Komitet 300
John Coleman
Izdavač: Alfa Narodna knjiga
Možete li zamisliti jednu svemoćnu grupu ljudi koja ne poznaje državne granice, koja je iznad svih zakona i svih država, koja ima vlast nad svim oblastima politike, religije, trgovine i industrije, bankarstva, osiguranja, rudarstva, trgovine drogom, grupu koja nikome ne polaže račune osim svojim članovima.
Velikom broju nas takva grupa čini se van domašaja svih mogućnosti i sposobnosti bilo koje postojeće organizacije. Ako i vi tako mislite, onda pripadate većini, postojanje tajne, elitne grupe koja vlada svim segmentima naših života, nama je neshvatljivo.
Poljska će nakon što se oslobodila dominacije SSSR-a postati ekonomski rob SAD-a. Dogodila se samo smjena gospodara.
Naše je društvo sada u informatičkoj revoluciji koja je utemeljenja na usmjerenosti ka zabavi i spektaklima za gledatelje, kao opijum za sve veće besciljne mase. Zar nije istina da već od 1991. godine postoji besciljna grupa građana? Mogli bi da kažu da 30 miliona nezaposlenih i 4 miliona beskućnika predstavljaju besciljnu masu ili barem jezgro te mase. Osim religije kao opijuma za narod, sada imamo i opijume u vidu masovnih sportskih događaja, neobuzdanih seksualnih pobuda, rok muzike i cijelog novog naraštaja zavisnika o drogama. Nerazuman seks i epidemija upotrebe droge stvoreni su radi odvlačenja pažnje od onoga što se zaista oko njih događa.
Stalno se spominje potreba kontrole masa.
Droga, pornografija, rok end rol muzika, seksualne slobode, porodica koja je skoro uništena, lezbejstvo, homoseksualizam, i na kraju, sablasna ubojstva koja vlastite majke čine nad milionima nevine djece. Da li je ikada postoja tako užasan zločin kao masovni pobačaj?
Danas kada su SAD duhovno i moralno propale, kada nam je industrijska baza uništena, a 30 miliona ostalo bez posla, kada nam veliki gradovi izgledaju kao sablasna stecišta svih mogućih zločina, kada je stopa ubistava skoro tri puta veća nego u bilo kojoj drugoj zemlji, sa 4 miliona beskućnika, kada korupcija vlasti doseže enormne mjere, ko će da pobije tvrdnju da su SAD spremne na unutrašnje rušenje, spremne da padnu u ruke svjetske vlade novog Srednjeg vijeka?
Vremena se mijenjaju – reći će mnogi. Vrijeme ne mijenja ništa, ljudi su ti koji mijenjaju.
Od životne je važnosti da se zna tko je neprijatelj. Nitko ne može da se bori protiv neidentificiranog neprijatelja, niti ga može pobijediti.
Prema programu Komiteta 300 narod će biti programiran na promjene da neće biti moguće primjetiti kada su se velike promjene dogodile.
Danas razvod braka ne ostavlja nikakav pečat, samoubistvo je na najvišem nivou, a da se zbog toga rijetku uzbuđuju, društvena skretanja i seksualni poremećaji, koji se nekada u pristojnim krugovima nisu mogli ni spomenuti, danas su uobičajena pojava i ne pobuđuju nikakav poseban protest.
U vrijeme kada je veliki broj budućih šokova i novinskih naslova zahtjevao našu pažnju, izgubili smo se ili smo velikim brojem mogućnosti koje su nam svakodnevno plasirali i koje nam još uvijek plasiraju, bili do te mjere zbunjeni da više nismo bili sposobni da napravimo izbor.
Naša nekada ponosna republika SAD je postala samo niz zločinačkih organizacija, što je, kako nam barem primjeri iz povijesti pokazuju, uvijek početak totalitarizma. Ovo je stanje stalnih promjena u kojima se mi u Americi nalazimo kako se 1991.godina primiče svom kraju. Ni ne trepnemo zbog 4 milijuna beskućnika, ni zbog 30 miliona nezaposlenih, ni zbog 15 miliona djece koja su do sada umrla. To je 'otpad' doba Vodolije, zavjere koja je tako prokleta, da će većina ljudi, koja se sa njom suoči, zanemariti njeno postojanje, objašnjavajući sebi te događaje kao 'vremena su se promjenila'.
Današnju Ameriju možemo da uporedimo sa vojnikom koji je zaspao usred bitke. Mi Amerikanci smo zaspali, prepustili se malodušnosti kao posljedici stanja u kojoj su nas izložili tolikom mnoštvu mogućnosti da smo postali zbunjeni. To su promjene koje mijenjaju našu okolinu i u isto vrijeme nam slamaju otpor na promjene, tako da postajemo ošamućeni, malodušni i da na kraju usred bitke zaspemo.
Sotonska ludnica neusklađenih i teških bit zvukova umrtvljavala je mozgove slušalaca, tako da su lako mogli biti privoljeni da probaju novu drogu, uz 'pa svi to rade'. Pritisak vršnjaka je vrlo snažno oružje.
