Michio Kushi
Izdavač: Planetopija
Svemir nije statičan, on se neprekidno mijenja – stalno se transformira, vječno se stvara od početka bez začetka do završetka bez kraja.
Sedam načela beskrajnog svemira su: sve je nastalo iz jednog beskraja, sve se mijenja, sve suprotnosti se nadopunjuju, ne postoji ništa istovjetno, sve što ima lice /vidljivu stranu/ ima i naličje /nevidljivu stranu/, što je veće lice veće je i naličje, sve što ima početak ima i kraj.
Omjeri yina i yanga stalno se mijenjaju, te prelaze jedan u drugi. Zbog kontrahirajuće energije pojavni oblici postaju manji i tvrđi, te jača yang pritisak. Unutarnje kretanje se ubrzava i pri tome se stvara toplina. Kad se stvori toplina dolazi do ekspanzije. Ova energija stvara veće, mekše i sporije, više yin oblike. Tada dolazi do hlađenja i kontrakcije i ciklus ponovno započinje. Stoga se sve na kraju pretvara u svoju suprotnost. Vruće ljeto prelazi u hladnu zimu, mladost prelazi u starost, aktivnost se pretvara u odmaranje, planina postaje dolina, kopno postaje more, dan prelazi u noć, mržnja se mijenja u ljubav, bogati i moćni propadaju, dok siromašni i podčinjeni napreduju, civilizacije se uzdižu i propadaju, biološke vrste dolaze i odlaze, život postaje smrt i rađa se novi život, materija prelazi u energiju, prostor se mijenja u vrijeme, galaksije se pojavljuju i nestaju.
Neka ti hrana bude lijek, a lijek tvoja hrana. Hipokrat
Kroz stalno traganje za univerzalnom istinom, značenjem života, te podrijetlom i sudbinom stvaranja napokon dosežemo univerzalnu svijest koju možemo nazvati Vrhunskim rasuđivanjem. Na ovoj razini razumijevamo Poredak univerzuma te postizanje univerzalne ljubavi i potpune slobode. Življenje na ovoj razini u raznim je tradicijama opisano kao dosezanje satoriija, postizanje nirvane ili ulazak u Kraljevstvo nebesko.
Svaka sljedeća orbita spirale povijesti dugačka je pribiližno trećinu prethodne orbite. To znači da se svako razdoblje mijenja tri puta brže od prethodnog. Danas je život tri puta brži nego život generacije prije nas, devet puta je brži nego prije stotinu godina, a dvadeset sedam puta je brži nego u srednjem vijeku.
Čovjekova građa proizvod je i odraz ovog nebeskog i zemaljskog okoliša. Naši tjelesni sustavi, organi i funkcije održavaju kretanja skupina sazviježđa, galaksija i planeta, te im odgovaraju. Cijelo je tijelo replika univerzuma. Planine, vodopadi, šume i polja imaju svoje dvojnike u našem fizičkom izgledu. Galaksije se, na primjer, održavaju u ljudskom mozgu, pa svaka kondenzirana stanica predstavlja galaksiju. Osim toga, svaka stanica ili organ predstavlja cijelo tijelo. Svaki i najmanji dio nosi u sebi cjelinu. Bez utjecaja nebeskih sila ljudski život ne bi postojao, kao što bez njihovog utjecaja ljudsko tijelo ne bi imalo svoj sadašnji oblik.
Kad govorimo o ljudskim bićima, možemo reći da energija neba najvećim dijelom u nas ulazi odozgo i to kroz središte spirale kose na vrhu potiljka, te se spušta prema dolje kad promatramo čovjeka koji stoji. Energija zemlje u čovjeka ulazi odozdo kroz spolne organe i kreće se prema gore. Obje sile prolaze kroz unutrašnjost našeg tijela gdje stvaraju kanal elektromagnetske energije, koji možemo nazvati energeskim ili duhovnim kanalom. Uz dvije navedene ulazne točke, postoji još pet glavnih točki energetskog kanala koje nastaju susretanjem ovih dviju sila, što čini ukupno sedam točaka aktivirane prirodne elektromagnetske energije u tijelu. U staroj Inidiji ova su se energetska središta nazivala čakrama, a ona uključuju:
1. Područje na vrhu glave gdje energija neba ulazi kroz spiralu kose. Ovo energesko središte rukovodi višom sviješću.
2. Najdublje područje u mozgu, srednji mozak, odakle se elektromagnetski naboj prenosi milijunima moždanih stanica. Kad je mozak pod naponom, njegove stanice sposobne su primati elektromagnetske valove, pretvarati ih u slike i prenositi ih. Ovaj proces sličan je onome u radiju, televiziji, računalu i drugim suvremenim elektroničkim napravama koje primaju ili odašilju umjetne elektromagnetske valove i slike. Ovo energetsko središte rukovodi intuicijom i logičkim razmišljanjem.
3. Područje grla koje napaja i aktivira proizvodnju sline, vibriranje jezičca na stražnjoj strani grla i korijen jezika, aktivnost tiroidne i paratiroidne žlijezde, te ritmičko izmjenjivanje udisaja i izdisaja. Ovo energetsko središte rukovodi govorom i disanjem.
4. Područje srca u kojem se stvaraju srčani mišići, odvija ritmičko kretanje srca i nesmateni rad cijelog cirkulatornog sustava. Energije neba i zemlje ovdje su u najvidljivijom ravnoteži. Ovo energetsko središte rukovodi sudbinom pojedinca, a naročito ljubavlju i emotivnim razvitkom.
5. Područje želuca odakle se napon prenosi središnjim organima – jetrima, slezeni, gušterači i bubrezima – koje ujedno kontrolira i usmjerava njihove ritmičke aktivnosti. Ovo energetsko središte rukovodi hrabrošću, suosjećanjem, strpljenjem i drugim oblicima volje i ustrajnosti.
6. Središte crijeva, smješteno ispod pupka. Iz ovog područja, na Dalekom istoku tradicionalno znanog kao tanden ili hara, elektromagnetski naboj prenosi se u sve dijelove tankog i debelog crijeva, mjehura i spolnih organa rukovodeći nesmetanim ritmičkim procesima probave, razlaganja i apsorpcije hrane, vode i energije. Ovo energetsko središte održava tjelesnu ravnotežu i vitalnost.
7. Područje spolnih organa koje kod muškaraca napaja testise, a kod žena jajnike, te ostale reproduktivne organe i sustav izlučivanja. Ovo energetsko središte rukovodi reprodukcijom i regeneracijom.
Naše fizičko tijelo hrani se nevidljivom negizičkom energijom koja dolazi iz neba i zemlje, a čini naboj stvara život. Susret ovih dviju sila u grudnom košu dovodi do kucanja srca. Žlijezde smještene uz energetski kanal izlučuju hormone oprečne kakvoće, neke više nabijene energijom neba, a druge energijom zemlje. Susretanje ovih sila dovodi, između ostalog, i do disanja. Izdisaj je više kontrahirajuče li yang prirode, dok je udisaj više ekspanzivne ili yin prirode. Naše tijelo zapravo je duhovno. Kozmička ili duhovna sila neprestano hrani našu svijest te organe, žlijezde, aktivnosti, tkiva i bilijune stanica koje sačinjavaju našu fizičku građu.
Pravi izvor našeg života kao ljudskih bića dolazi iz kozmosa. Zato je točnije reći kako zapravo visimo s neba, nego da stojimo na zemlji. Glava nam je korijen iz kojeg razvijamo svoju svijest, ostvarujemo svoj životni san i pripremamo se za povratak u sljedeći svijet.
Funkcija energetskih središta mijenja se ovisno o količini i kakvoći unesene hrane i pića te brzini i frekvenciji disanja. Prema tome, da bismo promijenili svoju svijest i postigli fizičku usklađenost, važno je održati jaku i zdravu krv. Kakvoća krvi najviše ovisi o svakodnevnoj prehrani, iako je važan i utjecaj disanja i svijesti. Energetski kanal možemo blokirati prejedanjem, unošenjem nepravilnog omjera hrane i konzumiranjem nekvalitne hrane. Stagnacija može nastati i zbog nečistog zraka, nesređenog i kaotičnog fizičkog okoliša, mentalnih ili emotivnih poremećaja ili drugih oblika neravnoteže- hrana nas kroz krv opsrbljuje duhovnom energijom. Hranjivost koju dobivamo iz hrane najviše ovisi o njenom kiju, ili kakvoći prirodnih elektromagnetskih vibracija, a ne o fizičkim odlikama kao što su količina kalorija, bjelančevina, vitamina ili drugih hranjivih sastojaka.
Hraniti se primitivnijim oblicima života i postati hranom za razvijena bića prirodni su biološki procesi. Dok se velikom brzinom pretvaraju jedni u druge, u životima bezbrojnih životinjskih i biljnih vrsta svakim danom ponavlja se cijeli tijek evolucije koji je otpočeo prije više od 3 milijarde godina. Složenost života i svijest neprestano se mijenjaju, od protozoe do visoko razvijenih oblika, od jednostaničnih organizama do čovjeka.
Kroz ovaj proces protozoe se pretvaraju u ribe, ribe u galebove, ptice u sisavce, a sisavci u ljude. Suprotno tome, ukoliko niža vrsta proždire razvijeniju, započinje proces degeneracije ili antievolucije. Kada se čovjekom hrane drugi sisavci ili komarci ili bakterije i virusi, prirodni poredak se izokreće što dovodi do biološke degeneracije.
Jedemo li raznovrsniju hranu, obično imamo uspješniji biološki razvoj, dok manje raznovrsna ishrana stvara i manju genetsku raznolikost te usporava društvenu evoluciju. Isto tako se društva s rafiniranijim načinima kuhanja kulturno više razvijaju, dok društva s primitivnijim načinima kuhanja ostaju slabije razvijena. Kako su ljudi kroz povijest savladavali naprednije načine odabira, pripremanja i kuhanja hrane, stvarali su naprednije kulture i civilizavije. Vidimo li način kuhanja u jednom domaćinstvu, možemo saznati i način razmišljanja članova obitelji. Upoznamo li najčešći način kuhanja u nekoj zemlji ili etničkoj skupini, dobivamo uvid i u njihovo mentalno i psihološko usmjerenje.
Količina zraka koji udišemo proporcionalna je kakvoći i količini hrane koju smo konzumirali. Što više jedemo, više i dišemo i obrnuto, što manje jedemo, manje dišemo. Unosimo li u organizam više životinjske hrane, udišemo više zraka i disanje nam postaje teško i neskladno, dok s unosom veće količine hrane biljne kakvoće naše disanje postaje skladnije.
S promjenom krvi, mijenjaju se odlike stanica, organa i tkiva u cijelom tijelu, uključujući mozak i živčani sustav. Ove promjene automatski mijenjaju fizičke i psihološke aktivnost, te utječu na naše ponašanje, način izražavanja, misli i osjećaje. Naše fizičko kretanje i navike, osjetilna percepcija, emotivne reakcije, intelektualne predodžbe, društvena svijest i filozofski pogled na život svakodnevno se mijenjaju uslijed promjena u kakvoći hrane koju jedemo.
Poput slabijeg televizijskog prijemnika koji ne može primati niz vibracija iz neke udaljene postaje te ih pretvoriti u slike i zvukove, ni mi – zbog tećke i ustajale krvi uslijed svakodnevne hrane – ne možemo primiti i odgovarati na valove i vibracije koji dolaze iz manje ili veće udaljenosti. Ukoliko nam je svijest ponekad zamagljena, uzrok može biti promjena vibracija u našem okolišu, no utjecajniji će uzrok biti unošenje određene hrane. Ovaj proces lakše ćemo razumjeti kad vidimo kako različite osobe u istim okolnostima različito reagiraju – jedna je nervozna, dok druga ima normalne reakcije. Naše psihološke reakcije i njihova odstupanja velikim su dijelom ishod naše svakodnevne prehrane.
Kakvoća majčine ishrane velikim dijelom određuje fizičku, mentalnu i duhovnu građu djeteta. Kvaliteta i količina hrane koju ona svakodnevno unosi u organizam prenosi se u embrio putem krvi i posteljice, a svako obrok koji pojede u trudnoći predstavlja oko 3 milijuna godina evolucijskog razvitka. Iako DNK u kromosomima zajedno s RNK nosi brojne nasljedne čimbenike (koji predstavljaju način ishrane predaka u prošlosti), za ujednačen bebin razvoj presudna je uravnoteženost majčine prehrane. Građa koja se razvija tijekom embrionalnog razdoblja temelj je za cijeli život, od rođenja do smrti.
Ukoliko je majka u vrijeme začeća i u trudnoći smirena, vodi umjereno aktivan život, ispravno se hrani i usklađena je sa svojom okolinom, i porod će proteći lako i brzo, obično će biti prirodan – bez potrebe za lijekovima, kemikalijama ili bilo kakvim umjetnim intervencijama. Beba koja je lako rođena prirodnim porodom, posjeduje prirođeni potencijal za zdrav i aktivan fizički i mentalni razvoj. Ako majka, pa k, bebu u svojoj utrobi hrani neodgovarajućom količinom hrane loše kvalitete, bebin život obično će započeti patnjom. Čak i bez vidljive razlike u njenom obliku i funkcijama, bebin potencijal za razvijanje fizičkih, mentalnih i društvenih sposobnosti moće biti oslabljen, ne samo pri rođenju i u djetinjstvu, nego za cijeli život. Brojne bolesti koje se pripisuju nasljedstvu ili fizički i mentalni poremećaji koje dijete može iskusiti prije odrasle dobi mogu imati uzrok u majčinoj neispravnoj prehrani ili lošim mislima, te neprirodnom načinu života oba roditelja.
Tijekom trudnoće osobito je važno:
• Izbjegavati svađe i sukobe između roditelja, kao i ostalih članova obitelji
• Neposredno uz kožu nositi jednostavnu i urednu odjeću, po mogućnost biljne kakvoće kao što je pamuk, te je održavati čistom
• Držati domaćinstvo u redu i održavati čistoću i red u cijeloj kući, počevši od kuhinje
• Izbjegavati aktivnosti i iskustva koja mogu izazvati nepotrebno uzbuđenje, između ostalog nasilne scene i slike, te glasnu i uznemirujuću glazbu i zvukove
• Sve do poroda voditi aktivan svakodnevni život, radeći u kući ili na poslu
Rođenje odgovara razdoblju biološke evolucije od prije 400 milijuna godina, kad se kopno izdiglo iz mora, a život se iz vode preselio u zrak. Ovaj događaj iz Zemljine povijesti bio je popraćen velikim potresima i poplavama. Slično tome, beba u porodu prelazi iz vode na zrak što je praćeno otjecanjem vode. Novorođenče se brzo prilagođava novom okolišu potpomognuto grčenjem maternice kontrahira svoje fizičko tijelo dok prolazi kroz uski porođajni kanal. Kroz bebin plač otpušta se višak plina, a s nekoliko dana posta nakon rođenja (prvo majčino mlijeko je svojevrstan post) završava proces kontrahiranja. U razdoblju nakon poroda ponavlja se proces biološke evolucije na Zemlji. Beba prolazi kroz faze pokretanja, putanja i napola uspravnog položaja koje odgovaraju razvoju vodozemca, reptila, sisavca i majmuna. Iz tih zgrčenih položaja beba se postupno uspravlja. Kad je sposobno stajati i kad mu narastu mliječni zubi, malo dijete je završio cijeli proces biološke evolucije u vodi i na kopnu u psoljednje 3,2 milijarde godina.
Pri odabiru dodatne životinjske hrane prednost dajemo starijim vrstama. Tako radije preporučujemo ribu i morske plodove nego piletinu i puretinu, a piletinu i puretinu prije govedine i svinjetine. Hranite li se redovito životinjskom hranom, bolje je jesti životinje koje žive u vodi nego na kopnu, osobito ne sisavce koji su na bliže evolucijskom razvitku.
Razdoblje razvoja života u vodi trajalo je približno 2,8 milijarde godina, dok je evolucija na kopnu trajala približno 0,4 milijarde godina, što ih dovodi u spiralni omjer 7:1. Budući da su ljduska bića najnovija vrsta koja se razvila na kopnu, sastav naše hrane trebao bi biti obrnut – otprilike 7 dijelova kopnene hrane i jedan dio morske. Jedemo li životinjsku hranu, prednost dajemo ribi i morskim plodovima, a odnos biljne i životinjske hrane trebao bi biti 7:1.
Meso i druga prirodno prerađena hrana životinjske kakvoće dio su tradicionalne prehrane hladnijih i polarnih predjela, no njihovo redovito konzumiranje u umjerenim i tropskim podnebljima moće imati štetne posljedice za ljudsko zdravlje. Meso se počinje raspadati čim je ćivotinja ubijena, što se ne može izbjeći čak ni tradicionalnim načinima čuvanja soljenjem ili pak modernijim zamrzavanjem. Meso se teže probavlja od biljne hrane i nastavlja truliti u probavnom traktu. Za asporpciju mesa potrebna su 4-4,5 sata za razliku od 2-2,5 sata potrebnih za žitarice i povrće. Truljenje proizvodi toksine i amine koji se nakupljaju u jetri, bubrezima i debelom crijevu, uništavajući bakterijske kulture, naročito one koje sintetiziraju vitamine B kompleksa i izazivaju degeneraciju resica tankog crijeva kroz koje se hrana apsorbira u krv. Zasićene masne kiseline iz mesa i mesnih proizvoda nakupljaju se u i oko vitalnih organa i krvih žila što često dovodi do stvaranja cista i tumora i otvrdnjivanja arterija. Zasićene masti također podižu i količinu kolesterola u krvi, pa na taj način pridonose stvaranju arterioskleroznog plaka.
Zbog konzumiranja mesa, peradi, jaja i druge hrane životinjskog porijekla, tijelu je potrebno više kisika u krvotoku. Disanje se ubrzava, pa je teško zadržati smirenost uma. Razmišljanje postaje zaokupljeno sumnjom, potrebnom za samoobranom, postaje kruto, ponekad i agresivno. Ishod je često vrlo suženi, analitički stav.
Mliječna hrana, koja često prati konzumiranje mesa, ima umirujući, stabilizirajući utjecaj na probavni i životinjski sustav uznemiren crvenim mesom, ali i ona sama ili u kombinaciji s drugim čimbenicima, može dovesti do bolesti.
Kazein, bjelančevina iz sira, mlijeka, vrhnja, maslaca i drugih mliječnih proizvoda, teško se asimilira te se nakuplja u neprobavljenom stanju u gornjem dijelu crijeva. Tamo truli, proizvodi toksine, stvara sluz i oslabljuje želudac, crijeva, gušteraču i žuč. Nemogućnost probavljanja mlijeka i mliječnih proizvoda poznatu kao netolerancija laktoze, nalazimo kod oko 50-90% svjetske populacije s izuzetkom skupina podrijetlom iz Skandinavije i nekih drugih dijelova Europe.
Mliječna hrana utječe na sve organe i tjelesne sustave, ali zato što je proizvod mliječnih žlijezda, najviše utječe na žlijezde i s njima povezane strukture, naročito reproduktivne organe. Najčešće stradavaju grudi, maternica, jajnici, prostata, tiroidna žlijezda, nosna šupljina, hipofiza, pužnica i područje oko središnjeg dijela mozga. Naprije se kao štetna posljedica javlja nakupljanje sluzi i masnoća, a zatim se stvaraju ciste, tumori i na kraju rak. Mnogi ljudi koji jedu mliječnu hranu imaju nakupine sluzi u nosnoj šupljini i srednjem uhu, što dovodi do alergija i slbljenja sluha. Masne nakupine dovode do stvaranja kamenca u bubrezima i žuči. Stvaranje cisti, tumora i naposljetku raka na dojkama odvija se na sličan način. Učestali su problemi izazvani mliječnim proizvodima, uz druge čimbenike: vaginalni iscjedak, ciste na jajnicima, fibroza, rak maternice i jajnika, te masne cistične nakupine na prostati. Neplodnost je, uz mnoge druge bolesti reproduktivnih organa, također povezana s konzumiranjem mliječne hrane. Nakupine masti i sluzi u plućnim alveolama izazivaju otežano disanje. Zajedno s duhanom, mliječna hrana zadržava katran i druge sastojke duhanskog dima u plućima, što često dovodi do raka pluća.
Suvremena medicinska istraživanja počela su povezivati korištenje mlijeka i mliječnih proizvoda s velkim brojem bolesti, među kojima su grčevi i proljev, razni oblici alergija, pomanjkanje ćeljeza u krvi kod dojenčadi i djece, nasilno i nedruštveno ponašanje, arterioskleroza i srčani napadi, artritis te nekoliko oblika raka. Budući da je za prenošenje hemoglobina u stanice obložene naslagama sluzi potrebno više kisika, konzumiranje mliječne hrane pridonosi neujednačenom razmišljanju, usporenim reakcijama i emotivnoj ovisnosti.
Majčino mlijeko savršena je hrana za malu djecu. Glavni hranjivi sastojci zbog kojih se obično pije kravlje mlijeko i jedu mliječni proizvodi – kalcij i željezo - nalaze se u razmjerno večim količinama u povrću. Bijela riba i sporiji ljuskari manje su masni od plave i brže ribe.
Jednosložni i dvosložni šećeri brzo ulaze u organizam i čine krv pretjerano kiselom. Kako bi se ispravilo ovo krajnje yin stanje, gušterača luči yang hormon inzulin, koji pomaže otklanjanju viška šećera i njegovom ulasku u tjelesne stanice. Ovaj proces stvara pravu eksploziju energije, pri čemu dolazi do oksidacije glukoze (krajnji proizvod pri probavljanju šećera) i izlučivanja otpadnih tvari – ugljičnog dioksida i vode. Jedna od posljedica koju izaziva višegodišnja ekstremna prehrana je dijabetes, bolest koja se događa kada gušterača ne uspijeva proizvesti dovoljno inzulina za neutraliziranje viška šećera i krvi.
Ništa nije tako snažno kao nježnost, a ništa pak tako nježno kao stvarna snaga. Sv.Franjo
Osim osjetilnim putem, hranu primamo i kroz valove i zračenja u našoj okolini. Oni uključuju fizički bliske impulse i vibracije, poput energije žita koje sazrijeva u polju, do udaljenih utjecaja kozmičkih zraka i galaktičkih valova koji dolaze iz udaljenosti od više stotina milijardi svjetlosnih godina. Ove vibracije prodiru u nas kroz površinu tijela, a neke od njih zatim pretvaramo u elektromagnetske valove koj prolaze korz energetski kanal i sustav meridijana. Vibracije napajaju naše tjelesne organe, žlijezde i milijune stanica te se, zahvaljujući tom naboju, možemo kretati, probavljati hranu, disati, misliti i djelovati.
Kao vrsta, jedemo vidljivu hranu – minerale, vodu, povrće, životinje i zrak – i onu nevidljivu – vibracije, valove, zračenje i razne zrake. Prvu vrstu hrane možemo nazvati fizičkom, a drugu duhovnom hranom. Fizičku hranu primamo prvenstveno kroz probavni i respiratorni sustav na prednjoj strani ili površini tijela, dok duhovnu hranu primamo prvenstveno kroz živčani sustav i mrežu meridijana na stražnjoj strani ili duboko u unutrašnjosti tijela. Fizičku hranu jedemo povremeno, dok duhovnu jedemo neprestano. Fizičku hranu uzimamo u ograničenoj, a duhovnu u neograničenoj količini.
Između fizičke i duhovne, odnosno materijalne i nematerijalne hrane, postoji antagonistički i komplementarni odnos koji se odnosi na kakavoću i količinu. Kao prvo, ako jedemo više materijalne hrane, istodobno jedemo manje nematerijalne. Jedemo li manje materijalne, onda jedemo više duhovne hrane. Kao drugo, ako jedemo više materijalne hrane životinjske kakvoće, primamo više dugih, a manje kratkih valova iz naše okoline. Konzumiranje hrane životinjskog podrijetla dovodi do ograničavanja naše percepcije na neposrednu okolinu i onemogućuje našu svjesnost i osjetljivost na neograničeno područje vremena i prostora. Kao treće, jedemo li više materijalne hrane biljne kakvoće, primamo više kratkih, a manje dugih valova. Konzumiranje hrane biljnog porijekla dovodi do širenja našeg mentalnog i duhovnog vidokruga i do smanjenja interesa za sitna pitanja relativnog svijeta.
Nadzirući svoju svakodnevnu hranu, možemo promijeniti i odrediti kakvoću mentalne i duhovne svijesti koju razvijamo.
Uključimo li u prehranu više životinjske hrane nego što nam je doista potrebno, na mentalnoj ćemo razini postati sebičniji i nasilniji prema vanjskom svijetu. Koristimo li gotovo isključivo biljnu hranu, naročito velike količine voća, postat ćemo isključivi i razvit ćemo obrambeni stav prema svakom jačem podražaju iz okoline.
Trebali bismo dobro žvakati hranu da meterijaliziramo i oduhovimo ono što jedemo. Trebali bismo razmišljati o fizičkoj i duhovnoj aktivnosti koja će proizići iz ove hrane, za dobrobit društva i svih ljudi te za postizanje sklada s prirodom i kozmosom.
Osoba rođena između ožujka i rujna više je yang tjelesne građe, a od rujna do ožujka više je yin. Yang je uglavnom aktivnija u društvu, dok yin razvija mentalni i duhovni interes. Međutim, svaka od njih cijeli svoj život traži svoju suprotnost koja je privlači i nadopunjuje.
Iako i dalje cijenimo i koristimo neke vidove tehnološkog napretka suvremene civilizacije, trebali bismo upotrebljavti manje mahaničkih i električnih aparata koji mogu ometati protok energije između nas i prirodnog okoliša.
Tijekom našeg embrionalnog razvitka i djetinjstva roditelji su nas obasipali ljubavlju i pažnjom. Njihova je ljubav bila bezuvjetna i pnašali su se prema nama kao prema svom vlastitom životu. Bili su zabrinuti kad smo bili bolesni. Danima i tjednima nisu mogli spavati dok smo se mi borili s fizičkim, mentalnim ili društvenim nedaćama.
Dok rastemo, često ne vidimo koliko nas roditelji vole. Tek kad dobijemo vlastitu djecu, počinjemo shvaćati koliko smo ljubavi i nježnosti i sami primili. Tada, međutim, često ne uspijevamo svojim roditeljima iskazati zahvalnost, jer smo zaokupljeni brigom za vlastitu djecu ili smo uključeni u razne društvene aktivnosti. Kad sazremo dovoljno da uspijemo razumjeti ljubav i zaštitu koju su nam pružili naši roditelji, i da im na tome želimo zahvaliti, mnogi od njih već su pokojni. Roditeljska ljubav i briga su bezuvijetne. Djeca bi slično tome kad odrastu trebala pokazati bezuvjetno poštovanje i brigu za svoje roditelje. To je prirodno, opće načelo ljudskog ponašanja. Ne pokazujemo li ljubav prema roditeljima, bez obzira na našu slavu, položaj, bogatstvo ili društveni utjecaj, potpuno smo bezvrijedni s gledišta kozmičkog poretka.
U svom će životu djeca prirodno iskusiti promjenjivu sudbinu na kojoj moraju temeljiti vlastitu sreću. Stoga mudri roditelji prvo nauče svoju djecu kako sačuvati zdravlje, drugo kako procijeniti razne probleme, treće kako se nositi sa svakodnevnim dužnostima, kao što su kuhanje, održavanje kuće i šivanje, i četvrto kako se ponašati prema drugim ljudima, te kako voljeti prirodu i svemir.
Muškarci su psihološki usmjereni na ostvarenje svoje konceptualne slike u relativnom zemaljskom svijetu, dok su žene zaokupljene uvođenjem reda u svoj okoliš i njegovanjem ljepote i savršenstva.
Muški karakter očituje se u fizičkoj snazi, pojmovnom intelektu, društvenoj aktivnosti, hrabrosti, ambicijama i spremnosti da umre za svoje ideale. Ženski se pak karakter očituje u mentalnom razumijevanju, emotivnoj osjetiljivosti, umjetničkoj profinjenosti, uljepšavanju neposrednog okoliša, nježnim čuvstvima, brizi i spremnosti da umre za ljubav.
Visak iznad glave muškarca obično se vrti u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, dok se nad glavom žene vrti u smjeru kazaljke na satu. Zanimljivo je da se, uhvate li se muškarac i žena za ruke, visak umiri, što pokazuje duboko jedinstvo energije neba i zemlje.
U uspješnim vezama strpljenje je najvažniji pokazatelj ljubavi. Sljedeći je izdržljivost – sposobnost prilagodbe životnim okolnostima, te fleksibilnost unatoč svim promjenama i nedaćama u životu.
Potrebno je dosta vremena da biste postali dio nekog drugog ili on dio vas. Mnogi suvremeni brakovi raspadaju se već nakon nekoliko godina, a dvije ili tri godine nisu dovoljne da bi se ljudi doista dobro upoznali. I muškarac i žena moraju preuzeti odgovornost jedno za drugo. Za ženu to znači ne obeshrabrivati partnera, osobito ne njegov životni cilj. Obeshrabren i nezadovoljan muškarac može napustiti obitelj. I muškarac bi treba ohrabrivati ženu, poštivati njezino kuhanje i okolinu koju je stvorila. Muškarci i žene jednu su za druge vječna zagonetka. Tek nakon mnogo godina zajedničkog života i puno prevladanih teškoća, kad već uđu u šezdesete, sposobni su razumjeti jedni druge i suprotni spol uopće. Bez poštivanja svojih različitosti niti jedan par neće se razumjeti. Upravo iz tog razloga muškarci traže žene, a žene muškarce.
Porast pornografije, prostitucije i neuobičajenih seksulanih tehnika nisu toliko moralni, koliko biološki problemi. Nakon više godina konzumiranja moderne hrane dolazi do stagniranja energije u tijelu što blokira prirodnu seksualnu energiju. Tada ljudi na ekstremne načine potiču otupljeni živčani sustav da bi se uzbudili.
Pokušajmo živjeti svoj život razvijajući se i usklađujući svoju prirodnu intuiciju s prirodnim poretkom dok živimo u ovom prolaznom svijetu.
Relativan svijet, a naročito ljudsko društvo, puno je zabluda, iluzija i tajni. Skloni smo bez prethodnog iskustva i razumijevanja povjerovati svemu što primaju i tumače naša fizička osjetila. Obrazovanje i marketing neprestano nam nameću uvjerenje kako zapravo znaju bolje od nas. Znanost, religija i suvremeni društveni ekonomski i politički sustavi su područja vjere koja često zahtjevaju slijepu poslušnost. Ne bismo trebali prihvaćati tuđe teorije i pretpostavke ili podržavati nečiji način razmišljanja i ponašanja. Uvijek trebamo, u duhu non creda, tragati za vlastitim iskustvom i spoznajom, kako bismo shvatili ono što je zbiljsko, istinito, beskrajno.
Došli smo na ovaj planet kao ljudska bića kako bismo razvijali i primjenjivali svoj vlastiti sud o svemu što radimo. Sami smo odabrali ovo mjesto i vrijeme, pa smo u potpunosti odgovorni za sve što kao zrele osobe poduzimamo. U slučaju bolesti razumijemo kako je njezin uzrok naše nepoznavanje prirodnih zakona – konzumiranje neuravnotežene hrane, kruto ili neusredotočeno razmišljanje, ektremno ili kaotično ponašanje. U slučaju nesreće razumijemo kako ona nastaje zbog naše loše prosudbe ili uvida, do kojeg je moglo doći izbog načina življenja koji nije u skladu s okolišem. Bolest, nezgode, bijeda ili bilo kakva druga teškoća mogu se pretvoriti u zdravlje, blagostanje i sreću – ako promijenimo vlastiti način razmišljanja i ponašanja. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto nas. Mi moramo započeti promjene. Od drugih možemo dobiti savjete, prijedloge i vodstvo – i obično ih je mudro prihvatiti – ali na kraju sami moramo donijeti odluku, unijeti promjene u svoj život i prihvatiti odgovornost kao gospodari svoje sudbine.
Kad razmislimo o tome što doista znamo, ustanovimo kako smo neznalice. Ne poznajemo život, sebe same, druge, prirodu – ništa. Većina nas čak ne zna ni što će nam se sutra dogoditi, kakva nas sudbina čeka u sljedećoj godini ili kada ćemo umrijeti. Ne znamo kako održati zdravlje, kako se radovati i kako postati sretni. Ne znamo ni što bismo trebali jesti, kako disati, što misliti i govoriti. Ne znamo je li ono što držimo stvarnim istinito, a ono što držimo dobrim doista dobro. Vječna je dvojba i stalno razočaranje kad znamo što želimo ostvariti, a postignemo suprotno. Ne znamo zašto smo došli na ovaj svijet, niti što bismo trebali raditi u životu. Uvijek smo neznalice, a naše je neznanje veće što više učimo. Spoznaja vlastitog neznanja početak je svijesti o tome što je život te početak razumijevanja onoga što jesmo. Način življenja koji nas vodi prema istinskoj sreći dolazi iz dubokog promišljanja o vlastitom neznanju. I baš zato što smo neznalice, moramo se bezrezervno prepustiti kozmičkom poretku. Zato što smo neznalice, moramo prihvatiti sve što se oko nas događa kao vlastitu odgovornost. Zato što smo neznalice, moramo se prilagoditi svojem okruženju i okolini. Najkraći način stjecanja potpune slobode nad životom je poniznost i skromnost, postavljanje sebe na posljednje, umjesto a prvo mjesto, do te mjere da priznamo kako smo ništa.
Kad imamo poteškoća, uzrok bismo trebali potražiti u onome što jedemo. Kad smo sretni, razumijemo kako naša sreća izvire iz hrane. Ljudi koji ovo znaju postaju gospodari svojeg života i sudbine. Slobodni su oni koji ovo znaju, a zarobljeni oni koji ne znaju.
Udobnost nas slabi, a poteškoće jačaju. Siromaštvo i hladnoća, bolest i bijeda, glad i rat jačaju nas fizički, mentalno i duhovno. Kad nema poteškoća, nema ni razvitka. Ako izbjegavamo poteškoće, na kraju postajemo slabiji i nakon trenutne utjehe propadamo. Iskažimo dobrodošlicu poteškoćama kad god se one pojave i počnimo ih cijeniti kao svoje učitelje.
Što se teže uspinjemo na planinu, veće je naše veselje kad dođemo na njen vrh. Ako smo u ratu, što više bijede iskusimo, tim više cijenimo kad nastane mir. Što je teža bolest od koje patimo, veća je zahvalnost koju osjećamo kad ponovno steknemo zdravlje. Poteškoće su pravi uzrok naše sreće, a njihovo izbjegavanje pravi uzrok naše nesreće. Kako bismo stalno bili sretni, trebali bismo se neprestano izlagati poteškoćama.
Zahvaljujući neprijateljima, razvijamo snagu uma i tijela, pa bismo im trebali biti zahvalni. Nadopunjujemo se zato što smo oprečni. Oni vide ono što mi ne vidimo, imaju ono što mi nemamo, znaju ono što mi ne znamo. Neka nam zato neprijatelj postane najbolji prijatelj. Ako svojeg neprijatelja pretvorimo u prijatelja, moći ćemo spoznati i svoju i njegovu sreću.
Vječno kretanje u svemiru pa i u našem relativnom svijetu, donosi stalnu promjenu jednog stanja u drugo, te ponovni povratak u prvobitno stanje. Yin se mijenja u yang, a yang u yin. Yin stvara yang, a yang yin. Svakog se dana iznova izmjenjuju svjetlost i tama, a svake godine topla i hladna godišnja doba. Ciklusi nebeskih promjena uključuju cikluse Sunčeve aktivnosti, ciklus Zemljinog kretanja i ciklus kretanja Sunčevog sustava u Mliječnoj stazi. Društvo nastane, onda nestane, pa pnovno nastane. Život započinje rođenjem, a prestaje smrću, ali iz smrti počinje novi život. Svaka pojava se širi prema van, naposljetku kontrahira prema središtu, da bi se nakon kontrahiranja ponovno počela širiti. Prema tome, svaki je početak kraj, a kraj početak, prvi je posljednji, a posljednji prvi. Alfa je omega, omega je alfa.
Kad naučimo nešto korisno, prirodno to širimo oko sebe. Davati, davati i neprekidno davati najvažnije je životno načelo. Davanjem usrećujemo sebe i činimo tisuće drugih ljudi sretnima. Kad jedemo, moramo dijeliti sve što uzimamo. Ne učinimo li to, nećemo više moći jesti. Život je primanje i davanje, što više dajemo, više ćemo primiti. Ukoliko smo aktivni od jutra do večeri, danju i noću, i primjenjujemo duh 'jedno zrno, deset tisuća zrna', živimo zajedno sa svemirom koji se širi. Održavanje ovog duha osnovni je način ostvarenja naše beskrajne sreće.
Tijekom boravka na ovom planetu naše temeljno, prirodno stanj eje zdravlje i blagostanje. Mi smo dio okoliša i mijenjamo se ovisno o njegovim promjenama, pa se prirodno možemo prilagoditi svim okolnostima i živjeti bez ikakvih poteškoća.
Zdravlje nije stanje bez bolesti, ono je pozitivno i kreativno stanje fizičkog, mentalnog i duhovnog života. Zdravlje nije nešto što nas čuva i štiti od oboljenja, to je stanje aktivnog usklađivanja s okolinom, uživanja uživotu s drugim ljudima, stanje neprekinutog stvaranja i razvitka.
Ukoliko smo zdravi, u svakodnevnom životu ne bismo smjeli osjećati umor, a na kraju radnog dana ne bismo se smjeli potužiti da smo umorni.
Bez apetita za svime čime se susrećemo nema napretka, razvitka, ni užitka. Međutim, da bismo zadržali dobar apetit, ne smijemo ga nikada sasvim zadovoljiti. Kad smo gladni, trebali bismo jesti toliko da utažimo 80% gladi, te dio želuca ostaviti praznim. Prejedanje nam smanjuje apetit i postupno usporava metabolizam, sposobnost razmišljanja, aktivnost i žeđ za životom. Stoga bismo uvijek trebali biti gladni, a čim nešto konzumiramo moramo podijeliti sve što smo primili.
Kad spavamo ne bismo trebali sanjati. Uz makrobiotiku postajemo zdravi, pa nas ni danju ni noću neće moriti besmisleni snovi.
Bez sjećanja na ono što smo iskusili ne bismo imali sposobnost prosuđivanja ili procjenjivanja novih okolnosti. Dobro pamćenje temelj je svih zdravih mentalnih aktivnosti, jer sve one dolaze iz pamćenja i tamo se vraćaju.
Osjećaj bijesa pokazuje našu ograničenost, nemogučnost razumijevanja i prihvaćanja, nedostatak strpljenja i ustrajnosti. Oni koji se ne znaju nositi s promjenama često su uznemireni, dok prilagodljivi ljudi uopće ne osjećaju bijes. Zdravlje je sposobnost prihvaćanja svih životnih okolnosti s osmjehom, sposobnost pretvaranja poteškoća u prednosti i neprijatelja u prijatelje.
Život je neprekinuti niz stalnih prilagodbi. Trebali bismo se precizno izražavati, žustro kretati, mirno ponašati i jasno razmišljati. Sve naše reakcije trebale bi biti pune veselja i dobrog raspoloženja.
Trebalo bi nam biti posve jasno kako ništa nije protiv nas i kako su naše poteškoće izazvane nekim neskladom u našem načinu življenja. Čak i kad smo fizički bolesni, zapravo smo zdravi ako smo svjesni da smo sami uzrokovali oboljenje te zahvalni na prilici da učimo i svoju sudbinu, uz bezgranično potšvanje predajemo prirodi. I suprotno tome, čak i ako nemamo nikakve fizičke ili mentalne simptome bolesti, a duboka zahvalnost ne prožima cijeli naš život, nismo uistinu zdravi i cjeloviti.
Sve su fizičke, mentalne i duhovne bolesti međusobno čvrsto povezane i imaju sličan razvoj – kao brojne grane i lišće koje izrasta iz istog korijena. Ne postoji oboljenje koje je poteklo ili se razvija neovisno od drugih bolesti i stanja neravnoteže. Neovisno o broju i raznovrsnosti simptoma, svi su međusobno povezani i jedni druge uvjetuju, a pravi uzroci zapravo su im isti. Ono što suvremena medicina smatra uzrokom neke bolesti često je samo simtom koji se razvija u bolest, a ne pravi uzrok. Kako bismo izliječili neku bolest, moramo istražiti njezino podrijetlo i temeljne uzroke, a ne samo pokušati zatomiti simptome i druge vidljive znakove poremećaja.
Medicina za čovječanstvo – ne bavi se tehnikama ili energijom nego načinom življenja u cjelin i više je filozofskog i obrazovnog usmjerenja. Ovim pristupom nastoji se postići ispravni način življenja koji se temelji na razmišljanju o sebi, razumijevanju uzajamne povezanosti čovječanstva i okoliša, te pretka koji vlada u prirodi i univerzumu.
Ukoliko je naše tijelo usavršeno u trenutku smrti, mi slobodno ulazimo u sljedeći svijet. Cjelokupni Sunčev sustav može nam biti dom. Potom na Zemlji ili nekom drugom planetu ponovo dobivamo tijelo kroz proces reinkarnacje. Međutim, ako smo slabi ne moćemo odabrati mjesto, jer smo još uvijek vezani za Zemljino polje vibracija. Moramo se vraćati na Zemlju sve dok ne nestane ta povezanost ili drugim riječima, dok ne poboljšamo kvalitetu svoje svijesti.
U majčinoj smo utrobi živjeli u mraku. Na Zemlji živimo u svijetu u kojem se izmjenjuju svjetlo i tama.
Tradicionalnim društvima majka čuči dok rađa, pa se djeca rađaju glavom prema dolje. Suprotno tome, na kraju života ljudi odlaze u naredni svijet sjedeći, a svijest iz njih izlazi na tjemenu. Nakon rođenja prvi dah je izdisaj, dok je po smrti to udah. Duđa na glavu izlazi postupno, slično trudovima pri porođaju, jer se vatre u nižim čakrama gase jedna za drugom.
Kako se približava trenutak smrti, disanje se ubrzava. Mise yiniziramo kisikom, ubrzavamo odvajanje tijela i duha. U trenutku smrti svijest lebdi iznad nas i gleda dolje prema tijelu. Naša svijest ili vibracijsko tijelo povezano je s našim fizičkim tijelom vibracijskom uzicom. Ova se veza može rastegnuti tisućama kilometara. No kako se po rođenju reže pupkovina, tako se i u trenutku smrti ova veza kida. Naše fizičko tijelo je posteljica vibracijskom tijelu i uzica koja ih povezuje postoji u našem fizičkom tijelu, u obliku ki maridijana ili elektromagnetske energije. Ukoliko su vibracije teške, duh može ostati vezan za zračni svijet neko vrijeme, no ukoliko su vibracije lagane, on odlebdi. Tada dolaze jedan ili dvojica duhovnih vodiča i otprate duh u sljedeće okružje. Ponekad duh ne shvaća što se događa, je li živ ili mrtav, je li još ljudsko biće ili nije. Postupno razaznaje da živi drugačije i da mu za disanje nije potreban zrak nego vibracije. Nakon smrti treba proći sedam do četrdeset i devet zemaljskih dana za ulazak i smještanje u sljedećem svijetu.
U galaktičkom svijetu misli mogu lako postati stvarnost. Ukoliko poželimo biti rođeni u ovom Sunčevom sustavu, na trećem planetu od Sunca, kao ljudsko biće, te ako postoji slika u našim mislima, toga se trenutaka materijaliziramo na Zemlji u obliku ljudskog bića. No gledano iz ovog svijeta, postupak traje milijardama godina, jer je poimanje vremena veoma različito.
U prosjeku se u ljudski život vrćaamo 300 puta prije nego što smo spremni za slijedeći svijet.
Danas je za mnoge ljude život od početka do kraja neprekidna borba, a ne avantura i radosno iskustvo.
Meditacijom, samospoznajom i molitvom možemo promijeniti sebe i svijet oko nas. Mentalnom promjenom mijenjamo svoje tijelo, baš kao što s promjenom svojeg tjelesnog stanja mijenjamo stanje svojeg uma. Uz pomoć meditacije i sličnih mentalnih i duhovnih vježbi, možemo se vratiti svojem beskrajnom ishodištu, um osloboditi briga, te se vratiti svakodnevnom svijetu osvježeni i potaknuti da započnemo iznova.
Žitarice rastu uspravno. Ne vise prema dolje kao voće koje jedu majmuni, naši prethodnici. Ljudska svijest se razvila kroz prehranu žitaricama i teži k nebu. Kad u našoj prehrani prevladava hrana biljnog podrijetla naš duh se uzvisuje. Nasuprot tome, hrana životinjskog podrijetla ograničava naš intelekt i razumijevanje. Drži nas vezanima za Zemlju. Ako stalno jedemo meso, jaja, perad i mliječne prerađevine, ne možemo iskusiti jasne vibracije duhovnost svijeta. Zato je naša svakodnevna prehrana od najvišeg duhovnog značenja.
Naš život je našsan, a Zemlja je poput vježbališta za naše učenje. Možemo birati, oblikovati i stvarati život kakav želimo. To u potpunosti ovisi o nama. Podržava nas cijeli svemir. Milijuni prijatelja danas s ehrane na isti način, i imaju jednaku kvalitetu krvi. Uz njih možemo djelovati i zajedno se igrati kako bismo ostvarili zajednički san čovječansstva o stvaranju jednog mirnog svijeta, te nastavili svoje beskrajno putovanje među zvijezdama.
Zakoni yina i yanga su nevidljvi, no sve se pokreće prema ovim načelima. I duhovnim svijetom i našim sadašnjim svijetom upravljaju zakoni promjene i sklada. Duh, tijelo, um, društvo, priroda, planeti i glaksije pokreću se prema istim spiralnim zakonima. Nebesko kraljevstvo obuhvaća ukupno postojanje, i sljedeći se život stalno mijenja, poput ovog. Nešto se pojavi i odmah se pojavi nešto suprotno tome. To je jedinstveni zakon ravnoteže.
Naš je život vječan, iako je ljudski život prolazan. Naš je san vječan, iako su naše ljudske žudnje konačne. Svrha življenja – otkrivanje, razumijevanje i stapanje s beskrajnim Poretkom univerzuma neuništiva je, dok su ljudska djela uzaludna. Igramo se u ovom univerzumu, živimo svoj vječiti život, stalno se mijenjamo i pojavljujemo u raznim oblicima. Uživamo slobodu promjene, prilagodbe promjeni okoline i nastavljamo se beskrajno razvijati. Sreća je beskrajno ostvarivanje našeg beskrajnog sna.
Post je objavljen 06.05.2011. u 15:01 sati.