Putovati kroz vrijeme? Zašto ne!
Krešimir Mišak
Izdavač: AGM 2012.
Istočnjačke duhovne i filozofijske tradicije drže da je vrijeme po svojoj naravi iluzorno i da proistječe iz ograničenosti i zarobljenosti svijesti u svijetu iluzije (maye).
Vrijeme je dio vječnosti koji je zauvijek svezan kružnim gibanjem i svako raščlanjivanje vremena slijedi nebeska gibaja, u prvom redu gibanje Sunca.
U hinduskoj kozmologiji svemir prolazi kroz ponavljajuće cikluste nastajanja, nestajanja i ponovnog rađanja. Isto je vrijedilo i za 'svemir u malom' – čovjeka, prema njihovoj predodžbi o reinkarnaciji. Prema vedskoj kozmologiji, jedan takav veliki kozmički ciklus trajao bi 4.320.000 godina, što je 360 puta 12.000 godina.
Maye su izumili kalendarski sustav tzv dugog brojanja čime su nastojali izraziti ciklički kontinuitet vladarske dinastije na duge periode, od mitskog početka stvaranja 11.kolovoza 3114.godine prije Krista. Najveći ciklus u dugom brojanju period je od 1,8 mil dana ili 5 tis solarnih godina. Nije poznato kako su Maye odabrali početni datum za svoje računanje vremena u dugom brojanju, no na osnovi poznatih zapisa na kamenim strelama znamo da je to bio datum 11.kolovoza 3114.godine prije krista. Taj ciklus se završava upravo ove godine i očito je povezan sa Sunčevom aktivnošću.
Shvatio sam da je vrijeme nešto što je temeljno vezano uz kretanje svijesti u jednoj većoj stvarnosti. Očito imamo mentalnu sposobnost rastezanja vremena, koja se očituje i na fizičkoj razini. Vrijeme je svojevrsna iluzija s objektivnim licem.
U budizmu vrijeme se shvaća kao nešto poput trika pamćenja. Ono što zovemo prošlošću su sadašnja sjećanja. Ono što zovemo budućnošću je sadašnja obrnuta projekcija prošlosti, očekivanje na osnovi pamćenja. Stvarna je samo vječno prisutna sadašnjost. Sve ostalo vezano uz vrijeme mentalne je naravi.
Sva materija potječe i postoji zahvaljujući sili koja dovodi česticu atoma u vibraciju i drži taj najsičušniji solarni sustav atoma na okupu. Moramo pretpostaviti postojanje svjesnog i inteligentnog uma iza te sile. Taj um je matrica svekolike energije.
Suvremena istraživanja sve više upućuju na zaključak da su život i svijest temeljna svojstva svemira, a ne nešto što bi se pojavilo tek kada materijalni svijet evoluira na višu razinu materijalne biološke složenosti.
Sveti Augustin je predložio da se vrijeme možda mjeri umom. Ne mjeri se sam događaj, nego dojam koji on ostavlja na um. Pa tako budućnost postoji za um samo u iščekivanju, sadašnjost u zapažanju/zamjedbi, a prošlost u sjećanju. To znači da vremenske dimenzije ne postoje izvan uma – um očekuje budućnost, sjeća se prošlosti. A sadašnjost nema trajanja, ipak – pažnja uma je uvijek prisutna. I onda, je li vrijeme iluzija uma? Ako jest, onda bi bilo moguće iskočiti iz rijeke vremena, potrčati njezinom obalom i ponovno ući u prošlost ili u budućnost.
Planckovo vrijeme, najmanja jedinica vremena kojoj se može pripisati ikakvo fizičko značene, iznosi 10 na -43 sekundi. Irječ je o nezamislivo kratkom trajanju koje bismo mogli izraziti i ovako: ono je manje od trilijunke trilijunke atosekunde. Iza te granice nalazi se neotrkiveno i uvjetovanom ljudskom umu nezamislivo područje bezvremenosti.
Satovi uopće ne mjere vrijeme. Oni mjere ono što ljudi definiraju kao vrijeme.
Fizičari vjeruju da je svemir započeo život kao vrlo jednostavna, zbijena lopta energije. Iako zakoni fizike ne određuju u kojem se smjeru vrijeme kreće, to čini neprekidno širenje svemira. Kako se svemir širi, postaje sve složeniji i neuređeniji. Sve veći nered, kojeg fizičari zovu povećanje entropije, potpomaže širenju svemira, od kuda potječe ono što mi poimamo kao neprekidno protjecanje vremena.
Što se brže krećemo kroz prostor, to se brže krećemo i kroz vrijeme.
Atomski satovi u avionima izgubit će oko 40 nanosekundi na letu prema istoku, a da će dobiti 275 nanosekundi leteći prema zapadu.
Da bi se napravio znatniji vremenski skok, brzina kretanja trebala bi biti 99,995 posto brzine svjetlosti. Tom brzinom trebalo bi prijeći 500 svjetlosnih godina i istom se brzinom se vratiti da bismo zatekli 1.000 godina stariju Zemlju, dok bismo mi bili samo 10 godina stariji.
U općoj teoriji relativnosti Einstein je predvidio da gravitacija usporava vrijeme. Satovi idu brže u potkrovlju nego u podrumu koji je bliži središtu Zemlje i time dublje u gravitacijskom polju. Također, satovi idu brže u svemiru nego na Zemlji.
Kako bi zakrivili prostor trebate masu. U ovom trenutku ne budimo skromni već se okrenimo najmasivnijim objektima u svemiru, crnim rupama. One nastaju kad se divovske zvijezde uruše na kraju svoga životnog vijeka. Može ih se naći posvuda po našoj galaktici. Toliko su masivne da zakrivljuju prostor do te mjere da iz njih ne može pobjeći čak niti svjetlost. Stoga se smatra da crne rupe mogu zakriviti prostor-vrijeme na takav način da bismo prolaskom kroz njih mogli doći u neko drugo vrijeme. Takvi prolazi, koje su u prostor-vremenu izbušile crne rupe, nazivaju se crvotočinama.
U znanstvenoj fantastici crvotočine se koriste kao prečice između dvije udaljene točke u svemiru, a uklapaju se i u opću teroiju relativnosti prema kojoj gravitacija savija prostor-vrijeme. Kao što tunel kroz brdo moće biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može biti kraći od ceste koja ide preko brda, tako i put kroz crvotočinu može kraćim putem povezivati dvije točke između kojih leće nepregledna svemirska prostranstva.
Crvotočina naliku crnoj rupi, jer riječ je o predmetu zastrašujuće gravitacije. No za razliku od crne rupe koja nudi jednosmjerno putovanje u ništavilo, crvotočina bi imala ulaz i izlaz.
Egzotična materija: materija koja ima negativnu gustoću energije.
Opća teorija relativnosti: Einsteinovi zakoni fizike u kojima je gravitacija opisana kao zakrivljenje prostor-vremena.
Specijalna teorija relaitvnosti: Einsteinovi zakoni fizike koji ne uključuju silu gravitacije.
Gravitacijska vremenska dilatacija: usporavanje tijeka vremena pokraj nekog gravitacijskog tijela.
Hiperprostor ili hipersvemir: fiktivan ravni prosor u kojem su različiti dijelovi svemira povezani prostranim prečicama i petljama.
Eistein je otkrio da su vrijeme i prostor potpuno neodvojivi, dvije manifestacije iste bazične energije. Ovo sugerira da kada energija izvornog polja (gravitacija) teče u atom, ona u atomu pokreće i tijek vremena. Brzina vremena bila bi određena brzinom gibanja unutar atoma. Kako protok energije unutar atoma postaje koherentniji u njemu se počinje brže kretati i vrijeme.
I kemijske reakcije se također ubrzavaju ili usporavaju. Ustanovilo se da i brzina rasta živih bića, poput bakterija ili biljaka, ovisi o brzini kojom kroz njih, i kroz njihovo lokalno okruženje, protječe vrijeme.
Samo vijeme ubrzava se ili usporava na kvatnoj razini i da se to događa širom svijeta, na isti način, u isto vrijeme. Taj bizarni ples, pleše plesni par Vrijeme i Prostor, na razini barem isto toliko masivno kao što je i sama Zemlja, budući da on utječe na sve nas, a time se stvaraju posve mjerljivi kvantni efekti, no mi ipak i dalje uživamo u lijepom, urednom i linearnom doživljaju vremena. Sveti Augustin i Kant imali su slična razmišljanja, naizgled ujednačen tijek vremena možda je tek psihološko iskustvo koje nas čuva od ozbiljne mentalne dezorijentiranosti.
Ako je vrijeme nekakva energija u prostoru kroz koi se svi mi gibamo, kao onda možemo biti tako sigurni da se ta energija kreće samo prema naprijed, u ono što smatramo budućnošću. Je li moguće da se Zemlja vrativši se u isti orgitalni položaj u kojem se nalzaila ranije u odnosu na Sunce, možda vraća u jedno polje vremena srukturiranog područja unutar Izvornog polja, koje ima slične značajke i utjecaje kao i prije.
Ako bi se izradio grafikon bilo koje fizičke, kemijske, biološke ili radioaktivne reakcije, on bi se pokazao gotovo istovjetnim onome izrađenom dvadeset četiri sata kasnije, tj. Nakon punog okreta Zemlje. Godinu dana kasnije opet bi se pokazao vrlo sličan otisak.
Kozirev je svojim istraživanjima pružio jasan znanstveni dokaz o postojanju suptilne, eterične tvari koja proćima fizičku materiju i daje joj život. Ta eterična tvar je bioaktivna i posjeduje stvarnu masu i strukturu polja visoke energije, ona prožima sve, a njizin utjecaj je mjerljiv znantvenim instrumentima. Eterično polje formira eteričnu prostor vremensku geometriju koja je izvor elementarnih čestica univerzuma, a otkriće tog polja pruža novu paradigmu postojanja fizičke materije.
Takvi oblici suptilne tvari, kvanti, mogu imati pozitivni ili negativni predznak, te je prostor-vrijeme izrazito kubično centrirana geometrijska konsrukcija bez mase, s vrlo visokom energetskom vrijednošću. Za vrijeme pomrčine otkriveno je da Sunce odašilje takav oblik tvari, a Mjesec ga skuplja. Proporcionalnim prekrivanjem Sunca Mjesecom dolazilo je do povečanja mase suptilne nergije. Izmjerene vrijednosti dosegle su maksimum, a potom su se opet vratile na nulu. Takvim eksperimentima može se utvrditi da nebeska tijela doista odašilju nešto nama nepoznato.
S obzirom da svjetlu neke zvijezde mogu trebati milijuni godina kako bi doprlo do nas, a u međuvremenu se stvarni položaj te zvijezde promijenio, gledajući zvjezdano nebo, mi gledamo prošlost. No kada je svoj teleskop usmjeravao prema stvarnom položaju određene zvijezde, koji bi se mogao izračunati različitim metodama Kozirev je ustanovio da je tada signal bio mnogo jači. To je impliciralo da njego teleskop detektira valove koji putuju mnogo brže od brzine svjetlsoti, valove koji praktički stižu trenutačno. I kao da to već nije bilo dovoljno zbunjujuće Kozirev je tražeći pogledom gdje bi se zvijezda mogla nalaziti u budućnosti, također detektirao energiju koja dolazi iz tog smjera.
Kao da je zvijezda bila rasprostrta u vremenu, poput vala, pa se moglo detektirati njezin položaj u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odjednom, samim promatranjem tog neobičnog učinka. Što je bio bliži trenutno poloćaju promatrane zvijezde, to ej mogao detektirti više njezine energije.
Kozirev je zaključio da je sve ondje gdje jest – istodobno (na nekoj temeljnoj razini gdje nema iluzije protoka vremena). Prošli, sadašnji i budući položaji neke zvijezde ispoljavali su mjerljivu energiju, a mijenjala se jedino jačina te energije u vremenu.
Kozirevljeva istraživanja možda objašnjavaju kako je čestica, kada se pretvori u val, još uvijek čestica, ali – čestica u vremenu.
Opća teorija relativnosti predviđa da tijela koja se vrte vuku oko sebe prostor-vrijeme.
Paradoks blizanaca – zključak je Einsteinove specijalne teorije relativnosti da nijedan materijalni predmet ne može putovati brzinom svjetlosti, već samo sporije od tih gotovo 300 km po sek. Takozvani paradoks blizanaca povezuje tu teoriju s problematikom putovanja kroz vrijeme. Zamislite dva blizanca od kojih jedan kreće na putovanje bzrinom bliskom onoj koju postiže svjetlost u vakuuumu, dok drugi ostaje na Zemlji. Kada se blizanac-svemirski putnik vrati kući nakon nekoliko subjektivnih godina putovanaj bit će toliko godina stariji. No njegov će blizanac na Zemlji biti već starac. Posljedica je to relativnosti tijeka vremena, čim se osoba brže kreće njezino se vrijeme usporava u odnosu na predmet koji se kreće sporije.
Hawkingova osnovna teza glasi da zakoni prirode možda jednostavno sprječavaju ljude da šeprtljaju po prošlosti.
Mnoštvo svjetova – ova ideja koja se temelji na kvantnoj fizici kaže da postoji neogrničen broj svemira, u kojim su ozbiljne sve mogućnosti. Drugim riječima u jednom se svemiru uputite u prošlost i ubijete svog djeda, u drugom to ne učinite. U jednom je svemiru Hitler odlučio da ne krene na Rusiju i zato je pobijedio u drugom svj ratu. U nemo je svemiru Lee Harvey Oswald zaista bio taj koji je putao u Kennedyja. To su takozvane alternativne povijesti.
Ali s beskonačnim brojem svemira, kako vremenski putnik ikada može naći put natrag u svemir iz kojeg je krenuo. Možda je ovo gledište kojem se mnogi priklanjaju, teško g aje prihvatiti zdravim razumom jer ono daje zaključiti da se svake sekunde događa beskonačan broj podjela i da se radi o većem broju svemira nego što ima čestica u ovom našem svemiru. Značilo bi to da se stalno mora stvarati puno materije. Zvuči gotovo nevjerojatno.
Bierman je pokazao da naš mozak stalno vidi tri sekunde u budućnost.
Fiziološke studije pokazale su da tijelo često registrira anomalnu informaciju, ali one ne prelazi prag svjesnosti.
Prekognitivne vizije često se odnose na tragedije. Slutnje nesretnih događaja četiri su puta učestalije od slutnji sretnih događaja. Najbrojini su predosjećaji smrti, dok su nesreće na drugom, a bolesti na trećem mjestu. Razlog za to čini se očiglednim, tako smo duboko uvjereni kako percipiranje budućnosti nije moguće da naše prirodne prekognitivne sposobnosti ostaju uspavane. Poput nadljudske snage koju pojedinci iskazuju u po život opasnim situacijama, one se u našu svijest preliju tijekom kriznih trenutaka.
Parapsiholog William Cox je u statističkoj studiji provedenojnad dvadeset osam teških željezničkih nesreća koje su se dogodile u Americi, otkrio da se u dane nesreća na vlakove ukrcalo značajno manje ljudi nego u iste dane prijašnjih tjedana. Coxova otkrića navode nas na zaključak da svi mi možda neprestano nesvjesno pretkazujemo budućnosti. Iako predviđanja nisu u tehnikoloru, očito su često dovoljno emocionalno snažna i uvjerljiva d aih ljudi poslušaju.
Iscjeljujuća moć svijesti i namjere ne ovisi ni o vremenu niti o prostoru. Molitva, kako se čini, djeluje retroaktivno, a uz to i preko velikih udaljenosti. Možda je točno ona osebujna opaska: Nikada nije prekasno imati sretno djetinjstvo!
Provedeni su deseci istraživanja o retronamjeri i ona čini se pokazuje da ne postoji prava prošlost i prava budućnost. Život je jedno veliko rastegnuto ovdje i sada. Ako buduće misli mogu utjecati na one ranije...
Područja najotvorenija za utjecaj obrtanja vremena oni su trenuci koji su klice – najranije faze događaja prije nego što procvatu i izrastu u nešto statično i nepromjenjivo. To su trenuci u kojima se priroda još nije odlučila.
Prema ideji kvantne superpozicije radioaktivni atom može postojati u dva stanja istovremeno – u jednom u kojese raspao i u onom u kojem nije. Suvremena kvantna fizika tvrdi da je atom prisiljen izabrati jedno od dva stanja samo onda kada njegov raspad motri ljudski promatrač. Ako je tomu tako, onda će kada Schmidtov aparat nasumično izabire brojeve postojati složena superpozicija stanja u kojem će se nalaziti svi mogući redoslijedi brojeva. Dok god brojevi ostanu nepromatrani, bit će u superpoziciji, to jest u svim kombinacijama u isto vrijeme.
Prošlost nije nestala time što se dogodila, već i dalje postoji, dostupna percepciji nekih ljudi. Ako je tijek vremena od prošlosti i prema budućnosti tek privid, onda se više ne čini tako teškom zadaćom putovati u prošlost.
Ozbiljno je uzeo svjedočanstva ljudi koji opisuju biće u području gdje vrijeme stane i gdje neki od njih vide prošlost, sadašnjost i budućnost odjednom ovoj pojavi koju on zove čista sadašnjost, dr Saniga dodao je iskustva mistika, vidovnjaka, i ostalih koji su doživjeli da se odjednomnađu u budućnosti, kao i onih koji su opisali kako ih se bez njihove želje odvuklo u prošlost.
Nakon prolaska kroz to dugo tamno mjesto sve misli mog djetinjstva i moj cjelokupni život bili su tamo, na kraju tog tunela, blješteći ispred mene. Ne kao jedna po jedna stvar nego sve odjednom. Sve je istodobno bilo tamo.
Uobičajena kriza srednih godina (stari narodi su je zvali tamna noć duše) otvaranje je ega prema silama od kojih se ogradio tijekom ranije nužne faze razvoja. Drugim riječima, naš je ego dobar pri snalaženju u trodimenzionalnom svijetu tvari i u jednosmjernom vremenu, ali ne može obuhvatiti svijet vječnosti u kojem trodimenzionalni svijet lebdi. Suglasno s ovim psihološko-duhovnim shvaćanjem, Sanigine jednadžbe pokazuju da naš trodimenzionalni svijet vezan vremenom zaista može biti tek dio neizmjerno većeg, beskonačnog svijeta vječnosti.
Randles kaže da su te vremenske oluje stvarna pojava, mada ih znanost još nije prepoznala niti proučila.
Jenny Randles je na temelju slučajeva koje je skupila identificirala mnoge zajedničke lemenete vremenskih pomaka. Među njima su svjetleća magla, kuglasti vrtlozi koji se kreću, jaki trnci koje osjećaju ljudi blizu njih, a u nekim slučajevima bolovi u zglobovima ili bolni osipi na koći nakon izlaganja, kao i dugotrajna mučnima, bolovi u mišićima i značajan gubitak motoričke koordinacije, takav da ljudi ne mogu čak niti normalno uhvatiti kvaku na vratima i otvoriti. Neki su se ljudi također pojavili mokri iako nije bilo vidljive vode na području iz kojeg su došli. Među druga obilježja ubrajaju se prestanak rada automobila u pokretu i njihovih akumulatora, neobična povećanja temperature i vrlo čudan niz promjena u ljudskoj svijesti. Obično to uključuje sablasnu tišinu, dojam kao da je čitav svijet stao.
Naša je svijest prvi nam znani vremeplovac do sada. Nema nikakve sumnje da je povremeno ako ne i često putovala u prošlost i budućnost. Ali kakva je priroda tog putovanja kroz vrijeme, i još važnije, što nam ono govori o prirodi svijeta oko nas – to su već malo teža pitanja. Neosporno se svi slažu oko toga da vrijeme nije tako čvrsto kakvim se čini, moguće ga je ubrzavati, skraćivati, pa i putovatikroz njega amo- tamo. I kada se sve zbroji i oduzme možda je čak točnije reći da vrijeme putuje kroz nas, a ne mi kroz vrijeme. Sudeći prema do sada rečenom, mi smo taj projektor koji vrti film vremena unaprijed i unatrag te ga može i zaustaviti na nekom željenom dijelu.
Tesla je ustanovio da planet Zemlja posjeduje prirodnu rezonanciju. Odlučio je rezonantnim valovima Zemlje koji se šire kroz zemlju i atmosferu prenijeti električni potencijal, čime je došao u dodir s nečim nepoznatim, tzv zonom nultog vremena.
Slavni renesansni alkemičar Paracelsus jednom prilikom je zapisao: od te tvari koju nazivamo electrum magicum, moguće je načiniti ogledalo u kome ćemo vidjeti sadašnjost ili prošlost, pogledati čime se trenutno bave naši prijatelji ili neprijatelji, promatrati ljude u dalekim zemljama, bila tamo noć ili dan, au njemu moćete vidjeti i sve što je ikada bilo napisano, čuti sve što je rečeno.
Aristotelova koncepcija raspadanja zvuka kaže da svjetlost i zvučni valovi ne nestanu nakon što su proizvedeni, već se na neki način transformiraju i ostanu prisutni zauvije.
Po Ernettiju svako ljudsko biće od rođenja do smrti trasira stazu i stvara brazde svjetla i zvukova. To čini njegovu individualnu oznaku identita. Isto se primjenjuje na događaje, glazbu, kretanje.
Moja mediteranska dijeta
Dr. Lejla Kažinić Kreho
Izdavač: Profil 2012.
Uništavanje šuma dovodi do povećane koncetracije CO2 u atmosferi, kojeg je danas čak 35 posto više nego mnogogodina unatrag. Današnja koncetracija CO2 najviša je u odnosu na sve razine u posljednjih 650.000 godina.
Mediteranska dijeta predviđa rjeđi unos crvenoga mesa, ne više od dva puta tjedno, i to nemastan komad koji je najbolje pojesti u varivu sa žitaricama i dosta povrća.
Doručak je najvažniji dnevni obrok, stoga treba imati prioritet u odnosu na sve ostale obroke.
Nutritivno bogat doručak omogućuje gubitak kilograma, stabilizira razinu šećera u krvi, snižava kolestreol, poboljšava koncentraciju i pamčenje i čini nas opuštenijima.
Osnovu doručka čine cjelovite žitarice kao što je zob, koja će vas napuniti energijom, ali i pomladti izvana i iznutra.
Savršeni mediteranski ručak je od složenih ugljikohidrata i kvalitetnih bjelančevina.
Spavajući sagorijevamo oko 60 kalorija na sat te ako spavamo prosječno 8 sati to je 480 kalorija. Zato večera ne bi smjela sadržavati previše ugljikohidrata već kvalitetne bjelančevine u kombinaciji s povrćem niskog GI-a čime će se unijeti manje energije.
Računalo i mozak
John Neumann
Izdavač: Sveučilišna knjižara 2006.
Ako pretpostavimo da 'taktna frekvencija' neurona nije veća od 10na 2 hz, onda frekvencije od skoro 1000 MHz (to jest od 10 na 9 osnovnih operacija u sekundi), a kakve nalazimo u najnovijoj generaciji stolnih računala, dovode zaostajanje neurona do faktora od skoro 10 na7. To nas navodi na jedan neizbježan zaključak. Naime, ako bi mozak bio digitalno računalo s von Neumannovom arhitekturom, onda bi mu bilo suđeno da u usporedbi s elektroničkim bude prava kornjača.
Nenadani susret
Nives Štambuk
Izdavač: Naklada Bošković
Stavila je sparu na glavu, a na nju vjedro...
Divila sam se okretnosti njenih ruku, kako je živo trljala grubu tkaninu, umakala je, ožimala. Kad je juteni lancun uronila u more, on se raširi pod vodom, a meni se učini ko bandira što pozdravlja morski svijet.
Ona zatvori oči uživajući u stečenu miru.
Hoću samo reći da dođu ljudi. A i mi ponekad dođemo nekima, možda baš kad im treba, kad je važno. Možda to i ne znamo. Ali oni znaju.
Samo, znate, treba biti otvoren. Okrenuti se malo oko sebe. Otvoriti vrata ili barem prozor da uđe malo svjetla. A i srce. Da, da, i srce, mislim da je ono najvažnije.
Zašto si umro, Božo - zastenje - još si mi trrbao... Da te sretnem, da znam da si tu, da znam da sam ti važna.
Osjeti veliku prazninu oko sebe i u sebi. I tugu. I nemoć.
Dosta je bilo prošlosti, pomisli dok je pozivala lift.
Svitalo je, ali, začudo, nije joj se spavalo. Kao da se tek sada probudila.
Samo se sjećam da je poslije počeo ludi ples oko širokog stabla. Ispod bujne krošnje crne murve, koja kao da je posula na nas neku čaroliju, odigravao se neki čudni ritual. Anka je bacila štap u grm i k'o curica obigravala i izvijala se propinjući se na prste. Milica se popela na zidić da može bolje dohvatiti, i bogme dosezala je najviše grane, njena vrećica se najbrže punila. Kosa crvena ko sjajni bakar bljeskala se na suncu što se probijalo kroz gustu koprenu zelenih listova i slala neobične signale svuda okolo. Čudna neka seljančica ta milica.
Ja sam pružala ruke gore, dolje, lijevo, desno, usta, vrećica, njihanje. Neobičan ples uz treptaj listova, ljubičastih grozdića i sjajnoplavog neba. Bio je to pravi sunčani reggae.
Osvrnem se naokolo na kićene oltare, raspeće, pogled mi se sretne s blagim likom Majke Božje i tada sojetih sigurnost i utjehu, baš kao nekad davno.
O, Natalie, Natalie, uzdahnem u sebi, kako si me samo našla? Na stražnjim koricama piše da je knjiga prodana u milijun primjeraka. Ja ću biti milijun i prvi kupac ako treba. Tvoja sam, Natalie.
Vratih se do police Writing. Moja me knjiga čekala. Ona je već dobro znala da sam njezina i da je moja. Sigurno već i prije no što sam ušla u ovu kniižaru i prije no što sam sišla s tramvaja. Možda je odlučila biti moja još dok smo se vozili autoputom iz Splita. Ili možda još i prije, dok ju je Natalie još pisala.
Nisam je pokušala utješiti niti razvjeriti jer je to u takvim situacijama nemoguće. Riječi ne mogu ublažiti takve tragedije.
Ona svima priča o sinu. Osobito onima koje vidi prvi put. Tako održava i širi uspomenu na njega.
Zašto ni uvik vako, jesam li se tribala razbolit da čujen od njega koju lipu rič.
Njene velike smeđe oči posebno su sjajile. U njima se ogledavalo jutarnje svjetlo i novi dan koji je puno obećavao.
Znaš Marita, prozbori Filip, u životu nisam vidio ovakve ljepote. Ovo je nešto štote ispunja, što ostaje u srcu i kad čovjek ode daleko, ovo mu daje snage. Čini mi se da bih ovdje mogao ostati zauvijek.
Sažalijojse njen život koji kao da je proletio u tren, u brizi, u radu, bez imalo obijesti i vicije. Nikad nije imala vremena za sebe. A sad je došla i bolest.
****
Priče iz zbirke Nenadani susret, autorice Nives Štambuk, kazuju nam da se ne moraju tresti brda da bi se rodila priča. U tome je njihova vrijednost, ne mora sve biti senzacija da bi nas dotaknulo. I dobro je da je tako.
Susreti se događaju svima nama, svaki dan, možda za vrijeme vožnje automobilom, putovanja autobusom, na posao, obližnje mjesto, u rodni kraj ili u neki do tada nam nepoznati veliki grad.
Susreću se stariznanci, susreću se davne ljubavi, događaju se neobične situacije... Žalimo za propuštenim, suosjećamo, radujemo se i plešemo oko nekogo stabla koje nam se nađe na putu, možda crne murve ako imamo sreće.
Može to biti samo trenutak, ali i on ostavlja trag, i on se broji u život.
I tada, kada se prepoznamo u nečijim očima, kada mali ljudi postanu naši junaci, onda je to to, onaj 'klik' kada mora nastati priča - topla, posebna, životna.
Raja
Ironijski subjekt svakodnevne komunikacije
u Bosni i Hercegovini i raja kao strategija življenja
Nebojša Šavija-Valha
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2013.
Kako za raju nikakva 'izvanrednost' ne dolazi u obzir – jer svi su samo raja, naša prva podteza glasi: Raja je antielitna elita čija 'izvrsnost' leži u njenom totalnom negiranju svake 'izvrsnosti'.
Biti Bosanac ili Hercegovac znači stalno se situairati u 'graničnoj situaciji', proizvoditi sebe kao granični fenomen. No ovo bivanje na granici također je jedna raspoloživost višestrukih identitetskih označavanja, jedan kapacitet igranja višestrukih i slojevitih 'jezičnih igara', rekli bismo jedna otvorenost zatvorena samom graničnošću situacije: ironijska pozicija par exellence!
Riječ raja potiče iz arapskog jezika. U osnovi znači stado ili jato.
Bliskost! Prva asocijacije to je jedna riječ - bliskost. Neka povezanost gdje si ti spreman da uradiš neke stvari za te ljude iz raje što ne bi uradio a neke druge. Mislim da je to neka poveznica. Ta bliskost, taj jedan bliži odnos, neko razumijevanje, neka vrsta empatije unutar te grupe.
U Beogradu nije bilo sramota reći da ti je tata kupio super novi auto. U Sarajevu to nisi smio reći. Ti si reko tati – Nemoj mi kupovat, molim te, jer će me provaljivati u raji.
Raja nema nikakve svrhe izvan same sebe 'Raja postoji zbog raje'- ženama se dakle na neki način daje 'ograničeno' bivanje u raji, tematski i vremenski.
Mjesto u raji žene osiguravaju 'praćenjem muške raje'. Inače su prijateljice više jaranice, ne možeš reći da one su rajice, jel nema ni ženskog izraza za raju.
Djelovanje kao druženje u raji tako nije samo puko bivanje zajedno u određenoj grupi. Ono je stalno izazivanje sposobnosti i kapaciteta pojedinca da prate te dinamične procese socijalizacije u raznim kontekstima. Kako se prostor raje pokazuje kao sveobuhvatni društveni prostor, pojedinac je 'uvijek' u modusu druženja, uvijek socijalno djeluje. Slijedeći princip permanentnog djelovanja, raja traži aktivnoga subjekta. U raji se ne može biti pasivan,to je kršenje principa djelovanja koje narušava i reciprocitet raje i konačno egilitarnost – bitne elemente strukture raje. Pasivnost je tako svojevrsno djelovanje izvan 'standarda djelovanja' stoga je neprimjerena raji i može biti samo uzrokom izmještanja njenog subjekta izvan sfere raje. Prestatis e družiti stoga znači prestiti biti- raja.
Taman te mati poslala da kupiš germe, neko je od raje išo s tobom. Eto mislim sve što se radilo, radilo se skupa. Zimi, eto pošto smo stanovali u mahali, gore, skidanje snijega s krova. To se znalo da će kompletna raja doći i skidati...
Raja ima svojevrsnu korupcijsku perspektivu u kojoj djeluje izvjesna vrsta nepotizma: članovi si jedan drugoga protežiraju, pokrivaju, spašavaju, pravdaju.
U kodu biti-raja osoba ima obavezu između ostaloga da se zna šalit na svoj račun, da zna častiti ture, da općenito ima sposobnost dijeliti svoje 'vlasništvo' s rajom.
Žene su pozvane da prate raju, odustajući tako od svoje vlastitosti kao žena.
Zvijezde nisu mogle ovdje ni živit. Morale su otići, htjeli-ne htjeli. Jer svugdje su autoritet, svugdje su zvijezde, osim u ovome gradu.
Uspjeh postaje problematičan kad osoba traži da se taj uspjeh prizna u raji, odnosno da joj se na osnovu toga dadne povlaštena pozicija.
Zato smo ironični: bolje ironični nego depresivni.
Ta duhovitost, ta raja nam je omogućila da preživimo ono što niko nije preživio za dvaest vjekova...
U takvom jednom okruženju niti najtragičniji događaji, bolest ili smrt nisu izuzeti iz reciprociteta zafrkancije.
Nije samo udaljnost bitna za revizalizaciju raje. Pitanje 'ko si' sada je temeljno pitanje bosanskohercegovačkog društva: Al evo sad, nazad ne znam ni ja opet su se počeli polako ono skupljati, al to više nije to...to nije to... svak gleda kako ti je ime. Pa ako, onda ću te prihvatit, a ako ne, neću te prihvatiti. Čini se da je Subjekt, ohrabren sveukupnom društvenom klimom, istupio potpuno iz ironijskog prostora, shvatio sebe ozbiljno, rekuperirao moć, i privatnom plitikom potpuno uzurpirao javni prostor koji je bio 'vlasništvo' raje.
Posao više nije ni na koji način puki povod za druženje, obrnuto – druženje se događa poradi posla, najčešće kao njegova kolateralna šteta. Ono nije simbolička razmjena, ono je sada business u kojoj svako nastoji akumulirati 'višak vrijednosti' za sebe.
Avatar – Ri Sathya Sai Baba
Vesna Krmpotić
Izdavač: Biologos 2009.
Zlo se raširilo svijetom i obuzelo ľ čovječanstva. To je razlog zašto je Avatar došao opremljen sa puninom svojih moći.
Avatar dolazi iz kozmičke svijesti.
Avatar ne silazi. On je u svakom času svuda. 'Silaženje'je prispodobivo s Avatarovom vidljivošću na ljudskoj sceni, odnosno s Njegovim dostupom ljudskim osjetilima i doživljaju.
Njegove riječi o 'silaženju':
Kad dijete u kolijevci zaplače, kad ga stane jauk i zapomaganje, majka će se prignuti i uzeti ga u naručje. Njezino prigibanje ne treba smatrati silaženjem.
Vibhuti, sveti pepeo, neuništivi ostatak, simbol oslobođenja od želja. Posebno vezan za boga šivu. Baba kaže da je vibhuti najdragojenija stvar u istinski duhovnom smislu... Pepeo je konačno stanje stvari i ne može se dalje mijenjati... Ne može uvenuti poput cvijeća, ne može se osušiti i nestati... izgubiti boju, sagnjiliti... pepeo je zauvijek pepeo.
Kad nam Svami priđe i dodirne nas, taj se sjaj toči i u nas, mi tada ronimo u taj moćni ocean eternoga svjetla.
Misija je sadašnjega Silaznika da ljude osvijesti o tomu da u svakom čovjeku obitava isti Bog, isto Božanstvo. Konačno, Prema Sai, treći Silaznik, objavit će vijest radosnicu: ne samo da Bog obitava u svakomu, već je svatko Bog!
Shvatite me kao učitelja istine, dobrote i ljepote. Vaša je stvarnost također istina, dobrota i ljepota. Bez istine ne može biti dobrote, a bez dobrote što nam vrijedi ljepota?
Došao je da bi sve i svakoga podučio kako prepoznati zajedničku božansku baštinu, koja čovjeka veže s čovjekom, i da bi se čovjek na taj način oslobodio životinjskog nasljeđa i uzdigao se do božanskog, koje je njegov cilj.
Kada se srce čovjeka i njegov um tako udalje jedno od drugoga, da više nisu jedno, tada Zemlja liječi samu sebe potresnim udarima mijene.
Lijekod unutarnjega rascjepa uma i srca nalazi se u spoznaji svepovezanosti i jednote i, u skladu s tom spoznajom, u promjeni stava i ponašanja, prema tomu, i obrana od zemljotresnih katastrofa nalazi se unutar čovjeka.
Čovjekovo oslobođenje uvjet je smirivanja svih nagomilanih napetosti u prirodi. O kakvomu se oslobođenju radi? Radi se o oslobođenju od privida i hedonizma, od hipnoza svjetovnosti i iluzija materijalizma, a najvećma od sljepila sebičnosti, mržnje i gramzljivosti. Kad ne samo pojedinci, nego i skupine, korporacije, vlade i nacije napuste sustave, metode i ciljeve sebičnih, to jest bezdušnih interesa, tada će se i planet smiriti – ozdraviti od svih neravnovjesja i zagađenja.
Samo se ljubavlju svijest može spasiti...
Utjelovljujem se u ljudski oblik ne zato da bih na taj način spasio svijet, jer to mogu učiniti uzmahom ruke, već da bih čovjeku pokazao kako da on sam spasi vlastiti svijet. Eto, to je Božja lila, da je čovjeku dana slobodna volja, i da će stoga samo čovjeku biti dopušteno da spašava svoj svijet.
Dogodit će se čišćenje svijeta, i samo će probuđenim dušama biti dano da iskuse božanski život. Ostali će padati kraj ceste, gdje će ostati zameteni i izgubljeni u svijetu opsjene i nevidjela... Opominjao sam vas, tisuću sam vam puta upućivao Svoju poruku, i nitko tko je čuo Moje riječi ne može kazati da ih ne zna. Ne odlažite promjenu svojega načina života, prilagodite ga način Gospodnjem. Jer drugog puta nema.
Dan buđenja više nije daleko, i kad on svane doći će do otkrivenja Božje sveprisutnosti. To će biti znak velikog pomaka naprijed, i iskorjenjivanaj onih koji nisu spremni prihvatiti izazov trenutka. Zapamtite Moje riječi, jer kao što kažem, tako će se i dogoditi. No samo će mali dio poslušati, veoma mali.
Trebat će velik napor i potpuna posvećenost duhovnom putu, trebat će posvemašnje odricanje od života opsjene s njegovim svjetovnim željama, vezanostima i lažnim vrijednostima...
Zlatno doba je ovdje i sada, i ono čeka da ga čovjek osjeti čim bude za to spreman... neka se svatko trudi da ostvaruje mir uma kako bi pridonio novom ugođaju svijeta i tako ubrzao dolazak Zlatnoga doba... svi ste vi bakljonoše. Dana vam je prigoda da obavljate posao Gospoda... Kroz mnoge sam vas živote pripremao za taj rad...
Samo kad čovjek postane bolji, i svijet postaje bolji...
Kažete da podučavate matematiku, zemljopis, povijest, književnost... no tko od vas podučava djecu?
Ako je ispravnost u srcu, ljepota je u karakteru,
Ako je ljepota u karakteru, sklad je u domu,
Kada je sklad udomu, red je u narodu,
Kada je red u narodu, mir će biti u svijetu.
Valjan učitelj neumorni je učenik... Loš učenik šteti samo sebi, dok loš učitelj upropaštava karijeru tisućama... Loš učitelj prigovara, dobar učitelj objašnjava, najbolji učitelj nadahnjuje.
Karakter je sklad između misli, riječi i djela.
On kaže da je obrazovni sustav zemlje banka odakle društvo crpi potporu kad god se ukaže potreba za snažnim, pouzdanim i vještim radnicima. Dođe li do propasti banke, dolazi i do nacionalne katastrofe.
Istinska preobrazba društva neće uslijediti zbog nekog novog tehnološkog izuma, znanstvenoga otkrića, ili materijalnoga napretka. Erozija ljudskih vrijednosti može se zaustaviti samo moralnim ozdravljenjem, prosvjetljenjem.
Što je prosvjetljenje? Prosvjetljenje je samospoznaja, odnosno spoznaja kojom čovjek postaje svjestan svoje božanske srži i uloge, svojega urođenoga sklada s moralnim zakonom i, posljedično, svoje odgovornosti prema sebi i prema svima-i-svemu. Postupno ozdravljenje i moralna obnova čitavih skupina i naroda događa se kad pojedinci svojim djelom i riječima zasvjedoče neustrašivu i bezuvjetnu ljubav-i-istinu.
Time on kaže i ponavlja na bezbroj načina, da je čovjek Božje očitovanje, Božje utjelovljenje. Da je sačinjen od božanskih tvari. I da je toga nesvjestan. I da je svijest o sebi kao o božanskoj suštini cilj čovjekova postojanja – njegova jedina istinska karijera.
Nema veće ljubavi za Gospoda, nego što je ljubav prema svakomu... A kada ljubite Boga, vi tada ljubite svakoga, jer počinjete osjećati i iskustveno saznavati da je On uistinu u svima.
Viđena očima ljubavi, sva su bića lijepa, sva su djela posvećena, sve su misli dobrotvorne, a svijet biva jedna velika obitelj.
Ljubav kao misao, jednako istina.
Ljubav kao akcija, jednako ispravni postupak.
Ljubav kao osjećaj, jednako mir.
Ljubav kao razumijevanje, jednako nenasilnost.
Započni dan s ljubavlju, provedi dan s ljubavlju,
Ispuni dan s ljubavlju, završi dan s ljubavlju.
To je put k Bogu.
Vrijednosti su istina, ispravnost u misli riječi i djelu, mir, ljubav i nenasilnost.
Čovjek bi najprije morao saznati i spoznati prvu od pet vrijednosti, istinu. Jer bez saznanja istine on neće znati što je ispravno a što neispravno – neće umjeti ispravno postupiti. Dakle, da bi mogao misliti, govoriti i postupati ispravno, djelovati, ne samo djelom i riječju, već i mišlju, on mora biti načistu s istinom. Kad postupi u skladu s istinom, to jest dharmički, čovjek će osjtetiti unutrašnji i vanjski mir šanti. U stanju mira i spokojne savjesti, osluhnut će u sebi duboku, svedržeću energiju ljubavi. Kad osjeti tu bezuvjetnu ljubav kao prirodno stanje svoga duha i svijesti, onda će mu biti strano svako nasilje. Neće nanijeti nikomu bol, niti ikakvu povredu ili uvredu. Neće nanijeti nikomu bol, nit ikakvu povredu ili uvredu. Shvatiti će tada da je njegov bližnji, ma tko taj bio, zapravo dio njega samoga, zapravo on sam.
Ista je ljubav prisutna u tebi, u Meni i u svakomu. U drugima Ja vidim samo ljubav, stoga svi drugi su za Mene jedno. I ti bi trebao razviti takav osjećaj ljubavi i jednote. Svi su Jedno, stoga budi jednak prema svima...
Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedna rasa, rasa čovječanstva.
Postoji samo jedan Bog, i On je sveprisutan.
Narodi su mnogi, zemlja je jedna.
Mora su mnoga, voda je jedna.
Mnoge su zvijezde, nebo je jedno.
Bića su mnoga, dah je jedan.
I
Ćupovi su mnogi, glina je ista.
Nakiti su mnogi, zlato je isto.
Krave su mnoge, mlijeko isto.
Služba čovjeku dragocjenija je od onoga što nazivate službom Gospodu. Gospodu ne treba vaša služba. Ugodiš li čovjeku, ugodio si Bogu.
Gladnima daj Boga u obliku hrane.
Golima daj Boga u obliku odjeće.
Bolesnima daj Boga u obliku lijeka.
Daj Boga u bilo kakvom obliku
Svima koji pate tužni i preplašeni.
Nisam došao ustanoviti nikakvu novu religiju. Došao sam zapaliti svjetiljku ljubavi u vašim srcima. Ne mijenjajte svoju religiju zato što ste Mene sreli! Ako ste kršćani, budite bolji kršćani. Ako ste muslimani, postanite boljim muslimanima, ako ste hinduisti postanite boljim hinduistima.
A ako ne pripadate nijednoj vjeri, vjerujte u sebe i držite se ljudskih vrijednosti.
Prezirati religiju drugih zbog ljubavi prema vlastitoj, isto je kao ispoljavati ljubav samo prema vlastitioj majci, a prezir prema majkama drugih.
Neka postoje različite religije, neka cvjetaju. Neka se slava Gospoda pjeva na svim jezicima, u bogatsvu mnogih melodija. To bi nam trebao biti ideal. Poštujte razlike među vjerama, prepoznajte ih kao vrijednost, sve dotle dok one ne gase plamen jedinstva.
Središnja spoznaja svih religija jest spoznaja da je Bog ljubav. Da je Bog istina. Da je Bog mir. Da je moralni zakon. I naposljetku: da je Bog jedan.
Zadaća je sanatane-dharme da pobijedi današnji razuzdani materijalizam.
Staze su mnoge, put je jedan.
Vedska dharma je pradjed, budizam je sin, kršćanstvo je unuk, islam je praunuk. Ako među njima postoje ikakvi nesporazumi, oni spadaju u obiteljske razmirice. Zajedničko nasljeđe, predačka baština, ista je za sinove, unuke i praunuke.
Središte svemira, wakan tanka, zapravo je posvuda, unutar svakog od nas.
To je pravi mir, drugi su tek odrazi njegovi.
Tko sebe spozna, i Gospoda je spoznao svoga.
Ako ne nalaziš Boga u osobi koju upravo susrećeš,
Gubitak je vremena tražiti Ga drugdje. Gandhi
Čak i ljudi skučenih sposobnosti uspjet će ako se oslone na velikane, kaplja vode sićušna je, no hoće li ishlapiti ako se sjedini s jezerom? Izreka Lame, Tibetanski budizam.
Mislio si da si djelić sićušan,
A svemir si zapravo najvelebniji.
Okom srca ugledah svoga Gospoda.
I upitah Ga: Tko si Ti?
On mi reče: TI!
Tko upozna samoga sebe,
Njegovo je kraljevstvo nebesko. Isus
Sreća se ostvaruje kad su ti misao, riječ i djelo u skladu. Gandhi
Onaj tko poznaje druge, mudar je.
Onaj tko poznaje sebe, prosvijetljen je.
Onaj tko pobjeđuje druge, snažan je.
Onaj tko pobijedi sebe, moćan je. Tao Te Ching
Onaj tk one zna za sebe, taj ne zna za ništa.
A onaj tko sebe zna, stekao je znaje o dubinama svemira. Isus
Jednom za svagda vam kažem, jednom jedinom rečenicom koja izriče suštinu učenja svih svetih knjiga: morate duboko osjećati svoju istovjetnost s onim jednim Duhom, koji je prisutan u svim bićima. Sai Baba
On usnule uči da se probude,
Budne da ustane, ustale da prohodaju,
Hodače uči čvrstomu koraku,
A one u kojih je čvrst korak uči da stignu,
Dok one koji su stigli,
Njih uči da se stope s ciljem.
Stvorio sam čovjeka da bude Moja slika, očitovanje Boga u ljudskom liku. Bila je to Moja lila, ali sa svrhom i razlogom – bio je to izraz Moje ljubavi, koja je tako bezgranična da mora sebe sikazati i ovjaviti u svim vremenima.
Bog je toliko daleko od tebe, koliko si ti daleko od sebe.
Ako ste razumjeli što je ljubav, razumjeli ste što je Bog...
Voda traži žeđ, ali se u vodi možeš i utopiti.
Vatra daje svjetlost i toplinu, ali te može i spaliti do pepela.
Zvuk te može prestraviti, kao što te može i razblažiti.
Sve troje su božanski. No Božanstvo nije tako lako razumjeti.
U jednom od 'skrajnutih' evanđelja (apokrifa, gnostičkih knjiga) Isus na rastanku s učenicima daje utješni odgovor na pitanje 'kad ćeš opet doći'. On tada kaže sljedeće: Onaj koji me poslao, doći će sam. Na pitanje 'a da li ćeš i ti tada doći' odgovor glasi: Između Njega i mene neće biti razlike. Na pitanja 'a kako će se zvati' pokazao im je na janje, rekavši da će Njegovo ime biti nalik na meket janjeta – baba; no janje je ujedno i simbol ljubavi. Njegovo će ime biti Istina, dodao je Isus. Nosit će odjeću boje crvene kao krv. Bit će niskoga rasta, s krunom od kose. Ovo je otkriće Baba objavio na Božić 1975. Potvrda se može naći u apokrivnom Ivanovu evanđelju. U pogledu dotičnoga teksta Baba je rekao daje bio nebrojeno puta iznova i nepotrebno tumačen i potom 'skrajnut', no daje ova poruka otprije dvije tisuće godina posve jednostavna: Onaj koji me poslao doći će sam.
Silaznik Sathya Sai u današnjem je svijetu donositelj kristovske svijesti, to jest, krišnine svijesti, odnosno, bogosvijesti u čovjeku. Drugo navješće kaže da će Zlatno doba započeti 2011. I 2012. Godine. Jer rekoše do 2011. Zaslugom Sai Babe i njegovih svjetlosnika dovoljan će broj ljudi (kritična masa) osvjestiti svoju božanskost, te će to dovesti do 'kvantnog skoka' u općoj svjesnosti, i do skoka u 'petu dimenziju', iz današnje koja je treća. Budući da čovjekova svijest stvara svijet u kojem živi, svjesnost vlastite božanskosti, dogodi li se u dovoljnom broju slučajeva, dovest će do ulaska u Sathya Sai eru. Ona će u punoj snazi procvasti u vrijeme Prema Saija.
Kad na jednom mjestu zaroniš u more, to je kao da si zaronio u cijelo mre, a ne samo u njegov dio, jer ocean je svuda isti.
U času Sathyina rođenja srela su se i stopila tri lika-i-aspekta Božanstva – jedan je lik boga Šive, kozmičkoga plesača i razgraditelja zla, drugi je Višnu, održavatelj stvorenoga, dok je tu Ganeša, uklonitelj zapreka.
Sathya Sai je rekao da su bolnice podignute da bi ponudile 'nadu očajnima i život beznadnima, i gdje liječenje neće biti toliko usredotočeno na bolest, koliko na bolesnika'. Obraćajuči se liječnicima, Svamije naglasio daje iscjeljenje mentalnoga stanja važnije od liječenja tjelesne boljke, jer je tjelesna boljka često posljedica mentalne. Bolesnicima se mora ulijevati hrabrost, obraćati im se ljubazno i zračiti ljubavlju i samilošću... Danas se doktori bave samo tjelesnom bolešću, a ne i bolesnikom.
Sai Baba kaže da su ljudi tvorci svih nedaća koje ih snalaze i da stoga ljudi moraju poraditi na uklonu toga što su sami stvorili. Jer i ljudi su božanska manifestacija kao i Avatar, i kad to budu spoznali, onda će moći činiti isto što i On.
Čekati na izjašnjenje Crkve o fenomenu Silaznika, da bi se onda zauzeo stav, isto je kao i leći u kolijevku kao već odrasla osoba.
Dolazak Krista nije nas iskupio od sljepila i zla.
Nije nužno otići u pustinjsku špilju ili u samostan da bismo se približili sebi, to jest, Bogu. Samostan vlastitoga srca dostaje za takav susret. Samostan može biti i ljudsko svakodnevlje, život dužnosti, ali s uredotočenošću na unutarnje sve-mir – s usredotočenošću koja donosi slobodu od želja i pohlepa, od straha i sumnje, od zavisti i mržnje. Takvo svakodnevlje postaje istinska Božja kuća.
Najprije se treba podsjetiti da se s prolazom vremena ne mijenja samo naš um, doživljaj i spoznaja, odnosno suptilno tijelo, već i naše fizičko tijelo (a ono se mijenja do te mjere da poslije 7 godina u organizmu nema više ni jedne nekadašnje stanice). Ova neumorna mjena mogla bi se nazvati internom neprekidnom bio-reinkarnacijom. Taj bi se podatak trebao uzeti kao slika i metafora onoga što se zbiva i na suptilnoj razini.
Navodimo sad Babine riječi: Ima ljudi koji odbijaju prihvatiti da su ranije živjeli samo zato što se ne mogu sjetiti tih svojih prethodnih života. No da li se ti ljudi mogu prisjetiti zbivanja nekoga određenoga datuma...bilo kojeg dama od prije pet ili deset godina. Ne mogu, iako je sigurno da su tada, toga dana, živjeli. Pa ako se ne mogu sjetiti događaja iz sadašnjega života, kako da se sjete događaja iz prošlih?
On nije došao ustanoviti novu religiju ili novi kult...već obnoviti starodrevni put k Bogu. Dodajmo da seu budizmu zaređenicima savjetuje sljedeće: pogledaj u sebe i saznaj da si ti Buddha. To je nastavak vedske formule tat tvam asi (to si ti) što znači da nema razlike između unutarnjega i vanjskog, između Boga i čovjeka. Nastavak te spoznaje prepoznaje se u Kristovom 'kraljevstvo je nebesko u vama'.
Tajna sreće nije u tomu da radiš ono što voliš, već da voliš ono što ti valja raditi. Koji te god posao dopadne, radi ga s radošću i ljubavlju.
Zaradi sebi sebe. Dva čovjeka mogu posjedovati jednaki dio zemlje, ali ako ne ulažu jednaki trud u posao uzgoja, i ako ne posvećuju jednaku paćnju obradi zemlje, oni neće požnjeti istu količinu žita.
Čovjek se ne bi smio plašiti Boga. Već bi Ga trebao ljubiti, toliko, da se Njemu za ljubav odrekne svega onoga što Bogu nije milo. Da se ne učini zlo, da se ne mrzi bližnjega, da se ne izgubi Božja milost – toga bi se trebalo bojati.
Ne pokušavaj nadmašiti druge, pokušaj nadmašiti sebe.
Vidi dobro, čini dobro, budi dobar. To je put k Bogu.
Kreni ravno, vozi polako, stigni sretno.
Život je igra, igraj ju.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je traganje, istražuj ga.
Život je ljubav, podijeli ju.
Život je san, ostvari ga.
Život je hodoćašće, dovrši ga.
I iznad svega – život je Svijest,
Budi svjestan.
Uvijek budi brižan (stanje ega). I budi uvijek bezbrižan (stanje bez ega).
U početku vam dajem što želite, da biste vi na kraju poželjeli ono, što sam vam došao dati – naime, oslobođenje.
Uperiš li (optužujućim) prstom u nekoga, sjeti se da tri ostala prsta tvoje ruke pokazuju put tebe.
Kakva ti je hrana, takav ti je um.
Kakav ti je um, takve su ti misli.
Kakve su ti misli, takvo ti je vladanje.
Kakvo tije vladanje, takvo ti je zdravlje.
Svrha svega, ne budite izdajice samih sebe. Jer kažete li jedno a učinte drugo, vaša će vas slastita savjest optužiti kao lašca. Vi ste svoj vlastiti svjedok.
Svaki bi sin trebao usrećiti svoju majku.
Poput ulja skrivena u sjemenu lana,
Poput maslaca skrivena u mlijeku,
Poput mirisa skrivena u cvijetu,
Poput soka skrivena u voćki,
Poput vatre skrivene u suharju,
Božanstvo je prisutno u svakom ljudskom biću.
Teškoće drže čovjeka budnim i spremnim.
One čovjeku otrkivaju njegove skrovite zalihe vjeđtine i pameti.
One krijepe snagu i produbljuju korijen vjere.
Bog je sitniji od najsitnijega i veći od najvećega.
Um je taj koji je odgovoran za stanje u svijetu i za položaj ljudi. Nikakav fizički napor neće uroditi rješenjem današnjega ljudskog problema. Ono što se mora mijenjati, to je um. A moć uma je bezgranična.
Čini drugima ono, što bi želio da oni tebi čine - ne čini im ono što ti ne bi želio da oni čine tebi. Okani se dvostrukih mjerila. Odnosi se prema svima kao prema samomu sebi.
MAN označava um, dok TRA znači spas. Mantra dakle znači ono što te može spasiti (od zamke svjetovnosti), ako se molitveno zadubiš u njezin zvuk i značenje.
Molitveno zadubljenje (meditacija) jača sposobnost razlučivanja stvarnog od nestvarnog.
Zapadnjaci su istraživali vibracije koje Gayatri-mantra izaziva u okolini, i otkrili su da atmosfera uokolo biva vidljivo svjetlija – ako se mantra izgovara ispravnim naglaskom kakav je propisan u Vedama.
Mi smo i gledatelji i glumci u velikoj drami postojanja. Čovjek ne razumije taj golemi, zakopreni svemir u kojega je bačen, zbog toga što ne razumije samoga sebe.
Cijelo naše znanje sve biže nas vodi neznanju,
Gdje nam je život koji izgubismo u življenju?
Gdje je mudrost, koju izgubismo u znanju?
Postoji samo jedna religija, religija ljubavi.
Postoji samo jedna kasta, kassta čovječanstva.
Postoji samo jedan jezik, jezik srca.
Postoji samo jedan Bog, i on je svepristuan.
Zadaća SSS organizacije je da olakša i ubrza u ljudima svijest o toj njihovoj vlastitoj božanskoj suštini. Temeljem takve spoznaje u čovjeku se supravlja snaga, ispravnost, mir, razumijevanje, blaženstvo. A kad do takve spoznaje dođe kod većeg broja ljudi, u svijetu se rađa skladan odnos jednih s drugima i tećima. Jer u skladu s takvom spoznajom čovjek bi morao sve svoje bližnje smatrati božanskim očitovanjem, bez obzira kojoj vjeri ti bližnji pripadali, ili kojemu društvenom sloju, kojoj kulturi, rasi ili naciji. Na taj se način ostvaruje ideal 'očinstva Boga i bratsva čovjeka' ili drugim riječima 'jedinstva u različitosti'.
Najbolji način da me usrećite jest taj da me vidite u svim bićima, i da im služite onako , kako biste željeli služiti Meni. To je najbolji oblik bogoslužja, koji me stiže i dostiže.
Nismo li čuli vijest svih vijesti,
Nismo li sreli svijest svih svijesti,
Pročitali sve neprolaz-knjige,
Sve Vede i Biblije, Aveste, Kurane,
Svu šutnju mudrih i svetost ludih?
Nismo li...
Stali pred Zakon srca,
Čiji smo kucaj?
Pravo na vlastiti smisao
Danko Plevnik
Izdavač: Prometej 2006.
Razmišljanje i pisanje su dvije stvari. Razmišljanjem čovjek ne izlazi iz svoje glave i ne dosađuje drugima. Pisanjem se htio ne htio dovodi u odnos s drugačijim glavama i postavkama i može si stvoriti podosta nepotrebnih aksiomatskih neprilika, budući da se ono što mu se u jednom trenutku pričinilo sagledivim, u drugom može učiniti nesagledivim.
Za Tomu Akvinskog svaka mudrost ima vlastiti smisao, pa bismo možda mogli isto tako kazati da svaki smisao treba imati i svoju mudrost.
Ako ga uistinu žele, ljudi svoj smisao žele sada i ovdje.
Smisao može biti izvanjska milost koja se dobiva kao i talent, ali je mnogo češće vlastita djelatnost.
U kojo su mjeri neki ljudi i ciljevi smisleniji od drugih? Voltaire je recimo bio vjeren da se nikada neće moći reći da je Bog stvorio čovjeka da bude ubijen u ratu. Postoji li smisao koji može zamjeniti sve druge smislove? Ukoliko ne postoji neki univerzalni smisao, čemu tražiti vlastiti?
Mnogi drže da je život čovjeka, zato što završava naprasnom smrću, uzaludan i da u njemu ne treba tražiti nikakav smisao. No nije li već ta sama svijest o besmislu pokazatelj smisla za svakoga tko tako rezonira?
Kroz moć ljubavi i maštu, preokrećemo obične, inertne trenutke u ljudske trenutke, one trenutke kada se osjećamo povezani s nekim ili nečim izvan samih sebe, au prisustvu nečega važnog, što zovemo smisao. Najpouzdanija mjesta za pronalaženje ljudskih trenutaka su u vezama koje činite.
Poznata Pascalova misao je da grana nikad ne može obuhvatiti smisao cijelog stabla. Treba dakle ipak težiti što cjelovitijem smislu ili bar smislu cjeline u kojoj se nalazimo, ali i imati na umu da odrezana grana više nema ni svoj singularistički smisao.
Što smo u svijetu, osuđeni smo i na vlastiti smisao. Ako svemir ima smisla za njegova stvaraoca, ond aje i on naša domovina, pa ako bezgranični svemira ima vlastitu svrhu zašto ne bi mogao imati i vremenom tako ograničen čovjek?
Smislovit život ne nastaje pukom akumulacijom vrednota. Smisao nije vrlina poput svih ostalih vrlina, uzmimo skromnosti koju postižemo disciplinom samo kontrole i odricanja vlastitog ega. Posve obratno – smisao se temelji na jasnom egu i otuda predstavlja svijest o vlastitoj perspektivi.
Zašto su djeca u pravilu najsretniji dio ljudskog roda? Jer su kod njih ludički spojeni način, kvaliteta i smisao života. Oni čine nerazdvojivo jedinstvo. Na takav neraščlanjiv način žive i tzv. primitivni narodi poput recimo Yanomanija, urođeničkog indijanskog plemena iz Brazila. Oni su svoj oblik postojanja odredili vezanošću za šume, dobrotu iz zadovoljstvo. Jesu li 'primitivni' samo zbog toga što su sretni? Ne, njih smatraju primitivnima zbog samodovljnosti i autarkizma kojem se ne mogu prodavati ideje i robe tuđe kvalitete života, koje bi potom redefinirale i smisao njihova yanomanijevska života i u opasnost doveli i samo njihovo osobito postojanje.
Uspjeh ima smisla jedino u odnosu kako definiramo neuspjeh, a ne u odnosu na vlastitu osobu. On ne može zamjeniti osobu u njenoj biti, ali joj može nametnuti način života koji je udaljava od nje same. Mi se stariji poslužimo formulacijom njemačkog filozofa Gerda Haeffnera, pokušavamo otrgnuti od načina života u kojem smo se barem dijelom više prepustili življenju negoli sami živjeli, tj vodili svoj život.
Tehnologija je bez rata i prolijevanja krvi uspjela ono što idelogije, religije i ratovi nisu mogli postići tisućljećima: dobrovoljno prihvaćanje drukčijeg načina života. Jer se globaliziranjem tehnologije – tehnologizirao i mainstream globalizacije.
Sve više mladih žele svoj identitet radije stvarati kroz sponatno globalno mrežno udruživanje nego kroz hijerarhiju i naredbe matičnog društvai države koji gube dosadašnju poziciju jer nisu u stanju osigurati osjećaj zajednice za takve pojedince i pojedinke nadolazećeg svijeta.
Kako je moguće da se terorističkim akcijama zaustavi rast rgovačkog globalizacijskog miljea koji pomoću tehnologije stvara sličan, prije svega potrošački način života? Ili se radi samo o zastoju prodaje amaričkog ili zapadnjačkog potrošačkog načina života u dijelu muslimanskog svijeta, što je trebao biti prvenstveni zadatak globalizacije?
Ne samo države nego i sve generacije neke države moraju postati globalne i pristati na univerzalne uvijete privređivanja.
Narodi koji su sposobni integrirati i individualizirati dolaze u priliku i da se brže razvijaju kao cjelina. Po nekim stereotipnim mišljenjima, problem arapskih i muslimanskih naroda uopće proizlazi upravo iz stava da je zajednica vrednija od osobe. I to se potom uzima kao ključni dokaz njihovog civilizacijskog zaostajanja?!
Smatra se da se s uvozom američkih ili zapadnih roba ne uvozi samo roba nego potreba za takvom robom, slika svijeta u kojoj takva roba igra prestižnu ulogu i način organizacije društva u kojem sve to sve više treba, a ukida čitava mreža domaćih radnih mjesta koja stvaraju robu prevladanog načina života.
Ako hamburger potire kebab, smanjuju se domaći prihoda. Coca-cola je kao američki način života bila protjerana iz Irana 1979.tijekom homeinijevske revolucije kao žrtva fundamentalista ali se fenomenu coca-colonization francuska kultura protivila još 1950-ih bez da ju je itko atributirao kao fundamentalističku. Znači li to da pobuna protiv nametanja načina života može imati legitimaciu samo unutar iste civilizacije?
Svaka zemlja ima svoje, više ili manje upadljive, oglike integrizma i anakronizma samo treba imati analitičke i političke hrabrosti da ih se prepozna i prizna.
Bosanski politički disident Alija Izetbegović ustvrdio je haldunovski da čovjek treba religiju koja je politika i politiku koja je etika.
Budući da živimo u nano-doba, u eri brze promjene svijeta, muslimanske zemlje Bliskog Istoka si ne mogu dozvoliti takvo neodgovorno traćenje stoljeća u obnovi identiteta.
Tragedija je muslimanskih društava što ona iskreno ne žele biti anakronična poput recimo urođeničkih naroda iz Amazonije, a uistinu ne znaju kako da postanu suvremena bez osjećaja gubitka identiteta. Ključ rješenja međutim nije u strahu od promjene identiteta, nego u pomanjkanju snage za razvoj vlastitog identieta.
Trgovina je obrnila tezu pa je danas naš stil neki drugi čovjek, a ne mi sami. Mi smo samo prenositelji aktualnog stila.
Samo je pitanje vremena kada će modni kreatori početi dizajnirati grobna mjesta, pa da budemo pokopani pod znakom Fendija ili Prade.
U slučaju mistika i svetaca čudo se ne sastoji u tome da oni imaju više života, intenzivniji život od drugih, već u tome da je u jima istina postala životom.
Oni koje vitla strast za gomilanjem materijalnih dobara morali bi moći na vrijeme shvatiti da je vlasništvo poput štafete, može ga se imati samo privremeno.
Važno je da se čovjek bavi onime čime se više identificira i što ga više integrira kao osobu jer će mu onda kvaliteta života biti blagodat a ne kušnja.
Što znači živjeti sve bolje i bolje, ako pritom postajemo sve lošiji i lošiji?
Kvaliteta života se može povećavati i smanjenjem utrke u ekonomskom rastu.
Podizanje kvalitete vlastitog života na tuđi račun pojava je koja počinje već u obitelji, a završava kao razvojni problem čitavog planeta.
Smisao života je ćudljiv i neprocjenjiv dojam, nekada traži toliko malo, a nekada toliko mnogo.
Kad mladi ljudi govore da imaju samo ovu ili onu stvar, ili samo ovo ili ono zadovoljstvo, govore neistinu, jer imati život znači imati pretpostavku i potencijal za sve.
Ne može se i ne bi se trebalo imati isti smisao života s dvadeset i sa sto godina. To ne znači da se osoba mora shematski ili sezonski lišavati smisla života i svaku godinu ili desetljeće započinjati svježim smislom, odnosno da je svaki novi smisao sam po sebi bolji od starog smisla, nego da treba razumjeti i očekivati da će se s promjenom uzrasta, ali i načina i kvalitete vlastitog života dovesti u pitanje dotadašnji smisao života.
Duh a ne uzrast pronalazi mudrost.
Živjeti znači neprestano odlučivati što ćemo biti.
Konačna se zrelost iskazuje i u sposobnosti čekanja i prihvaćanja vlastitog odlaska.
Čovjek se rađa i umire bez vlastitog smisla. Na samom početku i samom kraju postoji samo način na koji se diše i jede. Na svijet se dolazi plakanje a odlazi osluškivanjem, jer uho je zadnji senzor koji čovjeka povezuje s okolinom pa umirućima treba što više pričati, a ne ih ostavljati jedino u društvu medicinskih uređaja.
Goetheova vizija je d aje najsretniji čovjek onaj tko je spsoban povezati kraj svog života s početkom.
Kada život prestaje imati smisla za na smrt bolesne ljude ili za ljude u obamrlosti, on i dalje može imati smisla za njihove bližnje.
Seneka, za kojega je tijelo bilo produžetak duše, redovito je prakticirao vježbu smrti proživljavajući svaki dan kao posljednji.
Grčki filozof Protagora otkrio je vrijeme kao kairos ili pravodobni trenutak, ali trenutak čega – adekvatnog djelovanja. Što će reći da se sve treba činiti u svoje vrijeme, odnosno u pravo vrijeme, jer ako se to ne dogodi neće se moći postići ljudski smisao.
Smisleni život je život refleksivnog pamćenja, ne život slijepog iskustva.
Christine Lee je s impresivnom jednostavnošću objasnila svoje smisaone preferencije dana: Najvažnija stvar je da kušate i uživate život – jer nikada ne znate kada će završiti. Ako se ujutro ustanete i možete birati između pranja rublja i odlaska u šetnju, idite u šetnju. Mrzili biste da umrete i shvatite da ste svoj zadnji dan potrošili na pranje rublja.
Svaki dan treba smatrati kao zaseban život. Seneka
U njemačkom jeziku postoji izraz Lebenskunstler za onoga koji je od svog način aživota napravio umjetnost. Svatko bi se trebao posvetiti kultiviranju svog smisla kao osobe.
Neka nam je stvar danas toliko smislena a već sutra, ni kriva ni dužna, toliko besmislena. Kako se mijenja čovjekova osobnost, identitet, interes, pozornost i spoznaja, tako se mijenja i pridavani smisao kao ravnoteža između svih tih čimbenika unutar nas samih.
Moglo bi se reći da postoje ljudi od načina života, ljudi od kvalitete života i ljudi od smisla života.
Valja tražiti i prihvaćati pomoć samo od onih koji nas okreću nama, a ne sebi.
Vi trebate Boga da biste postojali a Bog treba vas – upravo radio onoga što je smisao vašega života.
Moram stvoriti sistem ili ću biti rob u sistemu drugog čovjeka. Ja ne želim razmišljati i uspoređivati, moj posao je stvaranje.
Čovječe, budi prvo slobodan a onda odlučuj o tome što ćeš iz tuđeg smisla zaključiti o svom smislu.
Istraživanje o smislu života nalikuje traganju u kojem niste posve sigurni što tražite sve dok to ne nađete. Naime, nitko ne traži smisao radi smisla nego radi sebe.
Doba rata je pozornica na koj glavne uloge imaju kolaps vrijednosti i agonija smisla. Više ne postoje prijatelji, više nema društva, nema morala, nema mjesta za istinui nema izgleda za život. Samo hir zla određuje koliko će on trajati.
Izaći iz klaustofobije samoga sebe znači imati potrebu prihvatiti i drugačije razjašnjenje sebe i svijeta.
Način na koj tumačimo sami sebe u svijetu nije besmilen, naprotiv, samo je u kontekstuinterpretacije smislenost uopće i moguća.
S vremenom se i budućnost smanjuje. Odlazak u mirovinu se i čini tako strašan jer ne jamči daljnji razvoj već involuciju razvoja, a time i sve veću oscilaciju smisla. Dekonstruira se identitet i fizički slabi osobnost koji su mu bili oslonac.
Usprkos razvoju sreća u modernim društvima stagnira, prijedlog je političarima da umjesto podizanja bruto nacionalnog proizvoda počnu povećavati bruto nacionalnu sreću.
Velika carstva propadaju zbog prenaprezanja.
Barnett u geopolitičku sferu uvodi novu zemljividnu podjelu svijeta na funkcionirajuću jezgru ili stabilne zemlje i raspuklinu koje čine zemlje nasilja i nemira. Osnovna njihova razlika jest u unutardržavnoj povezanosti te posebice vanjskoj povezanosti sa svijetom.
Svijet nije jedinstven iako je jedini kojega imamo, nije pravedan, iako se prihvaća da je pravedniji nego jučer.
Treba puno ljubavi da bi duša postala glagol umjesto da ostane subjekt. Trebalo bi zamisli da smo netko drugi, treba zamisliti drugog i započeti dug proces identifikacije i odbacivanja, pripisivanja i odbijanja, tako da taj proces omogućuje subjektu da pomakne, čak i sasvim malo, granicu na kojoj se prethodno nalazio a na kojoj nije mogao ostati.
Čovjek koji nikada nije pokuašao sličiti na bogove, manji je od čovjeka.
Teško je vjerovati da ljudi mogu preživjeti bez potrebe za ljudima, bez smisla za ljudsko, bez ljubavi prema smislu ljudskosti. To se ne da premostiti hiperprodukcijom roba i stvari koje čovjeka odvajaju od drugih ljudii ljudskih vrijednosti. Ako danas u drugom čovjeku više ne vidimo smisao, sutra ga nećemo vidjeti ni u sebi samima. Čiji je interes da živimo bez vlastitog smisla? I da za njega više uopće nemamo ni potrebe? Da se on intelektualno i vrijednosno toliko relativizira? Da ga naše iskonsko biće prepušta svom površnom trenutačnom identitetu?
I kada je ne izaberemo za vlastiti smisao, ljubav osta je svjetlo koje pokazuje put svakom sm
Sai Baba – Konačno iskustvo
Phyllis Krystal
Izdavač: Dušević&Kršovnik d.o.o. 2000.
Baba za sebe kaže da je avatar koji seu vrijeme velikih napetosti utjelovio da bi čovječanstvu pomogao ponovno otkriti drevnu mudrost kojom će otkloniti veliku nesreću. I drugi su se avatari, poput Rame i Krišne u prošlim razdobljima velikih kriza, utjelovili da bi pomogli ljudima i vodili ih. Prvi je Babin zadatak koji je sam sebi postavio, iznova povezati ljude svoje rodne Indije s njihovim drevnim nasljeđem Veda, koje su zanemarili zbog materijalističkih aspekata zapadnjačke kulture i običaja.
Naučili smo da se stvari događaju upravo onda kada nam je potrebno.
Putujte s manje prtljage, brže ćete stići.
Počela sam se osjećati kao kod kuće među stotinama Indijaca. Primjetila sam i tananu promjenu koja se zbivala u meni. Činilo se kao da, slično procesu osmoze, u sebe upijam njihov sporiji i opušteniji ritam, za razliku od užurbana i vremenom opterećena života na Zapadu.
U većini je ašrama došušteno besplatno boraviti i hraniti se tri dana i tri noći ako se ne može platiti, a zatim se mora krenuti dalje. Nakon trećeg dana očekuje se da osoba da određenu malu svotu novca. Mnogi lutalice žive tako putujući iz jednog ašrama u drugi, boraveći u svakom tri dana, i onda kreću dalje.
Svi posjetitelji pojedinih ašrama teže istome. Bili su duboko odani svom odabranom guruu, često toliko da su omalovažavali sve druge u nastojanju da ga još više uzvise. Razumjela sam i poštovala njihovu vjernost vlastitome guruu, no njihova potreba da kritiziraju onoga kojega su drugi odabrali smetala mi je i rastužila me, pogotovo ako je predmet tih napada bio Sai Baba.
Toliko knjiškog znanja, a nedovoljno pobožnosti. Pobožnost je veoma važna. Baba
Svaki bih put iznova osjetila strahopoštovanje kada bi pokazao da je svjestan najintimnijih pojedinosti ne samo moga sadašnjeg života već i prošlih inkarnacija.
Uzrok su svih naših problema želje koje su neposredno vezane za naše osobne ili tjelesne potrebe i ne potječu od našega pravoga sebstva. Obećao je da ćemo lakše svladati svoje želje i osloboditi se njihove vlasti budemo li se potrudili razumjeti i prihvatiti tu istinu. To je prvi nuždan korak prema prosvjetljenju.
Neki od vas navode moje riječi da sam Bog, no ne dovrše navod. Ja kažem d aje svatko od vas Bog. Razlika između vas i mene u tome je što ja znam da sam Bog, a vi to još ne znate.
Važno je znati da je strujni krug koji osvjetljuje sve žarulje zajednički, bez obzira na pojedinačnu jačinu. Drugim riječima, ono što svijetli u svakom čovjeku jest Bog, no svi mi tu svjetlost isijavamo različitom jačinom.
Boga prepoznajte kao istinsko sebstvo u svakom čovjeku, neovisno o tome koliko je duboko skriveno.
To je poruka zbog koje sam došao na svijet.
No možda me najviše zapanjilo što je očito bio svjestan doslovno svega i svakoga. Stjecao se dojam da je neprestano 'priključen' u sve na ovome svijetu i u svakoga pojedinačno.
Zavjetovala sam se da ću se pokušati sjetiti zazvati ga budem li ikad zatrebala pomoć.
Loša probava je odbijanje tijela da primi hranu.
Shvatite da ne morate dolaziti da biste vidjeli ovo malo tijelo. Nađite me u svom srcu.
Vratite se kako biste se obnovili. Objasnio je zatim da u njegovoj blizini poklonici obnavljaju svoju energiju.
Naš je kratak ali sadržajan posjet Babi završio, no znala sam da više nisam ona ista osoba koja ga je došla prvi put posjetiti. Previše sam toga upila u sebe, i od njega i od Indije općenito, da se ne bih izmijenila. No više od svega, došla sam pod njegov neposredni utjecaj. Bila sam sigurna d aće to i dalje biti tako onoliko koliko dopustim, držeći na umu njegov naputak da uvijek budem u dodiru s njim koji prebiva u mome srcu.
Godinama sam bila poučavana da nikada prerano ne govorim o dubokim i važnim iskustvima. Razlog je taj što energiju koju neko iskustvo nosi sa sobom, treba zadržati i zaštititi kako bi bila potpuno upijena i kako bi postala djelatan dio čovjekova života. Ako se o nekom iskustvu govori prerano, može se dogoditi da se energija raspe, a postoji i opasnost da će osoba s kojom smo podijelili iskustvo regairati negativno, sumnjičavo, zavidno ili ljubomorno. Takvo ponašanje drugoga može u osobi koje je doživjela iskustvo potaknuti osjećaj sumnje čak posve poništiti doživljaj. Negativne emocije imaju moć zatiranja prvih iskustava. Poput mlade biljke, njih treba hraniti i štititi dok ne budu dovljno otporne da se suprostave prirodnim nepogodama. Kada važno iskustvo ima dovoljno vremena da postane sastavni dio osobe, u manjoj je opasnosti da se izgubi.
Budući da ljubav nema lika, materijalizacijama se služim kao dokazom svoje ljubavi. One su tek simbol.
Važno je da te sitnice ili talismani, ili kako godi ih želite nazvati, pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite u nevoljama ili krizama i stvaraju simboličnu vezu koja poništava udaljenost između nas.
On je za mene bio poput elektrane prepune energije.
Dat ću vam što želite, nadajući se da ćete zaželjeti ono što sam vam došao dati.
Knjige mi nisu bile samo utočište, one su mi bile društvo. Sada mi je Baba pokazao da svojevoljno moram biti potpuno svjesna vanjskog svijeta, da moram svjesno zauzeti svoje mjesto u njemu i biti aktivna i u vanjskom i u unutarnjem svijetu jer oba čine cjelinu.
Želim kontrolirati i odlučivati kada je povoljno vrijeme za nešto, umejsto da dopustim da moj unutarnji sat određuje ritam. Ako je to uistinu tako, to znači da moja volja ili ego priječe opušteniji odnos spram vremena.
Baba često kaže da nikada neće utjecati na nečiju karmu, ali će je ublažiti najviše što se mo že i pomoći nam da nosimo svoj teret. Stoga samo o nama ovisi hoćemo li svjesno odlučiti pozvati ga u pomoć.
Shastiabdi ili obred drugog vjenčanja uobičajen je u južnoj Indiji. Nakon što mušarac navrši sezdeset godina, on i njegova žena obave duhovno vjenčanje u kojemus e zavjetuju da će pomoći jedno drugom na duhovnom putu spoznaje Boga. Baba je objasnio da je prva faza poznata po imenu bhoga ili ispunjenje želja, a zatim slijedi joga ili ujedinjenje s Bogom. Upravo sam bila navršila šezdeset godina, a moj je suprug imao sezdesetsedam.
Objasnio mi je da predmete stvara stvaralačkom mentalno moći (sankalpa). Dodao je da svatko tko razvije mentalnu snagui pročisti svoje srce, i sam to može činiti pod uvjetom da poput njega voli sve stvoreno.
Da bi neka lekcija postala jasn, Babine poruke moraju se protumačiti na raznim razinama.
Baba smatra da nije dovoljno samo se posvetiti vlastitom duhovnom napretku. Jednako je važno služiti drugima u društvu, posebno onima kojima je najpotrebnije.
Mi na Zapadu toliko smo opterećeni vremenom, da nam je teško opustiti se i stpljivo osluškivati da nam se iznutra pokaže kada je pravi trenutak da se nešto učini.
Bolje je ne jesti previše kada se ima više od šezdeset godina. Ograničio je naš razgovor za vrijeme ručka rekavši nam da previše govora sprječava dobru probavu.
Tražio je od nas da se odmaknemo od ljubavi koja se zasniva na žudnji i vezanosti, i okrenuo se k božanskoj ljubavi koja se zasniva na nevezanosti i koja teži širenju a ne sužavanju.
Baba je rekao da nam japamala (krunica) može pomoći da se koncetriramo i tako odvojimo od svijeta i posvetimo samo Bogu.
Japamalu bi trebalo držati preko srednjeg ršsta i tako odvojiti kažiprst od ostala tri prsta. Time se pokazuje da sebstvo i Bog, kada se spoje, mogu zajedno skladno surađivat u svijetu.
Dok smo vezani za materijalni svijet, Bog je automatski odvojen od naših života. Ne možemo istodobno biti vezani za svijet i za Boga. Preporučio nam je da se korak po korak odvajamo od svijeta na putu k Bogu.
Nekoliko je minuta govorio o tome, a onda je upitao: Tko ste vi uisitinu? Ubrzo je sam odgovorio: Vi ste tri osobe: jedna za koju mislite da jeste, druga za koju drugi misle da jeste, i ona koja uistinu jeste. Radite na tome da sve tri osobe postanu jedna. Tada ćete osjetiti mir i blaženstvo.
Bez kušnji ostat ćete godinama na istomu mjestu.
Čovjek ima pravo na rad samo zato da bi pročistio svoju vlastitu svijest. Međutim, nema pravo traćiti plodove toga rada.
Korake koje svi moramo proći od rođenja do šezdesete godine, kada bismo trebali svoje živote iznova posvetiti intenzivnijem služinju. Do sedamdesete godine trebali bismo iskorjeniti loše osobine i početi isčekivati sreću s Bogom, tako da gledanje u vanjski svijet zamjenimo za razvijanje unutarnjeg gledanja. Na taj način, do osamdesete bismo godine trebali postati primjer drugima i tako nastaviti do stote.
Baba je uvijek govorio da će ljudima dati ono što žele, u nadi da će u jednom trenutku poželjeti ono što im je došao dati. Sada od nas očekuje da ga prestanemo pitati za usluge i da ga poželimo pitati što je to što on želi da mi učinimo u svijetu. Ističe sevu ili služenje kao važniju od bilo koje druge prakse. Kaže 'Služenje je plodonosnije od ponavljanja Boćjeg imena, od meditacije, obreda ili joge koji se obično preporučuju duhovnim traćiteljima, jer služi dvjema nakanama – uništenju ega i postizanju anande ili blaženstva.
Na predavanju sam automatski nastavila govoriti kao što to činim kada radim s nekim, nastojeći se što više opustiti i tražeći u sebi vodstvo te govoreći ono što mi je došlo u misli.
Pogledajte samo kakvom to cestom idete! Budite sretni ma što da se dogodi, i tada će staza postati ravna.
Objasnio je da je cilj tog programa potaknuti poklonike da smanje potrošnju i rasipanje u četiri glavne kategorije: novac, hrana, vrijeme i energija. Obeća je da će oni koji sliede tu rutinu korisitit ne samo sebi time što će postavivši strop nad ćeljama, smanjiti vezanost za materijalne stvari, već će tu ušteđevinu moći iskorisitti kako bi pomogli onima koji su potrebiti. Tako se može istodobno, u korist sviju, raditi na dva programa – postavljaju stropa nad željama i nesebičnu služenju.
Vrijeme je roba koju svi na svijetu posjeduju u istoj količini.
Vrijeme koje se rasipa nikad se ne može vratiti, zauvijek je izgubljeno.
Prepuštanjem negativnim emocijama poput ljutnje, pohlepe, zavisti i ljubomore, potroši se golema količina energije koja bi se mogla bolje iskoristiti.
Želio me osloboditi dugogodišnjeg straha od toga da budem u središtu pažnje, što je također oblik ega. Otpor i još prepoznatljivija agresija proizlaze iz te želje. Željeti da vas se prepozna ili to pokušavati izbjeći, jednako su vezani za ego.
Baba često odvraća svoje poklonike od toga da se vežu za rutinu i kaže: Naučite pronaći svoju sigurnost u mojoj nesigurnosti. Moramo naučiti teći poput rijeke i biti voljni promjeniti smjer bez upozorenja, kao što nam je sada rečeno da učinimo.
Žene moraju postati kanal kroz koji će božanska ljubav teći u svijet da bi uspostavila ravnotežu.
Babina glavna poruka i sve što čini ili kaže ljudima usmjereno je na to da postanu svjesni. Budući da točno zna što će svakoga posebno dovesti do svijesti da smo svi mi utjelovljenje Boga, trebamo mu samo vjerovati da će nam pomoći pri odbacivanju debelih naslaga sastavljenoh od naših želja koje zatamnjuju unutarnju svjetlost.
Teen anđeli
Dr. Stephen Briers i Sacha Baveystock
Izdavač: Veble commerce 2011.
Dok ne dosegne tinejdžerske godine, dijete ovisi o obitelji koja mu pridržava ogledalo i reflektira mu ono što je on.
Iako ne možete prisiliti sina ili kćer na promjenu, možete promjeniti način na koji na njih reagirate, što bi moglo transformirati cijelu situaciju.
Prije no što odlučite koje biste promjene mogli napraviti, trebate bolje razumjeti što pokreće i potiče teško ponašanje vašeg tinejdžera. Vođenje dnevnika može vam pružiti neke tragove: situcija mjesto i vrijeme, što ste učinili, što je dijete učinilo, ishod šro je bio rezultat.
Kad je roditelj popravio svoj odnos sa djetetom i potrudio se više pohvaljivati ga i podupirati, dijete je postalo spremno nadići svoj agresivni stav.
Prvi korak u prekidanju zlokobnog kruga je da pokušate zamjetiti dobre stvari o vašem tinejdžeru, bez obzira na prividan manjak, čak i ako se čini da su zasjenjene negativnima.
Ako pribjegavate vikanju dvije su stvari obično ključne. Prvo, pokušavate koristiti samo jačinu glasa kako biste dominirali nad svojim suparnikom, doslovno ga pokušavate utišati. Drugo, kad vičete obično odašiljete poruku da gubite kontrolu.
Vaš tinejdžer mozda s jedne strane ne voli kada na njega vičete, no s druge strane možda potajno uživa u svojoj moći da vas izbaci iz takta. To im također daje dobar izgovor da ignoriraju što god kažete budući da niste razumni.
Skratite priču, recite to što imate za reći, a potom stanite, bez obzira koliko izazovno bilo nastaviti.
Nemojte Razgovarati na način koji može stvoriti ozračje nepoštovanja, i nemojte ni njemu dozvoliti da čini to isto.
Nemojte Vikati - to pokazuje da ste izgubili kontrolu.
Naučite slušati što vam vaš tinejdžer ima za reći, čak i kada vam se to ne sviđa.
Nemojte prihvatiti prostote ili verbalno zlostavljanje čak ni kao šalu.
Nemojte govoriti svom tinejdžeru kakav je. Ako želite pokazati da niste zadovoljni njegovim ponašanjem, umjesto toga se koncentrirajte na to kako se vi u vezi toga osjećate.
Nemojte prigovarati. Ukratko iznesite svoje stajalište i ostanite pri tome.
Nemojte bombardirati svog tinejdžera pitanjima.
Nemojte prebacivati krivnju nir aditi usporedbe sa drugima.
Nemojte izvlačiti stvari iz prošlosti u svakoj prilici. Naučite kako krenuti dalje.
Pokušajte pronaći malo vremena da ga provedete zajedno svaki tjedan, udaljeni od stresa i napetosti uobičajene rutine. Vaš tinejdžer vam možda neće imati ništa za reći, ali će to stvoriti prostora da to učini ako će željeti.
Definirajte problem i
A - kako to utječe na vašeg tinejdžera
B - kako to utječe na vas
Postupno biste trebali moći prenijeti odgovornost za popis A na svog tinejdžera.
Nemojte lebdjeti nad svojim tinejdžerima kada trebaju ispuniti svoje odgovornosti. Duboko udahnite i pustite ih da se s time nose. Ako je potrebno stvorite jasan rok do kojeg zadatak mora biti ispunjen i tada procjenite izvedbu. Budite jasni i konkretni o tome što očekujete, no nemojte štititi svoje tinejdžere od posljedica njihovih postupaka.
Nikada nemojte podcijeniti moć vlastitog primjera. Čak i ako se čini da je vaš tinejdžer naizgled potpuno različit od vas, promatrat će svaki vaš potez. Ako ga vodite primjerom, uvidjet će korist poduzimanja odgovornih odluka u vlastitom životu.
Doći će dan kada će vaš tinejdžer morati napustiti dom i brinuti se sam za sebe. Puno je bolje da nauči preuzeti odgovornost za sebe u zaštićenom okruzenju doma prije no što se suoči sa grubim realnostima života u vanjskom svijetu.
Tinejdžeri koji kod kuće ne osjećaju dobrodošlicu vrlo brzo ostanu bez mjesta gdje se mogu družiti, te će često završiti lutajući po ulicama i upadati u nevolje jer jednostavno nemaju gdje ići. Jedno je rješenje olakšati vašem tinejdžeru da što je moguće više poziva prijatelje kod sebe. Ako iamte mejsta, napravite prostor u vašem domu gdje se mogu družiti a da vas ne ometaju, no gdje još uvijek možete nadgledari što se događa.
Nemojte otjerati svog tinejdžera u ruke manje poželjnih prijatelja stvaranjem neprijateljske atmosfere kod kuće. Odvojite vremena za svog tinejdžera i stavite prioritet na izlaženje i bavljenje zajedničkim stvarima kao obitelj. Naglašavajte da ste uvijek tu za njih, bez obzira na sve.
Tinejdžeri piju iz različitih razloga, od kojih brojne dijele i sa starijim osobama koje piju. Alkohol vas može opustiti i pojačati društveno samopouzdanje. Često može nuditi trenutno oslobođenje osječaja dosade ili stresa. Za brojne tinejdžere je pijenje način da se osjećaju ili glume odrasle ljude. Dok drugi piju jer to čine niihovi prijatelji te se žele osjećati kao dio ekipe.
Rad na samopouzdanju vašeg tinejdžera zaštitit će ga od problematičnog ponašanja koje često karakterizira ljude koji ne cijene same sebe.
Inspirirajte svog tinejdžera na sanjarenje i slijeđenje tih snova. Pomozite mu stvoriti pozitivno viđenje njegove budućnosti i pronaći načine na koje ju može ostvariti.
Budite roditelj, ne najbolji prijatelj.
Važno je da budete usklađeni sa vašim partnerom u roditeljskoj ulozi prema vašem tinejdžeru. Nemojte dopustiti da vas vaš tinejdžer okrene jednog protiv drugog.
Moji susreti s jogijima
Drago Plečko
Izdavač: VBZ 2001.
Ljudi će u božjem hramu satima klečati i moliti da im grijesi budu oprošteni, ali drugima oprostiti neće.
Faza u kojoj se nalazimo primitivni je i gotovo eksperimentalni početak hoda prema nečemu što danas ne možemo dokučiti ni znanstvenom fatastikom. Upitno je i koliki su stvarni duhovni dometi onih najrzvijenijih. Ono što je danas krajnji sagledivi cilj moglo bi sutra u zgradi duhovnih dostignuća biti prizemlje.
Neki biolozi dokazuju da ljudi intuitivno odabiru onu vrstu hrane koja ubrzava njihovo biološko sazrijevanje, a ne onu koja je najzdravija i omogućava im dulji život. Uostalom, ne volimo li najviše upravo ono što nam najviše šteti?
Ni najponiznijim se molitvama ne može isposlovati mimoilaženje gorke čaše žuči koju nam je namjenio Stvoritelj.
Volite sve, i neprijatelje svoje, jer vaša mržnja ne izjed njih već vas same. Zapamtite: njihova bol će sutra biti vaša. Ne zavaravajte se da će svijet, osvetite li se svojim neprijateljima, ili ih na trenutak istisnete, prestati ići svojim putem. Ovaj svijet može dalje bez svakog, pa tako i bez vas.
Proces buđenja nije nikada bezbolan, jer podrazumijeva potpuno otpadanje egai osobnosti, onog što mislimo da jesmo i onog s čime se identificiramo. U nekim slučajevima, Izvor koristi pero pauna za taj prijelaz. U drugim slučajevima, gdje je ego jak i drži nas pod kontrolom, Izvor koristi malj, kao u tvom i mom slučaju. Pomaku iz treće u četvrtu dimenziju obično prethodi tamna noć duše. Tada kada smo preplavljeni očajem ne znamo ni tko smo i više nemamo odgovore na životne izazove, čežnja za jedinstvom sa Izvorom vodi nas kući. Budi strpljiv jer si u rađaoni. Tvoja je čežnja putovnica za povratak doma, a tvoje nestrpljenje da tamo stigneš posljednji pokušaj uma da te u tome spriječi. Sve je dobro, uvjeravam te!
Sva živa bića, bio to pas ili čovjek, vidim onakvima kakva ona jesu, ali me njihov oblik ne može zavarati da ne bih vidio istu božansku iskru u svakome od niih...
Deset zasebnih izvora nekog zračenja iste frekvencije neusporedivo je slabije od istog broja izvora koji zrače istovremeno, s istog mjesta. Dakle, grupno meditiranje treba izazvati drastiçne promjene u okolišu, u svijesti onih koji žive oko nas, bez obzira jesu li oni toga svjesni ili ne.
Meditiranje s imperativom na uspješnost razara živote zapadnjaka, koji ne mogu u korak s nametnutim ritmom.
Uvijek pobjedu prepusti drugome, a poraz zadrži za sebe. To je put joge...
Kad je stanje bez misli između dviju mantri dovoljno dugo, božanstvo kojem pripada mantra pojavljuje se pred očima onoga koji meditira...
Sve znanje strukturirano je u našoj svijesti, najvinija razina svijest dom je svih prirodnih zakona, pa tako i znanja o njima.
Indijci na aerodromu utegnuti u moderne jakne s pamučnom postavom i sa kolicima za prtljagu na kojima guraju brdo kofera i putnih torbi s reklamama poznatih europskih firmi. Razmišljam o tome kako im spiritualne istine, jogiji i odricanja nisu ni na kraj pameti. Odricanja su valjda imali dosta dok su još živjeli u Indiji, pa na zapadnjake, koji u njihovu zemlju idu tražiti Boga, gledaju sa čuđenjem.
Kad neki problem uklonite iz uma, uklonili ste ga s jedinog mjesta gdje je postojao. Sai Baba
Misli su uvjetovane otiscima u svijesti, nastalima u prošlosti. Te misli nas vode do akcija, a narav naših akcija određuje našu budućnost.
Na onu stranu možeš tek onda kad tvoj ego sagori u plamenu. Upravo kad sam osjetio razočarenje, nastavio je: Priroda također ima treće oko. U tom sam trenutku vidio istu crnu rupu, ovaj put omeđenu granama i lišćem. Koliko sam shvatio, u prirodi postoje svojevrsni prolazi, u druge paralelne dimenzije. Jesu li one duhovne ili materijalne ne znam ni danas.
Neki ćakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinjanjem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminiraju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su ćakre blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod teških bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga.
Jezik je zanimljiv jer svaku misao popratimo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opustiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak na razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja božanskoga zvuka. Koncetracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa božanskog nektara koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije, dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć božanskog dodira. Usput rečeno, koncetracija na vrh nosa razvija božanski njuh i naziva se varta siddhi.
To je kao svjetlo u lampašu. Čovjek osjeća da bi mogao dodirnuti svjetlo, a ne može zbog stakla koje mu se prepriječilo.
Vi ste istina. Kad jednom dođete do kraja i cijela se iluzija rasprši, shvatite da ste isitina vi. Stanja unutarnjeg mira, stabilnosti, blaženstva sve su češća i kako ste bliži cilju, kad znate da vas više ništa ne može zaustaviti, vaš se progres ubrzava. Ono što čini kundalini shakti jest da prvo životinjsku svijest pretvori u pravu ljudsku, a zatim ljudsku pretvori u božansku...
Ono što je važno istaći kod učenja dr.Goela jest da ne treba sa osudom razmišljati o onima koji su nemoralni, pohlepni ili se ponašanju nekorektno. Naime, kako otvoreno kaže ovaj guru, nemoguće je biti moralan, altruističan i savršeno korektan. Dakako, tako dugo dok se nalazimo u nižim stanjima svijesti u kojima dominira naš ego. Kundalini je sila koja nas povezuje s Bogom. Ona u nama nezadrživo lomi ljudske odlike i preobražava ih u božanske, a time postajemo ono što religije postavljaju za svoj cilj. Kad vas Bog naumi preko kundalini dovesti do spoznaje, više nećete moći taj proces zaustaviti, dopadao vam se on u inicijalnoj fazi ili ne, tumači Siddheshwar Baba. Savršeno moralan može biti samo prosvijetljen čovjek.
Premda se obično govori o sedam ćakri, na ljudskom ih tijelu ima mnogo više, prema nekima čak 300. To sumanji energetski centri, a on koji se nalaze ispod muladhara ćakre smatraju se nižima u smislu da upravljaju nekim životinjskim nagonima i općenito, jogiji ih nerado spominju. Neke od njih ipak igraju ulogu u održavanju fizičke kondicije u ljudi, pa tako jedna od poznatih pet tibetanskih vježbi uključuje energetske centre koji se nalaze na koljenima, a njih po svemu sudeći doista možemo smatrati ćakrama.
Vitalna energija, koja putuje tijelom zove se prana. Kinezi je zovu chi, japanci ki, a tibetanci rlung. Neki vjeruju da je u kršćanstvu termin Duh Sveti onaj koji označava tu energiju.
Urođena količina prane igra ulogu glede zdravlja osobe o kojoj je riječ, a do zgodnog je zaključka došao Mircea Eliade, koji je tijekom duljeg vremena ispitivao jednog nagu, ekstremnog asketa iz Rishikesha, koji je gotovo čitavu noć radio pranajamu, vježbu disanja koju koriste svi sustavi joge. Zaključio je da ritmička izmjena udisaja, zadržavanja daha i izdisaja proizvodi čudesne efekte na vitalnost pustinjaka. Iako je jeo samo šaku riže na dan, naga je bio atletske građe i čelična zdravlja. Za sebe je tvrdio da živi samo danju, dok noću svoje disanje svodi na desetinu normalnog.
Kako vjeruje Eliade, jogi, postupnim produbljivanjem udisaja i izdisaja i produljivanjem perioda zadržavanja daha, ima iskustvo vremena različito od ostalih ljudi. On svojim disanjem simulira Veliko Kozmičko Vrijeme, s kozmičkim razdobljima stvaranja i razaranja. Kad kroz proces ritmičkog disanja postane svjestan Kozmičkog Vremena, uvidjeti će da ono svakodnevno vrijeme, kako ga doživljavamo u normalnom stanju svijesti nije, u krajnjoj konzekvenci stvarno.
Prana cirkulira kroz 72000 kanalića u tijelu, za koje Swami Satyananda Saraswati kaže da nisu živci, već kanalići kojima tijelom struji svijest. Swami Maheshwarananda za iste kanaliće ipak koristi termin živci. Većina jogija se slaže s tim da ti kanalići nisu dio materijalnog tijela čovjeka, već se nalaze kao i ćakre, na nematerijalnim tijelima, prema nekima astralnom, kauzalnom i mentalnom. U raznim se varijantama koristi i izraz eterično tijelo, koji u nekim verzijama zapravo podrazumijeva sva ta ostala tijela.
Zadržimo se malo na tim tijelima. Sant Kirpal Singh govori da je ljudsko biće sazdano od tri tijela, fizičko, astralno i kauzalno i pet kosha ili pokrova. Pojednostavljeno, ti su pokrovi različite gustoće. Sva bića koja imaju fizičko tijelo, posjeduju sva tri tijela i svih pet pokrova.
Postoji veza između tih kanalića i procesa umiranja, odnosno iskustva kliničke smrti iz koje su se neki vratili i opisali različite, uglavnom zbunjujuće doživljaje. Oni mogu biti putovanje tamnim hodnikom, na čijem se kraju susreće prijateljsko svjetlo žutozlatne boje, ali isto tako putovanje kroz potpuni mrak. Swami Maheshwarananda daje vrlo zanimljov objašnjenje za ovaj proces. Ako je u tom trenutku smrti dominantna ida, čovjek će neposredno prije smrti udisati zrak više lijevom nosnicom, a pri napuštanju tijela imati će iskustvo putovanja kroz potpuni mrak, dok će ako dominira pingala više udisati desnom nosnicom i putovaati tunelom do ili odmah imati iskustvo te toliko opisivane svjetlosti, koja podsjeća na Sunčevu. Idealno je ako energij akola centralnom, sushumna nadi,kad zrak ulazi i izlazi iz organizma jednako na obje nosnice. Tada će iskustvo smrti u prvoj fazi donijeti mirnu, mliječnu svjetlost.
Čovjek može astralnim tijelom otputovati pod tzv. drvo spoznaje. To je pravo drvo ispod kojeg treba u tom stanju astralne projekcije sjesti i zatražiti bilo kakav podatak iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Odgovor se može čuti ili vidjeti.
Ovdje možete saznati i sve o svojim prethodnim životima.
Krenuo sam prema gradu gdje ću popiti mango milk shake i prolunjati po ulicama, gdje se mjestimično u blatu valjaju pajceki, koji se po ničemu ne razlikuju od svoje braće u Zagorju.
Oni koji pate od migrene višeg su kvocijenta inteligencije od ostalih.
Uložite u praksu meditacije, iskusti ćete ono što piše i u Bibliji – svjetlost koja se prostire cijelim vašim tijelom.
Shiva joga pokazuje da ovaj sustav učenja pokreće duhovne evolucije u čovjeku.
Joga ide korak dalje i kaže d aje hipofiza sjedište individualne, pojedinačne svijesti, dok je epifiza sjedište univerzalne svijesti. Kod obična čovjeka ta dva stanja svijesti nisu u harmoniji. Cilj je joge uskladiti ta dva stanja svijesti, riječi su Kumara Swamija.
Na nas u paralelnim stvarnostima vrebaju takvi psihički vampiri, a lijepa bijela svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koj su napuštali svoje tijelo, zapravo je zamka tih bića.
Ono što je stvarno ne može se ugroziti.
Ono što nije stvarno, to niti ne postoji.
Jimal Baba Singh rekao je: Nećemo ovdje živjeti vječno. Duljina naših života je određena u sekundu, kao i broj naših dahova. Odmaknite svoj um od svjetovnih želja i okrenite pažnju prema unutarnjem zvuku. S tim mislima tonem u san.
Indijci koji su bogatiji vole na svojim vjenčanjima vidjeti i strance, jer kako mi se čini, to im godi zbog društvenog prestiža. Tako sam gostovao na desetak svadbi ljudi koje sam tada vidio prvi i zadnji put u životu.
Svi su religijski događaji samo projekcija uma.
Univerzum je nazamislivo velik, mehanizam koji pojedinac ne može pojmiti i ovaj je mudrac Faqir Chand uvijek tvrdio da zapravo nema načina da ljudsko biće spozna čitavu Kreaciju. Prosvjetljenje je razumijevanje te istine, prepuštanje struji života, izostanak slobodne volje, koja je samo još jedna iluzija našeg ega. Kako bi rekla Byron Kaite, straha nema, jer se sve već dogodilo. Da smo upravljali događajima samo nam se pričinja. Krishna, vishnu, bogovi i nebeska bića ne postoje izvan nas, već su stanovnici naše svijesti.
Sva patnja priprema dušu za viđenje. Martin Buber
Rađamo se s programom koji određuje dužinu našeg života gotovo u dan.
Oni koji su u potpunosti ovladali duhom, mogu mijenjati sudbinu vlastitog tijela.
Oni koji ne znaju, a misle da znaju, predstavljaju opasnost, jer pacijent koji im se obraća, možda propušta i životnu šansu da otkrije svoju bolest u najranijoj fazi.
Višak želučane kiseline očiti je poremećaj pitte. Koliko osoba pati od bolova u donjem dijelu kralješnice i zglobovima, dok su kod žena česti menstrualni grčevi, nesanica i stalna iscrpljenost. Sve su to očiti znakovi poremećaja vate. Da ne govorim koliko je njih pohlepno preko svake mjere, pati od alergija, tromosti i inercije, što je znak da ne funkcionira kapha. Bolesti civilizacije često su bolesti nepoznavanja suptilnih principa prirode, još uvijek nemjerljivih neumoljivim elektronskim instrumentima moderne znanosti.
Začini su jedan od najvažnijih faktora u vraćanju ravnoteže i prehrani Indijaca. Na tržnicama možete vidjeti trgovce kako sjede iza velikih vreća punih raznobojnih začina, koji nama nisu baš uvijek jako ugodni, osobito ako su uklopljeni u južnoindijsku kuhinju. Objasnili su mi da je žestoke začine potrebno uzimati tamo gdje je klima izrazito vruća, po nekom načelu ravnoteže vrućine iznutra i izvana, a i činjenica da se hrana uzima prstima ima svoje tumačenje u staroj indijskoj tradiciji. Naime, sve što je prevruće za prste, štetit će vašem želucu. Hrana se miješa prstima, tako dugo dok više za njih nije prevruća, i tek se onda guta. I samo miješanje hrane prstima igra važnu ulogu u probavnom ciklusu, jer toplina namirnica kod miješanja podražava jagodice prstiju, gdje se nalaze završeci sistema živaca, koji prema ajurvedi stimuliraju rad probavnih organa. Onoš to mi nerijetko smatramo neciviliziranim ponašanjem Indijci preporučuju kao mjeru predostrožnosti u očuvanju svoje dobre probave.
Na primjenu kurkume ukazao mi je dr Rai. Ovaj najrašireniji indijski začin koristi se u ishrani doslovno svakog dana, samo s jednim odsta neobičnim izuzetkom. Izostavlja se iz jela samo na dan kad umre netko od ukućana. S obzirom da se radi o snažnom prirodnom antibiotiku, činjenica da se u Indiji toliko koristi i nije posebno čudna. Njime se sprečavaju neugodne zaraze, a izvanredno dobro djeluje na obnavljanje crijevne flore. Davan u kombinaciji s nekim ljekovitim biljkama, može u nekoliko dana sanirati tegobe nastale crijevnim infekcija, kroničnim proljevima i zatvorom, te obnoviti sluznicu crijeva oštećenu dugotrajnim korištenjem lijekova.
Korijander pomaže kod problema upale sluznice probavnog trakta, i viška kiseline u tijelu.
Alma Nielsen pila je tekućinu nastalu kuhanjem neoguljenog krumpira u vodi i jela jabuke sa češnjakom i ozdravila od reumatskog artritisa.
Karakteristike VATA tipa: laka mršava građa, vrzo izvodi aktivnosti, neredoviga glad i probava, lak isprekidan san i nesanica, entuzijazam i maštovitost, razdražljivost i promjene raspoloženja, brzo prihvaća nove informacije ali brzo i zaboravlja, sklonost brigama, sklonost zavoru, lako se umara i sklon je prenaprezanju, mentalna i fizička energija dolaze u valovima.
Karakteristike PITTA tipa: srednja građa, srednja snaga i istrajnost, oštra glad i žeđ, jaka probava, pod utjecajem stresa, klonost ljutnji i razdražljvosti, svijetla ili gruba koža i često pjegava, odbojnost prema suncu i toplom vremenu, poduzetan karakter, voli izazove, oštar intelekt, jasan i razgovijetan govor, ne može preskočiti obrok, svijetla svijetlosmeđa ili riđa kosa (ili sa crvenkastim tonovima).
Karakteristike KAPHA tipa: čvrsta snažna građa, velika fizička snaga i izdržljivost, postojana energija, spor i graciozan u aktivnosti, smirena opušena ličnost, ne razljuti se lako, hladna glatka debela blijeda i često masna koža, sporo prihvaća nove informacije ali dobro i pamti, dubok i dug san, sklonost gojaznosti, spora probava i umjeren apetit, srdačan tolerantan i blag, sklonost posesivnosti i zadovoljan sam sobom.
Za bolesti koje karakterizira vata poremećaj preporučaju se jesti: bijela repa, cikla, krastavac, luk, češnjak, mrkva, pšenica, riža, zob, banane, breskve, datulje, dinje, grožđe, marelice, nektarine, smokve, trešnje, šljive, sve mliječne proizvode, slanutak, crvenu leću, tofu, piletinu, puretinu i morske proizvode. Ostalo treba izbjegavati.
Kod pitta poremećaja preporuča se: cvjetača, celer, grašak, gljive, kupus, krumpir, krastavac, slatku papriku, slatki krumpir, šparoge, tikvice, zelene mahune, izdanci, dinje, grožđice, kruške, jabuke, avokado, suhe šljive, šljive, pšenica, zob, bijela riža, maslac, mlijeko, morski račići, slanutak, tofu, puretina, piletina, suncokretove i bučine koštice, dok ostale namirnice treba ili smanjiti ili izbjegavati.
Kad je u pitanju neravnoteža kaphe, povoljno djeluju: brokule, kupus, krumpir, špinat, patilidžan, paprika, cvjetača, grašak, cikla, zeleno lisnato povrće, marelica, šipak, jabuke, kruške, suho voće, heljda, ječam, kukuruz, proso, raž, obrano mlijeko, sve mahunarke, pietina, puretina, neki morski plodovi.
Prema Ajurvedi nije dovoljno uzimati kalcij dobiven iz minerala, već je potrebna osobita obrada sasvim određenih prirodnih namirnica, pa da bi takav kalcij postao prihvaljiv za ljudsko tijelo ( neki dijelovi školjki, mljeveni koralj kojeg koriste stanovnici japanskog otoka Okinave koji pokazuju zavidnu vitalnost do u duboku starost.
Ajurveda vjeruje u magičnu moć žive, pa postoji stotinjak metoda obrade ovog metala biljnim ekstraktima, kako bi ga se učinilo prihvatljivim ljudskom organizmu. U idealnom slučaju, procesirana živa omogućava deha siddhi, stjecanje besmrtnog, potpuno pročišćenog tijela, što opet vodi do stanja jeevan mukti, potpune duhovne iluminacije. Dapače, uporaba žive na spomenut način navodno u korisnika razvija niz paranormalnih moći.
Posebnu priču predstavlja na osobit način spravljen živin sulfid, tzv. makaradhwaja, koja uslijed postupka dobivanja sadrži vrlo male količine zlata. Makaradhwaja pomlađuje organizam i omogućava dotok prane u sve dijelove našeg eteričnog tijela. Navodno, ako se uzima uoči meditacije, popunjava njome sve nadije. Za pomlađivanje se, u načelu, ne preporuča osobama mlađima od 75 godina. U Indiji se govori da pripadnici kulta Bhairavi, koji obožavaju osobito žestoku formu boga Shive, pomoću alkemijskih pripavaka žive mogu doživjeti i više stotina godina. Vrlo je zanimljivo da se taj efekt tumači nadilaženjem urođene ovisnosti o vremenu, dakle vjerojatno se radi o utjecanju na neku vrstu unutarnjeg biološkog sata.
Hudson misli da monoatomarni iridij i rodij, uz radikalno pomlađivanje daje i duhovno prosvjetljenje. Prema jednom shvaćanju, supravodljivi atomi poslože se u suhumni i tako omoguće spontano i trenutno spajanje dviju struja kundalini, što vodi stapanju shiva i shakti principa, dakle Kozmičkoj svijesti.
Monoatomarni iridij i rodij nalazimo i u prirodi, najviše ih ima u mozgu teleta i svinje, soku od grožđa i mrkve, grožđanim košticama, aloji, meksičkom slatkom korijenu, zelenoplavim algama, hrskavici morskog psa, nekim čajevima američkih indijanaca i korijenu čička.
Vede bilježe 4 velika razdoblja u povijesti zemlje – Yuge. Prva Satya Yuga zlatno je doba u kojem ljudi žive stotine godina i duhovno je znanje poznato svima. Slijede Treta i Dvapara Yuga, razdoblja kad se znanje gubi i ljudski vijek skraćuje. Život na zemlji postaje sve teći, neznanje dovodi do ratova, mržnje, bolesti i razaranja, da bi sve kulminiralo u Kali Yugi, mračnom dobu u kojem živimo sada i u kojem nema spasa za duhovne tragače, osim pjevanja Božjeg imena. Cijela se mahamantra zato sastoji od raznih imena za Krishnu.
Vyasa tumači da vrijeme na različitim planetama u svemiru prolazi različitom brzinom, što se u dlaku poklapa s viđenjem Alberta Einsteina. Nema nikakve sumnje da je Einsteinova teorija relativiteta na ovaj način prezentirana već u drevnim Vedama.
Sve je oko nas upravo onakvo kakvo mora biti. Ne postoji dobro i looše, već stvarnost kakva jest. I kakvu jednostavno treba prihvatiti. Svijest j ejedina realnosti, a ono što se na njenu ekranu odvija tek je neprestana igra Izvora. Stradanje i patnja jednaki su uspjehu, radosti i užitku. Samo dio iste igre, koja je u krajnjoj liniji iluzija. Ne kreiramo mi svoju kob, već Svijest kreira nas za neke svoje svrhe, koje ne možemo shvatiti a i nema neke potrebe da to pokušavamo. Krad prihvatimo sveti odnos i prigrlimo sv eono što nam Svijest daje, neizostavan je rezultat radost i beskonačna sloboda.
Misliš da možeš naći Boga na Tibetu ili u Indiji.
Nema se kuda ići. Svijest je svuda ista.
Jedino bogastvo koje postoji jest razumijevanje. Ron L.Hubbard
Svatko svoju istinu mora pronaći sam.
Čitav jedan sustav joge zagovara filozofiju potpune predaje životu i onome što on donosi kao jedini mogući put do prosvjetljenja, jer svako činjenje je samo otpor struji života koja putuje već urezanim koritom. Biti promatrač filma koji se vrti na ekranu svijesti i biti neprivržen plodovima vlastitih akcija možda je bit svih učenja koja se svode pod naziv joge.
Čovjek koji se veseli svemu, sretan je. Kakva je korist od očajavanja i frustracije kad u životu nešto ionako ne možemo izbjeći ili promijeniti?
Događa li nam se neštolijepo, u tome trebamo uživati imajući na umu da bi i to moglo proći, pa ćemo tako izbjeći nelagodu mogućeg razočaranja. Onaj tko to shvaća, već je jogi.
Prošlost je nepromjenjiva a budućnost neizvjesna. To stvara nesigurnosti i stah, a jedini je izlaz u tome da se živi – sada. Uostalom, osim sadašnjosti ništa i ne postoji. Taj trenutak koji zovemo sada, jest sada, ali i za recimo 15 dana 15 sati i 15 minuta postojat ćemo samo – sada. Jer tada će taj trenutak kada dođe, biti sada. Svi strahovi i brige događaju se u budućnosti, kako si ih mi zamišljamo.
S obzirom da smo mi sami konačna istina o sebi, u najboljem slučaju nam netko može utjehom ublažiti trenutke kad život donese patnju, a mi još uvijek nismo u stanju izdignuti se duhom iznad nje.
Kemoterapija liječi rak i zemlja je ravna ploča
Lothar Hirneeise
Izdavač: Omega lan -Novo zdravlje
Znanje. Svakom je potrebno više znanja. Jer pomoću znanja više je i zdravlja, tog esencijalnog stanja dobrobiti čovjeka.
Pad energije konstanta je bolesti, za ozdravljenje je nužan porast energije.
Čovjeka možemo ispravno liječiti jedino ako ga promatramo cjelovitog, a ne ako se usredotočimo samo na tumor. Rak je bolest koja pogađa cijelog čovjeka, i danas mora svatko, više nego ikad prije, ponovno u svoje ruke preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.
Nismo odgovorni samo za ono što učinimo, već i za ono što ne učinimo.
Očekivati nešto za ništa je najpopularniji oblik nade.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.
Zahtjevni pacijenti su oni koji ozdravljuju. Ako vam liječnik ne posvećuje dovoljno vremena, onda nađite drugog za kojeg ste dovoljno vrijedni kako bi vam posvetio svoje vrijeme.
Kad bi vi ili neki vaš poznanik konzultirali tri liječnika za mišljenje o nekom zdravstvenom problemu, nema sumnje da bi dobili tri različita mišljenja.
Za mene je energija nevidljiva sila života koja se ne može stvoriti niti uništiti, ali može teći ili ne teći. Uz energiju red ima najvažniju ulogu. Veći red u sustavu dovodi do većeg protoka energije. Kao primjer razmotrimo naš proces starenja. Najveći je red onog dana kad smo se rodili. Od te točke neumoljivo krećemo prema enteopiji, tj. kaosu. Sve što smo poduzeli do svoje smrti služi redu i radi protiv entropije.
Za ljude, također životinje i biljke, to znači da je jedan od naših glavnih zadataka svakodnevno unošenje reda u naše živote.
Mi starimo jer nakon rođenja sile entropije pobjeđuju naše tijelo i zato što homeostaza, ravnoteža, ne može više prevladati te destruktivne sile.
Postoje tri glavna izvora energije za ljude - energija svjetla, prehrane i uma.
Pošto sve bolesti uzimaju energiju, pacijent mora preuzeti inicijativu i izbjegavati otimače energije.
Liječnici su tisućama godin govorili o vazžnosti jedinstva tijelA-prehrane, duše-svjetla i duha-razmišljanja, vjerovanja.
Kad pacijent sa simptomom dođe liječniku bit će izlječen simptom ili simptomi, ali liječnik nikad ne istražuje i ne liječi uzrok tih simptoma.
Kako liječnik može i približno razumjeti sustav, a svaki čovjek je sustav, ako ne razmišlja o energijama. Najvažnije stvari u našem životu - ljubav, vjera, seksualnost, sve su to energije.
Sokrat se prije 2400 godina nije ustručavao priznati da jedino zna da ništa ne zna, dok današnji čovjek s tim ima velikih problema. Umjesto da preispitujemo zašto, danas to pitanje često zapostavljamo.
svaka bolest i svaki simptom u osnovi je dobar za čovjeka. Jedino treba uočiti sve što se dešava na Zemlji drukčijim pogledom, gledajući očima evolucije i opstanka, i odmah će svaka bolest i svaki simptom imati smisla.
Svi su simptomi jedan regulacijski mehanizam našeg tijela i po tome bolest je jedan viši stupanj zdravlja.
Koliko god je na početku tumor pozitivan, kad vrenjem izgara višak šećera, pridonosi razmjeni otrovnih tvari, odbacuje gljivice i parazite, ili jednostavno pokazuje pacijentu da je apsolutno potrebno mijenjati životne navike, toliko je negativno kad kasnije uraste u druge organske strukture i kad je odgovoran što čovjek umire zbog iscrpljenosti organizma.
Svi simptomi, tj regulacijski mehanizmi, uglavnom služe zakonu evolucije- preživljavanju vrste. Ako jedno tijelo nebi proizvelo tumor, onda bi iz toga proizašli simptomi kao što su dijabetes, zatrovanost ili bi se gljivice pobrinile da tijelo umre još ranije.
Sa stajališta kauzanetike trebali bismo se najprije radovati svakom simptomu, koliko god je to neugodno. Tako dugo dok god simptom nema vlastitu dinamiku, simptom bi trebalo pojačavati a ne suzbijati. Dakle, umjesto da smanjujemo temperaturu, tijelo trebamo toplo umotati. Umjesto da odmah razorimo tumor, treba tijelo očistiti od toksina ili smanjiti stres.
Charles Darwin je zaključio kako nasljeđena tjelesna obilježja moraju biti u stanju preživjeti, prije nego li se proslijede sljedećoj generaciji.
Sve su bolesti propisane po standardnom sustavu, a liječnici uče što točno treba učiniti s njima prema tom sustavu. Ali to još nije sve. Liječnici moraju koristiti upravo taj sustav ako ne žele imati pravnih problema.
Lynne McTaggart - Što vam liječnici ne kažu
Kako mogu liječiti nekoga s tako ozbiljnom dijagnozom kao što je rak a da ne znaju što taj pacijent jede, čime se bavi, je li sretan.
Što za vaše tijelo i duh znači zračenje, pod ovim ne mislim samo na gubitak kose i povraćanje, nego i na utjecaj na srce i bubrege, uništenje živaca, milijarde novih slobodnih radikala, kolaps crijeva, impotencija...
Za vrijeme uzimanja lijeka koji tako jako guši imuni sustav, šalju vas u bolnicu gdje je najveća koncentracija virusa i bakterija.
Ako vam kaže liječnik da nastavite s prehranom kao i do sada, on ne zna, odmah izađite iz njegove ordinacije.
Oboljeli od raka nemaju psihičkih oštećenja , ali ih se treba savjetovati koliko je za oporavak važna meditacija, vizualizacija ili općenito rečeno 'ulazak u samog sebe', te iznad svega koliko je važno kao zaštita od metastaza.
Riječ opsežno se koristi jedino za dijagnosticiranje, u tome smo apsolutni svjetski prvaci. Još jedno rendgensko snimanje, još jedna analiza krvi, još jedan ct, i bez obzira koliko to sve košta, dok je pacijent kao osoba potpuno zaboravljen. Žarište je prije svega na brojevima i izmjerenim vrijednostima, a ne na onome što je pokrenulo bolest.
Prije mnogo godina ct-om mi je dijagnosticiran tumor mozga. I dok sam razmišljao što ta dijagnoza znači za moju budućnost, glavni odjelni liječnik provjerio je dijagnozu mlađeg suradnika i objasnio da mi je od rođenja jedna ventrikula jednostavno veća od ostale tri. Od tada me često proganja misao što bi bilo da je tada taj glavni odjelni liječnik slučajno bio na odmoru.
Papa ili Dalaj Lama oslobodili su se materijalnih interesa i desetljećima su se bavili religijskim i filozofskim aspektima života - upravo kao krajnje bolesni pacijenti, samo dulje.
Je li pacijent ozdravio zbog toga što je uzimao terapiju ili usprkos činjenici da je uzimao tu terapiju.
Pitanje više ne glasi mogu li ljudi umrijeti od krmoterapije, nego koliko osoba dugo može uzimati kemoterapiju, a da od nje ne umre.
Kemoterapiju nikad ne smatramo odgovornom za činjenicu da ljudi umiru. Smatramo li kemoterapiju odgovornom kad je pacijentima bolje. Je li se pacijent oporavio u atoč primanju kemoterapije ili zračenja.
Danas znamo kako je u slučaju gripe bolje odležati nekoliko dana, manje jesti i uskoro smo opet zdravi. Međutim, postoje ljudi koji nemaju vremena biti bolesni i umjesto odmora oni se znoje radeći u uredu, a navečer sa svojim klijentima odlaze u zadimljene restorane. Ozdrave uskoro unatoč radu. Ali nitko nikad neće doći na ideju da je rad u uredu i sjedenje u zadimljenom restoranu optimalna terapija za gripu. Ti su ljudi ponovno zđravi unatoč neprimjerenoj terapiji.
Milijuni smrti svake godine čiji je uzrok rak dokazuju da rak nije rumor koji se može jednostavno kirurški odstraniti.
Proturječja pretpostavke da su metastaze tumorske stanice koje su se odvojile od početnog tumora te su se smjestile negdje drugdje u tijelu:
Često se metastaze sastoje od razlicitih vrsta stanica. Ako su sve potomci degenerirane stanice kako se onda najdnom mogu sastojati od različitih vrsta?
Ne bi li bilo logično da nakon operacije učinimo sve kako bismo ojačali i obnovili naš obrambeni sustav da bi on uništio preostale tumorske stanice umjesto da se propisuju otrovi i zračenja.
Zašto ne možemo naći metastaze naći u krvi, usprkos najmodernijoj laboratorijskoj opremi?
Kako možemo znati da tumorske stanice koje kruže tijelom, a prividno mogu biti nađene u krvi dolaze od tumora, a nisu potpuno normalne tumorske stanice koje naše tijelo inače proizvodi svakodnevno?
U 1 cm3 tumora je približno 1.073.741.824 stanica, više od milijarde. Uobičajeno je da tumori mogu biti otkriveni tek kad su veliki šest do osam mm. Tumor veličine 1 mm3 ima više od milijun stanica. Vjerujete li zbilja da tumor samo od milijun stanica nebi formirao metastaze već izvijesno vrijeme. To bi značilo da svaki tumor proizvodi metastaze neko vrijeme prije same dijagnoze.
Kod večine pacijenata tumor se vrača nakon prvog tretmana ili su dodatne tumore dobili već kad je primarni tumor dijagnosticiran. Tada liječnici obavještavaju pacijenta da je nažalost primarni tumor već formirao metastaze. To je logično jer najmanji tumor može biti detektiran tek onda kad se sastoji od milijarde stanica.
Ako je istina da metastaze lutaju organizmom i da se smjeste na raznim mjestima, zašto se najčešće pojave u jetrima, plućima, u glavi i u kostima, nije li čudno da se nikad ne smjeste u gušterči, slezeni ili bubrezima?
Stanične membrane imaju napon od -70mV do -90 mV, i sve dok se održava taj napon, nemoguće je da stanica počne fermentirati, tj.ne može postati tumorska stanica.
Oboljelima od raka razina adrenalina vrlo, vrlo niska, ponekad potpuno na nuli. To bi značilo da je inzulin pobjednik u borbi s adrenalinom i stanica je napunjena šećerom. Kako se stanice s tolikim viškom šećera ne mogu ponašati normalno, tijelo je prisiljeno u nekoj točki uposliti mjere za obuzdavanje šećera. Paralelno s tim procesom tijelo nastavlja proizvoditi jedan drugi hormon koji se zove noradrenalin u dovoljnim količinama, te je opskrba kisika u udaljenim žilama ograničena.
U tom trenutku u igru ulazi mehanizam opstanka. Stanice se moraju zadovoljiti s manje kisika i istodobno izgorjeti višak šećera. To čine prvenstveno tako da prelaze u stanje fermentacije. No fermentacija je primitivna metoda za dobivanje energije. Iako tako izgara dovoljno šećera, premalo se energije dostavlja po tijelu. Osim toga pojavljuje se previše lijevo rotirajuće mliječne kiseline koja povećava brzinu dijeljenja stanice i značajno ometa kiselo-lužnatu ravnotežu u organizmu.
Ipak je stanica postigla najvažniju stvar za opstanak: izgaranje šećera bržim dijeljenjem stanica i fermentacijskim procesom. S ovim je očito da je evolucija opskrbila naše tijelo izvanrednim sustavima koji nam pomažu da preživimo i pod najekstremnijim stresnim okolnostima. S ove točke gledišta tumor je u početku nešto potpuno pozitivno što sprječava veća oštećenja. Samo pomislite što bi se dogodilo tijelu da se pod tim okolnostima nisu razvile tumorske stanice? Prije ili kasnije bismo osljepili, naši bi bubrezi otkazali, krvne žile bi puknule uz obilato krvarenje ili bismo pali u komu.
Ipak, najvažnija je stvar za pacijenta da shvati da rak kao bolest ima veze s fizičkim ili/i psihičkim stresom i da je uravnoteženje kiselo-lužnatog odnosa kroz detoksikaciju i prehranu od iznimne važnosti.
Rak je problem stresa i energije. Protiv raka se mora boriti prehrambenom terapijom, detoksikacijom i oslobođenjem od stresa. Rak se može pojaviti samo kad je krv lužnata, a tkivo kiselo.
U našem tijelu samo stanice jetara imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina. Ako na taj način gledamo tumor, tada vidimo da je njegova funkcija u organizmu da budu druga jetra. Tumor može proširiti djelovanje otrova na način slićan jetrima, pa čak i nadmašiti sama jetra.
Ako naše tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice koje odoljevaju otrovima kemoterapije, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam ako ga već nisu imale otprije.
Strah nakon dijagnoze tumora često ima razarajući učinak, često veći i od samog tumora.
Stanice raka uzimaju 60 puta više energije iz okoline nego normalna stanica, a da uopće ne proizvode energiju. To je također razlog zašto tako mali tumor koji je velicine nekoliko stotina kubičnih centimetara može prouzročiti tako velike teškoće za odraslu osobu. Nije samo tumor odogovoran za bolest, veći preveliko posizanje za energijom iz zdravih stanica.
Frekvencijski terapeuti vjeruju da je dovoljno preniejti ispravne frekvencije u tijelo kako bi se samo izlječilo.
Po njima, svaka se bolest pojavljuje zbog smanjene proizvodnje energije na pumpi natrijeve lužine. Znači ako uspijemo tijelu dostavljati ispravnu frekvenciju izliječit ćemo sve bolesti.
Najvažnija stvar koju morate napraviti je da ukinete sve čimbenike stresa.
Naš imunološki sustav ne proizvodi samo antitjela i bijela krvna zrnca jedu antigene, pa tako i postoji bioenergetska imunološka obrana. To znači da je jako važno kojom je energijom napunjena stanica.
Dr. Reich je ustanovio prisustvo golemog broja T-bacila u krvi oboljelih i da se pojedina crvena krvna tjelešca ubrzano raspadaju. Zato što ti T-bacili izvlače mnogo energije, pacijent postaje sve slabiji i umire zbog manjka energije. Večina oboljelih ne umiru zbog veličine tumora, već od tog procesa.
Zašto se tumorskim pacijentima povisuje pH vrijednost krvi, u lužnatom pravcu, a smanjuje u crijevnom tkivu, u kiselom pravcu - pH se u krvi povećava zbog toga što se klor iz kuhinjske soli međusobno povezuje s proteinima, a natrij formira lužnate soli.
Stanice imaju zapanjujuću sposobnost prilagodbe u promijenjenim uvjetima.
Zar ne znaju danas svi da rendgenske zrake izazivaju rak? Zar nije logično da ako snažno pritisnete osjetljivo tkivo kao što su ženske dojke između dviju ploča da če to dovesti do minimalnih ozljeda. Zar ne zna svaki liječnik da se ako postoje tumorske stanice u drugim tkivima, usljed tog pritiska zbog mamografskog testiranja događa upravo ono što se želi spriječiti!
Mnoge žene još uvijek vjeruju da su preventivni pregledi važni. Ova preventivna skrb isto izaziva strahove, koji, kako danas znamo, mogu uzrokovati rak.
Što se ranije otkrije tumor veća je vjerojatnost ranijeg umiranja putem propisane terapije.
Naša vjera pomiče planine. Ali kad pomislite na rak mislite na smrt i bol, a takve misli na žalost potapaju u vir koji vodi prema bolesti a ne prema ozdravljenju.
Morate biti potpuno sigurni da je dijagnoza potvrđena dodatnim pregledima prije nego što donesete ozbiljnu odluku.
Kad počnete slušati svoje unutarnje ja, testovi vam uopćevviše neće biti potrebni.
Budite jako oprezni i uvijek čuvajte kopije vaših rendgenskih snimaka kako biste izbjegli nepotrebne preglede.
Svaka biopsija otpušta milijune stanica raka u krvne žile i često dospiju u različito tkivo, zato što liječnici ubadaju nekoliko puta istom iglom.
Svaka biopsija ostavlja ožiljak, a svaki je ožiljak ometajuće polje.
Danas znamo da postoje zatvoreni, zaliveni tumori koji nisu agresivni i s kojima pacijenti mogu živjeti normalno do kraja svog života, a da ne umru od tog tumora.
Krv oboljelih od raka razlikuje se od krvi zdrave osobe po sljedećem:
Fibrinska mreža je djelomično ili potpuno uništena, stanična membrana je nagrižena i izgleda nazubljeno, u središtu kapljice krvi čini se da je ljepljiva masa okružena prozirnim dijelovima ili rupama različitih veličina. Unutar tih dijelova primjećuju se manja tijela.
Metoda bojanja otopinom plavog metilena temelji se na načelu da zdrave stanice ne propuštaju kroz svoju membranu niti jedno bojilo. Samo su membrane oštećenih stanica propusne, gdje veće molekule boje prolaze kroz membranu i bojaju abnormalne strukture.
Kako raste tumorska masa tumorske stanice izlučuju sve više hidroksilamina prisutnog u urinu. Ovo izlučivanje nije prisutno stalno, pa test može biti pogrešno negativan.
Termin 'rano otkrivanje' sigurno ne zaslužuje svoje ime, zato što je kod raka pravilo da se tumor mora podijeliti 30 puta prije nego se otkrije. Ako se pretpostavlja da jedno dijeljenje traje 130 dana, tada dolazimo do toga da tumor postoji već 10 godina u trenutku kad biva otkriven pomoću magnetske rezonancije. Ako bi nekome predložili takav način ranog otkrivanja za bilo koju drugu bolest, ismijali bi vas, ali u slučaju raka to nije tako.
Zbog te lažne pretenzije da možemo bolje liječiti rak ako se on otkrije ranije, žene zbog brige da ne dobiju rak slažu uputnice za mamografiju iako nakon černobilske nesreće znamo da takvo zračenje stvara tumore. Zar ne uče studenti medicine cijelog svijeta da su promjene u DNK odgovorne za pojavu raka, i nije li poznata činjenica kako mamografski uređaji stvaraju upravo te DNK promjene. Dok liječnici još uvijek govore 'malim dozama zračenja' i 'sigurnom zračenju' očito nisu nastavili svoje obrazovanje u fizici i biokemiji, inače bi znali da ne postoji sigurno zračenje kad se događaju uništenja DNK u pojedinim stanicama, niti da ne postoje male doze kad i najmanje količine mogu izazvati velika oštećenja.
Gospodine doktore, možete li pretpostaviti hoće li doći do kolapsa imunološkog sustava pacijenta sljedećeg dana ili mjeseca, nakon što ste tako neobazrivo prenijeli rezultate pretraga? Naravno da će se pogoršati.
Učinak kemoterapije je smrt stanice, a ne pretvorba te stanice u zdravo stanje.
Utjecaj na koštanu srž i na limfni sustav su tako uništavajući da se mnogi ljudi pitaju nije li kemoterapija upravo suprotno od onoga što trebaju za liječenje tumora.
Istraživanja pokazuju da što je veći tumor, da je veći broj otpornih stanica. Utvrđeno je i da se protokom vremena primjenjene tumorske stanice nauče obraniti od svih vrsta citostatskih pripravaka. Stanice postaju malignije nakon kemoterapije i može se pokrenuti nastanak metastaza.
Što je neka tvar otrovnija više će se naše tijelo potruditi da ta tvar sljedeći put ne prouzroči štetu. Tako otpornost na medikament nije ništa drugo do genijalni obrambeni sustav čovjeka, a što nas dovodi natrag na predmet rasprave: evolucija je bila u pravu.
Zamislite da ste na aerodromu i da se vani nalazi 20 aviona koji će poletjeti iz Minhena za Hamburg. Unaprijed znate da će se srušiti 19 aviona, a pilot vas svejedno nagovara da letite. Budimo pošteni, biste li se ukrcali na neki od tih aviona, ili biste radije potražili neko alternativno prijevozno sredstvo do vašeg cilja?
Broj ljudi koji zarađuju od oboljelih od raka postao je veći od broja samih pacijenata.
U osnovi nisam uvijek iprotiv zračenja, ali iz onoga što sam do sada naučio, smatram da 99% svih terPija zračenja štete pacijentu. Kad razmotrite da liječnici zrače tkivo nakon operacije samo zato što vjeruju, a ne zato što znaju, da bi stanice raka još uvijek mogle biti prisutne, iako je kirurg potpuno siguran da je došao do zdravog tkiva, tada mozete vidjeti koliko je suvremena onkologija udaljena od znanstvene medicine.
Ono što je istina, da pacijenti dobivaju rak i nakon zračenja točno na onim točksma na tijelu gdje su bili zračeni. Ono što je također istins jest da su sve sigurne količind zračenja samo teorijske konstrukcije, a istina je i sljedeće - sviđalo se to radiolozima ili ne - upravo ta zračenja stvaraju rak.
Na Tumor otpada samo između 0,5 do 4% sveukupne radijacije, a okolno tkivo apsorbira najmanje 95% količine zračenja. Međutim, u najbližoj okolini tumora vodi se borba različitih imunoloških stanica i tumora, a upravo su te stanice imunološkog odgovora napadnute i uništene zračenjem. Svaka osoba koja se podvrgla zračenju može potvrditi da je njeno tijelo nakon zračenja ranjivije na druge infekcije. Ovo je paradoksalna situacija jer je upravo tada tijelu opljačkana obrambena funkcija od prodora ostalih stanica raka.
Ako se grudnjak nosi 12 sati na dan rizik je 21 puta veći da dobijete rak. Razlog vjerojatno leži u činjenici da stegnuti grudnjaci stalno pritišću limfne zile i blokiraju protok limfe. Također bi uzrok tome mogla bitii promjena elektromagnetskog polja jer je većina grudnjaka napravljena od sintetskih materijala.
Japanke manje nose grudnjake jer su im i grudi manje. Ovo moze boti razlog zašto je u Japanu najmanje raka dojke.
Jesu li vakcine kancerogene?
Živa i aluminij i formaldehid su poznate kancerogene tvari. Bila bi uhićena svaks osoba koja bi i najmanju količinu tih tvari ubrizgala u dijete. Ali ako ste liječnik to nije slučaj! Jeste li znali kako manje ili više skoro svaka vakcina sadrži ta tri toksina?
Mogu li virusi uzrokovati rak?
Eppstein-Barrov virus ili HPV-17 često se spominje kao uzročnik raka kože. Istodobno se mrtve bakterije daju djeci, a koje skoro uvijek sadrze i viruse. Ili viruse koji su se kultivirali u zivotinjskom tkivu, a zivotinje sadrze svoje virusne slojeve koje onda primamo injekcijama. Činjenica je kako nitko, čak ni proizvođači ne znaju uistinu što vakcine sadrže.
Polio vakcina kao uzročnik raka?
Pedesetih i šezdesetih godina 20.stoljeća ljudi su se cijepili protiv dječje paralize pomoću virusa Simian virus 40. Tek kasnije otkriveno je kako se jedan drugi kancerogeni virus smjestio u bubregu čovjekolikog majmuna gdje se kultivirao ovaj virus. Proizvođač cjepiva nakon tog otkrića je promjenio vrstu primata. I dan danas se SV 40 povremeno pronalazi u dječjim mozdanim tumorima.
Istrazivači pretpostavljaju kako se virus SV40 ne mora dobiti cijepljenjem, već da se on moze prenijeti i s majke.
DNK i virusi
Trenutno se na svim fakultetima uči kako promjen DNK stvara rak. Također i da virusi uzrokuju DNK promjene, a uči se i kako svako cjepivo sadrži milijune bakterija ili virusa. To su isti virusi koji se pojavljuju u cjepivu, zajedno s virusima koji nensmjerno uđu u nas. Ali ne uče da povećani broj slučajeva raka ima išta zajedničko sa cjepivima.
Roditelji malog Aleksandra prebrojali su 16 cjepljenja u prvih 17 mjeseci njegova života. Nitko se ne pita koliko cjepljenja dijete može podnijeti tijekom prved vije godine života?
8 dana prije terapije:
Uzimajte antioksidanse, prvenstveno selen i vitamin c, ako si možete priuštiti uzmite L-glutation, L-cistein i ubikinon (koenzim Q10).
Vizualizirajte uspjeh terapije tri puta dnevno.
Pijte najmanje 2-3 litre vode dnevno.
Počnite piti svježe iscijeđene sokove 2-4 puta na dan.
Saznajte možete li primati kemoterapiju kod kuće ili vašeg liječnika da izbjegnete bolničke bakterije kada vam je imunološki sustav oslabljen.
Bol je pozitivna stvar zato jer vas podsjeća na određene točke u vašem tijelu.
Slušajte opuštajuću ili klasičnu glazbu.
Prakticirajte intimni odnos.
Pijte što je moguće više tekućine.
Primite masažu tijela.
Okupajte se u kadi s opuštajućim uljima.
Primite akumpukturu ili naucitr akumpresuru.
Kako biste odvratili misli od bolova prakticirajte ili razmišljajte o aktivnostima koje su vam zabavne.
Učinite nešto što će vas nasmijati.
Poboljšajte rad crijeva.
Otkiselite svoj organizam kupkama ili energetskim napitcima.
Kaveni klistiri mogu nevjerojatno pozitivno djelovAti na smanjenje boli.
Kad se vratite iz bolnice nagradite sebe jer nema ničeg boljeg od podizanja vašeg imuniteta.
Bol je takvo ljudsko iskustvo gdje međudjelovanje tijela, razuma, duha i duše nema jasnih granica.
Najveći problem naše prehrane danas ne taj što jedemo mrtvu hranu, tj.procesiranu industrijski obrađenu hranu.
Ako imate rak ili ako liječite osobe oboljele od raka, morate razumijeti da svaki pojedinac mora naći svoj put kamizlječenju. U našem tijelu se skoro sve stanice obnove u vremenskom razmaku od nekoliko tjedana. To znači da mi nismo isti kao što smo bili jučer. Zamislite zgradu iz koje se svaki dan izvlači na tisuće cigli i zamjenjuje novima, a sad zamislite da se stare ali dobre cigle zamjenjuju starim trulim raspadajućim ciglama. Nije teško pretpostaviti kako će se ta zgrada srušiti.
Vrlo opasne mogu biti pogrešne kombinacije hrane, i nije dobro istodobno provoditi više različitih terapija.
Nemojte zaboraviti da smo mi ljudi heliotropi, bića svjetla i da trebamo svjetlo koje sadrži elektrone. Ljudsko tkivo je jedinstveno zato jer može spremati upravo te elektrone i isporučivati ih prema potrebi. Ta se apsorpcija dešava kroz tzv rezonanciju što znači da naše tkivo mora vibrirati istom frekvencijom kao i dolazeće sunčeve svjetlosne zrake.
Da bi se ova rezonancija ostvarila, naše stanice trebaju određene nezasićene masne kiseline, konkretno linolensku i linolnu masnu kiselinu. One zaedno s proteinima koji sadrze sumpor oblikuju spoj čija bipolarnost i prirođena rezonantnost dopušta ljudskom tijelu apsopciju elektrona, kako bi ih pospremili, a kasnije i otpustili u potrebnom trenutku. To je ona sila koja omogućava da živimo, te koja upravlja svim životnim funkcijama.
Apsorpcija kisika kod oplođene jajne stanice povećava se za 2200%.
Teorijski u margarinu ima mnogo linolne kiseline, ali je ona u trans a ne u cis obliku. U trans obliku atomi se nalaze na suprotnim stranama i nisu paralelni jedan prema drugome kao u cis obliku.
Problem je s trans oblicima taj da takve kiseline ne mogu apsorbirati elektrone i tada započinje opaki krug događaja. Kako se razbolimo? Jedemo previše takvih kradljivaca elektrona, tj jedenjem hrane koja spriječava staničnu respiraciju, disanje. Nemojte uzimati visoke doze vitamina ili enzima jer zanimljivo i oni su u određenim količinama u toj skupini.
Ako imate rak vaše stanice imaju problem u komunikaciji i to je skoro uvijek povezano s toksinima, zato ne očekujte izlječenje bez detoksikacije.
Od tradicionalne kineske medicine danas prvenstveno znamo da su svi zubi povezani s određenim organima putem meridijana. Bakterija sifanospora, poznata i pod nazivom kadaverski otrov, od mrtvog mesa nađena je u svim dekompozicijskim tvarima i ima značajnu ulogu, posebno za oboljele od raka. Ova bakterija ima toksički učinak na cijelo tijelo. Dijelovi zubne ispune se upijaju u tijelo i remete živčani i imunološki sustav.. Ali to nije sve. Različiti metali predstavljaju različite elektrode, tj kao da imate baterijski članak stalno u ustima. Ove galvanske struje iritiraju cijeli organizam 24 sata na dan i uzrokuju veliki stres. Sve veći broj holističkih onkologa ide tako daleko da ne žele liječiti oboljele od raka dok ne izvade mrtve zube.
Znojenje je jedan od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih mogućnosti koje naše tijelo ima kako bi se riješilo toksina.
Kad izvodimo aerobne vježbe trošimo više kisika. Više molekula kisika znači i više slobodnih radikala, koji napadaju naše stanice, te se radikale mora neutralizirati npr.s vitaminima.
Samo jedan sat đogiranja ili vožnje bicikla uzrokuje dramatično povećanje slobodnih radikala u crvenim krvnim zrncima.
Za vaša pluća mnogo je zdravije trčati ujutro kroz šumu kad su u njoj niže razine ozona. I kod nižih koncentracija postoji rizik da će vas zaboljeti glava, da ćete postati umorni, te da će vam respiratorni trakt i oči postati nadraženi.
Vruća kupka je najjednostavnija i najpoznatija detoksikacijska terapija.
Poslije ležanja u kadi morate se istuširati i trebali biste ostati u dobro zagrijanoj kupaonici sljedećih 15-20 minuta.
Sauna se stoljećima smatrala pogodnom za proces detoksikacije.
Najvažnije od svega je zdravo znojenje. Ono eliminira toksine i uzrokuje zasićenje krvi kisikom, a zdravo znojenje obično ima pozitivne učinke i na emocionalno stanje.
Skakanje na trampolinu je jednostavno ali nadasve učinkovita vjezba pomoću koje povećavate limfnu cirkulaciju.
Čovjek je heliotrop, onaj koji se okreće prema suncu, što znači da trebamo svjetlost i njene elektrone. Apsorbcija elektrona se događa kroz rezonanciju kad naše tijelo vibrira istom valnom duljinom kao i svjetlost kojom je izloženo, elektrone pohranjuje i koristi kad je potrebno.
Jedna od naših zadaća za vrijeme liječenja je da osiguramo dovoljnu apsorpciju svjetla. Nužno je izlagati se suncu ili danjem svjetlu dva puta dnevno po 20-30 minuta. Po mogućnosti nemojte nositi sunčane naočale jer se svjetlost najviše upija kroz oči i šalje dalje prema mozgu. Izlaganjem suncu:
Povuđuje se stvaranje limfocita u koži
Aktiviraju se supresorske stanice čija je funkcija sprječavanje tumora
Troši se pretjerana razina hormona kortizola
Stvara se interferon
Poboljšava se staničn respiracija
Pobuđuju se fagociti koji eliminiraju stanične dijelove koji nisu više potrebni, koji su otpad.
Najvažnije je da se vaše stanice napune, pored što je boravak na suncu učinkovitiji od najnovijih lijekova.
Voda igra sve važniju ulogu, posebno kao nosioc informacijskih tvari i služi za proizvodnju energije.
Za vrijeme intenzivne detoksikacije morali biste piti 3 litre vode dnevno, ako želite da se isperu toksini iz tijela.
Mikrovalna pećnica je smrtni neprijatelj. Moramo se zaštititi od valova koji djeluju na takav način da se više frekvencije moduliraju, zbrajaju na signale niskog intenzitetA, kao što su visokofrekventni mikrovalovi iz mikrovalne pećnice vežu na svjetlosne valove. Kad upalite pećnicu, mikrovalovi će se natjecati sa zdravim valovima vaših stanica.
Ali to nije sve. Bilo koja hrana koju zagrijete u mikrovalnoj pećnici dobiva drukčiji vibracijski uzorak, za razliku od normalnog zagrijavanja koje se odvija oksidacijim-gorenjem i stanične membrane naprosto postaju vodljivije. Svaka hrana ima svoju vlastitu vibraciju frekvencije i to je ono što želimo posebno sačuvati kad nešto jedemo. Pojavljuje se i rotirsnje ravnine polarnih valova, tj zdrava normalna desna rotacija svjetlosti obrće se u lijevu bolesnu vrtnju polarizacije svjetlosti.
Nisu dobri ni madraci s oprugama kao ni kreveti s metalnim okvirima koji se ponašaju kao antene. Sklonite električne uređaje iz sobe i nemojte sjediti na stolicsma od tri iliet nogu kao što su uredske jer se ponašaju kao antene.
Nosite prirodne materijale i ne bojane tkanine sa gomilom toksina.
Stalno nošenje zatvorenog nakita na rukama, nogama i vratu ometa energetdki tok.
Dok su milijuni dolara potrošeni na traženje rješenja za jačanje imunološkog sustava, mi sami posjedujemo u sebi najbolje sredstvo - smijeh. Smijte se ujutro najmanje 2-3 min bez prestanka, brzo ćete se bolje osjećati.
Knjiga: uZdravlje - patch adams.
Sljedeći put kad ste u nedoumici oko neke odluke, odmah se počnite smješkati i budite veseli zbog spoznaje što ste uopće sposobni donositi odluke. Budite sretni ds mozete donijeti odluku i da drugi to ne rade umjesto vas. Veselite se što ste jedan od onih koji imaju privilegiju da uvijek mogu birati između dvije ili više stvari.
Slobodni tok energije uvijek ima veze s osobnom srećom, zadovoljstvom, postavljanjem ciljeva i pozitivnim razmišljanjem.
Jedini način za dostizanje stanja gdje energija ponovno slobodno teče je da počnete razmišljati o narednim temama i da ne strahujete od promjena.
Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti.
Mnoge se promjene ne dogode jer ih u početnoj fazi uništi vaš ego. Mnogi ljudi postave ciljeve tako visoko da je već unaprijed vidljiv neuspjeh u njihovom ispunjavanju.
Možemo mnogo naučiti od bolesnih i starijih ljudi jer obično u našim mlađim godinama vjerujemo da sreća ovisi o vanjskim okolnostima. Ali mi već imamo sve sto nam treba kako bismo bili sretni danas. Nitko nas ne može zaustaviti izreći da je danas najsretniji dan našeg života. Ako imate obitelj to je onda još samo jedan razlog što ste najsretniji čovjek na svijetu. Budite pošteni i priznajte kad ste zadnji put sjedili udobno u fotelji i gledali svojeg supružnika i djecu te bili svjesni da je to najveća sreća koja može biti dana nekome na kugli Zemaljskoj.
Počnite bolje sagledavati to što već imate. Težnja ka višem i večem zaklanja nam ljepotu našeg života.
Odvojite vrijeme kako biste postali svjesni što morate promjeniti. Ako ne sad- kad onda?
Uzrujavanje vam spriječava protok energije koji vam je potreban u procesu izlječenja.
Sastavite ugovor s tumorom ipak je on dio vas, objasnite mu da će obje strane imati koristi, i kako postoji rizik ako nastavi rasti da će tada i on isto umrijeti.
Vi sami ste tumor. Vi ste osoba koja određuje što se događa s vašim tijelom, i u pouitivnom i u negativnom smislu. Vaš tumor nastavlja rasti jedino ako vjerujete da neke zločeste odvojene stanice vode vlastiti život.
Nadam se da vam mogu donekle objasniti da tumori nisu vaš drugi ego. Oni su dio vas, dio koji je zbog nekog razloga bio grubo zanemaren. To je kao situacija u velikoj obitelji, kad jedan član ode svojim putem jer nije dobivao dovoljno pozornosti. I tumor radi to isto. Želi privući pozornost svojim 'čudnim' rastom.
Jin-jang simbolizira srednji put i pokazuje da sve u životu ima prednosti i mane.
Vizualizacija je možda najvažniji instrument za pokretanje vašeg života u željenom smjeru.
Nas cjelokupni život uvijek putuje po tračnicamavremena i nikad se ne moze vratiti.
Molim vas da budete svjesni toga. Sve oko vas je najprije bila misao, energija, val. Energija stvara materiju. Prava misao može promijeniti materiju u vašem tijelu kroz nekoliko sekundi.
Kad želite pozitivno utjecati na svoje tijelo kroz duh, prednost je kad razvijate i slijedite svoje misli u opuštenom stanju. A da bi bili opušteni trebali biste biti u tzv.alfa stanju.
Vizualizacija stvara mirnoću u vašem zdravlju, u pravom smjeru.
Danas sa sigurnošću možemo kazati da seksualni odnos potiče razmjenu energija.
Rak je energetski problem.
Osobe koje su preživjele rak krenule su sretnijim stazom života. Sa praštanjem postajemo sretniji, i kad praštamo drugima i kad praštamo sebi.
Svi mi živimo u sustavima. Naš brak, nas posao, naša obitelj, kuća u kojoj živimo, ali i nas način razmišljanja, voljenja, čak i način na koji to pokazujemo, sve su to individualni sustavi. Sve to funkcionira kao satni mehanizam sa puno malih zupčanika. Znamo da će se sat zaustaviti samo ako jedan zupčanik stane. Isto se događa i s rakom. Mnoge stanice funkcioniraju manje ili više normalno, samo taj mali dio, u kojem raste tumor, ne radi pravilno. I kao kod sata trebalo bi zamjeniti samo taj jedan zupčanik kako bi sat opet pravilno radio. Ali postavlja se pitanje koji zupčanik više ne radi pravilno i što je dovelo do zastoja u radu? To je razlog zašto u ovoj knjizi naglašavam kako se mentalni dio terapije ne bi smio preskočiti i zašto toliko vrjednujem vašu spoznaju kako pronaći ono što morate promjeniti u svom zivotu. Čak i pod cijenu stalnog ponavljanja. Niti jedan pacijent u zadnjoj fazi razvoja bolesti ne može ozdraviti, osim ako se ne pripremi za skok iz sustava u sustav.
Ostajanjem u polju koje je pogodno za vas, nećete steći dodatnu energiju, ali ćete zato drastično smanjiti potrošnju i značajno povećati sposobnost upijanja energije. Evo dva primjera za to. U ajurvedskoj medicini prehrana igra značajnu ulogu, ali veliko značenje ima i jedenje u trenucima opuštenosti. Mogli bismo reći, onda kad ste sretni, kad ste u dobrom raspoloženju, u dobrom društvu.ajurvedska medicina prepoznaje da dobra prehrana nije dovoljna, već joj u tome pomaže i polje koje okružuje osobu koja jede.
Svi trebamo mnogo energije kako bismo funkcionirali u društvu.
Ako imate rak onda morate paziti na stanje svoje energije. Ne možete si priuštiti 'odlaženje u minus' na svojem energetkom računu, i mnogo će vam pomoći ako ste u prikladnom ozdravljujućem polju.
Spoznajte tko zarobljava vašu energiju. Morali biste sebi strogo zabraniti druzenje s pljačkašima vaše energije.
Oboljeli od raka moraju razumjeti da je rak bolest cijele osobe, i da to nije samo lokalna degeneracija koja ima oblik tumora. Držite se programa 3E. Izbacite toksine iz vašeg orgvizma, primjenjujte uljno-proteinsku prehranu i obavite mentalni program iz knjige.
Prof.Pappas smatra da rak nije autonomna bolest, već da je kao i ostale bolesti zapravo smetnja u energiji. Rak je ravnotežna smetnja i moze se pojaviti samo kad je stanica gladna.
Cluster medicin toliko se trudi jer je današnja osoba rezultat svih sadržaja svojeg života, i ono što alopatski liječnici opisuju kao bolest, nije ništa drugo do izraz života te osobe u obliku simptoma. Klaster medicina tada umrežava tu detaljnu ocjenu sa simptomima ili sa službenom dijagnozom bolesti, i ispitujući psihološku pozadinu, pomaže pacijentu bolje razumjeti njegovu bolest.
Dr. kelley je prepoznao važnost činjenice kako se liječenje raka može uspješno provesti jedino ako određeni procesi u funkcioniranju tijela rade više ili manje normalno. Prema tomu, njegov je prvi prioritet dovesti te procese u normalu, ili optimalno stanje, kako bi se tijelo samo moglo obraniti od bolesti. Optimalna prehrana pojedinca je primarna.
Max Gerson je napisao 'Nema raka u normalnom metabolizmu'. Moguće je da stanice raka abnormalno rastu akos u jetra, slezena i ostali dijelovi našeg imunološkog sustava poremečeni. Najvažnije u uspješnom liječenju raka je povratak poremećenog metabolizma u normalno stanje. To se postiže intenzivnom detoksikacijom i unosom važnih prehrambenih sastojaka kroz prehranu s malo masnoća i soli.
Dr. gerson bio je uvjerenja kako mnogi pacijenti umiru jer njihova jetra ne mogu izbaciti iz tijela štetne tvari koje se prikupe za vrijeme intenzivne enzimske terapije. Pacijentima se daju pripravci za bolji rad štitnjače, kalij, jetreni ekstrakti, beta karoten i drugi antioksidansi. Prvih je tjedana meso posve zabranjeno, daje se kombinacija lanenog ulja i i svježeg kravljeg sira. Cilj njegove terapije bio je ponovno uspostaviti ravnotežuizmeđu natrija i kalija u stanici. Normalno je da jetrene, moždane i mišićne stanice imaju veće količine kalija od natrija. A to nije slučaj kod oboljelih od raka. Zbog togs je Gersonova prehrana bogata kalijem, a siromašna natrijem.
Osnova njegove terapije su voćni sokovi i kaveni klistiri. Znajte da će vam biti potrebna pomoć jer je sve to naporno obavljati.
Dr. Serger je otkrio da respiratorni enzim nedostaje u stanicama raka i zbog toga se u stanicama ne događa izgaranje kisika. Do manjka citokromne oksidaze dolazi jer je krv postala luznata zbog prisutnosti toksina i drugih razloga. Razina kiselosti krvi više nije neutralna. Ovo uzrokuje da crvena krvna tjelešca postaju bolesna is tanično tkivo je oštećeno kao posljedica nedovoljne opskrbe kisikom. Stanična membrana je propusna i mitohondriji sad mogu izaći iz stanice, tr se njihov broj u stanici smanjuje. Zbog smanjenja organs za disanje, smanjuje se i količina citokromne oksidaze, a to su sve elementikojimosiguravaju izgaranje kisika. Zbog smetnji u propusnosti membrane natrij iz krvi ulazi u stanicu, dok magnezij i kalij napuštaju stanicu. Smanjuje se i električni potencijal stanice.
On je također mišljenja da je rak bolest duše. Liječenje psiholoških smetnji je za njega podjednako važno kao i fizička terapija. Slijedeći su psihološki uzroci raka: strah ili suzbijanje osjećaja, produljeni stres, depresija, beznađe, konflikti, ljutnja i briga, seksualni problemi, socijalne potrebe, gubitak voljene osobe.
Koch je pisao o važnosti utjecaja vitamina A na rak. Oboljelima od raka je teško pretvoriti provitamin karoten u vitamin A. Zato moraju uzimati tekući vitamin A kao prehrambeni dodatak. Dr. Seeger propisuje svojim pacijentima 1 litru soka cikle dnevno.
Homeopatija ne nastoji suzbiti simptome i pokušaje regulacije već pokušava pobuditi samoizlječujuće snage tijela.
Teorija Dr. Simonicija je da tijelo stvara tumore kako bi se obranilo od razmnožavanja opasnih gljivica, pogotovo roda Candida.
Simoncini ne odobrava konvencionalne terapije za liječenje raka, dok su operacije s njegovog stajališta dobre samo onda ako se može odstraniti kompletno cijela kolonija gljivica, začahureni tumori, inače se gljivice mogu samo još više raširiti po tijelu. To bi moglo biti objašnjenje zašto se nakon operacija pojavljuje više tumora.
Prema Simonciniju kemoterapija i zračenje imaju skoro isključivo negativne posljedice. Obje terapije oštećuju tkivo, što ide na ruku agresivnosti gljivica i često izaziva brži rast tumora. On smatra kako kod liječenja raka veliku ulogu imaju mjere i načini za čišćenje toksina iz tijela i uopće sve što stabilizira tjelesni sustav. U svojim studijama došao je do saznanja da gljivice izvrsno reagiraju na jod i sodu bikarbonu, te je započeo s izlaganjem tumora ponajprije sodi bikarboni. To se u pravilu postiže postavljanjem katetera na mjesto tumora ili izravnim oralnim, tj analnim kontaktom, ili putem inhalacije.
Utemeljitelj CoD terapije je prof.dr. Thomas David (knjiga Medicina šamana). U svojim istraživanjima dokazao je da čaj zaustavlja rast stanica 9 vrsta raka: rak pluća ne-malih stanica, adenokarcinom dojke, rak želuca, rak debelog crijeva, osteosarkom, non-Hodgkinov limfom, rak prostate i melanom.
CoD čaj ima protuupalna svojstva kod reumatskog artritisa i Multiple skleroze, pozitivni su uspjesi i kod hepatitisa, a broj limfocita osjetno se povisuje za 3 dana. Osim čaja u terapiju je uključen i plan prehrane, te oralno i intravenozno davanje vitamina, npr visoke doze vitamina C. Dodatne mjere čišćenja toksina dovode do eliminacije kiselosti i dompovišenja pH vrijednosti krvi.
Jan Dries kaže da nije bitno koliko kalorija pojedemo, već je bitno apsorbiramo li dovoljno svjetla. Prema njegovoj teoriji materija u našem tijelu je izgrađena pomoću svjetla, a savršena stanična komunikacija može biti ostvarena jedino ako je u tijelu dovoljno svjetla koje naše tijelo upija po danu i putem hrane. Prema Driesu hrana se može podijeliti u slijedeće skupine prema količini biofotona:
1. Ananas, avokado, malina, medna dinja, pelud, nevrcani med iz saća
2. Borovnice, kivi, trešnje, kaki jabuka, marelica, dinja, šljiva mombin, papaja, badem, gljive, med
3. Crveni i crni ribiz, jagoda, liči, pasiflora, crno i crveno grožđe, breskva, sjeme suncokreta, bučino sjeme, pšenica, prokulica, tekući pivski kvasac
4. Banana, ogrozd, lubenica, brazilski orasi, kokos, povrće, mliječni proizvodi
5. Naranča, mandarina, jabuka, kruška, šljiva, grejp
6. Ova se skupina sastoji uglavnom od raznog povrća
7. Avokado, orašasto voće i sve vrste sjemenki najbolji su opskrbljivači masnoća jer sadrže masnoće u organskoj strukturi.
Dreiserov knjiga - Pravilno kombiniranje hrane.
Terapija Hoxsey sastoji se od biljne tinkture razvijene u 19.stoljeću kojom je Harry Hoxsey liječio oboljele od raka. 3/5 tinkture čini kalijev jodid, tu su još crvena djetelina, kora američke krkavine, korjen čička (poznat po antimutagenskim svojstvima), kraljičin korjen, kora trpke žutike, Larrea tridentata iz kalifornijske makije, sladič, kora simarube i kora zimzelenog američkog jasena.
Hoxseyeva terapija primjenjuje se danas u Tijuani a sastoji se od Hoxseyeve biljne mješavine za unutarnju uporabu i posebne paste za vanjsku primjenu u kombinaciji s posebnom prehranom. Tablete kvasca, vitamini, češnjak, ekstrakt štitnjače, jetra, sod (enzim superoksidismutaza), dismetil sulfoksid, schultesove ljekovite trave, vakcina za tuberkulozu, hrskavica morskog psa i hormoni. U klinici Bio medical u Meksiku primjetio sam kako skoro uopće nema vrata između prostorija kako bi energija mogla teći.
Dr. Joseph Issels najpoznatiji liječnik za rak u Njemačkoj, tvrdi kako tumor nije rak, već da rak stvara tumore. On se prvenstveno usredotočio na:
Odstranjivanje svih uzroka kao što su loša ishrana i pothranjenost
Saniranje preostalih infekcija u zubima, čeljusti i krajnicima
Ponovno uspostavljanje crijevne flore
Smanjenje dislokacije kralješnice
Rad na duhovnoj i mentalnoj dobrobiti.
Doktorica Virginia C. Livingston razvila je bakterijsku teoriju o raku, a razvila je i vakcine koje je uspješno koristila u liječenju oboljelih. Terapiju je razvila na temelju svojih iskustava s tuberkulozom i gubom. Prepoznala je određene odnose između tih bolesti i raka. Pregledavajući veliki raspon tumorskih tkiva, otkrila je da su slični mikroorganizmi prisutni u svim tim tkivima. Mogla je znanstvenim metodama dokazati da je bakterija Progenitor kriptocid prisutna pri razvoju raka. Prema njenjm informacijama svi nosimo te bakterije od rođenja, u normalnim stanju naš imunološki sustav ih održava u stabilnom stanju. Ako naš imunološki sustav oslabi zbog loše prehrane, kemijskih toksina, stresa i ostalih čimbenika, kolonija te bakterije se može rapidno povećati i potpomoći rast tumora. Doktorica je opisala ove mikrobe kao organizme koji su sposobni mijenjati svoj oblik te se razvijati u mnogim oblicima. Svoja je istraživanja nastavila razvivši vakcinu protiv raka nakon što je uspješno liječila oboljelog od raka tiroidne žljezde, štitnjače. Njeno se liječenje zasniva na uporabi te iste bakterije protiv nje same iz organizma. To je razlog zašto se vakcina radi za svakog pacijenta pojedinačno. Svaka vakcina sadrži također vitamine i minerale kako bi se ojačao imunološki sustav. Svi se pacijeti trebaju pridržavati sirove vegetarijanske prehrane, uzimati gama globulin, vitaminske i mineralne dodatke, a pozornost se posvećuje i njihovim zubima. Dijelovi njene terapije su i termalna terapija i detoksikacijske mjere.
Cilj makrobiotske prehrane je zadrzavanje energetske vrijednosti svjeze cjelovite hrane u ravnoteži, a kako bi se osiguralo da se važna sila za život Či maksimalizira. Riječ makrobiotika znači 'veličanstven život'. Michio Kushi tvrdi kako rak nije rezultat izvanzemaljskog utjecaja, nad kojim mi nemamo kontrolu, već je to rezultat našeg svakodnevnog ponašanja, uključujući i naše razmišljanje, naš životni stil i našu svakodnevnu prehranu.
Prehrambene sastavnice makrobiotike:
Većina 50-60% dnevne prehrane uključuje kuhano ekološki uzgojeno zrnje, npr smeđa riža, ječam, proso, raž, pšenica, heljda i drugo.
5-10% juhe dnevno, oko 1-2 velike šalice s povrćem, zrnjem i grahoricama, zajedno s miskm ili Tamari soja umakom.
25-30% hrane treba biti lokalno i ekološki uzgojeno npr kupus, brokula, cvjetača, potočarka, mrkva, itd.
5-10% u obliku raznih vrsta grahorica.
Povremeno se moze konzumirati svježa riba kao i lokalno ekološki uzgojeno voće i orašasto voće. Treba izbjegavati meso i životinjske masnoće, jaja, mliječne proizvode, rafinirani šećer, čokoladu, melasu, med, osvježavajuća pića, adomatske i stimulirajuće vrste čajeva, kavu, sve umjetne boje, konzervanse, sve procesirano ili polirano zrnje i brašno, jelo iz konzervi, smrznute proizvide, ljute začine i alkohol.
Na početku terapije utvrđuje se dominira li bolešću jin ili jang. Ovo se postiže saznanjem o položaju primarnog tumora u tijelu i polozaju tumora na pojedinom organu. Tada se izabire prehrana kako bi se ta neravnoteža vratila u ravnotežno stanje.
Dr. Warburg prepoznao je kako rak ima akutni problem s kisikom, i pristupio liječenju ili smanjivanju raka davanjem kisika ili ozona.
Prema dr. Reviciju zdravlje postoji ako je postignuta ravnoteža između dvije metaboličke faze. Uobičajeno se u organizmu izmjenjuju te dvije faze. Ali ako tijelo predugo ostane u jednoj fazi to može dovesti do bolesti.
Prema dr. Hameru rak se ili neka druga smetnja dogode zbog nekog biološkog sukoba. Bioloski sukob ili konflikt predstavlja ozbiljan, akutni, konfliktno iskustveni šok na koji neka osoba nije pripremljena. Problem je u tome što neki događaj predstavlja sukob za jednu osobu, a za drugu ne, i obrnuto. Taj konflikt tada ima utjecaj na tri razine, na psihu, na razum i na neki organ.
Dr. Evangelos D. Danopoulos profesor medicinskog fakulteta u Ateni pionirski je istraživao upotrebu uree u liječenju raka. Urea je prirodni nusproizvod probave bjelančevina i ima jaki antioksidacijski učinak. Zato što se nakon oralnog uzimanja uree nju samu mozemo pronaći jedino u jetrima, zaključujemo da je terapija ureom pretežito prikladna za rak jetara i metastaze na jetrima. Međutim, niska cijena proizvidnje uree doprinosi činjenici da je ova terapija danas skoro nepoznata u svijetu.
Engleski bakteriolog dr. Edward Bach tvrdi da bolest nije ništa drugo nego sredstvo koje koristi naša duša kako bi nas vratila natrag na pravi put istine i svjetlosti, kako ne bismo morali još više patiti. Podijelio je nesigurnost, strah, pretjeranu brigu, nedostatak zanimanja za svakodnevni život, pretjeranu osjetljivost na utjecaje i ideje, nedostatak hrabrosti i u usamljenost na cvjetove koji se energično upliću u naš regulacijski sustav. On smatra krucijalnim motiviranje pacijenta da se suprostavi samom sebi i psihološkoj pozadini svoje bolesti.
Kanadska medicinska sestra Rene Caisse objavila je 1922.godine recept biljne medicine koji je dobila od jedne žene oboljele od raka dojke, a koju je izlječio indijanski vrač i nazvala ga Essiac. Ova mješavina sadrži korjen velikog čička (arctium lappa, tvar za pobuđivanje imunološkog sustava), vrtnu kiselicu (rumex acetosella, diuretik i čistač krvi), medicinsku rabarbabu (rheum officinale, laksativ i čistač debelog crijeva) i crveni brijest (ulmus rubra, protuinfektivna tvar). Kasnije je fondacija Indian Wisdom popularizirala čaj pod nazivom Indian Essence dobiven od plemena Chippewa koji sadrži sve sastojke Essiaca ali i Pravi čkalj (cnicus beneductus), imelu (viscum album), smeđu algu (laminaria digitata), ljekovitu potočarku (nasturtium officinale) i cvijet crvene djeteline (trifolium pratense).
Kvaščeve stanice sadrže vitamine, različite elemente u tragovima, kalcij, magnezij, kalij, aminokiseline, enzime i ostale viološke tvari kao što su glukani, mana i, glutationi i drugo. Zajedno ove tvari pobuđuju staničnu respiraciju i unapređuju iskoristivost dostupnog kisika. Čak i podupiru prirodnu crijevnu floru koja zavisi od tih tvari.
DHEA je hormon dehidroepiandrosteron što gs naše tijelo stvara sve manje kako starimo. Pametni su poslovni ljudi zaključili da sko se taj hormon daje starijim ljudima da će se tim načinim vjerojatno usporiti postupak starenja. To je danas veliki posao u SAD-u, dok je u Njemačkoj slobodna prodaja zabranjena.
Nema sumnje da DHEA igra važnu ulogu u našem tijelu, i ustanovljeno je kako se frugi hormoni kao što su estrogen, progesteron, ili testosteron stvaraju uz pomoć DHEA. Čini se kako hormon DHEA igra važnu ulogu kod raka dojke jer studije pokazuju kako žene češće oboljevaju od te vrste raka ako imaju u krvi manju koncentraciju DHEA.
Dok zdrave stanice trebaju otprilike 30 koraka da završe svoje metaboličke procese, dotle stanice raka učine to u 4 koraka.
Germanij je u krutom stanju kristal. Energija koja se pripisuje kristalima učinkovita je za ozdravljenje jer oni upijaju i isijavaju elektrone. Zato što se informacijski tok u tijelu pojavljuje zahvaljujući elektronima, kristali germanija igraju važnu ulogu u otpuštanju energije. Knjige o toj temi su dr. K. Asai Čudesno ozdravljenje i dr. Sandra Goodman Germanij - zdravstveni i životni pojačivač.
Naziv mačja pandža dolazi od vina stabla Uncaria tomentosa koja raste u Srednjoj i Juznoj Americi, a to stablo ima oštre trnove u obliku maćje kandže. Već odavnina ovaj se sok odnosno vino primjenjuje u Peruu kao protutumorski lijek ili lijek za povišenje imuniteta. Njegov učinak najvjerojatnije dolazi od mnogih antioksidacijskih sastavnica. Na žalost, postoji premali broj značajnih studija.
Spoj lentinan je zanimljiv a nalizi se u gljivi Shii-take. Lentinan povećava stvaranje vlastitog interferona u tijelu, uključuje prirodne obrambene snage pobuđujući proizvodnju limfocita i stanica ubojica. U gljivi šitake postoji i spoj eritadenin koji snizava visoke razine kolesterola u krvi.
Enzimi koji su tako važni u postupku respiracije (disanju) stanice, također su isti oni enzimi koje nalazimo u travi pšenice: citokrom oksidaza, lipaza, proteaza, amilaza, transhidrogenaza, pepsin i superoksidismutaza. Nema sumnje kako je trava pšenice nešto stvarno posebno za oboljele od raka.
U zelenom čaju postoji spoj Epigallocatechin koji pokazuje sposobnost potiskivanja rasta stanica raka i u isto vrijeme snižava razinu kolesterola. Pripada u skupinu polifenolnih katekina koji su poznati kao antioksidanti i imaju snažniji učinak čak i od vitamina.
Kako alopatska onkologija može uistinu ostvariti napredak? Sva se istraživanja temelje na dioničarima i ljudima koji zarađuju nivac na postojećem stanju stvari, a ne na promjenama. Izvještaji u novinama su uvijek isti: za dvije do tri godine imat ćemo na tržištu lijek protiv raka. Naravno, većina oboljelih ne zna kako 99% ovih izvještaja služi za uvjeravsnja dioničara kako bi se stabilizirale cijene dionica, a ne da se pomogne oboljelim od raka.
Ako postoji i jedna stvar o kojoj sam naučio posljednjih godina, to je ta da oboljeli od raka, a posebno oni u uznapredovaloj fazi, mogu ozdraviti samo ako žive disciplinirano. Disciplina ne znači da se ne smijete zabavljati i uživati već sasvim suprotno. Disciplina znači prvo i najvažnije - biti aktivan i živjeti. Zabava i uživanje mogu napraviti više za stabilizaciju vašeg imunološkog sustava i općenito za vaše zdravlje nego ijedan lijek.
Danas započnite zamišljati što bi vam moglo biti najzabavnije, ili što bi vam moglo unijeti najveći užitak u vaš život. To preporučam svakoj osobi, a ne samo oboljelima od raka, da prije nego krenete spavati razmislite što se tog dana lijepo desilo, što vas je zabavljalo, ili što vas je danas približilo ostvarenju vaših snova. I tako svaku večer planirajte kako da popunite slijedeći dan. To su aktivnosti gdje ćete se smijati, živjeti svoje snove i u kojima ćete biti potpuno zadovoljni.
Usporedite navedeno sa izgradnjom kuće. Prvo se naprave temelji, zatim se dižu zidovi i na kraju se boje. Temelj u ovom slučaju je radost življenja, zidovi su pravilna prehrana, detoksikacija i rad na povećanju energije, a tek nakon toga neki od sastojaka koje smo prije naveli.
Uravnotežite kiselo lužnati odnos pomoću svakodnevnih kupki sa sodom bikarbonom.
Razvili ste ovaj tumor ove stanice i jedino ste vi odgovorni da se sve vrati na pravi put. Uzmite odgovornost u svoje ruke i nemojte je ispustiti.
Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.
Svi mi možemo uraditi nešto za bolju budućnost. Čak i ako samo svakodnevno vizualizirate bolji svijet i tako doprinosite toj viziji, ona će ubrzo postati stvarnost.
Lothar Hirneise
Tumor je rješenje tijela na neki problem. Tumor nastaje jer osoba više ne proizvodi dovoljno adrenalina koji je potreban za razbijanje šećera. Suvišak šećera je opasan i zato tijelo stvori tumor. A tumori fermentiraju, tj izgaraju šećer. Također koriste i mnogo energije, šećera, jer je njihovo dijeljenje stanica ubrzano. Zbog toga tumori rastu tako brzo. Stanice raka funkcioniraju kao stanice jetara, samo mnogo učinkovitije. Tako tumor pomaže kako se osoba ne bi uistinu razboljela. Kad ozdravite tumor sam po sebi nestaje što je razlog da ga ne treba odmah odstraniti operacijom. Prvo morate obaviti detoksikaciju. Ako tumor nastavi rasti, a što se skoro nikad ne dogodi, uvijek ga se može operirati i kasnije.
Inzulin transportira šećer do stanica. Andrenalin, a u manjoj mjeri kortizol i glukagon, ga odnose. Svatko misli da ako je pod stresom, da će imati višak adrenalina. To je istina, ali samo na početku. Ishod dugotrajnog stresa je manjak adrenalina. To je ono što se vidi kod oboljelih. Ta je stanica prepuna šećera koji se ne razgrađuje. Tas tanica umire. Šećer je otrov, previše šećera uništava arterije, bubrege i kosti. Tijelo se bori protiv takve opasnosti tako što stvara tumore kao zadnji pokušaj da se oslobodi suviška šećera.
Svatko mora pronaći svoj put k izlječenju.
Www.odemagazine.com
Što Europa želi?
Slavoj Žižek i Srećko Horvat
Izdavač: Algoritam - studeni 2013.
Početkom listopada 2013. Brod na kojem se nalazilo više od 500 imigranataiz Eritreje, Somalije i Gane, počeo je tonuti blizu otoka Lampedusa. Kako bi signalizirali predstojeću nesreću i dozvali moguću pomoć, putnici su zapalili deke, međutim vatra je zahvatila rezervoar s benzinom pa je došlo do eksplozije zbog koje je većina ljudi počela iskakati sa zapaljenog broda. Spašeno je samo 155 ljudi, više od 300 ih je poginulo... Reakcija talijanske vlasti bila je dirljiva: premijer Enrico Letta proglasioje dan žalosti, a onima koji su izgubili živote pred obalama Lampeduse poklonio talijansko državljanstvo. Naravno, oni koji su srećom i čudom preživjeli havariju proglašeni su'ilegalnim imigrantima' pa su po novom zakonu koji je donijela vlada desnog centra dužni platiti kazne i do 5.000 eura. Alle Menschen werden Bruder (svi će ljudi biti braća), kako to lijepo kaže službena europska himna.
Kao što kaže Gramsci u svojim Zatvorskim bilježnicama: Dok staro umire, a novo se ne može roditi, nastupa doba čudovišta. Upravo se u tom razdoblju sada nalazimo. Stara Europa ubrzano umire, a novo nikako da se rodi. Čudovišta su svuda oko nas.
Sve se promijenilo nakon krize 2008. Banke su gubitke stvorene špekulacijama prebacile na državu, a one su zauzvrat taj trošak prenijele na društvo.
Uvijeti programa koje je donijela grčka vlada predstavljeni su kao pozitivni, kako bi se prikrila ogromna socijalna destrukcija koju uzrokuju.
Te su mjere navodno trebale pridonijeti izlasku iz krize. Strogi stabilizacijski program vodio bi do proračunskih viškova, omogućavajući Grčkoj da prestane posuđivati i da istodobno otplati svoj dug. S druge strane, reforme bi povratile povjerenje tržišta, koje bi - vidjevši uništenu socijalnu državu i očajne, nezaštićene i slabo plaćene radnike na tržištu rada - požurilo uložiti sredstva. To bi dovelo do novoga razvoja koji ne postoji nigdje, osim u svetim knjigama i najizopačenijim umovima globalnog neoliberalizma.
Pretpostavljalo se da će program biti vrlo učinkovit i brz te da će se Grčka uskoro vratiti 'preporođena' putovima razvoja. No tri godine nakon potpisivanja Memoranduma situacija postaje sve gora. Gospodarstvo tone, poreze se, naravno, ne prikuplja, iz jednostavnog razloga što ih građani ne mogu platiti. Smanjenje potrošnje sada zadire u srž socijalne cjelovitosti, stvarajući uvjete humanitarne krize. Kako bismo to bolje pojasnili, govorimo o ljudima koji jedu smeće i spavaju na pločnicima, o umirovljenicima koji ne mogu kupiti kruh, o domaćinstvima bez električne energije, o bolesnicima koji ne mogu do lijekova i terapije. I sve to unutar eurozone.
Grčko je gospodarstvo ušlo u začarani krug nekontrolirane depresije koji ne vodi nikamo, osim u potpunu katastrofu.
Gospodarstvo je poput krave. Ona jede travu i proizvodi mlijeko. Nezamislivo je oduzeti joj jednu četvrtinu trave i očekivati da će proizvesti četiri puta više mlijeka. Krava će jednostavno umrijeti. To se isto događa danas grčkom gospodarstvu.
Ljevica u Grčkoj uvidjela je od prvog trenutka da mjere štednje neće izliječiti nego produbiti krizu. Kad se netko utapa, potrebno mu je baciti pojas za spašavanje, a ne uteg. Sa svoje strane, talibani neoliberalizma još i danas tvrde da će se stanje popraviti. Oni lažu i znaju to dobro i sami, s iznimkom onih potpuno glupih. Ali to nije glupost i dogmatizam. Sami vodeći ljudi MMF-a nedavno su izjavili da postoji greška u osmišljavanju grčkog programa mjera štednje, koji je osuđen na propast, te da su posljedice recesije u potpunosti izvan kontrole. Zaključak je da se nešto drugo krije u pozadini svega ovoga.
Zapravo, u pozadini svega jest činjenica da izlazak grčkog gospodarstva iz krize nije u interesu Europe i MMF-a.
Nije važno hoće li na kraju Grčka biti dovrdena do bankrota i socijalnih problema. Ono što je važno jest da se sada u jednoj državi eurozone otvoreno raspravlja o uvođenju plaća na razini kineskih, ukidanju radničkih prava, ukidanju sustava osiguranja i socijalne države, potpunoj privatizaciji komunalnih poduzeća i javnih dobara. San izopačenih neoliberalnih umova, koji su nakon dvadesetih naišli na nasilan otpor u europskim društvima, uz izgovor krize napokon postaje stvarnost. Grčka je prva stepenica. Dužnička se kriza već proširila na druge zemlje južne Europe i prodire sve dublje u srce Europske unije. Grčka nam može poslužiti kao ogledni primjer. Svakome tko je izvrgnut spekulativnim napadima tržišta, ne preostaje ništa drugo nego da potpuno uništi ostatke socijalne države, kao što je učinila i Grčka. Slični memorandumi u Španjolskoj i Portugalu već uvode takve promjene. Ta se strategija u cjelosti otkrila Europskim paktom za stabilnost, koji Njemačka promiče za cijelu Uniju. Zemlje članice nisu više slobodne upravljati svojim financijama.
Jasno ćemo reći: generalizirani europski model nije stvoren kako bi se Grčka spasila, nego kako bi se uništila. Europska je budućnost već isplanirana i predviđa sretne bankare i nesretna društva. Predviđa razvojni put u kojem će kapital biti jahač, a društva konj.
Sukob koji naizgled dobiva geografske dimenzije i oznake: sjever-jug, ali ispod površine je klasni sukob koji se odnosi na dvije sukobljene strategije za Europu. Jedna strategija brani potpunu dominaciju kapitals, bez uvjeta, bez načela, bez ikakvog plana sigurne socijalne kohezije i socijalne skrbi. Druga strategija brani europsku demokraciju i socijalne potrebe. Sukob je već započeo.
Postoji alternativno rješenje za krizu. To je zaštita europskih društava od spekulacija financijskog kapitala. To je emancipacija realnog gospodarstva od ograničenja profita. To je izlaz iz monetarizma i autoritativne fiskalne politike. To je novo planiranje razvoja s društvenom koristi kao glavnim kriterijem. To je novi proizvodni model, utemeljen na dostojanstvenom radu, na širenju javnih dobara i zaštiti okoliša. Taj pogled se uporno ostavlja izvan rasprava europskog vodstva. Zato jedino što preostaje narodima, europskim radnicima i ogorčenim pokretima jest da udare vlastiti pečat na povijesni razvoj i spriječe masovno pljačkanje i razaranje.
Aktivno uključivanje masa u politiku ono je od čega strahuju vladajuće elite u Europi i u svijetu. Baš zato to treba omogućiti.
Današnji sukob nije onaj između deficita i suficita zemalja, niti između discipliniranih i nemirnih naroda. Današnji sukob je onaj između europskih socijalnih interesa i potreba kapitala za kontinuiranom profitabilnošću.
Krenimo u obranu svim sredstvima. I pokrenimo društveni otpor koji eruptira i trajno štiti osjećaj solidarnosti i jedinstvene strategije za narode Europe.
Budućnost ne pripada neoliberalizmu, bankarima i nekolicini moćnih multinacionalnih tvrtki. Budućnost pripada narodima i društvima.
Kriza, kriza, kakva kriza? Pogledajte zemlje BRIC-a (Brazil, Rusiju, Indiju Kinju), Poljsku, Južnu Koreju, Singapur, Peru, čak i mnoge subsaharske zemlje. Svi napreduju. Gubitnici su samo Zapadna Europa, i donekle SAD, stoga na djelu nije globalna kriza, nego samo pomak dinamike napretka dalje od Zapada.
Tužna nam je sudbina: u budućnosti ne možemo preživjeti bez Europe, ali niti s Europom, kako bi Staljin rekao: obje su opcije gore.
Snažna Sjeverna Europa fokusirana u Njemačkoj, bavi se koncentriranjem dok oslabljeni i ranjivi jug logoruje. Na horizontu se pojavljuju pravi obrisi podijeljenjen Europe: njen južni dio bi će sve više i više reduciran na zonu s jeftinom radnom snagom, izvan sigurne mreže države blagostanja, domene prikladne za outsourcing i turizam. Jaz između razvijenog svijeta i onih koji zaostaju pojavit će se i u samoj Europi.
Cipar po definiciji ne može otplatiti svoj dug, dok Njemačka i EU ne mogu jednostavno nastaviti bacati svoj novac u ciparsku financijsku rupu. Obje priče zamračuju ključnu činjenicu: nešto ne štima s čitavim sistemom u kojem nekontrolirane bankarske spekulacije mogu dovesti do toga da čitava zemlja bankrotira. Ciparska kriza nije oluja u čaši vode malene marginalne zemlje, ona je simptom onoga što ne valja s cijelim sustavom EU.
Za vrijeme krize nije novac – kao što bi se moglo očekivati – ono što gubi na vrijednosti, pa moramo prribjeći 'stvarnoj' vrijednosti dobara. Sama dobra – utjelovljenje 'realne (upotrebne) vrijednosti' – postaju beskorisna, jer nema nikoga tko bi ih kupio. U vrijeme krize 'novac se odjenom i trenutačno mijenja iz isključivo nominalnog oblika, novca na računu, u nepatvorenu gotovinu. Profana dobra više ga ne mogu nadomjestiti. Upotrebna vrijednost dobara ostaje bez vrijednosti, a njihova vrijednost nestaje naočigled njihova vrlastitog oblika vrijednosti.
Prema javnim podacima, oko 90% novca koji uokolo cirkulira je vitualni kreditni novac, stoga ako se 'stvarni' proizvođači nađu u dugovima prema financijskim institucijama, postoje dobri razlozi za sumnju u njihov dug – kolik je dio duga rezultat spekulacija do kojih je došlo u sferi koja nije ni na koji način povezana s realnošću lokalne jedinice proizvodnje?
Dakle, kada se zemlja nađe pod pritiskom međunarodnih financijskih institucija, bilo da se radi o MMF-u bilo o privatnim bankama, uvijek treba imati na umu da njihov pritisak (preveden u konkretne zahtjeve: smanjenje javne potrošnje demontažom dijelova države blagostanja, privatizacijom, otvaranje tržišta, deregulacijom banaka...) nije izraz kakve neutralne objektivne logike ili znanja, već dvoličnog djelomičnog ('interesnog') znanja: na formalnoj razini, radi se o znanju koje utjelovljuje niz neoliberalnih pretpostavki, dok na razini zadovoljstva privilegira interese određenih zemalja ili institucija (banaka...).
Ako je naša budućnost prodana, onda ona uopće ni ne postoji.
Tako recimo, budućnost nije umrla tijekom sedam godina dok je general Gotovina bio u zatvoru. Smrt budućnosti upisana je u sam proces stvaranja drćave. Da, Hrvati su se borili u ratu i mnogi su se borili braneći svoje domove i obitelji, iskreno vjerujući u bolju Hrvatsku. Ali u isto vrijeme oni koji su ih uvjerili da se bore za Hrvatsku temeljito su radili na krađi budućnosti. Sanaderovo dogovaranje zajmova s visokim kamatama (uzimajući pri tom proviziju od 5%, ili približno 7mil austrijskih šilinga što je izravno utjecalo na budućnost Hrvatske i konkretno visinu današnjeg vanjskog duga) najbolji je primjer, a drugi je prodaja nekoć državne naftne komanije INA-e koja danas pripada Mađarskoj. Tu su i brojni drugi primjeri koji se protežu sve do telekomunikacija (koje su sada njemačke) i druge nekoć profitabilne industrije, dok su sva druga vrata otvorena daljnjoj privatizaciji željeunica, energetskog sektora, zdravstvenog sustava itd.
U svojoj knjizi The Uprising On poetry and finance tvrdi da je bankarenje zapravo skladištenje vremena. Na određeni način, u bankama pohranjujemo svoju prošlost, ali i svoju budućnost. Bifo ide korak dalje i tvrdi da su njemačke banke pune našeg vremena: Njemačke banke pohranile su grčko vrijeme, portugalsko vrijeme, talijansko vrijeme i irsko vrijeme, a sada njemačke banke traže svoj novac natrag. One su pohranile budućnosti Grka, Portugalaca, Talijana i tako dalje. Dug je zapravo buduće vrijeme – obećanje budućnosti.
Većina građana, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj regiji Balkana, sada je visoko zadužena, duguju novac bankama u stranom vlasništvu koje su se proširile Balkanom i koje kontroliraju čitav financijski sektor. Prema nekim procjenama, 75,3% banaka u Srbiji i 90% u Hrvatskoj te do 95% u Bosni i Hercegovini zapravo pripada njemačkim, talijanskim i francuskim bankama. Integracija Balkana u EU započela je još prije 20 godina.
Zato bismo danas trebali ponoviti poznati slogan 'Danke Deutschland', ali naravno ciničnim tonom. Kada je Njemačka u prosincu 1991. Godine priznala Hrvatsku kao nezavisnu državu hvatska pjevačica izvela je pjesmu 'Danke Deutschland' na nacionalnoj televiziji. Premda kičasta pjesmica nikada nije bila osobito popularna u Hrvatskoj, jasno je ukazivala na prevladavajuću atmosferu: u to su vrijeme mnoga sela i gradovi u Hrvatskoj dobili Genscherovu ulicu ili Genscherov trg, prema tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova. Kao što se moglo i očekivati, pjesma 'Danke Deutschland' odmah se iskoristila – i razmjerno češće svirala – u Srbiji kao sredstvo protupropagande Njemačke i Hrvatske, konkretno između Trećeg Reicha i ustaškog režima Nezavisne države Hrvatske. Beogradska televizija otišla je toliko daleko da je svirala 'Danke Deutschland' preko filmskih scena mase koja pozdravlja Nijemce usred Zagreba početkom Drugog svjetskog rata. Zašto je toliko nemoguće zamisliti takav entuzijazam po pitanju današnjeg proširenja Europe?
Neposredno prije ulaska Hrvatske u EU, Europska komisija angažirala je londonsku PR agenciju, koja uglavnom radi za Coca-colu, JP Morgan Chase, British Airways, da za 20 milijuna eura razbije mitove i predrasude o proširenju EU, i da osigura da pristupanje Hrvatske prođe glatko. S druge strane, poput novozelanđanskih Aboridžina, pokušavajući se prilagoditi zapadnim fantazijama, Hrvatska vlada morala je potrošiti 600 tis eura, neposredno prije referenduma o EU, kako bi Hrvate uvjerila da će uskoro postati dio civilizirane Europe.
Danas MMF priznaje da je prisiljavanje Grčke i drugih dugom opterećenih zemalja da prebrzo smanje vlastiti deficit bilo kontraproduktivno, i to nakon što su stotine tisuća radnih mjesta izgubljeni zbog takvih 'krivih proračuna'.
I tu se nalazi prava poruka o 'iracionalnim' popularnim prosvjedima diljem Europe: prosvjednici jako dobro znaju ono što ne znaju, oni se ne pretvaraju da imaju brze i lake odgovore, ali ono što im instinkt svejedno govori je istinito – da oni koji su na vlasti također ne znaju. Danas u Europi slijepi vode slijepe.
Današnja situacija donekle podsjeća na poznati vic o pacijentu kojeg doktor pita želi li prvo čuti dobru ili lošu vijest. Naravno, pacijent prvo odabire prvo čuti lošu vijest. Loša vijest je da imate tumor, kaže doktor, ali ne brinite, dobra vijest je da imate i Alzheimera, tako da ćete do kuće već zaboraviti na prvu vijest. Ne zvuči li to upravo kao situacija ulaska Hrvatske u EU, gdje je loša vijest ta da je Hrvatska u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi, s korupcijskih aferama koje izbijaju gotovo svakodnevno i stopom nezaposlenosti koja također svakodnevno raste, a dobra vijest je: Ne brinite, ući ćete u EU?!
I zahvaljujući kampanji ZA koja je koštala oko 600 tis eura glavni argumenti bili su do u tančine slični 'ucjenjivačkim alternativama' među kojima je najčešća bila: Ako ne uđemo u EU, ostajemo na Balkanu. U takvoj atmosferi ne čudi što je referendum o pridruživanju EU zabilježio rekordno slba odaziv među postojećim zemljama članicama. S izlaznošću od samo 43% Hrvatska je srušila prethodni rekord Mađarske gdje je na referendum izašlo svega 45% građana s pravom glasa.
Za razliku od vremena proširenja Unije od 2004. do 2007, u zraku više nema optimizma – a opet, Hrvatska se ipak pridružuje klubu.
Zapravo, hrvatski je referendum još jedan simptom europskog demokratskog deficita. Imali smo referendum nakon što je već sve dogovoreno. Nismo imali referendum 2003. Kada se Hrvatska prijavila za članstvo u EU. Nismo imali referendum 2005.kada je Hrvatska službeno otvorila pregovore s EU. Nismo imali referendum ni 2010.kada su nam Ustav i pravila referenduma promijenjeni kako bi se osiguralo buduće članstvo. Drugim riječima, danas smo u situaciji da možemo birati samo ono što je već odabrano svim ovim koracima.
Obrazovanje se briše kao dio 'mjera štednje'.
Već sada više od 90% banaka u Hrvatskoj su austrijske, francuske, njemačke ili talijanske, a naše 'eurokompatibilne' elite nastoje implementirati daljnje neoliberalne reforme prikazujući ih kao nužan dio procesa pristupanja EU, čak i danas, kada smo pristupili Uniji. Možda je na to gospodin Barroso mislio kada je rekao da će pristupanje Hrvatske EU samo osnažiti uniju, na nove privatizacije i novi dotok kapitala.
„Primanje Hrvatske kao člana iduće godine, otvaranje pregovora s Crnom Gorom i priznavanje statusa kandidata Srbiji osnažuje proces pomirbe na Balkanu“. Evo ga opet, slavlje misije civiliziranja koje provodi EU iako je upravo EU propustila spriječiti masakr u Srebrenici. Međutim, ne treba disreditirati Nobelovu nagradu za mir: najkasnije kada ju je dobio Henry Kissinger postalo je očito da je Orwellov poznati moto 'rat je mir' postao novi moto onih koji dodjeljuju nagrade, sumnja koja je potvrđena odabirom Baracka Obame, koji nakon toga nije povukao svoje trupe niti iz Iraka niti iz Afganistana. Uza sve to, nužno je spomenuti da je jedan od preduvjeta za pridruživanje Uniji pridruživanje NATO-u koji nije osobito poznat po 'osnaživanju procesa pomirbe' ako na pameti imamo rat u Libiji i drugim mjestima. Ili uzmimo nedavni sukob u Maliju kamo EU ponovno šalje svoje trupe da bi se borile protiv 'islamskog fundamentaliizma' pod izlikom da ugrožava europsku demokraciju.
Možda je došlo vrijeme da se u vicu o pacijentu i doktoru zamjene uloge. Loša vijest je da je EU u velikoj političkoj i ekonomskoj krizi dok korupcijske afere izbijaju gotovo na dnevnoj bazi i stopa nezaposlenosti raste. Dobra vijest je ta da Hrvatska ulazi u EU, upravo je hrvatsko pristupanje, poput Nobelove nagrade za mir, ono što bi trebalo dati novi kredibilitet i legimitimitet Europskoj uniji u njenom trenutnom stanju. U tom smislu, možemo reći d au ovom trenutku EU treba Hrvatsku više nego što Hrvatska treba Europu u stanju u kojem se ona sada nalazi.
Palube Costa Concordije, nazvane prema europskim zemljama, i posljednji Godardov film daju nam preciznu sliku današnje Europe. Nema tu stvarne harmonije ni jedinstva, samo propast koja neizbježno vodi u katastrofu. Nije li kapetan Costa Concordije, koji je noć prije nesreće proveo u društvu prekrasne žene pijući skupo vino, također metafora za postojeću financijsku elitu Europe? Nije li kapetan koji je napustio broj prije svih sličan onim bankarima, menadžerima i brokerima iz Goldman Sachsa i Europske centralne banke koji uvijek na vrijeme napuste brod koji tone, puštajući ljude da se utope, kao danas u Grčkoj ili negdje drugdje u južnoj Europi?
Evo tipične ilustracije ove retorike: 'Uzeli su nam samostalnost. Vrijedimo samo da bi nam međunarodni kapital dozvolio da im punimo vreće novca s kamatama. Tri milijuna ljudi nema posao i sredstava za život. Službenici, istina je, rade da bi prikrili bijedu. Govore nam o mjerama i svjetlu na kraju tunela. Stvari se postepeno popravljaju za njih, a za nas se postepeno pogoršavaju. Iluzija slobode, mira i prosperiteta koji su opećani kada smo htjeli preuzeti sudbinu u vlastite ruke nestaje. Iz ove neodgovorne politike može uslijediti samo kompletno urušavanje naroda.'
Nije li ovo savršen opis proturječja u kojem se Europa trenutno nalazi?
Gdje se mi onda nalazimo danas? Europa je s jedne strane ukliještena SAD-om, a s druge Kinom. SAD i Kina, viđene metafizički, iste su: ista beznadna mahnitost neobuzdane tehnologije i surove organiziranosti prosječnog čovjeka.
Rat u Libiji navodno je gotov, ali rat protiv imigranata nastavlja se. Samo je 2012.godine tisuće imigranata poginulo u Sredozemnom moru.
U Negativnoj dijalektici Adorno nudi reviziju vlastite poznate tvrdnje izjavom da 'neprestana patnja ima ista prava na izražaj kao što čovjek kojega muče ima pravo na urlik'.
Trenutna faza financijskog kapitalizma potpuno je ukinula razliku između 'fiktivnog' i 'realnog' vrtlarenja i biznisa, a cijena koju plaćamo su naši stvarni životi.
Kako pojedinci postaju siromašniji smanjenjem plaće i nestankom društvene provizije, neoliberalizam im nudi kompenzaciju putem duga i ponudom dioničarstva. Tako plaće ili odgođene plaće (mirovine) ne rastu, nego ljudi imaju pristup potrošačkom kreditu i ohrabreni su prinositi za umirovljenje kroz osobne udjele u portfeljima. Ljudi više nemaju pravo na stanovanje, nego imaju pristup hipotekarnom stambenom kreditu. Nemaju više pravo na visoko obrazovanje, ali mogu podići studentske zajmove. Zajednička i kolektivna zaštita od rizika je demontirana, ali ljude se ohrabruje da uzimaju privatna osiguranja. Bez zamjene svih postojećih društvenih odnosa, slijedi kreditor pa dug dolazi u prvi plan: radnici postaju zaduženi radnici (moraju vraćatidugove dioničarima vlastitih tvrtki zato što su ih zaposlili). Potrošači postaju zaduženi potrošači, građani postaju zaduženi građani, moraju preuzeti odgovornost za svoj udio u dugu vlastitih zemalja.
Dug sa svojim pritiskom na prošle i buduće postupke i sa svojim moralnim dosegom zastrašujući je alat vlasti – sve što je preostalo zaučiniti jest sekulazirati ga.
Zaduženi subjekt prakticira dvije vrste rada: plaćeni rad, kao i rad na sebi koji je potreban da bi se proizveo subjekt koji je u mogućnosti obećati, vratiti dugove i koji je spreman preuzeti krivnju zbog toga što je zadužen. Specifičan krug temporalnosti povezan je sa zaduženošću: za biti u mogućnosti vratiti dug (sjetiti se obećanja) potrebno je svoje ponašanje učiniti predvidljivim, redovitim i proračunatim. Ne samo da je to u sukobu sa bilo kakvim budućim revoltom koji bi sa sobom donio neizbježan poremećaj sposobnosti vraćanja duga. Time se također implicira brisanje sjećanja na prošle pobune i kolektivne otpore s mnoštvom poremećenog vremena i nepredvidivim ponašanjem. Taj zaduženi subjekt trajno je otvoren za procjenjujuću provjeru drugih: individualizirane procjene, kreditne ocjene, individualni intervjui onih koj primaju blagodati javnih kredita. Subjekt je stoga primoran ne samo pokazati da će biti u mogućnosti vratiti dugove (i tako se odužiti društvu putem ispravnog ponašanja), on također mora pokazati pravi stav i preuzeti individualnu krivnju za bilo kakav neuspjeh. Tu asimetrija između kreditora i kreditiranog postaje opipljiva: zaduženi 'samopoduzetnik' aktivniji je od subjekta prethodnog discipliniranijeg oblika vladavine, međutim, lišen mogućnosti vladavine svojim vremenom ili procjene vlastitog ponašanja, njegov kapacitet samostalnog postupanja je strogo skrojen.
U slučaju dojma da je dug jednostavno alat vlasti skrojen da bi oblikovao ponašanje pojedinaca treba dodati da se slične tehnike mogu primijeniti na vladavinu institucija i zemalja. Svatko tko u slow motionu prati nesreću koju ova kriza predstavlja, ne može ne biti svjestan načia na koji zemlje i institucije trajno bivaju procjenjivane (npr kreditne agencije), kako moraju prihvatiti moralnu krivnju za svoje protekle greške i samodopadnost te kako se moraju predati budućem dobrom ponašanju koje će omogućiti da, bez obzira na to koliko se morali prikratiti u aspektu društvene provizije ili u aspektu prava svojih radnika, budu u mogućnosti vratiti posuđeni novac.
Krajnji trijumf kapitalizma se, prema tome, događa kada svaki radnik postane vlastiti kapitalist, 'samopoduzetnik' koji odlučuje koliko je potrebno uložiti u vlastitu budućnost (obrazovanje, zdravlje...), plaćajući za ta ulaganja zaduživanjem. Prava (na obrazovanje, zdravstvo, stanovanje...) stoga postaju slobodne odluke o investiranju koje su u ovu ili onu tvrtku, tako da na tom formalnom nivou svatko postaje kapitalist koji se zadužuje da bi investirao. Ovdje smo korak dalje od formalne jednakosti između kapitalista i radnika u očima zakona – sada su obojica kapitalistički investitori, međutim ista razlika u 'fizionomiji naših dramatičnih persona' koje, prema Marxu, nastaju nakon što se završi razmjena između kapitala i rada nanovo se pojavljuje ovdje između kapitalista investitora i radnika koji je prisiljen djelovati kao 'samopoduzetnik': 'Jedan se samodopadno smješka i usmjeren je na posao, a drugi je pitom i suzdržan poput onoga koji je na tržište donio svoju kožu i može očekivati samo stavljenje'. I u pravu je ostavši pitom. Naime, sloboda izbora koja mu je nametnuta je lažna, radi se samo o boliku njegova sluganstva.
Današnji suvremeni kapitalizam dovodi odnos dužnika i kreditora do ekstrema i istovremeno ga podriva: dug postaje otvoreno apsurdan eksces. Tako ulazimo u domenu opscenosti: jednom kada je kredit dogovoren, od dužnika se niti ne očekuje da ga vrati – dug se otvoreno tretira kao sredstvo kontrole i dominacije.
Prije otprilike desetljeća Argentina je odlučila vratiti svoj dug MMF-u prije vremena (uz financijsku pomoć Venezuele), a reakcija MMF-a bila je iznenađujuća. Umjesto da im bude drago što će dobiti svoj novac natrag, MMF je (bolje rečeno njegovi glavni predstavnici) izrazio zabrinutost da će Argentina iskoristiti ovu novu slobodu i financijsku neovisnost od međunarodnih financijskih institucija da bi napustila stroge financijske politike i da bi se uključila u neoprezno trošenje... Ta nelagoda učinila je opipljivim prave uloge odnosa kreditora i dužnika: duk je instrument kontrole i regulacije dužnika i kao takav stremi vlastitoj reprodukciji.
Oprost zapravo ne dokida dug, nego ga, naprotiv, čini beskonačnim – zauvijek smo dužni osobi koja nam je oprostila. Nije nikakvo čudo što je kajanje draže od vjernosti: u vjernosti Gospodaru slijedim g aiz poštovanja dok je u kajanju ono što me veže uz Gospodara beskonačna neizbrisiva krivica. U tome je Tit (iz Mozartove opere) posve kršćanski gospodar. Obično se suprostavlaju židovska rigorozna pravda i kršćansko milosrđe, neobjašnjiva gesta nezasluženog oprosta: mi, ljudi, rođeni smo u grijehu, nikada ne možemo otplatiti svoje dugove i iskupiti se putem svojih postupaka – naše jedino spasenje leži u Božjem milosrđu, u Njegovoj krajnjoj žrtvi.
Margaret Thatcher, dama koja se nije htjela vrćati na staro, bila je takav vođa da je držeći se svojih odluka koje su isprva bile doživljene kao lude, postupno podizala vlastito ludilo na razinu prihvaćene norme. Kada su Thatcher pitali o njezinu najvećem postignuću odmah je odgovorila New labour. I bila je u pravu: njezin trijumf sastojao se u tome da su čak i njezini politički neprijatelji usvojili temelje njezine ekonomske politike – pravi trijumf nije pobjeda nad neprijateljem, on se pojavljuje kakda i sam neprijatelj počne koristiti tvoj jezik, tako da tvoje ideje tvore temelj čitavog polja.
Thatcher je vjerojatno jedina prava thatcherijanka – ona je čvrsto vjerovala u svoje ideje. Današnji neoliberalizam, s druge strane, 'samo zamišlja da vjeruje u sebe i zahtjeva da svijet zamišlja istu stvar' – da citiram Marxa.
Kada je Trojka došla u Grčku javni dug iznosio je 110% BDP-a, a sada je viši od 160%. To je spašavanje Grčke. Spasili su banke i uništili društvo.
Prvo su htjeli, a i dalje žele, postaviti paradigmu za druge europske zemlje i drugo, zato što imaju metu: cilj im je uzeti javna dobra, privatizirati sve u Grčkoj i pritom zaraditi. A što su rekli na početku? Rekli su da je problem u tome što su Grci vrlo lijen narod i da su odgovorni za situaciju. Ljudi a ne banke, e bankari koji su ljudima davali zajmove istodobno znajući da će te dugove biti teško otplatiti. U isto vrijeme govore da je problem u tome što su Grci lijeni i nastoje uvesti doktrinu šoka, kako bi rekla Naomi Klein. Onda je problem što nakon nekoliko mjeseci moraju objasniti zašto se ista stvar događa ne samo u Grčkoj, nego i u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Irskoj... Jesu li svi na europskoj periferiji lijeni? I naravno, 'lijeni' narodi su počeli reagirati.
Želimo novac koji bi trebao služiti ljudima, a ne da ljudi služe novcu.
Bilo bi znantno drugačije da Merkel nije odlučila uvesti mjere štednje na jugu, periferiji, nego da je povisila plaće radnicima u Njemačkoj, na sjeveru. Konkretno, deficiti juga u isto su vrijeme viškovi sjevera.
