
ostvarivo. Stvar je u imanju vjere, a ne u “iščekivanju“ ili “željenju“ da se
nešto dogodi.“ Imati vjere znači biti otvoren mogućnostima. To znači da
smo voljni pustiti da nas život iznenadi, da se usudimo kročiti u nepoznato
i da se prestanemo bojati onoga što nam se čini nesigurnim. Kad god netko
ima vjere, njegovo/njezino srece se otvara.
Isus je rekao da moramo biti poput djece da bismo mogli ući u
kraljevestvo nebesko. Kraljevstvo nebesko je ovdje i sad. Ovisi o nama da li
možemo iskusiti. Jedino moramo prestati toliko razmišljati i prestati
vjerovati da sve znamo i da smo uvijek u pravu. U mnogo slučajeva, sve
naše misli, informacije i obrazovanje nas distanciraju od onoga što smo mi
u stvarnosti. Nevinost nije ništa drugo nego Božja mudrost u nama.
Kada vjerujemo u same sebe i volimo se bezuvjetno, postajemo
nepobjedivi. Ljudi će prepoznati tu kvalitetu. Nije nužno govoriti ili reći
bilo što. Kada vjerujemo u same sebe, primjet ćemo da će se određeni ljudi
udaljiti od nas dok će nam drugi postati bliži, a s njima i mogućnosti za
kojima žudimo. Tajna leži u prihvaćanju nas samih kakvima jesmo, a ne
više da mislimo da nismo dovoljno dobri, da nismo dovoljno inteligentni,
da nemamo dovoljno novca ili da je fakultetsko obrazovanje nužno da
bismo bili vrijedni. Samo mi možemo promijeniti u što vjerujemo o nama
samima.
Najvažnija stvar je staviti sebe na prvo mjesto da bismo mogli prestati
biti osoba kakvu ostali žele da budemo. Neophodno je probuditi se i
shvatiti da je moć u nama samima, a ne u odobravanju drugih. Kad imamo
vjere u same sebe, naši talenti automatski počinju rasti i mi se počinjemo
osjećati sretnima. Vjera u same sebe ima veze sa količinom koliko možemo
voljeti i uživati u životu.
Naši životi se odigravaju u našem umu. Rat je u našim glavama i
samo mi možemo vratiti mir.
Sreća ne odlazi iz materijalnih
stvari niti i da ne trebam imovinu. Naprotiv, što sam manje imala, bila bih
slobodnija.
Znala sam
da se moram maknuti s puta i dati dopuštenje. Najbolja stvar je bila pustiti,
vjerovati i predati cijelu stvar univerzumu.
Kada se prestanemo vezati na rezultate i brinuti se o situacijama, kad
napustimo potrebu da imamo mišljenje i stvaramo prosudbe te kada
postanemo svjesni da mi ne znamo ništa i predamo se i prihvatimo proces
života, samo onda možemo iskusiti tok života.Tada će se sve dogoditi i
stvari će nam dolaziti na najlakši način. Bog nas je postavio na zemlju sa
svime što nam je potrebno. Ukoliko pogledamo oko sebe, možemo uvidjeti
da sve što je Bog stvorio je bezgranično i obilno. Samo ljudi stvaraju u
šturo i ograničeno. Ptice lete neopterećeno jer znaju da će naći jelo u blizini
već gdje se i same zateknu.
Manifestacija onoga što želimo zahtijeva mnogo VJERE i
POUZDANJA.
Ne shvaćamo da sve dolazi iz samo
JEDNOG IZVORA koji zna točno što nam treba, kako i kad to trebamo.
Kad se vrata zatvore, to je stoga što su se druga
automatski otvorila.
Gdje je ljubav, tamo je i obilje i uspjeh.
Novac nije loš; naprotiv, loša stvar je stavljati ga na prvo mjesto. Kad
radimo stvari radi novca, sve se čini teško. Dođe i ode brzo te nam bježi iz
ruku. Moramo otkriti što volimo raditi, nešto što nam donosi sreću i
zadovoljstvo i što bismo voljeli raditi čak i kad ne bismo bili za to plaćeni.
Svi smo rođeni sa određenim talentima i jedinstvenim prirodnim
darovima. To je nešto u nama i što se nužno ne stječe diplomom fakulteta.
Strah ne poznaje hijerarhiju. Razlika je u tome da neki ljudi imaju
hrabrosti da ga osjete i svejedno nastavljaju.
Neophodno je biti hrabar da bismo shvatili te promjene. Ukoliko to
sami ne učinimo, nitko to neće učiniti umjesto nas.
Ono što trebamo da bi se transformirali je unutar
nas. Transformacija je iznutra. Ne postoji drugi način da se to učini. Ne
postoji prečac u toj potrazi. Svatko od nas bira svoj put. Što smo hrabriji,
dalje stižemo i ukazuje nam se više mogućnosti na našem putu. Dobra
vijest je da strah postoji samo u našem umu. Mi smo ga stvorili. Samo mi
ga možemo promijeniti. Uvjerenja i sjećanja se mogu obrisati. Nisu nam
potrebna da bismo preživjeli. Naša sloboda ovisi o tom procesu. Tijekom
napuštanja zatvora koji smo kreirali u svom umu, mi otvaramo vrata našoj
duši i ponovo stječemo svoju slobodu.
Strah i patnja, upravo kao i hrabrost, su mogućnosti. Oni ovise samo
o tome što ćemo odabrati svakoga trenutka.
Uspjeh u životu ne mjeri se onime što smo
postigli, već preprekama s kojima smo se morali suočiti.
Dan Millman, u svojoj knjizi Put miroljubivog ratnika, kaže: “Ljubav
se ne može razumjeti, mora se osjetiti. Život nije zamišljanje savršenosti i
trijumfa, već je sama ljubav. Mi uvijek pokušavamo sve promijeniti u
mentalni koncept. Zaboravite to, samo osjećajte!”
Najbolji dar koji mi možemo pokloniti našoj djeci jest da
volimo same sebe.
Kažemo
da tako volimo, ali je naša ljubav posesivna. Na primjer, kao majke, mi ne
dozvoljavamo našoj djeci da budu svoja i oni su robovi naših misli,
mišljenja i percepcije.
Sve
ovisi o njihovoj precepciji, njihovom gledištu, njihovim sjećanjima. Život je
poput filma koji smo vidjeli mnogo puta i neprestano se ponavlja jer mi
nastavljamo reagirati svaki puta kada se odigrava.
Naše reakcije na probleme su ponavljanje naših sjećanja. Problemi su
često prepreke na koje smo već naišli, ali ih nikada nismo riješili. Zbog toga
se situacije vraćaju i pružaju nam mogućnost da drugačije na njih
reagiramo. Ljudi često dođu u naš život da bi nam pokazali onaj dio nas na
kojem trebamo poraditi. Međuljudski odnosi su, jednostavno, ogledala u
kojima vidimo sebe. Mi raspolažemo i mogućnošću da ne reagiramo.
Možemo okrenuti drugi obraz. Obraz Ljubavi. Znajući to, možemo postati
svjesni i izabrati da učinimo sebe odgovornima. Na primjer, ukoliko netko
ima problem s djecom, najbolja stvar koju može učiniti jest da im priča dok
spavaju. Jedina stvar koju im treba govoriti jest da ih volite i da ste zahvalni
jer su u vašem životu. Nije produktivno uvjeravati da ste vi u pravu, a oni u
krivu. Vrlo je teško znati što je ispravno već za nas same. Kako onda
možemo znati što je ispravno za druge?
Zahvalnost je vrlo moćan alat. Kad se osjećamo depresivno ili tužno,
najbolja stvar koju možemo učiniti jest prisjetiti se svih dobrih stvari u
našem životu na kojima možemo biti zahvalni. Čineći tako, mi brzo
mijenjamo našu energiju. Mi uzdižemo sebe i tako postajemo veći od
svojih problema. Ponekad ne uviđamo sve što imamo jer smo koncentrirani
na ono što “mislimo” da nam nedostaje. Prava istina je da već sve imamo,
uključući i ljubav. Moramo samo dati našu dozvolu da je primimo i time
budemo u mogućnosti iskusiti je. Tajna sreće nije u traženju izvanjskih
stvari ili zahtijevanju više stvari. Ona je u razvijanju našeg kapaciteta da
volimo i uživamo u sebi što više.
Preuzimanjem stopostotne odgovornosti je najkraći put. Kad
shvatimo da samo “naši programi“ ne dozvoljavaju da vidimo stvari jasno,
kad prestanemo kriviti vanjske čimbenike i odlučimo preuzeti odgovornost,
samo tada će se otvoriti nebeska vrata i mi ćemo moći dosegnuti beskrajne
mogućnosti. S druge strane, kad smo uzrujani zbog nekoga ili nečega, mi
gubimo svoju slobodu. Naša vlastita osjećanja mržnje osuđuju nas i povlače
prema dolje. Mi smo njihovi robovi. Tako povređujemo samo sebe.
Možemo se osloboditi kroz opraštanje. Opraštanje je dio najkraćeg i
najbržeg puta. Ali nije potrebno govoriti s bilo kim da bi znali da smo im
oprostili. To je unutanji posao. To je proces koji se događa između nas i
Boga kad kažemo: “Žao mi je, molim te oprosti za ono što se zbiva u meni
što je izazvalo ovu situaciju / problem.“
U mom slučaju, na primjer, nije da se više ne razljutim; nije da više ne
reagiram na probleme ili da ih nemam. Velika razlika je u tome što moja
ljutnja traje samo nekoliko minuta prije nego se ponovo vratim u centar,
dok se ne podsjetim i postanem svjesna. Tada si kažem: “Ja ovo stvaram. To
su moje misli o drugoj osobi. To je plod mog programa, mojih snimki, moje
percepcije. Ja to mogu izbrisati.”
Dakle, koji su smjernice za ovaj oslobađajući proces?
Prvo i osnovno je nužno preuzeti potpunu odgovornost za naše
živote. Moramo naučiti reći. ”Žao mi je, molim te oprosti za ono što se
zbiva u meni što je stvorilo ovo.“ Na ovaj način preuzimamo odgovornost i
odatle započinje proces opraštanja i promjene. Mi opraštamo sebi samima.
Budući da imamo zajednička sjećanja, dovoljno je da vi preuzmete
odgovornost moleći za oprost da bi se ta sjećanja izbrisala. Kada se ona
izbrišu iz vaše svijesti, brišu se i iz drugih. Ipak, vrlo je važno sjetiti se da
dok činimo ovo čišćenje, vi ga činite sebi, ne drugima. Mi smo ovdje da
bismo spasili sebe i nikoga drugog, ali ljepota ovog procesa je da svi od
njega imaju koristi.
Također je važno predati se i prihavatiti da intelekt ne zna ništa, ali da
postoji dio nas koji zna što je savršeno i ispravno za nas te najbolji način da
to postigne. Ukoliko mu to dozvolimo, taj dio koji zna će nas voditi prema
ispravnom i savršenom rješenju za sve naše probleme.
Da biste vidjeli rezultate “čišćenja“, važno je činiti ga cijelo vrijeme,
poput disanja. Da li znate što se događa kad zaboravimo disati? Isto je i sa
čišćenjem. Mora se čistiti cijelo vrijeme. Naravno, mi smo ljudska bića i
mnogo puta ćemo zaboraviti. Drugi puta nećemo se moći zaustaviti da ne
reagiramo. Važna stvar je prakticirati ovu metodu koliko god je moguće,
čak i kad se “čini“ da se ništa ne događa ili kad izgleda da se ne pojavljuju
novi problemi. Zašto? Zato jer um reproducira vrpce cijelo vrijeme. Trajno
ponavlja programe koje smo snimili, čak kada toga nismo niti svjesni. Na
sreću, uvijek imamo mogućnost izbrisati ih. Na taj način dajemo
dopuštenje novim idejama i mogućnostima da se pojave u našim životima.
Mnogo puta će stići od ljudi i s mjesta od kojih bi to najmanje očekivali.
Neophodno je djelovati, djelovati, djelovati. Kroz cijeli naš život mi smo
prakticirali reagiranje i patnju. Toliko smo uključili reagiranje i patnju u
naše živote da to činimo gotovo automatski. Mi smo stručnjaci, majstori,
čak bih rekla i posvećeni takvom načinu života. U početku se čišćenje može
činiti teškim. No, učimo kako ga uključiti u svakodnevni život poput
disanja te postaje automatizirano jer počinjemo se osjećati drugačije i
vidimo rezultate. Počinjemo uviđati promjene u našim životima. Počinjemo
iskustveno doživljavati profinjen unutarnji mir.
Važno je ne imati očekivnja.
Nije dovoljno samo se sjetiti da problemi nisu
zapravo problemi. Način na koji mi reagiramo na njih je problem.
Mišljenja i prosudbe koje imamo o problemu su pravi problem. Naša
percepcija problema je problem.
Najgori dio toga je da svaki puta kad odlučimo reagirati umjesto da
otpustimo, mi žrtvujemo svoj pravi identitet, naše pravo ja i to činimo iz
jednostavnog razloga jer nam je navika da želimo uvijek biti u pravu.
Apsolutno u pravu.
Imamo samo dva izbora: živjeti prema našoj pravoj prirodi ili prema
snimkama, prepustiti se vodstvu božanske inspiracije ili našim starim
programima koje smo isprobali i nisu bili djelotvorni. Što više brišemo, više
ćemo iskusiti tko smo zapravo. Jedini razlog našeg postojanja na ovom
svijetu jest da otkrijemo tko smo. Kroz čišćenje pomoću Ho’oponopono
alatima možemo otkriti svoj pravi identitet.
Želim razjasniti da korištenjem bilo kojeg od ovih alata mi
preuzimamo stopostotnu odgovornost i implicitno govorimo: “ Žao mi je,
molim te oprosti za ono što se zbiva u meni što je izazvalo ovo.“ Mi
molimo i otpuštamo i puštamo Boga.
Zašto onda čistimo? Zašto molimo za oprost? Jer želimo biti
slobodni, jer smo umorni od življenjenja života u laži u koje smo odabrali
vjerovati, jer smo dovoljno patili. Vrijeme je da pronađemo sebe, otkrijemo
sebe, da budemo sretni, da uživamo u životu, da se volimo i da prihvatimo
sebe onakvima kakvi jesmo.
Ljudsko stanje je biti sretan. Da li ste primjetili da, kada ste sretni, sve
vam dolazi s lakoćom?
Silva metod kontrole uma
Hose Silva i Filip Mil
Ocjena: **
Jedna od stvari koje je naučio bila je kako da povrati sećanja koja su se sakrila
tamo gde ih neobučeni um ne može pronaći.
Sve čemu vas uči zamišljeno je tako da vam pomogne da živite radosnije i
delotvornije, ovde i sada.
postoji naučni dokaz da je vaš um sposoban za čuda.
stavljaju um u poziciju da upravlja
telom da bi ubrzali prirodno isceljenje.
Kontrola uma znači zalaziti u duboki meditativni nivo gde možete uvežbati vaš
um da preuzme upravljanje upotrebljavajući sopstveni jezik slika pojačanih rečima,
postižući sve čudesnije rezultate i gde su beskrajne mogućnosti za osobu koja stalno
vežba.
Zamislite da ste došli u neposredan, operativni kontakt sa sveprožimajućom
Višom Inteligencijom i da u trenutku uzvišene radosti spoznajete da je ona na vašoj
strani.
Zamislite, takođe, da ste taj kontakt ostvarili tako jednostavno da se do kraja
svog života više nikada ne morate osećati bespomoćno, van domašaja nečega što ste
uvek slutili da je tu, ali nikada niste mogli sasvim da dosegnete - mudrost koja
pomaže, blesak proniknuća kada vam je potreban, osećaj blagonaklone moćne
prisutnosti. Kakvo bi to bilo osećanje?
To bi bilo vrhunsko iskustvo koje se ne bi suviše razlikovalo - možda se uopšte
ne bi razlikovalo - od duhovnog ushićenja.
Predavač objašnjava da je to stanje duboke relaksacije, dublje nego u snu, ali
praćeno posebnom vrstom svesnosti. To je u stvari izmenjeno stanje svesti koje se
koristi u skoro svakoj meditativnoj disciplini i u intenzivnoj molitvi.
Ne koriste se nikakva opojna sredstva niti biofidbek3 aparati. Predavači Kontrole
uma govore o ulasku u ovo stanje kao o "odlasku na vaš nivo" ili, ponekad, o
"ulaženju u Alfu".
Tek kada stvarno iskuse ove moći, poveruju
da ih imaju.
Sledeće što se kaže polaznicima jeste: "Projektujte se mentalno na vaše idealno
mesto za relaksaciju" - prijatna, smirujuća, izuzetno jasna i slikovita vežba koja
ojačava imaginaciju i vodi u dublju opuštenost.
Međutim, to je pasivna meditacija. Kontrola uma ide mnogo dalje. Ona uči
polaznika da upotrebi ovaj nivo uma za rešavanje problema, kako onih manjih, tako
i onih koji ga izuzetno opterećuju. To je dinamička meditacija; njena snaga je zaista
spektakularna.
O Alfi se u poslednje vreme sve više čuje. To je jedan od oblika moždanih talasa,
vrsta električne energije koju proizvodi mozak i koja može biti izmerena
elektroencefalografom (EEG). Pulsiranje ove energije meri se u ciklima u sekundi
(CPS)4. Generalno, oko četrnaest CPS i iznad, zovu se Beta talasi; oko sedam do
četrnaest su Alfa; četiri do sedam Teta i četiri i ispod toga su Delta talasi.
Kada ste potpuno budni, radeći i postižući rezultate u svetu svoje radne
svakodnevice, vi ste na Beti ili na "spoljašnjem svesnom nivou" - da upotrebimo
terminologiju Kontrole uma. Kada sanjarite ili u trenutku kada samo što niste zaspali
ili se budite a još se niste potpuno probudili, vi ste na Alfi. Ljudi koji se bave
Kontrolom uma to nazivaju "unutrašnji svesni nivo". Kada ste u snu, naizmenično
ste u Alfi, Teti ili Delti, a ne samo u Alfi kako mnogi misle. Uvežbavanjem Kontrole
uma možete svojevoljno ući u Alfa nivo a ipak zadržati potpunu prisebnost. Možda
se pitate kakav je osećaj biti u ovim različitim nivoima svesti.
Na dubljim nivoima svesti, za većinu ljudi, mogućnosti su ograničene. Život ih je
naučio da funkcionišu u Beti, a ne u Alfi ili Teti. Na ovim dubljim nivoima
ograničeni su uglavnom na sanjarenje, budnu snenost ili sam san. Ali, vežbanjem
Kontrole uma korisne mogućnosti počinju beskrajno da se umnožavaju.
Mnogi ljudi posežu za Kontrolom uma kao za načinom da se opuste, da prekinu
nesanicu, da se oslobode glavobolje ili da nauče da rade ono što iziskuje velike
napore volje, kao što je prestanak pušenja, gubitak težine, poboljšanje pamćenja,
efikasnije učenje. To je ono zbog čega većina dolazi, ali nauče mnogo, mnogo više.
Oni nauče da su pet čula - dodir, ukus, miris, sluh i vid - samo deo čula s kojima
su rođeni. Postoje i druga, nazovimo ih čula ili moći, koja su bila poznata samo
nadarenoj nekolicini i misticima koji su se povukli iz aktivnog sveta i razvijali ih
čitavog života. Cilj Kontrole uma jeste da nas nauči da probudimo ove moći.
Hoseu je već bilo poznato da mozak stvara elektricitet - svojevremeno je pročitao
da su početkom stoleća eksperimentima otkriveni Alfa talasi. Kako je radio na
području elektrotehnike znao je da je idealno električno kolo ono sa najmanjim
otporom, ili impedansom, zato što najviše koristi svoju električnu energiju. Da li bi i
mozak radio efikasnije ako bi mu se smanjila impedansa? I da li njegova impedansa
može da se smanji?
Hose je počeo sa upotrebom hipnoze da bi smirio misli svoje dece i otkrio je
nešto što je mnogima izgledalo paradoksalno: ustanovio je da je mozak energetski
jači kad je manje aktivan. Na nižim frekvencijama mozak je primao i skladištio više
informacija. Suštinski problem je bio kako um održati budnim na ovim
frekvencijama koje su više povezane sa sanjarenjem i snom nego sa praktičnom
aktivnošću.
On je bio prvi koji je
dokazao da možemo naučiti da svesno funkcionišemo na Alfa i Teta moždanim
frekvencijama.
Ako naučite samo da meditirate i na tome se zaustavite, i u tom slučaju ćete
rešavati probleme. Nešto lepo se dešava prilikom meditiranja, a ta lepota koju
nalazite je smirivanje. Što više meditirate, idete dublje u sebe i sve je jače vaše
osećanje unutrašnjeg mira i to toliko da ništa što vam se dešava u životu neće moći
da ga razbije.
Kada se ujutru probudite, ako je neophodno, otiđite u kupatilo, zatim se vratite u
krevet. Navijte sat tako da zvoni petnaest minuta kasnije za slučaj da skliznete u san
tokom vežbe. Zatvorite oči i gledajte naviše, ispod kapaka, pod uglom od 20 stepeni.
Iz nedovoljno poznatih razloga i sama ovakva pozicija očiju podstaći će mozak da
stvori Alfu.
A sada polako, u intervalima od oko dve sekunde, odbrojavajte unazad od sto
prema jedan. Dok brojite, mislite na to i već ćete prvi put dospeti u Alfu.
Ako tokom prve vežbe ne osetite da se nešto dogodilo, to jednostavno znači da
ste ranije više puta bili u Alfi a da toga niste bili baš svesni. Jednostavno se opustite,
ne ispitujte to i nastavite sa vežbama.
Iako ćete biti u Alfi prilikom prvog pokušaja ukoliko se koncentrišete, ipak će
vam biti potrebno sedam nedelja prakse da biste sišli na niže nivoe Alfe, a zatim na
Tetu. Koristite metod brojanja od sto do jedan za jutarnje vežbe tokom deset dana.
Zatim odbrojavajte samo od pedeset do jedan, od dvadesetpet do jedan, zatim od
deset do jedan i konačno od pet do jedan, deset jutara za svako od ovih brojanja.
Za izlazak iz Alfa nivoa od samog početka koristite samo jedan metod. To će
vam omogućiti veći stepen kontrole protiv spontanog izlaska.
Metod koji koristimo u Kontroli uma jeste da kažemo mentalno: "Dok
odbrojavam od 1 do 5 polako ću izlaziti, biću potpuno budan i osećaću se bolje
nego ranije. Jedan - dva - pripremi se da otvoriš oči - tri - otvori oči - četiri -pet -
oči su mi otvorene, potpuno sam budan, osećam se bolje nego ranije."
Uspostavićete dva rutinska postupka, jedan za ulazak u vaš nivo, drugi za izlazak
iz njega. Ako promenite postupak, moraćete da naučite da koristite vašu novu
verziju kao što ste naučili da koristite prvu. To je beskoristan posao.
Kada naučite da ujutru dostignete vaš nivo metodom od pet do jedan, spremni ste
da odete na vaš nivo u bilo koje doba dana koje izaberete. Sve što će vam biti
potrebno jeste deset ili petnaest slobodnih minuta. Pošto ćete na vaš nivo ulaziti iz
Bete pre nego iz laganog nivoa Alfe, biće neophodno malo dodatnih vežbi.
Sedite na udobnu stolicu ili krevet sa bosim stopalima na podu. Pustite da vam
ruke slobodno leže u krilu. Ako vam više odgovara sedite prekrštenih nogu, u lotos
poziciji. Držite glavu u ravnoteži, ne dozvolite da padne. Sada se prvo usredsredite
na jedan deo tela, zatim na drugi, da biste ga svesno opustili. Počnite s levim
stopalom, zatim celom levom nogom, pređite na desno stopalo i nastavite tako dok
ne stignete do grla, lica, očiju i konačno do kože na glavi. Kada prvi put to uradite,
bićete zapanjeni koliko je vaše telo bilo napeto.
Sada izaberite tačku na plafonu ili suprotnom zidu, na oko 45 stepeni iznad ravni
pogleda. Gledajte u tu tačku dok ne osetite da su vam očni kapci otežali i pustite ih
da se zatvore. Počnite odbrojavanje od pedeset prema jedan. Radite to deset dana,
zatim od deset do jedan sledećih deset dana a od tada brojte od pet do jedan. Pošto
ove vežbe više neće važiti samo za jutra, uspostavite ustaljeni postupak meditiranja
dva ili tri puta dnevno, po petnaestak minuta.
A šta ćete kada stignete na vaš nivo? O čemu ćete razmišljati?
Od samog početka, od prvog trenutka kada stignete na vaš nivo meditacije,
vežbajte vizuelizaciju.
Pasivna meditacija o kojoj ste upravo čitali (a nadam se da ćete je ubrzo i
iskusiti) može se postići i na druge načine. Umesto na vizuelnu sliku, možete se
koncentrisati na zvuk kao što je ommm... ili onnn... ili amennn..., iskazan naglas ili
mentalno, ili na osećaj sopstvenog disanja. Možete se usredsrediti na energetsku
tačku svog tela ili na udarce bubnja i igru ili možete slušati zvučne gregorijanske
korale dok posmatrate poznato izvođenje religijskog rituala. Svi ovi metodi kao i
neke njihove kombinacije dovešće vas do smirenog meditativnog nivoa svesti.
Više volim da vas tamo odvedem brojanjem unazad jer to na početku zahteva
koncentraciju, a koncentracija je ključ uspeha. Kada više puta stignete na vaš nivo
ovim metodom, on će u vašoj svesti biti povezan sa uspešnim rezultatima i proces će
se sve više automatizovati.
Zakon 1: Morate želeti da se događaj ostvari. "Prva osoba koju ću sutra videti na
trotoaru brisaće nos" - ovo je projekat tako bezvredan za rad da će ga vaš um odbiti i
verovatno nećete u njemu imati uspeha. Vaš šef će biti ljubazniji, izvesni kupac će
biti prijemčiviji za ono što prodajete, naći ćete zadovoljstvo u dužnosti koju obično
smatrate neprijatnom - ovo su situacije koje mogu sadržavati znatnu količinu želje.
Zakon 2: Morate verovati da je moguće da se događaj ostvari. Ako je vaš kupac
već pretrpan onim što prodajete, razumno je verovati da neće želeti da kupuje; ako
ne možete poverovati da će se određeni događaj ostvariti, vaš um će se tome
suprotstaviti.
Zakon 3: Morate očekivati da se događaj ostvari. Ovo je suptilan zakon. Prva dva
su jednostavna i pasivna - ovaj treći uvodi malo dinamike. Moguće je želeti da se
nešto dogodi, verovati da je to izvodljivo, a ipak ne očekivati da se to dogodi. Želite
da vaš šef sutra bude prijatan, znate da on to može biti, ipak možete biti skloni da to
ne očekujete. Na ovom mestu se pojavljuju Kontrola uma i delotvorna vizuelizacija,
kao što ćemo odmah videti.
Zakon 4: Vi ne možete stvoriti problem. Ne da ne smete, već ne možete. Ovo je
osnovni sveprožimajući zakon. "Zar ne bi bilo sjajno kada bih mogao učiniti da moj
šef napravi budalu od sebe tako da ga otpuste, a ja dobijem njegov posao?" Dok
dinamički radite u Alfi u dodiru ste sa Višom Inteligencijom, a iz perspektive Više
Inteligencije to uopšte ne bi bilo sjajno. Vi možete uticati na to da vaš šef dobije
otkaz, ali u tome ćete biti potpuno sami - i u Beti. U Alfi se to jednostavno ne može.
U
ovoj vežbi predavač ispisuje na tabli brojeve od jedan do trideset, zatim polaznici
izvikuju imena predmeta - grudva snega, klizaljka, čep za uvo - što god im padne na
pamet. Svaku reč ispisuje pored određenog broja, okreće se od table i navodi ih po
redosledu; polaznici izgovaraju bilo koju od tih reči, a predavač daje odgovarajući
broj.
To nije vašarski trik, već lekcija iz vizuelizacije. Predavač je već memorisao reč
uz svaki broj; tako svaki broj izaziva vizuelnu sliku sebi odgovarajuće reči; ove slike
nazivamo "memorijske kuke".
Kažem "događaj koji verujete da ste zaboravili" jer u stvarnosti ga uopšte niste
zaboravili. Vi ga se jednostavno ne sećate. U tome je značajna razlika.
U našem mozgu se sa
svih strana skupljaju slike najbeznačajnijih događaja. Što je slika jasnija i za nas
značajnija, lakše je se prisećamo.
Da se vratimo pamćenju. Negde, hiljadama kilometara daleko od mesta na kome
sedite, jedan je list opao sa grane. Vi taj događaj nećete zapamtiti niti ga se možete
setiti, jer ga niste doživeli, niti je on za vas značajan. Međutim, naš mozak beleži
daleko više događaja no što smo svesni.
Ovaj metod sadrži jednostavan pokretački mehanizam koji, kada ga zaista
usvojite, pri korišćenju daje sve bolje rezultate. Da bi postao potpuno vaš, potrebno
vam je nekoliko vežbi meditacije kako biste potpuno prihvatili postupak. Evo koliko
je to jednostavno: samo spojte palac, kažiprst i srednji prst jedne ruke i vaš će se um
trenutno prebaciti na dublji nivo. Pokušate li odmah, ništa se neće desiti - to još uvek
nije pokretački mehanizam. Da bi to postao, uđite u vaš nivo i kažite (u sebi ili
poluglasno): "Kad god ovako spojim prste" - sada ih skupite - "sa ozbiljnom svrhom,
trenutno ću dostići ovaj nivo uma da bih postigao sve što poželim."
Pretpostavimo da treba da naučite složeno poglavlje iz nekog udžbenika; nije
dovoljno samo da ga zapamtite već i da ga razumete. Na prvom koraku, nemojte
ulaziti u Alfu, već ostanite na spoljašnjem svesnom, Beta nivou. Glasno pročitajte
poglavlje u kasetofon. Zatim uđite u vaš nivo, pustite kasetofon i koncentrišite se na
sopstveni glas koji govori o materiji.
Vratimo se na snimanje: radi dodatnog pojačanja efekta, pustite da prođe neko
vreme, nekoliko dana ako je moguće, zatim ponovo pročitajte materiju na Beta
nivou i saslušajte reprodukciju u Alfi. Sada ćete informaciju potpuno usvojiti.
Frojd se bavio snovima koji
nastaju spontano. Kontrola uma se njima ne bavi. Nas zanima namerno stvaranje
snova da bismo rešili određene probleme. Zbog toga što unapred programiramo
sadržaj, tumačimo snove drugačije i sa spektakularnim rezultatima. Iako ovo
ograničava spontanost naših preživljavanja tokom sna, postižemo značajnu slobodu:
više upravljamo sopstvenim životom.
Dok meditirate, pre nego što pođete na spavanje, recite: "Želim da
zapamtim jedan san. Zapamtiću ga." Sada pođite na spavanje sa olovkom i papirom
pored kreveta. Kada se probudite, bilo u toku noći ili ujutru, zapišite ono što ste
zapamtili od sna. Vežbajte to iz noći u noć i vaše sećanje će biti sve jasnije i
potpunije. Kada budete zadovoljni stepenom usavršenosti vaše veštine, spremni ste
za drugi korak:
Za vreme meditacije, pre nego što pođete na spavanje, razmotrite problem koji je
moguće rešiti uz informaciju ili savet. Budite sigurni da vam je zaista stalo da ga
rešite; glupa pitanja izazivaju glupe odgovore. Sada se programirajte sledećim
rečima: "Želim da imam san koji će sadržavati informaciju kako da rešim problem
koji imam na umu. Sanjaću takav san, zapamtiću ga i razumeti."
Samo vi možete protumačili snove koje ste odlučili da sanjate. Ako se valjano
unapred samoprogramirate da razumete vaše snove, naslutićete njihovo značenje.
Slutnja je obično način na koji naša bezglasna podsvest komunicira sa nama.
Vežbom ćete imati sve više poverenja u te programirane "slutnje".
Reči ne samo da odražavaju stvarnost, one je prouzrokuju, kao
što smo videli na ovom slučaju.
Mozak nije tanani tumač naših namera - on prima i skladišti informacije i
nadležan je za naše telo. Kažite mu nešto kao: "Ja sada jedem limun" i on će prionuti
na posao.
pretvara. To često uspeva i ponekom apetit iznenada nestane.
I kad odrastemo, često igramo istu igru. Uništavamo svoju glad za životom
negativnim rečima, a reči, dobijajući na snazi ponavljanjem, zauzvrat stvaraju
negativan život, za kojim naša glad prestaje.
"Kako si?"
"Ah - ne mogu da se požalim" ili "Ne vredi da se žalim" ili "Ne baš tako loše."
Kako mozak odgovara na tako sumorne poglede? I da li je "zubobolja" oprati
sudove? Da li je "velika glavobolja" sravniti sopstveni tekući račun? Da li vam je
već "muka" od ovog vremena? Uveren sam da mnogi lekari veći deo svojih prihoda
duguju rečima koje upotrebljavamo. Zapamtite, mozak nije tanani tumač. On kaže:
"Ovaj čovek traži glavobolju. U redu. Stiže jedna glavobolja."
Naravno, bol ne stiže odmah čim izustimo nešto što ima takvo značenje. Telu je
svojstveno dobro zdravstveno stanje i svi telesni procesi su usmereni ka postizanju
zdravlja. Ipak, vremenom, sa dovoljno verbalnog podrivanja njegove odbrane, ono
isporučuje upravo onu bolest koju smo naručili.
Dve stvari pojačavaju snagu reči koje smo upotrebili: naš nivo svesti i stepen
emocionalne angažovanosti u onome što smo rekli.
"Bože moj, kako to boli!" rečeno sa ubeđenjem pruža toplo gostoprimstvo bolu.
"Ja ovde ne mogu ništa da uradim!" izrečeno s dubokim uverenjem postaje istina
koja daje izgled stvarnosti tom osećaju.
Kontrola uma pruža efikasnu odbranu protiv naših sopstvenih loših navika. U
Alfi i Teti naše reči imaju znatno uvećanu moć. U prethodnim poglavljima videli ste
kako se sa iznenađujuće običnim rečima mogu programirati snovi i kako se moć
prelaska u Alfu može s reči preneti na vaša tri prsta.
Nikada se nisam smejao Emilu Kueu iako u ovim umnim vremenima to mnogi
čine. On je poznat po rečenici koja danas izaziva smeh baš kao poenta vica: "Svakog
dana, u svakom pogledu, meni je sve bolje i bolje." Ove reči su izlečile hiljade ljudi
od izuzetno ozbiljnih bolesti! One nisu nikakva šala; poštujem ih i pozdravljam Dr.
Kuea s poštovanjem i zahvalnošću, jer sam naučio lekciju neprocenjive vrednosti iz
njegove knjige "Kako gospodariti sobom".11
1. U jednom trenutku možemo misliti samo o jednoj stvari, i
2. Kada se koncentrišemo na misao, ona postaje stvarnost jer je naše telo pretvara
u akciju.
Imajući to u vidu, ako želite da pokrenete procese izlečenja vašeg tela koji su
možda blokirani negativnim mislima (svesno ili nesvesno), samo ponavljajte
dvadeset puta uzastopce: "Svakog dana, u svakom pogledu, sve mi je bolje i bolje."
Radite to dva puta dnevno i vi već koristite Kueov metod.
Pošto su moja istraživanja pokazala da je učinak reči uveliko pojačan na
meditativnim nivoima svesti, izvršio sam određeno prilagođavanje ovog metoda. Na
Alfa i Teta nivou govorimo sledeće: "Svakog dana, u svakom pogledu, ja sam sve
bolji, bolji i bolji." Ovo kažemo samo jednom za vreme meditacije. Takođe kažemo
i: "Negativne misli i negativne sugestije nemaju nikakvog uticaja na mene na bilo
kom nivou uma", takođe pod uticajem Dr. Kuea.
Delo gđe Mejbri ilustruje tri činjenice koje predajemo u Kontroli uma: prvo, reči
imaju naročitu moć na dubokim nivoima svesti; drugo, um ima mnogo čvršću
komandu nad telom nego što se misli; i treće, kao što sam naglasio u petom
poglavlju, mi smo uvek svesni.
Da bi snaga volje stigla do svog cilja, potrebno je da prvo savlada neprijatelja.
Ona pokušava da bude čvrsta, i kao i mnogi koji to pokušavaju, postaje meka kao
pena od šlaga kada stvari ne idu kako treba. Postoji umereniji, lakši način da se
otklone loše navike - imaginacija. Imaginacija direktno grabi ka cilju; ona postiže
sve što želi.
Zbog toga sam u ranijim poglavljima toliko insistirao na vašem izučavanju
slikovite i jasne vizuelizacije na dubokim nivoima svesti. Ako svoju imaginaciju
podstaknete verovanjem, željom i očekivanjem, i ako je naučite da vizuelizira vaše
ciljeve tako da ih vidite, osećate, čujete, okusite i dodirnete, postići ćete ono što
želite.
"Kada se sukobe snaga volje i imaginacija, imaginacija uvek pobeđuje", pisao je
Emil Kue.
Ako samo mislite da želite da se oslobodite neke loše navike, verovatno se
zavaravate. Da ste zaista želeli da je se oslobodite, ona bi nestala sama po sebi. Ono
što bi trebalo da želite više od samog uklanjanja loše navike jeste dobrobit koju
postižete njenim uklanjanjem. Kada naučite da dovoljno snažno želite tu dobrobit,
oslobodićete se "neželjene" navike.
Ako želite da smanjite težinu, prvi korak je pronalaženje uzroka problema na
spoljašnjem nivou.
Da li je vaš problem preveliko uzimanje hrane, nedovoljna fizička aktivnost, ili
oboje?
Vrlo je moguće da vaš problem nije prekomerno uzimanje hrane već nepravilna
ishrana. Dijeta koja podrazumeva uzimanje prikladnije hrane za vaše pojedinačne
potrebe, mogla bi biti rešenje. Vaš doktor bi to trebalo da zna.
Zašto želite da oslabite? Da li ste toliko gojazni da vam je zdravlje narušeno ili
samo smatrate da biste vitkiji bili privlačniji? Oba slučaja su dobar razlog za
mršavljenje, ali morate unapred znati šta mršavljenjem želite da postignete.
Ako već imate pravilno usklađenu ishranu u skromnim količinama, ako vežbate
koliko stvarno možete i samo ste malo puniji, moj bi savet bio - ukoliko vaš lekar ne
kaže suprotno - da se pomirite s tim. Ja činim isto. Alternativa predstavlja jedno
problemi i važnije situacije oko kojih treba da angažujete svoju Kontrolu uma.
Ako ste sigurni da zaista želite da izgubite na težini a znate zašto, vaš sledeći
korak jeste analiziranje svih dobrobiti koje ćete postići - ne uopštenih kao na primer
"izgledaću bolje", već konkretnih koje, ako je moguće, uključuju svih pet čula.
Primeri:
Vid: Nađite svoju fotografiju na kojoj ste vitki koliko biste sada želeli da budete.
Dodir: Zamislite kako će vam, kada ponovo budete vitki, ruke, bedra i stomak
biti glatki kada ih dodirnete.
Ukus: Zamislite ukuse hrane koja će biti zastupljena u vašoj novoj dijeti.
Miris: Zamislite miris hrane koju ćete jesti.
Sluh: Zamislite šta će oni do čijeg vam je mišljenja stalo reći o vašem uspešnom
smanjenju težine.
Ni svih pet čula nije dovoljno za potpunu vizuelizaciju. Emocije su takođe važne.
Zamislite kako ćete biti puni poleta i pouzdanja kada budete vitki koliko želite.
Imajući sve ovo čvrsto na umu, uđite u vaš nivo. Stvorite mentalni ekran i
vizuelizirajte se kakvi ste sada. Neka ta slika zatim nestane, a s leve strane (koja
predstavlja budućnost) neka se na ekranu pojavi vaša slika (možda stara fotografija)
na kojoj izgledate kako biste na kraju želeli i kakvi ćete biti kada dijeta uspe.
Dok u mislima posmatrate svoj novi izgled, unesite se i zamislite, sa što većim
brojem detalja, kakav je osećaj biti tako vitak. Kakav će biti osećaj kada se sagnete
da vežete pertle na cipelama? Kakav kada se penjete uz stepenice? Kakav kada
obučete odeću koja vam je sada pretesna? Kakav kada šetate plažom u kupaćem
kostimu? Ne žurite i osetite sve ovo. Osetite sa svih pet čula, jedno po jedno, kao što
je već objašnjeno. Šta ćete osećati prema samom sebi zato što ste postigli ovaj cilj?
Sada, u mislima prođite vašu novu dijetu - ne samo šta ćete jesti, već i koliko -
odaberite i neku grickalicu između obroka, svežu šargarepu ili nešto slično. Recite
sebi da je ovo prava količina hrane potrebna vašem organizmu i da nećete imati
bolove izazvane glađu kao opomenu da vam treba još.
Ovo je kraj vašeg meditiranja. Ponavljajte ga dva puta dnevno.
Prvi je da - na Beta nivou - osetimo kako postajemo osoba koja voli i prašta i da
ljubav smatramo ciljem za sebe. Ovo će verovatno zahtevati prilično podrobno
mentalno pročišćavanje (pogledati osmo poglavlje).
Drugi korak - uđite u vaš nivo. Sam ulazak u vaš nivo je najbitniji korak ka
samoizlečenju, jer kao što sam ranije napomenuo, na ovom nivou negativno
delovanje uma - sve njegove optužbe i ljutnje - neutralisano je, a telo je slobodno da
radi ono za šta ga je priroda predodredila - da se samo obnavlja. Naravno, možda vi
stvarno imate osećaj krivice ili ljutnje, ali utvrdili smo, doživljavaćete ga samo na
spoljašnjem, tj. Beta nivou, a nestajaće pri korišćenju Kontrole uma.
Treće, mentalno ukazujte sebi na prvi korak: izrazite želju za postizanjem
potpunog mentalnog pročišćenja - da upotrebljavate pozitivne reči, da mislite
pozitivno, da postanete osoba koja voli i koja prašta.
Četvrto, mentalno osetite bolest koja vas muči. Upotrebite mentalni ekran da
vidite i osetite bolest. Ovo treba da bude vrlo kratko, s ciljem da vaše energije
usredsredi tamo gde su neophodne.
Peto, brzo obrišite sliku svoje bolesti i doživite sebe kao da ste potpuno izlečeni.
Osetite slobodu i sreću savršenog zdravstvenog stanja. Držite se ove slike, polako je
zagledajte, uživajte u njoj i znajte da je zaslužujete - znajte da ste ovako zdravi u
potpunom skladu sa onim za šta vas je priroda predodredila.
Šesto, još jednom ojačajte svoje mentalno pročišćavanje i završite govoreći sebi:
"Svakog dana, u svakom pogledu, ja sam sve bolji, bolji i bolji."
Koliko dugo i koliko često bi ovo trebalo da primenjujete?
Po mom iskustvu, petnaest minuta je najpovoljniji vremenski period. Primenjujte
ovu vežbu što češće, ali najmanje jednom dnevno. "Previše" ne postoji.
"Istraživači su ustanovili da je najveći pojedinačni emocionalni faktor u razvoju
raka uopšte, neki izuzetno značajan gubitak koji se desio između šest i osamnaest
meseci pre dijagnosticiranja bolesti.
Nezavisni istraživači koji su radili sa "kontrolnim" grupama prikazali su ovo u
nekoliko dugoročnih studija... Vidimo da nije samo gubitak značajan faktor, već i
način na koji pojedinac prihvata taj gubitak.
Vidite, gubitak mora biti dovoljan razlog da kod pacijenta izazove osećaj trajne
bespomoćnosti i beznadežnosti. Na taj način izgleda da njegov osnovni odbrambeni
mehanizam otkazuje, dozvoljavajući da se malignost klinički razvije."
klanjanje straha. Kada počne ova obuka "shvatamo da je rak normalan proces koji
se odvija u svima nama, da kancerogene ćelije sve vreme razvijaju malignu
degeneraciju. Organizam ih prepoznaje i uništava onako kako to radi s bilo kojom
stranom materijom ... Nije stvar samo u tome da se čovek oslobodi svih ćelija raka,
jer ih mi stalno stvaramo; potrebno je omogućiti telu da uvek iznova pobeđuje, da
upravlja sopstvenim procesima."
Obraćajući se jednoj grupi Kontrole uma gospođa Sajmonton je govorila o tome
kako mnogi stresovi u životu mogu dovesti do oboljenja ako ih ne prebrodimo na
pravi način.
Verujem da je najbolja osnova za brak bliskost, ali ne ona koja podrazumeva
zatvaranje u sopstvenu privatnost, već bliskost koja proizilazi iz dubokog
razumevanja i prihvatanja.
Još nešto se dešava i to ću pokušati da objasnim. Tokom duboke i produžene
meditacije dolazi do stvaranja određenih veza - umovi su osetljivo prijemčivi i u
blagom su dodiru jedni s drugima na način koji je inače blizak samo onima koji su
proživeli ceo život skupa. Većina trenutnih bliskosti je površna i lažna i ostavlja nam
osećaj male nelagodnosti. One vrlo kratko traju. To nije slučaj sa ovim iskustvom;
ono je na trajnom psihičkom nivou.
Kada su muž i žena u pitanju, ove promene su poželjne, jer njihove aure postaju
komplementarne. Duže fizičko razdvajanje okrenuće proces u suprotnom smeru, a
izlišno je reći da to nije dobro za bračni sklad. Fizička bliskost je najvažnija. Ja
preporučujem postelje za dvoje.
Među zakonima univerzuma izgleda da postoji lista prava koja nam svima, bez
obzira na kom smo stupnju znanja, bez obzira koliko smo pametni ili glupi,
garantuje da možemo učestvovati u izazivanju događanja zakonitih stvari uz pomoć
snage sopstvene želje, verovanja i očekivanja. Ovo je ranije i bolje rečeno, pre skoro
2000 godina, kako je izneo Marko u Novom Zavetu: "Zato vam kažem: sve što ištete
u svojoj molitvi, verujte da ćete primiti; i biće vam."
Dok vizuelizirate određenu osobu kao savršeno zdravu pojaviće se jedan izuzetno
prijatan trenutak kada ćete znati da ste uradili dovoljno. Prijatan je zato što je to
osećaj postignuća. Brojanjem od jedan do pet vratite se u Betu, "budite sasvim budni
i osećajte se bolje nego ranije".
"Gubimo isuviše vremena potcenjujući sami sebe. Kada bismo bar pola tog
vremena proveli istražujući u svom umu kako da se suočimo sa životom, otkrili
bismo da smo mnogo jači nego što mislimo",
Dobro je poznato da učitelj koji malo očekuje od svojih učenika malo i dobija, a
onaj koji očekuje više i dobije više. Učitelj obučen u Kontroli uma imao je direktno
iskustvo u onome što u četrnaestom poglavlju Hose naziva "kosmička lista prava"
čija se nadležnost prostire širom ljudskog roda. Jedan ovako obučen učitelj neće
nikad ismejavati nečiju "mentalnu opremu" - isuviše je dobro upoznat sa ogromnim
delokrugom svakog ljudskog uma da bi to učinio. Usled toga postaje bolji učitelj,
čak i ako njegovi đaci nikada nisu čuli za Kontrolu uma.
'Navika nije ništa drugo do utisci koji se u moždanim ćelijama pojačavaju
ponavljanjem',
Naše je iskustvo da akutno psiho-oboljenje ima rano poreklo u patološkom
odnosu majka-dete u prve dve godine detetovog života, često pojačanom
povremenim traumama. Ova predispozicija zahteva i faktor ubrzanja u tekućoj
životnoj situaciji osobe koja će prouzrokovati njegov povratak na staro stanje i
ponovno preživljavanje osećanja i stvarnosti iz daleke prošlosti. Faktor ubrzavanja
je obično surovo odbijanje ili odvajanje od važne osobe. Uzrok je u prošlosti, a
faktor ubrzavanja je u sadašnjosti. Iza ovoga može postojati neki mehanizam koji to
olakšava, na primer halucinogene droge, kontakt sa svojom familijom i drugi procesi
koji potpomažu regresiju.
Iznova živjeti
Jean Monbourqette
Ocjena: *****
Izgubiti
Držao sam stisnutim šakama svoju ljubav.
Poput zlatnog praha pobjegla je između mojih prsta.
Svaki gubitak ima u sebi klicu novoga života. Upravo je razlog postojanja smrti da načini mesto životu.
Pupoljak izbija da dade cvijet.
Cvijet vene da dade sjeme.
Sjeme u zemlji trune da proklija.
Vječno kretanje smrti i života,
Tame i svjetlosti.
Uspoređivati svoju patnju s patnjom inicijatora rastajanja ne čini se da može biti od velike pomoći. Kako mjeriti subjektivnu patnju? Prije nego te ostavio, moguće je da se tvoj bračni drug više puta osjetio ostavljenim. Dakle, može se pitati tko je koga ostavio.
Budi strpljiv prema onomu što još nema odgovora u tvom srcu, kaže pjesnik.
Prestani uznemiravati svoje srce i svoj duh.
Oni ti ne mogu ili ne žele odgovoriti.
Jer znaju da bi ti neki odgovori bili nekorisni, a neki drugi nepodnosivi.
Zasad prihvati pitanja ne upinjući se da na njih nađeš odgovor.
Pusti ih da u tebi sazrijevaju.
Jednoga dana iznenadit ćeš se kad otkriješ da upravo provodiš u život odgovore na svoja pitanja.
Plovim u praznini
Čekam, čekam!
Čekam rasplet
Koji želim i kojega se bojim.
Sto puta sam u svojoj glavi
Procjenjivao svoje izglede da te zadržim.
Sto puta sam vjerovao da te gubim.
Teturam, zanošen svojim osjećajima.
Osjećam se previše ranjivim,
Previše ovisim o tvojoj samilosti.
I to me ljuti.
Iscrpljuje me mišljenje i premišljanje.
Gdje je moj unutarnji vodič?
I duga čekanja jednaka su gubicima jer život se tada zaustavlja, planovi se usporavaju i tjeskoba se ustaljuje. Golema količina energije ludo se rasiplje u pretpostavke i proračune svih vrsta, a da se ne govori o katastrofičnim strahovima koji muče duh i ubijaju radovanje životu.
Do kada ćeš čekati?
Nužno je da izađeš iz pasivnosti i da uzmeš u ruke situaciju. Kako? Utvrdi točan rok koliko još sebi dopuštaš nadati se pozitivnom raspletu.
Kroz to vrijeme nastavi živjeti za sebe i živjeti dobro. Ako živiš pasivno i tjeskobno tijekom tog vremena, to može samo izazvati depresivna stanja. Zaposli se, razonodi se, pripremi se za svaku mogućnost: posavjetuj se sa stručnjakom, upoznaj zakonske odredbe, upoznaj svoja prava, informiraj se.
Što prije započne tvoje žalovanje, to brže će stići ozdravljenje.
Mučna prisutnost
Kad sam bio sam sa sobom,
Uživao sam u svom društvu.
Kad sam znao da me ljubiš,
Osjećao sam se mnogo bolje.
Kad si, premda pokraj mene,
Započela biti odsutnom,
To me je posve zbunilo.
Više ne mogu podnositi polu-prisutnost
Koja me previše podsjeća na ono što gubim.
Kako je to jednostavno, pustiti da odeš iz moga života.
Ipak, i na samu pomisao da te izgubim dah mi zastane!
Žalovati za nekom osobom ne znači li žalovati za snovima kojima smo obavijali tu dragu osobu?
Jedanput uvjeren da je primio oproštenje, čovjek je raspoloživiji da se pomiri sa sobom, da prihvati svoje granice, svoje nedostatke, svoje promašene čine. U njemu se uspostavlja novi sklad.
Nakon javne objave završetka njihova žalovanja, osobe se osjete ushićene od radosti. Imaju dojam da su oslobođene teškog tereta. Imaju dubok osjećaj mira i unutarnjeg sklada. Tjeskobe, patnje i depresivna stanja nastala žalovanjem nestaju.
Budi siguran da će ozdravljenje doći. Uostalom, ono je u tebi već započelo.
Patnja, zacijelo, nije u sebi dobra. Ne treba je njegovati radi nje same. Ali ako znaš s njom dobro postupati, možeš izvući bogate blagodati u pogledu sazrijevanja i unutarnjeg rasta.
Već se u tebi, čak ako u to i sumnjaš, pribiru nove energije, nova unutarnja ravnoteža postavlja se na mjesto. Već slutiš u sebi skori povratak novoga mira.
Pokušao sam pokopati cijeli jedan unutarnjimsvijet, još previše živ.
Tada se velik dio mog bića uzdržao od življenja.
Moje je oslobođenje u onomu čega se najviše bojim
Da više ne trpim,
Moje se tijelo napregnulo i ukrutilo.
Nisam želio više vidjeti ni čuti.
Želio sam spavati, postati nesvjestan, odmoriti se.
Ali mislim da će mi ta letargija
Zadati veći strah nego li sam gubitak.
Što moram činiti?
Ne nazirem drugog rješenja doli prihvatiti
Tu uvijek neugodnu posjetiteljicu, patnu.
To što ti živiš važno je. Tvoja sadašnja ljudska zadaća nije da niječeš svoju patnju ili da spoznaš kako si izoliran, nego da prihvatiš i preobraziš u dobitak. Tvoja patnja otkrit će ti važnost života, donijet će ti veću zrelost i promijenit će tvoj pogled na druge.
Ta unutarnja graja postaje iscrpljujućom, svi se tvoji dijelovi nadvikuju, a da se ne slušaju.
Strpljivo! Kad se jedanput razriješi tvoje žalovanje, uživat ćeš veliku unutarnju slobodu i, zbog te činjenice, veću jasnoću.
Ozdraviti
To je roditi se za novi svijet
Koji do tada nisi naslućivao.
To je biti sposoban živjeti sam
Ne osjećajući se osamljenim.
Bi li dakle trebalo sustezati se od moljenja pokojnih? Naravno da ne, ali uz uvjet da se poštuje neko vrijeme odsutnosti kako bi se oni pustili da odu. To vrijeme može biti u prosjeku devet mjeseci, vrijeme trudnoće. U međuvremenu upućivat će se molitve Bogu da poogne dragoj iščezloj osobi.
Ne suzbijaj suze kad osjetiš da će poteći. Televizijska emisija, događaj, pripovijest...mogu ih izazvati. Iskoristi te trenutke milosti i zaplači. U procesu tvoga žalovanja suze su izvor čiščenja, i prema tome, opuštanja.
Otvarajući se malo pomalo svome emotivnom svijetu, zapazit ćeš kako su emocije prolazne i promjenjive: pojavljujuse, mijenjaju i pretvaraju u druge emocije.
Pusti da te ponese njihov vrtlog. Kušaj ih i zatim ih pusti da nestanu. Val emocionanig života obnavlja se bez prestanka.
Tako je u žalovanju. Svi koji dožive velik gubitak imaju potrebu osjetiti se podržanima i ljubljenima da bi se prepustili svojoj boli i dali slobodan tijek svojim emocijama.
Shvatio sam tada da s onu stranu
" malih gladi" postoji
" velika glad" koju samo
Sreća može utažiti.
Otada, kao sretni prosjak,
Radosnije nosim tešku vreći snova.
Od pustinje do unutarnje oaze
Već od djetinjstva uče nas da je biti sam najveće od svih zala. Koliko puta strahujemo da nećemo biti izabrani od grupe, da ćemo biti napušteni ili odbačeni? Na samu pomisao da će ostati sami neki se izjedaju ili padaju u potištenost, dok se drugi zatvaraju u hladnu neovisnost kako ne bi više bili izloženi opasnosti odbacivanja.
Da istražiš bogatstva svoje nutrine, morat ćeš prevladati strah od samoće i naučiti biti sam.
U željenim trenucima povlačenja odvoji vremena da ostaneš sam sa sobom prevladavajući želju da se razonodiš.
Iskušaj svoj unutarnji svijet: njegova uzbuđenja, riječi i slike.
Zađi još dublje u se, u izvor svog bitka. Tu ćeš naći mir, tišinu, Prisutnost.
Možda ćeš na polasku naići na mnogo patnje i nereda, ali ako ustraješ u svome traženju, naći ćeš na kraju svjetlo i toplinu.
Tvoja samoća bit će tvoja prijateljica i moći ćeš reći s pjesnikom: Ne, sa svojom samoćom nikad nisam sam.
Ne nastaje li život uvijek iz prividne smrti?
Unutarnji smiješak
U meni veliki smiješak započinje,
Počinje titrati, zauzima prostor, nastaje u tišini,
Širi se po cijelome mome biću,
Rasvjetljuje moj život
Jer sam ljubio i jer imam volju još ljubiti.
Sada kad se osjećaš bolje,
Kda prošlost postaje uspomena,
Kada se budućnost otvara pred tobom,
Budi svjestan svoje nove slobode: nisi više uznik veza prethodne situacije. Učini korisna udešavanja da živiš bolje.
Vrati se u duhu svojim zaboravljenim snovima i upitaj se nisu li sada ostvarivi. Probudi svoje zanimanje za planove kojima si se uvijek zanosio, a koje nisi mogao ostvariti.
Oprosti mu
Što je otišao,
Što je otišao prerano,
Što je otišao iznenada,
Što je otišao ne rekavši zbogom,
Što je otišao ne izjavivši svoju ljubav,
Što je otišao ne ispunivši svoja obećanja,
Što je otišao s jednim dijelom tvoga života,
Što je otišao s tvojim snovima o budućnosti.
Zvog svoje bliskosti s ljubljenim osobom nešto si nesvjesno od nje učio, a to sada možeš ostvariti.
Praznina odsutnosti nestajat će kako budeš ulazio u posjed svoga nasljedstva. Imaj na umu da to čemu si se divio, što si tražio i volio u ljubavnom odnosu, odsada pripada tebi.
Riječi mlade supruge svome preminulom suprugu
Bio si mi obećao, riječima i bez riječi....
Tvoja će uspomena postati lagana kao smiješak.
Tvoja nova prisutnost nastanit će se u meni.
Sve što sam ljubila u tebi klijat će u meni.
I tada ću se od tebe ponovo roditi.
Što bi napravio Google?
Jeff Jarvis
Izdavac: Profil 2009.
Ocjena:***
Temeljna vjestina u svakoj organizaciji danas vise nije marketing, vec razgovaranje.
Presli smo iz ekonomije zasnovane na oskudnosti u ekonomiju zasnovanu na obilju. Kontrola nad proizvodima ili distribucijo, vise nece jamciti visoku zaradu i profit.
Omogucavanje potrosacima da suraduju s vama - u stvaranju, distribuiranju, marketingu i podupiranju proizvoda - to stvara prednost u danasnjem trzistu.
Usredotocite se na korisnika, a sve ostalo doci ce samo po sebi.
Google je dovoljno mudar da organizira znanje i okoristi se njime. On iskoristava pamet mase, stoga postuje sve nas u toj masi.
Sigurno trosite bogatstvo na istrazivanjima o kupcima, na ankete i fokusne skupine i istrazivacke institute da doznate sto ljudi misle. Na blogovima ce vam to reci besplatno. Treba ih samo citati.
Poduzmite slijedeci korak: pitajte svoje sto biste po njihovom misljenju, trebali napraviti. Imat cete poslije bolje proizvode i bolje cete ih prodavati vecem broju zadovoljnih kupaca, koji cak mogu pomagati jedni drugima ako im to dopustite.
Ako niste pretrazivi, nece vas pronaci. Zivot je javan, takvo je i poslovanje. Potrosaci su vasa reklamna agencija.
Jednom davno svi su putevi vodili u Rim, danas svi putevi vode od Googlea.
Google kaze da se danas rast tvtke ne ostvaruje televizijskim reklamnim kampanjama, vec zahvaljujuci prenosenju rijeci medu zadovoljnim korisnicima.
Internet otvara vrata stvarsnju smeca. To je tocno. Ali takoder pruza nove mogucnosti nadarenim ljudima i nove pozornice za nove glasove joji se ne bi mogli pojaviti u starim sustavima kontrole. Google pruza infrastrukturu za kulturu izbora.
Nemojte cijeniti potrosace zbog njihova novca, vec kao bogati izvor informacija i usmjerenja.
Trzista su razgovori. Trzista se sastoje od ljudskih bica, a ne od demografskih sektora. Razgovorimmedumljudskim bicima zvuce ljudski, vode se ljudskim glasom.nsvejedno isporucujete li informacije, misljenja, perspektive, protuargumente, ilimhumoristicne digresije, za ljudski glas karakteristicni su otvorenost, prirodnost, spontanost. Ljudi prepoznaju kakvi su drugi po zvuku njihova glasa. Internet omogucuje razgovore medu ljudima kakvi jednostavno nisu bili moguci u eri masovnih medija.
Neizbjezno še otvara pitanje ponasa li se Google u skladunsamsvojim kredom. Google cenzurira rezultate u Kini, tvrdeci da je bolje imati tamo sputani internet nego ga uopce nemati. Ne slazem se s tim i vjerjem da Google ima vise moci nego sto je svjestan te bi mogao zahtjevati od zemalja diojem svijeta da uvazavaju otvorenost i slobodu govora. Google poput Yahooa predaje informacije vladama - Google u Indiji, Yahoo u Kini koje dovode do uhicenja korisnika samo zbog onog sto su rekli.
Vazna je svaka milisekunda...brzina je blagodat za korisnike. Ona je takoder konkurentska prednost koju Google ne zrtvuje bez razloga. Brzina je zasada Googlova religije. Zbog Googla smo postali nestrpljivi, vise nego sto smo svjesni. Ako u trenu mozemo doci do svakog djelica znanja citavoga svijeta, zasto bismo cekali na telefonu, ili u redu, ili dok se ne otvori vas ured? Zasto bi nam itko davao nepotpune informacije kad se potpunost moze dobiti brzim pretrazivanje? Zelimo ono sto zelimo i nema nikakva razloga da to ne dobijemo - sada.
U vrijeme velikih dogadaja, kao sto je bio tsunami 2004.godine, suradnici Wikipedije unosili su novosti iste minute kad su se stvari dogadale. U dvoboju covjeka i stroja, lijepo je vidjeti da covjek pobeduje.
Inovacije i ideje ne dolaze samo iznutra. Tvrtka se ne moze izgraditi na idejama samo nekoliko ljudi.idejemdolaze odasvud!
Googleovamje ideja jasna: neka inovacije budu vas posao.
Najbolje je jednu stvar napraviti doista, doista dobro.
Nemojte potrosacima govoriti sto znaci vasa marka, pitajte njih sto znaci.
Nekoc su najvazniji cinitelji uspjeha u maloprodaji bili lokacija, lokacija, lokacija. Sada su to poveznice, Google, Googlejuice.
Kako ulaganja postaju manja, poduzetnici postaju sve mladi. Mnoge eksplozivne nove tvrtke na svjetskoj mrezimdruge generacije, Facebook i Digg, pokrenuli su ljudi od dvadesetakmgodina. Najzanimljivije stvari koje vidam ovaj mjesec i ove godine, stvorili su mladci koji sejos ne moraju ni brijati. To nije slucajno. Nevjerojatno je tesko razmisljati o novim paradigma kad ste odrastao covjek koji svako jutro cita novine. Ali imamo upravo stasalu generaciju koja svoje informacije i razonodu nikad ne trazi u novinama, casopisima i na televiziji. Oni su internetski domoroci. Odrasli sumu AOLovim cavrljaonicama razmjenjujucins prijateljima poruke u stvarnom vremenu satima nakon vecere, i odlazili su u skolu s pristupom na Facebook. Internet je njihov medij i oni nam pokazuju kako ga treba upotrebljavati. Oni pridonose izgradnji svega sto internet postaje, u sto mnogi zele ulagati.
Mozda bi poduzetnicki kapitalizam visokog rizika trebao poceti nalikovati ucionici: ulagaci rizicnog kapitala mogli bi osim financiranja, pruzati i obrazovanje ( sto neki i rade u svojim blogovima). Da sam ja jedan od njih dosao bi u dodir s fakultetima i ponudio pomoc darovitim poduzetnicima, dajuci pocetni novac onima sa sjajnim idejama. Mogao bih otvoriti svoja vrata djelujuci poput inkubatora i nudeci besplatnu pomoc izvanrednim poslovnim zamislima, kako bih u neke od njih mogao investirati.
Zelim da se zdravstvo otvori prema Googlu i iskoristi sve mogucnosti koje mu on pruza za skupljanje i davanje vece kolicine podataka, za povezivanje pacijenata s drugim pacijentima u zajednici radi razmjene iskustva i zadovoljavanja zajednickih potreba, te zaniskoristavanje potencijala suradnickih alata i pokreta za softver otvorenog koda radi unapredivanja medicinske znanosti.
Kad bi milijuni pacijenata diljem svijeta razmjenili svoja iskustva, bismo li otkrili nove okidace, nove korelacije, nove uzroke, cak nove nacine lijecenja? Ne znam. Ali ne mozemo znati dok ne pokusamo, dok se ne otvorimo i pribavimo sredstva za skupljanje i analiziranje informacija.
Zamislite da mi se dogodi nesto u zivotu zbog cega bih trebao prikupiti svu svoju zdravstvenu dokumentaciju, nazvati svakog lijecnika kojeg sam ikada posjetio i zamoliti kopiju zdravstvenog kartona. Zavrsio bi s gomilom papira koja nije pretraziva, mnogi bi dokumenti bili suvisni i bilo bi ih tesko citati. Moj lijecnik vjerojatno ne bi htio trositi vrijeme na proucavanje svega toga ne bi li promasao prave imdikacije.
Ako mi je restoran u Googleovu stilu spreman reci koliko je gostiju narucilo pitu s racicima, lijecnica u Gooleovu stilu trebala bi mi reci kako cesto lijeci reumu. Dojmilo bi me se takoder kad bi doktorica koja me lijeci pisala na internetu o toj bolesti, i jos vise kad bih vidio druge lijecnike s poveznicama prema njoj.
Promjene u medicini koje smo dotaknuli odnose se na informacije, njihovo otvaranje, dijeljenje, organiziranje i analiziranje, na omogucavanje mreznog ucinka na tu djelatnost i nase zdravlje. To je Googleova specijalnost.
Tko treba sveuciliste kad imamo Google. Digitalno znanje citavog svijeta dostupno je u pretrazivanju. Mozemo povezati one koji zele znati s onima koji znaju. Mozemo spajati studente s nastavnicima koji su za njih najbolji, to mogu biti i kolege studenti. Mozemo pronaci strucnjake za svaki predmet. Udzbeniti ne moraju vise biti okamenjeni na stranicama, vec mogu imati poveznice s informacijama i raspravama, mogu biti proizvod suradnje, mogu se azurirati i ispravljati, odgovarati na pitanja i davati testove, cak pjevati i plesati. Nema razloga da moja djeca budu ogranicena na predmete u jednoj skoli, vec sad mogu doci na internetu do sadrzaja kolegija s MITa i Stanforda, ni manje ni vise. I nema razloga da ja, koji sam odavno zavrsio fakultet, takoder ne pratim te kolegije.
Bill Gates, Mark Zuckerberg i momci iz Googlea napustili su skolu u razlicitim fazama i pokrenuli svoje poslovne divove. Trebamo li prisiljavati mlade ljude da se skoluju 18, 16, ili cak samo 12 godina, nastojeci ih sve nagnati da misle na jednak nacin, prije nego sto pocnu nesto raditi i stvarati. Umjesto vjecnog podvrgavanja mladih ljudi obveznom nacionalnom sustavu obrazovanja, nije li to tracenje dragocjenih sredstava? Ne bismo li im umjesto toga trebali pomagati da pronadu i njeguju svoje muze?
Mozda bismo trebali odvojiti mladost od obrazovanja. Obrazovanje traje zauvijek. Mladost je vrijeme istrazivanja, sazrijevanja, socijalizacije.
Skola bi mogla djelovati kao inkubator, savjetovati ih, poticati i podupirati njihove zamisli i trud. Sto bi iz toga onda moglo proizaci? Velike stvari i osrednje stvari. Ali to bi prisililo ucenike i studente da preuzmu vecu odgovornost za ono sto rade i oslobode se oklopa uniformiranosti. To bi ih nagnalo da postavljaju pitanja prije negomsto im receni odgovori. Moglo bi im otkriti njihove talente i potrebe.
U ucionici, stvarnoj ili virtualnoj, Google prisiljava pedagoge poucavati na crukciji nacin. Zasto jos ucimo studente da pamte cinjenice, kad su cinjenice dostupne pretrazivanjem? Memoriranje nije tako presudna disciplina kao zadovoljavanje znatizelje istrazivanjem i zakljucivanjem, kad studenti uvide sto ne znaju, oblikuju pitanja, traze odgovore i uce kako ocjenjivati te odgovore i njihove izvore. Trebalo bi poucavati dake i studente internetskoj i guglovskoj pismenosti kako bi im se pomoglo da provjeravaju cinjenice i ocjenjuju njihovu pouzdanost.
Masa posjeduje mudrost mase, a uskracivanje informacija tom kolektivnom znanju, o poveznici, ocjeni restorana, savjetu, moglo bi biti nova definicija asocijalnog ili barem sebicnog ponasanja.
Iz svih tih razloga, kao i jednog snaznijeg od svih drugih - tastine - nastavit cemo otkrivati na internetu sve vise o sebi. Zeljet cemo govoriti i biti otkriveni. Nase internetske sjene postaju nasi identiteti. Ako se zelimo istaknuti u gomili, trebamo osebujne identitete.
Znam da svaki dan na internetu naucim mnoge stvari. Je limto sto sada radim bolje ili losije? Nisam siguran da takva prosudba ima smisla. Ucim drukcije, raspravljam drukcije, vidim drukcije, razmisljam drukcije. Drukcije razmisljanje najvazniji je plod i najvaznije umijece Googleova doba.
Internet potice mnoge nove drustvene norme, ali nadam se najvise da ce buduci narastaji ponajprije nametnuti slobodu govora vladama i institucijama. Internet je ozivotvoreni Prvi amandman. On zazire od cenzure i podriva je jer sve izreceno sto se prigusi na jednom mjestu, moze se pojaciti, i pojavit ce se, negdje drugdje. To je pozitivna sila globalnih komunikacija.
Internetski trijumfalisti tvrde da internet oslobada kreativnost opce prihvatljivosti, masovnih mjerila i svecenickih definicija kvalitete te nam dopusta da pronademo ne samo ono sto volimo nego i ljude koji vole sto i mi. Internet ubija masovno, jedanput zauvijek. S tim dolazi smrt masovne ekonomije i masovnih medija.
Postoji ogranicen broj talentiranih ljudi i mi njihovu daru posvecijemo ogranicenu kolicinu pozornosti - nijednoga nema dovoljno. Ali kao sto se ekonomija pomice od oskudice do obilja, tako se pomice i kultura. Postoji obilje talenta i bezgranicna volja za stvaranjem, ali potiskuje ih obrazovni sustav koji ustraje na jednolicnosti, mori ih gladunsustav masovne ekonomije, koji je nagradivao samo malobrojne divove, i obeshrabruje ih sustav kritike koji je davao samo pomazanje zatvorenoj stvaralackoj klasi. Ti neprijatelji masovne kreativnosti pretvorili su obilje u oskudicu. Google i internet obrnuli sunto strujanje. Sada se mogu izrazavati i blistati tslenti najrazlicitijih vrsta i razina. Zelimo stvarati i zelimo biti velikodusni sa svojim kreacijama. Dobit cemo pozornost kakvu zasluzujemo. To znaci da ce se smece odbacivati. To samo ovisi o vasoj definiciji smeca.
Ta nova generacija i njezin novi svetonazor promjenit ce nacin na koji promatramo svijet i uzajamno s njim djelujemo, kao i nacin na koji tvrtke, drzavna tijela i institucije uzajamno djeluju s nama.
