Tkanje života
Mirjana Krizmanić
Izdavač: Profil
Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti ili koristiti, ovisno o tomešto ćemo mi sami učiniti s tim. Te datosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojoj ćemo sami tkati tkanje svoga života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo, najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.
Osnovica našeg životnog tkanja, koju smo dobili rođenjem, doduše je zadana, ali ono što ćemo učiniti s njom, uvelike ovisi o nama samima.
Odabir partnera često je pitanje trenutka u kojemu smo se našli na određenom mjestu, raspoloženja u kojemu smo tog časa bili, okolnosti u kojima smo se nalazili, a možda i same činjenice kako je netko odabrao nas, a ne baš mi njega.
Kad je riječ o odabiru zanimanja, situacija je danas bitno drugačija od one u kojoj su odrastali roditelji ili djedovi i bake današnjih mladih ljudi. Današnja mladež treba biti fleksibilna, otvorena prema novim iskustvima, spremna na cjeloživotno učenje i odgovorna prema sebi. Otvorenost prema novim iskustvima omogućava otkrivanje novih interesa i prigoda, fleksibilnost olakšava brzu i uspješnu prilagodbu, odgovornost prema sebi zahtijeva zanemarivanje tuđih – pa bile to i roditeljske želje – a cjeloživotno učenje omogućava, ako je to poželjno ili nužno, da se i u odrasloj dobi mijenja zanimanje i posao.
Svi mi trebali bismo ponovno naučiti živjeti u sadašnjosti, kao što smo to znali dok smo bili djeca. Treba živjeti ovdje i sada, u trenutku koji teče, što najčešće znači osvijestiti ono što vidimo, čujemo, osjećamo i radimo.
Riječi treba vagati, a ne brojiti. Poljska poslovica
Nikad ne vjeruj osobi koja ti priča samo o svojim teškoćama i nevoljama, ali te uvijek drži podalje od svojih radosti. Židovska poslovica
Doživljena sreća ne bi smjela biti izbrisana ni poništena naknadnim tragičnim gubitkom, već bi ju trebali zatvoriti poput mušice u jantaru i sačuvati za cijeli život. Postojala je, bila je velika, lijepa i beskonačno vrijedna. Bolno je što nije mogla potrajati, ali i iz toga bola može izrasti nešto dobro za druge ljude koji su se našli u istoj ili sličnoj situaciji. To može biti veće razumijevanje i želja da im se pomogne, da im se kaže: I meni se to dogodilo, ja znam kako ti je, nasloni se na mene pa ćemo zajedno proći i kroz tvoju bol. A tada kada ta bol malo popusti, zajedno ćemo dijeliti sjećanja na našu izgubljenu djecu. I spoznat ćemo koliko smo bili sretni, što smo ih uopće imali i bit ćemo zajedno zahvalni za proživljenu sreću.
Slična je i patnja djece koja su, premda već i u odrasloj dobi, ili čak već i na pragu starosti, izgubila roditelja čiju naklonost nisu uspjela zadobiti ili prepoznati ju.
Smrt nakon harmoničnoga, zaokruženog, zajednički proživljenoga odnosa nije tako bolna jer nakon prvih teških dana i mjeseci izranjaju lijepe i trajne uspomene koje s vremenom donose mir i smirenost.
Kad se zatvore jedna vrata prema sreći, druga se otvore, ali mi često toliko dugo gledamo u zatvorena vrata da ne vidimo ona koja su nam se otvorila. Helen Keller
Neispunjena očekivanja ne treba uvijek doživjeti kao razočaranje ili čak izvor nesreće. Kad se dugo unaprijed radujemo nekome putovanju ili godišnjem odmoru, očekujući kako će nas to putovanje ili taj odmor 'preporoditi', da ćemo svakodnevnice uživati, upoznati zanimljive ljude, a onda se to ne dogodi, većina ljudi s razočaranjem će govoriti o svojim iznevjerenim očekivanjima. A zar ta 'radost na kredit' nije bila istinska radost? Ako smo se mjesecima ili tjednima radovali nečemu što se na kraju pokazalo manje dobrim ili se uopće nije dogodilo, zašto se zbog toga treba žaliti? Pa ta radost je postojala, bili smo vedri i veseli, i to bi u našemu sjećanju tako trebalo i ostati. Osim toga, kad su naša očekivanja prevelika, nikakva stvarnost ne može im udovoljiti pa ih stoga najčešće na kraju dočeka razočaranje. Kao da smo u tim prevelikim očekivanjima već potrošili dio radosti koju nam je trebao donijeti neki događaj.
Život je tako konstruiran da bilo koji događaj neće i ne može zadovoljiti naša očekivanja. C. Bronte
Budući da neostvarena očekivanja dovode do razočaranja, katkad i tuge i očaja, odustajanja i mnogih drugih negativnih čuvstava, trebali bismo nastojati osvijestiti svoja očekivanja, procijeniti njihovu opravdanost ili neopravdanost, odlučiti trebali ih javno izreći i na koji način te ih svesti na pravu mjeru.
Nesreću je najbolje definirati kao razliku između naših talenata i načih očekivanja. Edward de Bono
Osjećaj kontrole nad vlastitim životom iznimno je važan ne samo za naše zadovoljstvo životom i našu uspješnu prilagodbu, već i za suočavanje sa stresom i stanjima stresa.
Iako vaša djeca mogu biti najljepši i najbogatiji dio tkanja vašeg života – ona sama smiju i trebaju tkati svoju životnu tkanicu. To ne vrijedi samo za odabir zanimanja, već ponajviše za odabir partnera. Roditeljima je često teško shvatiti kako je njihovo dijete odraslo i da se unatoč svojoj trajnjoj brizi za njegovu dobrobit, ne smiju miješati u njegov odabir partnera.
Iako mnogi ljudi fizičko zlostavljanje smatraju najgorim oblikom zlostavljanja, psihološko zlostavljanje nije ništa manje zloćudno. Uvrede potkopavaju samopoštovanje i samopouzdanje pogođene osobe pa zlostavljane osobe često počinju o sebi misliti upravo ono što oni koji ih zlostavljaju govore o njima.
Svatko tko se nađe u takvoj situaciji, koja naravno nije kratkotrajna, već traje tjednima i mjesecima, trebao bi se suočiti sa činjenicom kako ga ta druga osoba koja uporno šuti, ne voli, ne cijeni, ne želi ni čuti, ni razumjeti, da joj nije stalo do poboljšanja odnosa, pa kako zbog svega toga situaciju treba na neki način aktivno promijeniti.
Aktivna promjena situacije ne mora uvijek značiti njezino napuštanje.
Padni sedam puta, ustani osam. Japanska poslovica
U suočavanju s neuspjehom koji smo doživjeli mnogo nam može pomoći potpora drugih ljudi ako smo spremni priznati im svoj neuspjeh, i potražiti pomoć.
Zadovoljstvo životom ima slijedeće sastavnice:
Samoprihvaćanje - Prihvaćanje samoga sebe i mogućnost da se sami sa sobom dobro osjećamo, iako smo svjesni svojih ograničenja. To znači da od sebe nećemo očekivati savršenstvo, kako ćemo sebi oprostiti povremene pogreške ili propuste, da ćemo sami sa sobom biti strpljivi i prema sebi snošljivi.
Dobri odnosi s drugim ljudima - U dobre međuljudske odnose pripadaju naklonost, razumijevanje i povjerenje, te njegovanje postojećeg odnosa.
Idi često u kuću svog prijatelja, jer korov brzo prekrije put koji se ne koristi. R.W.Emerson
Osobni rast i razvoj - znači bavljenje sobom, rad na sebi i svojim manama, nedostacima i ograničenjima, ali i na jakim stranama i vrlinama, jer i njih treba održavati i zalijevati. Čovjek uči dok je živ – ljudi su oduvijek znali kako im prikupljanje i korištenje životnih iskustava omogućava bolje i uspješnije preživljavanje, kao što im to omogućava i trajno stjecanje znanja iz što više područja ljudskoga djelovanja.
Nemojte se bojati sporog rasta, bojte se samo stajanja na mjestu. Kineska poslovica
Pronalaženje životnog smisla - Ne može se reći da postoji univerzalni smisao života koji bi svima značio isto, osim ako kažemo kako je svima smisao života živjeti ga što bolje znamo i umijemo. Nekima je smisao života ostvariti sve svoje potencijale, kako bi to rekli psiholozi, da se samoaktualiziraju, drugima je smisao života da sve svoje potencijale ostvare njihova djeca. Pronalaženja smisla u životu osamljenički je posao koji svatko mora obaviti sam za sebe. U tom traženju smisla uputno je ne pronalaziti ga u vanjskim stvarima ili drugim ljudima, primjerice, smisao života naći u prikupljanju materijalnih dobara, koje nam svaka veća prirodna katastrofa može odnijeti, ili u osobi bez koje 'ne možemo živjeti'.
Kompetentnost – ljudi u načelu nastoje oblikovati okolinu u kojoj žive kako bi u njoj mogli ispuniti vlstite želje i potrebe. Takvo djelovanje na okolinu omogućava im kompetetnost u onome što rade ičime se bave, pa tako životnome zadovoljstvu pridonosi stjecanje znanja i vještina na raznim područjima ljudskoga života.
Autonomija – svi mi, unatoč potrebi za drugim ljudima i bliskim odnosima, želimo sačuvati određenu autonomiju pri donošenju odluka i vođenju života. Svatko, čak i kad se savjetje s bližnjima, želi sam donositi odluke o svome životu i imati osjećaj kako to čini bez ikakva pritiska ili prinude. Treba odmah dodati kako na to svatko od nas ima pravo ako je istodobno preman snositi posljedice svojih autonomnih odluka.
Trebali bismo odabirati cilje s kojima se možemo identificirati. Uvijek kad pokušavamo ostvariti neštošto nam je nametnuto izvana, a za što nemamo istinsku unutarnju motivaciju, teško ćemo ustrajati u dugotrajnim naporima koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva.
Ja nisam na ovom svijetu zato da udovoljim očekivanjima drugih ljudi, niti smatram da svijet treba udovoljiti mojim očekivanjima. F.Pearls
Trajniji osjećj zadovoljstva možemo postići ostvarivanjem ciljeva kojima vodimo brigu o potrebama, željama i vrijednostima drugih ljudi te zajednice u kojoj živimo.
Činimo već dosta zla samim time što ne činimo ništa dobrog. Njemačka poslovica
Ta briga o tome što bi 'svijet rekao', samo je obmana ljudi koji žive ili žele živjeti po mjerilima svoje okoline, oslobođeni donošenja odluka i razmišljanja o svojim postupcima.
Najbolja zaštita od slijepoga oponoašanja drugih ljudi jest prihvaćanje samoga sebe.
Kad osušujete druge ljude, vi ne donosite sud o njima, već o sebi.
Stres
Tarra Barat
Ne mijenjajte svijet - nego vaše reakcije na njega.
Smisao ravnoteže je u srcu. Ono je temelj na kojem treba graditi. Aktiviranje otkucaja srca ljubavlju i brigom uravnotežit će vaš sustav unoseći mir u trenutak. To je najbolji lijek za pojedinca i čovječanstvo, za ponovno uspostavljanje ravnoteže i ublažavanje stresa.
Svaki put kada se neka osoba potrudi uspostaviti kontakt dubljim dijelom same sebe, uravnoteži svoje emocije i zaustavi zamah stresa, ostali ljudi su na dobitku. Što više ljudi nauči održavati stabilnost i ravnotežu, i prestanu dprinositi nepovezanosti oko njih, više će pomoći i smanjiti učestalost stresa.
Sada sam star čovjek, i u životu sam imao mnogo problema, od kojih se većina nikada zapravo nije dogodila. Mark Twain
Najveći izazov u danjašnjem svijetu je brzina promjena. Brzina kojom se sve mijenja. I vi se trebate stalno prilagođavati promjenama.
Popularni pogledi na stres
Istočna filozovija – stres vidi kao odsutnost unutarnje mira.
Zapadna kultura – stres vidi kao gubitak kontrole ili nemogućnost nošenja s izazovima.
Stres nije ni u situaciji, ni u osobi – već u njihovoj interakciji.
Interni stresori – vaše misli, sustav vjerovanja, osjećaji, sjećanja – najveći su uzrok stresa. Dobra vijest je da je to područje nad kojim imate najviše kontrole.
• Negativno razmišljanje (pesimističko razmišljanje, samokritika, pretjerana sklonost analiziranju)
• Nesposobnost prihvaćanja neizvjesnosti
• Zamke ili igre uma: nerealna očekivanja, previše osobno gledanje na stvari, sve ili ništa razmišljanje, pretjerivanje, kruto razmišljanje
• Prošle emocionalne traume
• Strahovi i fobije
• Perfekcionizam
• Osjećaj nemoći
• Nisko samopoštovanje
• Gušenje, suzbijanje emocija
• Srdžba
• Brige i tjeskoba
Način na koji živite vaš život ključni je faktor u određivanju osjetljivosti na stres.
Kako se odnosite prema samima sebi, kako se odnosite prema drugim ljudima, vrsta posla koju obavljate, kako se kreće vaš dan-na-dan, vježbate li, opuštate li se, hranite li se odgovarajuće, sve to može doprinijeti višim ili nižim razinama stresa.
Stres doživljavamo umom, zbog njega pati ljudski duh, proživljavamo ga emocijama, izražavamo svojim ponašanje i držimo ga u tijelu.
Došli smo do ljubavi, ne u pronalaženju savršene osobe, već učenjem da vidimo nesavršenu osobu – savršenom.
Borba ili bijeg, reakcija na stres u fazi uzbune, predviđena je da traje kratko.
Međutim, kad ta reakcija postane dugotrajna i kronična, dolazi do zdravstvenih problema. Stres dolazi od načina razmišljanja, reagiranja, načina prehrane, previše ili premalo vježbanja, zagađivača iz okoliša... brojni su mogući uzroci.
Stres može oslabiti funkcioniranje imunološkog sustava u tijelu. Oslabljen imunološki sustav dovodi do sklonosti čestim prehladama. Imunološki sustav također igra važnu ulogu u sprječavanju raznih vrsta raka. Slabljenjem imunološkog sustava sposobnost suprostavljanja ili borbe sa stanicama raka također je smanjena, a to može dovesti do neželjenih posljedica.
Znanstvena su istraživanja pokazala da emocije radosti, ljubavi i sreće povećavaju prisutnost bijelih krvnih zrnaca i razinu antitijela imunoglobulina IgA – koji su od temeljne važnosti za imunološki odgovor, jačaju imunološki sustav. Ljutnja oslabljuje razine antitijela.
Nije stres ono što nas ubija, nego njaša reakcija na njega.
U današnje vijrme 'bori se ili bježi' znači da pojedinac kada je suočen sa stresom reagira ili agresivnim ponašanjem (na primjer verbalnim sukobom) ili dramatičnim mjerama (povlačenjem).
Drugi pak način 'pružiti utočište i njegovati' (ili 'iskazati prijateljstvo) uključuje razgovor s roditeljima ili prijateljima re razne društvene kontakte u kojima tražimo podršku ili smjer kada nam je teško. Ovaj mehanizam reagiranja danas je očit u razlici ponašanja između očeva i majki s djecom nakon napornoga radnog dana.
'Kada tipični otac (iz istraživanja) dolazi kući nakon napornog dana na poslu, želi biti ostavljen na miru, želi uživati u tišini daleko od stresa ureda, a ako je tog dana prošao neki akutni stres, tipično ponašanje bi bilo da reagira oštro ili stvori sukob sa svojom ženom i djecom.
Kada tipična majka (iz istraživanja) dolazi kući s posla 'noseći' stres, neće se povući već će fokusirati svoju pažnju na njegu djece'.
Muškarci su više osjetljivi na negativne zdravstvene učinke stresa. Češće od žena razviju određene poremećaje povezane sa stresom, uključujući hipertenziju, agresivno ponašanje ili zlouporabu alkohola i teških droga. Žene pak s druge strane imaju, zaštiru od stresa zato jer imaju tendenciju regulatornog sustava 'sprijateljiti'. Ovaj uzorak ponašanja je možda i razlog zašto žene žive u prosjeku sedam i pol godina dulje od muškaraca.
Budite tjelesno aktivni barem 30 minuta dnevno, pet dana u tjednu.
Jedite zdravo, dobre uravnotežene obroke i pite dovoljno vode. Konzumirajte što manje alkohola.
Spavajte 6-8 sati.
Korisni dodaci prehrani za rad mozga: esencijalne masne kiseline, fosfatidil serin, ginko biloba, fenilalanin, DMAE, GABA, Bor, Češnjak, Vitamini B kompleksa, Lecitin.
Debljate li se zbog stresa?
Kronični stres uzrokuje u mozgu otpuštanje hormona neuropeptida Y koji donosi žudnju za slatkom, slanom ili masnom hranom. Obično to bude brza, procesirana hrana koja nije baš zdrava i dovodi do povećanja tjelesne težine. Konzumiranje previše šećera i procesirane hrane /u kojoj ima puno skrivenog šećera, kao na primjer razni slatkiši ili kolači/ može dovesti do pretjerane težine. Ako stalno posežete za takvom hranom, stalno jedete i stalno ste gladni. Bez obzira koliko malo jeli, debljat ćete se zbog visokog inzulina. Ako jedete pretežno hranu koja sadrži šećer /rafinirani ugljikohidrati/, vaša gušterača proizvodi sve više i više inzulina. Što je više inzulina u krvi, tijelo postaje sve otpornije na njega. Tako se razvija rezistencija na inzulin. A to može dovesti do debljanja, porasta masnoća u krvi i povišenoga krvnog tlaka.
Šećer sadrži samo kalorije, nema posebno vrijednih nutrijenata. Mi ne trebamo šećer za energiju /kada smo pod stresom, želimo podići razinu energije/, energiju možemo dobiti preko složenih ugljikohidrata /voće, povrće, cjelovte žitarice, mahunarke, integralni kruh/. Mnoge namirnice koje sadrže veliki postotak šećera sadrže i mnogo masti. Jedenje hrane s previše masti /posebno zasićenih masnoća/ vodi u pretilost. Dugotrajni stes mijenja razine šećera u krvi, što uzrokuje promjene raspoloženja, umor i hipoglikemiju /smanjeni šećer u krvi/. Kada dođe do pojave umora, javlja se potreba za dodatnom energijom. I tada se obično čine najveće pogreške u prehrani. Poseže se za kavom, cigaretom ili slatkišem, što vodi u još veći stres. Osoba koj ane pojede ništa u to vrijeme, upada u hipoglikemiju /smanjeni šećer u krvi/ i pregladni te nakon normalnog obroka ima potrebu i dalje jesti, pa jede pomalo sve do odlaska u krevet.
Zato je dobro svaka tri sata pojesti komad voća ili salatu ili jogurt i ne si dopustiti hopoglikemiju. Tzv. emocionalno prejedanje još je jedan nezdravi način nošenja sa stresom i dobivanja na težini. A to uključuje udovoljavanje svojoj žudnji za nezdravom hranom /piza, čips, razne grickalice/ i prejedanje. Dugotrajni, kornični stres i hormoni koji se pritom luče /kortizol posebno/ usporavaju metabolizam osobe. Tako da osoba, koja je pod stresom, može jesti istu količinu hrane, ali se ipak deblja zbog usporenog metabolizma. Neaktivnost, premalo kretanja i vježbanja te sjedilački način života /sjedenje na poslu, u automobilu, pred TV-om/ su još neki od razloga dobivanja na težini.
Stres, bez obzira na njegovo trajanje, utječe na mozak. Misli postaju nejasne, mijenja se koncetracija i raspoloženje te ritam spavanja može biti poremećen.
Imaj manje straha, a više nade; jedi manje, više žvači; žali se manje, diši dublje; razgovaraj manje, reci više; voli više i sve dobre stvari bit će tvoje. Švedska poslovica
Niska razina glutationa – vrlo često, niska energija znači da su vam mitohondriji oštećeni na neki način na staničnoj razini. Mitohondriji su izvor energije vaših stanica, bitno je održavati ih zdravima. Antioksidans glutation obnavlja i regenerira mitohondrije na staničnoj razini.
Korisni dijetetski dodaci prehrani:
• Acidofil nadomješta potrebne bakterije
• L- karnitin pomaže povećati razinu energije. Klorofil poboljšava cirkulaciju i pomaže izgradnju zdravih stanica
• Koenzim Q10 poboljšava imunološki sustav i štiti srce
• Leticin podiže razinu energije i poboljšava imunitet
• Vitamin C povećava razinu energije
• Vitamini B-kompleksa korisni su za živčani sustav i mentalne sposobnosti.
Korisni dodaci – anksioznost i depresija: Kalcij magnezij kompleks, S-adenosilmetionin, GABA gama amino maslačna kiselina, vitamini B kompleksa, vitamin C i E, cink, esencijalne masne kiseline, fenilalanin, borovnice ginko biloba i čičak.
Voli me kada to najmanje zaslužujem, jer tada tvoju ljubav stvarno trebam.
Holističko zdravlje bavi se svim aspektima osobe kao cjeline: tijelom, umom, emocijama i duhom, kao jednim, a ne odvojenim dijelovima.
Holističko upravljanje stresom znači: živjeti u sadašnjem trenutku, pokrenuti se od motivacije straha u motivaciju ljubavi i suosjećanja, ujediniti svjesni i podsvjesni um, izbalansirati snagu ega sa svrhom duše, integrirati izbalansirati sve aspekte uma – tijela – emocija - duha.
Pravi smisao življenja u trenutku
Kada živite u trenutku, dopuštate sebi da izravno doživite život.
Možete primijetiti ono što je ispred vas, upravo sada. Vidite boje, čujete zvukove, mirišete mirise... sada ste prisutni. Vaša osjetila su otvorena za svijet bez prosuđivanja. Živjeti u trenutku znači živjeti sada.
Pokrenuti se od motivacije straha u motivaciju ljubavi i suosjećanja
Ljubav /prihvaćanje/ je protuotrov za spas od univerzalnog straha i bijesa /ljutnje/ koji truju srca čovječanstva.
Ljubav i strah su dvije strane istog novčića. Kada smo u strahu i bojimo se stvaramo otpor i stvari se ne događaju. Čovječanstvo se pomiče iz motivacije straha u motivaciju prihvaćanja i ljubavi. Reklo bi se da to ide teško. Da dok ne napravimo pomak. A kada napravimo pomak, tada je lakoća u našem djelovanju.
Ako nešto ne možete objasniti jednostavno, niste razumjeli dovoljno dobro. A. Einstein
Ujediniti svjesni i podsvjesni um
Magnet za privlačenje iskustva, onog što želite, podsvjesni je um. Vi na svjesnoj razini možete htjeti nešto, ali ako upodsvjesnom umu postoje neka ograničenja u tom smislu, nećete ostvariti željeno. Kroz meditaciju i tehnike 'reprogramiranja' podsvjesnog uma moguće je uskladiti podsvjesni i svjesni um.
Kako programirati podsvjesni um za obilje
Zatvorite oči i zamislite da ulazite u lift i spuštate se u dubine, područja svoga podsvjesnog uma. U ovoj vježbi vizualizacije zamislite da vaš podsvjesni um izgleda kao računalna soba. Zamislite da je tu glavni kompjutor na velikom stolu, sa stolcem ispred njega. Sjednite na stolac, ispred vas je ekran kompjutora i tipkovnica. Zamislite da je tu određena tipka na tipkovnici koju možete pritisnuti i vidjeti koji su već postojeći programi u vašem komputoru. Zamislite, vi znate raditi s kompjutorom, skenirajte loše navike i obrasce razmišljanja koji vas ometaju u primanju obilja /obilje podrazumijeva: financijsko obilje, zdravlje, ljubav i općenito dobro stanje 'well-being' osobe/, koji postoje u vašem kompjutoru-podsvijesti. Vidite ove iskrivljene obrasce koji se ispisuju na ekranu ispred vas. Izaberite 3 iskrivljen aobrasca razmišljanja koja želite jasno promijeniti na ekranu pred vama. Vidite kako nestaju s ekrana. Sada 'utipkajte' u ekran kompjutora novo razmišljanje koje želite pohraniti u kompjutoru. Napravite to za svaka 3 nova obrasca i vidite kako se ispisuju na ekranu. I tada pritisnite tipku 'pohrana' da se sačuva u kompjutoru. Kada se završili, uđite u lift i vratite se u vaš svjesni um.
Svjesni um nije taj koji privlači ono što želimo, obilje ili odgovarajućeg partnera, već je to podsvjesni um. Podsvjesni um je magnet za privlačenje iskustava. Potrebno ga je 'pročistiti' i programirati u smjeru koji želimo. Ovu meditaciju, vizualizaciju bilo bi dobro raditi kontinuirano 30 dana, da se otpuste negativni obrasci.
Izbalansirati snagu ega sa svrhum duše
U svijetu u kojem živimo ego nam je potreban za postizanje naših ciljeva. Ali potrebno ga je pročistiti da bude snažan, a ne sebičan. Takav zdravi ego može biti usklađen s ciljevima duše.
Integrirati, izbalansirati sve aspekte – uma, tijela, emocija i duha
To znači živjeti s lakoćom i biti u stanju prihvaćanja.
Čini se teško? Nije i jest. Proces može biti poprilično bolan, no svi jednom dođu do točke kad se taj proces integriranja i dogodi. Kad će to biti – odlučujete sami.
Ne možemo riješiti probleme koristeći istu vrstu mišljenja koje smo koristili kada smo ih stvorili.
Ja ne znam i nije me briga – nema razlike. A.Einstein
Promjena načina razmišljanja
Često doživljavamo događaje gorima nego što zaista jesu zbog iskrivljene percepcije, a to uvelike povećava naš stres... Mijenjanje iskrivljene percepcije neophodan je alat za upravljanje stresom.
Unutrašnje vrednovanje i slušanje svoga unutarnjeg glasa
Imat ćemo zdravo samopoštovanje kad smo sposobni vrednovati svoje akcije pozitivno, što znači da su bazirane na unutarnjem sustavu vrijednosti. Drugim riječima, kad odobrenje i prihvaćanje samog sebe dolazi iznutra, a to je slušanje unutarnjeg glasa ili unutarnje vrednovanje.
Kad slušamo svoj unutarnji glas, sposobni smo procijenitišto je ispravno za nas, oslanjajući se na svoje unutarnje vrijednosti.
Ovisimo li o vrijednostima i prosudbama drugih ljudi, koji određuju kao ćemo se osjećati, to ne može biti zdravo samopoštovanje. To je zato što ovisimo o nepredvidljivim emotivnim i mentalnim stanjima drugih i o njihovu stupnju samopoštovanja. Ako tražimo izvana potrvdu svog samopoštovanja, to se naziva vanjsko vrednovanje. To vodi u nesigurnost i sumnje u sebe. Danas je to veliki problem kod puno ljudi zato što ovise o vanjskom vrednovanju, o mišljenju partnera, osoba od autoriteta ili prijatelja.
Stvari bi mogle biti puno gore, stresna situacija uvijek može biti gora, ali živa sam i imam puno razloga za zahvalnost – stoga neću gubiti vrijeme na stres i frustracije – život je prekratak.
Optimist vidi priliku u svakoj opasnosti, dok pesimist vidi opasnost u svakoj prilici. W.Churchill
Svako zlo za neko dobro – iz svakog iskustva možete izaći jači ili nešto naučiti iz svojih pogrešaka.
Nerealno je i beskorisno uvijek kriviti sebe, ili suprotno, za sve kriviti druge.
Zaobilaženje iskrivljenog razmišljanja pomoći će da stvari vidimo u drugom svjetlu i upravljamo našim razinama stresa.
Bilo bi dobro ne preuveličavati neki problem koristeći riječi 'to je strašno, užasno, katastrofa' kada je ono što u stvari mislimo pod tim 'neprilika, ometanje, uzrujavanje'.
Umjesto riječi moram i trebalo bi, koristiti riječi bilo bi dobro, volio bih.
Unutarnji glasovi su tako zamorni da pojačavaju našu patnju...
Unutarnji monolog koji vodimo u svojoj glavi može biti beskrajan. Može biti pozitivan i negativan. Nažalost, mnogi ljudi se danas fokusiraju na negativno. I to negativno postaje toliko snažno da blokira pozitivno.
Kada bismo razgovarali sa svojim prijateljima na isti način na koji govorimo sami sa sobom, uopće ne bismo imali prijatelja. Problem s našim unutrašnjim razgovorom je da nikad ne provjeravamo točnost onoga što kažemo i ako se to nastavi dovoljno dugo /da izgovaramo negativne stvari/, počinjemo u to vjerovati, mada to možda i nije točno. Obično mislimo da su naše misli samo misli, ali dokazano je da utječu na kemiju mozga.
Strah, zabrinutost i ljutnja samo podržavaju da se stresna negativna stanja i događaju. Jer mi smo ono što mislimo, svemir djeluje na način prihvaćanja – a to pojednostavimo ovako. Ako odašiljemo negativne misli, ako razmišljamo da su svi pokvareni, bezobrazni, da ništa ne valja, da nas nitko ne razumije, privući ćemo takve ljude i okolnosti.
Najznačajnija odluka koju možete donijeti na dnevnoj bazi je vaš izbor stava. Stav je važniji od vaše prošlosti, obrazovanja, količine novca, uspjeha ili neuspjeha, okolnosti ili položaja. Emocije koje stvaraju stres proizlaze iz vaših stavova. Ali, stavovi su nešto što možete kontrolirati.
ZDRAV životni stav je spokojan, zahvalan, prilagodljiv i suradnički.
NEGATIVAN životni stav je arogantan, prigovarajući, krut i natjecateljski.
Nemoj gubiti vrijeme i energiju s frustrirajućim pokušajima utjecaja na stvari koje ne možeš promijeniti.
Jednostavnost i čiste misli
Život ponekad neće poteći onim putem koji očekujete. Život je neprestano iznenađenje. Na njega se ne možete unaprijed pripremiti. Život ne treba probe.
Morate biti spontani, to je čistoća uma. A spontatnost znači jednostavnost. Jednostavnost nije zahtjev, već proizvod čista uma. Ona se javlja kao vaša sjena.
No vi ne pokušavate biti jednostavni. Ako to pokušate, već i samo vaše nastojanje uništava vašu jednostavnost. Njegovana jednostavnost je umjetna. Jednostavnost vas mora slijediti poput sjene. Vi se ne morate brinuti za nju, ne morate se neprestano ostvrtati slijedi li vas sjena ili ne. Sjena vas mora slijediti.
Dostignite čistoću uma pa će se jednostavnost pojaviti kao božji dar.
A čistoća misli, stanje bez misli – to znači živjeti onako kako zahtijeva trenutak.
Živjeti ovdje i sada – to je čistoća misli. Um je taj koji skuplja prošlost i vi ne možete ovisiti o njemu. Jednom kad otpustite prošlost, vaše će oči biti jasne, neće biti prekrivene prašinom prošlosti. Bit ćete oslobođeni mrtve prošlosti.
A onaj tko je oslobođen mrtve prošlosti, ima pravo živjeti autentično, iskreno, strastveno i intenzivno.
Može se 'zapaliti' od života i njegovih svečanosti.
Ali um stalno iskrivljuje, neprestano posreduje, stalno vas upozorava: učini ovo, učini ono. On je poput učitelja u školi.
Meditant se oslobađa uma. A kad prošlost jednom ne vlada vama, budućnost jednostavno nestaje jer budućnost nije ništa drugo nego projekcija prošlosti. U prošlosti ste iskusili neka zadovoljstva i željeli biste ih ponoviti. To je vaša projekcija za budućnost. U prošlosti ste prošli kroz mnoge nevolje. Sada planirate da budućnosti ne bude takvih nevolja. Vaša budućnost nije ništa drugo nego modificirani oblik prošlosti. Kad jednom prošlosti nestane i budućnosti nestane, što onda preostaje? Ovaj trenutak...sada.
Ljudi su često nerazumni, nelogični i sebični. Svejedno im oprostite.
Ako ste ljubazni, ljudi će vas možda optužiti da imate sebičan, skriveni motiv. Svejedno budite ljubazni.
Ako ste uspješni, zadobit ćete neke lažne prijatelje, i neke prave prijatelje. Svejedno budite uspješni.
Ako ste iskreni i pošteni, ljudi će vas možda varati. Svejedno budite pošteni.
Ono što godinama gradite, netko možda preko noći sruši. Svejedno gradite.
Ako pronađete mir i sreću, oni će možda biti ljubomorni. Svejedno budite sretni.
Dobro koje učinite danas, ljudi će često zaboraviti sutra. Svejedno činite dobro.
Dajte svijetu najbolje što imate, i to možda nikada neće biti dovoljno. Svejedno dajte svijetu najbolje što možete.
Vidite, ono najvažnije događa se između vas i boga. Između njih i vas se ionako nikada nije ni događalo. Majka Tereza
Kada ste prošli nešto strašno, učite iz toga i onda OTPUSTITE. Nemojte da to bude stalno iznad vas poput oblaka.
Dvije osnovne emocije prisutne u našem limpičkom sustavu (limbičkom mozgu koji je povezan s emocijama) mogu se svrstati u primarne kategorije: strah i ljubav. Na temelju tih dviju jednostavnih emocija djelujemo, prihvaćamo ili odbijamo. Iz tih dviju osnovnih emocija stvara se širi spektar drugih emocija.
Energija ljubavi je primarno želja da budemo u ljudskom okruženju, socijalizirani, dok energiju straha karakterizira želja da izbjegnemo bol ili da pobjegnemo. Kad osjećamo radost, strah se povlači. Kad uđemo u stanje prihvaćanja, strah otpada. Danas je vrijeme kad se na planetarnoj razini događa puno kaosa. Radi se o otpuštanju, pročišćenju energija straha i pomicanju u energiju ljubavi – prihvaćanja. Neće nas više voditi naše emocije straha, bijesa i tuge nego ćemo mi voditi njih. Kad prevladamo strah, intuicija i radost postaju trajno stanje našeg bića (tu se ne misli na eurofičnu radost i slično, već stanje bića). Danas je takvo vrijeme da se počinju koristiti veći potencijali našeg mozga, a to ide kroz otpuštanje straha. Što ostaje kad otpustimo strah? Oprez, zdravi oprez.
Prema holističkoj medici naša emocionalna stanja kreću se unutar tri primarne energije koje su temeljne, sastavne energije pojavnog svijeta. Te energije su: stanje energija je energija balansa/ravnoteže, stanje energijaje poduzimanje voljnih akcija, stanje energija je pasivnost.
Energetska ravnoteža može se okarakterizirati kao sklad. Kad ona prevladava, sustavi u našem tijelu i umu su u ravnoteži, postoji optimalna mentalna jasnoća, fizičko zdravlje, emocionalni spokoj, kreativna inspiracija. Kvalitete uma – neutralno stanje opuštene svijesti – svijetlo i jasno. Stavovi i emocije u ravnoteži su: radost, iskrenost, spontanost, stabilnost, nježnost, tolerancija, zadovoljstvo, oprost, susojećanje. Kad smo primarno u ovim stanjima, govorimo da smo u ravnoteži, te energije su naša prirodna stanja.
Balans je ono čemu težimo, da iamo sigurnost, radost i ispunjenost, a to su unutarnja stanja bića. Ona ne ovise o vanjskim okolnostima. Svaka pretjerana energija ili emotivna stanja u kojima se predugo zadrćavamo vode u disbalans.
Energija akcije može se opisati kao energija aktivnosti i kreativnosti. Kad je pretjerana, ide u hiperaktivnost i agresiju sa slabom kontrolom. Ljutnja je jedan od primjera pretjerane energije akcije. Kvaliteta uma: uznemire, zbog neravnoteže može dovesti do nasilja i neželjenog ponašanja. Stav i emocije: netrepeljivost, kritičnost, agresija, okrutnost, neprijateljstvo, mržnja, ljutnja, bijes, nasilje.
Energija pasivnosti kad je predominantna ide u inerciju, bezvoljnost, nema motivacije. Stanje uma: tupost. Depresija je jedno od stanja do kojeg dolazi kada je energija pretjerana.
Postoje različiti stupnjevi i vrste depresije od nedostatka svrhe ili smjera u životu do tuge zbog gubitka osobe i sl. Stanja ove energije karakterizira: tuga, samosažaljenje, crno razmišljanje, praznina, osamljenost.
Dvije glavne vrste motivacija u našem životu mogu biti stra ili ljubav. Kad nam je glavni motiv strah, zanima nas samo ishod našeg djelovanja. U samom djelovanju nema radosti, ali kad je motiv ljubav, radimo ono što radimo, a pritom je prisutna radost. To onda donosi i novac. Nismo primarno motivirani novcem, već volimo to što radimo, pričinjava nam zadovoljstvo. Kad nas motivira ljubav, novac stiže, bez zabrinutosti.
Ono čemu težimo su sreća, sigurnost, radost, a to su unutrašnja stanja bića.
Stalna biga je navika, neće ništa promijeniti, neće donijeti rješenje, niti stvari koje trebate.
Strahovi vas mogu izjedati, ali ljubav će ih sve rasplinuti, rastočiti. Prihvaćanje znači da ste se prestali boriti i prućati otpor prema onome što želite. To znači transcendiranje i nadilaženje vaših problema i kraj strahova. Prihvaćanje je oblik kontrole uma. Kada dopustite prihvaćanje, vaš um je pod kontrolom i ništa ne može uznemiriti vaše srce. Vi ste neprobojni i zaštićeni. Kad vam se dogodi nešto negativno ili osjećate negativno, više niste u strahu ili povrijeđeni. Jednostavno prihvaćate. Ne oće vas više ništa tako strašno uznemiriti, jednostavno prihvaćate. Prihvaćati znači posjedovati narav koja se prilagođava, koja jasno vidi, ali se ne boji. Ako se potpuno prepustite onome što se događa u vašem životu, a da niste povrijeđeni, ljuti, prihvaćate, kaže se: idete za tijekom (going with flow), dolazite do stanja poravnjanja s božjom voljom, višom silom, izvorom ili kako je već nazvali.
U svakom trenutku donosimo male i velike odluke. Svaka odluka primarno se temelji na ljubavi ili strahu. Nape misli su te koje stvaraju našu realnost. Ako mislimo negativno, takve okolnosti ćemo i privući. Ako mislimo pozitivno, privući čemo takve ljudi i okolnosti.
Bol je relativno objektivan fizički fenomen, a patnja je naš fiziološki otpor koji pružamo prema onome što se događa. Događaji mogu stvoriti fizičku bol, ali oni sami po sbi ne stvaraju patnju. Naš otpor stvara patnju. Stres se događa onda kad vaš um odbije ono što jest... Jedini problem u vašem životu je otpor vašim misli prema životu koji se odvija.
Kada se nađete u stresu, zapitajte se: Hoće li mi to biti važno za pet godina? Ako hoće, tada nešto učinite za tu situaciju. Ako neće, pustite je.
Zabrinutost može dovesti do stresa. Što postižemo kada se brinemo? Usredotočite svoje misli na djelovanje, umjesto na brigu! Djelovanje donosi manje stresa.
U ovim vremenima kriza i straha, kad um dulje vrijeme djeluje bez mudrosti srca, ima tendenciju preopterećenja tugom, očajem. Potrebno je ponovno otvoriti srce prema sebi i drugim ljudima. Sigurnost u sebe i povjerenje se postupno vraćaju.
Zahvalnost podiže naš duh.
Nemam poseban talent. Ja sam samo radoznao. A.Einstein
Način za smanjenje drame: Promjenite svoj negativni unutrašnji dijalog psihološkog premlaćivanja sebe, prekrutog, osuđujućeg stava prema sebi, ali i drugima. Budite dobri prema sebi i drugima.
Bez obzira na krize i teškoće koje ste prošli, važno je ne zatvoriti svoje srce, ne izgubiti tu sigurnost da je sve u redu i da život ide dalje. Osjećaji suosjećanja za sebe i druge, zahvalnosti u obliku molitve i meditacije, donose novu nadu i bolji smjer. Istraživanja su pokazala da to jača imunološki sustav, osobito ako ste dulje vrijeme pod stresom.
Naše granice određuju i okružuju svu našu energiju, individualno ja. Postoji crta gdje ja završava i počinje ti. Naš cilj je naučiti prepoznati i imati poštovanja za tu crtu. Ovisnost opisuje kao stanje kada nismo svjesni ili prelazimo svoje granice.
Mi nismo ljudska bića koja imaju duhovna iskustva, već smo duhovna bića koja imaju ljudska iskustva.
Bilo bi dobro da teškoće u svom životu počnemo sagledavati kao lekcije koje trebamo naučiti. Kada shvatimo, naučimo lekciju, možemo se izdići iznad boli i patnje. U stvari kada donesemo odluku da živimo svjesno, patnja kao kategorija koja nas je pratila, više nam ne treba. Tada smo je transformirali u izazove, lekcije koje savladavamo.
Lekcija koju čovječanstvo prolazi je izdizanje iznad okrivljavanja, zamjeranja, osuživanja i ulazak u stanje prihvaćanja, susojećanja u kojem ne krivimo druge za ono što nam se događa, već shvaćamo da smo sve sami iskreirali. Prilično teška lekcija rekli bismo – prihvaćati druge bez da im zamjeramo, dajemo etikete i još puno toga. U ovom nasilnom, mržnjom ispunjenom svijetu izgleda prilično teško prihvaćati – voljeti bezuvjetno. Kada se naučimo prema drugima odnositi s ljubavlju, suosjećanjem i razumijevanje i kada ne budemo gledali što točno dobivamo zauzvrat – život će nam više biti ispunjen radošću.
Savjet stručnjaka – jedite najmanje 5-9 obroka voća i povrća dnevno. Obrok je količina od pola šalice kuhanog ili narezanog voća ili povrća, 1 plod srednje veličine, čaša svježe iscijeđenog soka. Što raznolikije, svježije i šarenije, prirodno obojene namirnice upotrebljavajte u prehrani, to je bolji učinak na cjelokupno zdravlje i vitalnost, više snage i energije, usporen tijek starenja i degenerativnih procesa.
Glutation – ključni je antioksidans za sprječavanje oksidativnog stresa.
Kada je pH vrjednost tijela kisela, pojavljuju se bolesti poput raka, šećerne bolesti i multiple skleroze. No kada je pH vrijednost lužnata, bolesti poput raka ne mogu se pojaviti. I zato je jedno od najjednostavnijih, najsnažnijih i najjeftinijih načina na koji možete pratiti stanje svojeg zdravlja ili sklonost bolesti bila provjera pH vrijednosti vašeg tijela.
Acidoza nastaje kada pH krvi padne ispod 7,0. Promjena prehrambenih navika i druge mjere potrebne su i nužne jer je tijelo više podložno bolesti.
Vaš pH mjeri se na ljestvici od 1-14. pH ispod 7,0 je kiseo, veći od 7,0 je lužnat. Tijelo prirodno održava pH krvi na stalnih 7,4; a pH ostalih tkiva trebao bi biti oko 7,0.
Odavno je poznat utjecaj promjene ionizacije zraka u prirodi na čovjeka. Elektricitet u zraku najčešće primjećujemo s promjenom vremena ili nailaskom ciklone. Nagli porast pozitivnih iona pred oluju loše utječe na ljude, dok izrazito povećanje negativnih iona nakon oluje osvježuje i stimulira. Zagađeni zrak velikih gradova oblikuje stalnu ciklonu s velikim manjkom negativnih iona.
Upravo zbog svih uređaja i materijala koji nas okružuju – računala, mobiteli, električni uređaji, kućanski aparati, umjetne obloge, visokonaponski vodovi i trafostanice, centralno grijanje i klima uređaji, količina negativnih iona dramatično je smanjena. Svi zagađivači zraka, kao što su dim, prašina i otrovne kemikalije stvaraju pozitivne ione. To neugodno utječe na naše zdravlje i raspoloženje. Zrak je energetski osiromašen.
Vrlo učinkovit način povećanja unosa negativnih iona je svakodnevno vježbanje dubokog disanja. Drugi je način nabaviti ionizator zraka.
Ako dosta vremena provodite za računalom, ionizator vam je prijeko potreban. Računalo intenzivno smanjuje količinu negativnih i stvara veliku količinu pozitivnih iona. Zbog toga se čovjek znatno brže umara i gubi koncentraciju.
Kortizol je hormon u tijelu povezan sa stresom. Što ste više pod stresom, više su razine kortizola. On smanjuje hormone mladosti DHEA što može dovesti do preranog starenja i kroničnog umora. Vježbanje i tehnike opuštanja smanjuju razine kortizola.
Zdrava prehrana je važna za smanjenje razine kortizola.
Jedite puno voća, povrća /zelenog, lisnatog/, nemasno meso /piletina, puretina/, tofua.
Pijte dosta vode, smanjite šećer i kofein.
Vitamin C je važan za smanjenje razine kortizola /sok od naranče i agrumi/. Osigurajte si dobar noćni počinak, razina kortizola smanjuje se kada ste odmorni, a povećava kad ne spavate dovoljno.
Serotonin se može najbolje opisati kao hormon sreće. Kad imamo visoku razinu serotonina, osjećamo se dobro. Kad ta razina padne, ne osjećamo se dobro. Jedan od načina povećanja serotonina je uzimanje hrane bogate triptofanom. Griptofan je aminokiselina, neurotransmiter koji stvara serotonin. Hrana i namirnice koje sadrže triptofan su meso, riba, jaja, mlijeko, sir, jogurt, orašasti plodovi, mahunarke.
Tijelo proizvodi kortizol zbog mentalnog, fizičkog i emotivnog stresa. Previsoke razine kortizola mogu usporiti metabolizam, što može rezultirati debljanjem.
Istraživanja su pokazala da većina lijekova koji se propisuju za podizanje razine serotonina /na primjer depresija/, dolaze u tijelo i završe u crijevima jer imaju poteškoća da prođu tamo gdje je potrebno, preko krvno-moždane barijere.
**
Post uz vodu je ralativno brz i snažan način detoksikacije tijela. Nažalost, mnogi ljudi imaju otpor /ili čak strah, koj je bezrazložan, osim ako ste bolesni i uzimate lijekove/ prema takvom načinu jer izostaje kruta hrana u vašoj prehrani, odnosno bilo kakva hrana i piće, osim vode. 24 sata pije se samo voda, poželjno jedan cijeli dan u tjednu.
Eterična ulja bergamota, nevena i naranče ublažavaju stres i napetost. Dodajte ova ulja u svoje omiljeno mlijeko za tijelo ili u kupku, ili ih koristite u raspršivaču, ili ih ukapajte u bočicu s uljem i stavite u zapešće i duboko udahnite.
Meditacija poboljšava imunitet, daje jasnoću uma i potiče kreativnost, umiruje rad srca i disanja, usporava proces starenja, stvara osjećaj mira.
Najjače oružje protiv stresa je sposobnost da odaberemo jednu misao umjesto druge.
Nemojte pokušavati kontrolirati što se ne da kontrolirati – mnoge stvari u životu su izvan naše kontrole, kao što je npr. ponašanje drugih ljudi. Umjesto da ste u stresu zbog njihova ponašanja, fokusirajte se na ono što možete, a to su vaše reakcije na probleme.
Pogledajte na situaciju sa strane – s odmakom – kao što izreka kaže 'što me ne ubije, ojača me'. Kada se suočavate s velikim izazovima, promotrite ih kao mogućnost za osobni rast i razvoj. Ako su vaši slabi /ili pogrešni/ izbori pridonijeli stresnoj situaciji, naučite nešto iz vlastitih pogrešaka.
Život je kao vožnja bicikla. Da bismo održali ravnotežu, morate nastaviti stalno se kretati. A.Einstein
Što nam tijelo govori
Joe Navarro
Izdavač: Mozaik knjiga
Promatraj svoje okruženje.
Promatraj okruženje u kontekstu događaja.
Stiskanje usnica – neugoda.
Efekt kornjače, ramena uzdignuta prema ušima – čovjek ponižen ili iznenada izgubi samopouzdanje.
Češkanje po glavi i griženje noktiju – nervoza zbog npr. nepripremljenosti za ispit.
Kad komunicirate s drugima pokušajte ustanoviti njihovo temeljno ponašanje. Istražujući što je normalno, počinjemo prepoznavati i identificirati što je nenormalno.
Kada se iznenada nađemo u potencijalno opasnim okolnostima, smrznemo se prije negoli išta poduzmemo. U našme se svakodnevnom životu reakcija smrzavanja očituje bezazleno, kao kad se osoba koja hoda ulicom iznenada zaustavi i vjerojatno udari dlanom po čelu prije nego što se okrene i vrati u stan isključiti štednjak.
Ljudi se podsvjesno odmiču jedan od drugoga kad se ne slažu ili se osjećaju neugodno jedan pokraj drugoga.
Prekrivanje očiju vrlo je snažan pokazatelj potištenosti, nevjerice ili neslaganja.
Dodirivanje i/ili glađenje vrata jedan je od najvažnijih i najčešćih oblika umirujućeg ponašanja koje nam služi u stresnim situacijama. Osoba se osjeća uznemireno, ugroženo, nelagodno, nesigurno ili preplašeno. Igranje ogrlicom također često služi toj svrsi. Trljanje čela često znači da se osoba bori s nečime, odnosno da je lagano ili prilično uznemirena. Do dodirivanja vrata straga dolazi kad osoba osjeća emocionalnu neugodu, sumnju ili nesigurnost. Dodirivanje obraza ili lica način je umirivanja kad je čovjek nervozan, razdražen ili zabrinut. Muškarci namještaju kravatu kako bi se lakše nosili s nesigurnostima i neugodom. Čak i kratko dodirivanje vrata poslužit će za ublažavanje tjeskobe ili uznemirenosti. Prekomjerno zijevanje često nije rezultat nedostatka sna, nego je riječ o stresu koje zatim uzrokuje zijevanje. Kad su nervozni ili pod stresom, ljudi će 'čistiti' svoje dlanove o noge kako bi se umirili. To je vrlo točan pokazatelj neugode ili uznemirenosti, a često prolazi nezapaženo jer se odvija pod stolom.
Neokorteks je dio mozga zadužen za razmišljanje. Limbički dio mozga djeluje više automatski. Limbički je dio mozga naiskreniji, tj. odgovoran za stvaranje najvažnijih neverbalnih signala s pomoću kojih određujemo istinske misli i osjećaje.
Zašto su stopala i noge tako precizan pokazatelj naših emocija? Milijunima godina, dugo prije nego što su ljudi počeli govoriti, naše noge i stopala trenutačno su reagirali na prijetnje iz okoline, i to bez potrebe za svjesnom mišlju.
Skloni smo okretati se prema stvarima koje nam se sviđaju ili su nam ugodne, a to se odnosi i na osobe s kojima komuniciramo.
Kad je tijekom razgovora jedno stopalo okrenuto u stranu, to znači da osoba treba otići točno u tom smjeru. To je znak koji otkriva namjeru. Držanje za koljena i prenošenje težine na stopala znak je koji otkriva namjeru osobe da ustane i ode. Kad su prsti usmjereni gore kao na ovoj fotografiji, obično je to znak da je osoba dobra raspoloženja, ili misli ili govori nešto pozitivno. Stavom sa stopalima u raskoraku zauzimate dominantni stav tipa 'ja sam glavni'. Obično prekrižimo noge kad se osjećamo ugodno. Iznenadna prisutnost nekoga tko nam se ne sviđa uzrokovat će spuštanje obaju stopala na pod. Kad dvoje ljudi razgovara i oboma su prekrižene noge, to je znak da im je zajedno vrlo ugodno. Iznenadno prepletanje nogu oko stopala može biti znak nelagode ili nesigurnosti. Kad se ljudi osjećaju ugodno, teže raspetljavanju gležnjeva. Iznenadno isprepletavanje gležnjeva oko nogu stolice dio je reakcije smrzavanja i znakovito je za stanje neugode, tjeskobe i zabrinutosti.
Iznenadno križanje ruku na prsima tijekom razgovora može biti znak nelagode. Podizanje ramena prema ušima uzrokuje 'efekt kornjače'. Poruka su slabost, nesigurnost i negativni osjećaji. Sjetite se poraženih sportaša koji odlaze u svlačionicu. Kad par šeže zajedno i ruke jednoga od njih su iza leđa, to znači susprezanje. Taj inače 'kraljevski stav' nam govori 'ne prilazi mi'. Podbočene ruke na bokovima snažan su način pokazivanja teriotrijalne nadmoći.
Streličarski položaj ruku, s vrhovima prstiju koji se dodiruju, jedan je od najsnažnijih pokazatelja samopouzdanja koji posjedujemo. Kad nam je samopouzdanje uzdrmano ili nas muče sumnje, naše ruke u obliku strijele mogu se ispreplesti u molitveni položaj. Tijekom sastanaka često viđam žene koje ruke drže u streličarskom položaju ispod stola ili vrlo nisko, potkopavajući time samouvjerenost koju doista posjeduju.
Palčevi prema gore obično su dobar pokazatelj pozitivnih osjećaja. Palčevi iznenada mogu nestati u čaci, tada osoba govori manje naglašene riječi ili su emocije postale negativne. Palčevi u džepovima otkrivaju nizak društveni položaj i nisku razinu samopouzdanja. Ljudi na vlasti bi trebali izbjegavati ovaj položaj ruku jer odašilje krivu poruku. Tjeskobu ili nervozu često umirujemo trljanjem dlanova prstima ili trljanjem dlana jedan o drugi. Kad se prsti isprepletu i trlja ih se gore – dolje jedne o druge, mozak traži više kontakta ruku kako bi umirio ozbiljnije nemire ili tjeskobe.
Mikrogesta je vrlo kratak neverbalni znak do kojeg dolazi kad se osoba trudi potisnuti normalan odgovor na negativan podražaj.
Nagnuta glava moćno govori: Ugodno mi je, otvoren sam, prijateljski raspoložen. To je vrlo teško napraviti u blizini ljudi koji nam se ne sviđaju.
Primijetite da je osoba obično zadovoljna kad su joj usne pune. Kada dođe do stresa usne počinju nestajati i stiskati se. Stisnute usne odraz su stresa ili nelagode, a može doći i do stupnja kad potpuno nestanu. Kad usne nestanu, a njihovi se kutovi okrenu dolje, razina emocija i samopouzdanja niska je, a visoka je razina stresa, nelagode i zabrinutosti. Kad smo zadovoljni, oči su nam opuštene i ne pokazuju napetost. Kad se obrve lagano podignu siguran je znak pozitivnih osjećaja. Oči žarulje možemo vidjeti kad smo inenađeni što nekoga vidimo ili smo preplavljeni pozitivnim osjećajima koje jednostavno ne možemo suspregnuti. Kad usnice nestanu, obično stres ili nelagoda upravljaju ovim pokretom.
Slučajni milijarderi
Ben Mezrich
Izdavač: Znanje
Čimje to izrekao,Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. Popularnost sene postiže programiranjem. Postaješ popularan, a možda i ševiš,zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama.
Apsolutna tišina, trenutak zamrznut u vremenu, odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. Apsolutna tišina, a zatimnajnježnija buka koja posoji, zbuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode, provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti.
Harvard Connection je bio nešto što bi studentistvarno i koristili prije vikenda, što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. Otuširaš se, obriješ, obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe.
Samo sjedište Sveučilišta Harvard. Gluho je doba noći. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. Klinac koji se možda želi uključiti. A možda i klinac koji se samo želi dokazati, pokazati svima da je pametniji od bilo koga.
Kasnije će novinarima reći da tada i nijemnogo brinuo o Facemashu, nego ga je doživljavao kaoneriješen matematički problem, zadaću koju treba dovršiti.
Činjenica da je toliko ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta.
Dakle, pitao se Mark, ako su se ljudihtjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje, ne bili mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku stranicu prijatelja s njihovim slikama, profilima, bilo kojimsadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati.
Naravno, Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača kojasu mislila da su gospodari svijeta. Možda su bili glavni u društvenom svijetu, ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj.
Nakon oštre i javne borbe protiv Googlea, Michrosoft je u listopadu 2007 kupio 1,6% dionica tvrke za 240 milijuna dolara. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice, Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi, odnosno strostruko više nego što mu je godišnji prihod od 150 milijuna dolara. Od tada se Facebook ponešto ispuhao, kao i cjelokupno gospodarstvo, ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. Kolika god mu bila prava vrijednost, njegov zapanjujući rast ne jenjava. Do kraja 2009 godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna, a prema tadašnjim izvješćima – svakog tjedna je pristizalo i novih pet milijuna. Društvena revolucija nije usporena ni nekim, u javnosti pretjerano eksplatiranim pogreškama, poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecajnijih giganata internetskog svijeta. Iako se ne može utvrtditi koliko je Mark Zuckerberg danas 'težak', sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga, ne bez razloga, najmlađim milijiarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom.
Psihologija burze
Andre Kostolany
Izdavač: Masmedia
Mašta je važnija od znanja. A.Einstein
Za Kostolanyja nije dovoljno poznavati sve podatke na burzi. Motor špekulacije i pretpostavka uspjeha je mašta. Stoga prezire špekulante sustava i burzovna računala, jer njima nedostaje mašta. Tiječ je zapravo o tome da je upravo ljudska dimenzija, ljudski čimbenik, često pokretač burzovnih kretanja, često i posve pretjerano.
Najslabija dionica na svim burzama svijeta danas je dionica Logika d.d. jer njezini tečajevi uopće ne slijede trend. Oni osciliraju gore-dolje i održavaju reakcije 100.000 histeričnih burzovnih profesionalaca i poluprofesionalaca čije se mišljenje često mijenja iz minute u minutu.
Imam prijatelje koji se kada imaju sto maraka u džepu osjećaju poput milijunaša. Drugima je pak novac poput morske vode, što je više piju, bivaju žedniji. Schopenhauer
Nedavno mi je pisao jedan mladi čovjek. Želio je znati kako može doći na burzu jer bi želio zaraditi novac na brzinu, kako bi onda što je prije moguće mogao otići u mirovinu. Upravo je imao 18 godina! I pitao me zašto se, ako sam financijski neovisan, još mrcvarim s tim, držim predavanja i pišem knjige. Zašto se radije ne sunčam negdje na jugu, na nekom otoku? Postavio sam mu protupitanje Jeste li već isprobali? Kada je zanijekao, odgovorio sam: Ja jesam.
Već sedamdeset godina živim u zoološkom vrt najrazličitijih ljudskih vrsta.
Sve su te teorije čisto zaglupljivanje publike i dobre su samo za brokere, jer oni moraju nešto ponuditi svojim kupcima.
Njihove se pretpostavke gotovo nikada ne ostvare, bez obzira na to što svoje mišljenje mijenjaju svaki dan. Uzaludno surađuju s mnoštvom analitičara. Ti analitičari ne vrijede ni pišljiva boba. Što su analitičari više znanstvenici, to su njihove posljedice dramatičnije. Paž Oscar u Verdijevu Maskenbalu pjeva: Oscar zna, ali neće reći. Brokeri hoće reći, ali ne znaju.
I ja pogledam grafikone, jer već je Konfucije rekao: Ispričaj mi prošlost, a ja ću prepoznati budućnost!
Cijela burza ovisi samo o tome ima li više dionica od idiota, ili više idiota od dionica.
Priče mudrosnice
Vesna Krmpotić
Izdavač: VBZ
Postani jezero
Jedan je stari učitelj imao učenika koji je imao navadu žaliti se na sve i sva – ako ne na ovo, a onda na ono. Jednoga dana učitelju dojadi to žaljakanje na sudbinu i poredak stvari. On pošalje učenika po sol, naumivši mu na opipljiv način objasniti pogrešku njegova stava.
Uzmi sad pregršt soli i spusti je u čašu s vodom, reče guru.
Učenik tako učini.
Pij, naredi učitelj.
Učenik malo otpije i ispljune.
Kakvog je okusa?
Preslano je, reče učenik.
Guru mu tada naredi da uzme istu takvu pregršt soli i da ju baci u jezero. Učenik tako učini.
Zahvati sad od jezerske vode i pij, naredi učitelj.
Učenik zahvati čašom od jezerske vode i otpije.
Kakvog je okusa?
Svježega.
Osjećaš li sol.
Ne.
Guru tada uzme ruku mladića pa mu reče:
Bol života nalik je na čistu sol; ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje točno uvijek ista. Međutim, okus slanosti i gorčine ovisi o posudi iz koje piješ svoju bol. Sve što možeš učiniti jest da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero.
Preuzimanje i spajanje poduzeća
David Harding & Sam Rovit
Izdavač: Masmedia
Kako bi trebalo birati svoje mete? Koji bi posao trebalo zaključiti? Gdje treba započeti s integracijom? Što bi trebalo napraviti kada i ako posao negdje zapne?
Fuzije će otići prije krivim nego pravim putem, ali fuzije su prijeko ptrebne. Kako onda direktor koji mora gledati unaprijed usklađuje malu vjerojatnost da će posao uspjeti s potrebom ugradnje akvizicija u strategiju razvoja društva?
Direktori koji prihvate takve postupke i taktiku imaju više izgleda za uspjeh. Sustavno donose bolje poslovne odluke, sve ispituju i uče u hodu. Tako produbljuju vlastitu stručnost u stvaranju psolova i stvaraju djelotvoran krug. Znači, uspjeh stvara uspjeh.
Uspješna fuzija je ona koja ostvaruje 10% izvanrednog prinosa ili više.
5 je razloga kako jednom društvu može poslužiti stvaranje posla:
1. Kao instrument za smanjenje industrijskih kapaciteta
2. Kao instrument za ovjedinjavanje rascjepkane industrije
3. Kao sredstvo stjecanja proizvoda i proširenja na tržištu
4. Kao sredstvo ulaganja u istraživanje i razvoj
5. Kao instrument za izgradnju nove industrije
Najvažniji je proces biranja vaših meta. Ako idete utvrditi što želite kupiti, najprij emorate razumjeti vlastito poduzeće: biranje vaših meta je čvrsto vezano za pojačavanje osnovne djelatnosti vašeg poduzeća.
U industriji potrošačkih proizvoda pronašli smo direktnu vezu između snage brenda i sposobnosti cjelokupne zarade jednog društva. Snaga branda ne proizlazi uvijek iz tržišnog udjela. Umjesto toga, najunosniji brandovi crpe svoju snagu iz sposobnosti nadziranja najviše cijene svojih marki. Brandovi imaju snagu ako mi kao potrošači želimo pratiti više za brand proizvod, čak i ako trgovac stavlja jeftiniju varijantu ispred nas.
Nakon analize klijentele ciljanog društva, istražuje se mogućnost kako ostvariti diferencijaciju i preduhitriti poteze konkurenta. Koliki je relativni tržišni udio konkurenta, koliki su njegovi prihodi i koliki je njegov profit po geofrafiji, proizvodu i segmentu.da li pojedini konkurent stvara profit impliciran njegovim relativnim tržišnim udjelom? Pokazuje li meta radne rezultate ispod očekivanja? A njezini konkurenti? Je li posao točno definiran?
Analiziramo strateški položaj cijene ciljanog društva spram njegovih konkurenata i određujemo mogućnosti za umanjivanje cijene.
Uočavamo posebne vještine ili tehnologije koje poduzeće posjeduje, koje se preklapaju s glavnim sposobnostima poslovnih jedinica, i kreiraju specifičnu, prepoznatljivu vrijednost za klijete.koje će investiranje u tehnologiju ili ljude dati prednost jednom ili drugom završetku?
Zapamtite da ne kupujete samo profit i gubitak te bilancu. Kupujete ljudski napor sa svim snagama i pogreškama koje idu s njim. Morate biti u poziciji procjeniti nematerijalna sredstva organizacije, kao što su stručnost menadžera i urođena sposobnost dovršavanja posla ili još bolje, kako oni reagiraju na vaš dril u svrhu poboljšavanja njihove izvedbe.
Makrobiotika
Michio Kushi
Izdavač: Planetopija
Svemir nije statičan, on se neprekidno mijenja – stalno se transformira, vječno se stvara od početka bez začetka do završetka bez kraja.
Sedam načela beskrajnog svemira su: sve je nastalo iz jednog beskraja, sve se mijenja, sve suprotnosti se nadopunjuju, ne postoji ništa istovjetno, sve što ima lice /vidljivu stranu/ ima i naličje /nevidljivu stranu/, što je veće lice veće je i naličje, sve što ima početak ima i kraj.
Omjeri yina i yanga stalno se mijenjaju, te prelaze jedan u drugi. Zbog kontrahirajuće energije pojavni oblici postaju manji i tvrđi, te jača yang pritisak. Unutarnje kretanje se ubrzava i pri tome se stvara toplina. Kad se stvori toplina dolazi do ekspanzije. Ova energija stvara veće, mekše i sporije, više yin oblike. Tada dolazi do hlađenja i kontrakcije i ciklus ponovno započinje. Stoga se sve na kraju pretvara u svoju suprotnost. Vruće ljeto prelazi u hladnu zimu, mladost prelazi u starost, aktivnost se pretvara u odmaranje, planina postaje dolina, kopno postaje more, dan prelazi u noć, mržnja se mijenja u ljubav, bogati i moćni propadaju, dok siromašni i podčinjeni napreduju, civilizacije se uzdižu i propadaju, biološke vrste dolaze i odlaze, život postaje smrt i rađa se novi život, materija prelazi u energiju, prostor se mijenja u vrijeme, galaksije se pojavljuju i nestaju.
Neka ti hrana bude lijek, a lijek tvoja hrana. Hipokrat
Kroz stalno traganje za univerzalnom istinom, značenjem života, te podrijetlom i sudbinom stvaranja napokon dosežemo univerzalnu svijest koju možemo nazvati Vrhunskim rasuđivanjem. Na ovoj razini razumijevamo Poredak univerzuma te postizanje univerzalne ljubavi i potpune slobode. Življenje na ovoj razini u raznim je tradicijama opisano kao dosezanje satoriija, postizanje nirvane ili ulazak u Kraljevstvo nebesko.
Svaka sljedeća orbita spirale povijesti dugačka je pribiližno trećinu prethodne orbite. To znači da se svako razdoblje mijenja tri puta brže od prethodnog. Danas je život tri puta brži nego život generacije prije nas, devet puta je brži nego prije stotinu godina, a dvadeset sedam puta je brži nego u srednjem vijeku.
Čovjekova građa proizvod je i odraz ovog nebeskog i zemaljskog okoliša. Naši tjelesni sustavi, organi i funkcije održavaju kretanja skupina sazviježđa, galaksija i planeta, te im odgovaraju. Cijelo je tijelo replika univerzuma. Planine, vodopadi, šume i polja imaju svoje dvojnike u našem fizičkom izgledu. Galaksije se, na primjer, održavaju u ljudskom mozgu, pa svaka kondenzirana stanica predstavlja galaksiju. Osim toga, svaka stanica ili organ predstavlja cijelo tijelo. Svaki i najmanji dio nosi u sebi cjelinu. Bez utjecaja nebeskih sila ljudski život ne bi postojao, kao što bez njihovog utjecaja ljudsko tijelo ne bi imalo svoj sadašnji oblik.
Kad govorimo o ljudskim bićima, možemo reći da energija neba najvećim dijelom u nas ulazi odozgo i to kroz središte spirale kose na vrhu potiljka, te se spušta prema dolje kad promatramo čovjeka koji stoji. Energija zemlje u čovjeka ulazi odozdo kroz spolne organe i kreće se prema gore. Obje sile prolaze kroz unutrašnjost našeg tijela gdje stvaraju kanal elektromagnetske energije, koji možemo nazvati energeskim ili duhovnim kanalom. Uz dvije navedene ulazne točke, postoji još pet glavnih točki energetskog kanala koje nastaju susretanjem ovih dviju sila, što čini ukupno sedam točaka aktivirane prirodne elektromagnetske energije u tijelu. U staroj Inidiji ova su se energetska središta nazivala čakrama, a ona uključuju:
1. Područje na vrhu glave gdje energija neba ulazi kroz spiralu kose. Ovo energesko središte rukovodi višom sviješću.
2. Najdublje područje u mozgu, srednji mozak, odakle se elektromagnetski naboj prenosi milijunima moždanih stanica. Kad je mozak pod naponom, njegove stanice sposobne su primati elektromagnetske valove, pretvarati ih u slike i prenositi ih. Ovaj proces sličan je onome u radiju, televiziji, računalu i drugim suvremenim elektroničkim napravama koje primaju ili odašilju umjetne elektromagnetske valove i slike. Ovo energetsko središte rukovodi intuicijom i logičkim razmišljanjem.
3. Područje grla koje napaja i aktivira proizvodnju sline, vibriranje jezičca na stražnjoj strani grla i korijen jezika, aktivnost tiroidne i paratiroidne žlijezde, te ritmičko izmjenjivanje udisaja i izdisaja. Ovo energetsko središte rukovodi govorom i disanjem.
4. Područje srca u kojem se stvaraju srčani mišići, odvija ritmičko kretanje srca i nesmateni rad cijelog cirkulatornog sustava. Energije neba i zemlje ovdje su u najvidljivijom ravnoteži. Ovo energetsko središte rukovodi sudbinom pojedinca, a naročito ljubavlju i emotivnim razvitkom.
5. Područje želuca odakle se napon prenosi središnjim organima – jetrima, slezeni, gušterači i bubrezima – koje ujedno kontrolira i usmjerava njihove ritmičke aktivnosti. Ovo energetsko središte rukovodi hrabrošću, suosjećanjem, strpljenjem i drugim oblicima volje i ustrajnosti.
6. Središte crijeva, smješteno ispod pupka. Iz ovog područja, na Dalekom istoku tradicionalno znanog kao tanden ili hara, elektromagnetski naboj prenosi se u sve dijelove tankog i debelog crijeva, mjehura i spolnih organa rukovodeći nesmetanim ritmičkim procesima probave, razlaganja i apsorpcije hrane, vode i energije. Ovo energetsko središte održava tjelesnu ravnotežu i vitalnost.
7. Područje spolnih organa koje kod muškaraca napaja testise, a kod žena jajnike, te ostale reproduktivne organe i sustav izlučivanja. Ovo energetsko središte rukovodi reprodukcijom i regeneracijom.
Naše fizičko tijelo hrani se nevidljivom negizičkom energijom koja dolazi iz neba i zemlje, a čini naboj stvara život. Susret ovih dviju sila u grudnom košu dovodi do kucanja srca. Žlijezde smještene uz energetski kanal izlučuju hormone oprečne kakvoće, neke više nabijene energijom neba, a druge energijom zemlje. Susretanje ovih sila dovodi, između ostalog, i do disanja. Izdisaj je više kontrahirajuče li yang prirode, dok je udisaj više ekspanzivne ili yin prirode. Naše tijelo zapravo je duhovno. Kozmička ili duhovna sila neprestano hrani našu svijest te organe, žlijezde, aktivnosti, tkiva i bilijune stanica koje sačinjavaju našu fizičku građu.
Pravi izvor našeg života kao ljudskih bića dolazi iz kozmosa. Zato je točnije reći kako zapravo visimo s neba, nego da stojimo na zemlji. Glava nam je korijen iz kojeg razvijamo svoju svijest, ostvarujemo svoj životni san i pripremamo se za povratak u sljedeći svijet.
Funkcija energetskih središta mijenja se ovisno o količini i kakvoći unesene hrane i pića te brzini i frekvenciji disanja. Prema tome, da bismo promijenili svoju svijest i postigli fizičku usklađenost, važno je održati jaku i zdravu krv. Kakvoća krvi najviše ovisi o svakodnevnoj prehrani, iako je važan i utjecaj disanja i svijesti. Energetski kanal možemo blokirati prejedanjem, unošenjem nepravilnog omjera hrane i konzumiranjem nekvalitne hrane. Stagnacija može nastati i zbog nečistog zraka, nesređenog i kaotičnog fizičkog okoliša, mentalnih ili emotivnih poremećaja ili drugih oblika neravnoteže- hrana nas kroz krv opsrbljuje duhovnom energijom. Hranjivost koju dobivamo iz hrane najviše ovisi o njenom kiju, ili kakvoći prirodnih elektromagnetskih vibracija, a ne o fizičkim odlikama kao što su količina kalorija, bjelančevina, vitamina ili drugih hranjivih sastojaka.
Hraniti se primitivnijim oblicima života i postati hranom za razvijena bića prirodni su biološki procesi. Dok se velikom brzinom pretvaraju jedni u druge, u životima bezbrojnih životinjskih i biljnih vrsta svakim danom ponavlja se cijeli tijek evolucije koji je otpočeo prije više od 3 milijarde godina. Složenost života i svijest neprestano se mijenjaju, od protozoe do visoko razvijenih oblika, od jednostaničnih organizama do čovjeka.
Kroz ovaj proces protozoe se pretvaraju u ribe, ribe u galebove, ptice u sisavce, a sisavci u ljude. Suprotno tome, ukoliko niža vrsta proždire razvijeniju, započinje proces degeneracije ili antievolucije. Kada se čovjekom hrane drugi sisavci ili komarci ili bakterije i virusi, prirodni poredak se izokreće što dovodi do biološke degeneracije.
Jedemo li raznovrsniju hranu, obično imamo uspješniji biološki razvoj, dok manje raznovrsna ishrana stvara i manju genetsku raznolikost te usporava društvenu evoluciju. Isto tako se društva s rafiniranijim načinima kuhanja kulturno više razvijaju, dok društva s primitivnijim načinima kuhanja ostaju slabije razvijena. Kako su ljudi kroz povijest savladavali naprednije načine odabira, pripremanja i kuhanja hrane, stvarali su naprednije kulture i civilizavije. Vidimo li način kuhanja u jednom domaćinstvu, možemo saznati i način razmišljanja članova obitelji. Upoznamo li najčešći način kuhanja u nekoj zemlji ili etničkoj skupini, dobivamo uvid i u njihovo mentalno i psihološko usmjerenje.
Količina zraka koji udišemo proporcionalna je kakvoći i količini hrane koju smo konzumirali. Što više jedemo, više i dišemo i obrnuto, što manje jedemo, manje dišemo. Unosimo li u organizam više životinjske hrane, udišemo više zraka i disanje nam postaje teško i neskladno, dok s unosom veće količine hrane biljne kakvoće naše disanje postaje skladnije.
S promjenom krvi, mijenjaju se odlike stanica, organa i tkiva u cijelom tijelu, uključujući mozak i živčani sustav. Ove promjene automatski mijenjaju fizičke i psihološke aktivnost, te utječu na naše ponašanje, način izražavanja, misli i osjećaje. Naše fizičko kretanje i navike, osjetilna percepcija, emotivne reakcije, intelektualne predodžbe, društvena svijest i filozofski pogled na život svakodnevno se mijenjaju uslijed promjena u kakvoći hrane koju jedemo.
Poput slabijeg televizijskog prijemnika koji ne može primati niz vibracija iz neke udaljene postaje te ih pretvoriti u slike i zvukove, ni mi – zbog tećke i ustajale krvi uslijed svakodnevne hrane – ne možemo primiti i odgovarati na valove i vibracije koji dolaze iz manje ili veće udaljenosti. Ukoliko nam je svijest ponekad zamagljena, uzrok može biti promjena vibracija u našem okolišu, no utjecajniji će uzrok biti unošenje određene hrane. Ovaj proces lakše ćemo razumjeti kad vidimo kako različite osobe u istim okolnostima različito reagiraju – jedna je nervozna, dok druga ima normalne reakcije. Naše psihološke reakcije i njihova odstupanja velikim su dijelom ishod naše svakodnevne prehrane.
Kakvoća majčine ishrane velikim dijelom određuje fizičku, mentalnu i duhovnu građu djeteta. Kvaliteta i količina hrane koju ona svakodnevno unosi u organizam prenosi se u embrio putem krvi i posteljice, a svako obrok koji pojede u trudnoći predstavlja oko 3 milijuna godina evolucijskog razvitka. Iako DNK u kromosomima zajedno s RNK nosi brojne nasljedne čimbenike (koji predstavljaju način ishrane predaka u prošlosti), za ujednačen bebin razvoj presudna je uravnoteženost majčine prehrane. Građa koja se razvija tijekom embrionalnog razdoblja temelj je za cijeli život, od rođenja do smrti.
Ukoliko je majka u vrijeme začeća i u trudnoći smirena, vodi umjereno aktivan život, ispravno se hrani i usklađena je sa svojom okolinom, i porod će proteći lako i brzo, obično će biti prirodan – bez potrebe za lijekovima, kemikalijama ili bilo kakvim umjetnim intervencijama. Beba koja je lako rođena prirodnim porodom, posjeduje prirođeni potencijal za zdrav i aktivan fizički i mentalni razvoj. Ako majka, pa k, bebu u svojoj utrobi hrani neodgovarajućom količinom hrane loše kvalitete, bebin život obično će započeti patnjom. Čak i bez vidljive razlike u njenom obliku i funkcijama, bebin potencijal za razvijanje fizičkih, mentalnih i društvenih sposobnosti moće biti oslabljen, ne samo pri rođenju i u djetinjstvu, nego za cijeli život. Brojne bolesti koje se pripisuju nasljedstvu ili fizički i mentalni poremećaji koje dijete može iskusiti prije odrasle dobi mogu imati uzrok u majčinoj neispravnoj prehrani ili lošim mislima, te neprirodnom načinu života oba roditelja.
Tijekom trudnoće osobito je važno:
• Izbjegavati svađe i sukobe između roditelja, kao i ostalih članova obitelji
• Neposredno uz kožu nositi jednostavnu i urednu odjeću, po mogućnost biljne kakvoće kao što je pamuk, te je održavati čistom
• Držati domaćinstvo u redu i održavati čistoću i red u cijeloj kući, počevši od kuhinje
• Izbjegavati aktivnosti i iskustva koja mogu izazvati nepotrebno uzbuđenje, između ostalog nasilne scene i slike, te glasnu i uznemirujuću glazbu i zvukove
• Sve do poroda voditi aktivan svakodnevni život, radeći u kući ili na poslu
Rođenje odgovara razdoblju biološke evolucije od prije 400 milijuna godina, kad se kopno izdiglo iz mora, a život se iz vode preselio u zrak. Ovaj događaj iz Zemljine povijesti bio je popraćen velikim potresima i poplavama. Slično tome, beba u porodu prelazi iz vode na zrak što je praćeno otjecanjem vode. Novorođenče se brzo prilagođava novom okolišu potpomognuto grčenjem maternice kontrahira svoje fizičko tijelo dok prolazi kroz uski porođajni kanal. Kroz bebin plač otpušta se višak plina, a s nekoliko dana posta nakon rođenja (prvo majčino mlijeko je svojevrstan post) završava proces kontrahiranja. U razdoblju nakon poroda ponavlja se proces biološke evolucije na Zemlji. Beba prolazi kroz faze pokretanja, putanja i napola uspravnog položaja koje odgovaraju razvoju vodozemca, reptila, sisavca i majmuna. Iz tih zgrčenih položaja beba se postupno uspravlja. Kad je sposobno stajati i kad mu narastu mliječni zubi, malo dijete je završio cijeli proces biološke evolucije u vodi i na kopnu u psoljednje 3,2 milijarde godina.
Pri odabiru dodatne životinjske hrane prednost dajemo starijim vrstama. Tako radije preporučujemo ribu i morske plodove nego piletinu i puretinu, a piletinu i puretinu prije govedine i svinjetine. Hranite li se redovito životinjskom hranom, bolje je jesti životinje koje žive u vodi nego na kopnu, osobito ne sisavce koji su na bliže evolucijskom razvitku.
Razdoblje razvoja života u vodi trajalo je približno 2,8 milijarde godina, dok je evolucija na kopnu trajala približno 0,4 milijarde godina, što ih dovodi u spiralni omjer 7:1. Budući da su ljduska bića najnovija vrsta koja se razvila na kopnu, sastav naše hrane trebao bi biti obrnut – otprilike 7 dijelova kopnene hrane i jedan dio morske. Jedemo li životinjsku hranu, prednost dajemo ribi i morskim plodovima, a odnos biljne i životinjske hrane trebao bi biti 7:1.
Meso i druga prirodno prerađena hrana životinjske kakvoće dio su tradicionalne prehrane hladnijih i polarnih predjela, no njihovo redovito konzumiranje u umjerenim i tropskim podnebljima moće imati štetne posljedice za ljudsko zdravlje. Meso se počinje raspadati čim je ćivotinja ubijena, što se ne može izbjeći čak ni tradicionalnim načinima čuvanja soljenjem ili pak modernijim zamrzavanjem. Meso se teže probavlja od biljne hrane i nastavlja truliti u probavnom traktu. Za asporpciju mesa potrebna su 4-4,5 sata za razliku od 2-2,5 sata potrebnih za žitarice i povrće. Truljenje proizvodi toksine i amine koji se nakupljaju u jetri, bubrezima i debelom crijevu, uništavajući bakterijske kulture, naročito one koje sintetiziraju vitamine B kompleksa i izazivaju degeneraciju resica tankog crijeva kroz koje se hrana apsorbira u krv. Zasićene masne kiseline iz mesa i mesnih proizvoda nakupljaju se u i oko vitalnih organa i krvih žila što često dovodi do stvaranja cista i tumora i otvrdnjivanja arterija. Zasićene masti također podižu i količinu kolesterola u krvi, pa na taj način pridonose stvaranju arterioskleroznog plaka.
Zbog konzumiranja mesa, peradi, jaja i druge hrane životinjskog porijekla, tijelu je potrebno više kisika u krvotoku. Disanje se ubrzava, pa je teško zadržati smirenost uma. Razmišljanje postaje zaokupljeno sumnjom, potrebnom za samoobranom, postaje kruto, ponekad i agresivno. Ishod je često vrlo suženi, analitički stav.
Mliječna hrana, koja često prati konzumiranje mesa, ima umirujući, stabilizirajući utjecaj na probavni i životinjski sustav uznemiren crvenim mesom, ali i ona sama ili u kombinaciji s drugim čimbenicima, može dovesti do bolesti.
Kazein, bjelančevina iz sira, mlijeka, vrhnja, maslaca i drugih mliječnih proizvoda, teško se asimilira te se nakuplja u neprobavljenom stanju u gornjem dijelu crijeva. Tamo truli, proizvodi toksine, stvara sluz i oslabljuje želudac, crijeva, gušteraču i žuč. Nemogućnost probavljanja mlijeka i mliječnih proizvoda poznatu kao netolerancija laktoze, nalazimo kod oko 50-90% svjetske populacije s izuzetkom skupina podrijetlom iz Skandinavije i nekih drugih dijelova Europe.
Mliječna hrana utječe na sve organe i tjelesne sustave, ali zato što je proizvod mliječnih žlijezda, najviše utječe na žlijezde i s njima povezane strukture, naročito reproduktivne organe. Najčešće stradavaju grudi, maternica, jajnici, prostata, tiroidna žlijezda, nosna šupljina, hipofiza, pužnica i područje oko središnjeg dijela mozga. Naprije se kao štetna posljedica javlja nakupljanje sluzi i masnoća, a zatim se stvaraju ciste, tumori i na kraju rak. Mnogi ljudi koji jedu mliječnu hranu imaju nakupine sluzi u nosnoj šupljini i srednjem uhu, što dovodi do alergija i slbljenja sluha. Masne nakupine dovode do stvaranja kamenca u bubrezima i žuči. Stvaranje cisti, tumora i naposljetku raka na dojkama odvija se na sličan način. Učestali su problemi izazvani mliječnim proizvodima, uz druge čimbenike: vaginalni iscjedak, ciste na jajnicima, fibroza, rak maternice i jajnika, te masne cistične nakupine na prostati. Neplodnost je, uz mnoge druge bolesti reproduktivnih organa, također povezana s konzumiranjem mliječne hrane. Nakupine masti i sluzi u plućnim alveolama izazivaju otežano disanje. Zajedno s duhanom, mliječna hrana zadržava katran i druge sastojke duhanskog dima u plućima, što često dovodi do raka pluća.
Suvremena medicinska istraživanja počela su povezivati korištenje mlijeka i mliječnih proizvoda s velkim brojem bolesti, među kojima su grčevi i proljev, razni oblici alergija, pomanjkanje ćeljeza u krvi kod dojenčadi i djece, nasilno i nedruštveno ponašanje, arterioskleroza i srčani napadi, artritis te nekoliko oblika raka. Budući da je za prenošenje hemoglobina u stanice obložene naslagama sluzi potrebno više kisika, konzumiranje mliječne hrane pridonosi neujednačenom razmišljanju, usporenim reakcijama i emotivnoj ovisnosti.
Majčino mlijeko savršena je hrana za malu djecu. Glavni hranjivi sastojci zbog kojih se obično pije kravlje mlijeko i jedu mliječni proizvodi – kalcij i željezo - nalaze se u razmjerno večim količinama u povrću. Bijela riba i sporiji ljuskari manje su masni od plave i brže ribe.
Jednosložni i dvosložni šećeri brzo ulaze u organizam i čine krv pretjerano kiselom. Kako bi se ispravilo ovo krajnje yin stanje, gušterača luči yang hormon inzulin, koji pomaže otklanjanju viška šećera i njegovom ulasku u tjelesne stanice. Ovaj proces stvara pravu eksploziju energije, pri čemu dolazi do oksidacije glukoze (krajnji proizvod pri probavljanju šećera) i izlučivanja otpadnih tvari – ugljičnog dioksida i vode. Jedna od posljedica koju izaziva višegodišnja ekstremna prehrana je dijabetes, bolest koja se događa kada gušterača ne uspijeva proizvesti dovoljno inzulina za neutraliziranje viška šećera i krvi.
Ništa nije tako snažno kao nježnost, a ništa pak tako nježno kao stvarna snaga. Sv.Franjo
Osim osjetilnim putem, hranu primamo i kroz valove i zračenja u našoj okolini. Oni uključuju fizički bliske impulse i vibracije, poput energije žita koje sazrijeva u polju, do udaljenih utjecaja kozmičkih zraka i galaktičkih valova koji dolaze iz udaljenosti od više stotina milijardi svjetlosnih godina. Ove vibracije prodiru u nas kroz površinu tijela, a neke od njih zatim pretvaramo u elektromagnetske valove koj prolaze korz energetski kanal i sustav meridijana. Vibracije napajaju naše tjelesne organe, žlijezde i milijune stanica te se, zahvaljujući tom naboju, možemo kretati, probavljati hranu, disati, misliti i djelovati.
Kao vrsta, jedemo vidljivu hranu – minerale, vodu, povrće, životinje i zrak – i onu nevidljivu – vibracije, valove, zračenje i razne zrake. Prvu vrstu hrane možemo nazvati fizičkom, a drugu duhovnom hranom. Fizičku hranu primamo prvenstveno kroz probavni i respiratorni sustav na prednjoj strani ili površini tijela, dok duhovnu hranu primamo prvenstveno kroz živčani sustav i mrežu meridijana na stražnjoj strani ili duboko u unutrašnjosti tijela. Fizičku hranu jedemo povremeno, dok duhovnu jedemo neprestano. Fizičku hranu uzimamo u ograničenoj, a duhovnu u neograničenoj količini.
Između fizičke i duhovne, odnosno materijalne i nematerijalne hrane, postoji antagonistički i komplementarni odnos koji se odnosi na kakavoću i količinu. Kao prvo, ako jedemo više materijalne hrane, istodobno jedemo manje nematerijalne. Jedemo li manje materijalne, onda jedemo više duhovne hrane. Kao drugo, ako jedemo više materijalne hrane životinjske kakvoće, primamo više dugih, a manje kratkih valova iz naše okoline. Konzumiranje hrane životinjskog podrijetla dovodi do ograničavanja naše percepcije na neposrednu okolinu i onemogućuje našu svjesnost i osjetljivost na neograničeno područje vremena i prostora. Kao treće, jedemo li više materijalne hrane biljne kakvoće, primamo više kratkih, a manje dugih valova. Konzumiranje hrane biljnog porijekla dovodi do širenja našeg mentalnog i duhovnog vidokruga i do smanjenja interesa za sitna pitanja relativnog svijeta.
Nadzirući svoju svakodnevnu hranu, možemo promijeniti i odrediti kakvoću mentalne i duhovne svijesti koju razvijamo.
Uključimo li u prehranu više životinjske hrane nego što nam je doista potrebno, na mentalnoj ćemo razini postati sebičniji i nasilniji prema vanjskom svijetu. Koristimo li gotovo isključivo biljnu hranu, naročito velike količine voća, postat ćemo isključivi i razvit ćemo obrambeni stav prema svakom jačem podražaju iz okoline.
Trebali bismo dobro žvakati hranu da meterijaliziramo i oduhovimo ono što jedemo. Trebali bismo razmišljati o fizičkoj i duhovnoj aktivnosti koja će proizići iz ove hrane, za dobrobit društva i svih ljudi te za postizanje sklada s prirodom i kozmosom.
Osoba rođena između ožujka i rujna više je yang tjelesne građe, a od rujna do ožujka više je yin. Yang je uglavnom aktivnija u društvu, dok yin razvija mentalni i duhovni interes. Međutim, svaka od njih cijeli svoj život traži svoju suprotnost koja je privlači i nadopunjuje.
Iako i dalje cijenimo i koristimo neke vidove tehnološkog napretka suvremene civilizacije, trebali bismo upotrebljavti manje mahaničkih i električnih aparata koji mogu ometati protok energije između nas i prirodnog okoliša.
Tijekom našeg embrionalnog razvitka i djetinjstva roditelji su nas obasipali ljubavlju i pažnjom. Njihova je ljubav bila bezuvjetna i pnašali su se prema nama kao prema svom vlastitom životu. Bili su zabrinuti kad smo bili bolesni. Danima i tjednima nisu mogli spavati dok smo se mi borili s fizičkim, mentalnim ili društvenim nedaćama.
Dok rastemo, često ne vidimo koliko nas roditelji vole. Tek kad dobijemo vlastitu djecu, počinjemo shvaćati koliko smo ljubavi i nježnosti i sami primili. Tada, međutim, često ne uspijevamo svojim roditeljima iskazati zahvalnost, jer smo zaokupljeni brigom za vlastitu djecu ili smo uključeni u razne društvene aktivnosti. Kad sazremo dovoljno da uspijemo razumjeti ljubav i zaštitu koju su nam pružili naši roditelji, i da im na tome želimo zahvaliti, mnogi od njih već su pokojni. Roditeljska ljubav i briga su bezuvijetne. Djeca bi slično tome kad odrastu trebala pokazati bezuvjetno poštovanje i brigu za svoje roditelje. To je prirodno, opće načelo ljudskog ponašanja. Ne pokazujemo li ljubav prema roditeljima, bez obzira na našu slavu, položaj, bogatstvo ili društveni utjecaj, potpuno smo bezvrijedni s gledišta kozmičkog poretka.
U svom će životu djeca prirodno iskusiti promjenjivu sudbinu na kojoj moraju temeljiti vlastitu sreću. Stoga mudri roditelji prvo nauče svoju djecu kako sačuvati zdravlje, drugo kako procijeniti razne probleme, treće kako se nositi sa svakodnevnim dužnostima, kao što su kuhanje, održavanje kuće i šivanje, i četvrto kako se ponašati prema drugim ljudima, te kako voljeti prirodu i svemir.
Muškarci su psihološki usmjereni na ostvarenje svoje konceptualne slike u relativnom zemaljskom svijetu, dok su žene zaokupljene uvođenjem reda u svoj okoliš i njegovanjem ljepote i savršenstva.
Muški karakter očituje se u fizičkoj snazi, pojmovnom intelektu, društvenoj aktivnosti, hrabrosti, ambicijama i spremnosti da umre za svoje ideale. Ženski se pak karakter očituje u mentalnom razumijevanju, emotivnoj osjetiljivosti, umjetničkoj profinjenosti, uljepšavanju neposrednog okoliša, nježnim čuvstvima, brizi i spremnosti da umre za ljubav.
Visak iznad glave muškarca obično se vrti u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, dok se nad glavom žene vrti u smjeru kazaljke na satu. Zanimljivo je da se, uhvate li se muškarac i žena za ruke, visak umiri, što pokazuje duboko jedinstvo energije neba i zemlje.
U uspješnim vezama strpljenje je najvažniji pokazatelj ljubavi. Sljedeći je izdržljivost – sposobnost prilagodbe životnim okolnostima, te fleksibilnost unatoč svim promjenama i nedaćama u životu.
Potrebno je dosta vremena da biste postali dio nekog drugog ili on dio vas. Mnogi suvremeni brakovi raspadaju se već nakon nekoliko godina, a dvije ili tri godine nisu dovoljne da bi se ljudi doista dobro upoznali. I muškarac i žena moraju preuzeti odgovornost jedno za drugo. Za ženu to znači ne obeshrabrivati partnera, osobito ne njegov životni cilj. Obeshrabren i nezadovoljan muškarac može napustiti obitelj. I muškarac bi treba ohrabrivati ženu, poštivati njezino kuhanje i okolinu koju je stvorila. Muškarci i žene jednu su za druge vječna zagonetka. Tek nakon mnogo godina zajedničkog života i puno prevladanih teškoća, kad već uđu u šezdesete, sposobni su razumjeti jedni druge i suprotni spol uopće. Bez poštivanja svojih različitosti niti jedan par neće se razumjeti. Upravo iz tog razloga muškarci traže žene, a žene muškarce.
Porast pornografije, prostitucije i neuobičajenih seksulanih tehnika nisu toliko moralni, koliko biološki problemi. Nakon više godina konzumiranja moderne hrane dolazi do stagniranja energije u tijelu što blokira prirodnu seksualnu energiju. Tada ljudi na ekstremne načine potiču otupljeni živčani sustav da bi se uzbudili.
Pokušajmo živjeti svoj život razvijajući se i usklađujući svoju prirodnu intuiciju s prirodnim poretkom dok živimo u ovom prolaznom svijetu.
Relativan svijet, a naročito ljudsko društvo, puno je zabluda, iluzija i tajni. Skloni smo bez prethodnog iskustva i razumijevanja povjerovati svemu što primaju i tumače naša fizička osjetila. Obrazovanje i marketing neprestano nam nameću uvjerenje kako zapravo znaju bolje od nas. Znanost, religija i suvremeni društveni ekonomski i politički sustavi su područja vjere koja često zahtjevaju slijepu poslušnost. Ne bismo trebali prihvaćati tuđe teorije i pretpostavke ili podržavati nečiji način razmišljanja i ponašanja. Uvijek trebamo, u duhu non creda, tragati za vlastitim iskustvom i spoznajom, kako bismo shvatili ono što je zbiljsko, istinito, beskrajno.
Došli smo na ovaj planet kao ljudska bića kako bismo razvijali i primjenjivali svoj vlastiti sud o svemu što radimo. Sami smo odabrali ovo mjesto i vrijeme, pa smo u potpunosti odgovorni za sve što kao zrele osobe poduzimamo. U slučaju bolesti razumijemo kako je njezin uzrok naše nepoznavanje prirodnih zakona – konzumiranje neuravnotežene hrane, kruto ili neusredotočeno razmišljanje, ektremno ili kaotično ponašanje. U slučaju nesreće razumijemo kako ona nastaje zbog naše loše prosudbe ili uvida, do kojeg je moglo doći izbog načina življenja koji nije u skladu s okolišem. Bolest, nezgode, bijeda ili bilo kakva druga teškoća mogu se pretvoriti u zdravlje, blagostanje i sreću – ako promijenimo vlastiti način razmišljanja i ponašanja. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto nas. Mi moramo započeti promjene. Od drugih možemo dobiti savjete, prijedloge i vodstvo – i obično ih je mudro prihvatiti – ali na kraju sami moramo donijeti odluku, unijeti promjene u svoj život i prihvatiti odgovornost kao gospodari svoje sudbine.
Kad razmislimo o tome što doista znamo, ustanovimo kako smo neznalice. Ne poznajemo život, sebe same, druge, prirodu – ništa. Većina nas čak ne zna ni što će nam se sutra dogoditi, kakva nas sudbina čeka u sljedećoj godini ili kada ćemo umrijeti. Ne znamo kako održati zdravlje, kako se radovati i kako postati sretni. Ne znamo ni što bismo trebali jesti, kako disati, što misliti i govoriti. Ne znamo je li ono što držimo stvarnim istinito, a ono što držimo dobrim doista dobro. Vječna je dvojba i stalno razočaranje kad znamo što želimo ostvariti, a postignemo suprotno. Ne znamo zašto smo došli na ovaj svijet, niti što bismo trebali raditi u životu. Uvijek smo neznalice, a naše je neznanje veće što više učimo. Spoznaja vlastitog neznanja početak je svijesti o tome što je život te početak razumijevanja onoga što jesmo. Način življenja koji nas vodi prema istinskoj sreći dolazi iz dubokog promišljanja o vlastitom neznanju. I baš zato što smo neznalice, moramo se bezrezervno prepustiti kozmičkom poretku. Zato što smo neznalice, moramo prihvatiti sve što se oko nas događa kao vlastitu odgovornost. Zato što smo neznalice, moramo se prilagoditi svojem okruženju i okolini. Najkraći način stjecanja potpune slobode nad životom je poniznost i skromnost, postavljanje sebe na posljednje, umjesto a prvo mjesto, do te mjere da priznamo kako smo ništa.
Kad imamo poteškoća, uzrok bismo trebali potražiti u onome što jedemo. Kad smo sretni, razumijemo kako naša sreća izvire iz hrane. Ljudi koji ovo znaju postaju gospodari svojeg života i sudbine. Slobodni su oni koji ovo znaju, a zarobljeni oni koji ne znaju.
Udobnost nas slabi, a poteškoće jačaju. Siromaštvo i hladnoća, bolest i bijeda, glad i rat jačaju nas fizički, mentalno i duhovno. Kad nema poteškoća, nema ni razvitka. Ako izbjegavamo poteškoće, na kraju postajemo slabiji i nakon trenutne utjehe propadamo. Iskažimo dobrodošlicu poteškoćama kad god se one pojave i počnimo ih cijeniti kao svoje učitelje.
Što se teže uspinjemo na planinu, veće je naše veselje kad dođemo na njen vrh. Ako smo u ratu, što više bijede iskusimo, tim više cijenimo kad nastane mir. Što je teža bolest od koje patimo, veća je zahvalnost koju osjećamo kad ponovno steknemo zdravlje. Poteškoće su pravi uzrok naše sreće, a njihovo izbjegavanje pravi uzrok naše nesreće. Kako bismo stalno bili sretni, trebali bismo se neprestano izlagati poteškoćama.
Zahvaljujući neprijateljima, razvijamo snagu uma i tijela, pa bismo im trebali biti zahvalni. Nadopunjujemo se zato što smo oprečni. Oni vide ono što mi ne vidimo, imaju ono što mi nemamo, znaju ono što mi ne znamo. Neka nam zato neprijatelj postane najbolji prijatelj. Ako svojeg neprijatelja pretvorimo u prijatelja, moći ćemo spoznati i svoju i njegovu sreću.
Vječno kretanje u svemiru pa i u našem relativnom svijetu, donosi stalnu promjenu jednog stanja u drugo, te ponovni povratak u prvobitno stanje. Yin se mijenja u yang, a yang u yin. Yin stvara yang, a yang yin. Svakog se dana iznova izmjenjuju svjetlost i tama, a svake godine topla i hladna godišnja doba. Ciklusi nebeskih promjena uključuju cikluse Sunčeve aktivnosti, ciklus Zemljinog kretanja i ciklus kretanja Sunčevog sustava u Mliječnoj stazi. Društvo nastane, onda nestane, pa pnovno nastane. Život započinje rođenjem, a prestaje smrću, ali iz smrti počinje novi život. Svaka pojava se širi prema van, naposljetku kontrahira prema središtu, da bi se nakon kontrahiranja ponovno počela širiti. Prema tome, svaki je početak kraj, a kraj početak, prvi je posljednji, a posljednji prvi. Alfa je omega, omega je alfa.
Kad naučimo nešto korisno, prirodno to širimo oko sebe. Davati, davati i neprekidno davati najvažnije je životno načelo. Davanjem usrećujemo sebe i činimo tisuće drugih ljudi sretnima. Kad jedemo, moramo dijeliti sve što uzimamo. Ne učinimo li to, nećemo više moći jesti. Život je primanje i davanje, što više dajemo, više ćemo primiti. Ukoliko smo aktivni od jutra do večeri, danju i noću, i primjenjujemo duh 'jedno zrno, deset tisuća zrna', živimo zajedno sa svemirom koji se širi. Održavanje ovog duha osnovni je način ostvarenja naše beskrajne sreće.
Tijekom boravka na ovom planetu naše temeljno, prirodno stanj eje zdravlje i blagostanje. Mi smo dio okoliša i mijenjamo se ovisno o njegovim promjenama, pa se prirodno možemo prilagoditi svim okolnostima i živjeti bez ikakvih poteškoća.
Zdravlje nije stanje bez bolesti, ono je pozitivno i kreativno stanje fizičkog, mentalnog i duhovnog života. Zdravlje nije nešto što nas čuva i štiti od oboljenja, to je stanje aktivnog usklađivanja s okolinom, uživanja uživotu s drugim ljudima, stanje neprekinutog stvaranja i razvitka.
Ukoliko smo zdravi, u svakodnevnom životu ne bismo smjeli osjećati umor, a na kraju radnog dana ne bismo se smjeli potužiti da smo umorni.
Bez apetita za svime čime se susrećemo nema napretka, razvitka, ni užitka. Međutim, da bismo zadržali dobar apetit, ne smijemo ga nikada sasvim zadovoljiti. Kad smo gladni, trebali bismo jesti toliko da utažimo 80% gladi, te dio želuca ostaviti praznim. Prejedanje nam smanjuje apetit i postupno usporava metabolizam, sposobnost razmišljanja, aktivnost i žeđ za životom. Stoga bismo uvijek trebali biti gladni, a čim nešto konzumiramo moramo podijeliti sve što smo primili.
Kad spavamo ne bismo trebali sanjati. Uz makrobiotiku postajemo zdravi, pa nas ni danju ni noću neće moriti besmisleni snovi.
Bez sjećanja na ono što smo iskusili ne bismo imali sposobnost prosuđivanja ili procjenjivanja novih okolnosti. Dobro pamćenje temelj je svih zdravih mentalnih aktivnosti, jer sve one dolaze iz pamćenja i tamo se vraćaju.
Osjećaj bijesa pokazuje našu ograničenost, nemogučnost razumijevanja i prihvaćanja, nedostatak strpljenja i ustrajnosti. Oni koji se ne znaju nositi s promjenama često su uznemireni, dok prilagodljivi ljudi uopće ne osjećaju bijes. Zdravlje je sposobnost prihvaćanja svih životnih okolnosti s osmjehom, sposobnost pretvaranja poteškoća u prednosti i neprijatelja u prijatelje.
Život je neprekinuti niz stalnih prilagodbi. Trebali bismo se precizno izražavati, žustro kretati, mirno ponašati i jasno razmišljati. Sve naše reakcije trebale bi biti pune veselja i dobrog raspoloženja.
Trebalo bi nam biti posve jasno kako ništa nije protiv nas i kako su naše poteškoće izazvane nekim neskladom u našem načinu življenja. Čak i kad smo fizički bolesni, zapravo smo zdravi ako smo svjesni da smo sami uzrokovali oboljenje te zahvalni na prilici da učimo i svoju sudbinu, uz bezgranično potšvanje predajemo prirodi. I suprotno tome, čak i ako nemamo nikakve fizičke ili mentalne simptome bolesti, a duboka zahvalnost ne prožima cijeli naš život, nismo uistinu zdravi i cjeloviti.
Sve su fizičke, mentalne i duhovne bolesti međusobno čvrsto povezane i imaju sličan razvoj – kao brojne grane i lišće koje izrasta iz istog korijena. Ne postoji oboljenje koje je poteklo ili se razvija neovisno od drugih bolesti i stanja neravnoteže. Neovisno o broju i raznovrsnosti simptoma, svi su međusobno povezani i jedni druge uvjetuju, a pravi uzroci zapravo su im isti. Ono što suvremena medicina smatra uzrokom neke bolesti često je samo simtom koji se razvija u bolest, a ne pravi uzrok. Kako bismo izliječili neku bolest, moramo istražiti njezino podrijetlo i temeljne uzroke, a ne samo pokušati zatomiti simptome i druge vidljive znakove poremećaja.
Medicina za čovječanstvo – ne bavi se tehnikama ili energijom nego načinom življenja u cjelin i više je filozofskog i obrazovnog usmjerenja. Ovim pristupom nastoji se postići ispravni način življenja koji se temelji na razmišljanju o sebi, razumijevanju uzajamne povezanosti čovječanstva i okoliša, te pretka koji vlada u prirodi i univerzumu.
Ukoliko je naše tijelo usavršeno u trenutku smrti, mi slobodno ulazimo u sljedeći svijet. Cjelokupni Sunčev sustav može nam biti dom. Potom na Zemlji ili nekom drugom planetu ponovo dobivamo tijelo kroz proces reinkarnacje. Međutim, ako smo slabi ne moćemo odabrati mjesto, jer smo još uvijek vezani za Zemljino polje vibracija. Moramo se vraćati na Zemlju sve dok ne nestane ta povezanost ili drugim riječima, dok ne poboljšamo kvalitetu svoje svijesti.
U majčinoj smo utrobi živjeli u mraku. Na Zemlji živimo u svijetu u kojem se izmjenjuju svjetlo i tama.
Tradicionalnim društvima majka čuči dok rađa, pa se djeca rađaju glavom prema dolje. Suprotno tome, na kraju života ljudi odlaze u naredni svijet sjedeći, a svijest iz njih izlazi na tjemenu. Nakon rođenja prvi dah je izdisaj, dok je po smrti to udah. Duđa na glavu izlazi postupno, slično trudovima pri porođaju, jer se vatre u nižim čakrama gase jedna za drugom.
Kako se približava trenutak smrti, disanje se ubrzava. Mise yiniziramo kisikom, ubrzavamo odvajanje tijela i duha. U trenutku smrti svijest lebdi iznad nas i gleda dolje prema tijelu. Naša svijest ili vibracijsko tijelo povezano je s našim fizičkim tijelom vibracijskom uzicom. Ova se veza može rastegnuti tisućama kilometara. No kako se po rođenju reže pupkovina, tako se i u trenutku smrti ova veza kida. Naše fizičko tijelo je posteljica vibracijskom tijelu i uzica koja ih povezuje postoji u našem fizičkom tijelu, u obliku ki maridijana ili elektromagnetske energije. Ukoliko su vibracije teške, duh može ostati vezan za zračni svijet neko vrijeme, no ukoliko su vibracije lagane, on odlebdi. Tada dolaze jedan ili dvojica duhovnih vodiča i otprate duh u sljedeće okružje. Ponekad duh ne shvaća što se događa, je li živ ili mrtav, je li još ljudsko biće ili nije. Postupno razaznaje da živi drugačije i da mu za disanje nije potreban zrak nego vibracije. Nakon smrti treba proći sedam do četrdeset i devet zemaljskih dana za ulazak i smještanje u sljedećem svijetu.
U galaktičkom svijetu misli mogu lako postati stvarnost. Ukoliko poželimo biti rođeni u ovom Sunčevom sustavu, na trećem planetu od Sunca, kao ljudsko biće, te ako postoji slika u našim mislima, toga se trenutaka materijaliziramo na Zemlji u obliku ljudskog bića. No gledano iz ovog svijeta, postupak traje milijardama godina, jer je poimanje vremena veoma različito.
U prosjeku se u ljudski život vrćaamo 300 puta prije nego što smo spremni za slijedeći svijet.
Danas je za mnoge ljude život od početka do kraja neprekidna borba, a ne avantura i radosno iskustvo.
Meditacijom, samospoznajom i molitvom možemo promijeniti sebe i svijet oko nas. Mentalnom promjenom mijenjamo svoje tijelo, baš kao što s promjenom svojeg tjelesnog stanja mijenjamo stanje svojeg uma. Uz pomoć meditacije i sličnih mentalnih i duhovnih vježbi, možemo se vratiti svojem beskrajnom ishodištu, um osloboditi briga, te se vratiti svakodnevnom svijetu osvježeni i potaknuti da započnemo iznova.
Žitarice rastu uspravno. Ne vise prema dolje kao voće koje jedu majmuni, naši prethodnici. Ljudska svijest se razvila kroz prehranu žitaricama i teži k nebu. Kad u našoj prehrani prevladava hrana biljnog podrijetla naš duh se uzvisuje. Nasuprot tome, hrana životinjskog podrijetla ograničava naš intelekt i razumijevanje. Drži nas vezanima za Zemlju. Ako stalno jedemo meso, jaja, perad i mliječne prerađevine, ne možemo iskusiti jasne vibracije duhovnost svijeta. Zato je naša svakodnevna prehrana od najvišeg duhovnog značenja.
Naš život je našsan, a Zemlja je poput vježbališta za naše učenje. Možemo birati, oblikovati i stvarati život kakav želimo. To u potpunosti ovisi o nama. Podržava nas cijeli svemir. Milijuni prijatelja danas s ehrane na isti način, i imaju jednaku kvalitetu krvi. Uz njih možemo djelovati i zajedno se igrati kako bismo ostvarili zajednički san čovječansstva o stvaranju jednog mirnog svijeta, te nastavili svoje beskrajno putovanje među zvijezdama.
Zakoni yina i yanga su nevidljvi, no sve se pokreće prema ovim načelima. I duhovnim svijetom i našim sadašnjim svijetom upravljaju zakoni promjene i sklada. Duh, tijelo, um, društvo, priroda, planeti i glaksije pokreću se prema istim spiralnim zakonima. Nebesko kraljevstvo obuhvaća ukupno postojanje, i sljedeći se život stalno mijenja, poput ovog. Nešto se pojavi i odmah se pojavi nešto suprotno tome. To je jedinstveni zakon ravnoteže.
Naš je život vječan, iako je ljudski život prolazan. Naš je san vječan, iako su naše ljudske žudnje konačne. Svrha življenja – otkrivanje, razumijevanje i stapanje s beskrajnim Poretkom univerzuma neuništiva je, dok su ljudska djela uzaludna. Igramo se u ovom univerzumu, živimo svoj vječiti život, stalno se mijenjamo i pojavljujemo u raznim oblicima. Uživamo slobodu promjene, prilagodbe promjeni okoline i nastavljamo se beskrajno razvijati. Sreća je beskrajno ostvarivanje našeg beskrajnog sna.
Led
Robert Pauletić
Izdavač: Karnak
Dvadesetak metri od obale izdušilo mi se kolo, okrenilo se naopako. I ja s njin skupa. Glava mi je potonila ispod mora. Zapeja san u kolo, i nisan se moga izvuć.
Tada još nisan zna da se nešto tvoje, šta ti izgleda dobro, sigurno i spasonosno, u jednoj sekundi može okrenit i pretvorit u neprijateljsku smrtonosnu klopku.
Vanka, na obali, mater nije odma shvatila šta se događa. Kad je shvatila, skroz se paralizirala. Nije se mogla pomaknit, dignit, čak ni progovorit.
Spasila me jedna cura, Ivana se zvala, koja se snašla, skočila u more, zaplivala prema meni, izvukla me na obalu. Jedva su me vratili u život.
Tehnički gledano, ja san od svoje treće godine stalno u bonusu, u kreditu. Moga san se utopit tamo na Grljevcu i ničega ovoga šta sad iman ne bi bilo, ni dice, ni putovanja, ni knjiga, ničega. Sve mi je to kolo velikodušno posudilo. Tako da san generalno, zapravo, prilično opušten i sritan, čak i kad nekome izgleda drukčije.
Kapetan me krvnički pogleda priko kormila i viknija:
Vira, vira, jesi gluv?
Bespomoćno san ga gleda u neshvaćanju i zavapija: Koja vira? Kakva vira?
On se zapinija i zabeštima: Jebate led, nije pravoslavna! Virajemo, trči na drugu stranu jedrilice!
Koje je misto najsplitskije? Ni palac Grgura Ninskoga, ni kampanel svetoga Duje, ni peškarija, niti Stari plac... najsplitskiji je baš ovi kantun zoološkoga vrta na Marjanu! Ovde di je s jedne strane tovar, a s druge mandril!
U pokojnoj zajedničkoj državi svi su tineli imali isti tip regala, s tim da je proizvođač moga bit Šavić ili Šipad. Kome god si doša u goste, uvik bi te dočekala ista ormarčina, red punoga drva, red staklenih vitrina. Jedina razlika bila je u tome je li staklo bistro, mutno ili čak reljefno.
Za nas odrasle još ima šanse, mi se još maglovito sićamo onih divnih vrimena kad ta elektronička škovaca nije stalno vibrirala po džepovima. Za našu dicu je, međutim, već kasno, usisali su mobitel s materinin mlikom.
Kad počinje nogometni prijenos, u straju čekan ko će komentirat. Ako je mali Sušec – fantazija, odahnem i zavalin se u kauč. Željko Vela – vrlo dobro, mogu smireno otvorit pivu. Blažičko – isto okej, iako me on ponekad malo iritira, jer je uvik toliko samozadovoljan da mi se čini ka da je upravo izija kil odojka. Ali kad prenosi Drago Ćosić 'Stentor', to je živa katastrofa. Čovik me dotuka glasurinom.
Postoje ljudi koji nikad nisu učinili ništa ludo. Kako li su samo užasni njihovi životi... C.Bukowski
Ne znan ko san. Ni ko san bija. Ne čujen zvukove. N.Mailer
Samo ritki ljudi tijekon vlastitog života dođu blizu toga da potpuno iscrpe svoje izvore energije. Postoje u nama duboki bunari snage koje uopće ne koristimo. R.Byrd
Taman san se uživija u ulogu patagonskog pingvinskog čobana, lola ćera pingvine na paši, kad me omela neviđena tuča, grad, krupa s zrnima ka ping-pong lopticama.
Kroz platno šatora probivalo je jako danje svitlo. Noćii, naravno, nema. Kad je polarno lito, šest miseci je bijeli dan. uvik kad bi se tija požalit na to glupo svitlo koje mi nije dalo spavat, sitija bi se činjenice da ovde postoji i ipolarna zima, kad šest miseci nema sunca, nego je stalno mrkla noć.
Kad san se vratija s Antarktike, neko vrime led nisan moga gledat ni u čaši!
Srića je samo u momentu.
E pomislija san, ova će mi se slika vratit u trenutku kad buden umira. Svi ti kontinenti, sve zemlje, sva prekrasna putovanja padaju u sjenu. Ova slika je nepobjediva.
Komitet 300
John Coleman
Izdavač: Alfa Narodna knjiga
Možete li zamisliti jednu svemoćnu grupu ljudi koja ne poznaje državne granice, koja je iznad svih zakona i svih država, koja ima vlast nad svim oblastima politike, religije, trgovine i industrije, bankarstva, osiguranja, rudarstva, trgovine drogom, grupu koja nikome ne polaže račune osim svojim članovima.
Velikom broju nas takva grupa čini se van domašaja svih mogućnosti i sposobnosti bilo koje postojeće organizacije. Ako i vi tako mislite, onda pripadate većini, postojanje tajne, elitne grupe koja vlada svim segmentima naših života, nama je neshvatljivo.
Poljska će nakon što se oslobodila dominacije SSSR-a postati ekonomski rob SAD-a. Dogodila se samo smjena gospodara.
Naše je društvo sada u informatičkoj revoluciji koja je utemeljenja na usmjerenosti ka zabavi i spektaklima za gledatelje, kao opijum za sve veće besciljne mase. Zar nije istina da već od 1991. godine postoji besciljna grupa građana? Mogli bi da kažu da 30 miliona nezaposlenih i 4 miliona beskućnika predstavljaju besciljnu masu ili barem jezgro te mase. Osim religije kao opijuma za narod, sada imamo i opijume u vidu masovnih sportskih događaja, neobuzdanih seksualnih pobuda, rok muzike i cijelog novog naraštaja zavisnika o drogama. Nerazuman seks i epidemija upotrebe droge stvoreni su radi odvlačenja pažnje od onoga što se zaista oko njih događa.
Stalno se spominje potreba kontrole masa.
Droga, pornografija, rok end rol muzika, seksualne slobode, porodica koja je skoro uništena, lezbejstvo, homoseksualizam, i na kraju, sablasna ubojstva koja vlastite majke čine nad milionima nevine djece. Da li je ikada postoja tako užasan zločin kao masovni pobačaj?
Danas kada su SAD duhovno i moralno propale, kada nam je industrijska baza uništena, a 30 miliona ostalo bez posla, kada nam veliki gradovi izgledaju kao sablasna stecišta svih mogućih zločina, kada je stopa ubistava skoro tri puta veća nego u bilo kojoj drugoj zemlji, sa 4 miliona beskućnika, kada korupcija vlasti doseže enormne mjere, ko će da pobije tvrdnju da su SAD spremne na unutrašnje rušenje, spremne da padnu u ruke svjetske vlade novog Srednjeg vijeka?
Vremena se mijenjaju – reći će mnogi. Vrijeme ne mijenja ništa, ljudi su ti koji mijenjaju.
Od životne je važnosti da se zna tko je neprijatelj. Nitko ne može da se bori protiv neidentificiranog neprijatelja, niti ga može pobijediti.
Prema programu Komiteta 300 narod će biti programiran na promjene da neće biti moguće primjetiti kada su se velike promjene dogodile.
Danas razvod braka ne ostavlja nikakav pečat, samoubistvo je na najvišem nivou, a da se zbog toga rijetku uzbuđuju, društvena skretanja i seksualni poremećaji, koji se nekada u pristojnim krugovima nisu mogli ni spomenuti, danas su uobičajena pojava i ne pobuđuju nikakav poseban protest.
U vrijeme kada je veliki broj budućih šokova i novinskih naslova zahtjevao našu pažnju, izgubili smo se ili smo velikim brojem mogućnosti koje su nam svakodnevno plasirali i koje nam još uvijek plasiraju, bili do te mjere zbunjeni da više nismo bili sposobni da napravimo izbor.
Naša nekada ponosna republika SAD je postala samo niz zločinačkih organizacija, što je, kako nam barem primjeri iz povijesti pokazuju, uvijek početak totalitarizma. Ovo je stanje stalnih promjena u kojima se mi u Americi nalazimo kako se 1991.godina primiče svom kraju. Ni ne trepnemo zbog 4 milijuna beskućnika, ni zbog 30 miliona nezaposlenih, ni zbog 15 miliona djece koja su do sada umrla. To je 'otpad' doba Vodolije, zavjere koja je tako prokleta, da će većina ljudi, koja se sa njom suoči, zanemariti njeno postojanje, objašnjavajući sebi te događaje kao 'vremena su se promjenila'.
Današnju Ameriju možemo da uporedimo sa vojnikom koji je zaspao usred bitke. Mi Amerikanci smo zaspali, prepustili se malodušnosti kao posljedici stanja u kojoj su nas izložili tolikom mnoštvu mogućnosti da smo postali zbunjeni. To su promjene koje mijenjaju našu okolinu i u isto vrijeme nam slamaju otpor na promjene, tako da postajemo ošamućeni, malodušni i da na kraju usred bitke zaspemo.
Sotonska ludnica neusklađenih i teških bit zvukova umrtvljavala je mozgove slušalaca, tako da su lako mogli biti privoljeni da probaju novu drogu, uz 'pa svi to rade'. Pritisak vršnjaka je vrlo snažno oružje.
Koji k... uopće znamo
W.Arntz, B.Chasse, M.Vincente
Izdavač: VBZ
Što znamo, znamo. Što znamo, ne znamo. Što ne znamo, ne znamo.
Postavljajući si dublja pitanja, otkirvamo nove načine bivanja u svijetu. Ona unose dašak svježine. Život postaje radosniji. Nije trik u tome da budete u znanom, već da živite zagonetku. F.A.Wolf
Kad bismo sada, i bez neposredne krize /bolest, nesreća,.../ mogli sakupiti istu vrstu strasti s kojom si inače postavljamo velika pitanja o životu, tko zna što bi se dogodilo?
Kako kaže dr. Wolf, postavljanje velikog pitanja može otvoriti nove načine bivanja u svijetu. Može biti katalizator transformacije. Rasta. Nadrastanja. Kretanja.
Čim više krijes znanja raste, tim se više tame otkriva pred našim zapanjenim očima. T.McKenna
Isprazniti šalicu znači napraviti mjesta za velika pitanja. To znači biti otvoren, stvoriti u sebi preudvjete da možemo prihvatiti, u ovom trenutku, ne-znanje. Iz toga će svanuti veće znanje.
Otkiro sam kako otkrivam posebno uzbuđenje u onom trenutku kad odjednom shvatim da ne znam odogovr na nešto. Sviđa mi se dolaziti na rub litice svoga uma.
Život je vječan, baš kao i mi. Moramo početi tražiti više smisla u tome što jesmo. Ustvari, smisao toga što jesmo tek treba otkriti, i to je naša uloga. Ramtha
Jučerašnje teorije pslužile su kao platforme da se popnemo više, kako je to misli i Sir Isaac Newton kad je rekao: Ako sam imao privilegiju da vidim dalje od drugih, bilo je to stoga što sam stajao na ramenima divova.
To i jest točno. Kad se oslobodite vlastitih predrasuda o samome sebi, razvit ćete se više nošto ste ikad mislili da možete.
Raditi uvijek iste stvari, ponovno i ponovno, a očekivati različit rezultat, jedna je od definicija ludila. Einstein
Vedrome srcu dostupne su sve dobre stvari! Ramtha
Ništa nije bilo samo za sebe; svaki dio bio je u odnosu sa svim drugim dijelovima.
Božansko je u nama. Znanost i duh nisu toliko različiti. To su različite discipline koje pokušavaju shvatiti istu stvar.
Jeste li vi otmičar vlastite potrage za istinom?
Ako sam spremna otvoriti oči novim mogućnostima, moja se stvarnost može promijeniti.
Pokazalo se da su ti mali čvrsti atomi, u svojim skladnim malim orbitama, u stvari samo paketi energije. Onda se pokazalo da zapravno nisu ni paketi energije, nego trenutačne kondenzacije polja energije... naravno, kao što znate, svaki atom gotovo se u potpunosti sastoji od 'praznog prostora', do te mjere da je gotovo ravno čudu što ne propadanemo do poda svaki put kad pokušamo sjesti na stolicu.
U materiji zapravo nema ničega – potpuno je nesupstancijalna. Najčvršća stvar koju možete reći o svoj to nesupstancijalnoj tvari jest da je više nalik na misao; ona je poput zgusnutog bita informacije. J.Satinover
Primjetio sam da neki ljudi misle kako je postavljati pitanja poput 'Što je stvarnost?' besmisleno i da nema veze sa svakodnevnom realnošću. No pretpostavimo na trenutak da je vanjski život, onaj 'tamo', izgradila naša percepcija. Kako mijenjamo temelj koji stvara taj svijet? Isprobavamo li i mijenjamo li stvari 'tamo' u tom svijetu? Pa, to je nešto što većina nas stalno pokušava, a nikad ne upali. Jeste li ikad pokušali pobjeći od neke situacije i shvatili da vas vaši problemi posvuda prate? Pa, naravno da je tako. To je zato što niste ia sebe ostavili svoj živčani sustav. I dalje jednako reagirate na iste stare podražaje. Koji je dakle bolji put? Znajte: stvarnost u potpunosti ovisi o nama.
Ako je sve što percipiram temeljno na onome što već znam, kako ću ikada vidjeti nešto novo? Ako nikada ne vidim ništa novo, kako ću se promijeniti? Kako ću rasti?
Mi zapravo ne percipiramo realnost, mi vidimo sliku realnosti koju je izgradio naš mozak na temelju ulaznih osjetilnih podataka, plus nebrojenih asocijacija izvučenih iz nepreglednih neuronskih mreža našega mozga. Ovisi o tome kakva su bila vaša iskustva, kaže dr Newberg, a način na koji na kraju obrađujete podatke zapravo stvara vaš vidljivi svijet... Mozak je to što konačno percipira stvarnost i stvara za nas naše tumačenje svijeta.
Ako mi stvarnost gradimo od već postojećih pohranjenih sjećanja, emocija i asocijacija, kako ikada opažamo nešto novo?
Ključ je novo znanje. Proširujući svoju paradigmu, svoj model onoga što je stvarno i što je moguće, dodajemo nove opcije popisu koji naš mozak nosi sa sobom. Upamtite, taj popis je samo radni opis stvarnosti koji se temelji na našem osobnom iskustvu, to nije stvarnost sama. Novo znanje može otvoriti našu svijest novim tipovima i razinama percepcije i iskustva.
Da bismo proširi svoju paradigmu i otvorili se većem životu, mi trebamo i iskustva.
Kad se sve zbroji, bar u mjeri do koje se znanost danas razvila, vrijedi sljedeće: mi stvaramo svijet koji opažamo. Kad otvorim oči i pogleam oko sebe, to što vidim nije 'svijet', nego svijet koji je moja ljudska senzorna oprema sposobna vidjeti, svijet koji mi moj sustav vjerovanja došušta vidjeti i svijet za koji je mojim emocijama stalo da ga vidi ili pak ne vidi.
Svaki svjedok zločina vjeruje da je njegova ili njezina priča točna, ali ono što oni zaista imaju samo je njihova vlastita percepcija događaja.
Izgleda da, kako se novo znanje odmata, njihove svijesti dobivaju pristup drukčijim dijelovima filma.
Mi stvaramo svoje svijet, čitavo vrijeme i na bezbroj načina. Vid i percepcija jedni su od najočitijih, znanstveno potvrdljivih način ana koje to radimo. Vrhovno pitanje glasi: da li to tu prestaje? Je li to granica našeg utjecaja na svijet koji vidimo?
Svemir je esencijalno holografski, a sam razlog zbog kojeg osjećamo da jesmo 'u' stvarnosti, umjesto da samo 'opažamo' stvarnost, jest u tome što se naš mozak holografski spaja s 'onim vani' (u tom slučaju nestaju prostor i vrijeme) i tako nađe opažanje ne samo da se obrađuje u mozgu, nego se izmješta izvan mozga i prožima s 'onim vani'.
I zato bez obzira koliko kvalitetne bile naočale za gledanje virtualne stvarnosti, one vas nikad neće potpuno uvjeriti u to da ste 'u' toj stvarnosti.
Ali ako je stvarnost holografska, je li ju moguće izravno opaziti? Naša osjetila su ograničena; ona su kalupi za kolače koji se utiskuju u tu stvarnost. Međutim, istraživači svjesnosti izvješćuju kako je moguće svijet iskusiti u potpunosti, izravno, čitav svemir i svako zrno pijeska odjednom. A s tog je gledišta – sve što opažamo osjetilima – maya, iluzija. I tako su na kraju sve to samo gledišta.
Ako opažate samo ono što vidite, kako možete opaziti bilo šta novo?
Što ste spremni učiniti kako biste opazili nešto novo?
Ako misliš da si nešto shvatila – strpi se, ništa još nisi ni čula! Jedna od stvari kojima me naučila čitava ova kvantna ludorija, jest uživati u kaosu, prigrliti nepoznato, jer iz toga mogu izroniti prekrasna iskustva!
Promatrač neizbježno utječe na bilo koji promatrani proces, a mi nismo neutralni, objektivni svjedoci stvari i događaja.
I dalje postoji neslaganje i bjesomučna rasprava znači li to ili ne da ljudska svijest, da čovjek-promatrač (kao suprotnost ne-ljudima) dovodi valnu funkciju do kolapsa, a objekt promatranja iz stanja vjerojatnosti u konkretno stanje.
Stvarnost je nestvrdnuti žele. Naš potencijalni život je jedna velika neodređena kaša. A mi, upravo samim činom uplitanja, našim primjećivanjem, našim promatranjem, činimo da se taj žele stvrdne. Tako da smo mi sastavni dio čitavog procesa stvarnosti. Naše uplitanje stvara tu stvarnost.
I bilo da je riječ koja počinje sa S – svijest – jedini utjecajan čimbenik ili ne, činjenica da svako mjerenje mijenja fizikalni sustav samo po sebi je otkriće. Ono kazuje da ne možemo iz sustava uzeti nikakvu informaciju, a da pritom ne promijenimo fizičku komponentu tog sustava.
Ne mijenjate vi vanjsku stvanrost. Ne mijenjate stolce i kamione i budoždere i rakete koje polijeću – ne mijenjate takve stvari! Ne! Ali mijenjate način na koji percipirate stvai, ili možda način na koji o njima razmišljate, način na koji se osjećate uvezi s njima, kako doživljavate svijet.
Ali zašto ne mijenjamo kamione i buldoždere i ekološko naslijeđe? To je zato što smo izgubili moć promatranja. On vjeruje da je poruka kvantne fizike jednostavna: promatranje ima izravan učinak na promatračev svijet.
Time što sam postala perceptivnija prema onom što se zbiva 'unutra', i time što sam to koristila da promijenim svoju percepciju onoga 'izvana', otvorile su mi se mogućnosti u životu. Mogu vidjeti i učiniti stvari za koje nikad nisam mislila da mogu, a vrijeme se kreće mnogo sporije, takvim tijekom da mogu promatrati i odabirati, umjesto samo reagirati i kajati se.
Mi nešto percipiramo tek nakon reflekcije u zrcalu sjećanja. Upravo ta refleksija u ogledalu sjećanja daje nam onaj osjećaj 'ja-stva', toga tko sam ,konkretno uzoraka navika, uzoraka sjećanja, uzoraka prošlosti
Drugim riječima: sjećanje (prošlost)-percepcija-promatranje-(utječe na)stvarnost.
Je li onda čudno što prakse tipa 'tečaja čuda' naglašavaju oprost kao važan element u mijenjanju sadašnjosti? A sjetite se i Isusova učenja – koliko je samo poučavao o oprostu. I o percepciji: Izvadi naprije brvno iz svog oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka brata svoga. I najvažnije: Ljubite bližnjeg svog kao samoga sebe.
Podnaslov ove knjige glasi: otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti. Pa, ako se stvarnost sastoji samo od odgovora na pitanja, ili pak na stavove koje držimo u umu, a ti odgovori leže na kraju dugačkoga lanca sjećanja, zapažanja i promatranja, očito nije toliko posrijedi to kako mi mijenjamo stvarnost, koliko je zapravo čudno zašto tu svoju stvarnost stalno održavamo jednakom. U odgovoru na to pitanje nalazi se i ključ promjene.
Istraživanje svijesti nalik je na traženje naočala koje su vam na n nosu – ona je jednostavno uvijek tu, i zato se uzima zdravo za gotovo. Drugi je razlog taj što živimo u krajnje materijalističkom dobu, kojim dominira materijalistička znanost, drugim riječima, mi smo kao kultura zainteresirani za 'vanjske stvari', a ne toliko za 'ono unutra'.
Kao što su elektromagnetski naboj i električna i magnetska polja drugačije kakvoće ili prirode od čvrstih objekata koje razmatra newtonovski model, svijest je još suptilnija razina stvarnosti nego što su to čak i sile ili polja sila. Ali, ako to jest razina stvarnosti, i ako fizika namjerava iznjedriti pravu 'teoriju svega' tada će svjesnost u nju morati biti uključena.
Jaje ili kokoš? Svi mi funkcioniramo unutar 'znanstvenog modela koj kaže da se sve može svesti na puku tvar ili na puku energiju. Sve je zapravo energija, a materija je oblik energije'. Nadalje, prema tom modelu, svijest, kako ju mi doživljavamo, jednostavno je epifenomen. To znači d aje ona nusproizvod moždane aktivnosti; da nije stvarno fundamentalna.
'Pa ipa sve religijske tradicije širom svijeta na ovaj ili onaj način govore: Ne, to nije tako. Svijest je ono što je fundamentalno, a energija-tvar je produkt svijesnosti. To je glavni problem kojim se bavimo već dugo, dugo vremena, a da nismo u stanju razrješiti ga na bilo koji način.
Volim taj osjećaj koji imam kad se umirim, makar na trenutak, i primim znak niotkuda, i prema njemu onda djelujem. To je trenutak u kojem se zbiva magija.
Sve što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. Um je sve. Ono što mislimo, to postanemo. Buda
Svaki govor, akcija i ponašanje su fluktuacije svijesti. Sav život izranja iz svijesti i njome se održava. Čitav svemir izraz je svjesnosti. Stvarnost svemira neograničeni je ocean svijessti u pokretu.
Ja stvaram svoju stvarnost.
Svaka kultura proizvodi starce u skladu s prevladavajućim stavom o starenju.
A tu su i Francuzi, čija kultura obiluje vinima, pušenjem, slatkišima, umacima prepunim kolesterola i koji duboku starost doživljavaju zdravi, mršavi i sretni. Mnoge su studije provedene u nastojanju da se dokuči u čemu je tajna, jer prema važećim teorijama oni bi trebali imati toliko operacija na srcu koliko imaju i slastičarnica. Ali nije postrijedi tajna nego – stav. Oni vole ono što jedu i nemaju pritom osjećaj grižnje savjesti.
Ako je to osobna stvar, tada je zovemo stavom, ako je kulturološka, zovemo je paradigmom, ako je univerzalna zovemo ju zakonom. Kako unutra, tako vani.
Živim život koji volim i volim život koji živim. Villie Dixon
Mi smo strojevi koji proizvode stvarnost. Čitavo vrijeme stvaramo efekte stvarnosti. Ako je znanje iz kojeg uzimamo informaicje maleno, imamo malu stvarnost. Ako ih uzimamo iz velikoga znanja, imamo veliku stvarnost.
Sve u vašem životu je frekvencija spedivična za to tko vi jeste. Pa ako želite odogovor na pitanje 'tko sam ja?' , samo pogledajte oko sebe, svemir vam uvijek servira odgovor.
Kao što je Don Juan rekoa Carlosu Castanedi u Putu u Ixtlan: Čitav život se na nešto žališ jer ne prihvaćaš odgovornost za vlastite odluke...Pogledaj mene. Ja nemam dvojbi ni kajanja. Sve što činim moja je odluka i moja odgovornost.
Dok sam razmišljao o brojnim implikacijama ideje da 'ja stvaram svoju stvarnost', jedno od većih pitanja koja su me mučila bilo je: je li moja kreacija fiksirani dnevni menu ili ala carte? Biram li svaki pojedinačni događaj ili 'paket aranžmane'? Mislio sam o Isusu i Pasiji. Je li on kreirao patnju i muku ili je odlučio svijetu donijeti novu svijest, a muka je bila dio tog paketa?
Pretpostavka je da je svijest temelj postojanja. Sve su to mogućnosti svijesti. Iz samih tih mogućnosti, svijest bira zbiljsko iskustvo koje onda manifestira, promatra... kvantna fizika govori o mogućnostima, ali kad pogledate sebe, koliko ste se puta zapitali 'ma koje mogućnosti'? Vaše pitanje o mogućnostima.../može se/ svesti na tako trivijalne stvari kao što je koji sladoled ću ovaj put izabrati, od vanilije ili čokolade, što u potpunosti ovisi o vašim ranijim iskustvima. Tako propuštate kvantnu fiziku svoga života.
Individualna svijesst konstantno skenira sve buduće mogućnosti, možda čak odlazi u budućnost da 'kuša' bi li nekog oženilaili ne, a potom se usredotočuje, ili kolabira tu odabranu mogućnost u realnost. O onome 'kako' u cijeloj se priči brine beskrajno interaktivni superinteligentni svemir koji automatski reagira na svijest jer ni on nije ništa drugo doli svijest.
Stvoriti svoj dan
Vaš bazen stvorene stvarnosti leži točno pred vama. Razmrljane preko čitavog zemljovida vremena, te mogućnosti čekaju 'kretanje svijesti' koje će određeni događaj dovesti do ozbiljenja. No recimo da ste vi malo proaktivniji – zemljividni aktivist koji ne želi sjediti zavaljen i čekati da mu list iz svemira padne u krilo, nego će krajoli mogućnosti sam zasaditi svojim svjesnim kreacijama.
Najpopularnija, najprivlačnija, najtraženija informacija u ovom filmu je ona o koneptu kreiranja vlastitog dana. Tu tehniku prvu je prenosio Ramtha svojim studentima i ona je i kamen međaš škole u Yelmu, Washington: Nijedan učitelj vrijedan svoga imena ne dopušta da mu se dan dogodi, on ga kreira.
Taj trenutak u kojem još niste onaj tko ste, najuzvišeniji je trenutak u kojem vidite ono izuzetno, u kojemu možete očekivati i prihvatiti neočekivano, možete očekivati da dobijete povišicu taj dan. Kad vi postanete vi, vaše očekivanje da toga dana dobijete povišicu u velikoj se mjeri smanjuje. I vi i ja to znamo. Ali u ovom stanju neuvjetovanosti vlastitim identitetom, možete stvoriti što god hoćete.
To ja govorim svojim studentima: prije nego što ustanete i sjetite se tko ste, stvorite svoj dan, vaša rutina će se promijeniti. Bit ćete donekle drugačija osoba, i dok zurite u pisoar, i dok se gledate u ogledalo. Nešto u vesi s vama bit će drugačije, i to će biti divno.
Život ne služi tome da pronađemo sebe. Život je tu da stvorimo sebe. G.B.Shaw
Ako se možete fokusirati i potpuno prihvatiti da ste izliječeni, to će se dogoditi, ali ono što stvarno ne prihvaćamo jest stupanj sumnje koji se skriva iza takvih afirmacija.
Morate imati znanje koje će vam omogućiti da snivate veće snove. Morate imati volje i strasti da iskoračite izvan granica vlastite udobnosti i vaše potrebe za konformizmom, da pokušate napraviti nešto što će čovječanstvo smatrati ludošću. A ipak, učinjeno bez pravog znanja, to i jest ludost. Učinjeno s pravim znanjem, smatra se junaštvom. Smatra se briljantnim. Smatra se genijalnim.
Kad god uspijemo proširiti vlastite granice, osjećamo se sretnima. Kad se naše granice stisnu, i mi se identificiramo unutar male čahure, postajemo nesretni. Zato se čitava ideja i svodi na proširivanje granica.
Znanje je največi pokretač. Kad bi jednostavno znali kakve mogućnosti život nudi, kakva viša stanja svijesti, mimo budnosti, sanjanja i spavanja, ponuditi životu, i kakav bi bio svijet da žive u zajedničkoj svjesnosti, ljudi bi bili motivirani. Jedini razlog što to nisu jest u tome što nismo izloženi znanju.
Današnji mediji, kakvu vrstu znanja današnji mediji predstavljaju ljudima? Jedva takvu i toliku kolika im je potrebna da ih navede da izađu van i kupe hamburger. To stvarno nije dovoljno. Nije dovoljno da bi ljude inspiriralo da shvate što je sve u životu moguće.
Ne vjerujte autoritetima, vjerujte vlastitom iskustvu.
Kako običan dan učiniti super neobičnim? Tako da umijete misliti o neobičnom. Dan onda takvim i postaje.
Jer kraljevstvo je Božje u vama. Luka 17:21
Uvijek svatko sam za sebe odabire na što će obraćati pažnju. Na što će se usredotočiti. Što će pustiti unutra. To je naš osobni izbor, u svako doba. Kriviti vanjske okolnosti znači obezvrijediti ono iznutra.
Sjetite se kako ste veliki: vi već jeste magičar.
Prihvati odgovornost za svoj život.
Nemojte snagu pridavati autoritetima i vjerujte vlastitom iskustvu. Zapamtite: vjera je motor kreacije.
Traži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se. Matej 7:8
Pronađi one od kojih možeš učiti mudrost i – uči.
Trenutak prije nego što izustite laž, zapitajte se: što mi se najgore može dogoditi ako kažem istinu, i je li to čega bi me laž poštedjela dovoljno vrijedno da žtrvujem svoje magijsko naslijeđe?
Ne slušajte – gledajte unutra.
Nije to nikakvo čudo. Izračunato je da u ljudskom mozgu ima više mogućih veza no što je atoma u čitavom svemiru. Čak i kad je mozak mali, način na koj radi je nevjerojatan. Procijenjeno je da bi i najvećem superkompjutoru, kako bi riješio problem slijetanja ptice na granu u vjetrovitim uvjetima, bili potrebni dani da izračuna rješenje, ako bi ga uopće izračunao. Taj problem može biti i računski nerješiv. Ipak, ptičji ga mozak svaki put riješi, i to bez utroška vremena.
Ne samo da u glavi imamo tu fantastičnu stvar koja za nas može obaviti toliko stvari i pomoći nam u učenju, nego se može i promijeniti i prilagoditi, i može nas učiniti boljima nego što jesmo. Može nam pomoći da nadiđemo sami sebe.
A možda postoji i neki način na koji nas može zapravo i podignuti na višu razinu egzistencije, na kojoj možemo na dublji način razumjeti svijet i naše odnose sa stvarima i ljudima, i na kojoj, u konačnici, možemo stvoriti više smisla za sebe i svoj svijet. Postoji duhovni dio našeg mozga, to je dio u koji svi mi možemo imati pristup, to je nešto što može svatko od nas.
Ako nešto radimo stalno iznova, i iznova, i iznova, samom činjenicom da to ponavljamo, proces učenja, ma što god bilo to što učimo, postaje sve jednostavniji i polako postaje automatski. To nam počinje biti poznato. Počinje postajati lako. Počinje postajati prirodno i počinje postajati podsvjesno.
Temeljno je pravilo neuroznanosti da su oni živci koji se zajedno aktiviraju povezani u zajedničku mrežu. Ako nešto jednom napravite, labavo povezana zbirka neurona stvorit će mrežu, ali ako ne ponovite to ponašanje, ono neće 'utisnuti trag' u vašem mozgu. Kad se neki postupak ponavlja ponovno i ponovno, živčane stanice koje u tome sudjeluju razvit će sve snažnije i snažnije veze, i svaki put će biti sve lakše 'uključiti' tu neuronsku mrežu.
Ako se ponavljanje u neuromreži i dalje nastavlja, te navike postaju čvrsto umrežene u mozgu i postaje ih teško promijeniti. Što se neka veza češće koristi, ona postaje sve čvršća, bolje uspostavljena kao kad neprestanim prolaženjem utabate stazu u visokoj travi. To može biti prednost – uostalom, to zvoemo učenjem – ali isto tako može otežati promjenu neželjenog obrasca ponašanja.
Srećom, postoji i obrnuta strana: živčane stanice koje se ne aktiviraju zajedno prestaju biti povezane u mrežz. One gube svoj drugorajniji odnos. Svaki put kad prekinemo habitualni mentalni ili psihički proces koji se odražava u živčanoj mreži, živčane stanice i grupe stanica koje su međusobno povezane počinju otpuštati svoje veze. Npr. kad završite školu, i uz obećanje da ćete ostati u kontaktu, rastanete se od prijatelja s kojima ste toliko toga dijelili, najprije zaista šaljete razglednice jednom mjesečno, čisto da se javite jedan drugome, kako vrijeme prolazi, razaglednice se šalju eventulano za Božić, a veza između vas blijedi i nestaje.
Učiti zaista znači graditi nove strukture na temelju prethodnih struktura. Pogledajte bebe i vidjet ćete kako se ti temeljni koncepti formiraju pretežito na iskustvu.
Putem preispitivanja, možete ponovno proći kroz sve veze i pronaći zakopane pretpostavke koje djeluju kao okidač za vaše reakcije tijekom procesa koji se naziva asocijativno pamćenje.
Funkcije se distribuiraju na onoj količini mozga kojom raspolažu. U prirodi neuronskih mreža je da funkcioniraju na taj način.
S više mogućih živčanih veza no što je atoma u poznatom svemiru, mozak ima priličan problem: kako pronaći sjećanja. I kada vam put prepriječi poslovični tigar iz džungle, ili vam u susret dolazi, vidljivo pripita, teta Roza, kako vaš mozak dovoljno brzo pronalazi ono pravo sjećanje? Tu pomažu emocije.
One su i same dijelom neuromreža uključene u sve druge neuromreže. Te veze omogućuju mozgu da najprije pronađe ona najvažnija sjećanja.
Znači li to da su emocije dobre ili da su emocije loše? Ne. Emocije su napravljene tako da nešto kemijski učvrste u dugotrajnoj memoriji. Zato ih imamo.
Neuroplastičnost je glavni sastojak učenja,bolje učite nakon što ste se od srca nasmijali.
Mi smo predodređeni, stvoreni, oblikovani tako da se u kreativnosti i inteligenciji razvijamo čitavog života – ali da biste to postigli, morate dosegnuti unutarnju sposobnost mozga. A oruđe, odnosno ključ kojim ćete zaista holistički razviti mozak jest iskustvo cjelovite stvarnosti. Ono se postiže putem meditativnog stanja, takozvanog spiritualnog iskustva, iskustva jedinstvenog polja na samom izvoru misli.
Čini se nevjerojatnim da promatrač uopće može imati ikakvu moć nad svijetom. U određenom smislu, promatrač ni nema moć. U drugom smislu, promatrač ima nevjerojatno veliku moć. U smislu neimanja moći da tako kažemo, promatranja su obavljena na način na koji su obavljana ranije, opet i opet iznova, repetitivno. Tako dolazimo do točke u kojoj više ne vidimo ulogu svojeg promatranja, jer je ono postalo habitualno. To je kao neka vrsta ovisnosti o nečemu. Gubite sposobnost opažanja. Kad ponovno zadobijete moć opažanja, možete vidjeti da po svome izboru zapravo možete prepraviti, ograničiti ili promijeniti ono što vidite 'tamo vani'.
Umjesto da putimo mozak da vozi sam i da vozi nas, mi počinjemo koristiti mozak. Svijest preuzima dominaciju nad tijelom.
Ništa nije ni dobro ni loše, već ga mišljenje takvim čini. W.Shakespeare
Jedna od stvari koje sam nedavno vježbao je ulaženje i izlaženje iz emocije.
To mi je pomoglo da se sitreniram razumjeti da ja zapravo mogu birati. Ostati izvan je kao biti tihi promatrač. Ući unutra je kao zapasti u san nad kojim nemam kontrole.
Koja je dobra vijest? Za početak, opstanak. Vaše emocije pomažu vam u preživljavanju dajući vam bljeskovite reference putem kojih stvarate cjelovitu sliku i prije nego što znate sve njezine dijelove. A kada imate tijelo, to vam je itekako od koristi. Kretati se kroz život ispunjen emocijama znači imati izvorno iskustvo postojanja, osjećanja, ljubavi, mržnje, življenja. Bez tih emocija život bi bio dosadan. One su začini u kvantnoj juhi, one su boje u zalasku sunca.
Upravo sam shvatio da kreiram istu situaciju već desetljećima! Zašto? Zato da bih poslije mogao imati onu emociju tipa 'Jesam li ti rekao, pametniji sam od tebe, poljubi me u guzicu.' Ta je emocija za mene bila pokretač da budem bolji od drugih. A u podlozi toga je bila nesigurnost! Projicirao sam svoju vlastitu sumnju. Umjesto čitave te drame i motivacije i zadovoljstva koje se zbiva na jednom dosta niskom stupnju, mogao sam jednostavno stvarati. U tom trenutku konačno sam shvatio što to znači 'posjedovati emociju'. I jesam li se povukao? Prošlo je otad tri godine i nitko mi više nije rekao da nešto ne mogu učiniti.
Jedina razlika između rutine i groba u njihovoj je dubini. C.Garfield
Ovisnosti? Nemam ja niti jednu. No dobro, pa što, ovisan sam o nekoliko stvari. Na primjer, o nesigurnosti, stresu, zabrinutosti, o tome da uvijek moram biti u pravu, da sam pravedan, o tome da imam kontrolu, o bijesu, o neprilagodljivosti, o svom šefovanju, strahu... jesam li već spomenuo stres?
Ovdje smo zato da budemo stvaratelji. Ovdje smo zato da bismo nastanili prostor idejama i palačama misli. Ovdje smo zato da bismo učinili nešto od ovoga života.
Naša je svrha ovdje razviti svoj dar internacionalnosti. Naučiti biti učinkovitim stvarateljima.
Ovdje smo zato da napravimo nešto od sebe. Ovdje smo da bismo istražili krajnje granice stvaranja, ovdje smo zato da bismo nepoznato učinili poznatim.
Mi svoje tijelo kemijski pripremamo, putem misli, za doživaljavanje iskustva. Međutim, ako to svoje tijelo stalno kemijski pripremamo na isti način, kroz iste misli, za ista iskustva, tada kao ljudska bića nikada nećemo evoluirati.
Stvarati, evoluirati, razbijati stare obrasce, biti čarobnjaci - činjenica je da mi jesmo stvaratelji, da kreiramo svoja životna iskustva, da imamo te sposobnosti koje ukazuju na to zašto smo ovdje. Ukratko, tu su da ih koristimo, ili ih gubimo.
Na to se konačno sve i svodi – traženje užitka i izbjegavanje boli. To je ono što pokreće ljudsku evoluciju. C.Pert
Vezivanje za želju zvuči umnogome nalik na ovisnost o emocijama.
To vezivanje, prema budističkoj tradiciji, zauvijek nas drži u kotaču života, smrti i ponovnog rađanja, uvijek u krug, uvijek iznova. Kod svake ovisnosti riječ je tome da ste zaglavili u starim obrascima. Jednostavno mislite iste misli opet i opet, i niste u stanju misliti ništa novo.
Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Matej 6:22
Jedino mjena stalna jest. I Ching
Mi, ljudska bića, smo lijeni. Živimo u svijetu udobnosti i ako ono što tražimo ne dobijemo odmah ili brzo, gubimo strpljenje.
Ako je realnost moja mogućnost, mogućnosti svijesti same, tada se odmah javlja pitanje kako ju mogu promijeniti? Kako ju mogu učiniti boljom? Kako ju mogu učiniti sretnijom? Prema starom načinu mišljenja, ne mogu promijeniti ništa, jer ni nemam nikakvu ulogu u stvarnosti. Stvarnost je već tu. Njezini materijalni objekti kreću se svojim putanjama, svojim predodređenim životima. Ja, onaj koji doživljava iskustvo, nemam nikakve uloge. Prema novom načinu gledanja, da, matematika nam nešto daje, daje nam mogućnost koje čitav ovaj pokret može pretpostaviti. Ali ne može nam dati zbiljsko iskustvo kakvo ću ja imati u svojoj svijesti. Ja biram to iskustvo i stoga, doslovno, ja stvaram svoju stvanost. A. Goswami
Ne možete samo sebe promijeniti samo mislima. Ne možete jednostavno iskoristiti isti mozak koji vas već drži u škripcu da biste se iz njega izvukli i promijenili svoj život. Morate izaći izvan sebe da biste dobili širu perspektivu. Za neke ljude, to moće biti tako jednostavno kao leći u kadu i kontemplirati o stvarima, ili boraviti u prirodi, ili fokkusirati se, ili meditirati, ili hodati po žeravici... što god već bilo to što ljudima dostaje da bi se premjestili u drugačije stanje.
Ako to dobro učinimo, ako to dobro promotrimo, trebale bi nam se polako početi otkrivati mogućnosti koje imamo u svojim životima – to nije jednako onome što možemo predvidjeti, to je izvan naših predviđanja. Mora biti izvan naših predviđanja jer kad je tako, onda znamo da nam to dolazi od većeg uma.
Ako se to poklapa s našim predviđanjima, tada stvaramo samo još istoga. Kako bismo mogli stvoriti novi svijest ako možemo predvidjeti ishod? Mi ne stvaramo ništa novoga /kada/ tražimo povratni učinak u vlastitom svijetu. Mozak voli povratne učinke. On voli znati kada je uspio ili kad je zapravo dovršio zadatak tako da ga ponovno može napraviti.
Nije stvar u tome da kvantno polje ne reagira, riječ je o tome da mi moramo podignuti razinu vlastite volje i iskrenosti, i kad se to dogodi, tada ćemo vidjeti mjerljive rezultate u svojim životima.
Namjera je rezultat odluke /slobodna volja/ na promjenu, a ta doluka pomalja se iz želje za promjenom.
Morate se htjeti promjeniti. Mislimo htjeti promijeniti se, željeti to tako jako kao što ste željeli svoj prvi... što god to već bilo. Jer materijalni svijet, svijet materije, juri poput sata i opire se promjeni, dok ga nevidljivi svijet duha poziva naprijed. Treba izabrati u kojem svijetu živjeti.
Što je to za što želite i žudite da se ostvari? Zašto to želite? Odakle dolazi ta želja? Što ćete postići ispunjenjem te želje? Kako će se vaša stvarnost promijeniti ako vam se ta želja ostvari? Hoće li se i vaša paradigma promijeniti? Jeste li spremni odustati od svega u svojoj sadašnjoj paradigmi da biste ostvarili tu želju? Morate li?
Kako da sve ove nove informacije uklopim u svoj život i izazovem stvarnu promjenu? Kako da to prevedem iz filozofije u iskustvo? Prije sam živjela sretno u svojoj prizemnoj stvarnosti, sudarajući se s realnošću. O sebi sam mislila kao o 'slučajnom stvaratelju'.
Ja stvaram svoju stvarnost temeljeći ju na svom emocionalnom stanju koje biram jer je moje tijelo postalo ovisno o nekim iskustvima /emocijama /kemikalijama. Ta iskustva u mom se mozgu umrežuju na temelju starih iskustava, starih podataka. Kako da se, dakle, uzdignem iz svog stanja emocionalne ovisnosti u više stanje ili na višu razinu sebe same, i kako da odatle stvorim nove emocije? Kako mogu 'zavladati' emocijom? Što to znači?
Za mene zavladati emocijom znači da ona više nema moć nadamnom ili nad mojim izborima. Ja biram svoje emocionalno stanje; ne bira ono mene. Jednom kad zavladam emocijom to ne znači da tu emociju neću nikada više doživjeti. Kad se pojavi, ja ne paničarim i ne pokušavam ju potisnuti. Ne dopuštam joj da projuri i opustoši moj sustav. Promatram.
Kako da počnem – odakle da krenem? Pa ako su emocionalne ovisnosti ono mjesto iz kojeg sam kreirala svoju stvarnost, onda idem odatle. Pokušavam raditi samo na jednoj, ali ubrzo shvaćam da je mnogo njih međusobno povezano i da trag vodi unatrag do jednog ili dva iskustva koje sam imala ranije u životu.
Dakle, najprije priznam da sam ih imala – osvijestim ih.
Sljedeći korak je uzdignuti se s onu stranu osuđivanja. Otkrila sam da jednom kad pronađem ovisnost, provedem neko vrijeme osjećajući se loše u vezi s njom, osuđujući sebe, a zanimljivo, sebe bih osuđivala baš iz pozicije to svog ovisničkog stanja. Evo jednog primjera: ja sam ovisna o neupsjehu. I onda si predbacujem što nisam bila dovoljno sposobna da se uzdignem iznad svog neuspjeha (što je već samo po sebi neuspjeh!) uh! Podsjećam se da to nije samo moj problem. Svatko je o nečemu ovisan, i svatko, pa i ja, može promijeniti svoje ovisnosti. No osuđivanje je jedna od tih stvari koje su čudnovato duboke. Krivnja i osuđivanje kao da su u nas umrežene još od stoljeća moralnosti koja nam je silom nametana. Pa čak i ako mislite da niste skloni osuđivanju, ono je tu negdje u vama. I što onda radim?
Provedem nekoliko dana zapisujući svaku emociju koju osjetim, svaki put kad ju osjetim i svaki događaj koji je s njome povezan. To je vježba koja zaista otvara oči. Nije da se ja osjećam kvalificiranom da bih izvodila vježbe (ups, neuspjeh!), ali to mi zbilja pomaže da vidim svoje ovisnosti. Radim to svakih nekoliko mjeseci.
Jednom kad napravim listu, počinjem narušavati svoj obrazac. Svaki put kad osjetim emociju o kojoj sam ovisna, stanem i postavim ova pitanja: trebam li zbilja nastaviti s ovim, kome/čemu to služi, hoće li to riješiti problem, zašto na to gledam kao na problem, hoće li me to unaprijediti?
Odgovaranje na ova pitanja omogućuju mi da neko vrijeme posvetim promatranju kako bih počela uviđati da mogu izabrati svoje emocionalno stanje – na način da ono utječe na moju stvarnost i unapređuje me. Shatila sam još nešto, da postoji mnogo slojeva emocionalnih ovisnosti. Ljutnja je nusproizvod ogorčenosti, koja je nusproizvod neuspjeha, koja je nusproizvod viktimizacije, i tako dalje. Nakon što prebrodim onu emociju koja mi govori 'ovo je nemoguće, nikad to neću riješiti', zapravo počinjem uviđati zabavnu stranu čitavog procesa. U kojem gradim samu sebe, od iznutra prema vani, umjesto da se osjećam kao da to izvanjsko gradi mene!
Nije uvijek posrijedi nešto veliko, niti očigledno. Morate se zagledati duboko, do u najmanje sitnice, kako biste dospjeli do velikog (zvuči pomalo kao kvantni svijet). Promatram svoju okolinu – svoju stvarnost – svoje ljude, mjesta, stvari, vrijeme i događaje. Promatrajući te stvari, mogu vidjeti kako su moje ovisnosti izgradile moju stvarnost. Također mogu vidjeti kako te ovisnosti i dalje mnome upravljaju dovodeći me u određene situacije.
Primjer: u jednom razdoblju svog života svaki sam dan kasnila na posao. Bez obzira na to koliko rano bih ustala i bez obzira na to koliko bih se trudila da stignem na posao na vrijeme, zakasnila bih. Uvijek bih zaglavila iza onog školskog autobusa. Svaki dan bio je to isti prokleti autobus, zbog kojeg sam se nervirala i dolazila na posao u žurbi i vrlo uzrujana. Osjećala sam se kao da nikad ništa neću uspjeti obaviti. Bila sam zajedljiva, i svi oko mene bi hodali kao po jajima. Bila sam na polovici svojih dvadestih i imala sam posao na kojem bi većina ljudi očekivala nekoga starijeg. Bila sam iskompleksirana. Ja ne zaslužujem ovaj posao, ja to ne mogu, nitko me ne poštuje. Mislim zbilja, ako se ne mogu čak ni pojaviti na vrijeme, ne bih ni trebala biti ovdje. Sada vidim da j eonaj autobus bio moja vlastita kreacija koja mi je pomagala da zadovoljim svoju kemijsku potrebu za neuspjehom. Dobro sam se nasmijala kad sam to shvatila.
Uzimajući vrijeme za promatranje same sebe, svoje stvarnosti, svog emocionalnog stanja, mogu odabrati ono što će me pogurnuti na bolji put, umjesto da se odbijam o zidove i kupujem cipele.
Ono što vrijedi za sve žive sustave, ono što se ne kreće, ne mijenja se i ne razvija, to stagnira i umire.
Što smo zapravo mi? Mi smo manji od najmanjeg djelića vremena, od nulte razine energije, ukoliko je to uopće moguće razabrati. Onda, koliko smo mali? Mi smo na nultoj točki i flukutiramo naniže od te vrijednosti. I tako on kaže svojim učenicima da Kraljevstvo nebesko nije na nebu. I vidi, mnogi će reći da je ono ovdje, ili da je ondje. Ali u stvarnosti, zrno gorušice, najsitnije od svih zrna, ono je kraljevstvo nebesko. I što to znači? Znači da smo to mi i tamo ćemo naći svoju vječnost, tamo gdje smo uvijek bili i gdje ćemo uvijek biti. Znači i da je sebstvo manje od zrna gorušice, a kraljevstvo u kojemu prebiva Bog još je i manje. A to vam je u skladu s kvantnim svijetom koji izgrađuje velike, trome distrakcije zvane stvarnost.
Bizarne su to ideje, da u ovom nepreglednom svemiru, u kojem ima više galaksija nego zrnaca pijeska u svim zemaljskim oceanima, da u čitavom tom ništavilu jedna grupa ljudi – pa, zapravo grupa muškaraca – na našem malom planetu drži ekskluzivnu franšizu na zlatna vrata raja. A sva ostala bića u svemiru provest će vječnost pateći u paklu. Teško je zamisliti nešto bizarnije. A ako je Bog u kojeg vjerujete takav, samo se trebate zapitati: na koji način to utječe na vaš pogled na svijet?
Pa ipak, stotine milijuna ljudi učilo je živjeti u strahu od toga da čini nešto pogrešno, u strahu od prokletstva i strahu od života.
Ne osuđujte, pa sigurno nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će vam biti oprošteno! Luka 6:37
Ili kako smo već više puta rekli, vaš unutranji stav reflektirat će se na vanjsku stvarnost.
Podrijetlo patnje je u vezivanju za prolazne stvari i u neznanju koje iz toga proizlazi. Patnja nije posljedica nezadovoljstva nekog gnjevnog, ljubomornog ili zavidnoga Boga, ona je jednostavno posljedica neznanja.
I kao takva, ona nije kazna, nego putokaz, znak, nešto što vas gurka na pravi Put.
Isus reče: Kad spoznate sebe, tad ćete i biti spoznati, i razumjet ćete da ste djeca živog Oca. Ali ako sebe ne znate, tada ćete živjeti u siromaštvu, i siromaštvo ćete biti. Tomino evanđelje
Kada kažemo da je kraljevstvo Božje u vama, kako to kaže i Isus, radije nego da je Bog u vama, tada govorimo o potpunoj identifikaciji vlastitoga bića s božanskim izvorom koji i jest u temelju svega. M.Ledwith
Budi ta promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Ghandi
Zašto bismo mi bili promjena koju želimo vidjeti? Zbog toga što smo prepleteni sa svime ostalim. Svaka misao se računa. To tko smo mi tiče se svakoga. Što ako je sve zaista tako jednostavno?
Trebamo se pokloniti višemu umu koji tu energiju formira u oblike stvarnosti o kojima mi u svojim životima tek trebamo sanjati. Mi to i dalje percipiramo samo kao kaos, ali taj red je nedvojben. On je iznad nas. On je dublji. Ramtha
Danas je ideja o planetu kao velikom živom biću, s rijekama kao cirkulacijom primjerice, uobičajena misao.
Koja je definicija bilo kojeg čuda? To je nešto što se zbiva na neobičan način, izvan okvira društvene prihvatljivosti, znanstvene i religijske prihvatljivosti. I upravo izvan tih okvira postoje ljudski potencijali. Kako da dospijemo do tamo? Moramo nadvladati emocionalna stanja u kojima živimo na svakodnevnoj razini. Naše vlastite osobne sumnje. Našu osobnu nevrijednost. Našu vlastitu letargiju i malaksalost. Naše vlastite glasove koji govore da nismo dovoljno dobri ili da to nije moguće.
Kako možemo reći da smo živjeli ispunjeno svaki dan ako smo samo proživljavali iste one emocije o kojima smo svakodnevno osvisni? Ono što zapravo govorimo jest – moram ponovno potvrditi tko sam i što je moja osobnost, moram učiniti ovo, moram ići tamo, moram biti to i to. Učitelj je prilično drukčije biće. To je oanj koji dan vidi kao priliku u vremenu da stvori avebuhe stvarnosti i emocije koje još nisu stvorene, ili stvarnosti koje još nisu stvorene, tako da dan postaje oplođivanje beskonačnih sutra.
Koji k.. TI uopće znaš? Stvarno. Najkraći odgovor na ovo je: pokušaj. Isprobaj sam. Ispitaj to do kraja. Upamti, odgovori su ionako izrazito osobni i to je razlog što vam nećemo ponuditi kvantnu kuharicu s receptom kako si skuhati prekrasan život. Dobra i loša vijest je da samo vi znate.
No, jednom kad je proces eksperimentiranja s vlasititim životom započeo, sve te informacije kroz koje smo prolazili i sve to znanje o stvaranju i emocijama i ovisnostima, o izborima, o promjenama, namjeri, o asocijativnom pamćenju, sve će ući u igru. Paradigme i neuromreže koje ograničavaju stupanj vaše slobode skočit će vam u lice. Vjerovanja koja guše vaš besmrtni duh vrištat će vam u uho. Bit će to kaos, urnebes. Hura – bit ćete živi.
Pravo na prosvjetljenje stekli smo rođenjem. Umreženi smo za to. To je ono iskustvo za koje je mozak i napravljen. J.Hagelin
Imamo zapanjujući mozak – najsloženiju strukturu u poznatom nam svemiru – koji se može preumrežavati i stalno se preumrežuje kako bi do maksimuma doveo sve ono što želite iskusiti. Kao će se mozak, na temelju tog novog iskustva, umrežavati – to je u vašoj nadležnosti. A tu je i tijelo: samo se liječi, samo se umnaža, i suočimo se s tim – lijepa je to stvar. I um, koji je sposoban prekapati po najsićušnijim dijelovima prostora i vremena i potom narasti i kontemplirati o Velikom prasku. I iza njega.
I unutra. Svijest istražuje svijest i eto nje s tako ludim idejama kao što su: svijet je suštinski prazan, sve što percipiramo je maya, iluzija, i svi smo temeljno povezani – mi smo jedno.
Veliki umovi pričaju o idejama
Prosječni umovi pričaju o događajima
Mali umovi pričaju o ljudima.
Svaka pojedina stanica našeg tijela špijunira naše misli.
Dosada je znak da je vrijeme za promjenu. A što se događa kada promijenimo svoju svijest? Mi mijenjamo položaj na kojem sjedi promatrač u našem mozgu. To pokreće ispaljivanje novih neurona, pri čemu je začja rupa više poput crvotočine koja nas prebacuje u novu neuromrežu u mozgu.
Knjiga o putu i njegovoj krjeposti
Lao-Zi
Izdavač: Alfa
XXV
Bje nešto neodređeno
Prije stvaranja svemira.
To je nešto prazno i mutavo.
Ono je neovisno i neuništivo.
Ono se posvud giba bez ikakva umora.
Mora biti da je ono Majka svemira.
Ne poznajući ime njegovo
Ja ga nazivam 'dao'.
Trudim se da ga 'veličinom' zovem.
A veličina šitenje podmnijeva.
Širenje podmnijeva udaljavanje.
Udaljavanje povratak zahtijeva.
Dao je velik.
Nebo je veliko.
Zemlja je velika.
Čovjek je velik.
Čovjek je stoga jedan od četvoro velikih u svijetu.
Čovjek zemlju oponaša.
Zemlja nebo oponaša.
Nebo Daoa oponaša.
Dao uzora nema do sebe sama.
XXXIII
Uman je tko poznaje druge,
Pun iskustva tko upozna sebe,
Jak je nedvojbeno tko nadjača druge,
Dušu moćnu ima tko porazi sebe.
Bogatun je tko je zadovoljan.
Volju ima tk je djelovati voljan.
Tko se mjesta svoga drži
Dugo poživi.
Nije mrtav tko je umro
Au nama živi.
XLIV
Ugled ili zdravlje, što je dragocjenije?
Zdravlje ili sreća, što je važnije?
Dobiti jedno gubeći drugo, što je gore?
Tko ugled odveć voli, skupo ga platiti mora;
Tko se bogati odveć, gubitke trpjeti mora.
Tko se sitnici raduje, uvrjeda ga nijedna ne stiže.
Tko se suzdržati umije, opasnost svaku spazi najprije.
Samo se tako životu dugu gnijezdo vije.
LIV
Tko je ukorijenjen čvrsto, iskorijeniti se ne može,
Tko je ukliješten čvrsto, izvući se ne može.
Sinovi i unuci krjeposni eto baš stoga
Bez iznimke slave obrede predka svoga.
Njegovana u samoj sebi
Vrlina će istinskom postati,
Njegovana u obitelji,
Bogatija će bivati,
Njegovana u selu,
Ona će rasti stalno,
Njegovana u državi,
Cvjetat će neprestano,
Njegovana u svijetu cijelu,
Postat će opća, ne u dijelu.
Bližnjeg se najbolje po njemu samu prepozna,
Obitelj po obitelji,
Selo po selu,
Država po državi,
Svijet po svijetu,
Otkud mogu znati da je svijet baš takav, onda?
Po svemu što slijedi iz rečenoga.
LXVII
Svi vele da je istina moja velika
I da nijednoj drugoj ne sliči.
Baš je i velika stoga
Jer samo sebi priliči,
A kad bi nekoj drugoj sličiti htjela,
Odavno bi već postala malena.
Tri bogatstva imam koja odavno čuvam:
Prvo je ljubav,
Gospodarstvo je drugo,
Teće je smjernost.
Zaljubljen, mogu hrabar biti,
Štedljiv, mogu darežljiv biti,
Ne drznuvši se, prvi na svijetu biti,
Vladarom zbilja mogu postati.
Tko god da je hrabar a ne ljubi,
Darežljiv a ne štedi,
Vladar a mjeran nije,
Taj ravno u smrt ide.
Tko ljubavlju napada, pobjedu slavi;
Tko se ljubavlju brani, neranjiv će biti,
Nebo ga pomaže i ljubavlju štiti.
LXXXI
Istinite riječi nisu ugodne,
Ugodne riječi nisu istinite.
Čestit čovjek nije dobar govornik,
Dobar govornik nije čestit čovjek.
Mudar čovjek nije sveznalica,
Sveznalica nije mudar čovjek.
Višnji se čovjek bogaćenja kloni,
Odanost bližnjima njegovo je blago,
Koje se uveća netom se iscrpi.
Put nebeski prednost je bez štete
Čovjeka višnjeg krjepost djeluje ali ništa ne ište.
Kako to radi Buffett?
James Pardoe
Izdavač: MasMedia
Pronađi izvrsno poduzeće s izvrsnim menadžmentom, i kupi dionice po razumnoj cijeni – a onda ih ne ispuštaj iz ruke.
Kada ulažete, pojednostavnite stvari. Napravite ono što je lako i očigledno, nemojte pokušavati tražiti komplicirane odgovore na komplicirana pitanja.
Buffett ulaže samo u razumljiva, financijski sigurna poduzeća s dugogodišnjom tradicijom koja imaju jednostavno objašnjenje za svoj uspjeh, a nikada ne ulaže u nešto komplicirano što ni sam ne razumije.
Upamtite da kod ulaganja ne vrijedi stupanj teškoće. Tražite trvtke koje dugo traju s predvidljvim poslovnim modelima.
Nije potrebno raditi izvanredne stvari da bi se postigli izvanredni rezultati – pojednostavnite stvari. Ako ne razumijete kako neko poduzeće funkcionira, nemojte ga ni kupiti.
Donosite vlastite investicijske odluke. Čuvajte se brokera koji samo žele podebljati svoje provizije.
Postanite ulagač u podcijenjene dionice. Pokazalo se da je to dugoročno tehnika koja se jako isplati.
Neka drugi pretjerano reagiraju na događanja na tržištu. Ne gubite glavu kada i svi drugi, pa ćete imati koristi.
Kako biste postali dobar ulagač morate razviti stvaranje pravog temperamenta. Pravi temperament znači da u svakom trenutku budete hladne glave. To znači imati pravo stanje uma kada se morate uhvatiti ukoštac s neizbježnim lošim vijestima i privremenim neuspjesima koji utječu na vaše dionice. Ali to znači da ne smijete gubiti glavu ni kada tržište dionica naglo raste, a svi su oko vas pohlepni i euforični. Pad cijene od 50% vidite kao mogućnost za kupnju, treba paziti na temelje tvrtke u koje ste uložili, a ne na preokrete na hirovitom tržištu.
Za uspjeh na tržištu, potrebna vam je samo obična inteligencija. Ali pored toga vam je potrebna ona vrsta temperamenta koja će vam pomoći da se nosite s olujama i držite svojih dugoročnih planova. Ako možete zadržati hladnu glavu dok svi oko vas paničare, vi ćete pobijediti.
Razmišljajte u razdoblju od 10 godina, a ne 10 minuta. Ako niste spremni držati određene dionice jedno desetljeće, nemojte ih uopće ni kupovati.
Buffett je tržište opisao kao relokacijski centar – sredstvo pomoću kojega novac ide od nestrpljivih do strpljivih.
Evo mentalne vježbe koju Buffett preporuča. Kada kupujete dionice, zamislite da će se tržišta zatvoriti sljedećega dana zbog petogodišnjih praznika.
Biste li prodali obiteljsku farmu ili stan u zgradi kao reakciju na neki relativno nevažan vanjski poremećaj? Naravno da ne biste. Pa razmišljajte o svojim vlasničkim udjelima na isti način.
Nemojte provjeravati svoja ulaganja svaki dan ili tjedan, upamtite da sve dionice idu gore ili dolje. Iskoristite vrijeme na bolji način i promatrajte rezultate poduzeća, a ne kretanje cijena dionica.
Ako je pitanje Koliko dugo ćete čekati? –drugim riječima koliko ćete dugo držati određene dionice – Buffettov odgovor je 'Ako smo na pravom mjestu, čekat ćemo unedogled.'
Poslovni rezultati su ključni pri odabiru dionica. Proučite dugoročna dostignuća svakog poduzeća koj eje na vašem popisu za trgovinu.
Buffett nije kupio niti jednu jedinu internetsku dionicu jer je smatrao daje riječ o nepredvidljvim i neprofitabilnim društvima koja nemaju snažnu bilancu i novčani tok. Kada Buffett kupuje on traži 4 glavne stvari: poslovanja koja može razumjeti, društva s povoljnim dugoročnim izgledima, poslovanja koja vode pošteni i sposobni ljudi, poslovanja koja imaju atraktivnu cijenu.
Prošlost je najbolji pokazatelj budućnosti.
Ako ne znate kakvo će poduzeće biti za 10 godina, onda ga ne razumijete. Ako ne razumijete podzeće u koje ulažete svoj novac, onda špekulirate, a ne ulažete. Nadate se, a ne razmišljate.
Ne kupujete dionice zbog onoga što se događa s njihovom cijenom, kupujete dionice na temelju analize poduzeća i njegovih izgleda u budućnosti. Dobit, zarade, novčani tok, bilanca i račun dobiti i gubitka neki su od ključnih pokazatelja koji će vam pomoći da odredite dugoročnu stabilnost nekog poduzeća.
Ne razmišljajte o dionicama na kratke staze. Razmišljajte o poduzeću na duge staze.
Neka su poduzeća ono što Warren Buffett naziva 'franšizama'. Oko sebe imaju visoke bedeme i duboki jaraka i više-manje su neosvojive. To su poduzeća za kojima tragate. Pronađite društva koja se ističu među svojim konkurentima.
Ekonomska franžiza pruža proizvod ili uslugu: koji su potrebni ili poželjni, za koje nije potreban pretjerano velik kapital, koje drugi proizvod ili usluga ne mogu niti približno zamijeniti, koji ne podliježu reguliranju cijene.
Ne ulijećite na tržište i izvan njega. Istraživanja pokazuju da često trgovanje vodi do gomilanja gubitaka.
Timothy Vick predlaže da napravite popis omiljenih društava, kao i najveće cijene koje biste za njih bili voljni platiti. Držite popis u blizini i svako ga malo pratite. To će vam pomoši u održavanju discipline i istodobno vam omogućiti da izbjegnete poteze koji će štetiti vašem portfelju.
Prije nego što kupite neko društvo, proučite njegove temelje. Pobrinite se da prije nego što kupite dionice obavite pravo dubinsko snimanje društva (due diligence).
Kupujte nisku, a ne visoku tehnologiju. U Buffettovom svijetu uspješno je ulaganje rijetko kada euforična aktivnost. Rjeđe se radi o raketama i laserima, a češće o ciglama, tepisima, boji i izolacijskim materijalima.
Nemojte doći u iskušenje da se na brzinu obogatite ulaganjem u relativno komplicirana društva npr visokotehnološka. Ona su dugoročno gledano najnepredvidljivija.
Tražite odsutnost promjene. Tražite poduzeća čija će jedina promjena u budućnosti biti povećanje opsega poslovanja.
Izbjegnite ono što Buffett naziva investicijskim stilom 'Noine arke' – znači malo ovog malo onog. Bolje imati manji broj ulaganja, ali više novca u svakom od njih.
Zašto ne biste čekali da pronađete izvrsno društvo po izvsnoj cijeni i u nju uložili značajna iznos, umjesto da uložite razvodnjene iznose u 27 investicijskih fondova ili 27 paketa rzaličitih dionica?
Kada sastavljate svoj porfelj dionica, neka vam cilj bude da imate dionice u najviše deset društava.
Ako sve stavljate na svega nekoliko karata, mnog je manja mogućnost da će vašim ulaganjima upravljati impuls ili emocije.
Postoje trenuci kada je neaktivnost znak ulagačke oštroumnosti.
Kada ste u dvojbi, budite letargični. Bolje da vježbate hrkanje nego da jurite i izlažete se troškovima.
Ne gledajte burzovne izvještaje. Kod prijenosa burzovnih informacija na ekranima, sve se svodi na cijenu. No ulaganje je puno više od cijena.
Do uspjeha neće doći jer neki ljudi promatraju izvještaje s burze, nego zašto što je poduzeće ostvarilo spektakularne rezultate. Kratkoročno gledano, tržište se temelji na glasinama, ali dugoročno gledano ono se temelji na težini nekog poduzeća.
Gledajte na silazni trend na tržištu kao na priliku za kupnju. Silazni trend na tržištu ne znači nazadak, on je prilika za kupnju. Ako krdo počinje bježati od dobrih dionica, spremite se da potrčite prema njima.
Buffett kaže da investitori ne gube kada tržišta padaju – samo dezinvestitori. I stoga budite kao Buffett: budite investitor.
Nekoliko dobrih ulaganja je sve što je potrebno.
Velike stvari, veliki trendovi koji su izvan poduzeća – nisu važni. Važne su male stvari, stvari koje su specifične za poduzeće. Usredotočite se na drvo, a ne na šumu.
Analiza počinje, a ponekad i završava, jednim ključnim pitanjem: Tko je ovdje glavni? Kao ulagaču vrlo važno je da pobliže ocijenite menadžerski tim bilo kojeg potencijalnog poduzeća u koje namjeravate ulagati: radi li menadžerski tim za dioničare ili radi da se obogati na račun dioničara (velike plaće i bonusi), jesu li menadžeri štedljivi ili prevladavaju raspikuće, jesu li menadžeri predani poboljšanju dioničke vrijednosti i racionalnoj raspodjeli kapitala, otkupljuje li menadžment dionice u korist dioničara i izbjegava li izdavanje novih dionica koje razvodnjavaju vlasništvo dioničara, postupa li se s dioničarima kao s partnerima ili naivčinama, je li godišnji izvještaj društva iskreni pošten ili je iskrivljen, čini li se da menadžment primjenjuje pošteno računovodstvo ili skriva informacije i prikriva prave brojke?
Wall Street je jedino mjesto na koje ljudi dolaze u Rolls Royceu da bi tražili savjet od ljudi koji se voze podzemnom željeznicom.
Najvažnija stvar je jasno i neovisno razmišljanje – većina bi ljudi radije umrla nego da razmišlja. Mnogima se to i dogodi. Nemojte slijediti krdo – ali ne znači ni da je 180 stupnjeva u suprotnom smjeru najbolje rješenje.
Razvijte područje stručnosti, djelujte unutar toga područja i nemojte biti strogi prema sebi kada ste propustili prilike do kojih je došlo izvan toga područja. Zapišite industrije i poduzeća s kojima se osjećate najugodnije.
Ignorirajte predviđanja tržišta dionica. Kratkoročna predviđanja cijena dionica ili obveznica su beskorisna. Ona vam više govore o prognozeru nego o budućnosti.
Buffett je kometirao da baš poput Boga, tržište pomaže onima koji si i sami pomognu. Ali on brzo dodaje, tržište ne optrašta onima koji 'ne znaju što čine'.
Neki se ljudi žale na nepostojanost tržišta, ali ne i Buffett. On vjeruje da je upravo nepostojanost – dramatične promjene raspoloženja gospodina Tržišta – ta koja stvara prilike za iskusne ulagače. Čekajte da se drugi ljudi počnu ponašati budalasto, a onda vi postupajte mudro.
Prema vlastitom izračunu, Buffett provodi otprilike 6 sati dnevno čitajući, i sat ili dva na telefonu. Ostatak vremena on razmišlja.
Prvo pravilo je čitati, čitati i još čitati. Ali drugo je pravilo čitati selektivno.
Izbjegnite skupe greške drugih.
