Zahvalnost...način života
Louise L.Hay i prijatelji
Izdavač: Mozaik knjiga
Svemir voli zahvalnost. Što ste zahvalniji, to više nagrada dobivate. Ne mislim samo na materijalne stvari. Mislim na sve ljude, mjesta i iskustva koja život čine tako divnim i vrijednim življenja.
Sjetite se kako se osjećate kad prijatelju date dar. Ao se objesi i kaže Ah to nije moja veličina, ni boja, a nikad ni ne koristim tako nešto...to je sve što si donijela? Sigurna sam da toj osobi nikad više nećete poželjeti išta darovati. Ali ako njezine oči zasjaje oduševljenjem i ona je zadovoljna i zahvalna, onda ćete joj svaki put kad ugledate nešto što bi joj se svidjelo to poželjeti i dati, proveli vi tu odluku u djelo ili ne.
Također opraštam samoj sebi ako osjetim da sam u nečemu pogriješila, da sam rekla nešto neprilično ili donijela odluku koja baš i nije bila najbolja. Ta me vježba ispunjava osjećajem topline i ljepote, te utonem u san poput sretnog djetešca.
Provedimo svaki dan što više trenutaka u zahvalnosti za sve dobro u našem životu. Ako trenutno u životu imate malo, bit će bolje. Ako vam je život sad obilno ispunjen i to će se poboljšati. T je situacija u kojoj ne možete izgubiti. Sretni ste - Svemir je sretan. Zahvalnost povećava obolje i ispunjenost.
Započnite pisati dnevnik zahvalnosti - svaki dan napišite na čemu ste zahvalni.
Zahvalnost je poput ručice mjenjača koja može poicati naš mentalni mehanizam od opsjednutosti do smirenosti, od grča do kreativnosti, od straha do ljubavi. Kad smo zahvalni sposobnost da se smirimo i postanemo svjesno prisutni u određenom trenutku dolazi prorodno.
Zahvalnost je nešto što je tako važno za kvalitetu ljudskog života. Osobno, znam da je moj kanal, kad sam zahvalna, širom otvoren za svako dobro koje može stići do mene. To je istina i za suprotnost. Ako se u mojem životu ništa ne događa, sve što trebam učiniti jest provjeriti barometar zahvalnosti - i već je tu. Zatvoreno srce odražava zatvorenu liniju života prema Izvoru sve sreće, radosti i blaženstva.
Zanimljiv je ritual pjevanje pjesmice svemu na čemu sam zahvalna, i to dok se vozite u automobilu. Započnem svoju pjesmicu jednostavnom zahvalom za nešto a onda to nešto nekako prokrči put beskrajnom nizu stvari na kojima sam zahvalna. Prakticiranje ovoga posebno podiže duh kad baš i nisam u posebno zahvalnom raspoloženju. Melodija tada postane prilično kreativna i ubrzo shvatim da se smješkam samoj sebi, što je inače izvrstan način da njegujete i zabavljate svog najboljeg prijatelja - sebe.
Svi ljudi imaju put koji Bog poznaje i da sam ja nekako upravo tamo gdje sam pristao da ću iti, i da u svemu tome zbog nekog razloga postoji i čast.
Rekla mi je da ona i njezina obitelj vjeruju kako samodabrao nešto posebno što ću učiniti za ovaj planet i da moja situacija na nekakav način odgovara cjelokupnoj slici Božje ljubavi.
Prvi korak za pronalaženje ljubavi kakvu želite jest biti zahvalan na ljubavi kakvu imate. Svemir vam uvijek daje još više onoga na što ste usredotočeni. Isus je poučavao Onome koji ima dat će se još više, onome koji nema uzet će se još više. Isus je rasvijetlio najvažniji metafizički princip, ključ iskazivanja obilnosti i ispunjenja. Isus je poučavao o važnosti da se usredotoči o na ono što imamo ili želimo, a ne na ono što nam nedostaje ili što ne želimo.
Na svako iskustvo možemo gledati na dva načina: očima koje vide ono što nedostaje ili očima koje vide obilje. Strah vidi ograničenja, a ljubav vidi mogućnosti.
Kad nešo obuhvatimo zahvalnošću, tada ona raste!
Ne možete biti zahvalnii nesretni u isto vrijeme.
Svaki dan uzmite malo vremena i budite zahvalni za sve što jeste iza sve što niste. Budite zahvalni za sve što imate i za sve što nemate.
Zahvalnost je biti u stanju istinski iskusiti i prigrliti spontanost trenutka koji nismo tražili niti smo ga očekivali.
Koliko često odvojite vrijeme da biste promatrali čudesan svijet prirode, svaki dan iznova, dugu poslije oluje, ptice kako lijeću oko hranilice koju ste postavili u dvorište, ili srebrni sjaj punog mjeseca? Zahvalost je usporavanje ritma, otvaranje osjetila prema svijetu oko sebe i upijanje utjecaja koji takva svjesnost ima na vaše osjećaje, paprema tome i doživljavate sljedeći trenutak u svom životu.
Dok promišljate o ptici, cvijetu, zalasku sunca, majci i djetešcu koje doji, školskom autobusu punom djece ili starom čovjeku, otvorite svoje srce za njih. Dopustite ljubavi da protječe od vas prema njima i osjetite kako vam vraća. Što više budete vježbali primanje ljubavi iz svoje okoline, sve će vam se više obnavljati energija.
Prisjetite se kako je uzbudljivo bilo davati darove roditeljima, baki i djedu, bratu ili sestri. Zahavalnost koju ste osjetili zbog njihove sreće bila je jednaka ako ne i veća vašem osobnom uzbuđenju zbog dobivenih darova. Zašto? Zato jer str davanje primili.
Moj život bio je i jest dar!
Zahvalnost je pristup svjesnosti, a svjesnost otvara vrata ljubavi koja mikad ne prestaje. To je zaokret u umu, reorjentacija, svjesno predanje ljubavi i prihvaćanje onoga što jest. Svi to možemo, samo moramo biti voljni. Prakticiranje zahvalnosti spašava nas od naše bolne ljudske priče jer zahtjeva od nas da pogledamo dublje u svoj život i ljude koji nas okružuju. Na površini se rijetko nalazi dubins, prije bih mogao reći da je zamićuje. Zahvalnost obogaćuje i produbljuje šarenu tkaninu našeg života jer nam dopušta da vidimo više.
Zahvalna sam kad sunce sja jer mi daje pozitivan osjećaj. Nasmješila sam se i rekla joj: Sunce ne sja na nas, nego u nama.
Zahvaljujem Bogu što mogu pogledati kroz prozor i vidjeti jezero, te započeti svaki dan s mirom.
Često nakon što teškoće prođu i kad se osvrnemo unatrag vidimo da je iz tog iskustva proizašlo nešto važno i neopodno. Možda to ne uspijemo vidjeti ni nakon nekoliko mjeseci, pa ni godina, ali s vremenom ćemo ipak shvatiti da smo tada naučili neku važnu lekciju, da je naša mudrost produbljenjam da je došlo do buđenja,ili su se u našem životu možda otvorila neka nova vrata kao rezultat događaja koji su se u tom trenutku čiili negativnima.
Odgovor je uvijek ljubav.
Njezin otac dao joj je neprocjenjivo vrijedan dragulj - dar nade i vjeru da će s njom uvijek sve biti dobro, a za to će mu uvijek biti zahvalna.
Uvijek se prema sebi ponašajte kao prema dragocjenome, neprocjenjivom biću, vrijednom svake ljubavi.
Zahvalnost je Svetište koje nam dopušta da volimo još dublje.
Život nije stvoren da bi čovjek bio izoliran i usamkjen, već da bismo međusobno dijelili ljubav i mir.
Život je dar i što činite sa vlastitim životom ovisi jedino o vama. Budite zahvalni na tom daru i koristite ga da biste iscijelili ovaj predivni planet na lojem živimo, našu Majku Zemlju.
Energija dolazi k nama kad u svojem srcu napravimo mjesta za hvalu i zahvalnost. Može nam doći i kao suptilna inteligencija koja se kreće kroz našu prirodnu okolinu. Iz dubine svoje svijesti posežemo prema toj inteligenciji, a uapravo su njezina frekvencija i energija skrivene unutra.
U trenutku kad osjetimo zahvalnost, situacija se razbistruje i tada vidimo mogućnosti da stvorimo promjenu. Osjećamo se bolje u svojoj koži i počinje nam se sviđati naša sposobnost da pozitivno utječemo na svoju okolinu i svoj svijet. Depresija odlazi, konflikti se mijenjaju u sklad, a stres postaje mir. Kad zahvalnost postane način života, tada uspjeh, sreća i zdravlje postaju uobičajeni.
Kad god osjećamo ljutnju, strah, žalost ili depresiju, znači da smo izgubili zahvalnost. Mogu se prisjetiti nebrojenih prilika kad sam se osjećala ogorčeno ili bila u mračnom raspoloženju, pa bih odlučila nabrojiti svoje blagoslove i osjećati se zahvalnom za sve što imam. Gotovo trentačno osjetila bih se bolje. Kad pronađemo nešto na čemu možemo biti zahvalni usred situacije koja nas muči to nas podigne i dade nam energiju.
Osjećaji zahvalnosti otpuštaju pozitivne endorfine po cijelom tijelu, stvarajući zdravlje.
Ne samo da zahvalnost iscjeljuje tijelo, ona ga i pomlađuje. Ako ste i na trenutak posumnjali na to, samo pogledajte nečije lice koje su razorile godine jada i ljutnje. Izgledat će iscjeđeno i oronilo. A onda pogledajte nekoga koji živi svoj život u zahvalnosti. Ta će osoba sjajiti od zdravlja i živosti.
Ključ za sretan, zdrav i uspješan život je zahvalnost. Podiže nas i održava, te k nama privlači ono što želimo. Kad se zahvalnošću usredotočimo na ono što želimo, privučemo to k sebi. Postanemo magnet za svoje dobro.
Uhvatila bih se često kako mislim da se moram požuriti nekamo da stignem na vrijeme. Tada ih u uhu začula: Uspori i dođi na vrijeme. Kad sam še prepustila tome novom stavu i dopustila da me se nježno vodi, vidjela sam da ucijek stiže, na pravo mjestomu pravo vrijeme. Život se odvijao na lagan, nenaporan, čaroban način i bio je ispunjen divnim, skladnim događajima. Kao da vodim bajkovit život, a sve što mi je potrebno jednostavno dođe k meni. Oja svjesna odluka da neprestano šaljem ljubav i zahvalnost svojem višem ja, bila je ključ za otvaranje tih vrata.
Stanice u našem tijelu neprestano umiru i trenutačno se nadomješćuju novima. Često nazivamo iskustvom najviše razine, ponovno rođenje zapravo je oslobođenje od starih i uništavajućih uvjeta, ponovno rođenje otkriva bezvremensko obnavljanje života i neočekivanih mogućnosti.
Biljke i cvijeće, životinje i ljudi...svi su tu da vas podsjete i da vam kažu: Ti si plemenita , ti si predivna, i mi smo ti zahvalni da si došla na ovaj svijet.
Zahvalnost je raj!
Najvažnija molitva na svijetu sastoji se od samo dviju riječi: Hvala ti! Duboko vjerujemo kako je sve što nam se događa zapravo lekcija koju nas Bog želi naučiti. Život nam postane mirniji kad prestanemo tumačiti sve što nam se događa, bez obzira kako nam izgledalo - kao prikriveni blagoslov.
Svake večeri prije spavanja pribilježite barem pedeset divnih stvari koje su vam se tog dana dogodile. Pedeset?! Jedva se mogu sjetiti tri! Očito je da niste primjećivali blagoslove u svom životu. Svrha je ove vježbe da vam pomogne primjetiti ih.
Dok počnete tražiti dobro, usredotočenost vam se automatski odmiče od lošeg... I osjećate se blagoslovljenima.
Redak iz biblije Bog prebiva u svetištu svoga naroda podsjeća na to da zahvalnost odašilje energiju koja može potpuno mijenjati sve. Kad bih to učinila prožela bi me snaga i sposobnost da svladam sve što bi se u tom trenutku događalo u mojem vanjskom svijetu. S vremenom sam uvidjela da je ono što se iz početka činilo kao negativna okolnost zapravo bila ključna točka za okretanje u novom smjeru. Često kad bih se osvrnuoa unatrag, jasno sam vidjela kako je to bio prikriveni blagoslov koji me odveo na važnije i smislenije mjesto.
Kad podsjetim samu sebe da sam učenica u zemaljskoj školi i da odabirem pouke koje obogaćuju svrhu moje duše, moguće mi je spremnije blagoslivljati svaku okolnost u životu.
U stvarnosti ne postoji smrt, duša nema dob i vječna je, a ljubav ne poznaje granice vremena i prostora.
Nosim u sebi osjećaj zahvalnosti svakog dana, zahvalnost je poseban dar. Nemojte ništa uzimati zdravo za gotovo. Volite i cijenite sve u životu, jer sve je tu s razlogom - učite iz toga.
Zahvalnost nas potiče da vidimo ono što nam je dostupno, što se može razvijati.
Bez zahvalnog stava pojavljuje se osjećaj zakinutosti.
Na području psihoneuroimunologije sada smo sigurni da emocije, vjerovanja i interpretacija (naša karta svijeta) imaju značajan učinak na funkcioniranje tijela, uključujući i to oćemo li biti bolesni ili ćemo se oduprijeti bolesti. Najdramatičnija su istraživanja o "naučenoj bespomoćnosti". Bez obzira na to kakvi su izazovi ili krize u našem životu, ako se u odnosu na njih osjećamo bespomoćnima, puno je vjerojatnije da ćemo se razboljeti.
Ako niste imali sreće da vas se kao dijete poduči stavu zahvalnosti, možda ćete se s vremena na vrijeme osjećati kao da vas odvlači očaj, bit ćete jadni i vjerovati da niste blagoslovljeni.
Tijekom vremena uz proširenu perspektivu naša percepcija se mijenja. Počinjemo se osjećati zahvalnima, i to ne samo za sasvim određene stvari, dobra i ljubazna djela ili pozitivne okolnosti nego i za male stvari, trenutak u kojemu uhvatimo izlazak sunca, ljepotu drveta koje leluja na povjetarcu. Perspektiva dovodi i do istinske poniznosti, ali ne u smislu krotkosti nego zahvalnosti za naše mjesto u velikom svemiru i za mogućnosti koje nam život daje, bez obzira na to je li u tom trenutku baš sve dobro.
Uzbudljivo je kad shvatimo da je sve što nam se dogodi, što je prisutno u sadašnjosti, upravo ono što nam je potrebno za buđenje i otkrivanje neizmjernog beskrajnog svjetla samog bivanja - Boga, ljubavi, svjetls, onoga što jest, naše prave prirode - kako god to želite nazvati.
Ono što stalno iznova čujem jest da ljudi izražavaju svoju zahvalnost jer napokon znaju da bog postoji, da nekako uz neku neimenovanu milost, počinjemo zaista shvaćati da mi, pravom koje nam je već rođenjem dano, imamo potencijal istinski doživjeti Božanstvo svojeg Bića. I da je to potencijal za ovaj trenutak, ovaj dan, ovaj život - ne neko buduće ponovno rođenje, kad okolnosti budu povoljnije. Izgleda da smo svi voljni napokon čuti dobre vijesti - da smo mi To što tražimo, da nikad nismo bili odvojeni od Onoga Tko Jesmo, te da je ta Stvarnost naša kad god poželimo izroniti iz našega mentalnog i emocionalnog privremenog stvorenja i ući u Vječno Prisutnu Prisutnost.
Mali mračni oblak nije se micao od mene. Što da učinim? Nisam znala ni gdje započeti. Onda mi je nešto palo na pamet. Kao da mi netko govori: Prestani gledati samo ono što u tvom životu nije dobro i otvori oči za ono što je dobro i pozitivno. Priznajem, nije baš neka originalna ideja, ali nikad prije nije mi pala na pamet.
Krajolik koji sam inače uzimala zdravo za gotovo sada je bio živ preda mnom u svoj svojoj ljepoti i bojama.
Zahvalnost je moćna magnetska sila koja prirodno privlači radosne ljude i događaje k meni. Privlači skriveni životni potencijal. Zahvalnost je jedna od najvećih tajni ispunjenog života - ona surađuje sa Svemirom.
Živimo u kulturi koja nas programira da očekujemo trenutačnu nagradu i da obezvređujemo procese za koje je potrebna golema količina vremena i pažnje. Lako nam je pročitati nekoliko knjiga, otići na nekoliko radionica, pa onda očekivati trenutačno prosvjetljenje. T je mentalitet "mikrovalne duhovnosti". Kad učimo kako voljeti moramo prigrliti sva životna iskustva, i grozna i uzvišena. I prečesto naša najviša duhovna spoznaja dolazi zajedno sa zbunjenošću i boli. Zaista je izazov postati iskreno zahvalan za bol, baš kao i za radost.
Biti zahvalan za lekcije i za iskustva je zapravo način reagiranja na život, koji dolazi iz ispunjenog srca.
Tako je veličanstven blagoslov biti živ na tom predivnom mjestu. Duboko udahnite, otvorite svoje srce i sjetite se da je zahvalnost Božja hvala Sebi samom, poklonjenom svijetu.
Budite svjesno zahvalni za svaku osobu, mjesto i stvar koji vam pomažu da naučite voljeti.
Činjenica da ste živi i da proživljavate iskustvo života izvanredna je čast. Svaki novi dan živite s nivim mogućnostima koje možete iskusiti. Svaki novi dan nova je orilika da započnete izniva. Dobivate novu šansu da budete divna osoba, što i jeste. Kakav blagoslov! Zahvalite Bogu što ste ovdje, voljni i sposobni pridonijeti ovom svijetu svojim talentima i darovimy. Svijet vas treba, a Život je zahvalan na vama. Sad je vrijeme da budete zahvalni na sebi samima.
Kad izražavate zahvalnost podižete vibracije oko sebe na višu frekvenciju. Stvarate pozitivnu energiju koja zrači iz vas, te vam se onda vraća u obliku predivnih iskustava. Postajete magnetični. Dobre stvari i dobri ljudi privučeni su k vama jer biti pored vas znači iskusiti radost i ljepotu. Stav zahvalnosti prirodno je privlačan. Ima moć pretvoriti izazove u mogućnosti, probleme u rješenja, a gubitke u dobitke. Ona mijenja smjer energije. Proširuje nam vidik i daje nam da vidimo ono što bi inače bilo nevidljivo nekome s ograničavajućim stavom.
Zahvalnost je molitva dobru da ostane s nama. Ona privlači obilje, ispunjenost i velikodušnost.
Svakog jutra kad se probudim, prve riječi koje moja usta izgivore su Hvala ti. To mi daje osjećaj zrenutačne povezanosti s Bogom i ispunjava mi srce ljubavlju. Zahvalan sam što sam živ, što dišem i što imam još jedan dan pred sobom i mogu ga proživjeti punim plućima.
Ljudi koji žive u stanju zahvalnosti razvili su sposobnost pripojiti, korak po korak, osjećaj čuđenja i zadovoljstva svojem životu, onakvome kakav jest. I dok to čine, izgleda kao paradoks, da privlače sve više i više blagoslova u svoj život.
Stvari koje su vam prije smetale sada vam više ne smetaju toliko. Vidite nekoga tko ima manje sreće od vas i dok zahvaljujete svojem Izvoru za sve što imate, vi dotičete i drugu osobu i dajete joj ono što možete od sebe kao čovjeka.
Provedite vrijeme u tišini svojega unutarnjeg bića zahvaljujući za čudo sebe kao osobe. I ne zaboravite uvijek zahvaliti na dobru koje dođe k vama.
Srce ispunjeno zahvalnošću, čak i kad nam okolnosti govore da smo okaljani oskudicom, svađom i žalošću, vodi nas na višu frekvenciju svjesnosti - i ubrzo svjedočimo stvarnosti koja sjaji kroz iluziju.
Naše se želje najprije ispunjavaju u svjesnosti, a onda se pokazuju u vanjskom svijetu u idealnom iskustvu i obliku, stoga je tajna u tome da budemo zahvalni već onda kad je naša dobrobit još uvijek nevidljiv. Zahvslnost otpušta dinamičan protok duhovne energije pred nas kako bi na snažan način utjecala na naš svijet.
Kad živimo sa zahvalnim srcima, strah ne može ući, krivnja se topi, a ostaje samo mir, ljubav, oprost i razumijevanje. Za mene - to je život.
Ako postoji prečac za manifestacije čudesa, onda je to kroz stav zahvalnosti. Kad pojedinci uče biti zahvalni, oni otvaraju svoj život za primljivo djelovanje. Zahvalnost pobuđuje zakon primljivosti.
Kad vas napadne bolest bilo koje vrste, posebno je važno da vam um prebiva na zdravlju, uz zahvalnost i prihvaćanje dobroga. Pobrinite se da veći dio vašeg tijela čini upravo ono što želite. Savite ga i blagoslivljajte. Vaše se tijelo može obnoviti i ispuniti novom energijom. Vaša je zahvalnost poput gnjojiva za drvo vašeg života. Pobuđuje zdravlje i rast.
Kad ne znate kako ćete slijedeći mjesec ispuniti sve svoje financijske obaveze te postajete puni napetosti i misli o neimaštini, shvatite da je božanski protuotrov za to biti zahvalan na obilju.
Moramo vidjeti iznad problema i znati da je na molitvu već odgovoreno. Moramo nevidljivo dovesti k vidljivom tako što ćemo se zadžati na onome što želimo u svojoj svijesti, umjesto da se zadržimo na onome što je zapravo iluzija. Na taj način probleme pretvaramo u mogućnosti. Na taj način otpuštamo napetost i zagušenost i prolazimo kroz ono što nam stvara poteškoće. Dok to činimo primičemo se rješenju. Mnogi od nas daju hvalu i zahvalni su na onome što imaju, ali koliko nas je koji zahvaljujemo na onome što ćemo tek dobiti? Pokušajmo prakticirati sljedeće: Zahvalna sam na blagoslovima koje ću primiti...
Radujte se zbog svoje slobode izbora. Vi ste sami svoj zakon.
Pitao sam je zašto zahvaljuje Bogu za nešto loše. Nasmijala se i rekla da je to zato što, kad se dogodi nešto loše, mi zaboravimo svoju vezu s Bogom. U to vrijeme to mi je izgledalo vrlo bizarno jer je inzistirala da i ja to činim. Ogrebao bih koljeno, aona bi mi rekla da kažem Hvala ti Bože. Začudo, izgleda da je djelovalo, jer bi moje koljeno ubrzo bilo bolje.
Uvijek mbudite spremni za darove od Boga, i uvijek za nove. I nikad ne zaboravite: Bog je tisuću puta spremniji za davanje nego što ste vi spremni za primanje.
Ja vjerujem da je zahvalnost stanje uma, a ne životno stanje uvjetovano zdravljem ili bogatstvom.
Moramo shvatiti da život iako je težak, nije nepravedan. Svi imamo svoje probleme. Stvar je u tome da moramo naučiti kako živjeti s njima, pa čak i kako ih iskoristiti.
Poruka moje majke bila je: Tako je moralo biti. Bog te preusmjerava. Iz ovoga će se izroditi nešto dobro.
Sve što ti pamtiš, ja zaboravljam. A sve što ti zaboravljaš, ja pamtim. U potpisu - Bog.
Vrijeme je sve. Vidjeti nešto posljednji put gotovo je isto tako dobro kao i vidjeti to prvi put, stoga provodite više vremena s ljudima i stvarima koje volite, a manje sa stvarima i ljudima koje ne volite.
Dobrota milosti se nikad ne iscrpljuje,
ona pada poput blage kiše s nebesa...
Prisvoji stav, iako ga nemaš, i bit će tvoj. Shakespeare
Možete prakticirati zahvalnost uvijek i svugdje. Da biste to činili, jednostavno postanite svjesni svojeg disanja. Dk udišete, zamislite univerzalnu svjesnost kako ulazi unutra iz svih smjerova istovremeno u središte vašeg bića. Zaustavite dah dokle god vam je ugodno i dopustite sebi da uživate u osjećaju ispunjenosti i cjelovitosti. Dok izdišete, raširite svoju nutarnju puninu, radost i obilnost na sve u svojem životu i u svijetu.
Neka vaše riječi liječe umjesto da ranjavaju.
Božja izvanredna moć bez prestanka je na djelu i daje nam upravo ono što nam je potrebno kako bismo učili i rasli. Univerzalni zakon automatski nam i trenutačno pruža neprekinuti protok mogućnosti za otkrivanje vrijednih istina o sebi samima. Uvijek privučemo savršenu pouku koja odgovara našim trenutačnim preprekama, željama ili pitanjima. Ne moramo činiti ništa, samo trebamo primjetiti te pouke onako kako nam dolaze. Ako ne prepoznamo prilike uklopljene u te situacije, nastavit ćemo stalno iznova ponavljati dok napokon ne naučimo.
Ni jedna situacija nije kazna ili nagrada. Ona je jednostavno posljedica.
Stoga je svaka situacija u kojoj se nađemo zapravo prilika da pogledamo u zrcalo i vidimo savršen odraz obrazaca svojih misli.
Do duhovnog rasta dolazi kad otkrijete obrasce misli koji vam odgovaraju i onda odlučite zamjeniti ih zdravijim mislima.
Što god zatražite u molitvi s vjerom, to ćete i primiti. Uspješna manifestacija ovisi o trima čimbenicima: potvrđivanju da su vaše potrebe već ispunjene, vjerovanju da je to istins i zahvalnosti za sve dobiveno.
Otkada je moja klijentica pokazala svoje povjerenje u Boga, više nije ista osoba. Sada na izazove gleda kao na prilike za rast, što oni zapravo jesu.
Zahvalnost nam daje visinu iznad svih
Zemaljskih briga i teškoća.
Uz bezuvjetnu zahvalnost, možemo biti sigurni
U vječno ispunjenje i rast.
Priča o razapinjanju na križ simbolično je učenje koje predstavlja naše duhovno putovanje. Tuje ego/osobnost koje utjelovljuje Nazarećanin, umirući na križu, izmrcvaren i u mukama. Marija Mgdalena i druge žene podno križa predstavljaju blagost yina u našem beskrajnom, duhovnom Ja koji ne može učiniti ništa da spasi ego. Žene mogu samo čekati.
Kda je Nazarećanin umro, stave ga u grob, gdje je io tri dana. To je simbolično za tišinu, meditaciju i molitvu. Predstavlja introspekciju, disciplinu, poniznost i zahvalnost - osoine koje preuzimate na sebe dok putujete kroz mračne špilje svog unutarnjeg Ja. Tijekom introspekcije i iscjeljivanja pripremate se za predivnu prisutnost Svetog Duha, povratka Boga u svoj život.
Nakon trodnevnog boravka u grobu, Nazarećanin uskrsne od mrtvih i odlazi u nebo, te u tom trenutku dobiva novi identitet - postaje Krist, Božansko Svjetlo - napunjen živim duhom, besmrtan, te se još jednom vraća u Božju prisutnost.
Naše putovanje je isto. Na tome svetom putovanju mi iscjelijemo sebe i pridonosimo sveopćem iscjeljenju planeta, jer ništa neće biti dobro dok ego ne nestane.
Ostavite gluposti koje ne mogu trajati. Prihvatite duh s poniznošću i zahvalnošću i uakoračite u svoje unutarnje Ja. Meni izgleda predivno da svi mi, duboko u sebi, znamo što raditi na tom posvećenom putovanju.
Iskreno sam zahvalan što živim u ovome odernom dobu, tako ugodno i gotovo bez truda. To je savršeno doba u povijesti za osobna otkrivanja i duhovna putovanja.
Previše nas žuri se kroz život ignorirajući njegovu divotu, dok se probijamo kroz hrpu pretjeranih aktivnosti. Prolazimo krajolicima prepunima prekrasnih oja, ali ih jedva zapažamo. Gutamo hranu bez da i makar tiho zahvalimo živom stvorenju koje je dalo svoj život da se mi prehranimo.
Osjećaj ili izražavanje uahvalnosti jest dobar i moćan lijek. Kad se osjećamo povezanima s bogatstvom i obiljem koje nas okružuje, osjećamo se blagoslovljenima. I premda se život i patnja isprepliću - idu usporedo poput duge i olujnih oblaka, sunčeve svjetlosti i sjene, bolesti i zdravlja - zahvalnost nam, poput vjere, pomaže razumjeti da patnja nije potpuna slika.
Što više zahvalnosti osjećam, svjesnija sam da je zaliha beskonačna.
