Raja
Ironijski subjekt svakodnevne komunikacije
u Bosni i Hercegovini i raja kao strategija življenja
Nebojša Šavija-Valha
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2013.
Kako za raju nikakva 'izvanrednost' ne dolazi u obzir – jer svi su samo raja, naša prva podteza glasi: Raja je antielitna elita čija 'izvrsnost' leži u njenom totalnom negiranju svake 'izvrsnosti'.
Biti Bosanac ili Hercegovac znači stalno se situairati u 'graničnoj situaciji', proizvoditi sebe kao granični fenomen. No ovo bivanje na granici također je jedna raspoloživost višestrukih identitetskih označavanja, jedan kapacitet igranja višestrukih i slojevitih 'jezičnih igara', rekli bismo jedna otvorenost zatvorena samom graničnošću situacije: ironijska pozicija par exellence!
Riječ raja potiče iz arapskog jezika. U osnovi znači stado ili jato.
Bliskost! Prva asocijacije to je jedna riječ - bliskost. Neka povezanost gdje si ti spreman da uradiš neke stvari za te ljude iz raje što ne bi uradio a neke druge. Mislim da je to neka poveznica. Ta bliskost, taj jedan bliži odnos, neko razumijevanje, neka vrsta empatije unutar te grupe.
U Beogradu nije bilo sramota reći da ti je tata kupio super novi auto. U Sarajevu to nisi smio reći. Ti si reko tati – Nemoj mi kupovat, molim te, jer će me provaljivati u raji.
Raja nema nikakve svrhe izvan same sebe 'Raja postoji zbog raje'- ženama se dakle na neki način daje 'ograničeno' bivanje u raji, tematski i vremenski.
Mjesto u raji žene osiguravaju 'praćenjem muške raje'. Inače su prijateljice više jaranice, ne možeš reći da one su rajice, jel nema ni ženskog izraza za raju.
Djelovanje kao druženje u raji tako nije samo puko bivanje zajedno u određenoj grupi. Ono je stalno izazivanje sposobnosti i kapaciteta pojedinca da prate te dinamične procese socijalizacije u raznim kontekstima. Kako se prostor raje pokazuje kao sveobuhvatni društveni prostor, pojedinac je 'uvijek' u modusu druženja, uvijek socijalno djeluje. Slijedeći princip permanentnog djelovanja, raja traži aktivnoga subjekta. U raji se ne može biti pasivan,to je kršenje principa djelovanja koje narušava i reciprocitet raje i konačno egilitarnost – bitne elemente strukture raje. Pasivnost je tako svojevrsno djelovanje izvan 'standarda djelovanja' stoga je neprimjerena raji i može biti samo uzrokom izmještanja njenog subjekta izvan sfere raje. Prestatis e družiti stoga znači prestiti biti- raja.
Taman te mati poslala da kupiš germe, neko je od raje išo s tobom. Eto mislim sve što se radilo, radilo se skupa. Zimi, eto pošto smo stanovali u mahali, gore, skidanje snijega s krova. To se znalo da će kompletna raja doći i skidati...
Raja ima svojevrsnu korupcijsku perspektivu u kojoj djeluje izvjesna vrsta nepotizma: članovi si jedan drugoga protežiraju, pokrivaju, spašavaju, pravdaju.
U kodu biti-raja osoba ima obavezu između ostaloga da se zna šalit na svoj račun, da zna častiti ture, da općenito ima sposobnost dijeliti svoje 'vlasništvo' s rajom.
Žene su pozvane da prate raju, odustajući tako od svoje vlastitosti kao žena.
Zvijezde nisu mogle ovdje ni živit. Morale su otići, htjeli-ne htjeli. Jer svugdje su autoritet, svugdje su zvijezde, osim u ovome gradu.
Uspjeh postaje problematičan kad osoba traži da se taj uspjeh prizna u raji, odnosno da joj se na osnovu toga dadne povlaštena pozicija.
Zato smo ironični: bolje ironični nego depresivni.
Ta duhovitost, ta raja nam je omogućila da preživimo ono što niko nije preživio za dvaest vjekova...
U takvom jednom okruženju niti najtragičniji događaji, bolest ili smrt nisu izuzeti iz reciprociteta zafrkancije.
Nije samo udaljnost bitna za revizalizaciju raje. Pitanje 'ko si' sada je temeljno pitanje bosanskohercegovačkog društva: Al evo sad, nazad ne znam ni ja opet su se počeli polako ono skupljati, al to više nije to...to nije to... svak gleda kako ti je ime. Pa ako, onda ću te prihvatit, a ako ne, neću te prihvatiti. Čini se da je Subjekt, ohrabren sveukupnom društvenom klimom, istupio potpuno iz ironijskog prostora, shvatio sebe ozbiljno, rekuperirao moć, i privatnom plitikom potpuno uzurpirao javni prostor koji je bio 'vlasništvo' raje.
Posao više nije ni na koji način puki povod za druženje, obrnuto – druženje se događa poradi posla, najčešće kao njegova kolateralna šteta. Ono nije simbolička razmjena, ono je sada business u kojoj svako nastoji akumulirati 'višak vrijednosti' za sebe.
